NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20040820].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 185774 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>20.08.2004</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>»Slučaj Lora« na ponovno suđenje</p>
<p>Sudac Slavko Lozina prozvao ministricu pravosuđa Vesnu Škare Ožbolt, OESS, međunarodne institucije za zaštitu ljudskih prava te Foreign Office i State Department da su prouzročili takvu odluku Vrhovnog suda</p>
<p>SPLIT</p>
<p> - Vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pod predsjedanjem sutkinje Zlate Lipnjak Bosanac prihvatilo je žalbu Državnog odvjetništva i ukinulo presudu Županijskog suda u Splitu kojom su bivši vojni policajci Tomislav Duić, Tonči Vrkić, Miljenko Bajić, Josip Bikić, Davor Banić, Emilijo Bungar, Ante Gudić i Anđelko Botić oslobođeni optužbe za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. </p>
<p>Ukidanjem oslobađajuće presude u »slučaju Lora« predmet se vraća na ponovno suđenje pred potpuno novim sudskim vijećem, što iz postupka isključuje suca Slavka Lozinu, koji je bio na čelu peteročlanog sudskog vijeća Županijskog suda u Splitu, koje je 20. studenoga 2002. jednoglasnom odlukom oslobodilo osmoricu bivših vojnih policajaca optužbi za ratni zločin.</p>
<p>Komentirajući ukidanje oslobađajuće presude, raspravni sudac Slavko Lozina prozvao je ministricu pravosuđa Vesnu Škare Ožbolt, OESS, međunarodne institucije za zaštitu ljudskih prava te Foreign Office i State Department ističući da je njihova uloga u cijelom slučaju prouzročila takvu odluku Vrhovnog suda.</p>
<p>»Posebno me boli da oni koji moraju štititi dignitet suda i suzdržavati se od nekomentiranja njegovih odluka, uporno čine suprotno. Vesna Škare-Ožbolt to je činila kao saborska zastupnica DC-a, a kao ministrica pravosuđa davala je izjave o 'slučaju Lora' kojima se htjela dodvoriti međunarodnoj zajednici«, istaknuo je Lozina i dodao da ga se od početka nastojalo prikazati kao pristranog i ispolitiziranog suca. Također je ustvrdio da ga je Škare Ožbolt proglasila politički nepodobnim, čime je »institucionalizirala moralno-političku podobnost«. Lozini je nepojmljivo da, kako je rekao, jedan OESS određuje pravila ponašanja te s neskrivenim zadovoljstvom pozdravlja svaku odluku Vrhovnog suda kojom se ukida prvostupanjska presuda. »Unatoč svemu, ja sam ponosan na svoj rad i uvjeren u to da sam profesionalno i korektno vodio 'slučaj Lora'«, rekao je Lozina.</p>
<p>Splitski odvjetnik Vinko Ljubičić, branitelj okrivljenog Davora Banića, rekao je Vjesniku da je odluka Vrhovnog suda o ukidanju oslobađajuće presude »blago rečeno iznenađujuća«. Ljubičić je rekao kako se u povijesti hrvatskog pravosuđa još nije dogodilo da se na odluku Vrhovnog suda, koja se odnosi na »tako osjetljiv predmet kakav je 'slučaj Lora'« čekalo sve dosad, što na čitav postupak, kako je naglasio, baca negativno svjetlo. </p>
<p>Ljubičić podsjeća da je Vijeće Vrhovnog suda još 25. ožujka počelo s rješavanjem žalbe Županijskog odvjetništva u Splitu na oslobađajuću presudu za osmoricu bivših vojnih policajaca, optuženih za ratni zločin u Vojno-istražnom zatvoru u Lori. Dodao je da je riječ o iznimno važnom, osjetljivom i složenom procesu, pa stoga, kako ističe, nije jasno zašto je Vrhovnom sudu trebalo toliko vremena za donošenje odluke. Naglasivši da se ni u ponovljenom postupku utvrđeno činjenično stanje neće promijeniti, Ljubičić je kazao kako vjeruje da će ishod novog suđenja biti isti, odnosno da tužiteljstvo neće uspjeti dokazati optužbe za ratni zločin. Njegovo mišljenje dijeli i Slobodan Mikulić, branitelj Tončija Vrkića.</p>
<p>Jedan od optuženika, s kojim smo razgovarali u četvrtak, a koji nije želio biti imenovan, rekao nam je kako je očekivao da će Vrhovni sud poništiti oslobađajuću presudu. Prema onome što mu je prenio njegov odvjetnik, za očekivati je da će ponovljeni postupak započeti u prosincu te da će Županijsko državno odvjetništvo zatražiti određivanje pritvora.</p>
<p>Podsjetimo, na oslobađajuću presudu za bivše vojne policajce žalilo se Županijsko državno odvjetništvo, smatrajući da je došlo do bitnih povreda Zakona o kaznenom postupku. Prema mišljenju tužitelja, to što nisu saslušani svjedoci iz Srbije i Crne Gore prouzročilo je pogrešno i nepotpuno utvrđivanje činjeničnog stanja, pa je predloženo Vrhovnom sudu da se oslobađajuća presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.</p>
<p>Osmorica bivših vojnih policajaca oslobođeni su optužbe koja ih je teretila da su u razdoblju od ožujka do rujna 1992. u Vojno-istražnom zatvoru Lora ubijali, mučili i nečovječno postupali prema civilima srpske nacionalnosti, čime su počinili kazneno djelo ratnog zločina.</p>
<p>Sudsko vijeće oslobodilo ih je i optužbe da su, protivno odredbama Ženevske konvencije, bez pravnog razloga držali te psihički i fizički zlostavljali zatočenike, mahom srpske nacionalnosti. U obrazloženju presude, koju je sada osporio Vrhovni sud, navodi se da nema sumnje da je u Lori bilo zločina, kao što je i nedvojbeno da su dvije osobe smrtno stradale.</p>
<p>Međutim, opsežnim postupkom i dokazima navodi iz optužnice nisu dokazani bivšim vojnim policajcima, ustvrdilo je Sudsko vijeće Županijskog suda u Splitu. Također je istaknuto da u inkriminirano vrijeme Split nije bio ratno područje niti je bio okupiran, a svi oštećenici bili su hrvatski državljani. Kako se ratni zločin ne može počiniti prema pripadnicima vlastita naroda, a uz to nije bilo dokazano da su djela iz optužnice počinila osmorica bivših vojnih policajaca, Sudsko je vijeće ocijenilo da nema elemenata kaznenog djela ratnog zločina. Četvorica krunskih svjedoka nisu izravno teretila optuženike, a ni oštećenici, saslušani kao svjedoci, nisu spomenuli njihova imena, niti su ih prepoznali kao svoje mučitelje. Sudsko je vijeće odbacilo i prigovore tužiteljstva, koji su inače spomenuti u žalbi Vrhovnom sudu, što je odustalo od ponovnog pozivanja 14 svjedoka iz tadašnje SRJ, ustvrdivši da ih se nekoliko puta pozivalo diplomatskim putem i na vrijeme, uz zajamčenu sigurnost.</p>
<p>Dobrila Stella</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Vrhovni sud naložio pozivanje svjedoka iz Srbije</p>
<p>Vrhovni sud traži i utvrđivanje činjenice jesu li ratni zarobljenici bili civili ili pripadnici oružanih skupina te tvrdi da je izreka optužnice manjkava i neprecizna / Odvjetnik Luka Šušak smatra da je u predmetu Lora veći problem od suda bilo Državno odvjetništvo / Hrvatska vojska dovodila je zarobljene civile s Kupresa 1992., tvrdi predsjednik Dalmatinskog komiteta za ljudska prava Tonči Majić</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Vrhovni sud poništio je oslobađajuću presudu splitskog suca Slavka Lozine u predmetu Lora i vratio predmet Županijskom sudu u Splitu na ponovno suđenje, zahtijevajući potpuno izmijenjeno sudsko vijeće koje će se baviti tim slučajem. Odluka Vrhovnog suda objavljena je u četvrtak, iako je neslužbeno poznata već najmanje mjesec dana. Međutim, takvo rješenje Vrhovnog suda moglo se i očekivati s obzirom na reakcije javnosti koje je predsjednik Sudskog vijeća Lozina izazivao svojim načinom vođenja postupka.</p>
<p>Lozinino suđenje kritizirano je, naime, i u nedavnom izvješću OESS-a o radu hrvatskih sudova 2002/03. na predmetima ratnih zločina. OESS je tako, među ostalim, izvijestio da je predsjednik Sudskog vijeća u predmetu Lora u više navrata optuženike nazvao imenima i rukovao se s njima nakon ulaska u sudnicu. Također se navodi da je predlagao svjedoku, koji se nije mogao jasno izraziti čemu je bio svjedok, da bi trebao svjedočiti kako se ne sjeća umjesto što daje zbunjujuće odgovore. Sudac u prvostupanjskom suđenju nije iskoristio iskaze svjedoka optužbe koje su dali istražnom sucu u Srbiji i Crnoj Gori u kontekstu međunarodne pravne suradnje, jer je utvrdio da svjedoci ne zadovoljavaju uvjete po kojima bi ih se okvalificiralo kao »nedostupne«, kao što to zahtijeva Zakon o kaznenom postupku pri uporabi takvih prethodnih iskaza.</p>
<p>Sudac je izrazio mišljenje da srpski svjedoci moraju putovati u Hrvatsku te nije uvažio njihovu zabrinutost u odnosu na osobnu sigurnost, iako su oni izvijestili o zaprimanju prijetnji. Sudac je također naložio puštanje sedmorice optuženika tijekom trajanja postupka a da im nisu bile oduzete putne isprave. Rezultat je bio da se dvojica od sedmorice optuženika nisu pojavili na ostatku suđenja niti su se vratili u pritvor nakon što je to odredio Vrhovni sud.</p>
<p>U rješenju Vrhovnog suda o ponovljenom suđenju navode se i gotovo iste zamjerke i na osnovi njih daju preporuke za novo suđenje.</p>
<p>Sudac Lozina je u obrazloženju oslobađajuće presude naveo da nitko od svjedoka nije teretio optužene da su počinili ratni zločin opisan u optužnici koja je obuhvaćala smrt dvojice pritvorenika Vojno-istražnog centra Lora Gojka Bulovića i Nenada Kneževića 1992. godine. Vrhovni sud je ocijenio da je Lozina raspolagao pismima bivših pritvorenika iz Lore, među ostalim očevica događaja Vladimira Žarkovića, koje je mogao ispitati u svojstvu svjedoka, a ne odlučiti kako je riječ o nevažnim prijedlozima optužbe koji su kao išli na odugovlačenje postupka. Zato je Vrhovni sud zatražio da se u ponovljenom postupku sasluša Vladimir Žarković i drugi u svojstvu svjedoka, te da se pravodobno na raspravu pozovu svjedoci iz Srbije Vojkan Živković i drugi.</p>
<p>U rješenju Vrhovnog suda u dijelu u kojem se govori o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju u predmetu Lora nekoliko je formulacija koje će u dijelu zainteresirane javnosti izazvati dvojbe. Tako Vrhovni sud kaže da je izreka optužnice manjkava i neprecizna, jer ne sadrži u činjeničnom opisu djela da je u kritično vrijeme u Hrvatskoj bio rat, da je bila riječ o oružanim sukobima Hrvatske vojske s tzv. JNA i srpskim paravojnim formacijama (što je bitan element djela), jer nije dovoljno samo citirati odgovarajuće konvencije i protokole.</p>
<p>No, prvostupanjski sud je prihvatio tu optužnicu kao ispravnu, pa kako je riječ o žalbi državnog odvjetnika i nezastarivom kaznenom djelu, tužitelj može u nastavku postupka dopuniti i ispraviti činjenični opis djela, uključujući tu i kriminalno razdoblje (koje nije od ožujka, nego od sredine lipnja, odnosno 12. lipnja do početka rujna 1992.) te posljedice djelatnosti opisanih pod točkama 3. i 4. izreke.</p>
<p>Još se kaže da je novo sudsko vijeće dužno raspraviti i utvrditi jesu li oštećenici navedeni u činjeničnom opisu djela bili svi ili neki od njih civilne osobe u smislu konvencija citiranih u izreci ili, pak, naoružani pripadnici neprijateljskih paravojnih formacija, jer su bili pod postupkom zbog kaznenog djela oružane pobune (što samo za sebe ne znači da nisu bili civili).</p>
<p>Predsjednik Dalmatinskog komiteta za ljudska prava Tonči Majić kaže da je predao oko 100 svjedočenja osoba koje su bile pritvorenici Vojno-istražnog centra Lora 1992.</p>
<p>»Pedeset posto njih bili su civili. Pripadnici HV-a povlačeći se s Kupresa 1992. pokupili su i doveli u Loru čak i žene i djecu. No, i u slučajevima gdje je bila riječ o pripadnicima JNA ili rezervistima problematično je to što je riječ o ratnim zarobljenicima koji su uhićeni na prostoru BiH i dovedeni u vojni pritvor u Hrvatskoj, a što zapravo svjedoči o vojnom angažmanu Hrvatske u drugoj državi davno prije no što je potpisan Washingtonski sporazum«.</p>
<p>Odvjetnik Luka Šušak, angažiran u brojnim predmetima ratnog zločina (slučajevi Škabrnja, Paulin Dvor, Koranski most op. ž.p.), smatra da je u predmetu Lora veći problem od suda bilo Državno odvjetništvo.</p>
<p>»Državno odvjetništvo podignulo je optužnicu samo protiv najnižih u hijerarhiji onih koje se može smatrati odgovornima, a general Mate Laušić, koji je u to doba bio načelnik Vojne policije u čijoj su nadležnosti bili vojni pritvori te koja je skupljala ljude i po Šibeniku i Zadru i zatvarala ih, nije optužen«, smatra Šušak. </p>
<p>Željko Peratović</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Semneby: Odluka u skladu s primjedbama OESS-a</p>
<p>Odluka Vrhovnog suda u »slučaju Lora« je daljnja indikacija da su dodatne mjere potrebne ne bi li se osiguralo da svi dijelovi hrvatskog pravosuđa budu spremni voditi suđenja za ratne zločine. Odluka Vrhovnog suda pokazuje potrebu daljnje izobrazbe za sve županijske suce i tužitelje u slučajevima suđenja za ratne zločine, izjavio je šef Misije OESS-a u Hrvatskoj veleposlanik Peter Semneby. Semneby je rekao i da mnogi svjedoci iz SCG nisu mogli iskaz dati na sudu u Splitu te da odluka naglašava važnost poboljšavanja međudržavne pravosudne suradnje. Vrhovni je sud zaključio da je Županijski sud u Splitu propustio ustvrditi činjenično stanje i, posebno, da je propustio saslušati svjedoke koje je predložilo tužiteljstvo. OESS naglašava da je odluka Vrhovnog suda u skladu s primjedbama koje je Misija OESS-a iznijela tijekom procesa monitoringa suđenja za ratne zločine u Hrvatskoj. Od siječnja 2002. do kolovoza ove godine Vrhovni sud revidirao je 47 od 70 pojedinačnih presuda županijskih sudova u postupcima za ratne zločine. U svoja dva izvještaja o suđenjima za ratne zločine u lipnju Misija je prepoznala ne samo poboljšanje nego i područja koja iziskuju daljnje reforme, zaključio je Semneby. </p>
<p>T. P.</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Optužnica se neće mijenjati</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Zamjenik državnog odvjetnika u Splitu Anatol Tomašević izjavio je da su »potpuno zadovoljni odlukom Vrhovnog suda, a posebno prihvaćanjem prijedloga da se novo suđenje održi pred potpuno izmijenjenim sudskim vijećem jer je to jamstvo da će 'slučaj Lora' dobiti značenje kakvo zaslužuje«. Tomašević je izjavio da Županijsko državno odvjetništvo zasad ostaje pri optužnici kakva je bila, a moguće ju je mijenjati u ponovnom postupku, za što se prvo treba formirati novo sudsko vijeće. Odluka Vrhovnog suda pokazuje koliko je pogrešna procjena iz analize Human Rights Watcha (HRW), kazao je predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava prof. dr. Žarko Puhovski. Naime, u nedavnom izvještaju HRW je ocijenio da se u većini suđenja za ratne zločine u Hrvatskoj pokazuje etnička pristranost i nedostatak profesionalizma, a kao argument za nisku opću ocjenu standarda suđenja za ratne zločine HRW je naveo da je Vrhovni sud poništio odluke županijskih sudova za suđenja Hrvatima koja su rezultirala oslobađajućim ili blagim presudama. Puhovski je napomenuo da sudski postupak zapravo još traje. Formalno je bila povrijeđena procedura i Zakon o kaznenom postupku, a o sadržajnim stvarima se zasad ne može toliko govoriti. Puhovski se nada da će odluka Vrhovnog suda utjecati na smirivanje atmosfere koja je na suđenju u Splitu bila »sportsko-olimpijska«, što je uzrokovalo velike prigovore.</p>
<p>Tihomir Ponoš</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Jadranka Kosor: Za situaciju je krivo bivše Čačićevo ministarstvo</p>
<p>Stanovi se nalaze u zagrebačkom naselju Špansko, u Puli, Ivancu, Senju, Virovitici i Zlataru / Jadranka Kosor: Ne možemo preuzeti stanove i dati ih braniteljima ako oni ne omogućuju normalno stanovanje / Pitanje je kako su zgrade s toliko nedostataka uopće mogle dobiti uporabne dozvole </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Katastrofalna gradnja i gomila nedostataka u opremanju stanova za stradalnike Domovinskog rata, razlog su što je Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti odbilo od Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva preuzeti 231 stan diljem Hrvatske. Stanovi koji su unatoč nedostacima dobili uporabne dozvole, nalaze se u zagrebačkom naselju Špansko (njih 113), u Puli (61), po 16 u Ivancu, Senju i Virovitici te devet u Zlataru. Istodobno, 13 tisuća branitelja čeka na rješenje stambenog pitanja. </p>
<p>U oba ministarstva tvrde da međusobno odlično surađuju, te da je za nastalu situaciju odgovorno bivše ministarstvo graditeljstva koje je predvodio HNS-ovac Radimir Čačić. Na pitanje kako se moglo dogoditi da su na tako velikom broju stanova uočeni nedostaci i tko je za to odgovoran, ministrica branitelja Jadranka Kosor u četvrtak nam je odgovorila da to »pitamo Čačića«.</p>
<p>»Ne možemo preuzeti stanove ako oni ne omogućuju normalno stanovanje. U nekim stanovima nema pola parketa i pločica, vlaga curi niz zidove«, kaže Kosor, čije je ministarstvo, kaže, pod velikim pritiskom branitelja da se ti stanovi što prije usele.</p>
<p>Državni tajnik za stanovanje, komunalno gospodarstvo i graditeljstvo pri Ministarstvu graditeljstva, koje je investitor stanova, Aleksander Russo, krivca za nastalo stanje također nalazi u bivšem sastavu ministarstva, od kojeg je sadašnje naslijedilo 95 posto poslova.</p>
<p>»Sklapali su se ugovori s izvođačima radova za koje nitko prije nije čuo i mnoge od njih neće ni moći dobiti licencu za rad, što propisuje novi Zakon o gradnji. Oni bi odradili 70 ili 80 posto posla, a zatim se u posao uvodila druga tvrtka. U ministarstvu nismo zatekli ni zapisnike, koji su po zakonu trebali biti tu, a u kojima točno piše tko je što odradio, koliko je za to plaćen i je li nadzor obavio svoj dio posla«, objašnjava Russo dodavši da je nadzor u većini spornih slučajeva »umjesto da štiti investitora, stao na stranu izvođača«.</p>
<p>Od ukupno 5500 stanova, za njih oko 2000 nije okončan obračun, kaže državni tajnik, pa je Ministarstvo za to osnovalo posebnu komisiju te odabralo nekoliko tvrtki za pravni konzalting. Najpoznatija od njih, Ingra, Prvi bi rezultati istrage o tome tko je na tih 14 »problematičnih« lokacija što trebao napraviti, znat će se polovicom rujna, najavljuje Russo.</p>
<p>Najgori je primjer »mutnih poslova« situacija u zgradama Španskom jug. Zgradu je još 1998. bez građevinske dozvole počelo graditi poduzeće GTP Graditelj, da bi se s njima nakon nekoliko godina sporazumno raskinuo ugovor. Na zgradi se potom godinu i pol ništa nije radilo i ona je propadala. Početkom 2003. dobila je građevinsku dozvolu, a u srpnju je u posao uvedena tvrtka Stagra. Zgrada je, unatoč nedostacima, u siječnju dobila uporabnu dozvolu, no investitor, Ministarstvo graditeljstva, još je nije preuzelo.</p>
<p>U Ministarstvu tvrde da ih Stagra ne želi pustiti u posjed zgrade i da se s njima zbog toga sudski spore, dok direktor Stagre Jasenko Hal tvrdi da ključevi i dokumentacija nisu kod njih nego kod - GTP Graditelja. </p>
<p>»Imam informaciju da GTP želi Ministarstvu predati ključeve, ali u Ministarstvu za to nema sluha. Od početka godine tražim da me prime i da dogovorimo konačni obračun. Od Ministarstva potražujem 5,2 milijuna kuna, koje sam u tu zgradu uložio mimo osnovnog ugovora. Samo na saniranje nedostataka koje je ostavio GTP utrošeno je 900.000 kuna«, tvrdi Hal. Takav način rada, kaže, da država počinje gradnju bez dozvola, na zemljištu s upitnom imovinsko-pravnom situacijom, ne postoji nigdje u svijetu.</p>
<p>Marina Majić</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Čačić: Najveći broj zgrada bez dozvola počeo je graditi HDZ</p>
<p>»U klasičnoj maniri, HDZ me, pred lokalne izbore, pokušava diskreditirati bez argumenata. Jer upravo sam ja 2000. zatekao apsolutni nered i rasulo u gradnji stradalničkih stanova«, komentirao je Radimir Čačić izjave o tome da je ministarstvo s njim na čelu krivo za situaciju s braniteljskim stanovima. »Najveći broj zgrada počele su se graditi bez dozvole u doba HDZ-ovaca koji su sad na vlasti, a tek je moje ministarstvo 2003. za stotine tih stanova uspjelo ishoditi dozvole i uvesti red. Dokumentacija koju sam zatekao bila je katastrofalna, mnoge tvrtke nisu bile u stanju napraviti posao, a mi smo to nekako raščistili«, tvrdi Čačić. Bivšem ministru, kaže, nije jasno koja je to vlast i kakvo je to Ministarstvo graditeljstva kojemu treba sedam do osam mjeseci da uopće počne pričati o uklanjanju nedostataka na tim zgradama. »Znam da nisu u stanju dovršiti projekt autoceste, ali da ne mogu dovršiti ni obične stanove...«, kaže Čačić.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="7">
<p>Neravnopravni u oba entiteta</p>
<p>Borba Hrvata u BiH za vlastiti jezik u obrazovanju, televizijski kanal na hrvatskom jeziku, ista izborna pravila kao i u drugim dijelovima zemlje te jednaka prava pri raspodjeli međunarodne pomoći za povratak prognanih, pretvara se ne samo u borbu za očuvanje vlastitog identiteta nego i opstanak u toj državi</p>
<p>MARKO BARIŠIĆ</p>
<p>Podalje od očiju hrvatske javnosti, pa i ovdašnjih političara, kako onih oporbenih tako i vladajućih, Hrvati u Bosni i Hercegovini posljednjih mjeseci vode tešku borbu za svoj opstanak i ravnopravnost s druga dva konstitutivna naroda u toj državi.</p>
<p>Hrvatska se politika, zaokupljena svojim problemima i nastojanjem za što bržim pristupom eurointegracijama, uglavnom drži distancirano. Tako su Hrvati u BiH glasnu potporu u očuvanju svog prava za obrazovanjem na vlastitom jeziku dobili od Ustavnog suda BiH te Doris Pack, nekadašnje predsjedavajuće odbora Europskog parlamenta za odnose sa zemljama jugoistočne Europe. </p>
<p>Ona je svojedobno u Sarajevu, na završetku konferencije »Izgradnja Europe - proširenje danas i sutra«, optužila međunarodnu upravu u BiH da nametanjem obrazovne reforme nastoji asimilirati Hrvate u BiH. »Jednom narodu ne dopušta se nastava na materinskom jeziku i to je asimilacija«, ustvrdila je Doris Pack, odgovorivši tako glasnim kritičarima koji su, u ime multikulturalnosti, zapravo tražili ukidanje hrvatskog jezika u BiH.</p>
<p>Istu je ocjenu dao i Ustavni sud BiH ustvrdivši da predloženi zakon o visokom obrazovanju »ugrožava vitalne interese hrvatskog naroda u BiH«. Nakon toga je samo polovica zastupnika u Domu naroda glasovala za taj zakon, zbog čega je i propao, iako ga je prethodno podupro Zastupnički dom. Hrvati, inače, traže da bilo kakav zakonski prijedlog o visokom obrazovanju izrijekom jamči pravo na uporabu hrvatskog jezika.</p>
<p>Prije dvadesetak dana u BiH se otvorila slična rasprava u povodu zahtjeva zastupnika Hrvatske demokratske zajednice i njihovih koalicijskih partnera, Hrvatskih demokršćana, da se javni RTV servis raspodijeli na tri kanala koji bi emitirali na bošnjačkom, srpskom i hrvatskom jeziku. Taj je prijedlog iznesen kao amandman prilikom rasprave o novom zakonu o RTV sustavu na zasjedanju parlamenta BiH.</p>
<p>Iako je tu inicijativu odbila većina zastupnika drugih stranaka, u bosanskohercegovačkoj javnosti izazvala je niz reakcija, uglavnom negativnih. Predlagatelji se pak, kao i u prethodnom slučaju zakona kojim se zapravo ukidao hrvatski jezik u obrazovanju, etiketiraju kao političke snage koje navodno rastaču BiH.</p>
<p>Inače, RTV sustav u BiH sastoji se od tri televizije: RTV Republike Srpske, RTV Federacije i RTV BiH. Dobar dio Hrvata, ali i neki međunarodni promatrači, smatraju da su dvije entitetske televizije zapravo srpski i bošnjački kanali dok je zajednička RTV BiH zapravo srpsko-bošnjačka. Zato i traže za sebe samo ono što već imaju druga dva naroda. U prilog tome išla je i peticija uglednih hrvatskih javnih djelatnika koji su poduprli ideju o televizijskom kanalu na hrvatskom jeziku.</p>
<p>Što se pak tiče političkih prava, u posljednje se vrijeme ne događaju situacije kao u razdoblju kada je gubernator u BiH bio Wolfgang Petritch, koji je izbornim i poslijeizbornim inženjeringom na vlast dovodio one koji su de facto gubili izbore. Tako je za njegova razdoblja predstavnik Hrvata u Predsjedništvu BiH bila osoba koja je na izborima dobila samo nekoliko stotina glasova. Petritchev nasljednik Paddy Ashdown nije u svojoj politici toliko sklon oktroiranju izborne volje hrvatskih birača. </p>
<p>Međutim, ustrojavajući Mostar kao jedinstven grad Ashdown je uveo izborna pravila koja ne vrijede nigdje drugdje u BiH (tako će Hrvati i Bošnjaci bez obzira na rezultate izbora imati jednak broj predstavnika). Njegovo obrazloženje je bilo da »nijedan konstitutivni narod ne smije imati prevlast u Mostaru«, u kojem Hrvati, prema nekim podacima, čine oko 60 posto stanovništva. Mostarski biskup Perić ga je u javnom pismu upitao zašto se takva pravila ne provode i u drugim gradovima, spomenuvši kao primjere Banju Luku i Sarajevo gdje je provedeno etničko čišćenje više od 40 posto stanovništva u odnosnu na predratno stanje. </p>
<p>Razumnog odgovora, dakako, nije bilo, kao što nema odgovora ni na tvrdnje banjolučkog biskupa Komarice iz veljače ove godine da se u 14 općina iz srpskog entiteta uključujući i Banju Luku vratilo samo oko 2000 katolika. Prvih šest godina odgovarajuće ministarstvo srpskog entiteta nije dalo nikakvu pomoć onima koji su se, unatoč opstrukcijama, vratili u svoj devastirani stan ili kuću.</p>
<p> »Sedme poratne godine je dalo materijal za samo šest kuća a prošle, osme poratne godine, za još 20 kuća«, kazao je biskup Komarica pojasnivši da mu je s najodgovornijeg političkog mjesta u entitetu RS rečeno da se, do uključivo prošlu godinu, od međunarodnog novca dobivenog za povratak prognanih i izbjeglih kao i raseljenih »pomagalo samo Srbima«, a da će se »ubuduće polovica od za to predviđenog novca davati pripadnicima druga dva naroda«.</p>
<p>Dakako, nemaju samo Hrvati u BiH problema. Stanje u zemlji, u kojoj je nezaposlenost iznad 40 posto a pokrivenost izvoza uvozom samo 20 posto, loše je za sva tri konstitutivna naroda. Međutim, Srbi imaju svoj entitet, Republiku Srpsku, Bošnjaci su većina u drugom entitetu Federaciji BiH, pa su Hrvati, stalnim pritiscima, dovedeni u situaciju da se bore za temeljna ljudska i nacionalna prava jer se, kako je prigodom prošlogodišnjeg posjeta SAD-u rekao Dragan Čović, hrvatski predstavnik u Predsjedništvu BiH, osjećaju neravnopravnima, građanima drugog reda u oba entiteta.</p>
<p>Tako se borba Hrvata u BiH za vlastiti jezik u obrazovanju, televizijski kanal na hrvatskom jeziku, ista izborna pravila kao i u drugim dijelovima zemlje te jednaka prava pri raspodjeli međunarodne pomoći za povratak prognanih, pretvara ne samo u borbu za očuvanje vlastitog identiteta nego i za opstanak u toj državi.</p>
<p> »Ako im se ne omogući učenje i nastava na materinskom jeziku, Hrvati će se iseliti«, kazala je Doris Pack ukazujući na smjer hrvatske budućnosti u BiH ako se ne poduzmu određeni koraci koji bi formalnu ravnopravnost najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda pretočili u stvarnost.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Lozina i pritisci</p>
<p>ZORAN VODOPIJA</p>
<p>Odluka Vrhovnog suda da prihvati žalbu državnog odvjetnika i ukine prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Splitu, kojom su osmorica bivših vojnih policajaca oslobođena od optužbi za zločin nad civilima u ratnoj luci Lora, dugo je i željno očekivana kao argument u tezi da je pravda u Hrvatskoj spora ali dostižna. Jednoglasnom odlukom peteročlanog vijeća splitskog suda pod predsjedanjem suca Slavka Lozine u studenome 2002. optuženi su oslobođeni nakon manjkavog postupka vođenog na temelju krnje optužnice. »Lora« je postala simbol neučinkovitog hrvatskog sudstva. Istraga o mučenjima i ubojstvima više civila, uglavnom Srba, svela se na optužnicu za ubojstvo samo dvojice. Tužiteljstvo je pribavilo dokaze i pozvalo svjedoke ali je Županijski sud, kako navodi Vrhovni sud, »neopravdano odbio veći broj dokaza« pa je »činjenično stanje nepotpuno utvrđeno«. Svjedoci iz Srbije nisu se pojavili na glavnoj raspravi, što stoga što nisu uredno pozvani, što zbog straha. Suđenje se pretvorilo u farsu s općom amnezijom dostupnih a labilnih svjedoka i obiteljskom atmosferom u kojoj su se Lozina, odvjetnici optuženih i navijačka rodbina stapali u malomišćansko zajedništvo.</p>
<p>Brojne su međunarodne institucije, hrvatske udruge za ljudska prava i mediji ocijenili suđenje u Splitu kao primjer neprofesionalnog i nezrelog pravosuđa. To je suđenje bilo institucionalni oblik oponiranja primjeni prava i demokratskih standarda u Hrvatskoj. </p>
<p>Vrhovni sud je 25. ožujka počeo rješavati žalbu državnog odvjetnika na presudu. Prije mjesec dana je, navodno, donio odluku, ali je ona objavljena tek sad. Ta sporost ukazuju pod kakvim pritiscima naše pravosuđe radi. Možda te pritiske, ali u krivom smjeru, najbolje sublimira notorni sudac Lozina kad kaže da je sadašnja odluka o obnovi postupka donesena pod pritiskom međunarodne zajednice kojoj se, kaže, i ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt svojim izjavama, još kao zastupnica DC-a a potom ministrica, htjela dodvoriti. Lozina puca na krivu stranu. Jer on je taj koji je pod njemu ugodnim pritiskom loše vodio postupak, nije pozivao svjedoke i donio čudesnu oslobađajuću presudu.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Uvoz hrane po svaku cijenu </p>
<p>MARINKO PETKOVIĆ </p>
<p>Nastavi li se uvoz hrane postojećim tempom, do kraja godine mogao bi iznositi rekordnih dvije milijarde dolara. Na uvoz povrća koji prijeti uništenjem domaće zelene salate, rajčice, luka i poriluka upozorili su ovih dana, tko zna koji put, proizvođači povrća.</p>
<p>Povrćari, naime, kažu da na otvorenom tržištu još nekako i mogu konkurirati legalnom uvozu, ali ne mogu onom ilegalnom preko »meke granice«. I zato sada, umjesto da obrađuju polja ili zalijevaju povrće, sjede u Ministarstvu i rade posao Državnog inspektorata, Carinske uprave i mjerodavnih državnih službi. </p>
<p>Najbolja ocjena nerada nadležnih službi je podatak da se godišnje samo mesa na crnom tržištu proda u vrijednosti milijardu kuna! Tržište mesa toliko cvjeta da, uz 282 klaonice u zemlji, mesnica ima kao u priči, a veliki prerađivači mesa jedva spajaju kraj s krajem. Ali nije sve tako crno da ne može biti - još crnje. Hrvatska ima samo šest poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda dovoljnih za svoje potrebe. To su pšenica, kukuruz, jaja, meso peradi, vino i masline. Dakle, zemlja koja bi mogla hraniti 27 milijuna ljudi osuđena je na uvoz hrane po svaku cijenu. </p>
<p>Od voća imamo dovoljno samo mandarina iz doline Neretve, jabuka iz domaće proizvodnje nedostaje 50 posto, krušaka čak 80 posto. Naravno, špediteri zadovoljno trljaju ruke, a najveća plantaža jabuka u Borincima, uništena privatizacijom, zapuštena propada.</p>
<p>Proizvođači voća i povrća kao da već godinama govore gluhom kada kažu da u stranim trgovačkim lancima na kilogram domaćeg voća dolazi tona voća iz uvoza. Ne treba sve trgovačke lance trpati u isti koš, ali kada se roba prodaje direktno s kamiona na zelenim tržnicama, a trgovac na kotačima, usput rečeno, nema hrvatske registracijske pločice, onda to valjda svi vide. Osim inspektora koji na tržnicu dolaze - na poziv. Jalovost i neučinkovitost nadležnih državnih službi nije samo problem neuspješnih proizvođača voća i povrća i korumpiranih državnih inspektora, ma koliko oni o tome ne žele ni čuti, nego i potrošača koji svaki dan idu na tržnicu.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="10">
<p>Uništenje spornog usjeva: tko koga tu vuče za nos </p>
<p>Kako povjerovati zadnjoj vijesti Ministarstva poljoprivrede da je uništeno svih 1790 hektara spornog GM-usjeva, kad su me poljoprivredni inspektori, službenici u tom istom ministarstvu, prije toga uvjeravali da nema načina ući u trag prodanom sjemenu malim proizvođačima. Uz to, u 1750 prodanih vrećica nije uračunato sjeme koje Pioneer dijeli diljem Hrvatske gratis za potrebe demonstracijskih pokusa i u svrhu promidžbe </p>
<p>MARIJAN JOŠT</p>
<p>Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva izvijestilo je 26. srpnja da je uništeno svih 1790 hektara spornog hibrida kukuruza korporacije Pioneer, zagađenoga genetski modificiranim organizmima. Time je trebala završiti uzbuna u vezi sa zakonom nedopuštenom sjetvom, a ovaj narod, preveden žedan preko vode, trebao je spokojno nastaviti svoj miran život.</p>
<p>Novinske su agencije još u svibnju 2000. objavile priznanje korporacije Pioneer da 15 posto njihovih konvencionalnih hibrida kukuruza sijanih u Europi sadrži GM-onečišćenje. Nakon donošenja Zakona o zaštiti prirode (u rujnu 2003.), prema kojem u Hrvatskoj nije dopuštena sjetva sjemena onečišćena genetski preinačenim organizmima, još 8. travnja, dakle približno dva tjedna prije početka sjetve kukuruza, na Vjesnikovim sam stranicama upozorio na vjerojatnost da uvezeno sjeme hibridnog kukuruza može biti onečišćeno.</p>
<p>Već sutradan gospodin Marko Jukić, direktor Pioneer sjeme d.o.o. u Hrvatskoj, pobija tu sumnju i tvrdi da je sve Pioneerovo sjeme testirano na prisutnost genetski modificiranih organizama te da u ni jednoj partiji sjemena koje se prodaje na hrvatskom tržištu nije nađeno zagađenje.</p>
<p>Mjesec dana nakon završetka sjetve kukuruza (9. srpnja), Ministarstvo poljoprivrede izvještava da je provelo analize dvadesetak uzoraka sjemena kukuruza, te da je u jednom uzorku Pioneer hibrida ipak nađeno GM-zagađenje. Nakon potvrde tog nalaza u inozemnom laboratoriju, ministar Čobanković 13. srpnja objelodanjuje ime hibrida – PR34G13. U Hrvatsku je uvezeno 1750 pakovanja tog hibrida. Sjeme je porijeklom iz SAD-a, a uvezeno je preko Pioneerove centrale za Europu u Austriji.</p>
<p>Prema ministrovu nalogu, taj bi usjev trebao biti uništen uz pravednu naknadu vlasniku, a uvoznik, korporacija Pioneer, kažnjen. Narod je zadovoljan – pravna država djeluje, zakoni se poštuju.</p>
<p>Troškovi uništenja i zaoravanja usjeva procjenjuju se na oko tisuću kuna po hektaru. Iznenađuje to što nisu poznate površine zasijane tim sjemenom. Različiti mediji donose različite procjene koje se kreću od 1300 do 2000 hektara, što je povelik raspon. Problem je i kako utvrditi kupce sjemena. Kad je riječ o poduzećima, to je lako: postoji trag preko računa plaćanja, ali kad je riječ o seljacima, to je gotovo nemoguće.</p>
<p>Teško da će se seljak sam javiti jer on je sumnjičav. Batina je oduvijek pucala na njegovim leđima pa je postao oprezan. Što ako prijavi usjev i uništi ga, a naknadu ne dobije. Pa ako ju i dobije, što će s novcem kad njemu treba kukuruz za hranidbu stoke. Tako, na primjer, mediji objavljuju da je u Koprivničko-križevačkoj županiji spornim kukuruzom zasijano oko 108 hektara, a za uništavanje je prijavljen samo 41 hektar.</p>
<p>Vjerojatno ni u drugim županijama nije slika bolja, pa stoga iznenađuje zadnja vijest Ministarstva da je uništeno svih 1790 hektara spornog usjeva. Kako povjerovati vijesti kad su me poljoprivredni inspektori, službenici u tom istom ministarstvu, prije toga uvjeravali da nema načina ući u trag prodanom sjemenu malim proizvođačima.</p>
<p>Uz to, u 1750 prodanih vrećica nije uračunato sjeme koje Pioneer dijeli diljem Hrvatske gratis za potrebe demonstracijskih pokusa i u svrhu promidžbe.</p>
<p>Tko koga tu vuče za nos? Bilo bi pošteno od Ministarstva poljoprivrede da objelodani uništene površine po županijama.</p>
<p>Mediji 16. srpnja izvješćuju da kombinat »Belje« ima zasijane dvije roditeljske samooplodne linije za sjemensku proizvodnju tog spornog hibrida. To navodno nije problem jer se one moraju sijati u prostornoj izolaciji, udaljene od drugih kukuruza.</p>
<p>Utvrđeno zagađenje Pioneer sjemena moglo je nastati na dva načina: zagađenjem stranim genetski modificiranim peludom u procesu proizvodnje hibridnog sjemena ili ranijim zagađenjem stranim GM-peludom u procesu umnažanja sjemena roditeljskih komponenata hibrida.</p>
<p>Iz dobivenih analiza sjemena nije moguće zaključiti o kojoj je vrsti zagađenja riječ, pa bi bio logičan korak analizirati roditeljske komponente, dakle zalihe sjemena zasijanog u sjemenskoj proizvodnji hibrida u »Belju«. Opasnost je vrlo opravdana jer su roditeljske linije proizvedene u SAD-u, a ondje je zbog velikih površina pod GM-kukuruzom vrlo teško spriječiti takvo zagađenje.</p>
<p>Kad je o naknadi štete riječ, zakon je jasan – štetu plaća uvoznik sjemena. Međutim, direktor Pioneera, gospodin Jukić, na televiziji nas uvjerava da je analiza Ministarstva sporna jer se u zagađenom sjemenu nađeni promotor virusa cvjetače (CAMV 35S) često nalazi u raznim vrstama bilja, pa to nije dokaz genskog zagađenja sjemena.</p>
<p>Ako znamo da je u transferu gena komercijalnih genetski preinačenih usjeva danas korišten samo taj promotor, tada je svakome jasno što njegova prisutnost u sjemenu znači. Znači upravo to da je sjeme zagađeno genetski modificiranim organizmom stranog izvora.</p>
<p>Premda imamo ovlaštene laboratorije za utvrđivanje prisustva GMO-a u hrani i gotovo godinu dana stare zakone o hrani, o zaštiti prirode i o zaštiti potrošača, u našim prodavaonicama hrane još nema obveznih oznaka. </p>
<p>Znači li to da nema ni prehrambenih proizvoda s GM- sastojcima? Pitam se što bi se dogodilo kada bi privatna osoba zatražila analizu nekog proizvoda u inozemstvu, pa na osnovu pozitivnog nalaza pokrenula ustavnu tužbu, jer su ta njena osnovna prava regulirana Ustavom.</p>
<p>Koristeći mogućnost koju im pruža Zakon o zaštiti prirode, pet hrvatskih županija (Požeško-slavonska, Virovitičko-podravska, Koprivničko-križevačka, Krapinsko-zagorska i Istarska) proglasilo se slobodnima od GMO-a, a u postupku je takvo proglašenje još u nekim županijama. I time je hrvatsko određenje za zaštitu biološke raznolikosti i za zdravu hranu jasno očitovano. Hoće li naši ministri poštovati to određenje ili će nas i dalje voditi žedne preko vode?</p>
<p>Autor je doktor znanosti, genetičar i oplemenjivač bilja, profesor na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima.</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Nisam znao jesam li u Hrvatskoj ili u Chicagu</p>
<p>Najviše mi se svidjela misao izdavača dvaju časopisa o plastici Sloana. Rekao je da Sjedinjene Države ne mogu biti samo uslužna zemlja, moraju ostvariti najmanje deset posto od industrijske proizvodnje. Nije pribrojio dvije jake industrije, filmsku i glazbenu, osobito zanimljive plastičarima</p>
<p>IGOR ČATIĆ</p>
<p>Dio svibnja proveo sam u prividnosti (virtualna realnost). Nisam znao sjedim li na sastanku neke udruge u Hrvatskoj gospodarskoj komori, nazočujem li predavanju nano-bossa u Zagrebu ili čitam odnosno pišem na Vjesnikovim stranicama o potrebi proizvodnje u Hrvatskoj. Ili sam u tom trenutku u Chicagu na najvećoj godišnjoj konferenciji plastičara u svijetu. Bilo nas je oko dvije i pol tisuće.</p>
<p>Glavni referat održao sam u sekciji »Kalupi«. Priča je glasila ovako: hoće li konstruktori kalupa zamijeniti Chaplinova Šarla na transportnoj vrpci? Ovoga puta na zaslonu računala.</p>
<p>No bilo je i drugih predavača. Ponovila se priča od prošle godine. Sve postoji samo od trenutka kada smo postali profesori. Sve ostalo je nepoznato. Zato se ne treba čuditi da sam nakon povratka poslao nekolicini kolega popis s radovima o izmjeni topline u kalupu, uglavnom iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada sam se tim područjem intenzivno bavio.</p>
<p>Prošle sam godine o toj temi održao predavanje, a ove privatnu prezentaciju za jednog praktičara. I na moje iznenađenje, na njegovu preporuku pozvan sam da o tome govorim u prosincu 2004. u Frankfurtu.</p>
<p>Međutim, moju je osobitu pozornost privukao istaknuti predstavnik njihove udruge proizvođača alatnih strojeva i alata, uključivo kalupe. Rekao je: »U posljednjih nekoliko godina broj poduzeća koja se bave alatnim strojevima i alatima smanjio se u udruzi s 2500 na približno 800. Danas je u poduzećima proizvođača alatnih strojeva u prosjeku zaposleno od trideset do četrdeset radnika, rijetka su ona u kojima ih je stotinu.«</p>
<p>Ispričao je i zgodu s jednim proizvođačem alatnih strojeva. Tvrtka je radila oko 150 godina, preživjela sve ratove, a otišla je u likvidaciju zbog – poplave!? Vlasnik je procijenio da je sada bolje uložiti novac dobiven od osiguranja u neki drugi posao ili živjeti od kamata.</p>
<p>Održan je u okviru skupa i ekonomski forum. Sve je bilo u stilu – u svemu smo najveći. U raspravi je s europskog motrišta rečeno: jest, po svemu je zemlja domaćin prva, osim u izvozu. U godini 2003. Njemačka je ostvarila izvoz 20 milijardi dolara više nego Sjedinjene Američke Države. A tijekom lipnja Sjedinjene su Države ostvarile rekordni izvoz u jednom mjesecu, oko 97 milijardi dolara. Ali i rekordni uvoz od približno 143 milijarde dolara.</p>
<p>Međutim, najviše mi se svidjela misao J. Sloana, izdavača dvaju časopisa o plastici. Jedan od njih čitam već gotovo pola stoljeća. Rekao je da Sjedinjene Države ne mogu biti samo uslužna zemlja, moraju ostvariti najmanje deset posto od industrijske proizvodnje. Nije pribrojio dvije jake industrije, filmsku i glazbenu, osobito zanimljive plastičarima.</p>
<p>Prvo plenarno predavanje na skupu održao je ugledni profesor biologije o nano-prirodnim znanostima i o primjeni tih dostignuća u razvoju materijala. Naš nano-čelnik održao je već više sličnih predavanja u ovoj sredini i usporedba s nano-čelnikom iz čikaškog okruga nije na njegovu štetu. Ali u nečem su podudarni.</p>
<p>Pred gotovo tisuću slušatelja izostali su odgovori na dva jasna pitanja. Što je sa zdravstvenim posljedicama nano-djelovanja, a što s uporabom, dakle zbrinjavanjem tih čestica i materijala? Odgovor je glasio: »O zdravstvenim posljedicama pišu uglavnom financijski časopisi kao što su Financial Times ili The Economist.</p>
<p>Ali nisu samo nano-prirodni znanstvenici skloni takvim odgovorima. U ovoj sredini na slična pitanja savjetnik za znanost predsjednika Vlade i pokretač jedinstvenog instituta u svijetu odgovara slično. Kako stvari izgledaju u sličnim situacijama, objasnio je vrhunskom raščlambom ugledni teolog i bioetičar dr. T. Matulić u najnovijem broju Filozofskih istraživanja. A na pitanje o zbrinjavanju, nano-uglednik nije odgovorio ništa.</p>
<p>Zaista sam proživio nekoliko dana u prividnosti. Nisam znao jesam li u Hrvatskoj ili na skupu u Chicagu.</p>
<p>Autor je redoviti profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="12">
<p>Poskupljenjem pauka, skuplja se novac za plaće u trgovačkim društvima Grada </p>
<p>Žagar je, kao bivši HNS-ovac, optužio predsjednicu te stranke Vesnu Pusić da je onemogućila narodnjacima da dobiju prostor od Grada, a koji inače druge stranke plaćaju oko dvije kune po četvornom metru</p>
<p>»U Gradu Zagrebu, u sve tri zone, ima ukupno 7337 parkirnih mjesta, a Grad, unatoč Prometnoj studiji koju su porezni obveznici platili 800 tisuća kuna, u ovoj godini nije predvidio ni jedno novo parkirališno mjesto. S obzirom na to da u Zagrebu bez turista ima više od 400 tisuća vozila, jasno je da Grad nije napravio ništa da bi osigurao dovoljno parkirališta. Stoga Hrvatski narodnjaci odluku o stopostotnom poskupljenju Zagrebparkinga (pauk, s kaznom poskupio je sa 400 na 800 kuna), ocjenjuju apsolutno neprimjerenom i glupom«, rekao je u četvrtak predsjednik te stranke Mislav Žagar, na konferenciji za novinare održanoj ispred Zagrebparkinga.</p>
<p>Žagar smatra da se iza svega krije skupljanje novca za povećane plaće u trgovačkim društvima Grada, za koje su se sindikati izborili u ožujku. »Tada je bilo rečeno da povećanje plaća neće ići na teret građana, međutim kasnije se ispostavilo da je poskupila odvodnja, ZET je tražio povećanje cijena od gradova i općina Županije zagrebačke, Zagrebparking je digao cijene, a očekuje se i poskupljenje plina pred sezonu grijanja«, tvrdi Žagar.</p>
<p>Kao bivši HNS-ovac, optužio je predsjednicu te stranke Vesnu Pusić da je onemogućila narodnjacima da dobiju prostor od Grada, na što imaju pravo, a koji inače druge stranke plaćaju oko dvije kune po četvornom metru.</p>
<p> Narodnjaci su zbog toga morali iznajmiti prostor koji košta 700 eura mjesečno, a od Grada će, s obzirom da ne poštuje odluku Gradske skupštine, zatražiti da im nadoknadi razliku u cijeni. </p>
<p>Jasminka Filipas</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Upravljanje brodicom nije »mačji kašalj«</p>
<p>Ispit za voditelja brodica može se položiti i bez tečaja, ali pitanje je isplati li se zaista, radi uštede nekoliko stotina kuna, lišiti iskustva i znanja kojima se mogu izbjeći velike materijalne štete i opasnosti po ljudske živote </p>
<p>Premda mnogi turisti, među njima i velik broj Zagrepčana, misle kako upravljati plovilom na lijepom plavom Jadranu nije nimalo teško, stvarnost govori drukčije. Naime, upravo takav višak (lažnog) samopuzdanja, bahatost te nedostatak čak i osnovnog znanja o upravljanju plovilima mogu godišnji odmor, umjesto uživancije, pretvoriti u vlastitu ili tuđu tragediju. </p>
<p>»Ljudi misle da im, kad upravljaju plovilom, nitko ništa ne može i ne razmišljaju o pravilima ponašanja na moru. Posebno osjetljiva kategorija su mladi, srednjoškolci koji svi žele na moru nešto voziti, a ne znaju da, primjerice, za upravljanje vodenim skuterima (jet-ski) moraju biti punoljetni i imati položen ispit za voditelja brodice«, istaknuo je u razgovoru za Vjesnik Željo Samardžić, voditelj Siget nautike u sklopu Auto-moto kluba Siget. Ondje on već 10 godina bez prekida, tokom cijele godine, organizira tečajeve za voditelje brodica, koje godišnje prođe između 300 i 350 osoba. </p>
<p>Za brodicu dužine do pet metara ali samo s motorom slabijim od 4,5 kilovata nazivne snage, dozvola za voditelja brodice nije potrebna, već dostaje osnovna dozvola koju bez položenog ispita izdaje lučka kapetanija. Za skutere je ona obavezna zbog njihove veće snage. Tko, dakle, izađe na more sa skuterom bez dozvole za voditelja brodice, čini prekršaj. </p>
<p>Samardžić objašnjava kako ni za dozvolu za voditelja brodice (neprofesionalca) do 12 metara dužine, zapremnine, odnosno nosivosti 15 BT (bruto tona) bez ograničenja snage motora, ne treba odslušati predavanja. Kandidat se može sam pripremiti za ispit što ga polaže u Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka. No tamo će morati znati odgovore na pet skupina pitanja. Ona obuhvaćaju područja nautike, motora, pomorstva, radiotelefonije i prve pomoći (za one bez vozačke dozvole). </p>
<p>No problem je u tome, što bi osoba, koja se samostalno priprema za ispit, mogla ostati bez dobroga dijela znanja i iskustva koja polaznicima tečajeva mogu prenijeti stručni predavači ili, kako kaže naš sugovornik, »stari morski vukovi«. I pitanje koje se nameće jest: vrijedi li radi uštede od nekoliko stotina kuna za tečaj, riskirati moguću havariju brodice, veliki financijski gubitak i ugrožene ljudske živote. </p>
<p>Polaznici se na tečajevima upoznaju s prednošću prolaska na moru, načinima sigurnog izlaženja i pristajanja u luci, orijentacijom, prepoznavanjem noćnih signala, vezivanjem užadi, radiotelefonijom itd. »Sigurnost je u prvom planu«, navodi voditelj Siget nautike. </p>
<p>Tečaj u Siget nautici traje dva dana, pa se na to ne izgubi previše vremena. Cijena tečaja s dozvolom je 525 kuna. Nakon položenog ispita svi koji su navršili 15 godina starosti, mnogu prevoziti sebe, dok s navršavanjem punoljetnosti smiju voziti do 12 osoba, ali samo za nekomercijalne potrebe. </p>
<p>To što netko ima dozvolu kao voditelj brodice, ne jamči, naravno, da će se i doista savjesno ponašati na moru, baš kao što je to slučaj i s vozačima automobila. Osim toga, ne želeći izgubiti zaradu, ne inzistiraju baš svi iznajmljivači plovila da im onaj, tko ih unajmljuje, pokaže svoju dozvolu. Brzi vodeni skuteri tako nerijetko završavaju u rukama agresivnih mladića koji bez znanja i dozvole, ali sa suviškom agresivnosti teroriziraju i ugrožavaju kupače. </p>
<p>Naš sugovornik, međutim, napominje kako se prilikom unajmljivanja svake brodice veće od 10 metara, za čarter plovidbu svakako mora pokazati dozvola, zbog ponešto drugačije procedure. Lučka kapetanija tada izdaje ovjereni dokument s imenom onoga tko upravlja brodicom, ali i svih članova posade, bez čega se takvo plovilo ne može iznajmiti. </p>
<p>Boris Jagačić</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Knjige jeftinije i u knjižarama </p>
<p>U nedavno otvorenom Profilovu Megastoreu u Bogovićevoj ulici, kao i u velikom obližnjem Algoritmu, ponuda knjiga široka je, i prilično kvalitetna i sa dosta sniženih cijena. Tako se konkurencija između većih i boljih knjižara svela se na rivalstvo u usluzi, interijeru, detaljima oko predstavljanja knjiga jer je ponuda uglavnom slična i po cijeni, uvezu te ilustracijama. Algoritmova izdanja mekog uveza, većinom »bestselleri«, već su neko vrijeme »na akciji« što znači da se estetski i sadržajno zanimljivo štivo može kupiti vrlo povoljno (za oko 30 kuna). Ni Profil ne zaostaje, jer se novija izdanja također prodaju uz popust. Knjige domaćih autora, koštaju od oko 70 do 120 kuna. U drugim većim knjižarama (Znanje, Mozaik, Mladost, Tamaris), najtraženija izdanja su jednakih cijena, kao i stručna literatura. Šerbedžijini autobiografski zapisi »Do posljednjeg daha« i »Otpusno pismo« Zorana Ferića koštaju 90 kuna.</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Prijatelji životinja pozivaju građane da kastriraju pse i mačke</p>
<p>Aktivisti Udruge Prijatelji životinja u četvrtak su u Gajevoj ulici, ispred Hotela Dubrovnik, dijeljenjem letaka i savjetima govorili građanima o nužnosti kastracije pasa i mačaka. Kako bi pokazali da kastracija ne mijenja ćud ili izaziva pretilost životinja, u akciju su se, zajedno sa svojim psima i mačkama, uključili i građani koji su udomili životinje iz gradskog azila u Dumovcu. Time se građane htjelo potaknuti i na udomljavanje životinja iz azila, ali i da, prije uzimanja životinja, dobro razmisle mogu li se za njih brinuti. </p>
<p>»U gradu je sve više pasa i mačaka koji se nekontrolirano razmnožavaju, a koje ljudi odbacuju. Jedna mačka i njeno potomstvo u sedam godina mogu donijeti na svijet čak 420.000 mačića, a jedna kuja i njeno potomstvo 67.000 štenaca«, upozorila je voditeljica akcije »Kastrirati, a ne ubijati«, Snježana Klopotan. Upravo se kastracijom, upozoravali su aktivisti, sprečava nekontrolirano povećanje populacije pasa i mačaka, a samim time i njihovo nepotrebno nasilno ubijanje. U akciji je sudjelovala i veterinarka i voditeljica azila za napuštene životinje u Dumovcu, Tatjana Zajec. Pri tom je apelirala na građane da, ako primijete da se u njihovom susjedstvu zlostavljaju životinje ili da one žive u neprimjerenim uvjetima, to prijave Veterinarskoj inspekciji grada. U srpnju je iz azila udomljeno 20 pasa, a u kolovozu devet. </p>
<p>G. P.</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Korejska televizija snima dokumentarni film o Hrvatskoj</p>
<p>U sklopu snimanja dokumentarnog filma o Hrvatskoj, koje je nedavno započela državna televizija Južne Koreje, u petak je ispred velikogoričkog Muzeja Turopolja snimljena priča o nastanku »prakravate« u plemenitaškom Turopolju. Uz dokumentarnu obradu, povijesni korijeni predstavljeni su i zanimljivim happeningom. U njemu djevojka i mladić, prije mladićeva odlaska u rat, jedno drugom daruju rubac (preteča kravate), kao znak uzajamne ljubavi i vjernosti. </p>
<p>U snimanju su sudjelovali i članovi Turopoljskog banderija, a o povijesnim aspektima kravate govorio je pokretač projekta »Hrvatska - domovina kravate«, prof. Marijan Bušić, predstavnici Muzeja i drugi stručnjaci. Ovo nije prvo snimanje o Hrvatskoj kao domovini kravate. </p>
<p>J. F.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="17">
<p>»Tako mi nedostaješ« je pjesma za »njega«</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Nedaleko od Samobora, u mjestu Lugu, u malom je studiju »Elgra« u srijedu navečer, uz pomoć videozida kojim su plivale velike ribe, te dvadeset centimetara pijeska po kojem se zvijezda večeri Vesna Pisarović morala snalaziti u cipelama visokih potpetica, dočaran ugođaj mora, a sve kako bi se snimio spot za novu, autobiografsku pjesmu Vesne Pisarović »Tako mi nedostaješ«.</p>
<p> Redatelj Denis Wohlfart odlučio se za jednostavne motive koji će popratiti stihove i glazbu što ju je, kako je Vesna rekla, napisala jednog jutra nakon provoda u njenom stanu, kad se probudila sama i osjetila žudnju za »njim«. Identitet nije željela otkriti.</p>
<p>»Nakon prošlog sam se albuma, koji je cijeli bio kantautorski, jednostavno ohrabrila i kad je iz mene doslovno iscurila ova melodija, s njom su došle i riječi koje su u tom trenutku najbolje dočaravale moje tužno stanje«, kaže Vesna koja će s ovom skladbom nastupiti i na ovogodišnjem festivalu Zlatne žice Slavonije što će se održati 3. rujna u Požegi.</p>
<p>»Drago mi je što je malobrojna, ali jako entuzijastična ekipa odlučila žrtvovati dio godišnjeg odmora, ne otići na more, nego pomoći u stvaranju ovoga spota. To se, među ostalim, odnosi i na aranžera Predraga Martinjaka koji je ovu skladbu napravio u tri aranžmana«, dodala je Vesna Pisarović koja je u srijedu navečer bila vrlo razgovorljiva, vjerojatno iznenađena brojnošću novinara što su se pojavili na snimanju na pomalo udaljenoj lokaciji.</p>
<p>Pjesma »Tako mi nedostaješ« snimljena je u tri varijante. Osnovna je ona koja odiše suvremenim elektro-elementima, druga je snimljena kao potpuni sentiš uz klavijature i bas gitaru, dok je treća malo »žešća« house varijanta koja će zasigurno pronaći svoju publiku.</p>
<p>Vesna se u spotu pojavljuje u crnoj haljini, s dubokim izrezom na desnoj strani, dizajnera Dalibora Betija iz linije Estare Culto Heruc Galerije, a prvi se put u ulozi stilista pojavio i mladi 23-godišnji Marko Grubnić iz Požege, inače dugogodišnji Vesnin prijatelj koji je kroz druženje i razgovor s Vesnom odlučio kako bi popularna pjevačica trebala izgledati za ovaj spot i nastup koji će uslijediti. </p>
<p>»Vesna mi je rekla da bi željela izgledati kao kraljica. To je samo po sebi odredilo i težnju za glamuroznim izgledom koji smo željeli postići, kojemu su pridonijeli i dugi umeci za kosu. I, morate priznati i da joj dobro stoje, zar ne?«, rekao je Grubnić, koji je za vrijeme snimanja stajao kraj »scene« i marljivo popravljao svaki detalj na haljini ili kosi hrvatske pjevačice. </p>
<p>Brojni su se novinari i tri televizijske ekipe razišli, dok je u samoborskom Lugu, u prisutnosti malobrojne ali ambiciozne ekipe nastavio odjekivati »Tako mi nedostaješ« – vjerojatno ovojesenski hit na domaćim top-listama. </p>
<p>Zrinka Boršić</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Naslovnice svjetskih modnih tjednika sve češće bez poznatih osoba</p>
<p>NEW YORK</p>
<p> – Ljudi kojima moda znači više od hobija znaju da sve staro postaje novo, a današnji povratak modela upravo je dokaz tome. Lijepa lica koja su se ove godine pojavljivala u ulogama manekenki ustvari su poznate osobe iz javnog života: Nicole Kidman, Gwyneth Paltrow, Kate Hudson i njihove holivudske kolegice posljednjih su se 12 mjeseci pojavljivale na naslovnicama Voguea i drugih vodećih modnih časopisa. No za razliku od onih dana kad su Cindy, Christy, Linda i Naomi »vladale«, većina je današnjih top-modela – isključujući možda zvijezdu Victoria's Secreta, Gisele Bundchen – gotovo nepoznata ljudima koji nisu u modnoj industriji.</p>
<p>Tako su poželjele djevojke, kaže Sally Singer u svom članku za Vogue spominjući i ostale gotovo anonimne, ali danas superskupe i supertražene modele Dariju Werbowy, Nataliju Vodianovu, Isabelu Fontana i ostale...</p>
<p>»U ovo vrijeme najvažniji ljudi iz modnoga svijeta imaju svoje živote, rade svoj posao, odlaze svojoj kući i hodaju ulicom poput svih nas ostalih - poznaju ih samo oni ljudi koji ih i trebaju poznavati«, piše dalje Singer dodajući da su ljudi umorni od »zvijezda«. Dio ove želje za anonimnošću potječe iz pojave da je današnja kultura opsjednuta, ali i zasićena slavnim osobama i onima koje to žele postati.</p>
<p>»Moda je uvijek pomalo ispred drugih, a ljudima je dosta slavnih. Poplava emisija pod nazivom Reality show uz dodatak Interneta pojeftinile su pojam slave. Danas »biti slavan znači biti Paris Hilton« dodaje kolumnistica jednoga od vodećih modnih časopisa na svijetu.</p>
<p>Kim France, urednica časopisa Lucky, ima nešto drugačije mišljenje. Kad je njen magazin počeo izlaziti prije četiri godine, odlučila je ne stavljati poznate na naslovnu stranicu jer je željela dati naglasak odjeći. Danas njen list koristi modele koji su prepoznatljivi, ali nisu već »izlizani« prečestim pojavljivanjem u javnosti. </p>
<p>Posljednjih se godina čini da su Kidman, Palthrow, Hudson, Julianne Moore i Jennifer Lopez preuzele ulogu modela, a Sarah Jessica Parker, sada model »Gapa«, zbog svoje je jedinstvenosti jedva dočekana u svijetu mode. A manekenke su same pridonijele rjeđem spominjanju u medijima, samim svojim mirnijim ponašanjem i načinom života koji ne privlači medije – bez skandala i afera koji su ranije pratili modele. </p>
<p>Ovosezonski su modeli koje će nositi najbolje svjetske manekenke toliko jaki da je vrijeme maknuti se od priče o djevojkama koje ih nose i vratiti se samoj modi, kaže jedan od modnih analitičara, Julian. »Mislim da je marketinška odluka dobra, jer vraća modu svojim korijenima. To nije ni dobro ni loše. No za magazine koji se bave modom ovo je pravi trenutak da se odvoje od magazina koji se bave slavnim osobama i tračevima«, rekao je Julian. </p>
<p>Z. B.</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Europa upoznaje novi hit Bena Stillera</p>
<p>BERLIN</p>
<p> – Najnoviji film Bena Stillera »Dodgeball: A True Underdog Story« ovih dana doživljava svoju europsku premijeru. Nakon što se cjelokupna ekipa filma okupila u utorak navečer u Kensingtonu, gdje su sigurni hit svog kolege došle pogledati i britanske glumice Shane Lynch i Scarlett Johnson, Stiller i supruga Christine Taylor napustili su Veliku Britaniju i zajedno s filmom otputovali u Njemačku. U srijedu je, naime, svečana premijera održana u Berlinu.</p>
<p>Stiller u filmu igra vlasnika teretane koji pokušava prikupiti klijentelu iz većeg fitness centra.</p>
<p>Nakon britanske premijere društvo uzvanika preselilo se na Leicester Square, gdje je zvijezda »Baywatcha« David Hasselhoff, koji trenutačno igra odvjetnika u mjuziklu »Chicago« na West Endu, organizirao natjecanje između dječaka i djevojčica u graničaru (dodgeball). Srećom, nitko od igrača nije doživio povredu kakva se dogodila Benovoj supruzi i glavnoj ženskoj ulozi u filmu, Christini.</p>
<p>»Oboje smo zadobili nekoliko masnica tijekom snimanja filma«, objasnio je Ben Stiller. »Ja sam slučajno udario Christinu u lice i ona, kažimo to tako, nije bila presretna«.</p>
<p>Među gostima na britanskoj premijeri bili su i bivši ljubavnik Lady Di, James Hewitt, te zvijezda »Obiteljskih veza«, Ebony Thomas, dok se na premijeri u Berlinu, osim bračnog para Stiller, nisu pojavile svjetske zvijezde.</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Britney Spears planira vjenčanje pred kamerama</p>
<p>LOS ANGELES</p>
<p> – Pop-diva Britney Spears namjerava imati glavnu ulogu u tv-showu koji bi prikazivao njezino vjenčanje, ali i ono što će nakon njega uslijediti u početku novoga zajedničkog života mladoga bračnog para. Ona će, naime, dopustiti televizijskim kamerama da snimaju nju i budućeg joj supruga Kevina Federlinea prvih nekoliko tjedana nakon što se vjenčaju.</p>
<p>Pjevačica je u pregovorima sa šefovima MTV-a o pojavljivanju u hit-emisiji te televizijske kuće »Newlyweds«, koja govori o svježe vjenčanim parovima. </p>
<p>U novinama je Britney izjavila da se nada kako će ovaj pothvat napokon promijeniti javnu sliku o njoj koja je stvorena posljednju godinu dana, a temeljila se na skandalima poput bizarnoga 24-satnog braka sa starim školskim prijateljem ili pak na fotografijama na kojima je pjevačica bila vidljivo pijana.</p>
<p>Originalna serija »Newlyweds« (Novovjenčani) inače je pod paskom pop-pjevačice Jessike Simpson i njenoga novog supruga Nicka Lacheya. Govorka se da bi se ovaj par, već zasićen serijom, povukao s tv-ekrana te bi tako ostavio prostora za Britney i Kevina, koji bi se trebali vjenčati u studenome ove godine. </p>
<p>Z. B.</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Svadba Justina i Cameron uz smrznuto jezero i topove za snijeg</p>
<p>LOS ANGELES</p>
<p> – Justin Timberlake i Cameron Diaz uzbuđeno planiraju vjenčanje za ovu zimu, a, sudeći prema pripremama, jedno od najvećih okupljanja svjetske »kreme« moglo bi se dogoditi na tajnoj lokaciji, prema pisanju Daily Stara. </p>
<p>U njihovoj ljubavi, očito, sve je tako sigurno da se već zna i izgled mladenkine vjenčanice, koja će nalikovati Snjeguljičinoj haljini. Kako bi bili sigurni da će događaj biti primjeren razdoblju u kojem će se održati, Cameron je odlučila na mjesto vjenčanja donijeti topove za pravljenje umjetnoga snijega, pa bi sve moglo izgledati kao božićna čarolija. Radosni bi događaj trebao popratiti i veliki zbor, a ne bi bilo iznenađenje da se, na prijedlog slavne glumice, nedaleko od mjesta vjenčanja, nađe i veliko smrznuto (možda umjetno, a možda i stvarno, još se ne zna) jezero kako bi se uzvanici opustili u klizanju.</p>
<p>Prijatelj slavnoga para izjavio je da je sve to zapravo njezina ideja jer je oduvijek sanjala o velikom bijelom vjenčanju a Božić joj je omiljeno doba godine, romantičan i bijel.</p>
<p>Isti je izvor rekao da ni Justin ni Cameron ne žele predugo čekati s radosnim događajem. </p>
<p>Z. B.</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Madonna kupuje Onassisov otok?</p>
<p>LONDON</p>
<p> – Najbogatija teenagerica na svijetu Athina Onassis uskoro bi mogla imati posla s Madonnom, budući da je pjevačica pokazala zanimanja za kupnjom grčkog otoka Ionian. Kraljica popa je, naime, nekoliko puta posjetila Skorpios, koji je Athina ponudila na tržištu za 195 milijuna funti. Sudeći prema izvještajima u britanskim tiskovinama, Onassisova nasljednica želio prodati Ionian jer je za nju prepun ružnih uspomena. Teenagerica koja je napunivši 18 godina naslijedila pet milijardi funta rijetko posjećuje taj otočić. Njezin je djed Aristotle kupio Skorpios 1962. godine kada je bio u vezi s Mariom Callas i bivšom prvom damom Jacqueline Kennedy Onassis po cijeni od 6,500 funti, a na istom je mjestu Onassis i pokopan, zajedno s Athininom majkom Christinom.</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Potkraja stoljeća u Europi nestanak hladnih zima?</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Europa se zagrijava brže od ostalih dijelova svijeta, a hladne zime mogle bi skoro nestati do 2080. godine kao rezultat globalnog zagrijavanja, kaže se u izviješću Europske agencije za okoliš.</p>
<p> Prosječna temperatura u svijetu u zadnjih sto godina porasla je za oko 0,7 stupnja Celzija, dok je u Europi porasla za oko 0,95 stupnja C, stoji u izvješću na 107 stranica, koje je ta agencija EU-a sa sjedištim u Kopenhagenu objavila u srijedu.</p>
<p> Procjenjuje se da će temperature do 2100. godine rasti za 1,4 - 5,8 stupnja C na globalnoj razini i 2,0 - 6,3 stupnja C u Europi. U izvješću se navodi da će to zagrijavanje imati goleme posljedice i najavljuje ne baš svijetla budućnost.</p>
<p> Satelitska promatranja su pokazala da je ukupna površina leda u Arktičkom moru smanjena za najmanje 7,4 posto u razdoblju od 1978. do 2003., te da je porasla razina mora.</p>
<p> Vrlo je vjerojatno da će se nestanak glečera nastaviti. Do 2050. vjerojatno će oko 75 posto glečera u švicarskim Alpama nestati. Snježne padavine na nižim planinama bit će sve nepredvidljivije u narednim desetljećima, što bi za posljedicu mogo imati zatvaranje oko polovice skijališta u Švicarskoj, a još više u Njemačkoj, Austriji i Pirinejima.</p>
<p> Prosječan broj prirodnih nepogoda u Europi povezanih s klimom i vremenskim prilikama udvostručen je 1990-tih, u odnosu na desetljeće ranije, dok je broj neklimatskih nepogoda, primjerice potresa, ostao isti, navodi se u izviješću.</p>
<p> Glavnim krivcima za globalno zagrijavanje proglašeni su plinovi koji proizvode efekt staklenika. Međutim, čak i kad bi se uspjelo bitno smanjiti emisiju stakleničkih plinova sljedećih desetljeća, klimatski sustav bi se nastavio mijenjati, zaključuje se u izviješću.</p>
<p> »Europa mora i dalje biti predvodnik u svjetskim naporima na smanjenju emisija stakleničkih plinova, ali i pored toga potrebno je izraditi strategije na europskoj, regionalnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini za prilogodbu klimatskim promjenama«, rekao je prema BBC-u profesorica Jacqueline McGlade. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="24">
<p>Čekajući Godota na golom otoku</p>
<p>U »Play Beckettu« se pokušava spojiti Beckettov apsurd s tom sudbinom golootočkom, tako da univerzalan Beckettov apsurd postaje povijesni i konkretni u našem slučaju. Goli otok smo svojevremeno doživljavali svi, kaže Pero Kvrgić</p>
<p>Na Velikom i Malom Brijunu upravo su u tijeku posljednje pripreme za novu premijeru Kazališta Ulysses – riječ je o predstavi »Play Beckett«, koja pokušava ocrtati tanku nit između teatra apsurda i društveno-političkog apsurda kaznionice Goli otok, gdje su politički zatvorenici bivšeg sistema kao u Beckettovoj drami »očekivali Godota«, neizvjesno, bez suđenja, bez optužnice i bez određena vremena izdržavanja kazne. U predstavi je naglašen i antipod otočja Brijuni kao središta moći i Golog otoka kao poprišta muka i patnji onih koji su mislili drugačije.</p>
<p> Redatelj »Play Becketta« Rade Šerbedžija i dramaturg Borislav Vujčić okupili su jaku glumačku ekipu u kojoj su Pero Kvrgić, Ivica Vidović, Zijah Sokolović i Rade Šerbedžija u alternaciji sa Sretenom Mokrovićem. »Play Beckett« bit će premijerno izvedena na Malom Brijunu u živopisnoj utvrdi Minor 20. i 21. kolovoza te će uslijediti izvedbe do 24. kolovoza, a u jesen odlazi i u Zagreb. Uoči premijere razgovarali smo s Perom Kvrgićem, bardom hrvatskoga glumišta, svjedokom golootočkog vremena i glavnim likom u predstavi. </p>
<p> • Upravo ste se vratili iz Dubrovnika, i već na Brijunima spremate novu predstavu. Kako se osjećate u ulozi zatvorenika Golog otoka?</p>
<p> – Zapravo sam ošamućen od putovanja! Bio sam sedam dana u Dubrovniku, glumeći u »Grižuli«, a prije sam također bio na Brijunima, i tako se čovjek mora stalno prilagođavati. Kad uđem u ulogu, u glavi mi se vrte slike iz prošlih vremena, ne samo negativne, nego i pozitivne slike, slike iz mladih dana. Uloga me vraća kroz vrijeme.</p>
<p>• Iz Vaše perspektive, dakle onoga tko je svoj život posvetio kazalištu, i svjedoka vremena kada su ljudi bez razloga zatvarani na Golom otoku, koja je poruka ove predstave, kako ste ju doživjeli u današnjem društvenom kontekstu?</p>
<p>– Teško je govoriti o poruci, kod Becketta nema poruke, a Goli otok je sam po sebi neljudska poruka. U »Play Beckettu« se pokušava spojiti Beckettov apsurd s tom sudbinom golootočkom, tako da univerzalan Beckettov apsurd postaje povijesni i konkretni u našem slučaju. Goli otok smo svojevremeno doživljavali svi.</p>
<p> Donekle sam bio svjedok tih vremena, ne u smislu da sam bio na Golom otoku, već su bili mnogi moji prijatelji i znanci. Mnogi su se čudom spasili da ne budu zatočeni u toj kaznionici. Ja sam tada bio završio glumačku školu, bilo je to 1948. godine, bio sam u Hrvatskom narodnom kazalištu i moj se jedan kolega morao braniti pred tadašnjim partijskim skupom, jer mu je brat ostao na studiju medicine u Rusiji. Od njega se zahtijevalo da se odrekne svoga brata, a on je rekao da se brata neće odreći, jer je to krvno srodstvo i nema veze s politikom. Bio je to Mirko Božić, tadašnji intendant, vrlo hrabar čovjek, i jedva se izvukao. Dakle, takvih slučajeva je bilo.</p>
<p> Mnogi su se plašili da će ostati i mnogi su ostajali bez posla. Jedan je kolega ostao bez posla, jer je trebao svjedočiti protiv svog prijatelja koji se izjasnio da je staljinist, no on nije htio, niti znao, niti vjerovao u to, pa je izgubio posao. Tada je prodavao Titove biste pored Save, ali se brzo umorio i kada ih je prodao sedam, osmu je bacio u Savu. Slušali smo mnoga svjedočanstva, a i znamo ponešto o tome iz kasnijih vremena, jer u vrijeme Golog otoka, čak niti oni koji su izišli nisu smjeli o tome govoriti. Ta je tema dugo u zapećku, teška je to tema i velika ljaga.</p>
<p> • Jeste li se poistovjetili s likom kojeg glumite, kako ste ga pripremili?</p>
<p>– Glumim sveučilišnog profesora optuženog zbog nemorala, u drugom dijelu ispovijesti se to otkrije. Muče ga raznim metodama, na štriku. To je taj Lucky, na štriku ga vuku i ponižavaju do krajnje granice. Moj lik je najeklatantnija žrtva. Zijah Sokolović je moj glavni mučitelj, zapravo moj bivši student Amir Puška-Pozzo. Njega sam rušio na fakultetu, jer je bio velika neznalica i stalno se izgovarao. Tako me upravo moj bivši student vuče na štriku i ponižava.</p>
<p>• Mnogo radite, pripremate li još kakvu predstavu za novu kazališnu sezonu?</p>
<p>– Imam stare predstave koje se vrte još uvijek, tu su »Stilske vježbe«, a i s »Play Beckettom« dolazimo najesen u Zagreb. No, za mene nema planiranja, ono što se dogodi, dogodi se. </p>
<p>Saša Brnabić</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Stilski čista klasika </p>
<p>Izvedba pružila publici svu raskoš bijeloga baleta / Najbolji od ruskih baletnih ansambala koji su do sada nastupali na Histria festivalu</p>
<p>Nastupom Carskoga ruskog baleta u pulskoj Areni završio je 5. Histria festival. Ruski baletni umjetnici izveli su »Giselle« Adolphea Adama uz snimljenu glazbenu pratnju.</p>
<p>Carski ruski balet zvučni je naziv trupe od četrdesetak članova što je 1994. godine osnovana na poticaj Maje Plisecke, čiji se dolazak očekivao, navodno, ovoga ljeta u Puli, kako bi svojom nazočnošću pomogla prerastanju Histria festivala u međunarodno baletno središte i baletni festival.</p>
<p> Članovi Carskoga ruskog baleta mladi su plesači što su se unatrag nekoliko godina, nakon solidnog školovanja u raznim ruskim i drugim baletnim školama, pridružili trupi. Odlično vladaju klasičnom tehnikom i izvrsno su pripremljeni za tumačenja klasičnog repertoara, kojega je »Giselle«, ovdje u nešto skraćenoj verziji, u koreografiji Mariusa Petipaa, ogledni primjer. </p>
<p>Njihova je izvedba bila čista, stilski autentična i taj u stvari mali baletni sastav pružio je publici svu raskoš bijeloga baleta. Pokazao se najboljim od ruskih baletnih ansambala koji su do sada nastupali na Histria festivalu.</p>
<p> Nositeljica naslovne uloge Irina Surneva isticala se gracilnošću i mekom izražajnošću pokreta u ocrtavanju ljupkosti mlade seoske djevojke u prvom činu te mekim skokovima i izrađenom tehnikom u drugome, kao i njezin partner Kiril Sofronov u ulozi kraljevića Albrechta. Tumači ostalih uloga Aliya Tanykpayava, Kiril Radev, Anna Pashkova i Vladmir Chumachenko bili su vrlo dobri. </p>
<p> Histria festival ambiciozno si je stavio u zadatak da bi postao srednjoeuropski baletni festival. Dosadašnji preduvjeti ne ukazuju na ozbiljnost takvog pothvata. Pozornica u Areni još je uvijek čista improvizacija za održavanje klasičnih baletnih predstava. Publika može sa strane vidjeti što plesači rade iza scene, što ruši iluziju. Rasvjeta je preslaba.</p>
<p> Scenografijom se ne mogu nazvati krpa od horizonta ni loše oslikana ploha Giselline kućice. Pozornica je i premalena za neku veću baletnu predstavu. U principu je dvojbeno i vrlo osjetljivo izvođenje bijelih baleta na otvorenom prostoru, jer i najmanji vjetar može remetiti dojam baletnih kostima, a vlaga zbog blizine mora ugroziti plesače na špicama. </p>
<p>Histria festival trebat će uložiti još dosta sredstava da bi osigurao odgovarajuće uvjete. Neprimjeren odnos festival je iskazao prema publici i prema gostujućim umjetnicima u onome za što nisu potrebna nikakva sredstava, već samo malo truda.</p>
<p> Unatoč luksuzno opremljenom katalogu i programskim ceduljama što su dijeljene na ulazu, publika nije dobila informaciju o imenima umjetnika koje gleda te večeri, čak je dobila pogrešnu informaciju o imenima dvoje protagonista, kako se moglo zaključiti iz inače sasvim nepotrebne pozdravne konferanse voditeljice prije i nakon predstave. </p>
<p>Mladen Mordej Vučković</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Svijet je zatvor bez rešetaka</p>
<p>Kada je Beckett napravio »Godota«, mislim da je na neki način osvijestio jedno vrijeme, jedan dio čovječanstva u smislu da je pokazao da je čitav svijet jedno čekanje. Svatko ima nekog svog Godota.</p>
<p> Imajući sreću da pripadam generaciji koja se u najbolje vrijeme srela s Beckettovim apsurdom, i preživio dugo razdoblje s tim apsurdom, danas je to nekako, ne deplasirano, ali to je već neka muzejska vrijednost , kaže Zijah Sokolović koji glumi u »Play Beckettu« i dodaje: »Danas smo u čudnom trenutku da se taj osjećaj Godota lako multiplicira i postaje nešto mnogo gore od apsurda s kojim se Beckett susreo. Svijet je danas pun zatvora i zatvorenika koji očekuju svog Godota, zapravo je svijet u kojem živimo jedan apsolutno</p>
<p> veliki zatvor bez rešetaka. To je agresija kapitalizma, koji nas tjera u kreditne torove, zatvore materijalističkih pravila i zakona, a religije ih podržavaju na perfidan način. Nama nije cilj otvarati politički dijalog o tome je li postojao Goli otok i kako, i je li vrijeme komunizma bilo najlošije vrijeme. Tko zna kako ćemo na današnje vrijeme gledati za dvadeset godina. Kako će nam se smijati i reći kako smo u zabludi bili. Mi smo se poslužili asocijacijom Golog otoka da bismo govorili o bilo kojem vremenu.« </p>
<p>S. B.</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Predstava je najvažnija na svijetu</p>
<p>I kad bi se predstava trebala danas igrati, danas, kad je Zvjezdana Ladika otišla, ona ne bi dala da se otkaže. Jer, predstava je važnija i od života i od smrti </p>
<p>Prije 34 godine otvorila mi je Zvjezdana Ladika vrata raja, otvorila mi je vrata kazališta. Danas su se njezina rajska vrata otvorila i sada negdje gore priča priče anđelima. I sigurno radi kazalište, sigurno ima probu, sigurno piše novi tekst. Samo ga mi više nećemo čuti. </p>
<p>Ali zato, već drugi tjedan, i to baš u Varaždinu, njezinu Varaždinu, koji je zbog svoga Ive toliko voljela i u kojem će konačno opet biti s njim, ovaj put zauvijek, odjenut ću kostim Lisice Varalice i Zvjezdana će biti opet tu. Kao i onoga dana prije 34 godine kad je rekla mom tati da me dovede u kazalište. U PIK. Na mjesto koje je promijenilo i odredilo moj život. Naše živote.</p>
<p> Nabrojiti sve nas koji smo bili tamo tada, prije i poslije, nemoguće je, ali se prepoznajemo. Prepoznajemo se po nečem jedinstvenom, posebnom, pikovskom, nečemu što imamo samo mi pikovci koji smo bili kod Zvjezdane.</p>
<p>Mogu li nabrojiti predstave koje sam s njom radila? Bilo bi toga previše i ne bi stalo u karticu teksta, a što može stati? </p>
<p>Možda može stati onih naših bolničkih deset dana. Ja sam ležala u bolnici na intenzivnoj, a Zvjezdana je bila na »običnom« odjelu. I svaki dan dolazila mi je »u posjet« i pričala, pričala...</p>
<p> Sjećaš li se, Vitica, kad smo igrali predstave po školama po Zagorju, pa smo ostali u poplavi u starom fići, pa nam je bakica u jednoj kući donijela lavor vruće vode u kojem smo svi zajedno grijali noge, a na sebe smo odjenuli kostime, medvjeda, harlekina i lisice, jer nam je odjeća bila skroz mokra. </p>
<p>Sjećaš li se kako nam je krepalo grijanje u kombiju već kod Brežica, a trebalo je doći do Kölna? Sjećaš li se, sjećaš li se? Kako se ne bih sjećala, kako bih ikada mogla zaboraviti što smo sve prošli i što nam se događalo. Ali jedno se nikada nije moglo dogoditi – da otkažemo predstavu. Nije bilo šanse. Nije bilo šanse.</p>
<p> I kad bi se predstava trebala danas igrati, danas, kad je Zvjezdana otišla, ona ne bi dala da se otkaže. Jer predstava je važnija i od života i od smrti. Predstava je najvažnija na svijetu.</p>
<p>Da sam samo to naučila – bilo bi dovoljno za cijeli jedan život.</p>
<p>Vitomira Lončar</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Sanaderova i Biškupićeva sućut obitelji Zvjezdane Ladike </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Predsjednik Vlade dr. Ivo Sanader poslao je u četvrtak brzojav sućuti obitelji preminule kazališne redateljice i dramske pedagoginje Zvjezdane Ladike. »Sa žalošću sam primio vijest da nas je nakon više od pet desetljeća predana i kreativna rada napustila gospođa Zvjezdana Ladika, vrsna kazališna redateljica i dramska pedagoginja. Mnogi naraštaji sjećat će se njezina nesebična rada i nesvakidašnjeg iskustva koje im je prenosila, podarivši im sretno odrastanje u teatru. Ostaje utjeha da će iza nje ostati mnogi umjetnici koji će nas svojom osobnošću podsjećati na njezin umjetnički duh«, stoji u brzojavu sućuti premijera Sanadera. Brzojav sućuti uputio je i ministar kulture mr. Božo Biškupić u kojemu među ostalim kaže: »Sa žaljenjem smo primili vijest da nas je napustila dama koja je svoj život posvetila kazalištu i podarila mu više od pola stoljeća predanog i kreativnog rada. Zvjezdana Ladika je bila osobita po mnogočemu, a pamtit ćemo je kao vrsnog dramskog pedagoga i redateljicu koja je svoje iznimno iskustvo nesebično prenosila na mlade naraštaje. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Umro skladatelj Elmer Bernstein </p>
<p>LOS ANGELES</p>
<p> – Američki skladatelj Elmer Bernstein, kojemu dugujemo glazbu za »Deset zapovijedi«, »Sedmoricu veličanstvenih« i »Veliki bijeg« umro je u 82. godini, u snu u svojem domu u Ojaiju, u području Santa Barbare, kazala je njegova menadžerka Cathy Mouton. Nadareni pijanist, Elmer Bernstein studirao je kompoziciju s Aaronom Coplandom u New Yorku prije nego što je otišao u Hollywood 1950., gdje je prvotno smatran revolucionarom u sredini kojom su dominirali brojni skladatelji emigranti iz istočne Europe poput Ericha Korngolda, Miklasa Rosze ili Maxa Steinera. Bernstein je 14 puta nominiran za Oscara, od čega posljednji put 2002. za glazbu u filmu »Daleko od raja«. Jedini Oscar osvojio je 1967. godine za film »Moderna Millie«. Njegovom najpoznatijom glazbom smatra se ona iz filmova »Ptičar iz Alcatraza«, »Hawaii« ili pak »Divlji, divlji zapad«. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="30">
<p>Pešalovljeva bronca u sjeni rata dizača i Hrvatske televizije! </p>
<p>U bespoštednoj borbi dizača i televizije nitko neće biti pobjednik. Televizija je spriječena u objavljivanju priče o našem dosad jedinom olimpijskom slavljeniku, a Pešalov kao sportaš ne dobiva zasluženo mjesto u udarnom mediju, što se na kraju može i te kako osjetiti i u financijskom smislu, zbog toga što sponzori traže samo jedno - pojavljivanje na televiziji</p>
<p>ATENA</p>
<p> – »Da nisam ozlijedio leđa nekoliko dana prije Igara, bio bih blizu zlatne medalje, a sigurno bih osvojio srebrnu. Kinez je bio nedodirljiv«, rekao je Nikolaj Pešalov dan nakon osvajanja trećeg mjesta u dizanju utega u kategoriji do 69 kilograma. On i njegov trener Boško Čavka te članovi Hrvatskoga dizačkog saveza sazvali su sastanak s novinarima u Hrvatskoj kući, gdje su, kako sami ističu, željeli pojasniti svoj sukob s Hrvatskom televizijom. </p>
<p>– Četiri godine Hrvatska televizija ne prati naš rad. To je ipak previše, uglas ističu Pešalov i ljudi oko njega. </p>
<p>Pojasnimo, odmah nakon proglašenja pobjednika Pešalov i njegov trener Boško Čavka ultimativno su odbili govoriti pred kamerama Hrvatske televizije. Neugodnu scenu nekako su zataškali novinari ostalih medija koji su ipak popričali s Pešalovim. </p>
<p>– Sazvali smo ovu konferenciju za novinare, jer smo svjesni da hrvatska javnost ne smije biti uskraćena za informacije o našem slavodobitniku, priča Ivan Zoraja, predsjednik Hrvatskoga dizačkog saveza. </p>
<p>Stvar je htio pojasniti i tajnik HDS-a Matko Matković. </p>
<p>– Mnogo je ljudi pogrešno shvatilo da je Čavka u sukobu, na ratnoj nozi s novinari. To nije istina. On, ali i mi imamo samo primjedbe na Hrvatsku televiziju, koja nas nikako ne prati. </p>
<p>Ni Pešalov očito nije ravnodušan u cijelom slučaju, kako mnogi misle.</p>
<p>– Da nije bilo Boška Čavke, nikad, baš nikad ne bih došao u Hrvatsku. Za Hrvatsku sam osvojio dvije medalje, a to valjda nešto znači. Ljudi s televizije vjerojatno misle da mi ništa ne radimo, ne treniramo, a sad smo pokazali da to nije istina. </p>
<p>Boško Čavka, »igla« dizačkog otpora prema televiziji, kaže: </p>
<p>– Od Sydneyja do Atene HRT uopće nije pratio dizanje utega. Nisam samo trener dizača utega i Pešalova, 20 sam godina kondicijski spremao Gorana Ivaniševića. Pa, da se sa mnom niti ne porazgovara na televiziji?! Uz to, svi su objavili vijest o smrti predsjednika našeg Saveza Ivana Helmana, samo HRT o tome nije objavio ni riječi. Što je previše - previše je! Pa, taj je čovjek 50 godina djelovao u dizanju utega u Hrvatskoj! </p>
<p>Sastanak s novinarima pretvorio se tako u dizački sukob s nacionalnom televizijom. Sportaši se rijetko usuđuju suprotstaviti televiziji. Lakši su im »plijen« predstavnici pisanih medija, jer se jakoj televiziji malo tko želi zamjeriti, a Čavki, Pešalovu i društvu očito ne nedostaje hrabrosti. Svjesni da će i dalje biti pod televizijskim sankcijama, ustraju u svojoj borbi u kojoj teško mogu biti pobjednici. </p>
<p>Što se ne pojavi na televiziji, nije se ni dogodilo - pravilo je u zagušenom medijskom prostoru, no to očito upornog Čavku ne zanima. </p>
<p>– Zamislite, za ovakav će rad, za ovu medalju Pešalov dobiti samo 70.000 kuna, kolika je nagrada za osvajača brončane medalje. To je žalosno, priča Čavka. </p>
<p>Pešalov, koji plijeni simpatičnošću i pravi je ljubimac hrvatskih olimpijaca ovdje, kaže: </p>
<p>– Radio sam najnapornije u životu. Imam 34 godine i prošla mi je mladost. S toliko godina osvojiti medalju na Igrama pravi je pothvat. Radio sam za ovo četiri godine i sad vam mogu reći bez ustručavanja da ću se do kraja godine samo odmarati. Žalostan sam zbog ovog sukoba s televizijom, no ni sami nismo znali što da radimo. U Hrvatskoj sportska kultura nije široka, prate se samo tri-četiri sporta, a ostali jedva dobiju zasluženo mjesto. U tom ignoriranju prednjači Hrvatska televizija. </p>
<p>Na kraju, u bespoštednoj borbi dizača i televizije nitko neće biti pobjednik. Televizija je spriječena u objavljivanju priča o našem dosad jedinom olimpijskom slavljeniku, a Pešalov kao sportaš ne dobiva zasluženo mjesto u informacijama, što na kraju može i te kako osjetiti i u financijskom smislu, zbog toga što sponzori traže samo jedno - pojavljivanje na televiziji. Dizači – televizija 0-0! </p>
<p>A. K. K.</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Kuret ostao šesti, Arapov pao na deveto mjesto </p>
<p>ATENA</p>
<p> – Karlo Kuret je ostao šesti nakon osam plovova klase »finn«, Mate Arapov je u »laseru« zbog diskvalifikacije u petom plovu pao s trećeg na deveto mjesto, dok je posada u klasi »470« Tomislav Bašić-Petar Cupać nakon osmog plova na 21. mjestu. Tri plova prije kraja Kuret je još uvijek u konkurenciji za medalju, najiskusniji član naše jedriličarske ekspedicije bio je odlični sedmi i peti, čime je zadržao šesto mjesto i smanjio priključak za vodećima. Splićanin sada ima 50 negativnih bodova, sedam više od trećeplasranog Poljaka Mateusza Kusnierwicza, dok su drugoplasirani Španjolac Rafael Trujilo sa 29, a pogotovu vodeći Britanac Ben Ainslie sa 21 negativnim bodom, ipak previše odmakli. Mate Arapov današnji dan neće pamtiti po dobrome, jer je prerano startao u petom plovu i zbog toga je dobio maksimalna 43 negativna boda. U drugom izlasku Mate je na cilj došao 13., te sada s ukupno 54 boda drži devetu poziciju. Bašić i Cupać su današnje plovove završavali na 22. i 25. mjestu, te su pali na 21. poziciju s ukupno 117 negativnih bodova. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Razigrani Mađari pokvarili hrvatsku pobjedu </p>
<p>Kranjčarov debi na čelu hrvatske nogometne reprezentacije, začinjen pobjedom sa 1-0 protiv Izraela, naznačio je određene pozitivne novosti u igri »kockastih«, ali i dvojbe s kojima se izbornik mora pohrvati u vrlo kratkom vremenu </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Prokleta tehnika, proketi mobiteli! Zbog njih i onoga što omogućuju ne stigne se pravo niti guštati u prikazanom, kao što je primjerice bilo s nekim vrlo ohrabrujućim razdobljima prvog poluvremena prijateljske nogometne utakmice Hrvatska – Izrael. Na kraju priče baš nisi siguran gdje si zapravo bio, što si radio i vidio. </p>
<p>Zbog proklete tehnike nakon varaždinske utakmice primjerice nismo od Vlatka Markovića, predsjednika Hrvatskoga nogometnog saveza, mogli dobiti njegovo iskreno, spontano viđenje prikazanog na Kranjčarovu debiju, jer je usporedo bio galvaniziran drugim dojmom. Marijan Vlak mu je, naime, iz Glasgowa, kao poseban promatrač, mobitelom dojavio da su Mađari deklasirali domaćine Škote sa 3-0. A Mađari su skori suparnici Hrvatske na početku novoga kvalifikacijskog ciklusa za SP već 4. rujna u Zagrebu. Odavno ih procjenjujemo lakšim suparnikom za uvod, kako bismo onda četiri dana kasnije s punom torbom ohrabrenja i tri sigurna boda krenuli u Göteborg na megdan sa Švedskom. </p>
<p>– Bilo je i dobrih stvari u ovoj utakmici, u kojoj se Izrael predstavio kao vrlo disciplinirana i borbena momčad, koja je u posljednjoj minuti mogla i izjednačiti. No, upravo saznajem da su Mađari, koji su uoči EP-a pobijedili Njemačku, postigli svoj treći pogodak protiv Škota. Mislim da sam time sve rekao, kazao je Marković, kimajući usput sumnjičavo glavom.. </p>
<p> Svjestan je da Zlatko Kranjčar nema previše vremena za slaganje kockica u željeni mozaik, koji bi se trebao dosta razlikovati od svog prethodnika Otta Barića. </p>
<p>Kranjčar nudi više od Barića </p>
<p>Razlika bi se trebala osjetiti ponajprije u onom dijelu kad konačno »fantazisti« dolaze na štih. Tražio ih je kao svijećom i Barić, po općoj ocjeni ipak među pogrešnim igračima. A što nam je u srijedu za razliku od Barića ponudio Kranjčar? </p>
<p>U prvom nam je redu dao do znanja, a to su dotični i opravdali, poglavito Srna, da bi mu ključni igrači trebali biti razarači Srna i Babić, jer se prema Kranjčarovoj ocjeni još jedino može igrati preko bokova. No, da se može nešto i kroz sredinu, i da je Jerko Leko s te strane Kranjčarov pravi izbor i pogodak, dokazao je spomenuti igrač. Ne, doduše, u svih svojih 77 minuta kad se iz uloge zadnjeg veznog znao prometnuti u opasnost za suparnikovu obranu. Misli li i ubuduće igrati kao u prvih pola sata, ima svijetlu perspektivu, a samim time i izbornik Kranjčar. </p>
<p>Primajući se izborničke funkcije, Kranjčar je govorio kako je svjestan svih otrovnih strelica kojima će ga se zasipati ako njegov sin Niko odmah ne opravda povjerenje. Kao protuodgovor nudio je primjer Cesara Maldinija, talijanskog izbornika, koji je sina lakoćom izbacio iz momčadi kad je igrao slabo. Znači li to da Niko ne bi trebao biti u početnoj postavi protiv Mađara, uzme li se kao mjerilo susret s Izraelom, kad je prečesto ostajao izvan igre? Dijelom je to posljedica striktnog čuvara, dijelom impresioniranosti debijem, a dijelom, što su mnogi glasno primijetili na tribinama, i neki suigrači koji su radije slali dubinsku loptu usamljenom Klasniću, iz koje je slijedio centaršut, makar u prazno, nego da su razigravali s Nikom. </p>
<p>Utakmica je neovisno o »tankom« rezultatu i pobjedi postignutoj pogotkom Šimunića glavom nakon uvježbanog prekida, poslužila svrsi, bez obzira na to što je Zlatko Kranjčar »cvilio«, jer su mu uz šest obavljenih izmjena nedostajala još barem dva mjesta, pa da potpuno zaokruži zamišljenu sliku.</p>
<p> Zabetonirani temelji Kranjčarove reprezentacije </p>
<p>Tako nije uspio odvagnuti Carevića i eventualno Agića. No, time i nije previše izgubio, jer mu je temelj od 18 igrača koji želi na startu kvalifikacija ionako zabetoniran. Uz Butinu, ohrabrio ga je Pletikosa s nekoliko izvrsnih obrana u nastavku, kada je spriječio izjednačenje. U zadnjem redu došlo je do iznenadne promjene na mjestu srednjeg braniča, kad je tu ulogu preuzeo Tudor. Zbog nedovoljne se pripremljenosti Robert Kovač radije pomaknuo udesno, dočim je Šimunić bio na očekivanoj razini. Svoju je priliku u ulozi napadača dobro iskoristio Mornar, a Klasnić je s nekoliko prijetnji iz prvog dijela pokazao zašto je jedan od vodećih strijelaca Bundeslige. Sa znatiželjom se iščekivala izvedba Ivana Leke, koji inače igra na poziciji sigurnog Nike Kovača. Kranjčar ga je međutim stavio na Babićevo mjesto i tako ostao uskraćen pri željenoj ocjeni. Malo je vidio i od prenervoznog Balabana i Vranješa kojeg je stavio na mjesto braniča, a razlog za razmišljanje zbog svoje britkosti ponudio mu je debitant Banović. </p>
<p>Dodaju li im se zbog ozljede odsutni Pršo, zatim Olić, Šimić, Živković i kažnjeni Tomas, eto okvira za Kranjčarovu kombinatoriku u idućih 15 dana. Uz to, vjerujemo da su mu sve dvojbe jasne i da će 30. kolovoza, kada započnu pripreme za susrete s Mađarskom i Švedskom, znati povući prave poteze. Uostalom, zbog toga je i zamijenio Barića i borio se da postane izbornik. </p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Vulić bi prihvatio Dinamovu ponudu</p>
<p>»Uvjeren sam da bih osvojio prvenstvo, ali bi mi trebale tri, četiri utakmice da se detaljno upoznam s mogućnostima igrača. No, svjestan sam da živim u Splitu i da moj angažman u Dinamu može imati neugodne konotacije za moj budući život u rodnom gradu«, kaže Zoran Vulić</p>
<p>SPLIT/ZAGREB</p>
<p> – Ako su Ivica Osim i Tomislav Ivić »izvan orbite«, tko još preostaje kao kandidat za novoga trenera Dinama? Bago, Lončarević, Kuže, Ivanković, Šušak, Vlak ili - Zoran Vulić!? Da, upravo je donedavni Hajdukov trener Vulić istrčao na scenu kao jedan od glavnih kandidata za nasljednika Nikole Jurčevića na klupi maksimirskoga kluba.</p>
<p> Klupski dopredsjednik Zdravko Mamić vrti se na sve četiri strane svijeta tražeći trenera »kapitalca«. U Japanu mu je Ivica Osim, a u Saudijskoj Arabiji Tomislav Ivić, njegove glavne želje, koje su ipak u rangu utopije. Zasad su mu obojica neuhvatljivi pa se dosjetio da se u Splitu nalazi trofejni Hajdukov trener Zoran Vulić, k tome i - nezaposlen. Kontakt je u međuvremenu uspostavljen, razgovori su dakle krenuli, ali na putu do realizacije ovoga posla postoji prepreka, a to je da bi - hajdukovac vodio Dinamo.</p>
<p> Naizgled »protuprirodna« kombinacija dosad je viđena na sceni barem četiri puta: Vlatko Marković i Branko Zebec svojedobno su vodili Hajduk, a Tomislav Ivić i osvjedočeni hajdukovac Josip Skoblar trenirali su Dinamo. No, uvijek kad se pojavi takva kombinacija nađe se netko tko bi ju minirao mašući primitivnim »argumentom« - lokalizmom. Možda je došlo vrijeme da se klupska politika ne gradi na antagonizmima naspram suparnika već da prioritet bude - znanje. Pa već bi trebalo proći doba analiziranja krvnih zrnaca zbog kojih, primjerice, Miroslav Blažević nije mogao doći u Hajduk, a Slovenac Srečko Katanec na klupu A reprezentacije Hrvatske. Sigurno je tek da je Vulića zaintrigirao poziv iz Dinama, ali je i u dvojbi:</p>
<p> – Bio bi veliki izazov voditi ovako darovitu momčad Dinama. Uvjeren sam da bih osvojio prvenstvo, ali bi mi trebale tri, četiri utakmice da se detaljno upoznam s mogućnostima igrača i da oni prihvate moje ideje. Međutim, svjestan sam da živim u Splitu i da moj angažman u Dinamu može imati neugodne konotacije za moj budući život u rodnom gradu.</p>
<p> Vulić je mnogo dao Hajduku, bilo kao igrač ili trener, a veliko je pitanje koliko je dobio zauzvrat. Kako god bilo, dolazak u Maksimir ne bi trebao kod njega izazvati nikakvu grižnju savjesti. Uostalom, zašto i bi? I zbog koga? S druge strane, pitanje je što će reći ratoborna skupina maksimirskih navijača. Hoće li oni prihvatiti takvo rješenje? Dakako, u civiliziranom bi svijetu to bilo posve nevažno, jer bi se s takvom populacijom uglavnom bavila policija i sudstvo. No, poznato je da je upravo Mamić i te kako benevolentan prema BBB, kojima su klupske vlasti nerijetko dozvoljavale uplitanje u slaganje kadrovske križaljke. Teško je vjerovati da će se Dinamov dopredsjednik drznuti učiniti kakav potez koji bi im namrštio lica. Čak ako i »zagrize« na Vulića, ako smatra da bi mu splitski trener mogao pomoći, Mamić će čekati »mig sa sjevera«. Ne dobije li ondje podršku, odustat će. Konačan bi odgovor trebao biti poznat u subotu.</p>
<p>Renco Posinković i Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Zbog medalje - nazovi Sofiju! </p>
<p>Bilo bi lijepo kad bi Pešalovljev olimpijski sjaj pobudio nastanak ijednoga kvalitetnoga hrvatskog dizača utega, utemeljenje novih klubova koji bi okupili mlade koji cijene i vole ovaj sport. No, dosad nismo bili svjedoci tih pojava </p>
<p>ATENA</p>
<p> – U Hrvatskoj je kući dva-tri sata nakon osvajanja brončane medalje upriličeno slavlje u čast Pešalovljevoj olimpijskoj bronci. Okupilo se nekoliko hrvatskih sportaša, sponzora i novinara, bili su tu i navijači, a dakako stigao je i predsjednik HOO-a Zlatko Mateša te glavni tajnik Ivica Stošić-Miočić. </p>
<p>Uz prigodnu zakusku i pokoju bocu pjenušca nismo bili svjedoci urnebesnog slavlja. Je li to stoga što nas je Pešalov navikao na osvajanje odličja ili je tajna u tome što dizanje utega u nas nema neku veliku tradiciju, koja je nerijetko dobar impuls za slavlje? Pešalovu se čestitalo sa svih strana, teško se snalazio u brojnim fotografiranjima, a konačno se mogao i pošteno najesti, jer je posljednjih nekoliko dana bio na rigoroznoj dijeti kako bi imao manje kilograma od konkurenata. </p>
<p>Od jednog člana HOO-a čuli smo zanimljivu izjavu: </p>
<p>– Što ćemo ako ovo bude naša jedina olimpijska medalja? Uh, nemojte to napisati. </p>
<p>Jedan mu je novinar odgovorio: </p>
<p>– Što da Pešalov uopće nije osvojio medalju? Onda bi najviše napali baš njega. </p>
<p>Bilo kako bilo, Pešalovljeve medalje u Hrvatskoj uvijek nose određene kontroverze. Kad je Pešalov počinjao nastupati za Hrvatsku govorilo se da će njegovi uspjesi potencirati razvoj dizanja utega u nas. Doista, bilo bi lijepo kad bi Pešalovljev olimpijski sjaj pobudio nastanak ijednoga kvalitetnoga hrvatskog dizača utega, utemeljenje novih klubova u nas koji bi okupili mlade koji cijene i vole ovaj sport. No, dosad ipak nismo bili svjedoci tih pojava. </p>
<p>Nekako nam se najžalosnije čini ako će hrvatskom sportu od Pešalova ostati samo dvije olimpijske medalje, koje će svoje mjesto u vitrinama imati u Sofiji. </p>
<p>– Ove smo medalje vidjeli sad i nikad više, pričaju novinari ovdje. </p>
<p>A. K. K.</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Pešalovu čestitali Mesić, Sanader i Primorac </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Hrvatskom olimpijskom brončanom dizaču utega Nikolaju Pešalovu dan nakon njegova uspjeha stizale su čestitke sa svih strana. U brzojavu hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića stoji: »Upućujem Vam iskrene čestitke i želim još mnogo sportskih i osobnih uspjeha«. Predsjednik Vlade Ivo Sanader također je čestitao Pešalovu: »Dragi Nikolaj, s velikom radošću primio sam vijest o Vašem osvajanju olimpijske medalje, prve medalje hrvatskih sportaša u Ateni. Svjesni smo da iza ovakvog sportskog uspjeha stoji veliko zalaganje i puno odricanja. Želim Vam još mnogo športskih postignuća. U ime Vlade Republike Hrvatske i u svoje osobno zahvaljujem Vam na sjajnom predstavljanju Hrvatske u svijetu i upućujem iskrene čestitke«. Ministar znanosti, obrazovanja i športa Dragan Primorac uputio je brzojav sljedećeg sadržaja: »U ime Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i moje osobno čestitam Vam na velikom uspjehu u osvajanju brončane medalje. Dokazali ste da se prave športske vrijednosti postižu radom, ustrajnošću i upornošću. Tako i ova medalja potvrđuje Vašu športsku veličinu. Postignut uspjeh u novoj kategoriji dokazuje da ste Vi i vaša trenerska ekipa na pravom putu. Bravo, čestitamo od srca«.</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Novo hrvatsko vaterpolsko razočaranje</p>
<p>Sve greške koje su naši vaterpolisti činili u prethodnim utakmicama i sada su bile vidljive. Neodlučnost u napadu, obeshrabeni vanjski red koji se natječe kome će uvaliti odgovornost, te nesnalažljivost u obrani - koštala je naše igrače novog poraza</p>
<p>ATENA</p>
<p> – Hrvatska vaterpolska reprezentacija razigravat će za poredak od 7. do 12. mjesta na olimpijskom turniru. Kako nije izbjegnut ni treći poraz, ovaj zadnji protiv Rusije i koban 8-9 (2-2, 2-3, 1-1, 3-3), naša je reprezentacija završila svoju misiju u Ateni. Preostale dvije utakmice u skupini, protiv Srbije i Crne Gore, te Kazahstana bit će tek puko odrađivanje posla, kao i razigravanje za poredak.</p>
<p>Poraz protiv Rusije, nakon relativno bolje igre nego u prve dvije utakmice, uslijedio je opet u zadnjoj sekudni, kao i protiv Amerikanaca, nakon nevjerojatno naivne greške naše obrane, pogodak nam je zabio Erišov. S jednim bodom postojala bi mala nada, sada je više nema...</p>
<p>– Kad bi večeras barem mogli zaspati, govorio je Šimenc.</p>
<p>Sve greške koje su naši vaterpolisti činili u prethodnim utakmicama i sada su bile vidljive. Neodlučnost u napadu, obeshrabeni vanjski red koji se natječe kome će uvaliti odgovornost, te nesnalažljivost u obrani - koštala je naše igrače izjednačene utakmice iako su bili pokreteljiviji i borbeniji od Rusa.</p>
<p>Propušteno je nekoliko prigoda za odmak, sredinom druge eetvrtine vodilo se i sa 4-2, propustilo dva napada i jasno Rusima se ukazala prilika. Serijom 4-0 pobjegli su u vodstvo 6-4. Naši ih nisu sustigli sve do pola minute prije kraja kada je izjednaeio na 8-8 Fatovia. U me?uvremenu vodila se velika borba u kojoj je Rusima vea ponestajalo snage. Kada se ipak izjednaeilo, Rusi su krenuli u napad, slabo su ga odigrali. Ostavši samo osam sekundi do kraja ruski je izbornik uzeo time-out i dogovorio novi napad. Šimenc je izašao posve van, iskljueen je u prvoj sekukndi, jer je pokušao ukrasti loptu. S igraeem više Rusi su u pet-šest sekundi stvorili višak, posve sam je bio Erišov koji nije pogriješio s pet metara. Nevjerojatno. Obieno u vaterpolskim utakmicama nekoliko sekundi na kraju nisu dostatne za gol, zbog moguanosti pravljanje obrambenih prekršaja pri primitku lopte. Naši se oeito nisu znali postaviti. </p>
<p>- Prihvaaam odgovornost. Željeli smo medalju, neaemo do nje. Spreman sam na sve. Ugovor mi istjeee nakon Igara, govorio nam je nakon utakmice izbornik Zoran Roje. Žao mi je zbog svega. Meni je najteže. Vjerovao sam u ove momke, dva i pol mjeseca krvavo smo radili. Niti danas nismo loše odigrali što se tiee borbenosti i htijenja. Ali, oeito einimo previše grešaka. Spreman sam na sve, pa i na odlazak. Samo do kraja Igara moram svoje igraee motivirati da pošteno odradimo posao do kraja. Da zaštitimo ugled hrvatskog vaterpola, rekao je Roje u dugotrajnom razgovoru s novinarima. Hrabro se sueelio izvjestiteljima, nije bilo pitanja na koje nije odgovorio. Osjetili smo da mu je strašno teško...</p>
<p>l Olimpijsko plivalište</p>
<p>HRVATSKA - RUSIJA 8-9</p>
<p>HRVATSKA: Vićan, Burić 1, Vranješ, Šimenc 1, Volarević, Štritof 1 (1), Smodlaka, Premuš, Franković 2, Hinić 1, Fatović 2, V. Kobešćak.</p>
<p>RUSIJA: Maksimov, Fedorov, Jurčik, Kozlov, Balašov 1, Erišov 1, Čomakidze 1, Stratan 1, Gorškov 1, Zakirov 1, Garbuzov 1, Zinurov 2, Rekečinski.</p>
<p>SUCI: Stavropoulos (Grčka) i Kratochvil (Slovačka) – dobri. GLEDATELJA: 2000.</p>
<p>IGRAČ VIŠE: Hrvatska 11(6), Rusija 9(6)</p>
<p>IGRAE UTAKMICE: Aleksandar ERIŠOV.</p>
<p>A. K. K.</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Natjecanje u Olimpiji - neuspio povratak u prošlost </p>
<p>Organizatori atenskih Olimpijskih igara imali su zanimljivu, veoma lijepu, moglo bi se reći čak plemenitu ideju da neku od atenskih disciplina održe na antičkim borilištima u zaista impresivnoj dolini Olimpije. Trebalo je to vratiti nešto od svečane atmosfere Igara prije 3000 godina. Ideja je zanimljiva i hvalevrijedna, ali se pritom zaboravilo da se vrijeme ne može vratiti, da se ono što je nekad bilo više ne može ponoviti, a posebno da je i kratko vrijeme od obnove Igara nepovratno nestalo u sadašnjem munjevitom razvoju čovječanstva i njegove okoline. </p>
<p>Organizatoru je očito bilo veoma stalo do uspjeha ove ideje, što se najbolje vidi u inzistiranju na ispitivanju pobjednika što misle o tome. Tako su prvu atletsku pobjednicu ovih Igara Ruskinju Irinu Koržanenko pitali je li sretna što je upravo ona prva žena koja je u 3000-godišnjoj povijesti Olimpije tamo nastupila i pobijedila. Odgovor je bio, a što je drugo i mogao biti: »Jesam, silno!« </p>
<p>U toj krasnoj uskoj, travnatoj dolini Olimpije, okruženoj šumama, sunce bez oblaka peklo je nemilosrdno. To se može očitovati i brojčano prema rezultatima postignutim u jutarnjim kvalifikacijama u bacanju kugle (koja se nota bene nikad nije bacala na antičkim olimpijskim igrama). Za bacače je bila ugodna blizina oko 4000 gledatelja koji su sjedili na travi, što je u toj maloj udolini izgledalo impresivno. No, u usporedbi s modernim natjecanjem, morao se bacačima postaviti i još neki znak snalaženja, posebno neiskusnim natjecateljima, što se vidi i po konačnom ishodu. </p>
<p>Novinari su iz Atene put Olimpije krenuli u 2.30 ujutro na petosatnu vožnju, te još tri kilometra pješačenja i spuštanja do ograđenog i nepovoljnog mjesta, bez ičega osim trave. Natjecanje se održavalo na posve nepreglednom borilištu, na kojem je jedino sredstvo obavještavanja bio već zaboravljeni ručni semafor. Na njemu se još nekako mogao vidjeti broj natjecatelja, ali je rezultat uvijek pokrivao čovjek koji ga je okretao. U antička vremena vijest o pobjedi i ishodu natjecanja raznosili su teklići danima i mjesecima. A tko si to može dopustiti danas? </p>
<p>No, onog trenutka kad su atenske Igre ispale iz kompjutorskog sustava i prešlo se na individualnu organizaciju, odjednom više ništa nije »štimalo«. Nitko, na primjer, u Olimpiji nije znao reći gdje je press centar, a rijetku je oznaku bilo lako previdjeti. </p>
<p>To je bilo posebno teško, jer se press centar nalazio čak na 400 metara visokom brijegu iznad doline u kojoj se natjecalo. Kad ste to dosegli, iznimno kolima, jer je u transportu vladao pravi kaos, i kad ste tu obavili prvi posao, morali ste se spustiti navodno po vododerinama u udolinu pa opet uzbrdo do press centra, u kojem ste, uz vodu i pivo, mogli dobiti samo hrenovke, a ako ste zbog toga otišli pješice u tri kilometra udaljenu Olimpiju niste mogli dobiti mjesto ni u kojem objektu, ali ste opet morali proći neorganiziranu kontrolu. </p>
<p>Kad ste na kraju, eventualno, predali izvještaj, došla je najveća briga: kad i kako natrag u Atenu? Tu je vladala nevjerojatna zbrka, nigdje nikoga mjerodavnog. Neki su organizatori energično tvrdili da će autobusi ići od press centra, od kojeg vodi uska i vijugava brdska cesta. Drugi su tvrdili da će ići s mjesta gdje su novinare iskrcali na dolasku, treći da će se ići od Akademije, za koju je malo tko znao gdje je, a i taj je put bio blokiran. Četvrti od brojnih dobrovoljnih pomagača nisu znali ništa ili su vam dali informaciju koja je vodila u zabludu. Zbog toga je veća skupina novinara čekala autobus na mjestu dolaska, pa im je preostalo još samo bacati torbe za autobusima koji su prolazili. Na kraju su sretni kod Akademije u 10 sati navečer krenuli na petosatni povratak iz povijesti u kompjutorski organizirano doba. </p>
<p>Šteta što se veoma lijepe zamisli ne mogu katkad tako i provesti. </p>
<p>Ž. S.</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Zhang nije bolja od mene!</p>
<p>Neven mi je rekao da razmišljam samo o sljedećem poenu, a meni je kod 10-8 u drugom setu ipak na sekundu, ne više od sekunde, kroz glavu prostrujalo – »pa, neću valjda opet propustiti dvije set lopte«. Imala sam previše respekta, rekla je Boroš nakon četvrtfinalnog poraza</p>
<p>ATENA</p>
<p> – Kada netko pogleda konačan rezultat dvoboja Tamare Boroš i Zhang Yining dobit će potpuno pogrešan dojam o četvrtfinalnom dvoboju stolnoteniskog olimpijskog turnira. Nešto više reći će rezultat po setovima – (12-10, 15-13, 13-11, 11-3) za Zhang, no pravu sliku dvoboja najbolje europske i najbolje svjetske igračice dat će tek sljedeći detalji – u prvom setu Tamara je imala dvije set lopte kod 10-8, u drugom setu Tamara je vodila 8-5, te imala čak četiri set lopte, kod 10-8, 11-10 i 13-12, sve na svoj servis. U trećem setu Tamara je od 8-10 došla do 11-10 i sedme set lopte.</p>
<p>Ukratko, Tamara Boroš je vodila i imala inicijativu u meču, no Zhang bi puno bolje odigravala završnicu setova.</p>
<p>– Nije bolja od mene, ljutito je na izlasku iz arene podviknula Tamara Boroš i nastavila:</p>
<p>– Previše sam prilika propustila, tako se ne može pobijediti najbolju svjetsku igračicu. U odlučujućim sam trenucima previše išla na sigurno i ona to nije propustila kazniti. Najbolje poene je odigravala kad se spašavala. </p>
<p>Tamara je pojasnila i trenerove savjete: </p>
<p>– Neven mi je rekao da razmišljam samo o sljedećem poenu, a meni je kod 10-8 u drugom setu ipak na sekundu, ne više od sekunde, kroz glavu prostrujalo: 'Pa, neću valjda opet propustiti dvije set lopte'. Imala sam previše respekta, a za to nema nikakvog razloga jer nisam ništa slabija od najboljih Kineskinja.</p>
<p>Neven Cegnar se također složio da Tamara Boroš igrački nije ništa slabija od Zhang, no dodao je i sljedeće:</p>
<p>– Zhang Yining je ipak kompletnija igračica od Tamare što je dolazilo do izražaja u završnici setova kada Tamara nije igrala kao u »prvom poluvremenu« svakog seta. Tamara je u prva tri seta, međutim, apsolutno dominirala i do 8-8 se činilo kao da igraju 1. i 45. igračica svijeta. Da je dobila barem jedan od prva tri seta gledali bismo sasvim drukčiji meč. Ipak, drago mi je da je u Ateni Tamara afirmirala kvalitetnu igru i da je čak i protiv Zhang, zapravo, bila jača igračica u meču.</p>
<p>• Rezultati četvrtfinala, stolnotenisačice: Zhang (Kin) – BOROŠ (HRV) 4-0, K. Kim (Kor) – Tie (Hkg) 4-1, H. Kim (S. Kor) – X. Zhang (Sin) 4-2. </p>
<p>M. Š.</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>»Afera Kenteris« preraspodijelila atletske medalje </p>
<p>Atletska natjecanja, ili bolje rečeno nadmetanja, započela su već i prije otvaranja Igara, aferom vezanom uz izbjegavanje doping kontrole olimpijskog pobjednika na 200 metara Kostasa Kenterisa i njegove sunarodnjakinje Ekaterini Thanou</p>
<p>ATENA</p>
<p> – Početkom atletskih natjecanja Olimpijske igre dolaze do glavnog od nekoliko svojih vrhunaca. To da je atletika najveći i najvažniji olimpijski sport nikada nije bilo sporno, no neki idu tako daleko da kažu kako olimpijske igre zapravo i postoje samo zbog atletike. Bilo kako bilo, u petak se dobar dio pažnje pratitelja atenskih zbivanja seli na olimpijski stadion.</p>
<p>Atletska natjecanja, ili bolje rečeno nadmetanja, započela su već i prije otvaranja Igara aferom vezanom uz izbjegavanje dopinga olimpijskog pobjednika na 200 metara Kostasa Kenterisa i njegove sunarodnjakinje Ekaterini Thanou. Njhovom eliminacijom s Igara unaprijed je izmijenjeno pobjedničko postolje na 200 metara za atletičare, odnosno na 100 metara za atletičarke. Naime, da Kenteris i Thanou nisu diskvalificirani, nema nikakve sumnje da bi njih dvoje na tim postoljima stajali. </p>
<p>Kada je riječ o utrci atletičarki na 100 metara, u njoj zbog problema s dopingom, osim Ekaterini Thanou, neće biti ni »lažne« svjetske prvakinje iz Pariza Kelly White, niti »lažne« svjetske doprvakinje Torry Edwards, kao ni olimpijske pobjednice Marion Jones koja se nije uspjela kvalificirati na američkim »trialsima«. Takav bi se niz izostanaka drastično odrazio na bilo koji sport osim, valjda, na atletiku. Jer, i bez svih navedenih, u Ateni su u utrci na 100 metara još uvijek, primjerice, dvostruka olimpijka pobjednica Gail Devers, bivša svjetska prvakinja Žana Block, europska rekorderka Christine Arron, a Slovenci nas upozoravaju da nikako ne trebamo zaboraviti ni najtrofejniju atletičarku svih vremena, nekoć Jamajčanku, sada Slovenku Merlene Ottey.</p>
<p>Za razliku od Sydneyja, gdje je Marion Jones osvojila čak pet medalja, atletska natjecanja u Ateni neće imati svojeg Michaela Phelpsa. Nitko neće osvojiti »tovar« medalja, no zato skoro svaka disciplina nudi neki veliki obračun - dvoboj, troboj ili četveroboj - koji se iščekuje s nestrpljenjem. Primjerice, Greene, Powell ili Crawford na 100 metara, El Guerrouj ili Lagat na 1500 metara, Johnson ili Liu na 110 metara prepone, Lebedjeva ili Jones u skoku u dalj, Isinbajeva, Feofanova ili Dragila u skoku s motkom, Cloete, Sljesarjenko ili Vlašić u skoku u vis.</p>
<p>Potonjim trobojem naglasili smo i jednu nama sasvim novu dimenziju praćenja atletskih događanja na olimpijskim igrama. Prvi puta, naime, hrvatska ima atletičarku u najužoj konkurenciji za odličje. Zahvaljujući rasporedu atletskih natjecanja, tenzija vezana uz nastup Blanke Vlašić u skoku u vis podizat će se do samog kraja Igara jer finale skakačica u vis, u kojem Blanku u svakom slučaju očekujemo, na programu je tek posljednjeg dana atletskih natjecanja, u subotu 28. kolovoza. Do tada nas, međutim, očekuje čitav niz atletskih priča koje će nesumnjivo naći svoje mjesto u televizijskim olimpijskim magazinima kojima će se najavljivati neke buduće Igre. </p>
<p>M. Š.</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Hrvati budni čekaju Ruse </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Četvrti dvoboj u skupini A hrvatski će rukometaši odigrati u petak (18.30 sati po hrvatskom vremenu) protiv reprezentacije Rusije. Nepoznanica nikakvih nema, Vladimir Maksimov je za olimpijske borbe pozvao prekaljene veterane, poput Lavrova, Tučkina, Torgovanova, Rastvorceva... Gorostasni Rusi još znaju igrati rukomet, ali godine su ih stigle, sve se teže kreću i sve brže umaraju. Za razliku od mlade hrvatske momčadi, koja je puna snage i plijeni lepršavom igrom. A i igra se u popodnevnim satima, pa će svi naši igrači biti itekako budni i raspoloženi. </p>
<p>Naši su rukometaši, nakon tri odigrane utakmice, u četvrtfinalu Igara i dva se kola prije kraja dvoboja po skupinama četvrtfinalnim suparnikom čini Mađarska, trenutno trećeplasirana momčad skupine B. No, u dva se kola i ukupno 12 utakmica do kraja prvog dijela može mnogo toga dogoditi i promijeniti. </p>
<p>Hrvatska se s tri pobjede na startu dovela u komfornu situaciju da je siguran četvrtfinalist i u poziciji da se bori za prvo mjesto u skupini A, koje bi u četvrtfinalu donijelo četvrtoplasiranog iz skupine B. Poraz do dva pogotka od Rusije Hrvatskoj bi donio sigurno drugo mjesto i onda sa Španjolskom u nedjelju igra za vodeće mjesto u skupini. Tu joj suparnik može biti Egipat, Grčka ili Brazil, što nije ni važno, jer su sve tri reprezentacije slabiji suparnik. </p>
<p>Dogodi li se ono što nitko od nas ne želi, a to je da Hrvatska izgubi obje utakmice (od Rusije sa više od dva pogotka), onda je treća i najvjerojatnije ide na Njemačku. No, to će se znati uoči početka utakmice Hrvatske i Rusije, jer Nijemci i Mađari igraju utakmicu prije. </p>
<p>Olimpijski turniri u momčadskim sportovima pokazali su da su iznenađenja sve češća. Zato je za čvrste kalkulacije prerano. Toga su svjesni i naši rukometaši, pa zato ne kalkuliraju, već razmišljaju samo o pobjedama. To je ipak najsigurniji put. </p>
<p>I. M.</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Draganja »ruletom« do dva finala u sat vremena</p>
<p>U finalu na 50 slobodno će pobijediti onaj tko bude imao najhladniju glavu i najviše sreće. Svi smo unutar dvije desetinke, iako sam ja i u toj utrci imao lošu završnicu. Drago mi je što sam oba puta ušao u finale kao osmi jer ću u finalu plivati u vanjskoj pruzi što mi izuzetno odgovara, rekao je Draganja</p>
<p>ATENA</p>
<p> - Već u četvrtak ujutro na olimpijskom plivalištu u Ateni uglavnom smo se čudili. Čudili smo se rezultatima, a posebice čudesnim rezultatima Duje Draganje. Svega 13 sati nakon naporne finalne utrke i šestog mjesta na 100 metara slobodno Draganja je ponovno bio na startnome bloku. </p>
<p>Plivale su se kvalifikacije na 50 slobodno, što je nominalno Draganjina lošija disciplina. Barem je tako bilo do spomenute kvalifikacijske utrke. Kada se na semaforu pokazao rezultat 22.28 pomislili smo da se još uvijek nismo probudili jer Draganjin i hrvatski rekord dotad je iznosio 22.51, a ovih 22.28 je rezultat kojim su se na nekim prijašnjim olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima osvajala čak i odličja. A kako je teško takav rezultat isplivati u jutarnjim kvalifikacijama mogli bi vam reći aktualni svjetski prvak i rekorder u ovoj disciplini Aleksandar Popov, prekjučerašnji čovjek dana u Ateni Pieter van den Hoogenband, Talijan Vismara, ili Australac Callus. Svi su oni sa solidnim rezultatima između 22.50 i 22.80 »zaglavili« u kvalifikacijama. Samo sat vremena kasnije, novo čudo. Draganja je nastupio i u kvalifikacijama na 100 metara leptir želeći s rezultatom blizu hrvatskog rekorda (53.07) osigurati plasman u polufinalu. No, i tu mu je rezultat malo izmaknuo kontroli pa je sa 52.56 isplivao vrijeme koje ga stavlja uz bok Phelpsu, Crokeru i društvu. </p>
<p>Iako ne bi bili nepametno u ovakvoj situaciji odustati od jedne discipline i usredotočiti se na onu u kojoj ima više izgleda (iako je vrlo upitno koja je to od ove dvije), Draganja o takvoj mogućnosti nije želio ni razgovarati:</p>
<p>– Nema šanse! Idemo do kraja, a nakon Atene ću se odmarati tri mjeseca, odbrusio je Splićanin.</p>
<p>No, kockanje s dva polufinala u samo sat vremena Draganji se u Ateni isplatilo. Na 50 slobodno je još popravio hrvatski rekord i sa velikih se 22.19 doslovce provukao u finale. Imao je, naime, osmi rezultat. Nešto kasnije startao je i u polufinalu na 100 metara leptir, isplivao odličnih 52.74 i ponovno ušao u finale, svoje već treće na Igrama u Ateni. Pitanje je hoće li nešto slično više ikada uspjeti nekom hrvatskom plivaču.</p>
<p>– Popodne ponovno nisam spavao i mislim da me je upravo zbog toga, ako niste primijetili, uhvatio grč i noge nisu bile tu zadnjih tridesetak metara utrke na 100 leptir. Završnica mi je, tako, bila užasna. Zato rezultatom baš i nisam zadovoljan, mislim da vrijedim više, no pogledajte tko sve nije ušao u finale. Na 50 slobodno sam igrao »ruski rulet«, no srećom metak nije opalio. Rezultatom koji sam isplivao bio bih na bilo kojem europskom ili svjetskom prvenstvu konkurent za medalju, rekao je Draganja.</p>
<p>l Dobra prigoda za to je i finalna utrka.</p>
<p>– U finalu na 50 slobodno će pobijediti onaj tko bude imao najhladniju glavu i najviše sreće. Svi smo unutar dvije desetinke, iako sam ja i u toj utrci imao lošu završnicu. Drago mi je što sam oba puta ušao u finale kao osmi jer ću u finalu plivati u vanjskoj pruzi što mi izuzetno odgovara. Na 50 metara slobodno vanjska pruga je najbrža pruga. No prvo se moram pokušati naspavati jer sam u posljednjih 36 sati spavao samo pet sati, rekao je Draganja na kraju dana u kojem smo se uglavnom čudili njegovim ostvarenjima. </p>
<p>• Rezultati finala, plivači 200 leđno: 1. Piersol (SAD) 1:54.95, 2. Rogan (Aut) 1:57.35, 3. Florea (Rum) 1:57.56..., 200 mješovito: 1. Phelps (SAD) 1:57.14, 2. Lochte (SAD) 1:58.78, 3. Bovell (Tri) 1:58.80...; polufinale 50 slobodno: 1. Schoeman (JAR) 21.99, 2. Hawke (Aus) 22.07, 3. Lezak (SAD) 22.12..., 8. DRAGANJA (Hrv) 22.19...; polufinale 100 leptir: 1. Phelps (SAD) 51.61, 2. Serdinov (Ukr) 51.74, 3. Crocker (SAD) 51.83..., 8. DRAGANJA (Hrv) 52.74...;</p>
<p>plivačice, finale 100 slobodno: 1. Henry (Aus) 53.84, 2. De Bruijn (Niz) 54.16, 3. Coughlin (SAD) 54.40..., 200 prsno: 1. Beard (SAD) 2:23.37, 2. Jones (Aus) 2:23.60, 3. Poleska (Njem) 2:25.82..., polufinale 200 leđno: 1, Komarova (Rus) 2:09.62, 2. Coventry (Zim) 2:10.04, 3. Nakamura (Jap) 2:10.14..., 13. JOVANOVIĆ (Hrv) 2:13.76... </p>
<p>M. Š.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="42">
<p>Arhiv Herceg-Bosne mogao bi biti u Zagrebu</p>
<p>Ako tu dokumentaciju ne pronađemo u idućih nekoliko dana na području Federacije BiH, obratit ćemo se hrvatskom ministarstvu pravosuđa, Hrvatskom državnom arhivu i Uredu predsjednika Republike Hrvatske, jer mnogi ukazuju da bi se ta dokumentacija mogla nalaziti u Zagrebu, kaže hrvatski časnik iz BiH za vezu s Haaškim sudom Goran Mihaljević</p>
<p>SARAJEVO (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Hrvatski časnik iz BiH za vezu s Haaškim sudom Goran Mihaljević najavio je u četvrtak da će se u traganje za dokumentacijom o ratnim aktivnostima HDZ-a BiH, HVO-a i bivše Herceg-Bosne, koju je potkraj srpnja zatražila glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte, obratiti za pomoć i vlasti Republike Hrvatske. </p>
<p>Mihaljević je to izjavio nakon što je ministrica pravde Federacije BiH Borjana Krišto u četvrtak ponovila da traje intenzivna potraga za dijelom ratne pismohrane nekadašnje samoproglašene hrvatske republike u BiH Herceg-Bosne. </p>
<p>Pretpostavlja se da bi ovi dokumenti mogli imati veliku važnost u haaškom procesu protiv šestorice vojnih i političkih lidera Herceg-Bosne na čelu s Jadrankom Prlićem i Slobodanom Praljkom. Rok koji je haaško tužiteljstvo dalo za dostavljanje traženih dokumenata je 30. rujna.</p>
<p>»Ako tu dokumentaciju ne pronađemo u idućih nekoliko dana na području Federacije BiH, obratit ćemo se hrvatskom ministarstvu pravosuđa, Hrvatskom državnom arhivu i Uredu predsjednika Republike Hrvatske, jer mnogi ukazuju da bi se ta dokumentacija mogla nalaziti u Zagrebu«, izjavio je za Hinu Mihaljević.</p>
<p>Također je rekao da se razgovara s više bivših čelnika Herceg-Bosne radi prikupljanja informacija o tome gdje bi se mogla nalaziti dokumentacija </p>
<p>»Vlasti BiH još nisu otkrile gdje se nalazi dokumentacija nekadašnje hrvatske zajednice Herceg Bosna. Uputit ćemo pismo glavnoj haaškoj tužiteljici Carli del Ponte u kojem ćemo zatražiti sastanak s njom početkom rujna, te izraziti našu opredijeljenost za suradnju. Na tom sastanku tužiteljici ćemo prezentirati što smo uspjeli pronaći od tražene dokumentacije, no mi još nemamo informacije gdje se nalaze ti dokumenti i postoje li oni uopće«, rekla je Krišto u izjavi za banjolučke Nezavisne novine.</p>
<p>»Moramo provjeriti je li uopće arhivirana ta dokumentacija, gdje je ostavljena, pa ćemo tek nakon toga moći kazati možemo li odgovoriti zahtjevu haaškog tribunala«, tvrdi ministrica.</p>
<p>Haaško tužiteljstvo traži sve zapisnike sa sastanaka predsjedništva Herceg-Bosne ili HVO-a od 1. travnja 1992. do 21. prosinca 1993. godine i sve dokumente Sabora HB-a ili HVO-a od 1. listopada 1992. do 31. prosinca 1993. godine. Također, traže se i dokumenti sa sastanaka HDZ-a BiH od 1. travnja 1992. do 31. prosinca 1993. te dokumenti na državnoj razini HDZ-a BiH od 1. travnja 1992. do 31. prosinca 1993. Zatraženi su i svi dokumenti vlade Herceg-Bosne od 1. travnja 1992. do 31. prosinca 1993. godine. HVO je, naime, u početku imao i političke i vojne ovlasti. </p>
<p>Ministrica Krišto tvrdi kako će biti upućeni zahtjevi svim relevantnim institucijama da pokušaju pronaći ovu dokumentaciju, te će se razgovarati s osobama koje su obnašale visoke dužnosti u institucijama nekadašnje Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, poput Vlade Šoljića, Bože Rajića, Ivana Bendera, Mariofila Ljubića ili Perice Jukića...</p>
<p>Sarajevski mediji spekuliraju da - ako tražena dokumentacija ne bude pronađena - slijede sankcije za najviše hrvatske dužnosnike u institucijama Federacije i države BiH, no ministrica Krišto ne vjeruje u takvu mogućnost jer će, kako kaže, biti učinjeno sve da se tražena dokumentacija pronađe.</p>
<p>Inače, najviši hrvatski službenici u tijelima vlasti u BiH sastali su se u utorak da bi napravili plan o prikupljanju dokumenata iz arhiva Herceg-Bosne koje traži Haag. Kako je kazao Goran Mihaljević, na sastanku je zaključeno da u tim zapisnicima nema ničega kompromitirajućeg, što bi moglo naštetiti obrani »hercegbosanske šestorice«, nego bi ti dokumenti mogli ići u prilog njihovoj obrani.</p>
<p>Ovo nije prvi zahtjev haaškog tužiteljstva u kojem se traže dokumenti iz pismohrane Herceg-Bosne; prvi takav zahtjev upućen je još prije dvije godine.</p>
<p>U nekim ranijim izjavama dužnosnika HDZ-a BiH tvrdilo se da je dokumentaciju teško pronaći, među ostalim, jer je jedan njezin dio uništen u ratu, nestao ili se uopće nije čuvao. Haaško tužiteljstvo još je 1. prosinca 2003. obaviješteno da Arhiv Federacije BiH nema nijedan dokument Herceg-Bosne prije 1994. godine.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Zapovjednik SFOR-a šokiran podacima o progonima katolika u BiH</p>
<p>SARAJEVO (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Novoimenovani zapovjednik talijanskih postrojba u sastavu SFOR-a u BiH, general Domenico Zucaro bio je vidno iznenađen kada je za posjeta Vrhbosanskoj nadbiskupiji u Banjoj Luci u srijedu čuo podatke o progonima Hrvata i drugih katolika na području Bosne i Hercegovine tijekom i nakon rata koji se u prvoj polovini devedesetih vodio u ovoj zemlji.</p>
<p>Zucaro je, u pratnji vojnoga katoličkoga kapelana don Giuseppea, posjetio vrhbosanskog nadbiskupa, kardinala Vinka Puljića koji ga je informirao o broju Hrvata i drugih katolika koji su u ovoj dijecezi živjeli prije rata te o broju prognanih i izbjeglih. General Zucaro bio je iznenađen čuvši podatak da je više od polovine katolika u Vrhbosanskoj nadbiskupiji prognano te da se vrlo mali broj njih vratio posebice na teritorij Republike Srpske, gdje još uvijek ne mogu ostvariti svoja temeljna ljudska prava. Tijekom razgovora bilo je riječi o odnosima između crkava i vjerskih zajednica u BiH, a novoimenovani zapovjednik talijanskih snaga u sastavu SFOR-a izrazio je nadu da će brže krenuti proces stabilizacije u duhu europske demokracije. </p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>EU još proučava kodeks o ribarenju u Savudrijskoj vali</p>
<p>LJUBLJANA</p>
<p> - Europska unija još proučava kodeks ponašanja ribara u Savudrijskoj vali, odnosno Piranskom zaljevu, koji joj je uputila Slovenija pred svoj ulazak u EU, prenijeli su u četvrtak slovenski mediji.</p>
<p>Kako navodi slovenska agencija STA pozivajući se na izjavu šefa EU-ove misije u Ljubljani Erwana Fouerea za Slovenski radio, Bruxelles je upoznat s tekstom toga kodeksa te u skladu sa zaključcima lanjske Venecijanske konferencije o održivom razvoju ribarstva u Sredozemlju »proučava gradivo koje se odnosi na razgovore između svih upletenih strana«. Teško je ocijeniti kad će Bruxelles dati svoje mišljenje o tome jer postupci u Europskoj komisiji uobičajeno traju nekoliko mjeseci, naveo je Fouere.</p>
<p>Slovenija je pred ulazak u EU predala Bruxellesu ribarski kodeks, koji je regulirao gospodarsko ribarenje u malograničnom pojasu, ocijenivši da on nakon njezina ulaska u EU prestaje važiti te da pitanje ribarstva prestaje biti bilateralnim pitanje Hrvatske i Slovenije i da o njemu Hrvatska treba pregovarati s Bruxellesom. </p>
<p>Nakon nedavnih incidenata u Savudrijskoj vali, održan je sastanak Mješovitog povjerenstva za malogranični promet, na kojemu je slovenska strana predlagala da kodeks o ribarenju u zaljevu opet bude na snazi do kraja godine i do očitovanja EU-a o tome, ali je ocijenila neprihvatljivim izmjene u prvom tekstu kodeksa prema kojima bi ribarski brodovi u zaljevu bili izuzeti od policijske kontrole. </p>
<p>Slovenija inzistira na tome da njezina policija smije kontrolirati Savudrijsku valu do crte koja se nalazi otprilike 300 metara od hrvatske obale. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Pobunjenici u Najafu odbijaju predati oružje</p>
<p>Oni ne mogu tražiti da se razoružamo dok pucaju na nas, rekao je jedan od Al Sadrovih najbližih suradnika / Snažne eksplozije odjekivale su i u četvrtak ujutro Najafom gdje američke snage i njihovi irački saveznici stežu obruč oko Al Sadrove milicije </p>
<p>ANKARA (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Irački državni ministar Qassim Dawoud priopćio je u četvrtak da će završna vojna operacija uništenja Mehdijeve vojske i njezina stožera, na čelu s radikalnim imamom Moqtadom al Sadrom, biti neizbješžna ako ne polože oružje. Prijetnja je izrečena unatoč činjenici da su Al Sadru ponuđeni u srijedu mirovni pregovori. On je međutim t zatražio nove mirovne pregovore kako bi se američke snage potpuno povukle s područja svetoga šijitskoga grada Najafa. Kako su borbe nastavljene u četvrtak je stigla poruka u kojoj radikalni irački vjerski vođa Moqtada al Sadr odbacuje poziv iračke vlade da prekine pobunu.</p>
<p>Za Amerikance je teško prihvatljiv zahtjev pobunjenika jer se takav ustupak prvo zahtijeva od branitelja Najafa. Ustanici se međutim pribojavaju olako položiti oružje. »Oni ne mogu tražiti da se razoružamo dok pucaju na nas«, rekao je jedan od Al Sadrovih najbližih suradnika. On smatra kako se to može postići tek u uvjetima potpunog prekida vatre.</p>
<p>Tako su žitelji Najafa proveli još jednu besanu noć u nadi da američki projektili neće pogoditi njihove kuće. Opkoljenu staru gradsku jezgru potresale razorne eksplozije, a američki tenkovi mogli su se i dalje vidjeti na ulicama. Snažne eksplozije odjekivale su i u četvrtak ujutro Najafom gdje američke snage i njihovi irački saveznici stežu obruč oko Al Sadrove milicije. Istodobno, nema nikakvih znakova da su Al Sadrovi militantni pristaše počeli predavati oružje. Bolnički izvori navode da je samo u četvrtak ujutro bilo osam mrtvih i 27 ranjenih.</p>
<p>Inače, Al Sadr je osobno poručio da nakon izlaska iz Alijeve džamije neće napustiti rodni grad. On je zatražio da se, ako dođe do primirja, nijedan pripadnik Mehdijeve vojske ne lišava slobode i ne izvodi pred sud. Na taj način, proširena je lista mirovnih zahtjeva koja, po nekima, znači kupovanje vremena kako bi se izbjegla opća ofenziva američkih i iračkih snaga.</p>
<p>Iračka nacionalna konferencija koja je u srijedu završila četverodnevno bagdadsko zasjedanje prihvatila je ovacijama i pljeskom vijest o Al Sadrovom prihvaćanju mirovnih razgovora. No, sve ostalo što se zbivalo na tom skupu bilo je, kako zamjećuju neki izvjestitelji, veliko razočaranje. To se naročito odnosi na postupak imenovanja zastupnika prijelaznog parlamenta koji trebaju pripremiti siječanjske izbore. Organizatori konferencije su listu od 81 zastupnika sastavili prije njezina početka. Unatoč mnogim kontroverzama, izneseni prijedlog je usvojen, iako se o njemu nije glasovalo. Ostalih 19 zastupnika imenovat će privremena vlada premijera Iyada Allawija. Mnogi sudionici konferencije su zbog toga vrlo oštro prosvjedovali. Izvjestitelj BBC-a prenio je da je takav rezultat izvrgnuo konferenciju ruglu.</p>
<p>Iračka nacionalna konferencija nije donijela okončanje sukoba i krvavih eksplozija. Javlja se da su američki marinci uz potporu tenkova u četvrtak ujutro iznenada prodrli 2,5 kilometra unutar šijitskog bagdadskog predgrađa Sadr. Američki vojni izvori tvrde da je ubijeno 50 militanata koji su pružali otpor. Poginula su navodno i trojica američkih vojnika. </p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Vanjska politika i sigurnost Amerikancima postali važniji od ekonomije</p>
<p>Prvi put od Vijetnamskog rata, u završnici američke predsjedničke kampanje birače više brinu nacionalna sigurnost i vanjska politika, nego gospodarstvo, utvrdila je anketa koju je proveo Istraživački centar Pew iz Washingtona</p>
<p>LONDON (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Čini se da više ne vrijedi poznata krilatica »važno je gospodarstvo« kojom se u predsjedničkoj kampanji 1992. rukovodio tabor Billa Clintona. Prvi put od Vijetnamskog rata, u završnici američke predsjedničke kampanje birače više brinu nacionalna sigurnost i vanjska politika, nego gospodarstvo, utvrdila je anketa koju je upravo proveo Istraživački centar Pew iz Washingtona.</p>
<p>Takvu promjenu izazvali su teroristički napadi na Ameriku 2001. te dva rata koji su nakon toga uslijedila - afganistanski i irački. Na javno mnijenje utječe ne samo strah od terorizma nego isto toliko, ili još više, i nezadovoljstvo oko Iraka, kaže se u uvodu studije Instituta Pew. Rezultati tog istraživanja najavljuju da bi iračko pitanje moglo biti ključno na predsjedničkim izborima u studenome. </p>
<p>U gledanju na vanjsku politiku, zabilježen je sve veći jaz između republikanaca i demokrata - od kojih prvi zagovaraju odlučnost, a drugi, upravo obratno, oprez. I biračko tijelo rascijepilo se gotovo popola, na one koji smatraju da je u vanjskoj politici najbitniji »oprez« te one koji daju prednost »odlučnosti«. </p>
<p>Od deset upitanih Amerikanaca, četvero smatra da su međunarodna pitanja i obrana najvažniji problemi s kojima se suočava zemlja. Tek je svaki četvrti spomenuo gospodarske probleme. Centar Pew koji se u svojoj studiji djelomice oslanja i na prošle Gallupove ankete konstatira da su od Drugog svjetskog rata pa sve do sredine sedamdesetih izbornim kampanjama dominirala vanjskopolitička pitanja. Trend se okrenuo 1976., godinu dana nakon pada Sajgona, kad je primat preuzelo gospodarstvo. Tijekom predsjedničke kampanje 1992., birači su u Gallupovim aneketama spominjali gospodarske probleme 18 puta češće negoli vanjsku politiku i sigurnost. No, zbog terorizma i Iraka, ta se slika sada potpuno okrenula. </p>
<p>Istraživanje Instituta Pew potvrdilo je ono što su utvrdile i druge ankete: da demokratski kandidat John Kerry uživa stanovitu prednost kada je u pitanju vođenje gospodarstva. No na pitanje tko bi bolje riješio iračko pitanje, rezultat ankete je neodlučan. </p>
<p>Ankete koja su nedavno proveli Gallup i tjednik Time, također pokazuju kako je Amerika ravnomjerno podijeljena na one koji misle da bi posao u Iraku najbolje obavio George Bush i one koji smatraju da bi to najbolje učinio John Kerry. No, Gallup otkriva i to kako Amerikanci nisu baš uvjereni da ijedan od spomenute dvojice ima pred sobom jasan plan akcije. Tek 42 posto Amerikanca vjeruje da takav plan ima Bush, a samo 38 posto ih se uzda da ga ima Kerry. Časopis Time je utvrdio da je Amerika vrlo ravnomjerno podijeljena na one koji misle da je irački rat bio pogreška i one koji se s time ne slažu, jer svaka od tih skupina broji po točno 47 posto Amerikanaca. </p>
<p>Kod tako pravilno podijeljenog javnog mnijenja krajnju prevagu mogli bi donijeti glasovi nezavisnih glasača, pa će se i Bush i Kerry u završnici izborne kampanje vjerojatno morati usredotočiti na tu skupinu. No, među biračima koji se ne smatraju ni demokratima ni republikancima stvari ne stoje idealno za predsjednika Busha. Oko 55 posto nezavisnih birača vjeruje da je rat u Iraku bio pogreška. Izborni rezultat na kraju će vjerojatno diktirati i mogući nepredvidljivi događaji. Ako se u izbore umiješa Al Qaida nekim novim terorističkim udarom, to bi vjerojatno više išlo na ruku Georgeu Bushu koji zagovara čvrstu ruku oko Iraka i oko terorizma. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Barrosov sastanak za upoznavanje</p>
<p>Jedno od pitanja na kojem će budući šef Europske komisije inzistirati, bit će formalno izjašnjavanje novih povjerenika o sukobu interesa / Prema pravilima Europske unije svaki povjerenik mora prijaviti sve aktivnosti i izvore dodatne zarade, ali i podatke o mjestu i vrsti zaposlenja njihovih supružnika</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Povjerenici nove Europske komisije s njezinim budućim predsjednikom Joseom Manuelom Barrosom održavaju prvi sastanak u petak kako bi razgovarali o koracima potrebnim za preuzimanje Ureda 1. studenog. Iako se razgovara uglavnom o tehničkim pitanjima, jedan od glavnih ciljeva sastanka je međusobno upoznavanja članova Komisije. </p>
<p>Sastanak će biti lišen velikih rasprava o ključnim političkim pitanjima Unije s čime će se nova Europska komisija baviti od studenog ove godine, no sastanak će biti važan za 25 članova; neki od njih se prvi put nalaze u sastavu jednog takvog tijela. Riječ je tek o prvom u nizu sastanaka koji će se održavati sve do preuzimanja dužnosti, na kojim će se raspravljati najvećim dijelom o administrativnim, ali važnim pitanjima. Jedno od tih pitanja, na kojem će šef Europske komisije Barroso inzistirati, bit će formalno izjašnjavanje novih povjerenika o sukobu interesa. Prema pravilima Europske unije svaki povjerenik mora prijaviti sve aktivnosti i izvore dodatne zarade, ali i podatke o mjestu i vrsti zaposlenja njihovih supružnika. Konačnu odluku o tome jesu li kandidati pogodni za mjesto povjerenika odnosno jesu li u sukobu interesa ili ne donosi na kraju jedino Barroso. </p>
<p>Slijedeći korak bit će i priprema odgovora Europskom parlamentu. Naime, Europski parlament je za svakog povjerenika pripremio paket specifičnih i stručnih pitanja za svako područje koje pokriva rad Europske komisije. Kako bi bili u stanju odgovoriti na sva pitanja, od kojih su mnoga jako stručna, novi povjerenici morat će se obratiti za pomoć stručnjacima u svakom od odjela , odnosno, generalnih direktorija. </p>
<p>Treći potez koji čeka nove povjerenike, o čemu se također razgovara na prvom sastanku je odabir članova kabineta. Svaki povjerenik ima pravo na šestoro ljudi u svojem timu. Polovica, dakle troje njih može biti iz zemlje iz koje dolazi povjerenik, a troje mora biti iz drugih EU zemalja. Najvažnija mjesta nakon povjerenika su svakako šef kabineta i njegov zamjenik. Prema EU pravilima oboje ne mogu biti iz iste države iz koje dolazi povjerenik. </p>
<p>Iako će uhodavanje novoga tima trajati neko vrijeme, već se sada naglašava kako će ključni izazov Barrosove komisije da se vodeći novu europsku vladu, odupre političkim pritiscima najvećih članica Europske unije. Prvi pokazatelji su zasada ohrabrujući jer se Barroso pri odabiru članova svoje komisije u nekoliko slučajeva odupro takvim pritiscima i postavio povjerenike po vlastitom izboru. </p>
<p>Iako je ponašanje nove Europske komisije po ključnim pitanjima, važnim za Uniju, još uvijek nepoznanica, Barrosov odabir članova Komisije najavljuje naglasak na ekonomskom planu. Barroso će prema najavama osobno preuzeti odgovornost za reforme u europskoj ekonomiji. Riječ je o jačanju tzv. lisabonske agende, procesa čiji je cilj da ekonomiju Europske unije do 2010. godine učini dinamičnom i snažnijom na globalnom planu. Ako je suditi po Barrosovu odabiru svojih suradnika, Europska unija će dodatno ojačati liberalni smjer europske ekonomije i dodatno jačanje načela slobodnog tržišta. </p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="48">
<p>Zaista, zašto bi alkoholu bilo mjesta na hrvatskim cestama</p>
<p>Statistike uglavnom pokazaju gole činjenice, lišene bilo kakvih emocija, naklonosti ili stavova. Zato ih treba racionalno i analitički uzimati u obzir, gledati u njima izvor znanja te kreirati pomoću njih modele pojave na koju se odnose. I tako u svim mogućim područjima njihove primjene.</p>
<p> Ako te iste statistike kažu da mladi u Hrvatskoj ginu na cestama u sitnim jutarnjim satima zbog prekomjernih količina alkohola, sasvim je logično takvo što pokušati reducirati. Jer ukidanje ikakvog konzumiranja alkohola nije protiv mladih (i svih ostalih vozača), kako oni to pogrešno shvaćaju, već za njih. Pokušaj njihova spasa od zla noćne razuzdanosti kada se čine pogreške koje se kasnije ne mogu prikriti niti zaboraviti.</p>
<p>»Nula« je pružena ruka vozačima, ohrabrenje da voze u relativno normalnom stanju, a ne kada fizički nisu sposobni za to. U Hrvatskoj se stalno govori kako zaostajemo za nekim naprednijim zemljama uglavnom u smislu organiziranja poslova, i za to se uglavnom okrivljuje državu. A kada država pokuša biti dobar organizator koristeći sredstvo kojim raspolaže - zakone, niti onda nije dobra. Poljuljani su kriteriji i prave vrijednosti u društvu, a nije ih poljuljao nitko drugi doli društvo sâmo, jer sâmo koči napredak. </p>
<p>Sâmo ne razumije da je najbolja metoda učenja - metoda pokušaja radi li se o početniku. Pokuša li se prvi put problem rješavati metodom a i ona se pokaže valjanom, ostat će aktualna i dalje u domeni rješavanja istih ili sličnih problema. Ne pokaže li se dobrom, zamijenit će je metoda b pa makar njezino uvođenje iziskovalo vremena i truda. I tako redom. Neka je sada na testu nula promila kao metoda b, kad već a - 0,5 promila nije bila uspješna metoda. Važno je djelovati. I mijenjati ono što ne valja, metodama pokušaja ako sofisticiranije metode društvo toga trenutka nije dovoljno zrelo razumjeti.</p>
<p> Statistike će reći svoje. I sigurno će pokazati bolje stanje na hrvatskim cestama. Jer, »nula« se odnosi samo na onoga koji vozi - od ostalih u automobilu »nula« se ne traži! Zakon nije ni protiv koga. On potiče zdraviji, racionalniji, odmjereniji i promišljeniji život. Nije li to ono što želimo? </p>
<p>Što se ljetnih turista tiče, i u njihovim vozilima piti ne smije samo jedan - onaj za volanom. I zapravo je čudno da takav zakon ne postoji od prije. Vjerojatno je i to odraz stupnja razvoja drušva. Zaista, zašto bi alkoholu bilo mjesta na hrvatskim cestama?! Ne dajmo mu da odnosi one koje volimo.</p>
<p>MARINA BAGIĆ, dipl. ing. Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Za takvo stanje na prometnicama najveći su krivac autoškole </p>
<p>Nitko nije protiv »novog zakona« o sigurnosti prometa na cestama, jer on zapravo to i nije, on je samo dopuna dosadašnjeg zakona od 9. srpnja 1996. Međutim, u tom novom zakonu ima toga što doista nije prihvatljivo, a to je u prvom redu odredba o nula promila alkohola u krvi. Tražiti to od ljudi apsolutni je apsurd. Granica bi se trebala nalaziti između 0,5 i 0,8 promila alkohola u krvi. Svi oni koji su se toliko okomili na alkohol kao uzročnik tolikog broja prometnih nezgoda, govore neistinu, jer dokazano je da alkohol negdje oko deset posto kao u uzročnik sudjeluje u broju prometnih nesreća. </p>
<p>Slično je i s »mladim vozačima«, »školom sigurne vožnje«, »suvozačem pored mladog vozača«... To su neprihvatljive odredbe, jer čemu onda autoškole? Uostalom, baš bi o autoškolama trebalo najviše raspravljati, jer autoškola je »proizvođač vozača«, dakle u prvom bi redu ona morala odgovarati za vlastiti proizvod. Ali o tome nigdje ni riječi. </p>
<p>Pogledajmo samo HAK-ov udžbenik za polaznike autoškole »Škola vožnje«. Svaka čast skupini autora, ali to su radili više za svoje studente, nego za sve one koji žele postati vozači. Kako su naše autoškole opremljene – nikako, kakva disciplina vlada u našim autoškolama – nikakva, i još bi se mnogo toga moglo reći o radu i odgovornosti za taj rad u autoškolama.</p>
<p> Budući da me izobrazba polaznika autoškole prati već četrdeset godina – dvadeset i četiri godine radio sam u autoškolama SR Njemačke – tvrdim, i nitko me u tome neće razuvjeriti, da su u Hrvatskoj za ovakvo stanje na našim prometnicama upravo one najveći krivac.</p>
<p>Iz znatiželje napravio sam anketu na uzorku od dvanaest polaznika različitih autoškola i evo rezultata: od njih dvanaest, samo su dva polaznika kupila udžbenik, dva su ga posudila, a njih osam nabavilo je samo Pitanja iz ispitnih listova. Od četiri polaznika koji su imali HAK-ov udžbenik, samo ga je jedan polaznik »pročitao« od početka do kraja, dok su ga ostala tri polaznika samo »onako prelistala«; jedan od njih bio je samo dva puta na nastavi, ali dobio je potpise za sve propisane sate, dok su oni drugi bili od šest do osam puta na »nastavi« i, kako kažu, vježbali ispitne listove. </p>
<p>Tu leži glavni problem za ovakvo stanje na našim cestama. Autoškole, samo one, alfa su i omega budućega vozača koji će upravljati motornim vozilom na našim cestama – on postaje kapetanom svoga broda-vozila i u njegovim rukama i u njegovoj glavi nalazi se rezultat vožnje.</p>
<p>MARINKO JURIĆ PERETOV Hvar</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Građanskim neposluhom pokazuju da su dobri učenici svojih političara</p>
<p>Svakodnevno smo obasuti medijskim tvrdnjama, u obliku raznih napisa i analiza, kako ove turističke sezone postoje velike razlike u broju prijavljenih gostiju naspram stvarno prisutnih. To nije ništa čudno, jer je zapravo riječ o prirodnoj reakciji prevarenog naroda, tj. građanskom neposluhu. HDZ je, naime, lažnim obećanjem da će smanjiti PDV dobio izbore. Kako su u međuvremenu u javnost došli državni planovi o financijskom ustroju zemlje, iz kojih je jasno da se to u daljoj budućnosti neće dogoditi, šire biračko tijelo shvatilo je da je prevareno, pa je uslijedila opravdana prirodna reakcija – građanski neposluh.</p>
<p>Kada se građanin osjeti brutalno prevarenim, on podsvjesno, a dobrim dijelom i svjesno osjeća potrebu da nešto učini zbog zaštite osjećaja za pravdu i svog integriteta. Kako je narod objektivno siromašan, tako se ta prijevara s PDV-om doživljava još teže i opravdano se shvaća kao napad na ionako klimavu egzistenciju.</p>
<p> Istovremeno javnost doznaje preko afere Bechtel, kako hrvatske vlade godinama u kontinuitetu tisućama direktnih »pogodbi« krše zakone ove zemlje, pa tako samo u tom segmentu: broj pogodbi podijeljeno s brojem dana u godini iznosi na desetke takvih pogodbi dnevno i k tome za milijunske iznose.</p>
<p>Ovakav posljedični građanski neposluh ima i svoju dublju medicinsko-psihološku podlogu i opravdanje: ako građanin ne učini ništa, ostaje pod stalnim teškim psihičkim pritiskom-stresom frustriranog, potlačenog i prevarenog, te si predbacuje da je glup, nesposoban ili kukavica, što ga direktno gura u bolest.</p>
<p>Ako, međutim, nešto poduzme u svoju obranu, te primjerice utaji dio poreza ili dohodaka – on osjeća da je učinio nešto za spas vlastite egzistencije, pa tako popušta stres psihičkog pritiska gubitnika koji mu nameće državne administracija, koju stoga doživljava kao nekoga tko ga ugrožava, što mu dugoročno gledano čuva psihičko, a time i zdravlje općenito; na stranu i to što doista konkretno pokrpa svoj bijedni standard.</p>
<p> S druge strane nitko se ne osjeća prekršiteljem, jer ako je kršenje zakona princip rada vlasti, zašto onda ne bi bio i naroda?! Građanskim neposluhom, tj. kršenjem zakona, narod samo pokazuje kako su dobri učenici svojih vodećih političara. Nisu li političari logični i prirodni uzor narodu? </p>
<p> Da apsurd bude veći, mnogi bi obrti, poduzetnici i građani doista bankrotirali kada ne bi manje ili više zaobilazili zakone, jer su naši zakoni dobrim dijelom destimulirajući, kontraproduktivni, a što je najgore – i protuustavni.</p>
<p>Kada vlast u Hrvatskoj bude izvršavala svoja predizborna obećanja nestat će i razlozi spomenutih oblika građanskoga neposluha.</p>
<p>KREŠIMIR PAVEŠIĆ Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="51">
<p>Osumnjičeni za pljačku pucali na policajce</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Dvojica pljačkaša trgovine pucali su u četvrtak, oko 12.40 sati u zagrebačkoj Dubravi na policajce koji su ih došli uhititi zbog sumnje da su prije mjesec i pol opljačkali trgovinu.</p>
<p>Prilikom pucnjave nitko nije ozlijeđen. Jedan pljačkaš je uhićen, a drugi je u bijegu. Naime, policija je za spomenutom dvojicom tragala dulje vrijeme zbog sumnje da su upravo oni počinitelji pljačke trgovine. </p>
<p>Istraga je policiju dovela do unajmljenog stana zgrade u Ulici Mate Tomića. </p>
<p>Oko 12.35 iz zgrade je izašao jedan od pljačkaša kojeg je policija krenula uhititi, no, prema riječima policije, on je pružio silovit otpor uslijed čega je jednom od policajaca ispao pištolj. Muškarac ga je podigao sa zemlje i okrenuo ga prema policajcima u namjeri da ih ubije. Brzom reakcijom policajci su mu u trenutku pucanja skrenuli ruku, tako da su stradali samo zidovi zgrade. U tom trenutku pojavljuje se i drugi muškarac sa nekakvom kutijom u rukama, koju je, vidjevši što se događa, odbacio i počeo bježati. Policija je krenula za njim naređujući mu da stane, no nakon dvadesetak metara bjegunac se okrenuo i vlastitim pištoljem ispalio jedan hitac prema dvojici policajaca. Na sreću, pljačkaš je bio neprecizan tako da nitko od policajaca nijje bio pogođen. Pljačakaš je potom uspio pobjeći, »nestavši« iza brojnih zgrada. </p>
<p>Policija je poslije na mjestu pucnjave novinarima dala opis odbjeglog muškarca. Radi se o mladom muškarcu starom između 20 i 25 godina, visokom oko 175 centimetara i atletski je građen. U trenutku bijega imao je na sebi crnu majicu i bež ili sive kratke hlače, a policija je zamijetila i desetak centimetara veliku tetovažu na tjemenu koja se nazirala preko 4-5 mm kratke kose. </p>
<p>Policija ga smatra vrlo opasnim.</p>
<p>Aleksandar Ajdarić</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Uhvaćen osumnjičeni za ubojstvo u Dramlju</p>
<p>Osumnjičeni Bajrić uhvaćen je na granici s BiH, nakon čeverostane policijske potjere/Ubijeni Ekrem Bajrić bio je osumnjičenikov rođak</p>
<p>RIJEKA</p>
<p> - Nakon četverosatne potrage hrvatska policija je u četvrtak u 2 sata ujutro na graničnom prijelazu u Ličko Petrovo uhitila Dinu Bajrića (45), iz Sesveta osumnjičenog za ubojstvo svog rođaka Ekrema Bajrića (42), također iz Sesveta.</p>
<p> Kao što je već poznato, Ekrem je ubijen u srijedu u 21.30 sati ispred ugostiteljskog objekta »Sirena« u Dramlju, nedaleko Crikvenice. Kako je utvrđeno, Dino je prema Ekremu iz pištolja ispalio četiri metka, od kojih su ga dva pogodila - jedan u rame i pluća, a drugi u natkoljenicu. U tom trenutku Ekrem se nalazio na parkiralištu ispred »Sirene«, za upravljačem svoje »corse« karavan, sa kojom se potom smrtno ranjen zaletio, i probio, stakleni zid pomenutog lokala, iz kojeg su panično počeli bježati gosti. U četvrtak u podne Dino je priveden istražnom sucu Županijskog suda u Rijeci Dušku Tišmi, koji mu je odredio pritvor. Za sada, motivi ubojstva nisu poznati, a nije pronađen ni pištolj kojem je ono počinjeno. Nakon što je ispred »Sirene« ubio Ekrema, Dino je pod okriljem mraka pobjegao u tamnoplavoj »mazdi 626«, virovitičkih oznaka, kojom je nekoliko trenutaka ranije dojurio na parkiralište, a sa njim su u vozilu bila još dva muškarca. Policija je odmah blokirala šire crikveničko područje, te prilaze krčkom mostu kao i odvojke prometnica prema Zagrebu i Rijeci. Prema pričama očevidaca, sa Ekremom je u »corsi« bilo još nekoliko osoba čiji se identitet utvrđuje. Samo nekoliko minuta nakon pucnjave na mjesto ovog krvavog događaja, koji je inače omiljeno odmorište brojnim domaćim i inozemnim turistima, za nekoliko minuta je stigla ekipa crikveničke hitne pomoći koja je pokušala reanimirati nesretnog Ekrema, ali izgleda da je koban bio metak u plućima. </p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Vatrogasci gasili krovište, smeće i zagorjeli ručak</p>
<p>Srećom, požar u stambenoj zgradi nije bio ozbiljniji, jer vatrogasci zbog nepropisno parkiranih vozila nisu mogli prići</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Zagrebački vatrogasci su u četvrtak ujutro gasili zapaljeni ručak jedne starije stanarke na osmom katu stambene zgrade u ulici braće Domany, na Srednjacima. Srećom u stanu je bio više dima nego vatre pa je sve vrlo brzo riješeno, međutim i ovaj je slučaj ukazao na problem s kojim se zagrebački vatrogasci često susreću, a to je nepostojanje ili zakrčenost vatrogasnih puteva, odnosno prilaza građevinama koji bi trebali služiti isključivo vatrogascima. </p>
<p>Na mjesto požara došla su troja vatrogasna kola, »navalno vozilo« nije moglo prići zgradi zbog nepropisno parkiranog automobila. </p>
<p>Vatrogasci, koji su se kako su inače, kako smo čuli, neposredno prije dolaska na »gašenje ručka« vraćali s drugog zadatka, popeli su se stubištem do osmog kata i vrlo brzo ugasili lonac koji se zapalio na štednjaku.</p>
<p>Inače u srijedu navečer vatrogasci su na zagrebačkom poslu imali ozbiljnijeg posla. Oko 18. sati na području Jasenovca kod Kašine Zapalilo se smeće na divljem odlagalištu, ukupne površine 5 puta 40 metara. Na mjesto požara izašli su vatrogasci DVD Kašina i požar stavili pod kontrolu. Obzirom da požarište još tinja na mjestu požara je za svaki slučaj ostala dežurna ekipa.</p>
<p>Oko 18,30 sati u Pešćanskoj grani u zagrebačkom naselju Rudeš. iz još neutvrđenog razloga zapalilo se potkrovlje i krovište kuće u vlasništvu S.N. (34). Požar se djelomično proširio i na krov susjedne kuće u vlasništvu M.G. (84). požar su ugasili djelatnici Vatrogasne postaje Jankomir. U petak prije podne obavljen je policijski očevid na mjestu događaja.</p>
<p>D. G.</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Socijalni radnici nisu radili nesavjesno</p>
<p>Službenike socijalne skrbi teretilo se da su krivo ocijenili kojem rastavljenih roditelja treba prepustiti brigu o djetetu</p>
<p>VARAŽDIN</p>
<p> - Djelatnici Centara za socijalnu skrb u Varaždinu i Ivancu, Draženka Mom, Vikica Kurbanjev, Damir Vrček i Snježana Rogina, nepravomoćnom su presudom varaždinskog Općinskog suda oslobođeni optužbe za nesavjesni rad u službi. </p>
<p>U optužnom prijedlogu koji je protiv njih podnio Vladimir Blažunaj navodi se da su optuženi propustili istinito utvrditi sve važne činjenice tijekom donošenja odluke o tome s kojim će roditeljem živjeti njegov maloljetni sin do pravomoćnosti odluke o rastavi braka roditelja. Cilj im je bio da se dijete dodijeli Blažunajevoj supruzi te su time njega lišili stalne brige o djetetu.</p>
<p>Tako je Mom u svom izvješću za Blažunajevu suprugu za Blažunaja navela da je »navodno intenzivno na radnom mjestu«, »navodno ne vraća sina u kuću, već ga ostavlja na cesti pedesetak metara od kuće« te da je »navodno dijete znao dovesti u vrtić bez potpune opreme«. Djelatnica je, pisalo je u optužnom prijedlogu, postupila aljkavo, ne provjeravajući istinitost navoda Blažunajeve supruge. </p>
<p>Mom i Kurbanjev teretile su se da su, provjeravajući obiteljske prilike Blažunajeve supruge, materijalne prilike i međuljudske odnose prikazale znatno boljima nego što oni stvarno jesu, zanemarile su činjenicu da je njezin brat ovisnik, da se dijete našlo u kući bez tekuće vode i sanitarnog čvora te da je dijete prisustvovalo verbalnim i fizičkim obračunima u obitelji njegove supruge. </p>
<p>Vrček i Rogina su, u vezi s donošenjem odluke s kojim će roditeljem dijete živjeti, namjerno izostavili podatak da je Blažunajeva supruga priznala da je više puta pokušala samoubojstvo, a jednom je prilikom pokušala i nožem ubiti dijete, jer je time, kako je rekla, »htjela zaplašiti« Blažunaja. Vrček je, sukladno psihologijskom nalazu, za Blažunaja naveo, između ostalog, da je »sklon lošem procjenjivanju ljudi«, »netolerantan na različitosti« te da je kod njega »istaknuta i lako prepoznatljiva narcistična komponenta« . Na taj je način marginalizirao Blažunajev zahtjev za skrb nad djetetom, a dijete teško oštetio. Sud nije pronašao dokaze da bi optuženi svjesno postupali nemarno, radeći izvješća za čiji ih se sadržaj tereti i to s ciljem da Blažunaj izgubi pravo na čuvanje i odgoj djeteta. Provedeni dokazi nisu upućivali na postojanje takve motivacije kod bilo kojeg okrivljenika, pa sud nije vidio zbog čega bi okrivljenici namjerno iznosili neistine ili prešućivali istinu. </p>
<p>Mihaela Zagoršćak</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Kineski trgovci zatočili i istukli »sumnjive« mušterije</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - U trgovini tekstilne robe na Kajzerici, u srijedu, oko 17 sati, dogodio se incident u kojem su kineski zaposlenici, navodno, izudarali dvije mušterije, 28-godišnju D.B. i njezinu majku, a potom kćer prisilno zatočili u trgovinu sve dok nije došla policija.</p>
<p>PU zagrebačka priopćila je da je do napada došlo kada su trojica Kineza (50), (50) i (39), krivo shvatili situaciju u kojoj je kćer s paketom majica izašla van, no nisu primjetili majku koja je ostala u radnji s namjerom da majice plati. Uzalud su žene pokušavale objasniti trgovcima da se radi o nesporazumu i da im ni na kraj pameti nije bilo da ukradu nešto iz trgovine. Međutim, Kinezi su ih napali i obje žene rukama. Lakše ozlijeđenu majku potom su izbacili van, a kćer zadržali u trgovini zaključavši vrata. Tamo je i ostala sve do dolaska policije kojoj su događaj dojavili građani. Majka i kćer su zatim prevezene u Kliniku za traumatologiju, gdje je ustanovljeno da su obje lakše ozlijeđene.</p>
<p>Osumnjičeni Kinezi dovedeni su u policijsku postaju, a nakon toga i prekršajnom sucu zbog remećenja javnog reda i mira. policija je objavila da će se nad kinezima nastaviti kriminalistička obrada zbog sumnje da su počinili kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode. </p>
<p>A. A.</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Protjerani albanski državljani</p>
<p>KARLOVAC</p>
<p> – Prekršajni sud u Ozlju protjerao je iz Hrvatske na šest mjeseci sedmoricu albanskih državljana, od kojih je četvero odraslih kaznio i s po 1200 kuna, a troje malodobnih ukorima.</p>
<p> Oni će u četvrtak biti sprovedeni izvan granice Republike Hrvatske. Albanske je državljane policijski službenik za granični nadzor zatekao u mjestu Kaštu kod Ozlja u kući 46-godišnjeg J.B. bez osobnih isprava i prijave boravka. </p>
<p> Kriminalističkom obradbom utvrđeno je da je vlasnik kuće u dogovoru s nepoznatom mu osobom primio u kuću sedmero stranih državljana koji su kod njega trebali ostati dok ne budu prebačeni u Sloveniju. Stranci su izjavili da su na nepoznatu mjestu ilegalno iz Srbije i Crne Gore ušli u Hrvatsku. </p>
<p> Protiv J.B., u čijoj su kući boravili, bit će podnesena kaznena prijava zbog pomaganja u počinjenju kažnjiva djela protuzakonita prebacivanja osoba preko državne granice, priopćila je danas karlovačka Policijska uprava. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="57">
<p>Ukrajina za kašnjenje projekta Družba Adria optužuje Hrvatsku</p>
<p>Janaf: Družba Adria čeka usvajanje studije utjecaja na okoliš, tako da su na čekanju i za projekt nužna ulaganja u hrvatski dio naftovoda i terminal u Omišlju</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Projekt Družba Adria kasni zato što Hrvatska još uvijek nije pripremila svoje cjevovode i nije osigurala 60 milijuna dolara potrebnih za financiranje pripreme projekta, izjavio je Leonid Nester, čelnik Ukrtransnaftova odsjeka za međunarodnu suradnju. </p>
<p>Nester je, kako prenosi agencija Interfax, istaknuo da ukrajinska kompanija već sada može osigurati potrebnih pet milijuna tona nafte godišnje za prvu fazu projekta. Podsjetio je i da su se predstavnici zemalja uključenih u projekt (Ukrajine, Rusije, Bjelorusije, Slovačke, Mađarske i Hrvatske) posljednji put sastali prije više od četiri mjeseca.</p>
<p>U Jadranskom naftovodu ističu pak da provedba projekta Družba Adria, koji predviđa izvoz velikih količina ruske nafte preko Janafa i njihovog terminala u Omišlju, čeka završetak procjene utjecaja tog projekta na okoliš. Vlada i nadležno Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva su i zbog prosvjeda ekoloških udruženja odlučili da realizacija tog projekta može početi tek ako studija njegovog utjecaja na okoliš dobije njihovo zeleno svjetlo i definirane uvjete provedbe i zaštite okoliša.</p>
<p>Janaf je studiju, u čijoj je izradi sudjelovalo oko 150 stručnjaka iz 15-ak znanstvenih i stručnih institucija uz koordinaciju zagrebačkog Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta, predao Ministarstvu sredinom ljeta. Očekuje se da će obavezna javna rasprava biti organizirana tijekom jeseni, a Ministarstvo će, prema riječima ministrice Marine Matulović-Dropulić, osnovati komisiju koja će procijeniti studiju. Do završetka tog postupka cijeli projekt je, barem u Hrvatskoj, na čekanju, pa tako i nužna ulaganja kako bi se hrvatski dio naftovoda i terminal u Omišlju osposobili za transport ruske nafte, objašnjavaju u Janafu. </p>
<p>Darko Markušić i Željko Bukša</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Dionice Googlea na burzi</p>
<p>Inicijalna javna ponuda dionica kompaniji je donijela 1,2 milijarde dolara, odnosno gotovo milijardu dolara manje od planiranoga</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Inicijalna javna ponuda dionica Googlea, po cijeni od 85 dolara, kompaniji je donijela 1,2 milijarde dolara - upola manje nego što je tvrtka u početku planirala, a dioničarima koji su se odlučili prodati dio svojih dionica još 467,5 milijuna dolara. Među tim dioničarima su i osnivači Sergej Brin i Larry Page, koji su tako od potencijalnih postali i stvarni milijunaši. Googleovim dionicama trguje se na Nasdaqu, pod burzovnom oznakom GOOG.</p>
<p>Neposredno nakon što je najavljena, inicijalna javna ponuda Googlea, najvećeg svjetskog internetskog pretraživača, izazvala je val oduševljenja, ali je zanimanje ulagača za dionice tvrtki internetskog sektora ove godine znatno palo - iako su na slabiji uspjeh utjecale i pogreške samog Google. Pa ipak, to je do sada druga po vrijednosti inicijalna javna ponuda dionica neke internetske tvrtke, nakon što je tvrtka Genuity 2000. javnom ponudom prikupila 1,9 milijardi dolara. Aukcija je zaključena nakon što je u srijedu američka Komisija za vrijednosne papire Googleu dala dozvolu za registriranje dionica.</p>
<p>Googleovi su prihodi sa samo 200.000 dolara 1999. i 19,1 milijuna dolara 2000., lani dosegli 1,4 milijardi dolara. Međutim, već u prvom polugodištu ove godine prihodi su skočili na 1,35 milijardi dolara, nakon 560 milijuna dolara lani. Neto prihod Googlea je u prvom polugodištu iznosio 143 milijuna dolara, nakon 58 milijuna u istom razdoblju lani. </p>
<p>Petra Bulić</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>U Federaciji BiH oprano najmanje 900 milijuna eura </p>
<p>SARAJEVO</p>
<p> - Financijska policija Federacije BiH u posljednje je dvije i pol godine tužiteljstvima prijavila stotine sumnjivih bankovnih transakcija vrijedne 687,3 milijuna konvertibilnih maraka (više od 350 milijuna eura). Međutim, procjene međunarodne zajednice govore da su u BiH proteklih godina oprane milijarde maraka, dok u Federalnoj financijskoj policiji, nakon što su napravili popis od 1324 fantomske tvrtke, pretpostavljaju da je preko njihovih računa »oprano« najmanje 1,7 milijardi maraka ili 900 milijuna eura. </p>
<p>Kako tvrdi sarajevski dnevnik Oslobođenje, pred sudove su za sada izvedeni samo tek neki, uglavnom vlasnici fiktivnih tvrtki putem kojih su obavljane sumnjive transakcije. </p>
<p>Od 835 otkrivenih sumnjivih transakcija tek nešto više od 500 razotkriveno je nakon upozorenja banaka koje su inače po zakonu dužne prijaviti svaku transakciju vrjedniju od 30.000 maraka. No banke su se tek u posljednje vrijeme počele discipliniranije odnositi spram provedbe Zakona o sprječavanju pranja novca, a ranije su sumnjive transakcije prijavljivane i s kašnjenjem od dva mjeseca.</p>
<p>A. Z.</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Imovina obveznih mirovinskih fondova 6,22 milijarde kuna</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Neto imovina četiriju obveznih mirovinskih fondova na kraju srpnja ove godine iznosila je nešto više od 6,22 milijarde kuna, što je 5,23 posto, odnosno 309,56 milijuna kuna više nego krajem lipnja, podaci su Agencije za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja (Hagena).</p>
<p>Najveći udio u ukupnoj neto imovini, 42,48 posto ili više od 2,6 milijarde kuna na kraju prošlog mjeseca imao je AZ fond, a slijedi ga Raiffeisen obvezni mirovinski fond s neto imovinom vrijednom 1,9 milijardi kuna. Imovina PBZ Croatia osiguranje fonda iznosila je 1,07 milijardi kuna, a Erste Plavog fonda 613,26 milijuna kuna. Među dobrovoljnim fondovima najveći broj članova imao je Raiffeisen dobrovoljni mirovinski fond - 8226 od ukupno 13.915 osiguranika u trećem stupu. Imovina dobrovoljnih mirovinskih fondova povećana je za 7,39 posto, na 50,36 milijuna kuna. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Osiguravatelji porasli zahvaljujući nižim procjenama Charleyeve štete</p>
<p>Cijena nafte u New Yorku dosegla je rekordnih 47,96 dolara za barel, dok je u Londonu cijena Brent nafte porasla na 43,8 dolara</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Unatoč rastu cijena nafte, europski su indeksi u četvrtak porasli potaknuti skokom na američkim burzama dan ranije. Stalni pad dionica zbog rastućih cijena nafte stvorio je povoljne prilike za kupnju, koje su prevagnule nad zabrinutošću da će visoka cijena nafte usporiti gospodarski rast. Nymex Light je skočio 0,69 centi, na rekordnih 47,96 dolara za barel, dok je Brent porastao 0,77 centi, na 43,8 USD za barel.</p>
<p>Među dobrim vijestima u Europi su bili izvrsni polugodišnji rezultati osiguravatelja Zürich Financial, čiji su predstavnici objavili kako od uragana Charley očekuju neto gubitak od oko 150 milijuna dolara. Prema najnovijim procjenama Insurance Institutea, američkog zavoda za tržište osiguranja, troškovi uragana Charley iznosit će najmanje 7,4 milijarde dolara, što je upola manje od početnih procjena.</p>
<p>Pa ipak, Charley će po prouzročenoj šteti biti drugi do sada u SAD-u. Najskuplji uragan u svijetu - i prirodna katastrofa uopće - bio je uragan Andrew koji je 1992. u SAD-u izazvao 27 milijardi dolara štete, od čega su osiguravatelji platili 15,5 milijardi dolara (danas bi to iznosilo 20,3 milijarde dolara).</p>
<p>Prema prvim procjenama u Allianzu, Charley će ga stajati oko 500 milijuna eura. Reosiguravatelj Münchener Rück očekuje »niski troznamenkasti iznos« u milijunima eura, a Swiss Re manje od 200 milijuna dolara. Dionica Zürich Financiala dobila je 2,1, a Allianza 0,1 posto. Münchener Rück je dobio 0,5, a Swiss Re 1,4 posto. Do poslijepodneva je londonski FTSE 100 porastao 0,2 posto, a frankfurtski Dax samo 0,4 boda, na 3726,9 bodova. CAC 40 je porastao 0,1 posto, a milanski MIB 30 0,3 posto. DJ Stoxx 50 je dobio 0,05 posto, dok je Nikkei 225 porastao 1,2 posto. </p>
<p>P. B.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="62">
<p>Od danas 0,0 alkohola u krvi</p>
<p>Alkoholne pare apsolutno su najrazvikanija tema vezana uz novi prometni propis, no iz samog je zakona vidljivo da je granica od 0,0 promila uvedena u završnoj fazi</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Novi je zakon o sigurnosti prometa na cestama u primjeni. Tko je u četvrtak kasno navečer popio preko mjere, u petak ujutro je bio »izvan« zakona. Alkoholne pare apsolutno su najrazvikanija tema vezana uz novi prometni propis, no iz samog je zakona vidljivo da je granica od 0,0 promila uvedena u završnoj fazi. Neki članci u Zakonu, naime, kao da još poznaju granicu od 0,5 promila alkohola u krvi. Primjerice, u članku 221., koji govori o mladim vozačima, stavak 2. ponovo navodi da ti mladi vozači ne smiju upravljati ni početi upravljati vozilom ako u organizmu imaju opojnih droga, alkohola ili ako pokazuju znakove alkoholiziranosti. Čemu, ako već postoji (člankom 199.) generalna zabrana vožnje s alkoholom u krvi?</p>
<p>To je samo još jedna potvrda da je potpuna zabrana alkohola upala u Zakon neplanirano, na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> i bez dovoljno utemeljenja u crnoj prometnoj statistici. Nitko pametan ne kaže da je alkohol u vožnji dobar ili poželjan, dapače, ali policijska statistika upućuje da je oko sedam posto vozača s više od 0,5 posto alkohola (tada dopuštena granica) sudjelovalo u prometnim nesrećama, a ne da ih je skrivilo.</p>
<p>Nitko pametan ne kaže da je alkohol u vožnji dobar ili poželjan, dapače, ali policijska statistika upućuje da je oko sedam posto vozača s više od 0,5 posto alkohola (tada dopuštena granica) sudjelovalo u prometnim nesrećama, a ne da ih je skrivilo.</p>
<p>Donedavno smo kao dio turističke ponude i u inozemstvu reklamirali »vinske ceste«, kojih sada imamo i u Dalmaciji i u Istri, u Međimurju, Slavoniji..., a sada su osuđene na propast. »Da je netko u Francuskoj ili Italiji, pa čak i Španjolskoj, s kojima se turističku uspoređujemo, napravio ovakvu zakonsku promjenu u tako kratkom roku i bez ikakvih analiza uveo propis o 0,0 promila alkohola u krvi, drugi bi se dan na cestama našle barikade, prosvjedovali bi ugostitelji, poljoprivrednici, vinari, pa i vozači… A kod nas – ništa«, rekli su nam nedavno istarski ugostitelji koji procjenjuju da će im ova odluka iznimno štetiti, posebno kad su u pitanju gosti iz Italije.</p>
<p>Mnogi koji prate prometnu problematiku – od medicinara do pravnika, slažu se da je pametnije rigorozno provoditi pravilo o dopuštenih 0,5 promila alkohola u krvi nego ustrajati na 0,0 i time povećati broj potencijalnih prekršitelja, bez ikakvog utjecaja na pravo rješavanje problema alkohola u prometu.</p>
<p>Međutim, u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama ima još dosta nejasnoća zbog kojih i pravnici, ali i vozači, s pravom ubrzo očekuju izmjene. Primjerice, teoretski, vozaču koji je u dvije godine najmanje dvaput pravomoćno kažnjen za isti prekršaj sa 0,1 promila alkohola u krvi (praktički dva kolača s rumom) novčana kazna može biti zamijenjena sa 60 dana zatvora! I pravnici i liječnici koje smo konzultirali smatraju da bi zakonodavac barem u ovom slučaju morao tu zatvorsku mogućnost ograničiti na »ponavljače« s više od 0,5 ili čak 1,0 promila.</p>
<p>Nadalje, koliko god bila pohvalna mjera da se i strožim kaznama potakne svijest o nošenju kaciga za vozače motocikala (700 kuna) te biciklista mlađih od 16 godina (300 kuna), pravnici upozoravaju na moguće probleme upravo s biciklistima. »Iako treba pozdraviti brigu o djeci i mladima, koje treba potaknuti da nose kacigu kad se voze cestom, kakva je razlika, u pogledu sigurnosti prometa, između mlade osobe sa 16 i one sa 17 godina? Nema je, jedinu razliku stvara novi zakon prema kojem bi mlađe bez kacige kaznili sa 300 kuna, a starije ne bi uopće. Kaciga bi trebala biti ili obavezna za sve ili ni za koga«, kaže Marijo Rođak, odvjetnik specijaliziran za prometnu tematiku.</p>
<p>Stručnjaci upozoravaju i na mogući problem u vezi s »programom sigurne vožnje«. Naime, prema novom zakonu, svi mladi vozači koji polože vozački ispit dužni su u roku šest mjeseci do dvije godine svladati »program sigurne vožnje« i to u »centrima sigurne vožnje«, jer bi u suprotnom mogli ostati bez vozačke dozvole. </p>
<p>Primjena bi trebala početi od 2007., a svi mladi vozači do tada, kad bi trebali startati centri sigurne vožnje, te će programe odraditi kroz »posebni program osposobljavanja za sigurno upravljanje vozilom u autoškolama ili školama sigurne vožnje koje za to dobiju odobrenje ministra unutarnjih poslova«. </p>
<p>Trenutačno u Hrvatskoj nema ni jednog »centra sigurne vožnje«; ni u jednom propisu nismo pronašli uvjete za osnivanje centra, program po kojem bi se trebalo raditi, ni riječi o školovanju instruktora… Hrvatska nema ni jedan pravi poligon, ima dvije škole sigurne vožnje (HAK Siget i školu Tihomira Filipovića), nema licenciranih instruktora… a godišnje »stvara« oko 45.000 novih mladih vozača. Ne možemo ni zamisliti gužvu u »ovlaštenim autoškolama« niti gužvu i pritisak da se postane »ovlaštena autoškola«. </p>
<p>Primjera radi, Slovenija, koja također s odgodom kreće u takvu obvezu prolaska programa sigurne vožnje, već sada ima četiri poligona (peti pokraj Ljubljane bit će gotov do ljeta 2005.), ima 10 licenciranih instruktora, šest ih je pred polaganjem za licencu, a do kraja ove godine bit će ih još 20. A oni godišnje imaju oko 20.000 novih vozača.</p>
<p>Na kraju, pogledamo li stari i novi zakon o sigurnosti prometa na cestama i izuzmemo odredbu o alkoholu te osjetno povećane kazne, čini se da i nema mnogo razlika i da je ostalo mnogo nedefiniranih ili nepreciznih odredbi koje se mogu različito tumačiti. Stoga i dalje stoji pitanje jesmo li u novi zakon, zbog politike, uletjeli prebrzo i nedovoljno pripremljeni? Čini se da jesmo, pa u dogledno vrijeme očekujemo još noviji, moderniji propis...</p>
<p>Mladen Jambrović</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Hrvatska će u slučaju Jorasa postupiti prema zakonu</p>
<p>Riječ o konfliktnom čovjeku o čijim je postupcima već sve rečeno i kroz nadležna tijela kao i kroz bilateralne razgovore s Republikom Slovenijom, komentirao je za Vjesnik glasnogovornik Vlade Ratko Maček</p>
<p>PULA/ZAGREB</p>
<p> - Nakon učestalih upita hrvatskih građana koji prelaze granični prijelaz sa Slovenijom Plovanije, u Istri, kako to da Joško Joras, poznat po tome što ne priznaje da se nalazi u Hrvatskoj, još uvijek na kući u zaseoku Mlini ima izvješene zastave Republike Slovenije i Europske unije, Vjesnik je provjerio što će službeni Zagreb poduzeti glede novih (starih) provokacija kontroverznog Jorasa.</p>
<p>»Ne treba ni govoriti o svima poznatoj činjenici da je riječ o konfliktnom čovjeku o čijim je postupcima već sve rečeno i kroz nadležna tijela kao i kroz bilateralne razgovore s Republikom Slovenijom. Postupit će se, dakle, u skladu s Ustavom i pozitivnim zakonima Republike Hrvatske«, rekao je za Vjesnik glasnogovornik Vlade Ratko Maček.</p>
<p>Sličnog je mišljenja i glasnogovornik MUP-a Zlatko Mehun koji smatra da »Joras nije vrijedan tolike medijske pozornosti«, a policija će, kaže, prema njemu postupati po zakonu. Iz Policijske uprave istarske dobili smo šturu informaciju da je Joško Joras više puta prekršajno prijavljen zbog kršenja članka 26. Zakona o javnom redu i miru, koji se odnosi na isticanje strane zastave. Međutim, zbog prezauzetosti predsjednika Prekršajnog suda u Umagu Vladimira Vidovića, nismo uspjeli doznati kada je posljednji put prijavljen zbog kršenja javnog reda i mira i što se po tom pitanju može poduzeti.</p>
<p>Joško Joras otprije je poznat po učestalim provokacijama - glasnom puštanju slovenske himne, isticanja slovenske zastave i ispisivanju grafita »Ovdje je Slovenija« na svojoj kući. </p>
<p>Zbog nepoštivanja hrvatskih propisa Prekršajni sud u Umagu izrekao mu je tijekom 2002. godine nekoliko kazni. Zbog ignoriranja prekršajnih postupaka i neplaćanja tih kazni Jorasa je pretprošle godine Sud kaznio s 30 dana zatvora. U Okružnom zatvoru u Puli štrajkao je glađu, a nakon dogovora hrvatske i slovenske strane, pušten je iz zatvora prije isteka kazne. </p>
<p>Upamćen je 1999. godine i kao inicijator neuspješne peticije o pripajanju četiri hrvatska pogranična zaseoka s lijeve strane kanala Sv. Odorika (Škrile, Škudelin, Mline i Bužin) Sloveniji. Iz tog vremena uživa potporu ultraslovenskog nacionalista Zmage Jelinčiča i bivšeg slovenskog ministra vanjskih poslova Dimitrija Rupela koji su ga podržavali posjetima tih mjesta.</p>
<p>Slovenski mediji i dio desno orijentirane javnosti proglasili su ga »borcem za južnu granicu« zbog njegova odbijanja da plati prekršajne kazne tvrdeći da živi u Sloveniji. Sličnih problema bilo je i pri uvozu određenih kućanskih predmeta poput perilice, jer je odbijao platiti carinu.</p>
<p>S. B./ M. J./ D. G.</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Mečelj traži izmjenu kupoprodajnog ugovora </p>
<p>Mečelju ne odgovara uvjet po kojem u pet godina moraju zadržati zatečeni broj zaposlenika, a traže i da mu se omogući raspolaganje imovinom Željezare kako bi mogli dizati zajmove</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Predstavnici Uprave Sisačke željezare Mečelja zatražili su u četvrtak izmjene kupoprodajnog ugovora, što je bila i glavna tema sastanka u Vladinu uredu za socijalno partnerstvo, rekao je predstojnik Ureda Vitomir Begović nakon razgovora ruskih predstavnika Uprave Mečelja s predstavnicima Sindikata metalaca Hrvatske i Hrvatske udruge sindikata te Ministarstva gospodarstva.</p>
<p>»Svi sudionici sastanka složili su se da je Mečelj zapao u velike poslovne teškoće, te su iskazali spremnost da se nastavi suradnja i razgovori o restrukturiranju Željezare«, rekao je Begović. Napomenuo je kako je od Uprave zatraženo da do sljedećeg tjedna dostavi potpuno poslovno izvješće za proteklu godinu i pol, od kada Mečelj posluje u Hrvatskoj, te plan razvoja Željezare, što je uvjet i osnova za nastavak razgovora.</p>
<p>Begović je rekao da ruski vlasnici žele ostati u posebnom odnosu u Željezari, no traže neke izmjene kupoprodajnog ugovora, posebice uvjeta po kojem u pet godina moraju zadržati zatečeni broj zaposlenika, držeći da nije održiv. Kažu da žele osigurati skrb za višak radnika i za to iskoristiti jamstvo od 3,6 milijuna eura koje su ocijenili ograničavajućim čimbenikom u poslovanju. Također traže da im se omogući raspolaganje imovinom Željezare kako bi mogli dizati zajmove i ulagati u poslovanje.</p>
<p>»Sve to neće biti moguće prije uvida u poslovno izvješće kako bi se vidjelo koji je tu dobitak i za drugu stranu u razgovorima, točnije, bez pristanka svih čimbenika«, rekao je Begović i napomenuo da se sindikalni predstavnici u četvrtak nisu očitovali ni o jednom pitanju.</p>
<p>Predstavnici Uprave sisačkog Mečelja i vlasnika Mečelja u Moskvi spominjali su i mogućnost ulaska u partnerski odnos s nekim drugim ruskim tvrtkama, jednom švicarskom i ukrajinskom tvrtkom ne bi li se prevladali gubici i loše tržišno poslovanje s kojima se susreće Uprava.</p>
<p>Na upit novinara što će biti ako se ruski uvjeti ne prihvate, Begović je rekao da se tada prekida ugovor i aktivira jamstvo te počinje tražiti novi partner. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Jambo ostaje na slobodi</p>
<p>DUBROVNIK</p>
<p> - Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Dubrovniku u četvrtak je odbilo kao neosnovanu žalbu Županijskog državnog odvjetništva na odluku istražnog suca o puštanju na slobodu Stipe Gabrića Jamba. </p>
<p>Istražni sudac nakon Jambova iskaza u ponedjeljak nije našao dovoljno elemenata da prihvati prijedlog Županijskog državnog odvjetništva da donedavnom metkovskom gradonačelniku odredi pritvor od 48 sati zbog mogućnosti utjecaja na svjedoke u slučaju nenamjenskog trošenja novca koji je iz državnog proračuna upućen poljoprivrednicima s područja Metkovića kao naknada za štete od suša. </p>
<p>Stipe Gabrić Jambo tako ostaje na slobodi dok se nastavlja istraga o mogućim malverzacijama glede državne pomoći poljoprivrednicima u visini 4,5 milijuna kuna o čijim će zaključcima istražni sudac izvijestiti Županijsko državno odvjetništvo koje će potom odlučiti ima li osnova za pokretanje sudskog procesa. </p>
<p>Paralelno s istragom nenamjenskog trošenja novca poreznih obveznika, traje i istraga u Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj o tome gdje je i kako Stipe Gabrić Jambo prešao državnu granicu vraćajući se iz Crne Gore, a da pritom nije uhićen iako je za njim bila raspisana tjeralica. Ako se ustanovi da je Jambo prešao granicu ilegalno, policija bi protiv njega trebala podnijeti i prekršajnu prijavu.</p>
<p>Anton Hauswitschka</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Odgođena proizvodnja na plinskom polju Marica</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Zbog problema s postavljanjem podmorskog plinovoda prema talijanskoj obali, odgođen je početak proizvodnje na novom plinskom polju Marica, na sredini Jadrana, koji su početkom srpnja tadašnji čelnici Inanaftaplina najavili za 20. kolovoza. Proizvodnja bi, kažu u Ini, mogla početi sredinom rujna.</p>
<p>Problem je u tome što talijanski izvođač radova ima neočekivanih tehničkih problema s polaganjem cijevi podmorskog plinovoda od polja Marica do plinske platforme Barbara T, odakle će se plin prebacivati do talijanskoga grada Falconara i isporučivati talijanskim potrošačima, jer to plinsko polje, nije plinovodom spojeno s hrvatskom obalom. U zamjenu će Ina količine plina iz Marice, koje po ugovoru pripadaju Hrvatskoj, preuzimati iz plinovoda koji dovodi ruski plin iz Rusije u Italiju. </p>
<p>Do povrata dosadašnjih ravnopravnih ulaganja Ine i talijanske kompanije ENI, vrijednog 61 milijun dolara, svaka strana će dobivati polovicu proizvedenog plina, a nakon toga će Ini po ugovoru pripasti do desetak posto veće količine. Po procjenama Ininih stručnjaka, iz tog će se polja dnevno proizvoditi oko 600.000 prostornih metara plina (oko 200 milijuna prostornih metara godišnje), a predviđene količine plina, potrajat će do 2018. godine. </p>
<p>Sada Ina iz svih plinskih polja u hrvatskom dijelu Jadrana, čije se rezerve procjenjuju na 20,3 milijarde prostornih metara, godišnje dobiva oko 300 milijuna prostornih metara, a iz kontinentalnog dijela Hrvatske, oko 1,2 milijarde prostornih metara.</p>
<p>Željko Bukša</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Bivša vlast u izbornoj godini probila iznos poticaja za 420 milijuna kuna</p>
<p>Točan iznos poticaja znat će se u rujnu/ Za kilogram pšenice prosječno je plaćeno 1,27 kuna po kilogramu što je za 20 posto više nego u zemljama u okruženju, kaže ministar/ Seljaci su na kraju dobili manje od kune, ističe tajnik Zajednice udruga seljaka Slavonije i Baranje Stanko Zdravčević/ Trend smanjenja poticaja za ratarske kulture ide u korist agromafije, kaže predsjednik Seljačkog saveza Darko Grivičić</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Pravodobna isplata 600 tisuća tona ovogodišnje pšenice od ukupnog uroda od 850 tisuća tona ne ide na teret državnog proračuna nego je za to uzet kredit, a poticaji iznose 180 milijuna kuna, rekao je Petar Čobanković, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva u četvrtak na sastanku s predstavnicima udruga i organizatora otkupa.</p>
<p>Dodao je da poticaj za pšenicu neće iznositi 900 kuna, kako to najavljuju pojedine udruge seljaka, ali ni 1650 kuna po hektaru. Točan iznos znat će se u rujnu, kada bude poznato kolika je površina zasijana pšenicom.</p>
<p>Država, kaže Čobanković, neće zaraditi ali ni izgubiti ni lipe na ovogodišnjem otkupu pšenice. Putem Ravnateljstva za robne zalihe država je otkupila 320 tisuća tona, a mlinari 280 tisuća tona pšenice ovogodišnjeg roda. Za kilogram pšenice prosječno je plaćeno 1,27 kuna po kilogramu. To je, kaže ministar, za 20 posto viša otkupna cijena, nego u zemljama u našem okruženju. S PDV-om pak za tu količinu pšenice ukupno je isplaćeno 380 milijuna kuna.</p>
<p>Stanko Zdravčević, tajnik Zajednice udruga seljaka Slavonije i Baranje, napomenuo je da nema mjesta pretjeranom zadovoljstvu s otkupom pšenice, jer su seljaci na kraju dobili manje od jedne kune. Zbog tzv. bijele primjese u pšenici, silosi su uzeli seljacima iz džepa dva milijuna kuna, kaže on.</p>
<p>»Takvo nešto je neoprostivo jer nečistoću u urodu pšenice Europa ne prizna. Zbog toga tražimo novi pravilnik o primjesama u pšenici koji se mora donijeti prije jesenske sjetve«, kaže Zdravčević. </p>
<p>Darko Grivičić, predsjednik Hrvatskog seljačkog saveza, rekao je da će žetva za Savez završiti kada država isplati poticaje za pšenicu. On se boji da trend smanjenja poticaja za ratarske kulture ide u korist agromafije.</p>
<p>Ministar je odgovorio da nema mjesta dezinformiranju hrvatske javnosti u vezi s poticajima i žetvom. Zakoni se, kaže on, moraju poštovati, iako se lani, u izbornoj godini, nisu provodili iz politikantskih razloga, nego je bivša vlast probila iznos poticaja za 420 milijuna kuna.</p>
<p>Čobanković je demantirao da se povlače markice za brašno. Naprotiv, najavio je rigorozne kazne za stavljanje neevidentiranog brašna na tržište.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>Proglasiti »osobito osjetljivu morsku zonu« u sjevernom i srednjem Jadranu </p>
<p>Grad Rovinj prvi je s hrvatske obale potpisao taj zahtjev i to na jedrenjaku Legambientea »Goletta verde«, koji svakog ljeta analizira kakvoću mora uz talijansku obalu, a posljednje dvije godine plovi i uz obalu Istre</p>
<p>ROVINJ</p>
<p> – U Rovinju se u četvrtak usidrio jedrenjak »Goletta verde« talijanske udruge za zaštitu okoliša Legambiente. Naime, Legambiente i Udruga za zaštitu okoliša Zelena Istra već tri godine zajedničkim snagama rade na očuvanju sjevernog Jadrana. </p>
<p>»Goletta verde« plovi u ljetnoj kampanji već devetnaestu godinu zaredom uz talijansku obalu i na kritičnim točkama uzima uzorke mora a već dvije godine plovi i uz obalu Istre, te uzorkuje i more oko Rovinja i Medulina. Osim javnog predstavljanja analize mora, svake godine organiziraju i razne kampanje za zaštitu Jadrana. Ove godine je to akcija »Voljeti Jadran« kojoj je cilj ujediniti države i jedinice lokalne samouprave u sjevernom i srednjem Jadranu kako bi zajedno zatražile od međunarodne pomorske organizacije pri UN-u osnivanje »osobito osjetljive morske zone« u središnjem i sjevernom Jadranu. Zeleni drže da bi to mogao biti početak očuvanja prirodnog resursa kakvo je naše - zatvoreno - more. Bilo bi to normativno jamstvo da će se Jadran koristiti i njime ploviti uz brigu i pažnju koju zaslužuje kao krhki ekološki sustav. </p>
<p>»Osobito osjetljiva morska zona« bila bi, smatraju Zeleni, i rješenje problema kako na najmanju mjeru svesti mogućnost onečišćenja, kemijskog ili organskog, i s kopna - najvećim dijelom iz rijeke Po - i s mora, što se odnosi na promet opasnih supstanci, starih i nesigurnih tankera i slično. </p>
<p>Grad Rovinj prvi je s hrvatske obale u četvrtak na »Goletti verde« potpisao zahtjev kojim Legambiente i Zelena Istra traže od UN-a proglašenje »osobito osjetljive morske zone« u sjevernom i središnjem Jadranu, uz podršku rovinjske Turističke zajednice. </p>
<p>Prema rezultatima analize kakvoće mora u istarskom akvatoriju, zabrinjava podatak da je u uvali Lone utvrđena sedam puta veća količina fekalnih streptokoka od dopuštene, što je posljedica nekontroliranog sidrenja i ispuštanja fekalija s plovila direktno u uvalu. Grad Rovinj, kako je rečeno, učinit će sve da se situacija u uvali Lone sanira.</p>
<p>Saša Brnabić</p>
</div>
<div type="article" n="69">
<p>Glas Koncila: Kako Budakovi kritičari sude o Nazoru ili Andriću</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – »Neizbježan je dojam da se u današnjoj Hrvatskoj svaki pa i najmanji povod ili prilika koriste za žestoki medijski napad na Katoličku crkvu u Hrvatskoj«, piše glavni urednik Glasa Koncila Ivan Miklenić u najnovijem komentaru broja koji izlazi 22. kolovoza. </p>
<p>Govoreći o javnoj polemici oko podizanja spomenika Mili Budaku u Svetom Roku, Miklenić je istaknuo da je to »izvrsno poslužilo budnim i neumornim ideološki veoma izgrađenim javnim djelatnicima i poslenicima javne riječi da još jednom iskažu svoje neraspoloženje, gotovo mržnju prema Katoličkoj crkvi«. On je napomenuo da Katolička crkva u Hrvatskoj nikada ni na kojoj razini nije zauzimala službeni stav o Mili Budaku te da je najcjelovitije gledanje na Budaka, kao svoje vlastito mišljenje glede spomenute polemike, iznio gospićko-senjski biskup Mile Bogović. Dalje, Miklenić je apsurdnom i potpuno izmišljenom nazvao tvrdnju da »crni ustašluk posljednji oslonac nalazi u dijelovima Katoličke crkve«, dodavši da Crkva u Hrvatskoj ni na kojoj razini ne štiti i ne podupire ikoji ekstremizam svjesna da on nikada nikome ništa dobra nije donio. </p>
<p>Govoreći o Budaku autor je istaknuo da ne želi ulaziti u povijesnu ocjenu niti obranu Mile Budaka, ali je onima koji osuđuju Budaka postavio pitanje jesu li zaista prostudirali čitav objektivni povijesni fenomen Mile Budaka, ili su svjesno propagatori partizansko-komunističkog mita ili su tek nasjeli tom mitu. »Može li se od autora sigurnih krajnje negativnih stavova o Budaku očekivati da će biti jednako principijelni i kod prosuđivanja drugih ličnosti koje su ogrezle u zločin, premda se o tom zločinu u javnosti ne govori? Hoće li oni po istim kriterijima podvrgnuti prosuđivanju Vladimira Nazora koji je kao predsjednik Hrvatskoga sabora neposredno nakon rata potpisao više zakona koji su imali katastrofalne posljedice za mnoge posve nevine ljude? Hoće li oni po istim kriterijima podvrgnuti prosuđivanju Ive Andrića koji je - kao što je poznato - za vladu Kraljevine Jugoslavije sastavljao genocidne upute kako istrijebiti Albance s Kosova«, odvraća Miklenić kritičarima Budakova lika i djela. </p>
<p>G. P.</p>
</div>
<div type="article" n="70">
<p>Zovak: SDP-u dajem mjesec dana da makne riječ 'socijaldemokrati'</p>
<p>Želimo zaštititi radnike i radničku klasu, koja živi loše, te našu kulturu i jezik/ SDP-ovci su dali mnogo obraza da bi sačuvali vlast, kaže predsjednik HSD-a Jerko Zovak</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Razišli smo se sa SDP-om programski, a ne kadrovski, kazao je Jerko Zovak, predsjednik novoosnovane stranke Hrvatski socijaldemokrati (HSD), u četvrtak na prvoj konferenciji za novinare nakon nedavne osnivačke skupštine. </p>
<p>»U SDP-u vlada autokratsko vođenje stranke, koje je omogućeno statutom«, tvrdi Zovak dodavši da nijedna stranka ne omogućuje predsjedniku neograničenu moć, kao što je to slučaj u SDP-u. Upravo zbog toga je Ivica Račan, navodi Zovak, i parafirao Sporazum o Piranskom zaljevu. Hrvatski socijaldemokrati se, kaže Zovak, zalažu za supstancijalnu zaštitu nacionalnih interesa, a ne onu kozmetičku. »Želimo zaštititi radnike i radničku klasu, koja živi loše te našu kulturu i jezik«, naveo je Zovak te dodao da ih ne zanimaju »manekeni« koji promptno reagiraju na svaki eksces koji izazove radikalna desnica i mašu zastavama te pjevaju pjesme. </p>
<p>HDS se protivi ulasku u NATO i cijelo njegovo postojanje naziva upitnim, te čak i »opasnim bičem Božjim svjetske plutokracije«, a hrvatske vojnike ne bi slali u Irak. </p>
<p>Govoreći o razlozima razlaza sa SDP-om, Zovak je naveo da je još prije pet godina pokušao iza naziva SDP dodati odrednicu - Hrvatska, no samo je jedan izaslanik na stranačkoj konvenciji glasovao za tu ideju. Zovak moli bivše kolege u SDP-u da više ne koriste sintagmu »socijaldemokrati« u svom djelovanju, jer će time izazvati pomutnju kod birača. </p>
<p>»SDP-u dajem mjesec dana da skinu riječ 'socijaldemokrati' sa svih plakata«, rekao je Zovak, dodavši da se posebno obraća Milanu Bandiću, na čijem je plakatu u Praškoj ulici napisana upravo ta sintagma. </p>
<p>Parafrazirajući Račanovu rečenicu »Vlast damo, obraz ne damo«, Zovak je rekao da su SDP-ovci »dali mnogo obraza da bi sačuvali vlast«. </p>
<p>Stranka još nije zaživjela na terenu, jer je prošlo premalo vremena od konstituiranja, no uskoro će osnovati nekoliko ogranaka kako bi mogli izaći na županijske izbore. </p>
<p>Potpredsjednik stranke je Mirko Pačarek, a predsjednik Savjeta Zdravko Tomac. </p>
<p>Anuška Fjorović</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20040820].
|
