NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20040418].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 213186 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>18.04.2004</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Hrvatska dosad nije iskoristila izvozne kvote</p>
<p>Pred hrvatskom poljoprivredom i prehrambeno-prerađivačkom industrijom mnogo je posla kako bi njezini proizvodi postali konkurentni ne samo na izvoznom, već i na domaćem tržištu</p>
<p>Nema mjesta pretjeranom zadovoljstvu zbog toga što u sklopu Protokola 7 nove uvozne kvote za pristupajućih 10 zemalja u EU, od 1. svibnja nisu veće od zbroja starih kvota, jer Hrvatska ni dosad nije koristila 50 posto dobivenih izvoznih kvota, slažu se hrvatski proizvođači i prerađivači poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.</p>
<p>Naravno, da je sporazum s Europskom komisijom (EK) povoljan za rijetke domaće izvoznike prehrambenih proizvoda. Zadržane su pa i povećane kvote koje će omogućiti izvozne kvote hrvatskim proizvođačima na tržište EU-a prošireno za 10 novih članica, odnosno izbjegnuto je bilo kakvo povećanje uvoznih kvota.</p>
<p>No, pred hrvatskom poljoprivredom i prehrambeno-prerađivačkom industrijom je mnogo posla da bi njezini proizvodi postali konkurentni ne samo na izvoznom već i na domaćem tržištu. Hrvatsko će se tržište, naime, postupno otvarati za uvoz europskih proizvoda bez carine, tj. kvota, iz svih država članica EU-a u prijelaznom razdoblju od šest godina.</p>
<p>To znači da bi u tom roku hrvatski proizvođači hrane, uz ne malu pomoć države, trebali završiti dobro odrađeni posao hrvatskih pregovarača.</p>
<p> Naime, samo u posljednjem četvrtom krugu razgovora o Protokolu 7 riješeno je pitanje međusobnog trgovanja za 23 proizvoda, od ukupno 240 proizvoda. Među njima su najosjetljiviji – mlijeko i mliječni proizvodi, te meso i mesne prerađevine. U EU, pak, najteži pregovori se vode oko proizvodnje i prodaje mlijeka i vina. To znači da se domaća proizvodnja mlijeka i vina, u spomenutom prijelaznom razdoblju, mora osjetno povećati, jer njihovu proizvodnju nećemo moći povećati nakon što naša zemlja pristupi Uniji.</p>
<p>U Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva kažu, da je domaća poljoprivreda i prehrambena industrija i dosad bila izložena uvozu visokosubvencioniranih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda iz zemalja Unije. Prema uvjetima WTO-a i ugovorima o slobodnoj trgovini (RH ima šest potpisanih ugovora o slobodnoj trgovini s deset novih zemalja članica EU-a), problem je što Hrvatska ne može izravno subvencionirati izvozne proizvode. </p>
<p>Zbog toga, kažu u Ministarstvu, važno je da dobijemo pozitivni avis kako bismo što prije ušli u skupinu zemalja kandidata s Rumunjskom i Bugarskom. U tom slučaju može se očekivati smanjivanje izvoznih subvencija EU-a. </p>
<p>Podsjetimo, potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) Hrvatske s EU-om, koji se službeno počeo primjenjivati od 2002. godine, na domaćem tržištu pojavila se veća količina jeftinih proizvoda podrijetlom iz EU-a.</p>
<p> Najviše se povećao uvoz sira, koji je gotovo uništio domaću proizvodnju sira. No taj je problem bivša vlada riješila na način da je Hrvatska stavljena u skupinu skandinavskih zemalja za koje EU ne primjenjuje velike izvozne subvencije. Uvoz sira i dalje ostaje bez izvoznih subvencija. </p>
<p>Za hrvatske je izvoznike SSP počeo vrijediti još 1. studenoga 2001. godine. Nažalost, naša zemlja nije odmah dobila veće izvozne kvote za svoje tradicionalne izvozne poljoprivredne i prehrambene proizvode: riblje konzerve, vino i govedinu (baby beaf).</p>
<p> Sada je i to pitanje riješeno na način da su osjetnije povećane izvozne kvote za riblje konzerve i vrhunska vina. Problem je što je govedine lani izvezeno samo 10 posto od dogovorene kvote u zemlje pristupnice EU-u, pa se o tom pitanju nije ni pregovaralo. U EU, pak, ne možemo izvoziti govedinu jer je Hrvatska (zbog pomanjkanja evidencije o uzgoju stoke u posljednjih 30 godina) stavljena u treću skupinu zemalja u kojima postoji potencijalna opasnost od pojave kravljeg ludila.</p>
<p>Hrvatska pak za što veće proizvodne kvote mora imati sređeno tržište i statistiku, u prvom redu što se tiče isporuke poljoprivrednih sirovina prerađivačima, odnosno izravne prodaje na tržištu. Pretpostavlja se da bi spomenuti problem mogao biti otežavajući faktor u nekim budućim pregovorima s EK.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Kako su vaginalete postale »siročići« </p>
<p>Ginekolog Zvonimir Singer i biolog Eugen Šooš, umirovljeni znanstvenici, posljednji put, kako kažu, upozoravaju javnost na važnost interferona kao strateškog lijeka za hrvatsku populacijsku politiku. Šooš naslućuje da u interferonu imamo lijek i za SARS, možda i za AIDS, a vrlo vjerojatno za rak</p>
<p>Nema vaginaleta i ne znamo hoće li ih biti. Javite se za dva tjedna, pa ćemo vidjeti, ako ih ne bude zatražit ćete od svog ginekologa neku drugu terapiju«, rekla je novinarki službenica na prodajnom odjelu Imunološkog zavoda kad smo pokušali »kupiti« vaginalete interferona za liječenje promjena na grliću maternice nastalim djelovanjem humanog papiloma virusa (HPV), jednog od najvećeg krivca za neplodnost žena generativne dobi u Hrvatskoj. Prof. dr. Eugen Šooš, umirovljeni biolog koji je do kraja devedesetih, kad je otišao u mirovinu, ekstrahirao interferon iz ljudske krvi i držao proizvodnju po kojoj je Imunološki zavod postao poznat i u svijetu, tvrdi da je na popisu zainteresiranih za vaginalete s interferonom, po preporuci ginekologa, više od 100 žena. Po njemu, tragično je što se taj izvrsni lijek ne može nabaviti bez čekanja i što država ne prepoznaje u tom humanom materijalu strateške ciljeve u gospodarskom i populacijskom smislu.</p>
<p>»Svi plaču nad niskim natalitetom, ali ništa ne poduzimaju da se sačuva zdravlje žena generativne dobi«, kaže i prof. dr. Zvonimir Singer, umirovljeni ginekolog, citolog i znanstvenik svjetskog glasa, koji je imao vrlo dobra iskustva s učinkovitošću interferona u liječenju ginekoloških promjena izazvanih infekcijom HPV-a. Prema njegovim podacima najmanje tri posto žena u populaciji u svom mladalaštvu ima promjene na grliću maternice izazvane spomenutim virusom koji ugrožava plodnost. Još 1997. godine na ginekološkom kongresu u Segedu u Mađarskoj rezultatima svog istraživanja ostavio je stručnjake iz cijele Europe bez teksta.</p>
<p>Singer i Šooš su 36 mjeseci pratili 176 slučajeva cervikalne intraepitelne neoplazije (CIN) liječene prirodnim humanim leukocitnim interferonom alfa (HLI). Prisutnost HPV-a praćena je kod 250 nasumce odabranih (kontrolna grupa) i kod 176 liječenih pacijentica iz Zagreba. Svaka ispitanica koristila je po 84 vaginalete i sve su imale značajno poboljšanje stanja u odnosu na 240 njih u kontrolnoj skupini gdje je i značajno veća perzistencija bolesti. Napredovanje bolesti je u toj skupini veća od 10 posto, a u liječenoj je nema, ali je izliječenje veće od 40 posto. Ispitanice su najčešće bile u dobi od 20 godina, a u prosjeku su imale oko 31 godinu.</p>
<p>Dva znanstvenika su zaključila poglavito s kliničkog gledišta, da u mladih ispitanica zbog čuvanja plodnosti, vaginalete HLI mogu biti lijek izbora.</p>
<p>Interferon ne uništava virus, ali sprječava njegov razvoj i ima fantastičan potencijal za mnoge bolesti. Poznata je njegova primjena u liječenju hepatitisa, multiple skleroze, melanoma (raka kože). Šooš je s grupom znanstvenika istraživao i mogućnosti profilakse i terapije gripe interferonom. U praksi ga je ispitivao i prim. dr. Petar Nola, umirovljeni kirurg Klinike za tumore koji je najbolja poboljšanja imao kod pacijenata s papilomatozom mokraćnog mjehura (jedna vrsta pretkancerozne bolesti), nešto manje kod raka dojke i melanoma. Međutim, upozorava da to nisu mogla biti prava klinička ispitivanja koja bi dokazala stvarnu učinkovitost lijeka, jer ga nažalost nisu imali dovoljno, a tretirano je i premalo ljudi. </p>
<p>Svakako je potrebno jedno ozbiljno istraživanje s kontrolnom grupom i dovoljno lijeka. Obzirom na njegovu cijenu (više od 4000 kuna je samo jedna terapijska »tura«) to je nemoguće bez pomoći države, kaže Nola.</p>
<p>I drugi liječnici pokazuju oprez kad ih se pita o interferonu iako su složni u tome da je potrebno ozbiljno istraživanje koje je, međutim, skupo za naše uvjete. Nažalost, ni Imunološki zavod u kojem je pokrenuta proizvodnja interferona, nije što je bio u najboljim godinama. S raspadom stare države izgubio je tržište, a zbog nebrige države za ustanovu koja s proizvodnjom »sirotinjskih« seruma (antidot za zmijski otrov, otrov crnih udovica, itd.), koji su istodobno i strateški, nije mogao na zelenu granu. Zbog siromaštva imunološki zavod ne uspijeva obnoviti proizvodne kapacitete, gubi licence za prodaju na ino-tržištima. Na domaćem tržištu uništava ga uvoz i inozemni farmaceutski lobiji koji dolaze s proizvodima genetskog inženjeringa s kojim se ne mogu natjecati iako se zna da su prirodno dobivene tvari manje opasne i učinkovitije... </p>
<p>I interferon je u takvim uvjetima, kako se čini, postao siročić, dijete s kojim ne znaju što bi umjesto da spašavaju svijet: Šooš naslućuje da u interferonu imamo lijek i za SARS, možda i za AIDS, a vrlo vjerojatno za rak.</p>
<p>S takvim optimizmom mnogi liječnici se ne slažu ili su vrlo oprezni u ocjeni Šoošova i Singerova entuzijazma, to prije što - čini se - kod nas nema sluha ni novca za provjeru znanstvenikovih uvjerenja. No, njihova iskustva u nekom znanosti sklonijem društvu već bi odavno bila provjerena. Šooš i Singer kažu da je problem što nisu u Londonu, Parizu ili Rimu... Za to vrijeme, tvrde na dalje, liječnici šalju pacijentice na Imunološki zavod, a kad su u pitanju njihove kćeri i žene vrlo diskretno traže za njih vezu kako da dođu do vaginaleta i ne mare za cijenu. Infekcija HPV-om, naime govori o moguće promiskuitetnim sklonostima, običnim riječima, čestoj promjeni partnera što baš ne dolikuje »finim djevojkama«.</p>
<p>Rizik da će oboljeti od raka cerviksa zbog HPV-a prisutan je u 10 posto bolesnica. Kad bi ih se liječilo u terapijskim ciklusima od pet puta po 21 vaginaleta, bilo bi to oko 8400 kuna, računa dr. Šooš. U Singerovom ispitivanju 176 žena je dobivalo četiri terapije što bi po današnjim cijenama koštalo oko 1,5 milijuna kuna.</p>
<p> Koliko, međutim, ako ćemo o cost-benefitu, košta liječenje raka? Barem 10 puta više, a to se eto može spriječiti - ulaganjem u interferon. Da se o štetama za inače ugrožen hrvatski natalitet i ne govori, kao ni o osobnim tragedijama zbog smrti od raka.</p>
<p>Razorno djelovanje HPV-a, u nedostatku boljeg, liječi se i konizacijom, agresivnim spaljivanjem grlića maternice što nikako nije rješenje za žene koje nisu rađale. Nakon takvog postupka, učestaliji su pobačaji, a trudnoće složenije. Uza to valja se sjetiti da je HPV češći upravo u mlađe populacije. Singer dodaje da je u svom ispitivanju koristio relativno visoke doze interferona, te da bi ih se možda moglo četiri puta smanjiti što bi dodatno pojeftinilo ispitivanje, vjerojatno i terapiju.</p>
<p>»Želite li zdrave žene i djecu morate stisnuti remen i obnoviti proizvodnju«, kažu dvojica stručnjaka svjesni ograničenog dometa svog umirovljeničkog »utjecaja« bez obzira na zavidnu znanstvenu biografiju i stečena priznanja. Cijeli su život posvetili liječenju i unapređenju terapije koje bi mogla značajno utjecati na zdravlje nacije, a sada ih se ignorira. Iz Šoošovih riječi ipak progovara prkos znanstvenika koji odgovornima još neće dati spavati. Prikuplja i sređuje dokumentaciju koja bi nekome trebala otvoriti oči.</p>
<p>Biserka Lovrić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Hrvatska još nema razvijen sustav zaštite žrtava trgovanja ljudima</p>
<p>Problem je što u Hrvatskoj još nije razvijen učinkovit sustav zaštite svjedoka, što značajno otežava uspješno procesuiranje seksualnih eksploatacija. Ne zna se, međutim, hoće li u Zakon biti ugrađena i odredba o kažnjavanju onih koji se koriste seksualnim uslugama žrtava, kao što je to, primjerice, u Švedskoj</p>
<p>Svijet je na velika vrata ušao u eru globalizacije u kojoj se ne suočava samo s razvojnim dostignućima nego i s globalnim civilizacijskim problemima. U proteklom desetljeću suočen je s alarmantnim razmjerima kršenja ljudskih prava koja se odnose na začarani krug trgovanja ljudima, osobito ženama i djecom, najčešće u svrhu seksualnog iskorištavanja.</p>
<p>Trgovanje ljudima dio je nove terminologije u predstavljanju problema ropskog položaja ljudi. Najčešće se koristi engleski naziv trafficking, a znači vrbovanje, prebacivanje skrivanje, otmicu, prijevaru zloporabom položaja pretpostavljenog ili drugim oblicima prinude u cilju seksualnog, ekonomskog ili fizičkog iskorištavanja, odnosno iskorištavanja radi stjecanja profita i koristi trećeg lica ili grupe (makroa, svodnika, trgovca, posrednika ili kriminalnih grupa). </p>
<p>Kad je riječ o traffickingu, u svijetu gotovo nema nacije i zemlje koja, na neki način, nije u doticaju s tim problemom ili kao zemlja podrijetla žrtava, kao tranzitna, ili kao zemlja odredišta. </p>
<p>Poslije trgovine drogom i oružjem, trgovanje ljudima nažalost postaje jedan od najunosnijih poslova današnjice, na kojem se, prema podacima UN-a, godišnje uprihodi oko 18 milijardi USD. Užas ropstva u 21. stoljeću najviše osjećaju žene i djeca iz najnerazvijenijih zemalja svijeta. Stoga je i glavni tajnik UN-a Kofi Annan prošle godine apelirao na sve lidere svijeta da pomognu u borbi protiv ropstva u 21. stoljeću. </p>
<p>Mete trgovaca ljudima u Europi najčešće su zemlje istočne tranzicije s niskim životnim standardom. Problem siromaštva, velika nezaposlenost, diskriminacija, nasilje u obitelji, u tim zemljama posebno pogađa žene koje u želji za promjenom i boljim životom, pokušavaju pobjeći od takvog života. Takve žene, zapravo mlade djevojke, najčešće se regrutiraju preko primamljivih oglasa za posao u inozemstvu. Na prvi pogled sve izgleda legalno, međutim kada dospiju u ruke trgovaca - oduzimaju im se dokumenti, čime postaju osobe bez identiteta i roba za prodaju. </p>
<p>Najčešće završe u prljavim sobama, prisiljene na prostituciju bez ikakve zdravstvene zaštite, izložene svakakvim bolestima i strahu od fizičkog zlostavljanja i ubojstva. Žrtve trgovine bivaju prisiljene na seksualni odnos s 15 do 20 mušterija dnevno. Mnoge u takvim teškim uvjetima teško dožive tridesetu godinu. Samo ih se oko četiri posto uspije osloboditi i izvući živu glavu.</p>
<p>Još je strašnije što su u nekim zemljama, poput primjerice Nepala ili nama bliže Albanije, zabilježeni slučajevi da su i sami roditelji prodavali svoje malodobne djevojčice. Tako se u Albaniji djevojčica može »nabaviti« za samo 100 dolara. Za iskusnije posrednici prosječno plaćaju od 700 do 900 dolara, a svodnici ih od njih otkupljuju za 1200 do 1900 dolara. Zarada po jednoj djevojci godišnje vlasniku donosi oko sto tisuća američkih dolara. </p>
<p>Istraživanja UN-a pokazuju da se godišnje oko dva milijuna djece kupuje i prodaje radi seksualne i fizičke eksploatacije. </p>
<p>Od pola milijuna ljudi koliko ih godišnje uđe u zemlje EU, svaka deseta žrtva prošla je preko Bosne i Hercegovine. Ta balkanska ruta »džentlmenski« je podijeljena tako da srpski kriminalci drže monopol nad Kinezima, a bosanski se uglavnom bave Irancima, Turcima i Kurdima koje dijele s crnogorskom mafijom. BiH je tako postala centar ilegalnog prebacivanja ljudi u zemlje EU-a. Osim BiH, žarište trgovine su i Mađarska, Kosovo i Srbija. Glavni putovi trgovanja ljudima su: bivši SSSR - Jugoslavija - Mađarska - Austrija, te bivši SSSR - Jugoslavija - BiH - Hrvatska - Italija.</p>
<p>Upravo je iz drugospomenute rute, hrvatska policija u posljednje dvije godine registrirala 18 slučajeva trgovanja ljudima, među kojima je bio i jedan muškarac iz Rumunjske, doveden u Hrvatsku radi prosjačenja. Među ostalim žrtvama, samo se jedna osoba našla u takvoj situaciji preko oglasa, dok su sve druge, među kojima je bilo i maloljetnica, regrutirane preko obitelji, poznanika, prijatelja i partnera. Prema državi porijekla, tri su hrvatske djevojke završile u Makedoniji, Austriji i Španjolskoj, dok su druge dvije bile žrtvom u vlastitoj zemlji. Ostale djevojke potječu iz Ukrajine, Moldavije, Rusije, Srbije, Bosne i Slovačke, a jedna djevojka iz Kameruna trebala je završiti u Velikoj Britaniji.</p>
<p>Kako vidimo, Hrvatska se nalazi u okruženju zemalja u kojima je taj »posao« dobro razvijen. Možda je baš i zbog toga stav međunarodne organizacije za migracije, da je trgovanje ljudima u Hrvatskoj ozbiljnije nego što se misli. Taj se problem, naime, kod nas sve do unazad dvije godine nije pratio sustavno, kao da se izbjegavalo s njim suočiti i o njemu govoriti. Budući da taj problem nije bio definiran ni u Kaznenom zakonu, kazne su bile zanemarive (prekršajne, uvjetne ili male novčane kazne). Žrtve su pak bile kažnjavanje protjerivanjem, a njihovo vraćanje u zemlje porijekla, Hrvatsku je od 2000. do 2002. godine stajalo oko 820.000 dolara.</p>
<p>U sklopu Pakta stabilnosti (dokument političke prirode kojim se u jugoistočnoj Europi pokušavaju zajednički riješiti razvojni, sigurnosni i drugi problemi kao što je poštivanje ljudskih prava), Vlada RH napravila je 2002. godine Nacionalni plan za suzbijanje trgovanja ljudima, koji se provodi preko županijskih Koordinacija za ljudska prava i, zapravo, daleko više preko mreže nevladinih organizacija. Uz to, osigurano je i sklonište za žrtve, te osmišljen program reintegracije u društvo (psihosocijalna, zdravstvena pomoć i drugo). </p>
<p>Kako je Vjesniku kazala Nera Komarić, koordinatorica mreže 13 nevladinih organizacija koje se bave ovom problematikom (PETRA- Prevencija i eliminacija trgovine ženama i djecom), zadnje dvije godine puno je napravljeno na edukaciji svih onih koji mogu doprinijeti u borbi protiv trgovanja (suci,državni odvjetnici, socijalni radnici, policija...). Provedena je i informativna kampanja s jasnom porukom što je trgovina ljudima i kakve opasnosti za sobom povlači. </p>
<p>Prošlogodišnjim izmjenama Kaznenog zakona, koji nije zaživio jer nije bio usvojen dvotrećinskom većinom u Saboru, pa ga je Ustavni sud potkraj prošle godine proglasio nevažećim - ovo je pitanje čl. 175 u cijelosti bilo regulirano. Zakon, dakle, nije zaživio, a ne može sa sigurnošću reći ni kada će se opet ići u izmjene Zakona i kako će to pitanje stvarno biti regulirano. Ohrabruje ipak, kako stoji u odgovoru glasnogovornika MUP-a Zlatka Mehuna, »da su intenzivne aktivnosti usmjerene u cilju noveliranja postojećeg kaznenog zakona u smislu inkorporiranja zasebne zakonske inkriminacije za sankcioniranje trgovanja ljudima sukladno odredbama Protokola o prevenciji, suzbijanju i kažnjavanju trgovanja ljudima Konvencije UN-a o transnacionalnom organiziranom kriminalu«. Ne zna se, međutim, hoće li u Zakon biti ugrađena i odredba o kažnjavanju onih koji se koriste seksualnim uslugama žrtava, kao što je to, primjerice, u Švedskoj. </p>
<p>Švedska je ujedno i jedina europska zemlja koja drži da je prostitucija oblik nasilja i eksploatacije, napose muškog nasilja nad ženama i djecom. Stoga se opravdano postavlja pitanje, kaže Nera Komarić, želimo li mi biti država u kojoj je ljudsko tijelo roba na prodaju ili bismo možda željeli slijediti primjer naprednih socijalnih država kao što je Švedska. Izmjena Kaznenog zakona je, dakle, prilika da se kriminaliziraju svi oni koji potiču i promoviraju seksualnu eksploataciju.</p>
<p>Drugi veći problem, ističe Komarić, je što u Hrvatskoj još nije razvijen učinkovit sustav zaštite svjedoka, što značajno otežava uspješno procesuiranje ovakvih slučajeva.</p>
<p>Ipak, navodi, u Hrvatskoj je problem generalno prepoznat, postoji dobra suradnja između nadležnih institucija i ustanova te nevladinih organizacija, i sve ide u cilju da se cijeli problem i pravno regulira. U međuvremenu, žrtve i svi oni koji više žele doznati o ovom problemu, posebice ako sumnjaju da bi mogli postati žrtve, mogu nazvati SOS liniju na broj 0800 77 99, na kojoj osim potrebnih informaciju, mogu dobiti i pomoć i podršku. </p>
<p>Jasminka Filipas</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Što će ostati od »Pasije« kad se polemički mačevi vrate u korice </p>
<p>Svesti radnju filma o povijesnoj osobi, životu i poruci Isusa iz Nazareta, na sistematsko, detaljno, do banalnosti zamorno, fizičko »vivisekciranje« glavnog lika, a pritom izostaviti bogato tkanje: kulturno, vjersko, političko, međuljudsko, koje priča o Isusu nosi u sebi zapravo znači ogoljeti Isusa Krista i njegovu nadahnutu poruku do grubog, oguljenog kostura </p>
<p>GORDAN PANDŽA</p>
<p>Pošto su strasti malo splasnule nakon gotovo dvomjesečnog svjetskog pohoda »Pasije«, filma u kojem redatelj Mel Gibson oslikava osudu, križni put i raspeće Isusa Krista, dobra je prigoda osvrnuti se na kulturni kontekst ovog filma koji je za kratko vrijeme postao medijski fenomen. </p>
<p>Naime, nakon gledanja »Pasije« (koja nas je s čisto umjetničke razine ostavila ravnodušnim) i praćenja polemika o filmu i oko njrga, osobno smo se osvjedočili da su međuvjerske i medijske rasprave o povijesnoj vjerodostojnosti, antisemitizmu i stvaralačkoj opravdanosti sadizma koji film brutalno eksploatira, zapravo mnogo zanimljivije nego film sam. U tom kontekstu strasti koje su uzvitlale prašinu i prije premijere samog filma pokazale su da je »Pasija« dobrodošla prilika za oživljavanje utišalih ali nikad stvarno završenih rasprava o odgovornosti za okrutnu krucifikaciju Isusa iz Nazareta.</p>
<p>Žestoke polemike, naravno, dobrodošle su redatelju i producentu Melu Gibsonu, koji je samo u prvih tjedan dana prikazivanja zaradio dvostruko od uloženog. Međutim, medijski dobro popraćene raspre evidentno su dobrodošle osobnoj i kolektivnoj promociji sudionika, a to je svima bilo mnogo važnije od samog filma. </p>
<p>Stoga je opravdano postaviti pitanje - što će ostati od »Pasije« kad se polemički mačevi vrate u korice, a pepeo emocionalnih požara ohladi i raspe? Malo toga. </p>
<p>Jer Gibsonova »Pasija« jednostavno nije dovoljno dobar film da bi ga se pamtilo, po bilo čemu osim po besprizornoj surovosti koja uopće nema svoje dramaturško opravdanje. Naime, svesti radnju filma o povijesnoj osobi, životu i poruci Isusa iz Nazareta, na sistematsko, detaljno, do banalnosti zamorno, fizičko »vivisekciranje« glavnog lika, a pritom izostaviti bogato tkanje: kulturno, vjersko, političko, međuljudsko, koje priča o Isusu nosi u sebi, a evanđelja tako suptilno, teološki i poetički, podastiru - zapravo znači ogoljeti Isusa Krista i njegovu nadahnutu poruku - i fizički i metafizički - do grubog, neukusno oguljenog kostura. </p>
<p>U usporedbi s filmskim remek-djelima o Isusovu životu: »Isusom iz Nazareta« Franca Zeffirellija, »Mesijom« Roberta Rosellinija, »Posljednjim Kristovim iskušenjem« Martina Scorsesea, Gibsonova »Pasija« je, u svojoj neobrađenoj jednodimenzionalnosti, sakat, sirov i poluartikuliran film koji nakon dva sata emocionalnog mrcvarenja, osim praznine i iscrpljenosti nema što ponuditi gledatelju koji ne dijeli autorovu rigidnu srednjovjekovnu viziju kršćanstva. </p>
<p>U tom kontekstu zanimljiv je Gibsonov odgovor na prigovore da film obiluje nebiblijskim scenama i da nije posve utemeljen na evanđeljskim izvješćima. Prema autorovu osobnom priznanju, film je dijelom utemeljen na evanđeljima, dijelom na mističnim vizijama katoličkih redovnica - Marije iz Agreda (1602. - 1665.), koja je svoje vizije opisala u knjizi »Mistični grad Božji«, i stigmatičarke sv. Anne Catherine Emmerich (1774.-1824.), koja je za života nosila Kristove rane na dlanovima, a dijelom na suvremenim povijesno-znanstvenim istraživanjima na temelju kojih je danas moguće vjerno i detaljno rekonstruirati rimljanski postupak kažnjavanja i raspinjanja na smrt osuđenih. </p>
<p>»Film je odraz mojeg vjerovanja!«, kaže Gibson koji se poziva na umjetničku slobodu autora i tvrdi da njegov posao nije činjenična preciznost već snimiti dobar film. Nažalost autor je iznevjerio oba načela - jer film niti je vjerodostojan niti je dobar. Gledajući svu reklamnu i marketinšku mašineriju koja se pokrenula u svrhu promocije filma evidentno je da se Gibson dosljedno držao jedino načela profitabilnosti. </p>
<p>No, pogledajmo malo u što to Gibson zapravo vjeruje? On je deklarirani katolik, ali »na svoju sliku«. Ne priznaje crkvene reforme ni zasade Drugog vatikanskog koncila. Autoritativno tvrdi da nema spasenja ni za koga izvan Katoličke crkve (iako ne pokazuje »sinajske ploče« na kojima mu Bog to potvrđuje) unatoč tome, ili za inat, što se Crkva odrekla ove dogme na Drugom vatikanskom koncilu. Priznaje samo misu na latinskom iako u Novom zavjetu jasno piše: »Svaki će jezik Gospoda slaviti!« </p>
<p>Sebe naziva predkoncilskim katolikom ali čini se da je jedini vjerski autoritet koji priznaje - on sam (i možda njegov otac Gibson Senior koji papu Ivana Pavla II. javno naziva »Karolom Kuranoljupcem«). </p>
<p>Poziva se na iskustva malo poznatih mističarki čije vizije očito odgovaraju njegovim vjerskim premisama, ali i vjerojatno intimno korenspondiraju s njegovim unutarnjim duhovnim konfliktima. Naime, prema vlastitom priznanju, Gibson je uoči snimanja filma doživio snažno unutarnje obraćenje, nakon tjeskobne borbe s ovisnošću o alkoholu i drogi koja ga je dovela na rub samoubojstva. I kako to obično biva, kada se utopljenik hvata za posljednje deblo u moru, Gibson se uhvatio grčevito i rigidno, prešavši iz jednog ekstrema u drugi. Njegova »ovisnička konstitucija« (koju je sam potvrdio) samo je promijenila objekt. Drogu slave i uspjeha zaimjenio je s drogom rigidne vjere. No, ovisnik je ostao - ovisnik!</p>
<p>Što autor takve duhovno-psihičke konstitucije, koji je karijeru napravio na infantilno-nasilnim filmskim serijalima poput »Pobješnjelog Maxa« i »Smrtonosnog oružja« može uistinu duhovnog i umjetnički vrijednog ponuditi kulturno polivalentnijoj publici - rječito pokazuje bezrazložno razvikana »Pasija«, koja se (bez psihoanalitičke pretencioznosti) lako može shvatiti i kao autorov »obračun sa super-egom!« </p>
<p>Stoga je razložno pitanje koga takav, umjetnički nezreo a religiozno neproduhovljen film, može fascinirati i zaintrigirati?</p>
<p>Sudeći prema medijskim izvješćima, filmom su ponajviše bili oduševljeni katolici (manjim dijelom i protestanti), jer su u njemu vidjeli vjeran prikaz Muke, kojom je Krist otkupio čovječanstvo, i muslimani na Arabijskom poluotoku kojih se (shodno jakoj patrijarhalno-ratničkoj tradiciji arapskih muslimana) snažno dojmila junačka smrt proroka Isse (kako muslimani zovu Isusa). Reakcije kršćana drugih denominacija nisu bile tako dramatski snažne. </p>
<p>Razloge tome treba tražiti i u kulturno-povijesnom razvoju kršćanskog duha koji je upravo na Zapadu dobio snažan pečat borbenosti. Razvoj kršćanske umjetnosti autentično svjedoči o evoluciji kršćanskog poimanja Isusa Krista. U prvim stoljećima kršćanstva, koje je najprije cvalo na Istoku, Isus nikad nije prikazivan kao raspeti Krist već kao blagi pastir među svojim stadom. Usponom bizantske kršćanske teokracije i njenom identifikacijom s ovozemaljskim carstvom, Krist se prikazuje kao nebeski svevladar (grč. Hristos Pantokrator). Tek pokrštavanjem Franaka, koji su kao germanski ratničko-osvajački narod prihvatili Krista u svojstvu »Gospoda nad vojskama«, u kršćanstvo ulazi snažan simbol ranjenog, na križu raspetog Krista.</p>
<p> Simbol raspetog Krista svoj će vrhunac doseći u srednjevjekovnom i renesansnom katoličkom kršćanstvu koje je upravo u to vrijeme svojim borbenim, osvajačkim duhom pretendiralo da stvori svjetsko carstvo. Shodno tome i dramatizam katoličke mistike u kojoj je križni put i Kristova muka najčešća meditacijska tema, utjecao je na pojavu stigmata koje gotovo i ne nalazimo izvan katoličkog konteksta. Možda to dovoljno govori o tome koliko su stigme (pa i mnoge mističke vizije) rezultat subjektivnih psihičkih reakcija, a koliko autentičnih duhovnih darova. </p>
<p>Ništa neobično, da je taj katolički dramatizam, vizualno-scenski i psihološki, snažno utjecao na Gibsona i ponukao ga da vizualni identitet filma pronađe u mističkim vizijama i Caravagiovim slikama. Povratnom spregom jednako tako Gibsonov film se dojmio katoličkih vjernika, poglavito visokog klera koji je otvoreno tvrdio da je »Pasija« izvrsno sredstvo evangelizacije. Međutim, svi oduševljenici koji su tvrdili da »će mnogi povjerovati ako nisu do sada«, previdjeli su da ih je Gibson stavio u poziciju nevjernog Tome koji nije povjerovao dok nije stavio prste u Kristove rane. </p>
<p>I na kraju pokušajmo odgovoriti na pitanje koje je najprije uzvitlalo prašinu oko Gibsonove »Pasije«: je li to antisemitski film? Iako je i Rimljane i Židove prilično površno i jednodimenzionalno prikazao motivacija mu i nakana sigurno nije antisemitska. Jednostavno, čitav film je autorski plošan i bez duhovne i umjetničke dubine. U tom kontekstu »Pasija« nije antisemitski ali nije ni evanđeoski film - uzimajući u obzir svo bogatstvo evanđeoskog predloška (pogotovo poetičko-gnostičku dimenziju Ivanova Evanđelja) za koje Gibsonova vizija kršćanstva očito nema dovoljno senzibiliteta.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>»Clef du vin« prije predstavljen našim vinarima nego Francuzima</p>
<p>Nije ni čudno ni novo da mi ponajmanje vjerujemo ili priznajemo naše vrijednosti i mogućnosti, a da drugi o nama imaju ipak bolje mišljenje. Tako je, čini se, i kad su u pitanju naša vina i vinari u odnosu na stranu konkurenciju – kao vinogradarsko-vinarska zemlja u cjelini nismo konkurentni, ali imamo aduta, a imamo i turizam kao potrošača. Ali, treba bolje raditi</p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Nakon dvije vinske priče iz Mađarske (pretprošle i prošle nedjelje) evo još jedne epizode, ali sad s mađarsko-hrvatske »međe« u našemu Međimurju u kratkom, usputnom posjetu Vinskoj kući Lovrec u Svetome Urbanu (Štrigova).</p>
<p> Veza ove kuće i vinsko-glazbene obitelji Lovrec s mađarskim vinarima traje duže, a na kakvim je temeljima ponajbolje potvrđuje podatak da je prof. Franjo Lovrec čak postao vinskim vitezom mađarske županije Zala, a ta je titula i kod naših susjeda na cijeni! Uostalom prof. Lovrec je drugi stranac (prvi je jedan njegov slovenski kolega) koji je primljen u cijenjeni mađarski viteški red »Da Bibere« čije je sjedište u gradu Keszthelyu, a ima zasad devedesetak članova, mahom poznatijih vinogradara/vinara i enoloških stručnjaka.</p>
<p> Red njeguje prije svega kulturu loze i vina, svoju djelatnost temelji i na povijesnim dokazima o lozi i vinu, eto i ime (De Bibere) dobio je, rekli su mi, po vinskoj posudi iz drugog stoljeća. Taj je raritet i pronađen na sadašnjem teritoriju županije Zala, na njemu i natpis, a posebno je zanimljivo da grb ima »na sebi« motiv razapetog Krista, ali ne na križu nego na – vinovoj lozi!</p>
<p>Zanimljivo je i to da su mađarski stručnjaci iz »Da Bibere« ocijenili Lovrecovo vino »veoma izbalansiranim«, a za one koji poznaju profesora i njegovu vinsku obitelj (supruga Ljiljana, te sin i kći) to i nije iznenađenje, reklo bi se – naprotiv. Zašto? Prof. Franjo Lovrec je nastavnik glazbe i tu je struku, po svemu sudeći, povezao s proizvodnjom vina po neobično-običnom »receptu«. Kaže da su glazba i vino po mnogo čemu slični: jedna pritisnuta tipka na glasoviru daje ton, dvije-tri akord, a više akorda daju harmoniju, a upravo na taj način treba proizvoditi i vino, odavno tvrdi Franjo Lovrec.</p>
<p>Ova vinogradarsko-vinska godina (koja kao i svaka počinje obrednim Vincekovom, 22. siječnja) kod Lovrecovih je počela posjetom veće skupine mađarskih kolega, veza se i dalje njeguje, a Vinska kuća Lovrec također njeguje suradnju sa susjedima Slovencima, zatim Austrijancima, te talijanskim i francuskim vinarima. To je lijepo doznati, čuti, pročitati... kao što je ugodno saznanje da ima još naših poznati(ji)h vinogradara/vinara koji na određene načine surađuju sa svojim stranim kolegama i za čija se imena čuje i znade u tim vinarskim zemljama i krugovima – Plenković, Enjingi, Krauthaker, Katunar, Matošević, Peršurić...</p>
<p>Posebna čast, ili nešto drugo, treće... ali je istina da je jedan od najnovijih vinskih izuma koji se zove Vinski ključ (Clef du vin) dvojice francuskih autora prije predstavljen u nas nego u svojoj domovini!? Među nekoliko raznih vinskih zbivanja koja su na programu bila oko Uskrsa, zanimanje naših vinara i više onih koji prate vinske novosti bilo je okrenuto nastupu Francuza u zagrebačkom hotelu »Alegro« i predstavljanje spomenutoga noviteta kojega je prikazao prvi europski sommelier za 2002. godinu Franck Thomas. </p>
<p>Čak desetak godina izumitelji su ispitivali taj aparat u obliku nožića koji se uranja u vince i pokazuje njegova svojstva, mogućnosti, trajanje... Na predstavi je bilo više naših poznatijih vinara, vinotekara i vinoljubaca, a pojedini od njih kupili su novu spravu pomoću koje će pratiti ponašanje svojih proizvoda.</p>
<p>Na svoj način, ali atraktivno vinogradarima, vinarima, pilcima i vinu Uskrs su čestitali organizatori uspjele predstave u istarskom Gračišću, malome mistu i općini u sredini Poluotoka. Bila je druga smotra vina središnje Istre, a posebno je zanimljivo da su vina brojnim gostima i ljubiteljima predstavljena ne u nekoj posebnoj dvorani ili improviziranom »šatoru« nego u – četiri konobe!</p>
<p> Bilo je ponuđeno stotinjak lokalnih etiketa, a predstava je imala i druge dodatke (degustacije, prigodne izložbe, glazbu, pjesmu...). U svakom slučaju lijep ugođaj i dobar uvod i porečku »Vinistru« (11. po redu) koja je na dobru putu da pretekne već, nažalost, razvodnjenu zagrebačku »Vinovitu«...</p>
<p>Također u prigodnom programu oko Uskrsa u Gospodarskom klubu prikazan je prvi dio ostvarivanja novoga projekta Zagrebačke županije »Ocjenjivanje vina sa županijskom izložbom«. Taj je projekt zamišljen i »nacrtan« u Upravnom odjelu za poljoprivredu ZG- županije, a predviđa ili određuje uvođenje reda i u ocjenjivanja i u predstavljanja vina što će bitnije utjecati i na promocije i na plasman toga pića ne samo na »terenu« matične županije nego »i šire«, a posebno kroz turističku ponudu. </p>
<p>U županiji su već prije dvije-tri godine inaugurirane dvije »marke vina« – kraljevina i portugizac, s izvornom kraljevinom krenulo se u novu »ofenzivu«, a projekt predviđa i unapređivanje drugih sorata za što postoje uvjeti. Od trinaest vinogradarsko-vinskih udruga, koliko ih službeno djeluje u ZG-županiji, dosad je ocjenjivanje lanjske berbe provedeno u šest, a nastavak slijedi.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Plijen od desetak tisuća kuna »sitnica« </p>
<p>Godišnje se na sportskom klađenju u Hrvatskoj okrene preko milijardu kuna, tako da je kladioničarima gubitak od desetak tisuća kuna beznačajan, kao i kazna od 30.000 kuna za nepoštivanje Zakona o mjerama zaštite</p>
<p>DRAGAN GRDIĆ </p>
<p>Dok su do prije dvije-tri godine glavna meta razbojnika bile mjenjačnice novca, »primat« su nakon toga preuzele sportske kladionice. Njih je, samo na području Zagreba, u posljednjih godinu i pol dana opljačkano više od 120. Otkad su u mjenjačnicama uvedene zakonom propisane mjere, razbojnici su ih gotovo potpuno »zanemarili« i okrenuli se kladionicama.</p>
<p>U studenome prošle godine na snagu je stupio Zakon o minimalnim mjerama zaštite u poslovanju s gotovim novcem, kojim su sportske kladionice svrstane u drugu kategoriju novčarskih ustanova u koju još spadaju mjenjačnice, poslovnice Hrvatske lutrije i štedno-kreditne zadruge. Vlasnici kladionica nisu, međutim, slijedili primjer vlasnika mjenjačnica koji su u svojim poslovnicama neprobojnim staklom odvojili prostor namijenjen strankama od onoga za službenike.U nekim sportskim kladionicama, doduše, postoje određene zaštitne mjere, no u policiji smatraju da je to nedovoljno. Pljačka obično traje manje od tri minute, što ne nudi dovoljno vremena da alarmirani zaštitari stignu iz svoje centrale i uhvate počinitelje. Ipak, policija bilježi određen uspjeh u razrješavanju takvih razbojstava – lani je, primjerice, otkriveno više od 40 posto razbojnika. Jedan od razloga zbog kojih vlasnici kladionica ne ulažu više u zaštitu jest i činjenica da je, u najvećem broju slučajeva, plijen koji im lopovi odnesu manji od desetak tisuća kuna. Osim toga, najveća zakonom propisana kazna za nepoštivanje sigurnosnih mjera iznosi 30.000 kuna, a kako smo saznali u policiji, dosad još nitko nije prijavljen niti kažnjen. To je, čini se, doista prava sitnica u poslu u kojemu se godišnje u Hrvatskoj okrene preko milijardu kuna (od čega država »ubere« pet posto). Zanimljiv je i podatak po kojem je u 2001. godini jedna od kladionica zabilježila rast bruto prihoda od čak 3200 posto, dok je, primjerice, od velikih tvrtki »Vindija« imala 36, a »Agrokor« 34 posto rasta. Do sada još nijedna od deset kladionica, koliko ih radi u Hrvatskoj, nije zatvorena. Od početka legalnog klađenja kod nas (početkom 2000.) dobar dio javnosti na poslove s klađenjem gleda kao na »mutan« posao, koji možda i jest zakonit, ali svakako nije moralan.</p>
<p> Nitko nije ispitao podrijetlo novca uloženog u otvaranje kladionica, a cijelo se vrijeme provlači sumnja da su kladionice, kao nekad mjenjačnice, zapravo tvornice za pranje novca. Zato je i u javnosti pokazano previše brige kada je, u manje od godinu dana, između 2000. i 2001. godine, u podmetnutim eksplozijama oštećeno desetak poslovnica i to uglavnom jedne od najjačih kladionica. Policija do danas nije razriješila nijedno miniranje tako da se motivi »bombaša« mogu samo nagađati.</p>
<p>Stoje li iza napada konkurencija, razočarani klijenti ili »mafijaški reket«, policija ne zna, ali neki događaji u zadnjih nekoliko mjeseci mogli bi unijeti malo više svjetla u čitavu priču.</p>
<p> Naime, usporedo s policijsko- pravosudnom bitkom protiv navodne nove »zločinačke organizacije«, u javnost su procurile informacije da je vlasnik spomenute kladionice čije su poslovnice bile česta meta bombi, »zločestim dečkima« zagrebačkog podzemlja prošle godine bio prisiljen potpisati milijunski iznos namijenjen »višim ciljevima«. Čovjek, koji inače ima preko 500 poslovnica u sedam zemalja, nakon toga je otišao na »poslovni put« i u Hrvatskoj ga se zadnjih mjeseci ne može vidjeti. Njemu su mjere zaštite od sitnih uličnih razbojnika očito najmanja briga.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="7">
<p>Snažan skulptor za snažnu viziju Tuđmanove osobnosti</p>
<p>Ilica, bez obzira na vezanost građana Zagreba, pa i osobnu sentimentalnost prema toj zagrebačkoj ulici, ne bi trebala biti naročito traumatizirajućim »gubitkom«. Napokon, riječ Ilica je turcizam arapskog podrijetla, a znači toplice. Fakat je da Ilica već dugo »traje« u Zagrebu, no u sekvencama i prirodi života jednoga grada dolazi do stanja da se imena trgova i ulica mijenjaju, ovisno o novim, primjerenijim vrijednostima i signifikaciji, pa i duhom vremena / Napokon, da se respektabilno obilježje nađe u glavnom hrvatskom gradu uz potporu i Hrvata iz domovine kao i onu iz dijaspore. Bilo bi to zajedništvo koje je Franjo Tuđman zagovarao u svim prilikama, a uz ostalo i odgovor na nemar zagrebačkih gradskih političara te odgovor hrvatskog naroda na neprihvatljive insinuacije haaških krivotužilaca sjećanja na predsjednika Franju Tuđmana i tekovine Domovinskog rata</p>
<p>ANTE GLIBOTA </p>
<p>U slučaju da ideja sa skulpturama ne bi vizualno funkcionirala, što bi trebalo provjeriti s maketama realnih dimenzija, radi eventualne kolizije s Meštrovićevim zdanjem, onda bi se kao upotpunjavajuće rješenje moglo uzeti u obzir da ulica predsjednika Tuđmana ostane od Trga hrvatskih velikana do Črnomerca s tim da bi se na Britanskom trgu postavila skulptura predsjednika Tuđmana u prirodnoj veličini. (Prvi dio ovoga teksta objavljen je u jučerašnjem broju.)</p>
<p> Skulptura bi bila postavljena bez ikakva postolja na granitne makadam-kocke, dok bi se kiosci i tržnica pomaknuli od tramvajskih tračnica prema raskršću iznad prometnog protoka Nazorove ulice i Pantovčaka, prema prostoru između Kukuljevićeve i Radničkog dola. </p>
<p>Prostor južno od ovog protoka i tramvajske pruge mogao bi se primjereno urediti kao ugodan intimni urbani trg, odmaralište s klupama i lampionima po ugledu na gornjogradsku rasvjetu i ambijent, sa stablima, elegantnom i ne prevelikom fontanom kojom bi se prostor mogao vizualno odvojiti od prostora namijenjenog tržnici i dati primjeran ambijent spomeniku predsjednika Tuđmana u središnjoj jezgri grada, bliskoga građanima. </p>
<p>Ovakvo spomeničko označje zadobilo bi još više na intimitetu, jer je smješteno petsto metara daleko do njegova bivšeg prebivališta u Nazorovoj ulici i otprilike isto tako daleko od Predsjedničkih dvora, gdje je osmišljavao i vodio hrvatsku državu. Na kraju, to je i prostor kojim je gotovo svakodnevno prolazio za više od 40 godina njegova života u Zagrebu, a kojem bi, dakako, trebalo dati naziv Trg predsjednika Franje Tuđmana. </p>
<p>Alternativa prethodnoj soluciji može biti spomen-obilježje nešto kompleksnijeg sadržaja u parku Ribnjaku. Ulica i park Ribnjak nazvali bi se imenom predsjednika Tuđmana produživši tijek sa Šoštarićevom ulicom, gornjim dijelom Draškovićeve i Račkoga, s ishodištem na Trgu hrvatskih velikana, koji se nalaze u relativnoj gradskoj ravnini, što može također biti zanimljivo kao ideja. </p>
<p>Unatoč ovom dobrom alternativnom rješenju, koncept Ilica i Britanski trg izgledaju mi intimno po njihovu simbolizmu najbliže ideji dobrog mogućeg rješenja, kao i odgovor stvarnog duha oduživanja građana Zagrebu njihovu prvom predsjedniku. </p>
<p>Ilica, bez obzira na vezanost građana Zagreba, pa i osobnu sentimentalnost prema toj zagrebačkoj ulici, ne bi trebala biti naročito traumatizirajućim »gubitkom«. Napokon, riječ Ilica je turcizam arapskog podrijetla, a znači toplice. Fakat je da Ilica već dugo »traje« u Zagrebu, no u sekvencama i prirodi života jednoga grada dolazi do stanja da se imena trgova i ulica mijenjaju, ovisno o novim, primjerenijim vrijednostima i signifikaciji, pa i duhom vremena koji građani i gradske uprave usađuju i pridodaju kao označje kolektivne memorije u povijesnim procesima urbane sredine. </p>
<p>Glede same izvedbe spomenika, idejno rješenje može biti izabrano na javnom natječaju ili manjim brojem pozivnih natjecatelja. Čini mi se da izbor, primjerice, Branka Siladina, kao arhitekta, i Ivana Kožarića, kao skulptora, može biti izvrsno, optimalno rješenje! </p>
<p>Svojedobno (11. studenoga 1996.) mi je Franjo Tuđman, kada sam mu pokazao njegovu glavu koju je u bronci napravio Kožarić, kazao: »Mogu ti reći da me dobro pogodio. To ima dušu i snagu, premda će to izazvati komentare...«</p>
<p> Zbog toga mislim da jedan tako snažan skulptor kao što je Ivan Kožarić u stanju realizirati snažnu i ekspresivnu viziju osobnosti Franje Tuđmana, a ne neku akademsku viziju bez signifikacije, kojima vrve gradski prostori i perivoji.</p>
<p>Najbolje mišljenje Tuđman je imao i o Branku Silađinu i njegovim intervencijama u gradskoj jezgri Zagreba, Hrvatskom paviljonu u Lisabonu... To bi više odgovaralo i onom s čime se Franjo Tuđman intimno poistovjećivao u poetskom i civilizacijskom sadržaju. Posvjedočit ću i još jednom anegdotom, koja zorno kaže kako je Tuđman i poetski doživljavano Zagreb. </p>
<p>Prigodom jednog mog dolaska u Zagreb i posjeta Tuđmanu, on me konzultirao u svezi medvedgradskog spomen-obilježja, pa me zamolio da sutradan, 8. veljače 1992., posjetimo zajedno medvedgradske ruševine razmatrajući kako osmisliti budući državni spomenik. </p>
<p>Na odlasku od Medvedgrada prema vrhu Sljemena, zaustavili smo se na vidicima s kojih se pruža predivan pogled prema osunčanom Zagrebu i sumaglici na horizontima, gdje sam ga fotografirao među stablima, dok mi se on obraćao okrenut i nasmijan prema sljemenskim padinama i Zagrebu: »Vidi Ante, kakva je to ljepota naš Zagreb«.</p>
<p> Počeo je sa zanosom recitirati stihove A. G. Matoša, očito i još pod utjecajem nepredviđenog i srdačnog susreta s velikim hrvatskim pjesnikom Jojom Ricovim, kojeg smo sreli kojih stotinjak metara niže planinareći Medvedgradom: </p>
<p>Ja vučem čemer magle tvojih gorah,/ očajnost zvijezdah, što nad tobom niču,/ u meni jeca sjena tvojih dvorah,/ moj otrcani, kraljevski, banski Griču!</p>
<p>Za ručka na Sljemenu, gdje su bili i Marina Matulović Dropulić i Mladen Vedriš, nisu željeli slušati moje prijedloge koje sam iznosio o medvedgradskom spomeniku tražeći da se spomenik smjesti izvan medvedgradskih zidina sa zapadne strane - po principu zaštitimo stare spomenike, gradimo nove - te da se napravi i pozivni internacionalni natječaj. </p>
<p>Sve se, dakako, pretvorilo u nešto u čemu nisam više sudjelovao. Doduše, više me nitko nije ni pozivao, premda je Tuđman tražio za vrijeme ručka od svih nazočnih službenika da me se informira i konzultira u svim fazama budućeg projekta. </p>
<p>Od te anegdote ostale su mi neke drage fotografije Tuđmana te njegova zaista sjajna i neočekivana evokacija poezije A. G. Matoša kroz koju je nedvojbeno posvjedočio u kojoj je mjeri prvi hrvatski predsjednik nosio u duši ovaj grad kao i poeziju o gradu Zagrebu. Čini mi se, dakle, kako je krajnje vrijeme da mu Zagrepčani uzvrate snažnom gestom za ljubav koju je pokazivao prema Zagrebu, a i za njegovu povijesnu ulogu u stvaranju hrvatske države. </p>
<p>Ako to gradski oci ne žele, predložit ću i mojim prijateljima iz »Udruge 11. siječanj 1972.« - koji smo skupa s Tuđmanom dijelili i prijateljstvo, i komunističke progone i zatvore, za iste ideale - da se obratimo i građanima grada Zagreba i hrvatskoj javnosti da nas podrže u tom činu kako bismo našem supatniku posvjedočili i prijateljstvo i priznanje za njegov nadahnuti napor u stvaranju moderne hrvatske države. </p>
<p>Napokon, da se respektabilno obilježje nađe u glavnom hrvatskom gradu uz potporu i Hrvata iz domovine kao i onu iz dijaspore. Bilo bi to zajedništvo koje je Franjo Tuđman zagovarao u svim prilikama, a uz ostalo i odgovor na nemar zagrebačkih gradskih političara te odgovor hrvatskog naroda na neprihvatljive insinuacije haaških krivotužilaca sjećanja na predsjednika Franju Tuđmana i tekovine Domovinskog rata. </p>
<p>Autor je član Europske akademije znanosti, umjetnosti i literature u Parizu.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Spomenik prvom predsjedniku i moguća politička šteta</p>
<p>Politički sukobi na razini simbola, za simbole, a protiv nekih drugih simbola bili su cijelo desetljeće središnja arena hrvatske političke borbe: hoće li grad Split, recimo, imati ulicu Mile Budaka, bilo je u jednom trenutku valjda važnije nego hoće li Dioklecijanova palača ostati u Unescovu spomeniku svjetske baštine, a slične političke »bitke« vodile su se na svim lokalnim razinama diljem Lijepe naše</p>
<p>MLADEN KEVO</p>
<p>Tko vlada Zagrebom, vlada Hrvatskom, tko vlada Hrvatskom, a ne vlada Zagrebom zapravo vlada s pola Hrvatske, a onda više, računaju naši političari, to nije to. Da bi se shvatilo kako je obnašanje lokalne vlasti u gradu Zagrebu pitanje par excellence nacionalne hrvatske političke scene, treba se samo prisjetiti kakva se rovovska bitka zbog izbora, pa zatim imenovanja zagrebačkoga gradonačelnika, vodila sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća, kada pokojni prvi hrvatski predsjednik nije želio imenovati cijelu ekipu oporbenih kandidata za mjesto gradonačelnika u najvećem i glavnom gradu Hrvatske.</p>
<p>Lokalni izbori u gradu Zagrebu nisu, dakle, nikakva lokalna, nego nacionalna i politička stvar od prvorazredne važnosti, a razloga je toliko da ih i nije potrebno posebno eksplicirati. </p>
<p>Pred svake lokalne izbore u gradu Zagrebu odabere se neka tema zbog koje će koplja ukrštati vlast i oporba, a najčešće su to takozvana politička pitanja, što više svjedoči o nedostatku razvojnih, programskih i gospodarskih vizija i koncepata hrvatskih političkih stranaka, a mnogo manje o nekakvoj njihovoj posebno visokoj političkoj razini, mudrosti i dubini.</p>
<p>Pred posljednje lokalne izbore 2001. godine tako se silna energija utrošila na to kako će se zvati jedan zagrebački trg; hoće li imati »staro novo ime« Trg hrvatskih velikana, ili »novo staro ime« Trg žrtava fašizma. Oni koji su osvojili izbore odmah su uklonili stare ploče i vratili mu staro ime, oni koji su izgubili izbore odmah su najavili da će, čim ih opet dobiju, obnoviti novo ime. Rezultat te »divovske političke borbe« bio je promjena nekoliko stotina osobnih iskaznica stanara na Trgu kojemu su treći put u šezdesetak godina mijenjali ime, jer pamti ta urbana gradska destinacija i ono doba kada su joj bili nadjenuli ime Trg Kulina Bana?!</p>
<p>Politički sukobi na razini simbola, za simbole, a protiv nekih drugih simbola bili su cijelo desetljeće središnja arena hrvatske političke borbe: hoće li grad Split, recimo, imati ulicu Mile Budaka, bilo je u jednom trenutku valjda važnije nego hoće li Dioklecijanova palača ostati u Unescovu spomeniku svjetske baštine, a slične političke »bitke« vodile su se na svim lokalnim razinama diljem Lijepe naše.</p>
<p>Iz tog desetljeća bespoštednog rata za simbole Hrvati, čini se, baš i nisu izvukli neke pretjerano velike pouke. Kako se, naime, bliži vrijeme novih lokalnih izbora, a time i doba nacionalne bitke za lokalnu vlast u gradu Zagrebu, tako se otvaraju nove političke bojišnice. Opet ponajprije na simboličkoj razini, a jedna od središnjih mogla bi, kako se sada čini, postati ona o podizanju spomenika u gradu Zagrebu prvom hrvatskom predsjedniku.</p>
<p>Prava utrka tko će to učiniti prije druge strane upravo je počela. Što je jedino neupitno u toj priči? Jedino je neupitno to da će Franjo Tuđman dobiti spomenik i da ga je zavrijedio! Jer, u gradu u kojemu postoje spomenici i spomen-ploče za nekoliko stotina znamenitih Hrvata, morat će i te kako biti mjesta i za spomenik prvom hrvatskom predsjedniku. Je li taj spomenik ujedno i »prvi hrvatski spomenik« ili »samo« jedan od najvažnijih, o tome prava nacionalna rasprava tek slijedi.</p>
<p>Podizanje spomenika nije, međutim, zidanje neke trokatnice ili izgradnja javne garaže; podizanje spomenika nije nikakvo građevinsko ili komunalno pitanje, nego je to onaj čin u kojemu se na suptilan i visoko kreativan način moraju spretno i sretno spojiti i umjetnički oblikovati povijesna osoba, povijesno razdoblje koje je obilježila, prostor koji na simboličkoj razini obilježava to razdoblje i samo rješenje spomenika koje će biti pravi pečat vremena i vjerodostojan simbol, spomen-obilježje u urbanom gradskom prostoru.</p>
<p>Spomenici najčešće mnogo više svjedoče o onima koji su ih podizali, nego o onome kome su podignuti. Ni lokacija, što je kod Hrvata inače često slučaj, čak ni sama lokacija spomenika prvom hrvatskom predsjedniku ovaj put srećom nije problem... Je li, međutim, odabran pravi trenutak, je li baš sada optimalni timing za to, tko za to mari, koga za to briga u zemlji koja je i prečesto znala prave stvari raditi u krivo vrijeme ili krive stvari u pravo vrijeme, a tako je rijetko činila prave stvari u pravo vrijeme.</p>
<p>I najnovije inicijative za podizanje spomenika prvom hrvatskom predsjedniku tako se pokazuju kao prava stvar u krivo vrijeme, odnosno još jednom samo potvrđuju već notornu činjenicu da su hrvatski političari s timingom i dalje na vi. U danima i mjesecima kada se preko avisa i sada otvorenog izraza britanske nesklonosti prema Hrvatskoj i Hrvatima kao civiliziranom europskom narodu prelama sudbina i perspektiva države i nacije za sljedećih nekoliko desetljeća, u tim danima kada se u haaškim optužnicama o ključnim sudionicima hrvatske državne politike u prethodnom desetljeću govori kao o »pripadnicima zločinačke organizacije«, otvoriti pitanje podizanja spomenika najblaže rečeno nije mudro.</p>
<p> Svakako znači dolijevanje nacionalnog ulja na europsku integracijsku vatru i davanje i te kakvog novog materijala onim snagama koje su sve vrijeme toliko protiv izdvajanja Hrvatske sa zapadnog Balkana, a koje posljednjih mjeseci i tjedana također pokazuju vidnu nervozu pa i elemente straha da bi se Hrvatska, baš kao u epizodi međunarodnog priznanja 1991./1992., njihovom dioptrijom gledano »još jednom mogla provući«.</p>
<p>Ili se možda baš to i želi, jer je i dalje evidentno da u Hrvatskoj postoji vrlo snažan antieuropski politički lobi koji je spreman učiniti doslovce sve samo kako bi spriječio da i u Lijepoj našoj zažive europska pravila igre, a to znači pravna država i antikorupcijski vrijednosni sustav. </p>
<p>Od te bi inicijative u ovom trenutku iz više razloga trebalo odustati: ne zbog hrvatskog podaništva prema ikome, ne zbog straha ili nedostatka nacionalnog digniteta ili ponosa, nego iz jednostavnog razloga što time, osim nekoliko doista najobičnijih predizbornih bodova pred lokalne izbore, ne dobiva ništa drugo. A izgubiti se može puno, može se pretrpjeti velika politička šteta.</p>
<p>Podići, naime, spomenik istoj osobi u Škabrnji, Širokom ili u središtu Zagreba, uopće nije ista stvar! I nije teško zamisliti kakvu bi poruku zapadnoj javnosti prenijele televizijske mreže, novinske agencije i ostala središta kreiranja javnog mnijenja u tom slučaju. Ne treba dvojiti da bi Hrvatska opet bila top-tema udarnih vijesti, a siže svih tih poruka bio bi isti i glasio bi: »Evo novog velikog dokaza hrvatske političke zaslijepljenosti, nepopustljivosti i nedostatka minimalne kooperativnosti u vrijeme dok još nije istražena uloga hrvatske državne politike u ratu u Bosni i Hercegovini, oni već podižu Spomenik Tuđmanu«.</p>
<p>Zagreb nikud ne uzmiče od svoje moralne i povijesne obveze, pamćenje hrvatskog naroda neće izblijedjeti, ali spomenik doista, ako je »čekao« pet godina, može pričekati još nekoliko. Hrvatsko nacionalno i državno pozicioniranje u Europskoj uniji je ispred svih pitanja i ispred svih spomenika. Ako ne prije, onda svakako 2009., o desetoj obljetnici Tuđmanove smrti, spomenik se može podići, i to sigurno neće biti prekasno.</p>
<p>Deset godina čini se kao uistinu pristojan povijesni odmak, ni prekratak, ali ni predug. I ne bi to nikome trebalo pasti teško, ni njegovoj obitelji ni svim njegovim brojnim sljedbenicima, poštovateljima i zagovornicima; jer iako je za života predsjednik bio iznad svih, valjda je ipak na kraju Hrvatska iznad svega...</p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Bez ikakve suvisle strategije o tome što i kako raditi u turizmu: Škegrin gambit u igri sa Sunčanim Hvarom</p>
<p>Istražujući povijest i pozadinu velikih ekonomskih pljački, John Kenneth Galbraith nastojao je dokazati da se pljačke javljaju ciklički, a ciklusi u kojima ih nema traju od jednog do drugog »narodnog zaborava«. Kada bi Galbraith istraživao te cikluse u tzv. tranzicijskim zemljama, lako bi opazio da se ne samo skraćuju nego nestaju jer se promjene prebrzo događaju, od jedne do druge afere s obilježjima pljačke nema protoka vremena, nego jedna afera smjenjuje drugu. U toj vrtnji marginaliziraju se i oni rijetki slučajevi koji nisu motivirani pljačkom... Cijeli se proces privatizacije u narodu percipira kao pljačka / Naslušali smo se proteklih godina svakojakih stranih recepata za spas hrvatskog hotelijerstva. Neumorno se tražio »strateški partner« koji će riješiti probleme ove ili one hotelske tvrtke. Svatko tko ponudi dobru proviziju trgovcima narodnom imovinom prepoznat je kao strateški partner, jer Hrvatska nije imala suvisle strategije o tome što i kako raditi u sektoru turizma / Sjećam se Škegre kako je s ministarske pozicije kritizirao hotelijere da jeftino prodaju usluge. Nije mu zamjerit, jer to što čovjek ponekad boravi u hotelima, ne znači da poznaje kako ta industrija funkcionira. Kad danas razmatra mogućnost ulaganja privatnog kapitala u hrvatsko hotelijerstvo, Škegro je zacijelo bolje upoznat s mogućnostima oplodnje takvih uloga. To se može lako zaključiti prema »receptu« koji predlaže Vladi za privatizaciju Sunčanog Hvara</p>
<p>ANTE DULČIĆ</p>
<p>Mnogo prije nego što je riječ »tranzicija« ušla u ekonomski rječnik, glasoviti američki profesor politekonomije John Kenneth Galbraith, u svojoj studiji znakovitog naslova »Novac«, istraživao je povijest i pozadinu velikih ekonomskih pljački.</p>
<p>Jedva je potrebno napomenuti da uvaženog profesora nisu zanimale pljačke koje su počinili sitni lopovi mimo zakona a kojima se bavi policija, nego one koje su počinili, u sklopu legalnog sustava, državni dužnosnici i s njima povezani poduzetnici.</p>
<p>Ono što je posebno zanimljivo u tom istraživanju profesora Galbraitha jest njegovo nastojanje da dokaže kako se te pljačke javljaju ciklički, a ciklusi u kojima nema velikih pljački traju od jednog do drugog »narodnog zaborava«.</p>
<p>Kada bi danas profesor Galbraith istraživao te cikluse u tzv. tranzicijskim zemljama, lako bi opazio da se ne samo skraćuju nego nestaju. Razlog tome je zacijelo to što se promjene prebrzo događaju, što zapravo od jedne do druge afere s obilježjima pljačke nema protoka vremena, nego jedna afera smjenjuje drugu i potiskuje je u »narodni zaborav«. U toj vrtnji marginaliziraju se i oni rijetki slučajevi koji nisu motivirani pljačkom, a njih je prema nalazu Državne revizije ipak bilo, istina malo, pa se cijeli proces privatizacije u narodu percipira kao pljačka.</p>
<p>U takvoj atmosferi, neki se nadaju da će umirujuće djelovati spominjanje i uloga tzv. domaćeg kapitala, poput fonda Quaestus, a ranije brojnih fondova domoljubnoga naziva koji su pokupili braniteljske dionice. Samo naivni i oni koji o ekonomiji ništa ne znaju mogu vjerovati da kapital određuje porijeklo. Pa nisu valjda hrvatske banke i poduzeća opljačkali stranci, nego tzv. domaći kapital. </p>
<p>U ekonomiji svake zemlje, pa tako i Hrvatske, dva su resursa koja privlače kapital, bez obzira na porijeklo. To su prirodni resursi i rad. S obzirom na to da je dostignuti stupanj socijalnih prava u Hrvatskoj iznad razine produktivnosti rada, kapital ne pokazuje osobiti interes da u Hrvatskoj eksploatira radne resurse. </p>
<p>Ostaju prirodni resursi, a njih Hrvatska nema mnogo. Od prirodnih resursa zacijelo su najvredniji: turističko i poljoprivredno zemljište, kamen, nešto ruda, šume, voda, resursi u moru itd. Svaki od ovih kao i drugih prirodnih resursa predmet su posebnog interesa kapitala, pa je to zapravo uzrok koji u sprezi s državom generira afere.</p>
<p>Valja reći da kapital prema definiciji teži eksploataciji javnog prirodnog resursa po kriterijima privatnog interesa pa to narod, u uvjetima kada država nema ili ne želi upotrijebiti instrumente zaštite javnog interesa, osjećajem prirodnog prava doživljava kao pljačku. Turistički prostor, a njega je najviše u primorju i na otocima, zacijelo je jedan od najvrednijih prirodnih resursa Hrvatske. Resursna vrijednost turističkog prostora ne mjeri se samo kvadratima građevinskog zemljišta, nego cjelokupnom materijalnom i duhovnom kulturom kojom je natopljen taj kvadrat zemlje, te pejzažnim, biološkim, klimatskim i inim vrijednostima u kojima je smješten.</p>
<p>Da bi se to uočilo ne treba biti vrstan ekonomista poput mr. Škegre. Dovoljno je uočiti pravce nasrtaja kapitala, njegove sprege s politikom i perfidnost metoda koje koristi da bi tim resursom ovladao. Naivno je vjerovati da netko kupuje Sunčani Hvar, Primošten itd. zbog nekoliko stotina amortiziranih hotelskih soba koje jedva mogu generirati prihod dostatan za plaće radnika.</p>
<p>Naslušali smo se proteklih godina svakojakih stranih recepata za spas hrvatskog hotelijerstva. Neumorno se tražio »strateški partner« koji će riješiti probleme ove ili one hotelske tvrtke. Svatko tko ponudi dobru proviziju trgovcima narodnom imovinom prepoznat je kao strateški partner, jer Hrvatska nije imala nikakve suvisle strategije o tome što i kako raditi u sektoru turizma, a naročito u hotelijerstvu. </p>
<p>Dovoljno je prisjetiti se cjelodnevne saborske rasprave o prodaji Sunčanog Hvara, gdje su iznesene potpuno suprotne ocijene ministrice i predsjednika sabora o istoj temi, da bi rasprava završila bez zaključka, jer Sabor nije htio imati kriterije prema kojima će prosuditi što je tu nacionalni interes i diskvalificirati onog državnog dužnosnika koji radi protivno interesima Hrvatske.</p>
<p>Državni tajnik za turizam te do jučer »strateške partnere« danas naziva »neodgovornim vlasnicima« i javno se žali da s njima ne može uspostaviti kontakt. Bilo bi naivno vjerovati da državni tajnik ne razumije tehnologiju privatnovlasničkih odnosa i ulogu državne administracije u njima. Vlasnici disponiraju »svojim« vlasništvom prema svojim, a ne državnim interesima.</p>
<p>Državnu je ulogu u tržišnim društvima još prije više od dvjesto godina definirao klasik ekonomske misli Adam Smith, preporučivši joj da donese takve propise koji će omogućiti vlasniku da promičući svoje interese promiče i javne. Mnogi tu lekciju još nisu naučili, a neki nisu ni imali prilike pa je nužno dopunsko obrazovanja za poslove koje obavljaju.</p>
<p>Valja pogledati neke ugovore tih strateških partnera s Fondom za privatizaciju, o kupnji nekih hotelskih tvrtki pa će svakom tko je imalo ekonomski pismen biti jasno da su ti »dečki« (možda su i s Knežije) potpisali te ugovore iz dva jedino moguća razloga. Da »operu« novac ili znaju rješenje kako zaobići ugovorene obveze, odnosno očekuju obećane promjene.</p>
<p>Privatizacija hrvatskog hotelskog sektora traje godinama. Potrošeni su milijuni za strane savjetnike. Bivše Ministarstvo turizma, HTZ i Fond za privatizaciju potrošili su stotine milijuna eura plaćajući stranu pamet, s jednim jedinim ciljem – da prikažu svoj rad boljim od realnog.</p>
<p>Ista se praksa nastavlja jer je interesna i mentalna matrica ostala nepromijenjena. I pored činjenice da je privatizacija, naročito u turističkom sektoru, potpuno promašila ciljeve zbog kojih se provodi i da je javno mišljenje doživljava kao pljačku, o tim iskustvima, efektima i politici te uzrocima, Vlada do danas nije pokrenula ni jedno ozbiljno znanstveno istraživanje koje je dostupno stručnoj javnosti.</p>
<p> Zašto? Zato da bi kapital ovladao prirodnim turističkim resursom mimo kriterija kojima se i u samoj Europskoj uniji štite javni interesi.</p>
<p>U prilog tezi da kapital ne zanima hotelska industrija nego turistički prostorni resursi govori i činjenica da se već godinama događa prava nacionalna drama u hotelskom sektoru Hrvatske. Tu je uoči Domovinskog rata radilo oko 45 tisuća radnika, a danas jedva 15 tisuća. Usto, realna plaća se već godinama smanjuje, a rast fizičkog i realno financijskog prometa stagnira. Naivno je vjerovati da netko želi ulagati u djelatnost koja bilježi takve rezultate.</p>
<p>U oslikanom okružju već dugo se sugerira jedna domaća inicijativa za posebne slučajeve, da bi Slobodna Dalmacija od 26. ožujka 2004. konačno objavila »Recept za Sunačani Hvar« Borislava Škegre.</p>
<p>Sjećam se Škegre kako je s ministarske pozicije kritizirao hotelijere da jeftino prodaju usluge. Nije mu zamjerit, jer to što čovjek ponekad boravi u hotelima, ne znači i da poznaje kako ta industrija funkcionira na Sredozemlju i hrvatskoj obali.</p>
<p>Kad danas razmatra mogućnost ulaganja privatnog kapitala u hrvatsko hotelijerstvo, Škegro je zacijelo bolje upoznat s mogućnostima oplodnje takvih uloga. To se može lako zaključiti prema »receptu« koji predlaže Vladi za privatizaciju Sunčanog Hvara. I ovdje se računa s kratkoćom »narodnog pamćenja«.</p>
<p>Zapravo, Škegrin gambit nimalo se ne razlikuje od onih što su ih primjenjivali »strateški partneri« koje danas državni tajnik zove »neodgovornim vlasnicima«.</p>
<p>Premda je svako stručno mišljenje manjkavo ako se oslanja samo na izvore iz tiska i nema uvid u izvorne ponude, što je također jedan od specifikuma hrvatske privatizacije, izložit ću nekoliko relacija koje mogu, ako slučajno nekog u Vladi zanima odlučivanje o ovom slučaju po kriterijima nacionalnih interesa, koristiti kod donošenja odluka.</p>
<p>Quaestus u moderaciji mr. Škegre nudi Vladi, Sunčanom Hvaru, djelatnicima i građanima Hvara sljedeće: 40 milijuna kuna dokapitalizacije, što će iznositi 11 posto temeljnog kapitala i 185 milijuna kuna investicija u razdoblju od 2004. do 2009. godine. Zatim obećava dio dionica tvrtke općini, Biskupiji, građanima djelatnicima i dakako Vladi koja će prodajom svojih dionica 2009. godine zaraditi 90 milijuna kuna. </p>
<p>U međuvremenu će Quaestus upravljati tvrtkom (na temelju 11 posto dokapitaliziranih dionica i 39 posto Vladinih, odnosno Fondovih dionica), utrostručiti prihod od kojeg će čak 30 posto iznositi dobit, te povećati kapacitete za 60 posto (izvor Slobodna Dalmacija od 26. ožujka i 10. travnja). Recept je zanimljiv, a pouzdano znam da u Hrvatskoj ima mnogo stručnjaka koji bi po tom receptu »kuhali« bolje rezultate od Škegre. Lako je pokazati da oni koji su konstruirali očekivani rezultat ne raspolažu elementarnim znanjima iz područja analize ili ih ne žele upotrijebiti. Međutim, tisak je možda previdio pretpostavke na kojima je izveden prijedlog, pa ću tu analizu ostaviti za drugu priliku. Ipak na kraju valja istaći neke elementarne činjenice. Na natječaju za prodaju Sunčanog Hvara, 2002. godine, prema riječima direktora Termi Čatež, za 62,3 posto dionica ponuđeno je 74,5 milijuna kuna odmah i 70 milijuna eura investicija (ili 525 milijuna kuna naprama 185 koje nudi Quaestus, izvor Slobodna Dalmacija od 1. prosinca 2002). Ta ponuda je, kao što je poznato, odbijena, iako je očigledno da je višestruko povoljnija od današnje ponude Quaestusa.</p>
<p>To može imati samo dva značenja. Prvo da vrijednost tvrtki u hotelskom sektoru realno pada, ili da je na djelu već viđeni scenarij netransparentnog preuzimanja, što je blaži izraz za pljačku narodne imovine. Ipak nekoliko napomena na kraju. Čatež je odmah u proračunu plaćao 74,5 milijuna kuna, za 62,3 posto dionica. Quaestus obećava da će 2009. godine, ako Vlada proda dionice, zaraditi 90 milijuna i to za 25 posto. Zanimljivo.</p>
<p>Kada bi se to zaista i ostvarilo, a što je potpuno nerealno, svakome je jasno da 90 milijuna 2009. godine vrijedi danas možda 50, ovisno o diskontnoj stopi, a još manje prije dvije godine.</p>
<p>Nadalje, obećanje djelatnicima, općini itd. tuđih dionica, ako je točno, djeluje zaprepašćujuće. Pa tko je taj Quaestus koji narodu obećava tuđe na temelju promjene zakona koji će ići njima u prilog i osigurati im dionice? Što će reći ostali građani Hrvatske?</p>
<p>Konačno, taj recept temelji se na očekivanom (možda dogovorenom) angažmanu države u infrastrukturnim zahvatima. Zanimljivo je da recept nudi i »garanciju kvalitete« u visini početnog uloga. Tu zaista ne treba biti vidovit da se izračuna kako će investitori na tom tržištu, dok igra traje, zaraditi barem dvostruku, pa će lako, velikodušno državi vratiti svojih 11 posto.</p>
<p>Taj i mnogi drugi primjeri evidentno upozoravaju na dramatiku naše situacije i vapaj Hrvatske za transparentnim pravilima igre u svim područjima života, jer to je conditio sine qua non svih rješenja.</p>
<p>Autor je doktor ekonomskih znanosti, redoviti sveučilišni profesor u trajnom zvanju.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="10">
<p>Novinar Domagoj Pejić krenuo pješice u Rim na Papin rođendan</p>
<p>ZAGREB, 17. travnja</p>
<p> – Domagoj Pejić, voditelj i novinar na Hrvatskom katoličkom radiju (HKR), krenuo je pješice u subotu ujutro na neobičan put. Za otprilike mjesec dana trebao bi, naime, stići u Rim na 84. rođendan pape Ivana Pavla Drugog. </p>
<p>Dan poslije rođendana, 19 svibnja, Papa će ga osobno primiti u audijenciju gdje će mu se Domagoj zahvaliti za pet njegovih pastirskih pohoda hrvatskom narodu, kao i za sve dobro što je učinio u svome dugogodišnjem pontifikatu. Tom će prilikom ovaj, barem za današnje vrijeme, neobičan hodočasnik, Papi uručiti i rođendanske čestitke i pisma svih onih koji će ih poslati najkasnije do 15. svibnja na e-mail papa@hkr.hr ili na adresu Hrvatski katolički radio, Voćarska 106, 10000 Zagreb.</p>
<p>»To će biti jedna moja mala žrtva duga između 900 i 1000 kilometara, no ona nije samo moj hod, već i hod mnogih ljudi koji su oko mene i koji me podržavaju molitvom«, rekao je Domagoj na ispraćaju ispred zagrebačke Katedrale, neposredno nakon početka njegova puta u kojemu je prvi korak napravio točno u 10.16 sati. Nešto ranije, u 9 sati, bio je i na misi u Katedrali gdje mu je svećenik Robert Šreter, ujedno i ravnatelj HKR-a, darovao blagoslovljenu krunicu što ju je osobno primio od Ivana Pavla Drugog. Nakon što je primio blagoslov, Pejić se pomolio na grobu blaženika Alojzija Stepinca, a kako je rekao, zavjetovao se da će izdržati svoj hod do kraja, pa makar u Rim stigao i sa zakašnjenjem od sedam dana jer »motiv mi je dovoljno jak«.</p>
<p>Nedjeljnom Vjesniku povjerio se da u svojoj naprtnjači ima dva para tenisica za suho vrijeme, dok je na sebi u tom času imao obučene one za kišu, budući da ga nije ispratilo toliko očekivano sunce. Džepove je napunio čokoladama i bombonima, kao dodatnom energijom, a u razgovoru s mnogim sugrađanima koji su ga došli ispratiti, rekao je da su mu Irena i Marina Bobić iz Zadra poslali 20 eura koje su otkinuli od svoga džeparca. Dnevno će Pejić u prosjeku hodati osam sati, po svakom satu oko pet kilometara.</p>
<p>Ante Novak</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Osnovana Koalicija udruga u zdravstvu</p>
<p>ZAGREB, 17. travnja</p>
<p> – U subotu je u Domu umirovljenika »Medveščak« osnovana Koalicija udruga u zdravstvu, neprofitni, nestranački i nepolitički nacionalni savez udruga, koji želi unaprijediti razvoj članica i u interesu svih građana pridonijeti napretku hrvatskog zdravstvenog sustava. Za prvu predsjednicu nazočni predstavnici 25 udruga izabrali su dr. Mensuru Dražić koja je i pokrenula osnivanje Koalicije. </p>
<p>»Namjera nam je da se združeni u akcijama obraćamo institucijama vlasti, struke i medijima, te da se na taj način uključimo u reformu zdravstva«, rekla je Dražić nakon prve osnivačke skupštine odakle je upućen poziv i drugim udrugama u zdravstvu, a ima ih oko 400, da se pridruže Koaliciji. Cilj joj je da se u društvu prepozna uloga civilnih udruga u procesu dovođenja ljudi do spoznaje da moraju sami brinuti o svom zdravlju što Mensura Dražić naziva »partnerstvom za zdravlje«. Nadalje, i vlast i struka (liječnici) preko Koalicije bi trebali prihvatiti udruge kao partnere u promociji civilnog društva i u čuvanju zdravlja. </p>
<p>Jedan od prvih koraka Koalicije, nakon rasprave i usvajanja statuta, a onda i registracije, je uključivanje u raspravu o prijedlogu Zakona o zaštiti bolesnika, rekla je za »Vjesnik« Dražić, inače predsjednica Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga i članica Vladinog Savjeta za razvoj civilnog društva. </p>
<p>B. L.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>U dvorcu Oršić slikama oplemenjen život teško bolesne djece</p>
<p>ZAGREB, 17. travnja</p>
<p> – »Na drugu po redu likovnu koloniju u Specijalnoj bolnici za kronične bolesti dječje dobi u Gornjoj Bistri došla sam jer me svojevrsno oplemenjivanje života te teško oboljele djece ispunjava smirajem i čovječnošću. Za boravka ovdje napravit ću 'Suncokrete', ulje na platnu i pet akvarela«, rekla je Vjesnikovim novinarima vitalna sedamdesetpetogodišnja slikarica Đurđica Jakovac-Vitorović, članica Hrvatskog likovnog društva Zagreb. Pedesetak slikara koji 17. i 18. travnja borave u bolnici smještenoj u dvorcu Oršić na druženje u ljepoti prirode staroga zdanja prvenstveno je nagnao osjećaj humanosti. </p>
<p>Na ideju o održavanju kolonije koja bi, nadaju se djelatnici bolnice koja skrbi o 110 djece od jedne o 18 godina, mogla postati tradicionalnom došle su slikarice Rubina Abramović i Mirjana Pađen-Zvonar, članice HLD-a. »Sudjelovanjem na ovoj koloniji mogu svoje osobno veselje pretočiti u djelo i time makar i šarenilom boja razveseliti djecu«, rekla nam je susretljiva Rubina koja iza sebe, doznali smo, ima niz humanitarnih akcija. Među njima je i prodajna izložba portreta pasa čiji je prihod darovala Hrvatskoj udruzi za školovanje pasa vodiča slijepih jer je i velika zaštitnica životinja. </p>
<p>Dok smo u mirisu uljanih boja i slikarskih štafelaja obilazili male pacijente, ravnatelj bolnice dr. Željko Weiss rekao nam je kako većina hospitalizirane djece boluje od neizlječivih bolesti središnjeg živčanog sustava s endokrinim i metaboličkim poremećajima. U veselim žutim, crvenim, plavim i inim bojama ukrašenim sobama, s likovima ribica, morskih konjića i školjki, ležeći u krevetićima dočekala su nas lica djece koja će zbog teške bolesti, na žalost, zauvijek živjeti u »svojem« svijetu. To više jer, osim onih u komi, neka boluju od teških oštećenja mozga s krajnjim ishodom teške epilepsije. Dr. Weiss nam je rekao kako 60 posto njihovih pacijenata nema refleks gutanja pa su doživotno »osuđeni« na sondu. </p>
<p>»Hranu im miksamo i pomoću šprica ubrizgavamo u sonde«, rekla nam je medicinska sestra Jasminka otkrivajući nam kako su neku od te djece roditelji »zaboravili« jer ih se jednostavno – srame! »Turobnu životnu stvarnost naših pacijenata kojima je njihov krevetić ujedno i cijeli svijet pokušali smo na trenutak oplemeniti bojama, zvukovima, mirisima... Likovnim radovima koje će nam umjetnici ostaviti upotpunit ćemo zasad prazne zidove dvorca, a kada se stvori izvjestan fundus slika namjeravamo organizirati i prodajnu izložbu...«, pojasnio nam je dio planova ravnatelj. Dodao je kako su prošlogodišnjom organizacijom likovne kolonije ugostili 35 slikara koji su im darovali 80-ak radova, crteža, akvarela, ulja na platnu... U bolnici smo za našeg posjeta zatekli i volontere Talijane koji se bave humanitarnim radom, a male prijatelje iz Bistre nazvali su vrtom plavih ruža jer ih je, rečeno nam je, najteže uzgojiti. Njih redovito obilaze, družeći se s djecom i ispomažući osoblju pa, kada su ih ugledali, ne čudi veselje koje je nastalo kod mališana koji imaju tu sreću da ga uopće mogu pokazati.</p>
<p>Snježana Rajačić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="13">
<p>U lipnju na Bolu okršaj najboljih svjetskih windsurfera</p>
<p>Koliko je značenje ovog natjecanja dočarava podatak da organizatori očekuju između 2000 i 3000 posjetitelja, kao i činjenica da će ga uz HTV i HRTL uživo prenositi više od 70 televizijskih stanica iz cijelog svijeta. Prijenos će producirati britanska televizijska kuća BBC</p>
<p>Windsurfing centar Zoo station Bol organizator je kod nas jedinstvene manifestacije naziva HT Mobile Soul Croatia 2004. Riječ je natjecanju profesionalnih jedriličara-daskaša (windsurfera) koje će se od 1. do 5. lipnja održati u Bolu na otoku Braču i bodovati za svjetsko prvenstvo. Natjecanje u slobodnom stilu (freestyle) odobrio je Professional Windsurfing Association, krovna windsurfing organizacija. </p>
<p>Posjetitelji koji se u to vrijeme zateknu u Bolu imat će prilike uživati u nezaboravnim atrakcijama jedriličara-daskaša na valovima jadranskog dragulja. Njihovi bočni i visinski skokovi, okreti u zraku (loop) i na dasci, te razni drugi trikovi malo koga mogu ostaviti ravnodušnim, čak i ako se ne radi o »teškim« zaljubljenicima u windsurfing. Usput, trenutačno najbolji, maštoviti windsurferi, mladići iz karipskih otoka koji zbog idealnih uvjeta mogu vježbati cijele godine osmislili su čitav niz novih trikova koji su njihovim rječnikom prozvani kao switch stance chacoo, voquesh, air flaka... </p>
<p>Koliko je značenje ovog natjecanja možda najbolje dočarava podatak da organizatori očekuju između 2000 i 3000 posjetitelja, kao i činjenica da će ga uz HTV i HRTL uživo prenositi više od 70 televizijskih kuća iz cijelog svijeta. Prijenos će producirati britanska televizijska kuća BBC. Informacije o ovom daskaško-jedriličarskom spektaklu bit će predstavljene i na desetak internet stranica, koje broje i do milijun posjeta dnevno. </p>
<p>Svoj nastup dosada su potvrdila najveća svjetska imena u ovom sportu (Diaz, Fernandez, Frans, Mevissen, Sammer, Gaudagnino...), a po prvi put u njemu će sudjelovati windsurfing »čarobnjaci« iz Argentine, Venezuele, Bonaira, Francuske i Španjolske. Tu su i najbolji hrvatski predstavnik, Šibenčanin Mladen Belamarić zvan Grozni, kao i prvak Slovenije Tine Slabe koji će voziti za domaćina manifestacije – Zoo station. </p>
<p>Voditelj Zoo station centra Boris Hojski rekao nam je kako će u natjecanje sudjelovati najviše 48 natjecatelja. Do sada ih se prijavilo dvadesetak, a najuspješniji će među sobom podijeliti nagradni fond od 20.000 eura. Jedriličari-daskaši izvodit će svoje atrakcije unutar »polja« 100×50 metara omeđenog bovama. Svaki sudionik dobit će priliku da u vremenskom roku, ograničenom na osam minuta pokaže svoje umijeće, odnosno u kolikoj je mjeri ovladao (»zagospodario«) daskom. Cilj je da u zadanom roku izvede što više što zahtjevnijih i atraktivnijih »štoseva«. Minimalna jačina vjetra da bi se ogled windsurfera uopće mogao održati jest 12, a prekida se ako vjetrovi premaše <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> od 40 čvorova. </p>
<p>Istovremeno nastupaju po četiri natjecatelja, koje će budnim okom pratiti pet međunarodnih sudaca. Oni će u svakoj vožnji eliminirati po dvojicu konkurenata, no isključenima će se pružiti prilika da se u drugom krugu međusobno ogledaju, što im ostavlja i dalje priliku da ostvare sasvim dobar plasman. </p>
<p>Boris Hojski napominje kako svi zainteresirani mogu doći na Bol, gdje će bez plaćanja bilo kakvih ulaznica moći uživati u ovom događaju. Kao dodatni razlog naveo je »fešte« kakve se na plaži organiziraju poslije svakog dana HT Mobile Soul </p>
<p>»Ovo je prvi put da se u Hrvatskoj vozi natjecanje koje se vrednuje za svjetsko prvenstvo i najveći događaj takve vrste do sada. Prvenstvo se održava u svega sedam zemalja«, kaže Hojski. </p>
<p>On se, međutim požalio kako Hrvatska turistička zajednica i potencijalni sponzori nisu nažalost prepoznali značenje ovog događaja i njegovu dobrobit za turizam otoka Brača, pa i šire. »Zamolili smo Croatia airlines da nam ustupi barem sedam karata za zrakoplov za suce, što bi za tvrtku bio gotovo neznatan izdatak, ali odbijeni smo, pa sad moramo pregovarati sa stranom zračnom kompanijom. Slično je i s Hrvatskom turističkom zajednicom koja nas upućuje na lokalne turističke zajednice koje nas doduše podržavaju, ali nemaju mogućnosti i da nas značajnije financijski podupru«, kaže Hojski. </p>
<p>Tvrdi kako se o aktivnostima Zoo stationa Bol do sada pisalo u specijaliziranim časopisa kakvi su dosad izašli u 25 milijuna primjeraka, kao i brojnim internet stranicama, tako da »svi windsurferi znaju za destinaciju Bol«.</p>
<p>Ovo inače nije prvi put da jedriličari-daskaši odmjeravaju snage u Bolu. Prvo natjecanje takve vrste tamo je organizirano 2001. godine. Kako tvrde organizatori zbog visoke razine tih natjecanja, iskazanog gostoprimstva Bračana i uopće uvjeta u Bolu, PWA je Zoo stationu proslijedila i službeni poziv za sudjelovanje u svjetskom prvenstvu. </p>
<p>Boris Jagačić</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>»T« fenomen</p>
<p>Obična majica kratkih rukava transformirala se 50-ih godina u modni predmet, 70-ih godina pridružila se uniformi od trapera i uniseks modi, a u današnje vrijeme postala je temeljni odjevni predmet, prilagođen svim stilovima i odjevnim kombinacijama</p>
<p>Dugo su vremena traperice i majice bile pojam obične »casual« odjeće, namijenjene isključivo mladima i nosive samo u neformalnim prigodama. Najnoviji modeli majica, oplemenjeni »hi-tech« materijalima, ukrašeni zanimljivim detaljima i ručno našivenim aplikacijama, više nalikuju unikatnim umjetničkim kreacijama, nego li klasičnim pamučnim majicama kakve je 50-ih godina popularizirao James Dean. Od vremena Jamesa Deana i Marlona Branda, koji su ove majice uveli u svijet mode uz motociklističke jakne i traperice, do danas se mijenjala njihova uloga i značaj. Sedamdesetih godina pridružila se uniseks modi i postala ravnopravni odjevni predmet muškaraca i žena.</p>
<p> Pod utjecajem punka i rocka osvanula je s raznolikim sloganima i zakovicama, prilagođavala se kolorizmu 80-ih, minimalizmu 90-ih i u 21. stoljeću zadobila trendovsku ulogu i postala glavni odjevni predmet prilagođen svim životnim stilovima i potrebama. Ove sezone kreatori nisu ograničili majice vrstama materijala i krojeva. Dopuštene su kombinacije gotovo svih, tradicionalno nespojivih, boja i uzoraka. Modni slogan glasi: traži se pomak od uobičajenog. U igru s običnim majicama ubačeni su razni stilovi – od orijentalizma i romantizma do inspiracije sportom, punkom i rockom. </p>
<p>S novim trendovima rodila se i nova generacija majica, majica bez rukava i pamučnih topova. Tako su tradicionalne majice danas oplemenjene novim »stretch« tkaninama, mikrovlaknima i najfinijom viskozom. Neki modeli od vrlo tanke pamučne tkanine samo krojem nalikuju običnim majicama. Majice ukrašene staklenim perlicama, svjetlucavim listićima, čipkom, tilom i izvezenim detaljima izgubile su svoju izvornu praktičnost i uspješno ulaze u rang skupe odjeće, a mogu se nositi i u najsvečanijim prigodama. </p>
<p>Za ovu sezonu »T« moda predlaže žarke boje i svilenkasti sjaj, ali ostaje i dalje na snazi jedna od posljednjih tendencija – povratak klasičnim i posve jednostavnim modelima. Urbani dinamični trendovi izbacili su u modu raznolike sportske modele majica inspirirane atletikom, nogometom, košarkom ili ragbijem. Zaključak je: ne povodite se za modom, birajte ono što vam se sviđa i što vam pristaje. Ukoliko cijenite individualnost i originalnost, majice sa zanimljivim aplikacijama idealan su izbor. Posljednja su novost majice sa »ispranim« oslikanim motivima, ručno našivenim aplikacijama, duhovitim porukama kao i na mjestima razderane majice. Dojam »otrcanog« i »iznošenog« pojavljuje se u raznim varijantama. </p>
<p>Na nekim su majicama rupice toliko sitne, imaju tek nekoliko izvučenih očica, da vam se na prvi pogled može učiniti da je riječ o robi s greškom, i tek kod pažljivijeg pregleda ostalih majica iz ponuđene linije zaključit ćete da je to novi modni detalj. No, većinu takvih majica starinskog dojma krase smjeli i vrlo uočljivi razrezi, rupe, zakrpe i efekti »ispranih« boja. Kreatori ove sezone preporučuju majice kratkih rukava, bez rukava i topove i uz hlače i uz mini suknje uz koje djeluju vrlo ženstveno. U klasičnom spoju nose se uz sakoe ili ogrtače, a u mladalačkim »chic« varijantama pojavljuju se najčešće uz »capri« hlače i cipele s visokim potpeticama. </p>
<p>Vrsta i debljina tkanine glavni je faktor kojega se treba pridržavati pri izboru majice. Punija pamučna tkanina je trajnija, ali više se gužva i ljeti je u njoj vruće. Tanja i finija »stretch« tkanina brže se iznosi, no majice od takve tkanine bolje prianjaju i udobnije su za nošenje. Uza svu svoju ugodnost, pripijene »stretch« majice s mikrovlaknima nisu za svakoga jer naglašavaju tjelesne nedostatke i višak oblina. U tom slučaju prikladnije su duže i komotnije majice. </p>
<p>Bez obzira na to je li riječ o »Guccijevim« majicama od »stretcha« optočenim perlicama, širokim majicama od bijelog pamuka koje mirišu na muški losion, a kakve predlaže Helmut Lang, ili onima koje nose neku šaljivu poruku, zadaća je svima ista – naglasiti prirodnost figure nimalo je ne stežući, ostavljajući dojam moderne ugodnosti. </p>
<p>Zrinka Delovski</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Konstantan stres sigurno ostavlja trag na imunološkom sustavu</p>
<p>Svi koji dugo rade za računalom trebali bi stvoriti naviku češćih prekida rada. Nemojte, dakle, raditi odjednom više od dva sata, već napravite pauzu od 15-ak minuta kako bi organizam dobio mogućnost za djelomičnu energetsku revitalizaciju. Jasno, tada treba ustati, protegnuti se i prošetati, a ne ostati pred ekranom</p>
<p>Današnji su poslovni prostori nezamislivi bez elektronskih pomagala poput računala, printera, skenera, fotokopirnih ili telefaks uređaja, automatske klimatizacije ili neonske i halogene rasvjete. Rad u zatvorenim prostorima, stalna i intenzivna interakcija većeg broja ljudi, užurban ritam rada od preopterećenosti poslom do praznog hoda, pritisak odgovornosti glede kvalitete obavljanja radnih zadataka, podsvjesni strah od mogućeg otkaza, ukratko – permanentan stres, neizostavno ostavlja trag na imunološkom sustavu, ali na i cjelokupnom psihofizičkom biću.</p>
<p>Negativni utjecaji rada u uredima mogu se ugrubo podijeliti na nekoliko segmenata: učinak stresa poslovnog i socijalnog karaktera; stupanj izloženosti organizma elektrosmogu i neprirodnim mikroklimatskim uvjetima; nepovoljan utjecaj statičnih pozicija, posebice dugotrajnog sjedenja, na kralježnicu i lokomotorni sustav općenito, uključujući i tzv. sindrom 'miša', odnosno bola u zapešću ruke; ugroženost i živčanost sustava i osjetila vida pri dužem radu za računalom. Ukratko ćemo obraditi svako od navedenih područja te ih popratiti praktičnim savjetima.</p>
<p>Radno je mjesto u uredu specifično zbog svakodnevnog susretanja određenog broja ljudi te zbog potrebe da međusobna komunikacija bude instrument bržeg i kvalitetnijeg obavljanja radnih zadataka. No, unutar svake tvrtke uvijek postoji međusobno suparništvo zaposlenih, često izraženo i u obliku otvorenih neslaganja i svađa, ili pak 'podmetanja', što svakako pojačava tenzije i nelagodu koju već i samo obavljanje posla u uredu nosi sa sobom. </p>
<p>O toj su temi napisani brojni radovi i knjige te se stoga nećemo upuštati u daljnje analize, već ćemo zaključiti kako je najbolji način da se izborimo za svoj položaj u nekom kolektivu, a pritom ne ugrožavajući druge, upravo jačanje vlastite osobnosti, samopouzdanja te izgrađivanja boljeg načina komuniciranja s drugim ljudima. Emocionalna inteligencija pojedinca, o kojoj se zadnjih godina mnogo govori, na ovom području nedvojbeno ima važnu ulogu te bi se podizanju njezine kvalitete trebalo posvetiti više energije i vremena.</p>
<p>Odgovornost koju nose poslovne obveze predstavlja konstantan psihološki pritisak koji bi se trebao kanalizirati na neki način. U današnje je doba stres posvuda prisutan, zapravo su različite samo životne situacije, dok je način reagiranja individue uglavnom vrlo sličan. Prevencija stresa najbolji je način da se zaštitimo od njegovih negativnih fizioloških ili emotivnih posljedica i to jačajući naše vlastite obrambene mehanizme.</p>
<p>Pravilna i redovita prehrana te tjelovježba neizostavan su dio antistresnog programa. Trčanje ili vožnja biciklom nekoliko puta tjedno po tridesetak minuta bitno će poboljšati osjećaj zadovoljstva jer će utjecati i na tijelo i na duh. Razne druge aerobne i anaerobne aktivnosti također mogu biti dobar izbor, no bitno je da se provode sustavno i redovito. </p>
<p>Isto vrijedi za još dvije stvari koje bi bilo poželjno uvesti u svakodnevnu rutinu – vježbe disanja i duboke relaksacije. Tečajevi joge, kao i prakticiranje kod kuće, idealan su izbor jer uključuju sustavno vježbanje tijela, pravilnog disanja i dubokog opuštanja, bilo putem meditacije bilo tzv. svjesnog joga spavanja. </p>
<p>Autogeni trening nije toliko sveobuhvatan poput joge, no redovitim vježbanjem postiže se vrlo povoljan učinak glede prevencije stresa, jer također inducira duboku relaksaciju.</p>
<p>Vikend svakako iskoristite za odlazak i opuštanje u prirodi, dok tijekom radnog tjedna, ako je moguće, koristite što manje vlastiti ili javni prijevoz, već sve kraće udaljenosti jednostavno propješačite.</p>
<p>U poslovnim je zgradama automatski regulirana klimatizacija i opskrba zrakom dodatni nepovoljni čimbenik. Čest je slučaj da je zrak koji recirkulira uredskim prostorijama loše filtriran, slabo ovlažen i nedostatno obogaćen svježim zrakom izvana. To posebice do izražaja dolazi zimi, kad je relativna vlažnost zraka ionako dodatno smanjena pa se ljudi žale na suhoću grla i kože, pospanost te povećanu živčanost. Uz to, putem zračnih kanala koji povezuju različite dijelove zgrade, virusne se infekcije šire mnogo brže nego da su prostorije neovisno klimatizirane, što je zbog ekonomskih i tehničkih razloga često nemoguće, tako da je i broj oboljelih mnogo veći.</p>
<p>U uredski prostor postavite što je moguće više sobnog bilja, potom prijenosni ionizator i ovlaživač zraka, posebice ako imate zasebnu prostoriju. Imajte na umu da na radnom mjestu svaki dan provodite mnogo vremena, tako da će vam se takvo ulaganje zasigurno višestruko isplatiti.</p>
<p>Problematici tehničkog neionizirajućeg zračenja, što se stambenih i poslovnih prostora tiče, zadnjih se petnaestak godina prišlo mnogo ozbiljnije te su se, sukladno tome, odredili i stanoviti međunarodni standardi. Pri pomisli na ured i štetna zračenja, prvi su na popisu dežurnih krivaca svakako monitori, no u praksi to i ne mora biti tako. Većina današnjih monitora emitira vrlo slabo električno polje, posebice oni s međunarodnom deklaracijom TCO 99, koja propisuje standarde glede zaštite od zračenja i uštede energije. </p>
<p>U pravilu, noviji monitori stvaraju mnogo slabije štetno zračenje od onih starijih generacija, no u praksi je ipak najsigurnije posebnim elektronskim uređajem izmjeriti stvarnu količinu kontaminacije elektro-smogom. Monitori s ravnim (flat) ekranom poželjniji su, no najbolji su izbor LCD ekrani s tekućim kristalima koji imaju najnižu emisiju zračenja i pogodniji su ljudskom oku. Nažalost, njihova je cijena i dalje visoka pa će mnogi uredi trebati još malo pričekati.</p>
<p>Ono što se često zaboravlja mnoštvo je kablova i žica koji se nalaze ispod stola i to najčešće tik do nogu osobe koja sjedi za stolom. Budući da se električna polja različitih jakosti vektorski zbrajaju, gomila žica može stvoriti značajna električna polja koja onda izravno djeluju i na nas. To znači da nam se cijelo tijelo nalazi u povećanom električnom polju čak i ako su nam samo stopala u neposrednoj blizini vodiča, te ih je stoga poželjno maknuti – što dalje. </p>
<p>Najproblematičniji su uredi s malim prostorijama u kojim se nalazi mnoštvo računala s pripadajućom perifernom opremom. Fotokopirni uređaji stvaraju relativno jako elektromagnetsko zračenje, k tome još ispuštaju i štetan plin ozon te ih nije preporučljivo koristiti na duže vrijeme. Manji printeri, faks aparati i ostali uredski uređaji u principu nisu izvori prejakih elektromagnetskih i električnih polja, stoga nisu ni opasni po ljudsko zdravlje. </p>
<p>Međutim, svi koji dugo rade za računalom trebali bi stvoriti naviku češćih prekida rada. To znači ne raditi odjednom više od dva sata te napraviti pauzu od petnaestak minuta kako bi se organizmu pružila mogućnost za djelomičnu energetsku revitalizaciju. </p>
<p>Jasno, tada treba ustati, protegnuti se i malo prošetati, a ne ostati ispred ekrana.</p>
<p>U sljedećem ćemo se nastavku osvrnuti na probleme lokomotornog aparata zbog dugotrajnog sjedenja te na očne poteškoće koje nastaju zbog vizualnog kontakta s ekranom.</p>
<p>Tomislav Juratovac</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Divlja svinja koja obožava čokoladu</p>
<p>Ivan Kenig iz Donjeg Vukojevca, sela u Sisačko-moslavačkoj županiji, slučajno je još prije 12 godina postao vlasnik neobičnog kućnog ljubimca – divlje svinje, kojoj su ukućani dali ime Verica. »Pronašao sam je u šumi kad je imala svega nekoliko mjeseci i otad se ne odvaja od naše obitelji. Preko zime je držimo u štali, a za ljepšeg vremena u oboru. Uz travu i kukuruz, obožava i čokoladu. Da je ugleda u nečijem džepu, taj bi brzo ostao bez njega«, kazao nam je Kenig.Verica, pitoma poput pravog kućnog ljubimca, spremno je s vlasnikom pozirala Vjesnikovoj fotoreporterki. »Navikla je na poziranje, s njom su snimali reklamu za 'Diners karticu'«, ponosno će vlasnik ispričavši nam usput i zgodu kada je u selu, zbog Verice, nastala prava panika. Jednom je, naime, odšetala iz obora i otišla na igralište gdje su djeca igrala nogomet. Ne znajući da je bezopasna, djeca su se razbježala, a roditelji pozvali lovce. No, dok su oni stigli, Verica se već mirno vratila u svoj obor.»Vericu inače koriste za treniranje lovačkih pasa, no ona je toliko bezopasna da svakom psu dopusti da pobjegne«, pohvalio nam se vlasnik. </p>
<p>J. Filipas</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Astronauti bi zbog štednje trebali duže ostati u svemiru</p>
<p>BAJKONUR, 17. travnja</p>
<p> – U ruskoj svemirskoj agenciji smatraju da bi astronauti na međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS) trebali duže ostajati u svemiru kako bi se stvorila mogućnost dodatne zarade od »svemirskih turista«. Rusija snosi sav teret opskrbe i prijevoza astronauta na ISS, nakon što je NASA obustavila letove zbog lanjske nesreće space shuttlea »Columbia«. Glasnogovornik ruske svemirske agencije Sergej Gobunov kaže da bi produženjem boravka astronauta u svemiru ruske rakete postale dostupne »svemirskim turistima« koji su spremni platiti 20 milijuna dolara za putr. »NASA nam još nije odgovorila na prijedlog, ali mislim da će odlučiti pozitivno«, ocijenio je Gorbunov. NASA kaže da je primila prijedlog ruske strane, no još mora razmotriti na koji bi način produžen boravak astronauta u svemiru djelovao na njihovo zdravlje. Dosad su dva »svemirska turista« ostvarila osmodnevni put i boravak na ISS-u, a američki poslovni čovjek Gregory Olsen trebao bi poletjeti u svemir dogodine. Ruski planovi predviđaju do četiri »turistička« putovanja u svemir godišnje. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Norveški okrug podupire prava pušača </p>
<p>Norveški okrug je objavio da je pušenje osnovno ljudsko pravo, kao protuteža zabrani nametnutoj radnicima javnih službi na razini grada Levanger. Riječ je o gradu u središnjoj Norveškoj s oko 18.000 stanovnika, a tamošnji su gradski čelnici početkom godine zabranili pušenje svim zaposlenicima gradskih službi tijekom radnih sati, ali ne samo na posjedima koji su u vlasništvu grada, već i na onima koji nisu u gradskom vlasništvu. </p>
<p>Poništenje tog zakona postala je nacionalna vijest nakon što su protivnici ovakve drastične zabrane pušenja tražili da se ispita vjerodostojnost zabrane. Okrug je proglasio zabranu nevažećom, jer krši Europsku konvenciju o ljudskim pravima. U obrazloženju stoji da grad može zabraniti pušenje na svojem vlasništvu, ali ne i radniku koji puši u svom osobnom automobilu ili na privatnom posjedu. </p>
<p>Okrug se pozvao na sekciju Konvencije koja štiti privatni život građana. </p>
<p> Brodhger Meinhardt i Steinar Holten, dva političara koja su uložila žalbu na zabranu pušenja koja je riješena u njihovu korist, proslavili su to na stubištu levangerske Gradske vijećnice paleći najveće cigare koje su u tom času mogli pronaći. </p>
<p>N. K.</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Jadranski prosvjedi</p>
<p>Posljednjih tjedana vrije na otoku Visu. Nezadovoljni što se njihovi susjedi iz grada Komiže uskoro učlanjuju u Jadransku uniju (JU), jedan dio stanovnika grada Visa izašao je na ulice izraziti svoje ogorčenje. Dio Višana ne može, naime, shvatiti zašto JU prima Komižane, iako je u Komiži upravo ovih dana proveden kontroverzan referendum o tome treba li ljudima koji nisu rođeni na Komiži dopustiti da love ciple i sunčaju se na komiškoj plaži.</p>
<p>Istodobno, tvrde Višani, oni svojim gostima pružaju ne samo to, već i mnogo, mnogo više, ali im neke članice JU svejedno uporno odbijaju dati svoju suglasnost. I to samo zato što je stari ribar Ante, poznati otočni svjetioničar, ugasio svjetlo, napustio svjetionik i otputovao na odmor u nepoznato. Viška borba za ulazak u JU vodi se pod sloganom: »A Vis?«</p>
<p>I dok se bije boj oko priključenja Jadranskoj uniji na međugradskoj razini, unutar samoga grada Visa ljuti je boj i podjele izazvao prijedlog da se jedan njegov veći trg nazove po prvome gradonačelniku Visa. S jedne je strane većina Višana kojima se to čini sasvim logičnim rješenjem – ako, naime, trgove imaju i J. F. Kennedy i F. D. Roosevelt i Naser i Nehru, onda može i Frane T.</p>
<p>No, glasna i medijima ojačana manjina tome se protivi nevjerojatnom žestinom, pritom birajući i neke od najdemokratičnijih metoda. Neke od njih su - primitivno vrijeđanje, falsificiranje povijesnih fakata i neukusno ismijavanje pokojnika, a kao argument protiv služi im i čak mišljenje jedne od najčasnijih članica JU po kojemu je Frane T. odgovoran za ratne zločine. </p>
<p>Prosvjedi se nastavljaju na - Britanskom trgu.</p>
<p>A. K. Buterin</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="20">
<p>Od opanaka do paške čipke za jedanaest tisuća kuna</p>
<p>Bez obzira na najbolju namjeru, rezultati trećeg natječaja Turističke zajednice grada Zagreba i Etnografskog muzeja za najbolji zagrebački i hrvatski suvenir, doista su katastrofalni. Ne samo da se među dvjestotinjak izložaka može naći tek desetak pristojnih suvenira, već radovi pokazuju zastrašujuću likovnu nekulturu, nepoznavanje prošlosti, ali zato fantastičan smisao za kič. Šteta što u natječaju nisu sudjelovali mladi slikari, kipari i dizajneri zagrebačkih akademija i likovnih škola</p>
<p>U Pragu i Beču sretni putnici oduševljeni kulturnim bogatstvima starih europskih metropola nabavit će dražesne suvenire što svjedoče drevnu povijest i ljepotu mjesta s kojeg će zauvijek ponijeti otjelovljenu uspomenu za svoje srce.</p>
<p>U Beču putnik će nabaviti dizajnirane male odljeve Katedrale sv. Stjepana, šalice i tanjure s Mozartovim likom, male snježne kugle sa praterskim kotačem, osladiti se bombonima i slavnom čokoladom gorkastog okusa. U bečkim muzejima očarat će ga suvenirnice s šalicama, kutijama i olovkama na kojima su otisnuta remek djela Gustava Klimta, Oskara Kokoschke, Friedricha Hundertwassera, bečke secesije... U Pragu dočekat će ga svakovrsni suveniri s Kafkinim likom, replike Karlovog mosta, kao i izvanredna ponuda suvenira starih praških obrta – zvonara, oružara, zlatara. Blistaju u praškim izlozima mačevi, noževi, oklopi, narukvice i ogrlice od jantara rađeni po naputcima starih majstora.</p>
<p>Spomenuli smo samo dva grada kojima se Zagreb odavno mogao priključiti bogatstvom suvenira svog neizmjernog povijesnog i kulturnog nasljeđa. No, u glavnom gradu Hrvatske nema suvenira koje bi resili Matošev, Krležin ili Zagorkin lik, baš kao što niti zagrebačka Moderna galerija ili Muzej suvremene umjetnosti nema suvenire urešene Bukovčevim, Sessijinim, Becićevim, Račićevim, Babićevim, Meštrovićevim, Murtićevim, Junekovim ili Piceljevim djelima, da druge sjajne umjetnike uopće i ne spominjemo! </p>
<p>Koliko je situacija s hrvatskim i zagrebačkim suvenirom žalosna, svjedoči izložba u zagrebačkom Etnografskom muzeju. Rezultat je to trećeg natječaja kojeg je u najboljoj namjeri organizirala Turistička zajednica grada Zagreba u suradnji s Etnografskim muzejom želeći konačno stvoriti fundus suvremenih autohtonih hrvatskih suvenira. Pošten žiri sastavljen od renomiranih stručnjaka (Ivanka Ivkanec, Ariana Kralj, Hrvoje Ljubić, Damir Mataušić, Mladen Orešić i Ivanka Rešetar Krčelić) našao se u nebranu grožđu. Želeći demokratski sve predstaviti, vrsna stručnjakinja Ivanka Ivkanec iz Etnografskog muzeja izložila je ne samo sve strahote prispjele na natječaj, već i dala povijesni pregled hrvatskog suvenira, kao i recentne suvenirske uratke što se mogu nabaviti po zagrebačkim dućanima.</p>
<p>Žiri je zasad dodijelio tek nekoliko priznanja, a nagrade publike i nagrade žirija trebale bi se uručiti na kraju izložbe. Svaki posjetitelj u prekrasno dizajniranom deplijanu u obliku pulsirajućeg srca Dragice Petrović, naime, može odabrati nekoliko suvenira koji mu se sviđaju i sudjelovati u konačnoj odluci o nagradama. Koliko je teško bilo članovima žirija pri ocijeni radova svjedoči njihova preporuka: »Mišljenje je povjerenstva da niti jedan od radova nije u potpunosti zadovoljio kriterije. Smatramo da je u budućim natječajima neophodno postaviti jasnije propozicije i ciljeve, te animirati ustanove...«</p>
<p>Zalud divan tekst Ivanke Ivkanec o povijesti i likovnoj vrijednosti suvenira, tog spomenka kojim darujemo sebe i voljene, kada je izložba suvenira užasna. Knjiga dojmova postavljena na ulazu u izložbu odmah daje naslutiti što vas čeka. Rečenice tipa »razočarana sam«, »užasnut sam«, »moglo je i bolje« – tek su uvod u prezentaciju neviđenog kiča među kojim strše oni rijetki prekrasni autohtoni hrvatski suveniri.</p>
<p>Izložba počinje optimistično s prekrasnim licitarom, zagrebačkim kartama, šeširićem i staklenim srcem na kojem piše »Zagreb«. Međutim, najljepši primjerci licitara u obliku srca i pjetlića – još uvijek najljepše uspomene sjeverne Hrvatske ( i šireg srednjoeuropskog prostora) izloženi su u ulaznom dijelu muzeja, a ne na izložbi. Potom slijede ljupke figurice kipara Zvonimira Lončarića (kućice, automobili i figurice), jedinog velikog umjetnika u toj hrpi amatera što je još davno stvorio dojmljive zagrebačke suvenire.</p>
<p>Ni slijedeća vitrina nije loša, dapače. Izložene su stare zagorske igračke iz 1940. – ormarići, ladice, škrinje, kreveti, divni jež iz Vidovca, što se i danas mogu kupiti na tržnicama kao originalni hrvatski suveniri. Put nas vodi k povijesnim suvenirima – starom tanjuru za uskrsna jaja iz Posavine, dvojnicama, čuturama, ukratko folklornim suvenirima nastalim davnih tridesetih godina prošlog stoljeća. Slijede zgodne kožne torbice sa cvjetićima, srca i drveni noževi za rezanje papira koje su davno radili zagrebački majstori koji su za proizvodnju morali imati dopuštenje Etnografskog muzeja.</p>
<p>U dvije vitrine lijepa je, no i preskromna ponuda Arheološkog muzeja (glava carice, glava rimskog mladića, vučedolska jarebica, ženski idol iz Dalja, pećnjak) i Gliptoteke (glave sa Šibenske katedrale, odljev Kairosa, Hrvatski dostojanstvenik iz kninske biskupije i Plesačica iz Trogira). Nigdje suvenira Muzeja za umjetnost i obrt koji je upravo uz izložbu »Secesija« načinio krasne suvenire, niti foto galerije Badrov koja je lansirala čitav niz suvenira s motivima poznatih zagrebačkih fotografa.</p>
<p>I zatim počinje poraz suvremenog hrvatskog suvenira. Iz Doma umirovljenika Dubrava izložene su ružne kutije i svijećnjaci i neizostavna drvena čaplja. Slijede radovi prispjeli na natječaj – plastični pas Dalmatinac i plastična kemijska olovka zabijena u kamen koja treba simbolizirati devastaciju i prodaju hrvatskih otoka. Po čemu je to suvenir zna valjda samo autor koji je dizajnirao i ružnu bocu s kravatom.</p>
<p>Zatim ide suvenir bez sumnje ingeniozan u majstorstvu – uokvirena paška čipka, ali po cijeni od 11.000 kuna, pa kojem turistu to odgovara – samo naprijed! Završni dio izložbe neviđena je smotra kičeraja što treba ući u anale neukusa. Plastične lutke u narodnim nošnjama, kičaste vezene slike s motivima Hrvatske, ružne majice s natpisom Zagreb, neukusne staklene slike i križevi, čipke koje nemaju veze niti s jednom hrvatskom povijesnom čipkom, prekićene poculice, drvene hiže i, kao vrhunac, tekstovi pisani kemijskom olovkom nalik na dječje referate koje je, samo dragi Bog zna zašto, autor poslao na natječaj.</p>
<p>Zašto je priznanje žirija dobila rimska narukvica (koja doista nije hrvatski suvenir) i zašto su priznanjem nagrađeni opanci ostaje nejasnim. Baš da će netko opanke nositi prijateljima u inozemstvo kao suvremen hrvatski suvenir malo je teško povjerovati.</p>
<p>U tom oceanu strahota što dokazuju likovnu nekulturu i povijesno neznanje, strše oni rijetki suvremeni suveniri za svaku pohvalu – paprenjaci, samoborski liker, dražesni lončići za med, papirnate vrećice s fotografijama Zagreba, penkala, lampe u obliku šestinskih kišobrana, mirisni otočki sapuni, moderni nakit rađen prema pučkom posavskom nakitu (kobasa), zagrebačke dame od lišća, lijepi papiri za pisanje s suhim žigom glavnog grada, uskrsna jaja iz svih dijelova Hrvatske, divne slastice »Bakini poljupci«, torta »Bijeli Zagreb« i najljepši od svih – »Zagrebački slatki pušlek« sastavljen od ušećerenog cvijeća – dobitnik prestižne Zlatne medalje u Moskvi.</p>
<p>I eto, suvremeni hrvatski suvenir mahom je uspješan samo u hrani, kada autori oživljavaju drevnu pučku kuhinju. Ili ako baš hoćete, »špajzu« vaše bake. I zato ne treba žaliti što suvenir nije oslobođen PDV-a, što nema strategije razvoja hrvatskog suvenira, što Turističke zajednice kao neprofitne organizacije ne mogu financirati izradu suvenira. Nemaju ni za što. Osim za nekoliko rijetkih umjetnika. Šteta što u ovaj natječaj nisu bili uključeni studenti Akademije likovnih umjetnosti i likovnih škola...</p>
<p>Marina Tenžera</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Zlatni tjedan japanske kulture u Zagrebu </p>
<p>Zlatni tjedan japanske kulture održava se od 23. travnja do 7. svibnja. Uz goste iz Japana, tri koncerta s izvedbama triju djela japanskih skladatelja, od čega dvije praizvedbe u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, publika će moći vidjeti i izložbu fotografija suvremene japanske arhitekture ili naučiti više o tradicionalnim japanskim udaraljkaškim instrumentima</p>
<p>Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog od petka 23. travnja u svojim će prostorima ugostiti umjetnike iz dalekog Japana te niz manifestacija vezanih uz kulturu te daleke zemlje. Zlatni tjedan japanske kulture tako će u organizaciji Zagrebačke filharmonije i veleposlanstva Japana i pod medijskom pokroviteljstvom Vjesnika zagrebačkoj publici priuštiti tri djela japanskih skladatelja, od čega dvije praizvedbe. </p>
<p>Do pokretanja Zlatnog tjedna japanske kulture došlo je zahvaljujući suradnji Filharmonije s japanskim umjetnicima. »Kada smo planirali sezonu 2003./2004. uvrstili smo u program dva japanska skladatelja, Matsushita Isaoa i Toru Takemitsua te pozvali dva japanska umjetnika; dirigenta Chikara Ivamuru i udaraljkaša Eitetsu Hayashija«, doznajemo od ravnatelja Zagrebačke filharmonije Berislava Šipuša, ujedno i glavnog koordinatora manifestacije. </p>
<p>»Doznali smo da negdje točno u tom razdoblju, potkraj travnja pa do početka svibnja Japan i Japanci obilježavaju niz nacionalnih praznika koje su objedinili pod nazivom Zlatni tjedan. </p>
<p>Dolaskom pijanista Mitani Ona, koga u Hrvatsku šalje Agencija za kulturu japanske Vlade dobili smo mogućnost organizirati još jedan koncert 25. travnja koji također, uz one 23. travnja i 7. svibnja ulazi u Zlatni tjedan japanske kulture u Zagrebu«, kaže maestro Šipuš. </p>
<p>Na programu su dvije skladbe japanskih skladatelja, 23. i 25. travnja, »HI-TEN-YU«, što bi u slobodnom prijevodu bilo »Let–raj–igra ...« za wadaiko bubanj i orkestar autora Matsushite Isaoa i »Spirit gardens« Toru Takemitsu. Obje skladbe se sada prvi put izvode u Hrvatskoj, a Hi-ten-yu je izveden i 2000. godine s Berlinskom filharmonijom pod ravnanjem Kent Nagana. Domaćoj publici dotična bi djela mogla zvučati vrlo zanimljivo s obzirom da se senzibilitet japanskih skladatelja, kako nam kaže maestro Šipuš, miješa s iskustvima i senzibilitetom nas Europljana, ali uvijek ostaje i sigurno će ostati neka, pa čak i jaka, povezanost s njihovom tradicijom i pogledima na svijet i život. </p>
<p>Za Zlatni tjedan japanske kulture trebalo je dopremiti i tradicionalni waidako bubanj iz Japana na koje će svirati solist Hayashi Eitetsu, svjetski poznati izvođač na tom specifičnom instrumentu. Maestro Hayashi svjetsku je slavu stekao ne samo činjenicom da je najbolji izvođač na tom instrumentu, već i kao utemeljitelj umjetnosti sviranja na udaraljkama. Sam je ustanovio karakterističan način sviranja okrenut leđima prema publici, što je postao temeljni način sviranja za sve izvođače na wadaiko bubnjevima. Koristeći se tradicionalnim japanskim taiko bubnjevima Eitetsu Hayashi stvorio je originalni način izvedbe, sasvim različit od tradicionalnih izvedbi na wadaiko bubnjevima, a s vremenom je dobio i velik broj sljedbenika. Premda nosi utjecaje tradicionalne izvedbe Hayashijev stil ne sliči niti na jedan od njih.</p>
<p>Veliki japanski bubanj wadaiko najveći je i najimpresivniji u obitelji japanskih velikih bubnjeva. To je tradicionalno japansko udaraljkaško glazbalo podesno za posebne ceremonije pri japanskoj svetkovini zazivanja stapanja neba sa zemljom.</p>
<p> Načinjen od kamforova, cedrova ili hrastova drva s napetom konjskom ili kravljom kožom preko tijela on daje dubok zvuk što dugo vibrira. Postoje različiti oblici; cilindrični, bačvasti, čevrtasti ili u obliku pješčanog sata. Prosječna širina mu je 40 do 90 cm i dužina 50 do 100 cm. Za sviranje postoji niz palica, a o izboru palice ovisi i nijansa zvuka. </p>
<p>Kako bi publici pobliže približio sve tajne sviranja Hayashi Eietsu priprema i radionicu o japanskim udaraljkaškim instrumentima u nedjelju 25. travnja u 10 sati u prostorijama Društva hrvatskih skladatelja.</p>
<p>Da ne ostane sve na glazbi Zlatni tjedan japanske kulture publici će već prvog dana u prostorijama predvorja dvorane »Lisinski« približiti i svjetski poznatu suvremenu japansku arhitekturu kroz fotografije redovnog profesora na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu Dragomira Maje Vlahovića. Ništa manje nije zanimljivo niti predstavljanje hrvatskog nastupa na Svjetskoj izložbi u Japanu 2005., koje će se održati istoga dana.</p>
<p>Martina Kalle</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Hrvatski prodor u europsku renesansu</p>
<p>Izložba »Renesansa u Hrvatskoj« remek-djelima Europi otkriva da je Hrvatska jedna od prvih nositeljica renesansnoga stila u Europi koja tek danas otkriva te hrvatske umjetničke prinose kulturi staroga kontinenta. Tom izložbom slika europske renesanse dobiva novu dimenziju, a njezin mozaik, na kojemu je Hrvatska bila pokrivena tek bezbojnim pločicama, novi kolorit. Već početni interes publike svjedoči o uspjehu izložbe. A za nas je najveći to što je renesansa iz Hrvatske napokon zadobila ono pravo visoko pozicionirano mjesto u umjetničkom korpusu europske renesanse </p>
<p>Remek-djela renesanse, što su iz Hrvatske stigla u kraljevski renesansni dvorac Écouen nedaleko od Pariza te tamo postavljena u Nacionalnom muzeju renesanse, vrhunskom su kvalitetom Francuskoj, a time i Europi, otkrila da je ta sredozemna i srednjoeuropska zemlja jedna od prvih nositeljica renesansnoga stila u Europi koja tek danas otkriva te hrvatske umjetničke prinose kulturi staroga kontinenta. Izložba »Renesansa u Hrvatskoj«, autori koje su dr. Alaine Erlande Brandenburg i dr. Miljenko Jurković, iznenadila je stručnu javnost Francuske, za koju je kao i za mnoge druge europske eksperte za to stilsko razdoblje, umjetnost toga doba u Hrvatskoj bila velikom nepoznanicom. Stoga je na karti europske renesanse ona dosad bila tek bijelom mrljom. Tom izložbom, što je otvorena u Velikom tjednu, slika europske renesanse dobiva novu dimenziju, a njezin mozaik, na kojemu je Hrvatska bila pokrivena tek bezbojnim pločicama, novi kolorit.</p>
<p>Izložba, što ostaje otvorena tri mjeseca, popraćena je obimnim stručnim, bogato ilustriranim katalogom, što je posebno značajno jer se time prvi puta na francuskom jeziku objavljuju tekstovi eminentnih hrvatskih znanstvenika (Joško Belamarić, Neven Budak, Dunja Fališevac, Igor Fisković, Nada Grujić, Predrag Marković, Darko Novaković, Miljenko Jurković, Milan Pelc) o renesansi u Hrvatskoj, čime oni postaju relevantna i referentna stručna literatura. Time se onda otvara i put za uvrštavanje vrhunskih renesansnih djela iz Hrvatske u europske povijesno-umjetničke preglede u kojima ih dosad nije bilo. Pa iako su sâma djela u prvome planu, ona nisu ni na izložbi ni u katalogu predstavljena van povijesnog i društvenoga konteksta u kojem su nastala.</p>
<p>Uvodni dio izložbe, u koji se ulazi kroz dvorsku kapelu što još odražava miješanje gotičko-renesansnih stilskih elemenata te time na neki način korespondira sa sličnim graditeljskim karakteristikama toga doba u Hrvatskoj, pokazuje povijesne okolnosti u kojima se unatoč dobu straha zbog turske najezde, ali i drugih posezanja za hrvatskim tlom, renesansa javlja gotovo istodobno kao u prvim centrima renesanse u Italiji. Na 22 obostrana panoa, što se protežu sredinom dviju prvih dvorana, fotografijama (Živka Bačića, Damira Fabijanića, Grge Vranića i Nine Vranića) je predstavljena renesansna arhitektura, urbanizam i prostor Hrvatske, a pratećim tekstom oslikana povijesna situacija u kojoj se tu renesansa pojavljuje i doseže svoje vrhunske domete.</p>
<p>No, na samom ulazu u tu dvoranu posjetitelj se prvo tete a tete susreće s fotografijom Apoksiomena u naravnoj veličini. Zašto? Iz dva razloga. Prvo stoga što antička statua atleta simbolizira onaj antički uzor kojemu je težila renesansa, u kulturološkom okruženju kojega je nastajala, a potom zato što on također dolazi iz Hrvatske kao još jedno remek-djelo, najvjerojatnije Lizipovo, koje obogaćuje europsku kulturnu baštinu. Nakon susreta s Apoksiomenom kreće priča o Hrvatskoj u doba renesanse. Njen je prostor prezentiran s dvije zemljopisne karte, onom iz 15. stoljeća, koja još obuhvaća prostor Banovine te onom 16. stoljeća kada je svedena na reliquiae reliquiarum. U vrijeme kad za njezinim prostorom posižu Mlečani, Habsburzi i Mađari, a neprekidno navaljuju Turci, i kada se to predziđe kršćanstva sve više prostorno stanjuje, obalno područje i otoci imaju snage da unatoč strepnjama i neprekidnim opasnostima cvate u ljepoti i umjetnosti. </p>
<p>I dok se gradovi, poput Dubrovnika, opasuju zidinama, grade utvrde kao što je Nehaj kod Senja ili Sisak, pa ekskluzivni vojni logor najvišeg ranga kao što je Karlovac (u obliku bastionski utvrđene zvijezde), hrvatski umjetnici odlaze i školuju se u jakim talijanskim umjetničkim centrima i vraćaju se u domovinu gdje ostvaruju svoja ponajbolja djela, ili pak odavde kao vrhunski umjetnici odlaze u Europu (Italiju, Francusku, Ugarsku...) gdje su pozivani kao tada ponajbolji stvaratelji. Hrvatski intelektualci, eruditi, humanisti, pak, ne odustajući usprkos svemu od hedonizma nastoje stvarati i naručivati djela od tada najpoznatijih talijanskih umjetnika koje i pozivaju u svoje sredine.</p>
<p>U Dubrovnik tako dolazi Onofrio della Cava koji sudjeluje u velikom projektu opremanja grada u koji se dovodi voda (Onofrijeva česma), ali stiže i Michelozzo Michelozzi koji gradi Knežev dvor i podiže utvrde. U Trogiru se u to vrijeme ostvaruje obnova grada vođena humanističkom idejom obitelji Ćipiko koja poziva Nikolu Firentinca i Andriju Alešija koji tu stvaraju niz arhitektonskih i skulptorskih djela. Vrhunac tog stvaralačkog zamaha u Trogiru zasigurno označava kapela bl. Ivana Ursinija, zasigurno najznačajnije arhitektonsko-skulptorsko djelo europske renesanse, unutrašnjost koje ispunjaju kipovi Nikole Firentinca, Andrije Alešija i Ivana Duknovića. I Zadar se utvrđuje kao utvrda. Tu su angažirani najbolji mletački graditelji Malatesto Baglione i Michele Sanmicheli o čijem umijeću i danas svjedoče kopnena vrata. Utvrđuju se i Turanj kod Zadra, Sukošan i Pakoštan, ali i crkve na Hvaru – u Vrboskoj i Starome Gradu gdje Hektorović svoje ladanjsko imanje Tvrdalj gradi kao utvrdu. Gradovi u priobalju grade refugije kao pribježišta i tako nastaje sedam kaštela kraj Splita. </p>
<p>Istovremeno tu dolaze slike Tiziana i Tintoretta, u Dubrovniku se formira Dubrovačka slikarska škola, vrhunac koje označava Nikola Božidarević. A kraj Dubrovnika i na dubrovačkim otocima nastaje niz ladanjskih ljetnikovaca koji pokazuju da se tu živi arkadijski. U Šibeniku se gradi katedrala, koju na poticaj Jurja Šižgorića genijalno ostvaruje Juraj Dalmatinac, čije će nedovršeno djelo završiti Nikola Firentinac (svetište). To jedinstveno djelo europske renesanse ističe se svojim inovativnim konstrukcijama kojima se zapravo ostvaruje prva montažna zgrada na svijetu.</p>
<p>Kako je ova ilustrirana priča na panoima postavljena unutar stalnog postava Nacionalnoga muzeja renesanse u Écouenu, kao uostalom i cijela izložba, dobra je podudarnost da su duž zidova te dvorane u vitrinama izloženi oklopi i onovremena ratna oprema koja doprinosi doživljaju ratnih opasnosti u kojima se zbivala renesansa u Hrvatskoj. U renesansnom ambijentu dvorca, dvorani optočenoj drvenim uresom, na prvom su mjestu izložena skulptorska djela Franje Vranjanina, izvan Hrvatske poznatijeg kao Laurane, koji je kao i njegov brat Lucijan, veći dio svoga opusa ostvario u Italiji, a Franjo posebice u Francuskoj. </p>
<p>Uz bistu Antonija Barresija i nadgrobnu ploču sv. Stošije, zadarske zaštitnice, koje su u Écouen stigle iz Hrvatske, tu je i bista mlade žene (možda Bogorodice), remek-djelo toga vremena (kraj 15. st.) što je posuđeno iz Louvrea. Franji Vranjanin samo je jedan iz plejade umjetnika što se otisnuše u Europu iz Hrvatske, ali u njoj nisu bili prepoznati kao naše gore list. Poznat kao Francesco Laurana, obišao je razne europske dvorove pa i papinske. Kako je njegov doprinos europskoj renesansi golem, to je već u Écouenu najavljen novi izložbeni projekt, u suradnji s hrvatskim stručnjacima, posvećen samo Laurani ili Vranjaninu. Sada će se, međutim, znati odakle potječe taj veliki umjetnik. A kako bi se riješile i druge nedoumice oko imena naših umjetnika, u katalogu su na jednome mjestu objavljene sve inačice njihovih imena, kojima su se u svijetu, ovisno o mjestu boravka, koristili.</p>
<p>Gotovo simbolički izdvojeno je u zasebnoj nevelikoj prostoriji »Bičevanje« Jurja Dalmatinca, fragment sarkofaga sv. Staša, iz splitske Katedrale, kojim je, potaknut antičkim uzorima ili djelom Donatella, Juraj definitivno najavio renesansu u Hrvatskoj. U velikoj odaji Catherine Medici, djelomice obloženoj tapiserijama, dominantno mjesto zauzima velika Tizianova slika »Sv. Marija Magdalena s Tobijom i anđelima« na kojoj je naslikan i njezin naručitelj Gučetić (iz dominikanskoga samostana u Dubrovniku). Izložena u postupku restauracije, s tek dovršenim poprsjem Marije Magdalene, popraćena je, s obzirom na zahtjevnost postupka i pleksi reprodukcijom razdijeljenom u niz pomičnih ploča, na pozadini kojih se očitava pristup restauraciji. Uz nju je i portret Tome Nigrisa, kojeg je nadbiskup naručio kod Lorenza Lotta.</p>
<p> U toj dvorani prigušena svjetla izložena su djela Jurja Julija Klovića, uz ona rijetka iz Hrvatske, i ona iz Louvrea, te Andrije Meldole zvanog Schiavone, kojega se mnogi radovi nalazi u Louvreu, pa su neki od njih i tu zastupljeni. Iako se Klović, kojega je Vasari nazvao »Michelangelom minijature«, izričito potpisivao kao Julius Clovius Croata, ni on na žalost u Europi još nije percipiran kao Hrvat. I Andrija Meldola, koji je bio al pari umjetnikom Tintorettu i Veroneseu, s kojima je i prijateljevao, nije prepoznat kao takav unatoč onoj oznaci Schiavone. Zato je još jedna značenjska važnost ove izložbe pozicioniranje tih europskih umjetnika u njihove početne hrvatske okvire. Uz grafičke listove Meldole izloženi su i oni Natalea Bonifacija te Martina Kolunića Rote, te priličan broj knjiga iz edicija Dobrića Dobričevića, koje svjedoče i o renesansnom bumu hrvatskoga izdavaštva. U kabinetu uz tu odaju rezervirano je mjesto za izabrane zlatarske radove koji su izloženi u središnjoj vitrini što se doima poput trezora u kojemu dominira poprsje sv. Sixta iz Zadra, Fortezzin pladanj iz Šibenika i Jamnitzerov vrč iz Riznice zagrebačke Katedrale.</p>
<p>U velikoj dvorani što slijedi renesansa iz Hrvatske gotovo da zaustavlja dah. To je i velika završnica izložbe u kojoj se jasno vidi taj spoj djela domaćih umjetnika i onih stranih majstora, uglavnom talijanskih, koja su nastala zahvaljujući našim naručiteljima i donatorima. Uz raskošne Božidarevićeve poliptihe, tako se tu može vidjeti Tintorettovo »Polaganje u grob« na kojemu je ovjekovječen naručitelj Petar Hektorović, »Sv. Martin s prosjakom« Vittorea Carpaccija, kojega je naručio zadarski kanonik Martin Mladošić, »Odmor na bijegu u Egipat« Petera Coeckea van Elsta, naručen za Crkvu sv. Marije u Pakljeni na Šipanu, »Bogorodica s djetetom, svecima i donatorom Francesca Bissole« koju je naručio dubrovački vlastelin Dobre Dobričević, »Golgota« iz zagrebačke katedrale, pripisana Düreru, ali i »Bogorodica s djetetom« domaćeg umjetnika Jurja Ćulinovića.</p>
<p>Osim slika tu su i grandiozne skulpture (neke teške 1700 kilograma), ponajprije Ivana Duknovića i Nikole Firentinca. Tu ponosno stoji Duknovićev »Sv. Ivan Evađelist« iz trogirske kapele bl. Ivana Ursinija, koji je zaštitni znak izložbe (reproduciran na naslovnici kataloga, na plakatima i razglednicama), a pridružuje mu se i Firentinčev. Uz njih tu su i Firentinčev »Sv. Sebastijan« te reljef »Oplakivanje Krista« te Duknovićev »Putto« i »Sv. Vlaho«, ali i reljef s likom Madone s djetetom (iz Senja), što se pripisuje Giovanniju Ricciju, a zasigurno je riječ o jednom od majstora okupljenih u Duknovićevoj radionici u Budimu na dvoru Matije Korvina, koji se potom s njim vraćaju u Hrvatsku. Da i rad za nas anonimnog autora može biti vrhunsko djelo renesanse pokazuje i veliko drveno raspelo iz Crkve sv. Petra u Starome Gradu na Hvaru. Na izlasku s izložbe pozdrav domahuje jedan od dubrovačkih zelenaca – udarača s gradskoga zvonika, vrhunski brončani kiparski Michelozzov rad.</p>
<p>Ta važna izložba marketinški je odlično popraćena. Uz prethodne najave, već od Nove godine (i novogodišnja čestitka Muzeja upozoravala je na »Renesansu u Hrvatskoj«), jambo plakate, deplijane i letke koji uključuju i nagradna pitanja, što mogu posjetiteljima donijeti i putovanje »Tragovima renesanse u Hrvatskoj« za što su organizirane specijalne turističke ture, organizirana su i vođenja izložbom koja je već na početku izazvala ogroman interes. U prvih šest dana izložbu je vidjelo dvije tisuće posjetitelja (u to nisu uključeni uzvanici s otvorenja), a prodano je 32 kataloga. Sudeći po tim prvim podacima ova će hrvatska izložba u dvorcu Écouen postići veliki uspjeh. A za nas je najveći to što je renesansa iz Hrvatske napokon zadobila ono pravo visoko pozicionirano mjesto u umjetničkom korpusu europske renesanse. </p>
<p>Vesna Kusin</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Intenzivna koncertna šok terapija </p>
<p>Čak 10 koncerata u 12 dana bit će dobar test ima li domaća publika dovoljno volje i novca, ali će i dati odgovor na pitanje zanimaju li potencijalne konzumente više pojedina imena ili, pak, vole »u paketu« hodočastiti svakovečernje nastupe. Aktualna ponuda Zagreb dovodi u ravan s europskim metropolama, ne samo po gostovanjima komercijalnih pop imena, već i poslasticama za sladokusce</p>
<p>Kraj travnja intenzivnim programom rock gostovanja u Zagrebu vječnim nezadovoljnicima ponudom inozemnih i domaćih nastupa izgleda poput šok-terapije. Međutim, nemoguće je ne primijetiti da se ovoga puta otišlo u drugu krajnost – zato će čak 10 koncerata u 12 dana biti dobar test ima li domaća publika dovoljno volje i novca, ali će i dati odgovor na pitanje zanimaju li potencijalne konzumente više pojedina imena ili, pak, vole »u paketu« hodočastiti svakovečernje nastupe na nekoliko zagrebačkih lokacija. </p>
<p>Čini se da se svako djelatno ime odlučilo na nastup upravo sada, pitanje je hoće li – a nadamo se da neće – ovakav raspored nekim izvođačima presuditi slabijom posjetom publike. Ponuđen je notni program, naime, toliko gusto ispresijecao kalendar krajem travnja da se čini kao da smo, barem privremeno, uhvatili ritam koncertne ponude kakva vlada u Londonu. </p>
<p>Podsjetimo, u travnju smo već vidjeli Living Colour, Erica Sardinasa i Ole Lukoye u SKUC-u te Willard Grant Conspiracy u KSET-u, kamo su se vratili nakon šest mjeseci zbog odličnog prvog prijema, a gdje su odličan koncert prošloga tjedna održali i Friends Of Dean Martinez. </p>
<p>Za lipanj i srpanj najavljeni su veliki open-air nastupi Lennyja Kravitza i Metallice te Pink i Santane na stadionu u Velikoj Gorici, dok David Byrne iz bivših Talking Headsa stiže početkom srpnja u Tvornicu. Odmah početkom svibnja, 7. i 9., u SKUC-u nastupaju Fantomas – postava Mikea Pattona iz Faith No More – i legendarni Dead Moon, dok se vremešni Jethro Tull vraćaju u Dom sportova 25. svibnja. </p>
<p>No, vratimo se aktualnoj ovomjesečnoj ponudi koja Zagreb dovodi u ravan s europskim metropolama ne samo po gostovanjima komercijalnih pop imena, već i poslastica za sladokusce kojima je ponuđeno nekoliko najznačajnijih suvremenih predstavnika americane poput Lambchop. </p>
<p>Do kraja mjeseca u Zagrebu će nastupiti Ibrahim Ferrer u društvu ovogodišnjeg dobitnika Grammyja, gitarista Manuela Galbana (18. travnja u Domu sportova), dok pop-dance atrakcija Faithless svira dan kasnije u novootkrivenom prostoru stare klaonice u Heinzelovoj ulici. Grupa Hladno pivo u Domu sportova nastupa (20.4.), gdje stiže i Vlatko Stefanovski Group (29.4) i povratnici Divlje jagode (27.4.). </p>
<p>Gitaristički ekspertni dvojac Damir Halilić-Hal i Tommy Emmanuel sviraju 25. travnja u Tvornici, kao i Violent Fammes 24. te DJ Ravin iz pariškoga Buddha Bara 30. travnja. Možda najatraktivnije gostovanje predstavlja dolazak postave Lambchop u kino dvoranu Studentskog centra (27.4.), gdje dan kasnije dolaze i Faust.</p>
<p>Ne može se zaobići činjenica da je predstojeća ponuda dobro odvagana i u žanrovskom i u kvalitativnom smislu.</p>
<p> Na svoje će doći poklonici komercijalnih pop imena, stalni posjetitelji KSET-a ili Močvare skloni specijalističkoj glazbenoj obuci, poklonici cubane i instrumentalističke glazbe.</p>
<p> Čini se da je upravo »odgoj« publike zadnjih nekoliko godina u KSET-u pomogao da priča o ponudi inozemnih nastupa ima nekoliko razina i da ne staje samo na dolascima i odlascima najrazvikanijih pop zvijezda.</p>
<p>Stara je istina da je stalna klupska protočnost novih izvođača i izravno upoznavanje publike sa suvremenom scenom i aktualnim svjetskim imenima izrazito važna, rad drugačijeg profila od dovođenja srednjostrujaških atrakcija u veće prostore.</p>
<p>Upravo je upoznavanje publike s novim rock izvođačima presudno za stalno generacijsko pomlađivanje publike koja se, ne u jednom trenutku, kod nas počela osipati. Nekoliko godina truda nekih promotora na kraju je urodilo dobrom sezonskom berbom, dokazavši da ima zainteresiranih – ako im ponudite dobre programe.</p>
<p> Poznato je da su se pitanjem kako omogućiti stalna koncertna gostovanja i izvan ljetne sezone, u kojoj se presudno računa na dolazak »turističke« publike, bavili mnogi organizatori. Mora se priznati da je ovoga proljeća zagonetka riješena besprijekorno.</p>
<p>Hrvoje Horvat</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Čari drvene kutije s ručicom za navijanje </p>
<p>Pristupanjem ujedinjenoj europskoj zajednici mnoge zemlje u tranziciji pravi su raj za kolekcionare. Primjer za to ovih je dana Mađarska čije je tržište još donedavno bilo okrenuto samo domaćim kolekcionarima</p>
<p>Teško da bismo danas neku mlađu osobu, posebice zaljubljenika u glazbu, zainteresirali za našu ovonedjeljnu temu, kad znamo da im na raspolaganju stoje sva čuda suvremene tehnike za produkciju glazbe. Međutim, antikni bi gramofoni mogli itekako zanimati rijetke vlasnike starih gramofona. Od prvih »glazbenih kutija« koje su producirale glazbu s cilindričnog valjka, do onih s kraja 19. stoljeća koje, za razliku od drugih modela, posjeduju okrugao metalni disk što izgledom najviše podsjeća na gramofon, pa sve do prvih pravih gramofona, prošlo je dosta vremena. </p>
<p>Kako početak industrijske revolucije bilježi razvoj strojeva, to je vrijeme kao nijedno drugo istodobno izazivalo i čuđenje i zazor od novih tehnoloških izuma pa stoga ne iznenađuje da se na tadašnjim novinskim stupcima oglašavalo čudesno otkriće džepnog sata. Izum švicarske industrije urara Roskopfa izrađen od poniklanog metala s pozlaćenim dijelovima, na europskom je sajmu nagrađen Zlatnom medaljom. Dakle, prva prijenosna ura nudi se po tada vrlo visokoj cijeni od 5,5 dolara. Istodobno, europske dnevne novine na oglasnim stranicama nude posljednji hit tehnološkog izuma – gramofone.</p>
<p>Podsjetimo, među prvima je 1838. godine bio zapažen pokušaj Engleza Thomasa Younga koji je konstruirao uređaj za reproduciranje s titrajućom ugađalicom koja je na svome kraju imala šiljak za registraciju zvučnih titraja. Uslijedio je pokušaj Francuza Leona Scotta 1857. godine, fonoautografski uređaj kod kojega je zvuk ulazio u lijevak na čijemu je dnu bila membrana, a na nju spojena igla koja je grebala začađenu površinu valjka i registrirala zvuk. Datum 3. ožujka 1887. uzima se kao dan otkrića gramofona – tog je dana Francuska akademija zaprimila patent Charlesa Cilosa s opisom cjelokupnog sustava za snimanje i reproduciranje zvuka. Nazvan paleofonom, njegov uređaj za prenošenje zvuka također se oslanja na iščitavanje tragova na začađenoj površini zbog titranja membrane.</p>
<p>Dobiveni tragovi fotogravirali su se na čeličnoj ili bakrenoj ploči te pri reprodukciji izazivali titranje membrane kao i kod upisivanja. Godinu kasnije, 1888., na Franklinovu institutu u Philadelphiji, Emile Berlinger, podrijetlom Nijemac, prikazuje svoj uređaj za reprodukciju zvuka na ploče s ručnim pogonom kojeg je nazvao gramofon, a služi za zabavu. </p>
<p>Valja navesti da su prve ploče izrađivane od gume ili vulkanita promjera 125 mm sa snimkom na samo jednoj strani, dok je reprodukcija zvuka trajala minutu. Tek je 1925. njemačka tvrtka »Odeon« prva na Leipziškom sajmu prezentirala obostrano snimljenu gramofonsku ploču s koje je reproducirano čak 3,5 minute zvuka. Iste se godine u SAD obavljaju pokusi s elektroničkim snimanjem, a prve takve ploče izdaju »Columbia« i »Victor« – tada se pojavljuju prvi gramofoni na električni pogon.</p>
<p>Među prvim gramofonskim tvrtkama aparata na ručni pogon koje se oglašavaju u europskim dnevnim listovima, slavna je američka tvrtka »Gramophone Improved« s poznatom markom »His Masters Voice«, koja je 1898. proizvela prve gramofone. Čudo tehnike – drvena kutija s ručicom za navijanje, ležištem za vulkalne ploče i povećom trubom koja producira glazbu – izrađena u nekoliko modela, u ponudi je stajalo »savršenstvo tehnologije za slušanje glazbe«, nudilo se po cijeni od 52,50 do 78.75 dolara. Iako se danas ta svota čini malenom, u to se vrijeme čak i za manje novca vrlo dobrim namještajem mogao opremiti poveći stan.</p>
<p>Šezdesetih godina 20. stoljeća, s pojavom novog dizajna koji je unio bitne novosti u život gradskog stanovništva, usporedo s promjenom sadržaja stambenog prostora velika se većina ljudi naprosto rješavala starih i nepotrebnih stvari, između ostalog i starih gramofona i ploča. Otad i datira kolekcionarstvo prvim gramofonima. Vrlo su vrijedni i raritetni primjerci gramofonskih uređaja s početka 19. stoljeća – oni su potpuno uščuvani što znači da je drveno kučište intaktno i bez ogrebotina, a isto je tako važno da su i trube originalne.</p>
<p>Kako, naime, postoje katalozi s dosad poznatim primjercima u kojima su prikazani detalji svakog primjerka, važno je da postojećem aparatu odgovara originalna truba. Iako se na tržištu mogu pronaći drugih zamjenski dijelovi, do truba je teže doći jer su neke bile proizvedene od krhkih materijala poput stakla i kože. Poznate se i ugledne kolekcije često pozivaju na izložbe antikviteta širom svijeta i manje-više su zaokružena opusa, no potraga za novim primjercima traje sveudilj. Pristupanjem ujedinjenoj europskoj zajednici mnoge zemlje u tranziciji postaju pravi raj za kolekcionare. To se ovih dana zbiva i s Mađarskom čije je tržište još do nedavno bilo okrenuto samo domaćim kolekcionarima.</p>
<p>Kako sada stvari stoje, za bolje uščuvane najranije primjerke – govorimo o zapadnoeuropskom tržištu – moguće je očekivati da se cijena kreće od 10 do 13 tisuća, dok se za primjerke izrađene između 1902. i 1915., koji su naročito na cijeni, može dobiti i do 15.000 kuna. </p>
<p>Ivanka Horvat</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="25">
<p>Vukovi protiv pantera</p>
<p>Pitanje je može li Cibona u tri dana dva puta odigrati na jednako visokoj razini. Uz to, igrači će se možda nesvjesno opustiti, uvjereni da im sve polazi za rukom. I na kraju, Reflex nije Olimpija koja je u Zagrebu odigrala jednu od lošijih utakmica u sezoni</p>
<p>ZAGREB, 17. travnja</p>
<p> – Košarkaši Cibone pobjedom protiv Union Olimpije sa 97-81 uvjerljivo su zakoračili u finale Goodyear lige, gdje ih čeka momčad Reflexa, pantera iz Beograda. Reflex je pobijedio gradskog suparnika Crvenu zvezdu nakon drame u dva produžetka (113-110). Goodyear liga dobit će novog pobjednika, dosad su naslove osvojili Olimpija i Zadar. </p>
<p>»Ako odigramo kao protiv Olimpije, sigurno pobjeđujemo«, mogla bi se sažeti razmišljanja cibosa uoči finala. No, (pre)dobra igra možda i nije toliko poželjna. Jer, pitanje je može li Cibona u razmaku od tri dana odigrati dvije utakmice na jednako visokoj razini. Uz to, igrači će se možda nesvjesno opustiti, uvjereni da im sve polazi za rukom. I na kraju, Reflex nije Olimpija koja je u Zagrebu odigrala jednu od lošijih utakmica u sezoni. </p>
<p>– Nadam se da će moji igrači biti dovoljno pametni, kako ne bi došlo do »ispuhavanja« nakon Olimpije. Finale i prilika za trofej dovoljna su mobilizacija. Ne možemo se opustiti, kazao je Dražen Anzulović uoči finala u kojem je veće izglede (60-40) ipak dao svojoj momčadi. </p>
<p>Josip Sesar, koji ulazi u formu nakon što nije trenirao nekoliko tjedana, potvrdio je trenerove riječi: </p>
<p>– Moramo što prije zaboraviti Olimpiju i iznova se psihički pripremati za finale. Čeka nas otvorena utakmica. </p>
<p>Cibona će se u nedjelju boriti za prvi trofej nakon gotovo dvije godine. Riznica kluba iz Savske nije dobila novi pehar od osvajanja naslova prvaka Hrvatske iz 2002. godine. U finalu će im suparnik biti izvrsna momčad Reflexa, koja je ove sezone dogurala do polufinala Uleb kupa i u osnovnom dijelu Goodyear lige bila na drugom mjestu, odmah iza Cibone. Trener Zagrepčana jako cijeni nedjeljnog suparnika: </p>
<p>– Reflex dobro poznajemo, sviđa mi se način na koji igraju. Gledao sam malo dvoboj protiv Crvene zvezde, ali igrali smo međusobno ove sezone, kazao je Anzulović o momčadi koju je dan prije dolaska u Zagreb napustio karizmatični trener Vlade Đurović zbog neslaganja s klupskom upravom. </p>
<p>U prvoj je utakmici na klupi dobro funkcionirao novi trener Branko Đokić, no možda će u Reflexu zažaliti za trenerom kojem su u karijeri specijalnost bili baš Cibonini »skalpovi«, a vodio je Zadar u finalu 1986. i Crvena zvezdu godinu dana kasnije u polufinalu tadašnjeg prvenstva. Sjajno posložena momčad Reflexa, u kojem se vidi Đurovićev rad, na završnom turniru Goodyear lige oslabljena je neigranjem prvog strijelca Ivana Zoroskog. Okosnicu momčad čine Reggie Freeman, nekadašnji igrač Cibone, zatim jamajčanski centar Kimani Ffriend, izvanrednih fizičkih predispozicija, ali tankih živaca, te Ognjen Aškrabić, krilni centar koji »zna sve« - šutirati, ulaziti, igrati leđima prema košu. U Ciboni su ga dobro zapamtili, jer je u prvoj utakmici u Zagrebu u posljednjoj sekundi pogodio tricu s centra za pobjedu svoje momčadi. </p>
<p>No, i Cibona ima svoje adute. Uz standardnog Slavena Rimca, Anzulović je konačno dočekao Marka Popovića koji je prošle godine Zadru donio naslov pobjednika Goodyear lige. Mladi je Zadranin u polufinalu odigrao najbolju utakmicu u Ciboninu dresu. Za momčad iz Savske dobro je što Popović voli važne utakmice, što je spreman dati 120 posto i što, ako momčadi krene loše, serijom trica može kreirati preokret. </p>
<p>U polufinalu su vrlo dobri bili i centri Joško Poljak i Andrija Žižić. Osim na njih, Anzulović može računati na uvijek motivirane i borbene Mateja Mamića i Josipa Vrankovića. Svi se cibosi se nadaju podršci ispunjenog gledališta u nedjelju. U polufinalu ih je zasmetalo što dvorana nije bila do kraja ispunjena. </p>
<p>– Malo sam razočaran polupraznom dvoranom. U finalu se nadam punim tribinama. Mislim da smo favoriti, ako zbog ničeg drugog, onda zbog domaćeg terena, kazao je Jurica Golemac. </p>
<p>– Moji su igrači zaslužili podršku, nadam se da ćemo uz pomoć publike doći do pobjede protiv Reflexa, poželio je Anzulović. </p>
<p> • Cibona - Olimpija 97-81 </p>
<p>ZAGREB – KC »Dražen Petrović«</p>
<p>CIBONA VIP – UNION OLIMPIJA 97-81 (25-19, 27-18, 28-19, 17-25)</p>
<p>CIBONA VIP: Kus 3 (1-2), Rimac 7, KRASIĆ 10, Žižić 12 (4-6), Golemac 8 (2-6), SESAR 8 (2-4), Štimac 3, Mamić 5 (3-4), POLJAK 13 (1-1), POPOVIĆ 17 (6-7), Ugrinoski. </p>
<p>UNION OLIMPIJA: Mali 2, BAŽDARIĆ 16 (4-4), BOISA 11 (5-8), ŠTELMAHERS 7 (5-6), RAHIMIĆ 4 (2-4), Zaograc, Petrov 11 (5-6), Anagonye 10 (4-5), Pavič, Ožbolt 13 (5-5), DUJMOVIĆ 6 (4-6). </p>
<p>SUCI: Belošević i Jovčić (oba SCG), Ankarali (Turska). GLEDATELJA: 4500. </p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Marko POPOVIĆ. </p>
<p>• Reflex - C. zvezda 113-110 </p>
<p> KC »Dražen Petrović«</p>
<p>REFLEX – CRVENA ZVEZDA 113-110 (27-22, 19-30, 24-19, 19-18, 10-10, 14-11)</p>
<p>REFLEX: FREEMAN 29 (8-12), Stefanović 9 (6-6), AŠKRABIĆ 26 (8-11), JOROVIĆ 5, Mandić 18 (8-11), Krstović 4, POPOVIĆ 5 (0-1), Majstorović 4, FFRIEND 13 (7-16).</p>
<p>CRVENA ZVEZDA: Jeretin 10 (2-2), Dozet 19, Koprivica 1 (1-2), RAKOČEVIĆ 38 (19-24), Mirković 2, Bjelica 1 (1-2), Đurić 23 (5-7), DRAGOJLOVIĆ 4, BOGDANOVIĆ 6, Nešović, VITKOVAC 2, RADIVOJEVIĆ 4 (0-2).</p>
<p>Gledatelja: 800.</p>
<p>SUCI: Kukulekidis (Grčka), Dožai i Muhvić (oba Hrvatska). GLEDATELJA: 1000.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Reggie FREEMAN. </p>
<p>Iva Perdec</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Arsenal - Leeds 5-0, Henryjeva četiri pogotka </p>
<p>LONDON, 17. travnja </p>
<p> – U susretu 34. kola nogometnog prvenstva Engleske Arsenal je na domaćem terenu pobijedio Leeds 5-0. Strijelci za Arsenal bili su Robert Pires (6) i Thierry Henry (27, 33-11m, 50, 67).</p>
<p> • Poredak: Arsenal 81, Chelsea 71, Manchester United 68... (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Kostanić protiv Venus za drugi finale u karijeri</p>
<p>CHARLESTON </p>
<p> – Tamo gdje je stala Karolina Šprem nastavila je druga hrvatska predstavnica Jelena Kostanić na 1.3 milijuna američkih dolara vrijednom Family Circle kupu u Charlestonu. Nakon što je osvetila 20-godišnju Varaždinku pobjedom protiv Randriantefy, Kostanić je u četvrtfinalu sa 7-6 (4), 6-2 pobijedila Mađaricu Petru Mandulu i izborila četvrto polufinale u karijeri. A za drugi WTA finale nakon Helsinkija prošle sezone 23-godišnja Splićanka će igrati protiv četvrte nositeljice Amerikanke Venus Williams.</p>
<p>Iako je Mandula prva stigla do »breaka« u prvom setu za 3-2 vodstvo, Kostanić je preokrenula rezultat te je kod 4-3 vodstva propustila dvije »break« prilike. Ipak, u »tie-breaku« je uspjela slomiti otpor Mađarice, koja je u drugom kolu nadigrala Amerikanku Jennifer Capriati. U nastavku je Kostanić zaigrala još agresivnije i uvjerljivo zaključila slavlje s 6-2. Ovom pobjedom zasigurno je dodatno razveselila Fed kup izbornika Gorana Prpića uoči dvoboja protiv Belgijanki.</p>
<p>• Rezultati, četvrtfinale: C. Martinez (16) – Petrova (8) 6-3, 6-1, V. Williams (4) – Zvonareva (9) 6-3, 6-4, KOSTANIĆ – Mandula 7-6 (4), 6-2. </p>
<p>I. Mi.</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Ančić namučio Ferrera </p>
<p>VALENCIA, 17. travnja</p>
<p> – Mario Ančić vrlo je dobro odigrao jaki ATP turnir u Valenciji. Naime, hrvatski je tenisač zaustavljen tek u četvrtfinalu od »domaćeg junaka« Juana Carlosa Ferrera, prvog nositelja i branitelja naslova. Iako je u 90 minuta susreta Ferrero pobijedio sa 6-4, 6-4, Ančić je do posljednjega poena prijetio vjerojatno najboljem svjetskom igraču zemljanje podloge. </p>
<p>Ferrero je napravio rani »break« u prvom setu, a Ančiću nisu bili dovoljne četiri »break« lopte da prvi set učini dramatičnijim. No, u drugom je Ančić poveo sa 3-1, ali i dopustio Ferreru povratak. Čak štoviše, Španjolac je uzeo četiri gema zaredom i kod 5-4 iskoristio treću meč-loptu. </p>
<p>• Rezultati, četvrtfinale: Ferrero (1) – ANČIĆ 6-4, 6-4, Verdasco – Ferrer (6) 6-2, 6-3, A. Martin (7) – C. Rochus 6-1, 6-2. </p>
<p>S. K.</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Marat Safin pobijedio Robreda</p>
<p>ESTORIL </p>
<p> – Marat Safin pobijedio je Španjolca Robreda u najzanimljivijem četvrtfinalnom ogledu ATP turnira u Estorilu. Uspješan niz nastavio je i Argentinac Chela, dok je pobjednik protiv Ivaniševića, Španjolac Nadal predao svoj četvrtfinalni meč. Kod djevojaka najuvjerljivije izgleda Marta Marrero.</p>
<p> • Rezultati, tenisači četvrtfinale: Safin (8) – Robredo (4) 7-6 (2), 2-6, 7-6 (5), Labadze – Nadal predaja Nadala, Mayer – Hanescu 6-4, 6-3, Chela (5) – Patience 6-3, 6-2; tenisačice, četvrtfinale: Marrero – Schett (5) 6-0, 6-2, Benešova (6) – Čladkova (4) 6-2, 6-2, Loit (3) – Kukalova 6-3, 2-6, 6-4, Cohen-Aloro – Sucha 3-6, 6-4, 6-4. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Maccabi odustao, Hrvatskoj i dalje četiri mjesta </p>
<p>Košarkaši Partizana, koji bi kao prvaci SCG imali osiguran nastup u Euroligi, morat će od sljedeće sezone igrati Goodyear ligu kao uvjet nastupanja u najelitnijem europskom natjecanju </p>
<p>ZAGREB, 17. travnja</p>
<p> – Nakon definitivnog odustajanja izraelskog Maccabija od Goodyear lige, hrvatski će klubovi zadržati četiri predstavnika u regionalnoj ligi u sljedećoj sezoni 2004/05, objavljeno je na konferenciji za novinare koju su održali čelnici Goodyear lige. Posebni gosti bili su direktor Eurolige i Uleba Jordi Bertomeu te povjerenik za suce Kostas Rigas. </p>
<p>Natjecanje će i zadržati oblik sa 14 klubova – po četiri kluba iz Hrvatske, Slovenije i SCG, te dva iz BiH. U sljedećoj sezoni broj pobjeda će se zbrajati i podijeliti s brojem klubova te tako dobiti rejting prema kojem će zemlja s najboljim rejtingom dobiti još jednog predstavnika, a ona s najslabijim izgubiti jedno mjesto. </p>
<p>Čelnici Goodyear lige nisu do sada uspjeli privoljeti beogradski Partizan, nominalno najjači srpski klub, iz najjače lige, za sudjelovanjem, ali to će im poći za rukom u suradnji s Ulebom koji će uvjetovati igranje Partizana u Euroligi (ako budu prvaci SCG) igranjem u Goodyear ligi. Time su »crno-bijeli« stavljeni pred zid, jer ako odbiju tu mogućnost, moći će igrati samo domaće prvenstvo i Fibina natjecanja. </p>
<p>– Nezamislivo je da jedan klub igra Euroligu, a ne igra domaće natjecanje, kazao je Jordi Bertomeu, direktor Eurolige, koji regionalnu ligu naziva, eto, domaćim najtecanjem, što je ne samo sportski nego i politički nekorektno. </p>
<p> Goodyear liga je u svojoj trećoj sezoni tako još više produbila svoju važnost, a dobra suradnja s Ulebom svrstala je regionalno natjecanje uz bok najjačim ligama Europe, talijanskoj i španjolskoj koje daju po četiri predstavnika u Uleb kup, a u Euroligi imaju četiri kluba, jedan više nego Goodyear liga. </p>
<p>Reflex, Budućnost, Crvena zvezda i Pivovarna Laško izborili su nastup sljedeće sezone u Uleb kupu. Hrvatski klubovi, Split, Zadar i Zagreb mogu se nadati pozivnici u navodno proširenom Uleb kupu koji bi trebao imati 42 ili 48 klubova sljedeće sezone. </p>
<p>– Za Uleb kup vlada veliki interes. Dva su kriterija po kojima će se određivati klubovi. Želimo se proširiti na što više zemalja, a vodit ćemo računa o klubovima koji su već sudjelovali u Uleb kupu, kazao je Jordi Bertomeu. </p>
<p>Svoje zanimanje za sudjelovanje u europskim natjecanjima pod okriljem Uleba izrazili su i predstavnici klubova s Kosova gdje je košarka na čelu s hrvatskim stručnjakom Giergijom u velikoj ekspanziji, no Bartomeu se odmah ogradio od takvih primisli, jer to je prije svega političko pitanje. </p>
<p>I. Perdec</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Eriksson podržava posrnulog Beckhama </p>
<p>Kraljevski se klub nije službeno izjasnio oko Beckhamova skandala, ali mu trener daje slobodne dane kako bi bio s obitelji. Jedini koji mu je dao podršku i koji vjeruje da će Beckham iz ovoga izaći još snažniji i bolji jesti izbornik engleske nogometne reprezentacije, Sven Goran Eriksson. On uvjerava javnost da će David Beckham EP u Portugalu odigrati vrhunski</p>
<p>Planetarna nogometna zvijezda, Englez David Beckham prolazi kroz, čini se, dva najgora tjedna u svojem životu. Lavinu je zakotrljala Rebecca Loos, kćer nizozemskog diplomata i Beckhamova asistentica u Madridu, izjavivši da Beckham nije tako uzoran i vjeran suprug, kako to prikazuje bajka. Nizozemka nastanjena u španjolskoj prijestolnici je medijima prenijela svaki detalj afere s Beckhamom, od vrućih sms-poruka do toga gdje joj je, što i kako radio Beckham. Naravno, Becks je sve to zanijekao, »Posh« Victoria Beckham je nazvala asistenticu »glupom kravom« i ljutito rekla da joj nitko, pa ni ona neće uništiti brak i obitelj svojim lažima.</p>
<p>Ali da kad krene loše, onda postane još lošije osjetio je Beckham nekoliko dana nakon prvog udara. Javila se izvjesna manekenka Sarah Marbeck i ustvrdila kako je imala sa Beckhamom dvogodišnju vezu i da se tu radilo o ljubavi. Ispostavilo se da je Marbeck eskort-dama koja naplaćuje svoje društvo 400 funti po satu.</p>
<p>Beckhamov se svijet ruši, to je činjenica. U 14 je dana veznjak Engleske i madridskog Reala triput letio iz Španjolske u Švicarsku i Englesku, kako bi bio sa suprugom, pokušavajući spasiti brak. Iako će se Beckhami pred novinarima pokazivati sa osmijehom i iako Victoria čvrsto stoji uz svojeg supruga, tvrdeći da su sve to samo zlobne insinuacije, činjenica je da sve ide protiv njih. Bračnoj drami situaciju otežava i činjenica da se baš svako nalazi pozvan reći svoju u skandalu. Neki čak kažu da je Victoria tražila što je dobila, jer nije htjela sa suprugom živjeti u Madridu. »Pa što se sad žali i plače«, dodaju nemilosrdni engleski mediji.</p>
<p>Dok je Beckham rastrgan između skandala i obitelji, negdje ubaci i klupske obaveze. A ni u »kraljevskom klubu« ne cvatu ruže. Izgubljeni Kup Kralja od Zaragoze, domaći poraz od Osasune i na kraju, što je Madrižanima najteže palo, ispadanje iz četvrtfinala Lige prvaka od Monaca, usprkos svemirskoj i astronomski skupoj kraljevskoj momčadi... </p>
<p>Posljednjih je dana Beckham bio sa suigračima na kratkim pripremama u španjolskoj La Mangi, kako bi se pribrali i počeli igrati kako se i očekuje od momčadi koja ima Becksa, Zidanea, Figa, Roberta Carlosa...</p>
<p>Kraljevski se klub nije službeno izjasnio oko Beckhamova skandala, ali mu trener daje slobodne dane kako bi bio s obitelji. Jedini koji mu je dao podršku i koji vjeruje da će Beckham iz ovog izaći još snažniji i bolji jesti izbornik engleske nogometne reprezentacije, Sven Goran Eriksson. On uvjerava javnost da će David Beckham na EP u Portugalu odigrati vrhunski.</p>
<p>– Nekoliko sam puta razgovarao s njime, kako to i inače radim. David je u redu. No, mogao je proći u životu i bez ovog skandala, rekao je Eriksson. – Kad odjene nacionalni engleski dres, njegove će misli biti okrenute samo momčadi i igri. Ne odigra li dobro, to može biti samo zbog nepripremljenosti, ozljede ili takvih stvari, ali ne zbog privatnih problema, objašnjavao je Šveđanin nakon što već dva tjedna mediji razvaljuju seksualni skandal engleskog ljubimca.</p>
<p>Eriksson je pritom kritizirao medije, koji su se nemilosrdno obrušili na Realovu zvijezdu i to zbog navodnih aferica. Uostalom, prije dvije godine i sâm je Eriksson bio na meti engleskih nezasitnih medija zbog avanture s televizijskom voditeljicom Ulrikom, usprkos čvrstoj vezi s Talijankom Nancy. Tako da čovjek zna o čemu govori i kroz što prolazi njegov igrač.</p>
<p>– Činjenica je da nogometu trebaju mediji, kao što i medijima treba nogomet. Mediji su u Engleskoj iznimno moćni i dokle god se radi o nogometu, čak i kad je kritika, to prihvaćam. Ali, nikad nisam u ovoj zemlji mogao prihvatiti golemi interes za nečiji privatni život. To moram prihvatiti, jer sam apsolutno nemoćan, ali nikako to ne mogu shvatiti. U mojoj zemlji, Švedskoj, pa i Italiji, sve se okreće oko nogometa, a ne privatnog života. Mnogo je bolje biti na posljednjoj nego na prvoj strani, govorio je ogorčeno Eriksson.</p>
<p>Istodobno je rekao da se nada da će se engleski navijači dolično ponašati na EP-u u Portugalu. Uefa je zaprijetila da će izbaciti Englesku s prvenstva ako se ponovi huligansko ponašanje Engleza. </p>
<p>– Ispadnemo li od bolje momčadi, to će biti strašno. Ali da ispadnemo zbog takvih razloga, ravno je golemoj katastofi.</p>
<p>Pripremila Iva Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Pršo novo Milanovo lice</p>
<p>MILANO, 17. travnja</p>
<p> – Devedeset minuta na Riazoru i debakl sa 0-4 protiv Deportiva, kao da je otvorio Pandorinu kutiju još uvijek aktualnog europskoga nogometnog prvaka - Milana. »La Gazzetta dello Sport« tako već nekoliko dana kombinira sa sastavom Milana za sljedeću sezonu, a jedno od imena koje se uporno forsira, kao zamjenu za odlazak Danca Tomassona i nedojmljivog Pippa Inzaghija - hrvatski je nogometaš Dado Pršo. </p>
<p>Inače, novi bi Milan, prema njihovu mišljenju (iako ima priličnih nelogičnosti u takvoj slagalici), trebao promijeniti šest igrača u prvom sastavu. Na San Siro već su došli Jaap Stam (kažu da će zamijeniti Alessandra Nestu!?) i Vikash Dhorasso iz Lyona (umjesto Seedorfa). A, nova »pojačanja« trebala bi biti Zotti iz Rome (umjesto Dide na vratima), Zebina iz Rome (umjesto Maldinija koji je uzgred rečeno produljio ugovor s Milanom), Davids iz Barcelone (umjesto Gattusa) te Dado Pršo (kao protuteža Pippu Inzaghiju). </p>
<p>S. K.</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Robertu Baggiju priprema se oproštaj od reprezentacije </p>
<p>MILANO, 17. travnja</p>
<p> – Talijanski nogometni izbornik Giovanni Trapattoni odlučio je da će za prijateljsku utakmicu protiv Španjolske u reprezentaciju pozvati legendarnog Roberta Baggija, koji oproštajnu sezonu odrađuje u Bresciji.</p>
<p>– Razgovarao sam s Baggijom i mogu vam potvrditi da će igrati protiv Španjolske. Baggio je karizmatični nogometaš i zaslužio je ovakvo priznanje, izjavio je Giovanni Trapattoni.</p>
<p> Za 37-godišnjeg Baggija utakmica protiv Španjolske, koja se igra 28. travnja u Genovi, bit će službeni oproštaj od nacionalnog dresa, kojeg je posljednji puta odjenuo prije pet godina u kvalifikacijskoj utakmici za EP 2000. protiv Bjelorusije. Za reprezentaciju je nastupio 55 puta, postigao je 27 golova, a 1994. bio je najzaslužniji za plasman Talijana u finale SP-a. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Guingamp - Metz 1-1 </p>
<p>PARIZ</p>
<p> – U zaostalom dvoboju 26. kola nogometnog prvenstva Francuske Guingamp i Metz odigralu su neodlučeno 1-1 (1-1).</p>
<p>Poveli su gosti augolom vratara Le Croma u 8. minuti, a izjednačio je Shereni u 23.</p>
<p> • Poredak: Lyon 66, Monaco 65, PSG 63, Sochaux 57...</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Dinamo Kijev nastavlja s pobjedama u prvenstvu</p>
<p>KIJEV</p>
<p> – Rezultati 21. kola nogometnog prvenstva Ukrajine: Arsenal Kijev - Šahtar 0-0, Černomorec - Krivbas 3-0, Volin - Dnipro 2-2, Tavria - Metalurg Z. 2-0, Vorskla - Borisfen 1-1, Metalurg D. - Karpati 0-0, Iličevec - Zirka 1-0, Dinamo K. - Obolon 2-0, </p>
<p>Redoslijed: Dinamo Kijev 52, Šahtar 46, Dnipro 42...</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Anderlecht - Mons Bergen 4-1 </p>
<p>BRUXELLES, 17. travnja</p>
<p> – Rezultati 30. kola nogometnog prvenstva Belgije: Anderlecht – Mons-Bergen 4-1. </p>
<p> • Poredak: Anderlecht 73, Club Bruges 59, Standard Liege 55, Excelsior Mouscron 53, Racing Genk 47... (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Willem - Vitesse 1-1</p>
<p>AMSTERDAM, 17. travnja</p>
<p> – U utakmici 30. kola nogometnog prvenstva Nizozemske Willem i Vitesse igrali su neodlučeno 1-1. </p>
<p> • Poredak: Ajax 69, PSV Eindhoven 59, Feyenoord 56... (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="38">
<p>Šijiti poručuju da se Karbala i Najaf ne smiju napasti </p>
<p>Gotovo 2500 američkih vojnika nalazi se posljednjih dana u okruženju Najafa u kojem se skriva radikalni šijitski vjerski vođa Moqtada al-Sadr koji je potaknuo novi val nasilja u Iraku</p>
<p>KAIRO, 17. travnja</p>
<p> - Predstavnik šijitskog vjerskog vođe Alija al-Sistanija rekao je u subotu da su sveti šijitski gradovi Karbala i Najaf »crvene linije koje se ne bi smjele prijeći«, javlja TV postaja Al-Jazeera.</p>
<p>Šeik Abdel Mahdi al-Karbalai, koji predstavlja velikog ajatolaha u Karbali, rekao je da su irački vjerski i političke vođe upozorili američke snage da ne bi smjele napasti Karbalu i Najaf.</p>
<p>Gotovo 2.500 američkih vojnika nalazi se posljednjih dana u okruženju Najafa u kojem se skriva radikalni šijitski vjerski vođa Moqtada al-Sadr koji je potaknuo novi val nasilja u Iraku. U međuvremenu, arapska televizijska postaja javila je i da je iransko izaslanstvo u subotu napustilo Irak a da nije posjetilo Najaf. Izaslanstvo je doputovalo u četvrtak na razgovore s predstavnicima iračkih šijita kako bi pokušalo spriječiti eskalaciju sukoba. (Dpa/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Međunarodni mirovni plan jedini put prema miru na Srednjem istoku </p>
<p>TULLAMORE, 17. travnja</p>
<p> - Međunarodni mirovni plan za Srednji istok jedini je način za rješenje sukoba između Palestinaca i Izraelaca, poručili su u subotu u zajedničkoj deklaraciji ministri vanjskih poslova EU.</p>
<p>U deklaraciji usvojenoj na neformalnom sastanku u irskom Tullamoreu, EU ističe kako se i dalje zauzima za »rješenje utemeljeno na dvjema državama«, izraelskoj i palestinskoj, koje bi živjele u miru »unutar sigurnih i priznatih granica«.</p>
<p> EU naglašava svoju vjeru u mirovni plan, jedini put za takvo rješenje izraelsko-palestinskog sukoba, navodi se u deklaraciji. EU »pozdavlja« izraelski plan o povlačenju iz Pojasa Gaze, no ističe da bi povlačenje trebalo biti organizirano u suradnji s međunarodnom zajednicom kako bi se u Gazi osigurali mir i sigurnost te obnova.</p>
<p>Visoki predstavnik EU za vanjsku politiku i sigurnost Javier Solana najavio je na marginama sastanka da će se sastanak Kvarteta za Srednji istok (SAD, EU, UN i Rusija) održati prvih dana svibnja. Iz izvora bliskih Solani doznaje se da će se sastanak najvjerojatnije održati 4. svibnja i to u New Yorku, a ne u Berlinu kako je dao naslutiti Solana.</p>
<p> (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Reis Cerić podupro kupnju domaće robe </p>
<p>SARAJEVO, 17. travnja</p>
<p> - Poglavar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafa efendija Cerić pozvao je muslimane u toj zemlji da kupuju domaće prehrambene proizvode i tako podupru lokalno gospodarstvo.</p>
<p>Poziv reisa Cerića ne bi bio posebice zanimljiv da nije predstavljao sastavni dio hutbe (poruke) koju prvi čovjek Islamske zajednice u BiH svakoga petka šalje vjernicima sa središnje molitve koja se redovito održava u sarajevskoj Begovoj džamiji. Kako u subotu prenosi gotovo sav sarajevski tisak, reis Cerić je ovoga petka okupljenim vjernicima kazao kako su ga trojica uglednih bošnjačkih gospodarstvenika nedavno zamolila da svojim autoritetom potakne na razmišljanje o tome koliko tko može osobno pridonijeti ne bi li se oporavilo bosanskohercegovačko gospodarstvo i zemlja postavila na noge.</p>
<p>»Ako ne shvatimo da trebamo živjeti od vlastita rada izgubit ćemo slobodu vjere i morala, a ako pristanemo da nas tuđin hrani i brani zaglibit ćemo u idolopoklonstvo jer ćemo tada umjesto Bogu Jednome zahvaljivati onima koji u ruci drže kruh naš svagdašnji«, kazao je Cerić. »Dokad ćemo mi kao kupci tražiti stranu robu i na taj način podržavati siromaštvo naše zemlje i našeg društva«, pitao je reis Cerić zaključivši kako je vrijeme da muslimani preispitaju neka svoja uvjerenja.</p>
<p>»Ne može kazati da ima domovinu onaj tko se ne može u domovini hraniti, braniti i oblačiti. Zato kupujmo domaće jer tako ćemo dokazati sebi i drugima da imamo domovinu i da mi svoju domovinu volimo«, kazao je Cerić na ovotjednoj središnjoj molitvi. </p>
<p>Kampanju pod sloganom »Kupujmo domaće« već nekoliko mjeseci vodi i financira nekoliko uspješnih poduzeća iz BiH, a reisovo uključivanje u propagiranje domaće proizvodnje, prije svega prehrambene, uslijedilo je u trenutku kada masovno prosvjeduju poljoprivrednici iz BiH nezadovoljni početkom provedbe sporazuma o slobodnoj trgovini sa susjednim zemljama. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Zapatero položio prisegu pred kraljem Juanom Carlosom </p>
<p>MADRID, 17. travnja</p>
<p> - Socijalistički čelnik Jose Luis Zapatero položio je u subotu prisegu za španjolskog premijera pred kraljem Juanom Carlosom. Svečana ceremonija prisege održana je u Zarzuelskoj palači nedaleko od Madrida, a nazočili su joj kraljica Sofija i odlazeći premijer Jose Maria Aznar.</p>
<p>Bio je to posljednji formalni korak da bi Zapatero mogao preuzeti dužnost nakon što je njegovo imenovanje potvrdio parlament u petak, gotovo pet tjedana nakon velike pobjede socijalista na općim izborima. Izbori su održani tri dana nakon bombaških napada na vlakove u Madridu u kojima je ubijena 191 osoba.</p>
<p>Zapatero (43), koji je za svoju prisegu izabrao polaganje ruke na španjolski Ustav, a ne na Bibliju, postao je peti španjolski premijer otkad je uspostavljena demokracija nakon smrti diktatora Francisca Franca 1975. godine. Novi španjolski premijer Jose Luis Rodriguez Zapatero posjetio je u subotu, tek što je službeno preuzeo dužnost, žrtve terorističkih napada u Madridu 11. ožujka i položio buket crvenih ruža na željezničkoj postaji Atocha, poprištu zločina. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Srbijanski zakon o pomoći haaškim optuženicima pred krahom</p>
<p>ZAGREB, 17. travnja</p>
<p> - Suočeni s burnom reakcijom domaće javnosti, kritikama stranih diplomata i negativnim komentarima u stranim medijima nakon donošenja Zakona o pomoći haaškim optuženicima, srbijanski premijer Vojislav Koštunica i njegov zamjenik Miroljub Labus dogovorili su se da ovaj zakon - stopiraju.</p>
<p>Ustavni sud Srbije već je donio odluku o suspenziji zakona izglasanog u skupštini Srbije prije dva tjedna uz svesrdnu podršku radikala i socijalista čiji su šefovi iza rešetaka u Haagu. Međutim, kako saznaje beogradski dnevnik Glas javnosti, Koštunica i Labus sastali su se još brže nego Ustavni sud i sami, bez prisustva drugih lidera i suradnika a zabrinuti za položaj i ugled vlade te svjesni njegove moguće štete, usuglasili odluku da se zakon ponovo razmotri.</p>
<p>Slobodan Vučetić, predsjednik Ustavnog suda Srbije odbacio je sumnju da su vladini čelnici sugerirali sudsku odluku i objasnio da je sud dao rok skupštini da se o njemu izjasni. Ona to može, ali i ne mora učiniti, a poslije roka sud će nastaviti dopunske analize i donijeti konačnu odluku.</p>
<p>Upućeni tvrde da su kola krenula nizbrdo od samog glasovanja o ovom zakonu u skupštini Srbije. Prijedlog zakona radikala i Koštuničinog DSS-a su prije rasprave potpisali predstavnici svih političkih grupa, a onda su za njega glasovali samo radikali, socijalisti i DSS. Povika na Koštunicu, medijske analize o stvaranju nove koalicije sa strankama Miloševićevog režima bile su dodatno opterećenje za odnose u vladajućoj koaliciji. </p>
<p>Ubrzo je skupština Vojvodine usvojila Prijedlog o ukidanju spornog zakona i uputila ga skupštini. Oporbena Demokratska stranka prikuplja potpise građana za pokretanje peticije za ukidanje zakona, a prijedloge za ocjenu ustavnosti podnijele su neke nevladine udruge. Stav Vlade tek se očkuje. Odluku Ustavnog suda o suspenziji zakona i radikali i socijalisti osuđuju kao politički potez. </p>
<p>Vesna Fabris Peruničić</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Davinić: Terorizam na Kosovu - najveća prijetnja SCG</p>
<p>ZAGREB, 17. travnja</p>
<p> - Najveća prijetnja sigurnosti Srbije i Crne Gore je terorizam, izjavio je novi ministar obrane državne zajednice Prvoslav Davinić u intervjuu dnevnom listu Blic u subotu. »U strategiji obrane identificirali smo terorizam kao najveću prijetnju našoj sigurnosti. To nisu ni svjetski ratovi ni regionalni konflikti jer je mogućnost njihovog izbijanja svedena na minimum, već terorizam, kako međunarodni koji udara na interese SAD-a i drugih zapadnih zemalja, tako i lokalni - na Kosovu i na jugu Srbije«, rekao je Davinić. </p>
<p>Ministar je ocijenio da za borbu proptiv terorizma SCG nisu potrebni topovi već helikopteri velike vatrene moći i transporteri, kao i novi raspored vojnih snaga i odnosa u vojarnama. Po njegovoj ocjeni suradnja s Haaškim sudom obveza je koju je SCG preuzela članstvom u UN-u, a u slučaju ratnog vođe bosanskih Srba Ratka Mladića potrebno je razjasniti nalazi li se on u SCG ili ne. »Ako je tu, treba ispuniti međunarodne obveze, a ako nije to treba dokazati na konkretan način, rekao je Davinić i dodao da je to »ipak u nadležnosti nekih drugih organa više nego u vojske«. Novi ministar drži da se Vojska SCG mora osloniti na sredstva izvan proračuna pa je tako donesena odluka o formiranju Fonda koji bi financirao potrebe vojske u sljedećih sedam godina.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="44">
<p>Slažem se s Umbertom Bossijem: EU znači sovjetizaciju zapada</p>
<p>Poneki novinar u našim dnevnim glasilima s čuđenjem komentiraju stav javnosti prema ulasku Hrvatske u Europsku uniju. Tako je u jednoj od emisija »Latinice«, prema provedenoj anketi, 82 posto gledateljstva bilo protiv ulaska u Europsku uniju.</p>
<p>Možda bi bolji uvid u javno mnijenje na tu temu novinari stekli kada bi obilazili neka javna mjesta i neposredno čuli glas javnosti. Dovoljno bi bilo doći u mali riblji restoran u Jurišićevoj, gdje se uz porciju ribica i čašicu vina, čovjek osjeća kao kod kuće i u razgovoru s gostom za susjednim stolom spontana kaže što doista misli.</p>
<p>Glasnogovornik koji je sve goste ujedinio u jedan debatni klub bio je sredovječan gospodin koji je rasčlanjivao vrlo glasno »pitanje nad pitanjima«:</p>
<p> Kako to da nitko ni sa Zapada ni s Istoka nije za mjerilo »Ujedinjene Europe« uzeo za primjer bivši Sovjetski Savez i bivšu Jugoslaviju – koje su tvorevine bile sklepane po istim načelima po kojima se sada »sklepava« i Europska unija </p>
<p> Obje su se te tvorevine raspale, kao što će se raspasti i »Eurofantasy State«. Ovdje je glasnogovornik citirao jednog američkog ekonomista (nažalost, ne zapamtih mu ime).</p>
<p>U diskusiju se uključio jedan naočit mladić i naglasio: da je najbolju definiciju za Europsku uniju dao Umberto Bossi, koji je kazao: da je Europska unija sovjetizacija zapada.</p>
<p>U razgovor se uključila i jedna dama koja je upravo završila svoju porciju ribica. Postavila je pitanje: kako će se sklepati i ujediniti one države koje imaju kraljevske kuće sa onima koji dolaze iz proleterskih i bivših radničkih država i da li će te države koje imaju kraljevsku vladavinu, privatizirati svoje dvorce i palače i podijeliti ih sa ovim pridošlicama iz proleterskih kućeraka?</p>
<p>Glasnogovornik u ribljem restoranu tek sada je dobio pravi zamah za svoj pravorijek na izabranu temu i ostalim gostima u restoranu objasnio: »Mi se jako varamo kada kažemo i mislimo da je komunizam propao. Nije propao, nego sada tek počinje. Ovo sve do sada bila je samo uvertira, odnosno eksperiment – a pravi komunizam tek dolazi. Zar nismo mi u našim školama kada je uspostavljena komunistička vlast, učili: da jednog dana više neće biti države, sve će biti zajedničko... itd. itd. Po glasnogovorniku iz ribljeg restorana »Ujedinjena Europa« predstavljala bi jedan viši oblik komunističke vladavine. I na kraju je dodao: »Za naše političare i euro-entuzijaste, bilo bi korisnije da umjesto što obilaze razne europske zemlje i dodvoravaju se bezveznim rotirajućim poglavarima, da obilaze naša polja , ona »panonska« i da istražuju gdje bi se mogla pronaći nafta, a nje sigurno ima u panonskoj nizini – pa nam neće trebati ni NATO ni Eeuropska unija.</p>
<p>Rasprava se raspršila u spektar duginih boja, od onih crvenih revolucionarnih do zeleno-plavih punih snova o pronalasku nafte na našim opustjelim poljima, što bi nam donijelo ružičastu budućnost.</p>
<p>Ovo je bio najinteresantniji »Forum građana« u jednom ribljem restoranu, koji je nadmašio sve one koji se prezentiraju na našim malim ekranima. </p>
<p>RUŽICA GABRIELZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Opet niču sumnjive štedno kreditne zadruge s lihvarskim kamatama </p>
<p>Slučajno sam prelistavajući dnevne novine okrenula oglasnu stranicu i uvjerila se da štedno-kreditne zadruge ponovno niču kao gljive poslije kiše.</p>
<p> Zaustavim se na jednoj koja ima najviše oglasa, a zove se P. J. Beta, Palmotićeva 17a.</p>
<p>Ne budi lijena nazovem, no preko telefona samo šture informacije i neljubazan, nervozan ženski glas koji mi ne može preko telefona odgovoriti na pitanje o uvjetima za dobivanje nenamjenskog gotovinskog kredita, nego samo kaže da imaju najbolje uvjete i da se kredit dobije za jedan dan, čim se prikupi sva dokumentacija.</p>
<p>Baš me to zagolicalo i odlazim u Palmotićevu 17a. Nalazim kućerak u dvorištu, bez jasnog naziva tvrtke, unutra prostorija kao čekaonica na Glavnom kolodvoru.</p>
<p>Dočekuje me gospođa Jasmina i odmah nudi tablicu s iznosima kredita. Na moj upit mogu li dobiti kopiju da se mogu posavjetovati sa članovima obitelji, kaže da nemaju kopija koje bi mogli davati klijentima, a nemaju ni fotokopirnog aparata. Pitam imaju li ikakvo rješenje da su registrirani na trgovačkom sudu i tko im je vlasnik. No, ni tu informaciju nisam uspjela dobiti. A sada ono najšokantnije: Primjer kredita od 3000 eura. Obavezno se potpisuje da se kredit uzima na sedam godina, uz 10 posto depozita. Mjesečna rata iznosi 97 eura, a kamata, kako oni kažu, iznosi 0,99 posto mjesečno. Pitam kako je onda rata tolika, a ona odgovara da je u ratu uključena tzv. članarina od 25 eura, svakog mjeseca do otplate kredita, no nisam uspjela doznati kakva je to članarina.</p>
<p>Uz to zajmoprimac mora imati i jamca, solemnizacija ugovora ide, dakako, preko njihova bilježnika i stoji 560 kuna plus 2,5 posto od iznosa kredita za troškove (koje odmah uzimaju od iznosa). Zanima me zna li itko od mjerodavnih za taj lopovluk i kakva smo mi država kada dopuštamo da nas pojedinci ovoliko kradu ili je sve to dio zajedničke muljaže. Nažalost vidjela sam mnogo ljudi za vrijeme koje sam tamo provela. Žalosno! Zanima me imaju li oni pravo na takav rad i dali su stvarno registrirani ili su nečiji miljenici, pa mogu raditi na crno?</p>
<p>MARIJA JAKOVACZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Radno vrijeme Hrvatskih pošta sami si određuju zaposlenici</p>
<p>Od Hrvatske pošte očekujem da ispita tko je i kada donio odluku o skraćivanju radnoga vremena Hrvatskih pošta u subotu, 10. travnja 2004. godine, a da o tome javnost i korisnici poštanskih usluga nisu ni na koji način obaviješteni, tj. o tome nisu izvijestile ni novine, ni radio ni televizija.</p>
<p>Radno vrijeme pošte u Zaprešiću subotom je do 13 sati. Donio sam 40 pismovnih pošiljki Matice hrvatske i tri paketa-tiskanice (sa knjigama) u 11,05 sati, no vrata pošte su bila zatvorena, a na vratima je rukom ispisano stajalo: »Danas radimo do 11.00 sati«.</p>
<p>Do 11,20 sati, koliko sam čekao pred vratima, osim mene došlo je još desetak ljudi i svi su negodovali što je pošta zatvorena. Jedan je čovjek pokazivao potvrdu da treba podići paket do 11,30 sati - a pošta je zatvorena u 11 sati! Netko je htio podići novac, no - zaboravimo sada njihove pojedinačne usluge koje su im uskraćene. (Dva službenika HP bila su unutra).</p>
<p>Svi znamo da je 10. travnja bila Velika subota i svi želimo da toga dana, ako nam je radna subota, radimo kraće, i ja to uvažavam. No to, da će 10. travnja biti Velika subota, znalo se bar tri do pet dana ranije, pa je Uprava HP morala i trebala svoju odluku objaviti u svim sredstvima javnoga priopćavanja i sve korisnike izvijestiti pravovremeno da će tog dana raditi kraće za dva sata. Mislim da bi to javnost uvažila i da nitko ne bi imao razloga za nezadovoljstvo.</p>
<p>Moje je pitanje: tko je i na osnovu kojega članka Zakona o radnom vremenu donio odluku o skraćivanju radnoga vremena 10. travnja? Ako je ta odluka donesena 9. travnja i ako je zakonita, zašto o tome nije pravovremeno obaviještena javnost? Radio, novine i TV to bi objavile besplatno, jer je to od javnoga značenja.</p>
<p>Među pošiljkama koje sam 10. travnja htio poslati bila je i žalba na jedno rješenje Prekršajnoga suda kojoj je rok izlazio 12. travnja 2004., a ja to nisam uspio predati, a 12. travnja je bio praznik, što znači da tek 13. travnja 2004. mogu predati žalbu, kada je rok već prošao. Tko će mi nadoknaditi pričinjenu štetu?</p>
<p>STJEPAN LALJAKpredsjednik Ogranka Matice hrvatske, Zaprešić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="47">
<p>Uhićen jedan od napadača na direktora »Crvene zvezde« i novinara B 92</p>
<p>ZAGREB, 17. travnja</p>
<p> – Dan nakon što je ispred hotela »Panorama« pretučen direktor beogradskog košarkaškog kluba »Crvena zvezda« Igor Žeželj, te njegov prijatelj Danijel B., inače novinar Radija B 92, policija se i službeno oglasila o samom događaju.</p>
<p>Prema podacima koje je prikupila policija, Žeželj i njegov prijatelj su se nakon odigrane utakmice »Goodyear lige« zaputili u petak oko 22.30 sati do parkirališta hotela »Panorama«, gdje su po dolasku u Zagreb ostavili »škodu superb« čačanskih registracijskih oznaka. No tamo ih je sačekala skupina od šest huligana te ih pretukla rukama i nogama, dok je jedan od napadača u ruci imao i kamen. Budući da se u blizini parkirališta nalazila policijska ophodnja, napad je trajao kratko, pa su se huligani razbježali, ali je policija uspjela uhvatiti 22-godišnjaka koji je priveden, dok je lakše ozlijeđenim Beograđanima pomoć pružena u Klinici za traumatologiju.</p>
<p>Prema tvrdnjama zagrebačke policije, za gostujuće navijače bilo je osigurano parkiralište kod motela »Plitvice« no nitko od navijača i članova kluba nije ostavio automobile na predviđenom mjestu, već su se »razmili« po gradu pa je policija preventivno morala obilaziti prometnice i zaustavljati automobile s registracijkim oznakama Srbije i Crne Gore te Slovenije, i upućivati vozače da ostave automobile kod motela »Plitvice«. </p>
<p>S obzirom da u nedjelju u Zagreb također dolazi košarkaški klub iz Beograda, na upit o poduzetim sigurnosnim mjerama, u zagrebačkoj policiji navode kako će sve biti »dobro organizirano« kao i u petak, uz poziv gostujućim navijačima i članovima kluba da poslušaju savjete policije i ne odvajaju se od policijske pratnje. </p>
<p>V. Majetić</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Dvoje poginulih u prometnoj nesreći</p>
<p>NOVSKA, 17. travnja</p>
<p> – U petak na subotu u teškoj prometnoj nesreći koja se dogodila u mjestu Brestača nedaleko Novske, na cesti Kutina-Lipovljani-Novska, na licu mjesta poginuo je Ivan Bišof (61) iz Brestače, dok je od zadobivenih tjelesnih ozljeda u pakračkoj bolnici preminuo vozač »opel vectre« kutinskih registarskih oznaka Davor Mehmedović (28) također iz Brestače, a teške tjelesne ozljede zbog kojih je zadržan na liječenju u pakračkoj bolnici zadobio je 20-godišnji M. K. iz Novske.</p>
<p>Do nesreće je došlo kad je Davor Mehmedović vozeći »opel vectru« iz pravca Lipovljana prema Novskoj u lijevom blagom zavoju, zbog brzine neprilagođene stanju i uvjetima na kolniku, kotačima vozila zahvatio zemljanu bankinu. </p>
<p>Nakon što je izgubio kontrolu nad vozilom naglo skrenuvši ulijevo, preletio je cestu udarivši u most te sletio u odvodni kanal. Po nalogu istražnog suca Županijskog suda Sisak i Državnog odvjetništva iz Siska mrtva tijela iz pakračke bolnice prevezena su na obdukciju u sisačku Opću bolnicu. </p>
<p>Z. S.</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Naletjela na biciklista i usmrtila ga</p>
<p>SLAVONSKI BROD, 17. travnja</p>
<p> – Biciklist Ivan Balić (63) iz Slavonskog Broda, na mjestu je smrtno stradao u teškoj prometnoj nesreći koja se dogodila u petak oko 21.10 sati u Ulici Sv. Lovre u Slavonskom Brodu. Kako je izvijestila policija, do nesreće je došlo kad se Darija B. (33) iz Slavonskog Broda, upravljajući osobnim automobilom 'lada samara', registracijskih oznaka SB 992-BU, kretala Ulicom Sv. Lovre. Zbog neprilagođene brzine nije na vrijeme uočila biciklistu, koji se kretao u istom smjeru, ispred vozila, uz desni rub kolnika pa je prednjim dijelom vozila udarila u stražnji dio bicikla. Od siline udarca i zadobivenih teških tjelesnih ozljeda, nesretni je biciklist na mjestu preminuo. </p>
<p>Očevid je na mjestu nesreće obavio istražni sudac slavonskobrodskog Županijskog suda uz asistenciju djelatnika brodsko-posavske Policijske uprave, a protiv vozačice slijedi kaznena prijava. </p>
<p>M. S.</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Sletio u tri metra dubok potok i poginuo</p>
<p>KRK, 17. travnja</p>
<p> – Teška prometna nesreća u kojoj je život izgubio Miodrag Pećurlić (25) iz Čaglina kod Požege dogodila se u subotu oko 9.55 na otoku Krku.</p>
<p> Upravljajući teretnim vozilom kojim je prevozio cement, Pećurlić se kretao državnom cestom D-102 iz Krka prema Baškoj. Negdje na šest kilometara od Baške Drage vozač je izgubio kontrolu nad upravljačem, najvjerojatnije uslijed neprilagođene brzine, i sletio u tri metra dubok potok. Kako je prevozio cement, uslijed prevrtanja teret je zatrpao kabinu pa interventni tim policije, vatrogasaca i hitne pomoći nekoliko sati nije znao koliko je osoba u vozilu. Očevid je trajao gotovo cijeli dan, a angažirane su i dizalice kako bi se što prije došlo do unesrećenog. </p>
<p>Lj. M. P.</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>U prometnoj nesreći teško ozlijeđeno pet osoba</p>
<p>RIJEKA, 17. travnja</p>
<p> – Teške i po život opasne ozljede u prometnoj nesreći koja se u subotu oko 8.26 sati dogodila na državnoj cesti broj 9 iznad Bakra, kod skretanja za Meju, zadobilo je pet osoba. Prometnu nesreću uzrokovao je vozač teretnog vozila, registarskih oznaka ZG 671 GD, T. M. (28). Krećući se iz Bakarca prema Rijeci Zagrepčanin je na lijevom oštrom zavoju, uslijed neprilagođene brzine, izgubio kontrolu nad upravljačem. Pritom je prešao na suprotni kolnički trak sudarivši se sa teretnim vozilom RI 401 FD, kojim je upravljao G. K. (35).</p>
<p> Neposredno nakon udara u drugo teretno vozilo koje je prilikom sudara odbačeno, vozač iz Zagreba naletio je i na »opel corsu« u kojoj su bile tri ženske osobe – A. M. (48), E. M. (26) i I. M. (23). Nakon intervencije vatrogasaca koji su tijela unesrećenih izvlačili iz potpuno smrskanog automobila i kamiona, svi su hitno prevezeni na Sušak gdje su liječnici utvrdili kako su svi sudionici zadobili teške tjelesne ozljede opasne po život. </p>
<p>Lj. M. P.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="52">
<p>Gdje je nestala »sitnica« od osam milijardi dolara </p>
<p>Dosta je čudno da Hrvatska turistička zajednica ističe kako je prošle godine ukupna potražnja u turizmu, prema izračunu WTTC-a (World Travel & Tourism Council) bila 7,9 milijardi dolara, a da se istodobno to ne vidi na državnim računima. Prognoze za ovu sezonu još su optimističnije. Umjesto što se isključivo statistički prate samo registrirani broj noćenja, trebalo bi istraživati i što je to turistička struktura. Tek bi se tada moglo prepoznati koji su sektori u njemu angažirani. No, umjesto da ga se detaljno istražuje kako bi se uočili novi »prostori« za zaradu, turizam se zapravo baca u zapećak</p>
<p>Imamo novu Vladu, novog ministra financija, ali je »ploča« ostala ista: »Ja novac od turizma ne vidim u proračunu«, izjavio je neki dan Ivan Šuker, ministar financija. Njegove su riječi identične izjavama Mate Crkvenca, prethodnika na istoj dužnosti. </p>
<p>Što se događa i gdje završava novac od turizma kada ih ne vidi niti jedan ministar financija? Jesu li turističke bilance prenapuhane, je li većina zarade od i posredovanjem turizma odlazi u privatne džepove pa se to nigdje ne evidentira, ili je cijela stvar s metodologijom izračuna turističkih prihoda, odnosno zarade pogrešno »nasađena«? </p>
<p> Čudno je da Hrvatska turistička zajednica ističe da je prošle godine ukupna potražnja u turizmu, prema izračunu WTTC-a (World Travel & Tourism Council) bila 7,9 milijardi dolara, a da se istovremeno to ne vidi na državnim računima. Radi se o »znamenitoj« Turističkoj satelitskoj bilanci (TSA) koja je, prije nekoliko godina, kada je predstavljena, izazvala mnoštvo polemika. Dakle prema tom izračunu 1,6 milijardi dolara činila je osobna potrošnja na putovanja i turizam domaćih stanovnika. Oko 4,6 milijardi dolara bila je potrošnja inozemnih posjetitelja dok 1,73 milijarde dolara čine ostale stavke koje čine ukupnu turističku potrošnju. </p>
<p>Prognoze za ovu sezonu još su optimističnije.</p>
<p> »Procjenjujemo da će se u 2004. godini ukupna turistička potražnja povećati za sedam posto, te da će iznositi 65,8 milijardi kuna, odnosno 8,45 milijardi dolara« – stoji u materijalima Hrvatske turističke zajednice.</p>
<p> Direktor spomenute institucije, Niko Bulić, nije nam želio komentirati ove brojke, odnosno pritužbe ministara financija kako im nedostaje novac od turizma. </p>
<p>U tom području mnogo potkovaniji Ante Radnić, znanstveni savjetnik Instituta za turizam, nedavno nam je rekao: »Kada Mato Crkvenac kaže da zaposleni u turizmu spominju milijarde dolara prihoda, a da on to ne vidi u proračunu, onda je to posljedica činjenice što on promatra makro okvir gdje je turizam utopljen zajedno s osobnom potrošnjom«.</p>
<p>U ovom slučaju i Crkvenac i Šuker razmišljaju isto, zato smo i citirali izjavu gdje se spominje bivši ministar. </p>
<p>Radnić predlaže drugačiju metodologiju, odnosno da se turizam, budući da je iznimno važan za funkcioniranje ove države, počne posebno promatrati kako bi se doznao njegov stvarni utjecaj na gospodarstvo.</p>
<p>»Postoji jasna metodologija izračuna, tu nema mnogo manevarskog prostora. Na granici se, pretpostavimo, registrira da je u Hrvatsku ušlo 35 milijuna ljudi koji su kod nas boravili od pola sata do nekoliko mjeseci. Oni će na našem području nešto potrošiti, a za tu će se potrošnju morati angažirati domaće gospodarstvo. Cijela filozofija je u tome da istražimo koliko je koja djelatnost u Hrvatskoj angažirana u zadovoljavanju turističkih potreba«, tvrdi Radnić. </p>
<p>Problem je u tome što je naše društveno računovodstvo podijeljeno na nekoliko kategorija, a nigdje u tome nema turizma. S druge strane, umjesto što se statistički prati samo registrirani broj noćenja, trebalo bi se istraživati što je turistička struktura. Tek tada bi se mogli prepoznati koji su sektori u njemu angažirani. </p>
<p> No, umjesto da ga se detaljno istražuje kako bi se uočili novi »prostori« za zaradu, turizam se baca u zapećak. HDZ je, uz ostalo, gašenjem samostalnog ministarstva potvrdio da ga turizam malo zanima. Doduše, za razliku od bivših vremena za turističkog tajnika HDZ je postavio čovjeka iz struke, a ne kao nekad - političkog podobnika. </p>
<p>Ministar financija Ivan Šuker, osim što ne vidi turistički novac, požalit će se i da on nerijetko završava u privatnim džepovima. Vjerojatno je u pravu, ali i ovdje nova Vlada ponavlja greške bivše. Račanova je godinama dopuštala procvat sive ekonomije - tek kada su novinari alarmirali da je na obali i do 50 posto neprijavljenih gostiju i da većina privatnih objekata ignorira državne zakone, na obalu su poslane »čete« inspektora koje su pokušale popraviti stvar. </p>
<p>Domaći privatni iznajmljivači nerijetko ne prijavljuju svoje goste, jer im nije ponuđena kvalitetna solucija paušalnog plaćanja poreza. </p>
<p>Stranci su u još boljoj situaciji – inozemci, vlasnici objekata za iznajmljivanje na našem Jadranu, rade što ih je volja. Godinama iznajmljuju bez da su za to prijavljeni, a inspektori im ne smiju ući u objekte.</p>
<p>Iako će im vječno prigovarati lopovluk, ugostitelji su u stalnom strahu od visokih kazni pa se više manje pridržavaju zakona. Oni pak koji za jedno ljeto žele zaraditi za cijelu godinu nisu ugostitelji i ne bi ih trebalo trpati u zajednički koš. </p>
<p>Evo gospodo ministri financija gdje vam nestaje »lova«. Godinama se žalite, a niste upotrijebili državnu aparaturu kako biste novac skrenuli u svoju kasu ili bar prepoznali gdje je završio. Lako je reći - ne vidim novac, mnogo teže pronaći ga. Jer on postoji, milijuni turista koji nas svake godine pohode sasvim sigurno nešto i potroše. Spomenuti Radnić dobro procjenjuje da bi Hrvatska bez turizma ubrzo postala Argentina, da bi doživjeli argentinski financijski košmar. </p>
<p>Veljko Ostojić, predsjednik Turističke zajednice Istarske županije i bivši doministar turizma, reći će slijedeće: »Nedvojbeno je da postoji problem sive ekonomije u turizmu i da se puno radi na crno. Ali pitanje je gdje Crkvenac i Šuker očekuju novac od turizma. Na kojim stavkama? Ispada da ministri financija negdje čuju da će turizam uprihodovati osam milijardi dolara i onda na svojim računima gledaju gdje je taj novac. Pa to je smiješno«, ističe Ostojić. </p>
<p>Predlaže da se, recimo, pokuša »izmjeriti« koliki su prihodi glavnih turističkih društava ili koliko raste štednja. Ako netko, recimo, ima plaću tri tisuće kuna i pritom uspijeva štedjeti, onda tu sasvim sigurno nešto nije u redu. </p>
<p>Vlasnik Horwath Consultinga Miroslav Dragičević tvrdi da je čitav sistem metodologije utvrđivanja turističkog prihoda krivo postavljen, ali i da prikazani prihod po TSA bilanci ne odgovara istini. Problem, reći će, nije u satelitskoj bilanci već u inputima koji ulaze u nju. Problem je u podacima koji se »lifraju« u nju. </p>
<p>»Izračun turističkog prihoda nije sustavan i dobro postavljen«, istaknut će Dragičević, dodavši da je bivša vlada, točnije bivša ministrica turizma, nastojala prikazati veću zaradu od turizma od realne pa je i to, uz ostalo, bilo u raskoraku s proračunom. </p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Ina: Ne dugujemo državi 470 milijuna kuna PDV-a</p>
<p>U Ini tvrde da su porezni inspektori na pogrešan način računali gubitke i tehnološku potrošnju Sisačke rafinerije, pa time i neplaćeni PDV. To su potvrdile dvije konzultantske kuće, Udruga sudskih vještaka i eksperata i Molovi stručnjaci</p>
<p>ZAGREB, 17. travnja</p>
<p> – Nisu točne tvrdnje objavljene u jednim dnevnim novinama da državi dugujemo 470 milijuna kuna za PDV, tvrde u Ini.</p>
<p>Priznaju jedino da je sporan iznos od 136 milijuna kuna i to zato što Ina gubitke u rafinerijama računa na jedan način, usklađen sa svjetskom praksom, a porezni inspektori na drugi. Naime, porezni su inspektori nakon kontrole plaćanja poreza za 2000. i 2001. od Ine zatražili da plate 114 milijuna kuna PDV-a na vlastitu potrošnju na temelju nedopuštena tehnološkog manjka u proizvodnji Sisačke rafinerije, objašnjavaju u Ini. Međutim, Ina se na tu odluku zbog »pogrešno i nepotpuno utvrđenih činjenica i pogrešne primjene materijalnog prava« žalila drugostupanjskom poreznom tijelu. Ono je žalbu usvojilo i sve vratilo na početak. Ali prvostupanjsko porezno tijelo nije prihvatilo Inine dokaze pa je donijelo istu odluku. Ina se potkraj prošle godine ponovo žalila pa postupak još traje.</p>
<p>Do završetka žalbenog postupka, prema Općem poreznom zakonu, nismo dužni platiti zatraženi iznos, što znači da nisu točne tvrdnje da državi dugujemo 470 milijuna kuna, ističu u Ini.</p>
<p>Čelnici hrvatske naftne kompanije uvjereni su da će na kraju odluka poreznih inspektora biti odbačena. Naime, njihovo je mišljenje da su porezni inspektori pogrešno izračunali gubitak u Sisačkoj rafineriji, pa tako i neplaćeni PDV, što su u međuvremenu potvrdili poznata konzultantska tvrtka KBC, hrvatska udruga sudskih vještaka i eksperata i tvrtka Konzalting Zagreb. I stručnjaci mađarskog Mola pregledali su svu dokumentaciju Sisačke rafinerije i nisu našli ništa prijepornog, tvrde u Ini. Porezni inspektori tvrde da se »manjak ne prikazuje na osnovi tehnološkog praćenja, mjerenja i preračunavanja, nego se izvodi 'naštimavajući' unatrag ili unaprijed gubitke kao razliku zaliha«.</p>
<p>U Ini upozoravaju da oni rade prema svjetskoj praksi, uobičajenoj u rafinerijama, a da inspektori analiziraju tu proizvodnju kao da se radi o tvornici cipela ili stolica, a ne o specifičnoj proizvodnji naftnih derivata. Nejasno je kako inspektori pronalaze prevelik tehnološki manjak ako ne osporavaju podatke o ulazu nafte i aditiva, o prodaji derivata te o ulaznim i izlaznim zalihama sirovina i proizvoda, napominju u Ini. Pritom ističu da inspektori ne priznaju vlastitu tehnološku potrošnju Sisačke rafinerije, na što se nigdje u svijetu ne plaća porez. Pitaju i kako isti nedostaci nisu ustanovljeni u Riječkoj rafineriji, iako tamo rade na isti način.</p>
<p>Sada je očigledno na potezu novi ministar financija Ivan Šuker, kojemu će posao olakšati i to što je predsjednik Inina Nadzornog odbora.</p>
<p>Željko Bukša</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Županije traže veću samostalnost</p>
<p>Razvojni ciljevi Županije i Grada Rijeke nisu u potpunosti prepoznati u nacionalnoj gospodarskoj strategiji... PGŽ namjerava i dalje razvijati tradicionalne proizvodnje poput brodogradnje, proizvodnje brodskih motora, jednako kao što uz lučki teretni transport posebno želi razviti prijevoz putnika... </p>
<p>Posljednjih nekoliko godina riječki gradonačelnik mr. Vojko Obersnel, kao i primorsko-goranski župan Zlatko Komadina, kao predsjedavajući Hrvatske zajednice županija, apeliraju na nužnost decentralizacije vlasti i veće fiskalne ovlasti, a to će nedvojbeno ponoviti i premijeru Ivi Sanaderu koji će sjednicu Vlade uskoro održati u Rijeci. </p>
<p>Savez udruga gradova i općina nedavno je u saborsku proceduru bezuspješno pokušao uvrstiti i svoj Prijedlog Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi, a ovih dana kada Primorsko-goranska županija obilježava 11. godišnjicu svog postojanja ponovno je u središte pozornosti stavljen taj problem. Komadina, primjerice, pritom ističe kako je u državnim relacijama PGŽ pozicionirana na trećem mjestu, iza Grada Zagreba i Istarske županije, s prosječnim BDP-om koji je 10 posto niži od hrvatskog prosjeka (6305 dolara), pa je tako bliže nerazvijenim hrvatskim županijama, nego Gradu Zagrebu.</p>
<p> Stoga i Komadina i Obersnel upozoravaju da je visoko centralizirani sustav upravljanja Hrvatskom, otvarajući mogućnosti razvoja Zagreba, to isto uskratio ostatku Hrvatske. Aludirao je na činjenicu da se rezultati rada trinaest državnih poduzeća na prostorima te županije bilanciraju prema sjedištu tvrtke na razini države, odnosno Grada Zagreba.</p>
<p> Prosječna stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj je trenutačno 19,2 posto. Najmanju nezaposlenost ima Zagreb, gdje je na razini 9 posto, a najveću Vukovar i to iznad 40 posto. Odgovornost za neprihvatljive regionalne disproporcije u razvoju zemlje, ističe primorsko-goranski župan, je na državi kao najvećem i najodgovornijem poslodavcu, jer država kroz proračun, ili putem državnih poduzeća upravlja s više od 50 posto bruto proizvoda Hrvatske. Od hrvatskih regija država ubire sedam puta više prihoda, nego što ostavlja lokalnoj i regionalnoj samoupravi.</p>
<p> Stoga vodstvo PGŽ-a smatra kako je neprihvatljivo da se nakon novinskih izvješća o rastućoj gospodarskoj centralizaciji po kojoj Zagreb ekonomski dolazi uz bok razvijenim zemljama zapada, a nerazvijene hrvatske županije opasno blizu siromašnim zemljama Juga, čitav taj od ranije poznati problem ponovo ide na čekanje. Regionalizacija i decentralizacija zemlje nameće se sve izraženije kao vrlo važno unutarnje političko pitanje, jer centralizacija evidentno postaje kočnica razvoju zemlje. </p>
<p>Komadina je naglasio da su centralizirani državni mehanizmi spori, neučinkoviti, te da nisu dorasli upravljačkim izazovima suvremenog gospodarstva. Pritom je naglasio da će se djelovanje čelništva PGŽ-a do kraja ove godine usmjeriti na razgovore s Vladom o provedbi razvojnih projekata važnih za to podneblje, a koji su prilikom prvih razgovora, već dobili potporu premijera Sanadera koji je ocijenio da su oni podudarni s državnima.</p>
<p> No, Komadina namjerava pojačati i aktivnosti u Hrvatskoj zajednici županija radi predlaganja izmjena Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi i Zakona o financiranju lokalne samouprave. Intencija je dobiti potporu za prijedlog da hrvatskim županijama u cjelini ostane prihod od poreza na dohodak, a po mogućnosti i dio PDV-a. Putem Hrvatske zajednice županija zalagat će se i za otvaranje šireg procesa decentralizacije, jer je jedinstveni stav svih 14 županija do sada uključenih u Zajednicu, da je sadašnje stanje neodrživo.</p>
<p> Županija će, primjerice, tražiti »spuštanje« građevinske i urbanističkih inspekcija s državne razine na županijsku samoupravu, jer je neodrživo stanje na tom planu u pogledu nepoštivanja zakona. U dogovoru s istarskim kolegom, Komadina, među ostalim, namjerava zatražiti pomoć Ministarstva vanjskih poslova i posebno Ministarstva europskih integracija u provedbi projekta euroregije koju čine pogranične regije Italije, Austrije, Slovenije i Hrvatske na prostoru od Alpa do sjevernog Jadrana.</p>
<p> Na realnom, životnom planu, u tom prostoru oduvijek je vrlo intenzivan promet ljudi, roba, usluga, novca, ideja, kulturnih dodira i utjecaja. Funkcioniraju poslovna i privatna poznanstva, obiteljske, susjedske i prijateljske veze i jezik nisu komunikacijska prepreka. Formaliziranje te suradnje trebalo bi se temeljiti na Madridskoj konvenciji, usklađivanju, ublažavanju i otklanjanju tvrdih zakonskih i drugih administrativnih prepreka koje čitavom tom velikom području onemogućavaju intenzivniju gospodarsku i društvenu komunikaciju. Komadina je mišljenja da bi granice trebale biti otvorenije i neopterećene formalnim preprekama.</p>
<p> Čitavoj toj euroregiji povezivanje bi moglo donijeti znatne koristi. Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji to bi pak značilo nešto brže ukjučivanje u europski regionalni prostor, dotok talijanskog, austrijskog i slovenskog kapitala, ubrzanje izgradnje autoceste Rijeka-Trst, veću zaposlenost stanovnika PGŽ-a u spomenutim regijama..., dok bi Hrvatskoj to predstavljalo prvo realno iskustvo europskih integracija. Stoga Primorsko-goranska županija, rekao je Komadina, ozbiljno razmišlja o otvaranju svog regionalnog ureda u Bruxellesu, po uzoru na svoje partnere iz buduće euroregije.</p>
<p> Primorsko-goranski župan kazao je kako politička volja okupljena oko spomenute ideje regionalne integracije, ni u jednoj od matičnih država ne nailazi na prepreke, jer su sve navedene zemlje, osim Hrvatske, pod plaštem Europske unije, ujednačena zakonodavstva i u političkoj klimi koja potiče transgraničnu suradnju. Vodstvo PGŽ-a ocijenilo je kako je trenutačno najbitnije da što prije krenu projekti izgradnje novog KBC-a, Sveučilišnog kampusa i preuređenje kompleksa riječke luke, tim više što Istra, Lika, Kvarner i Gorski kotar trebaju Rijeku kao sveučilišni, zdravstveni i kulturni centar; kao snažno regionalno središte koje će podržati i pomagati njihov razvoj.</p>
<p>Razvojni ciljevi Županije i Grada Rijeke nisu u potpunosti prepoznati u nacionalnoj gospodarskoj strategiji, zbog čega se često nailazi na prepreke kada se pokušavaju pronaći u nacionalnim izvedbenim planovima. Činjenica da država upravlja svim velikim ovdašnjim javnim tvrtkama i da je utjecaj lokalnih i regionalnih vlasti na te tvrtke zanemariv, rekao je župan, trebala bi pridonositi intenzivnijoj suradnji županije sa državom, što često nije slučaj.</p>
<p>»U bijegu od strogih ekoloških propisa na razvijenom europskom zapadu i u potrazi za jeftinom radnom snagom, na vrata naše Županije nerijetko kucaju zastupnici tzv. »prljave industrije« nudeći investicije, zapošljavanje i slično. Kad im objasnimo naše uvjete u svezi zaštite okoliša, povlače se shvaćajući da i mi ovdje namećemo određene standarde, slične onima u razvijenim zemljama«, rekao je Komadina. Ujedno se složio da je u regionalnom razvoju kombinacija turizma s uslužnim djelatnostima i industrijom prihvatljiva, ali samo ako se, dugoročno gledano, industrijska proizvodnja prilagođava rastućim ekološkim zahtjevima i propulzivnijim tehnološki složenijim gospodarskim izazovima.</p>
<p> Po tome bi budućnost PGŽ-a trebala biti slična budućnosti europskih urbanih regija na Mediteranu. Komadina poručuje da u ekspanziji turizma i uslužnih djelatnosti vidi poželjno zadovoljenje normi zdravog života i očuvanja okoliša, veće poslovne dobiti, veću zaposlenost i bolji životni standard, jer kretanja na europskom i mediteranskom tržištu ukazuju na to da naša regija ne može desetljećima čekati svoju razvojnu prigodu.</p>
<p> PGŽ namjerava i dalje razvijati tradicionalne proizvodnje poput brodogradnje, proizvodnje brodskih motora, jednako kao što uz lučki teretni transport posebno želi razviti prijevoz putnika.</p>
<p> Komadina i njegovi suradnici uvjereni su da će u toj županiji opet stasati jaki brodari i špediteri i da će, uz povećano prometno značenje luke, rasti i promet na kopnu. Proizvodnja zdrave hrane i mediteranskih poljoprivrednih kultura uz stočarstvo će imati potporu županijskog čelništva koje ne želi zaigrati isključivo na »kartu turizma« i preuzeti velike rizike neočekivanih mijena u tom sektoru.</p>
<p>Od države se očekuje da njena gospodarska politika daleko brže i učinkovitije prati veliko gospodarstvo u svom vlasništvu. Pritom se misli na restrukturiranje i tehnološku obnovu brodogradilišta, luke, te kvalitetnu daljnju privatizaciju velikih hotelskih tvrtki.</p>
<p>Ljiljana Mamić Pandža</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="55">
<p>Mesić: Dobar dio stranaka podržat će moju kandidaturu</p>
<p>Komentirajući predstojeće predsjedničke izbore i svoju najavljenu kandidaturu, Mesić je istaknuo da nekima vjerojatno nije drago što će se opet kandidirati pa izmišljaju priče da je odlučio povući kandidaturu. Moramo biti svjesni da nije dobro da u medijima bude monopola, rekao je Stipe Mesić </p>
<p>OGULIN, 17. travnja</p>
<p> – »Diplomacija je obavila dobar dio posla jer ono što smo prije imali s nekoliko zemalja, sad imamo sa znatno većim brojem. Nama se u principu situacija ne mijenja na lošije, nego na bolje, ali to bi trebalo iskoristiti, odnosno vidjeti jesmo li u stanju okrenuti se, u kraćem vremenskom roku, izvozu i na taj način iskoristiti sve što nam Protokol 7 pruža«, kazao nam je u subotu predsjednik Stjepan Mesić prilikom obilježavanja 130. obljetnice Hrvatskog planinarskog društva u Ogulinu. Predsjednik je ujedno i dodao da, prihvaćajući Protokol 7, moramo prihvatiti i »određene standarde jer inače ne možemo biti konkurentni u Europi«.</p>
<p>Komentirajući predstojeće predsjedničke izbore i svoju najavljenu kandidaturu, Mesić je istaknuo da nekima vjerojatno nije drago što će se opet kandidirati pa izmišljaju priče da je odlučio povući kandidaturu. »Mislim da će dobar dio stranaka podržati moju kandidaturu jer sam, kad sam izabran za predsjednika, zamrznuo svoje članstvo u HNS-u«, rekao je Mesić, no nije želio reći o kojim je strankama riječ. Time je, dodaje, pokazao da je predsjednik svih građana. »No, ne distanciram se od HNS-a«, kazao je komentirajući posljednja događanja u toj stranci dodavši da u »svakoj stranci ima trzavica«. </p>
<p>»Mislim da moramo biti svjesni toga da nije dobro da u medijima bude monopola«, odgovorio je predsjednik Mesić na Vjesnikovo pitanje kako komentira iznenadnu odluku Vlade koja nakladnicima zabranjuje stjecanje više od 40 posto udjela na tržištu, a koja je ugrađena u Zakon o medijima. Kao razlog zašto to nije dobro Mesić je objasnio »da je nekad bio monopol partije, pa onda države, a sada bi mogli imati i monopol vlasnika, što nije dobro«.</p>
<p>Nataša Zečević</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Sava pada, branitelji se pripremaju za novi vodni val</p>
<p>JASENOVAC, 17. travnja</p>
<p> – Protekli petak te noć s petka na subotu bili su najteži trenuci za branitelje u jasenovačkoj Posavini.</p>
<p> Nakon što je na vrijeme u petak poslijepodne sanirano oštećenje lijevog savskog nasipa između Jasenovca i Košutarice, do novog curenja vode kroz nasip došlo je u noći s petka na subotu kod Drenovog Boka. No, zahvaljujući brzoj intervenciji radnika Hrvatskih voda, jasenovačkog »Komunalca«, Parka prirode Lonjsko polje i mještana Drenovog Boka vrećama napunjenim pijeskom i to je kritično mjesto dodatno učvršćeno.</p>
<p>Tijekom subote voda u koritu rijeke Save kod Jasenovca nastavila je s blagim opadanjem. Međutim, zbog male propusne moći kod mosta u Staroj Gradiški voda kod Mlake i dalje je rasla jer je voda iz retencije Mokro polje potiskivala savsku vodu. U Hrvatskim vodama taj fenomen objašnjavaju činjenicom da pri vodostaju od 850 centimetara kod Jasenovca, a on je u subotu u 12 sati iznosio 865 centimetara, propusna moć Save u sekundi iznosi 2300 kubičnih metara vode, dok je na mostu kod Stare Gradiške propusna moć znatno manja i iznosi svega 1600 kubičnih metara u sekundi. Upravo zbog te činjenice, kažu u Hrvatskim vodama, dolazi do porasta vode kod Mlake i fenomena da u tom dijelu Sava kod visokih voda teče uzvodno. </p>
<p>U subotu prijepodne na području Mlake kod Košutarice te kod Plesma nastavljena je gradnja zečjih nasipa, a zahvaljujući radu crpki, pogotovo one kod Drenovog Boka, smanjena je razina unutrašnjih voda za 40 centimetara dok kod Bročica, gdje je voda u Strugu dostigla 619 centimetara, i dalje raste. U pogon pored postojeće stavljena je još jedna kapacitetom znatno jača crpka dovezena iz Osijeka. Zahvaljujući toj činjenici spriječeno je prodiranje vode kod tog naselja, što zbog nepostojećih nasipa nije moguće učiniti kod Bukovice i Trebeža, gdje voda iz Lonjskog polja iz sata u sat raste i ugrožava kuće.</p>
<p>Prema riječima voditelja obrane od poplave Ivana Hećimovića, uz radnike Hrvatskih voda na terenu danonoćno dežuraju žitelji ugroženih naselja te se, barem za sada, ne očekuju veća iznenađenja. </p>
<p> No, istovremeno se čini sve kako bi se spremno dočekalo novi vodni val – jer meteorolozi najavljuju ponovne kiše. I upravo taj novi vodni val najviše brine branitelje u jasenovačkoj Posavini jer površina za prihvat dodatnih količina vode nema.</p>
<p>Zdravko Sever</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>HDZ ukida funkciju stranačkog potpredsjednika</p>
<p>Prema predloženim izmjenama Statuta, svaka od pet grupacija županijskih organizacija HDZ-a predložit će u Predsjedništvo svoja dva predstavnika, a ne jednog kao do sada. Neslužbeno se doznaje da će kandidati za buduće članove Predsjedništva biti Vladimir Šeks, Andrija Hebrang, Miomir Žužul, Ivan Šuker, Luka Bebić, Branko Vukelić, Božidar Kalmeta, Marijan Mlinarić, Petar Čobanković i Darko Milinović</p>
<p>ZAGREB, 17. travnja</p>
<p> – Središnji odbor HDZ-a usvojio je u subotu prijedlog promjena stranačkog Statuta, koje će se obaviti na Devetom općem saboru HDZ-a sljedeće subote u Rijeci. Najveća novost je ukidanje funkcija triju stranačkih potpredsjednika, pa bi tako Predsjedništvo ubuduće, uz HDZ-ova predsjednika i njegova zamjenika, činilo deset članova izabranih na općem saboru.</p>
<p>»Ocijenili smo da je takav sustav učinkovitiji, kako bi svi članovi Predsjedništva bili jednaki«, rekao je novinarima HDZ-ov predsjednik Ivo Sanader. Prema predloženim izmjenama Statuta, svaka od pet grupacija županijskih organizacija HDZ-a predložit će u Predsjedništvo svoja dva predstavnika, a ne jednog kao do sada. Njihova imena dogovorena su također u subotu na sastanku koordinacija predsjednika pojedinih županijskih ogranaka pet hrvatskih regija. S obzirom na to da je rok za prijavu kandidata četvrtak 22. travnja, imena su još tajna, no neslužbeno se doznaje da će kandidati za buduće članove Predsjedništva biti Vladimir Šeks, Andrija Hebrang, Miomir Žužul, Ivan Šuker, Luka Bebić, Branko Vukelić, Božidar Kalmeta, Marijan Mlinarić, Petar Čobanković i Darko Milinović. Svi su oni članovi i sadašnjeg Predsjedništva u koje su ušli izborom na Sedmom općem saboru 2002. kooptiranjem ili zbog druge funkcije koju obnašaju. Od sadašnjih članova Predsjedništva izabranih prije dvije godine, ispali bi tako Krešimir Ćosić i Anto Bagarić.</p>
<p>Promjenama Statuta, članovima Središnjeg odbora po funkciji postat će svi članovi Kluba zastupnika HDZ-a i Vlade, koji će također biti i članovi svojih županijskih organizacija. Stranački predsjednik moći će ovlastiti svog zamjenika ili bilo kojeg člana Predsjedništva da ga mijenja ili mu prenijeti dio svojih ovlasti zbog odsutnosti.</p>
<p>Središnji odbor odlučio je da će slogan Devetog općeg sabora HDZ-a biti »Prema europskoj budućnosti«, što je u subotu potvrdilo i Nacionalno vijeće stranke, a to je, prema riječima stranačkoga glasnogovornika Ratka Mačeka, nastavak HDZ-ova prijeizbornog slogana »Pokrenimo Hrvatsku«.</p>
<p>»Time pokazujemo da Hrvatsku pokrećemo i prema van, a do sada postignuti rezultati na tom području su fenomenalni. Cilj je HDZ-a, kao i Vlade, ostvariti europske ambicije jer to Hrvatskoj jamči status zrele države i njen gospodarski oporavak. Svojim saborom HDZ će pokazati svoju zrelost i unutarnju homogenost i poslat će se jasan signal što je HDZ danas i na kojim je načelima ustrojen«, rekao je Maček. Osim članova Predsjedništva, na Devetom općem saboru izabrat će se i HDZ-ov predsjednik i zamjenik, a jedini kandidati za ta mjesta su Ivo Sanader i Jadranka Kosor, koji su i sada na tim dužnostima. Bit će izabran i novi glavni tajnik, Središnji odbor, Nadzorni odbor i Sud časti. Novi glavni tajnik umjesto dosadašnjeg Branka Vukelića mogao bi biti njegov zamjenik Vladimir Kurečić.</p>
<p>Mandat svih čelnih ljudi i stranačkih tijela bit će četiri godine, a ne dvije kao do sada. Za kandidaturu za člana Središnjeg odbora potrebno je prikupiti 100 potpisa izaslanika sabora, za člana Predsjedništva 200, za zamjenika predsjednika 300 i za predsjednika stranke 400 potpisa. Izaslanika će biti 2700, od kojih 500 iz Mladeži HDZ-a.</p>
<p>Marijan Lipovac</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Pusić: Autocesta početak ujednačenijeg razvoja Hrvatske</p>
<p>OTOČAC, 17. travnja</p>
<p> – U Gackom pučkom učilištu u Otočcu u subotu je održana Izborna skupština Županijske organizacije HNS-a Ličko-senjske županije, kojoj je nazočila HNS-ova predsjednica Vesna Pusić, glavni tajnik Srećko Ferenčak i predstavnici gradskih i općinskih organizacija političkih stranaka iz Ličko-senjske županije.</p>
<p>Predsjednica Hrvatske narodne stranke Vesna Pusić ocijenila je da bi gradnja autocesta mogla označiti početak ujednačenijeg razvitka Ličko-senjske županije u odnosu prema ostalim bogatijim hrvatskim krajevima. Pritom je istaknula da nije tako teška situacija u stranci kako ju neki žele prikazati i dodala da ona to jako dobro zna jer je »stručnjak za teške situacije«. »U pojedinim hrvatskim krajevima živi se iznimno teško, a podatak da se u pojedinim krajevima živi 19 puta lošije nego u nekim drugima, zabrinjavajući je«, ustvrdila je HNS-ova predsjednica.</p>
<p>Na toj je skupštini glasovanjem jednoglasno za novog predsjednika izabran Ivan Čop iz Otočca, za dopredsjednike Milan Devčić iz Senja i Ante Jurčić iz Otočca, a novi tajnik je Petar Brajković. Izabrano je i novo predsjedništvo i peteročlani nadzorni odbor, a Milan Devčić izabran je za člana HNS-ova središnjeg odbora.</p>
<p>Novoizabrani predsjednik ŽO HNS-a Ličko-senjske županije Ivan Čop istaknuo je da je zadatak da se aktivnosti usmjere rješavanju infrastrukturnih problema na području Županije, razvojnim gospodarstvenim programima te zaštiti okoliša, poglavito riječnim izvorištima u Lici.</p>
<p>Rad ŽO HNS-a ubuduće će se temeljiti na razvojnim programima, revitalizaciji gospodarskih djelatnosti te na aktivnostima omasovljenja članstva i osnivanju podružnica. </p>
<p>DRAŽEN PRŠA</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Zakon o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima neprovediv </p>
<p>ZAGREB, 17. travnja</p>
<p> – »Splitski prekršajni suci upozorili su Visoki prekršajni sud na neprovedivost Zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima, a potom je upozorenje poslano u Ministarstvo pravosuđa kao inicijativa za izmjenom tog zakona«, doznaje se od predsjednika Visokog prekršajnog suda Zorana Potočkog.</p>
<p>Prema njegovim riječima, sudovi su upozoreni da kad je riječ o sportskim susretima visokog rizika, suce ne šalju na »teren«, nego da u sudu organiziraju dežurstvo suca radi eventualnog vođenja prekršajnog postupka protiv osoba koje mu budu privedene.</p>
<p>Zakon o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima donesen je 15. srpnja prošle godine. Prekršajni suci smatraju da je prema odredbi o nazočnosti dežurnog suca na sportskoj priredbi nejasno što bi on uopće ondje trebao raditi. Ako se pod time misli da bi sudac odmah po privođenju osobe koja je počinila prekršaj trebao provesti cjelovit sudski postupak, to nije moguće i suprotno je ustavom zajamčenoj jednakosti svih pred sudovima.</p>
<p>Primjećuju i to da dežurni sudac na sportskom natjecanju može biti i svjedok, a kao mogući svjedok ne može voditi suđenje. Upozoravaju da se zanemaruje i to što kažnjavanje maloljetnika nije moguće bez nazočnosti roditelja ili staratelja.</p>
<p>Iako su se bivša vlada i ministarstvo pravosuđa protivili zastupničkom amandmanu o nazočnosti sudaca na sportskim priredbama, on je ipak voljom tadašnje saborske većine ozakonjen. Tako su organizatori natjecanja, smatraju suci, pokušali svoju odgovornost za nerede na stadionima prebaciti na njih, no krajnje je dvojbeno može li uopće nazočnost suca navesti nasilne navijače na pristojno ponašanje. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Održana tematska skupština Foruma žena SDP-a</p>
<p>ZAGREB, 17. travnja</p>
<p> – Prva tematska skupština Foruma žena SDP-a o temi »Položaj žena na tržištu rada« započela je u subotu ujutro. Uz stotinjak pripadnica Foruma, skupštini su nazočili i brojni gosti, među kojima je i predsjednica Vladina Ureda za ravnopravnost spolova Helena Štimac Radin, koja je ocijenila da se Hrvatska polako približava političkom konsenzusu o općem položaju žena u društvu. Izvijestila je o Vladinoj namjeri da uvede nove porezne olakšice kojima će se stimulirati zapošljavanje žena, kao i o namjeri sustavnog praćenja kretanja žena na tržištu rada.</p>
<p>»Diskriminacija u zapošljavanju postoji, bilo da je otvorena ili prikrivena, ali mi još nismo upoznati sa svim mehanizmima pritiska na žene«, rekla je Štimac Radin i pritom istaknula da je Ured, kojem je na čelu, otvoren za sve inicijative kojima je cilj poboljšati položaj žena u Hrvatskoj. Predsjednica SDP-ova Glavnog odbora Gordana Sobol upozorila je da se tematska skupština Foruma žena SDP-a održava uoči stranačke Izborne konvencije, koja bi trebala donijeti i programe za buduće djelovanje SDP-a. Istaknula je da je suodlučivanje i podjela odgovornosti načelo Foruma žena u demografskoj i socijalnoj politici.</p>
<p>Skup je pozdravio i predsjednik zagrebačke organizacije SDP-a Milan Bandić, izražavajući nadu da će SDP na lokalnim izborima iduće godine dobiti treći mandat u gradskim vlastima te da će se tako »očuvati socijaldemokratska oaza i na djelu demonstrirati socijaldemokratska opcija«.</p>
<p>Skupštini su nazočile i SDP-ove zastupnice u Saboru, član stranačkog predsjedništva Davorko Vidović, zagrebačka gradonačelnica Vlasta Pavić i niz predstavnika ženskih udruga i sindikata.</p>
<p>Uz izvješće o radu Foruma žena u 2002., koje će Skupštini podnijeti predsjednica Foruma Mirjana Ferić-Vac, u nekoliko će se tematskih radionica raspravljati o položaju žena na tržištu rada, europskim perspektivama, spolnoj diskriminaciji i nejednakim primanjima žena i muškaraca, ekonomskom osnaživanju žena i dr.</p>
<p>Na temelju rada tematskih radionica, Skupština bi u večernjim satima trebala donijeti i zaključke. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>HSS: Ozakoniti status roditelja odgajatelja</p>
<p>ZAGREB, 17. travnja</p>
<p> – Klub zastupnika HSS-a predlaže da se donese zakon o statusu roditelja odgajatelja i da se u njemu utvrdi da takvi roditelji imaju pravo na novčanu naknadu u visini prosječne mjesečne neto plaće (sada iznosi oko 4000 kuna).</p>
<p>Spomenuti status mogle bi steći majke ili očevi koji imaju najmanje četvero djece mlađe od 18 godina, uzdržavaju ih i s njima žive, majke ili očevi koji nisu zaposleni te koji od samostalnog i sličnih oblika rada mjesečno zarade manje od prosječne mjesečne plaće. Uz biološke roditelje, prava roditelja odgajatelja »vrijedila« bi i za posvojitelje, skrbnike i za druge osobe kojima su tijela socijalne skrbi povjerila djecu na čuvanje i odgoj. Roditelj odgajatelj morao bi biti hrvatski državljanin koji u Hrvatskoj prebiva najmanje deset godina.</p>
<p>Uz novčanu naknadu, roditelj odgajatelj imao bi pravo i na mirovinsko osiguranje i zdravstvenu zaštitu što, napominju iz HSS-a, ne podrazumijeva i druga prava iz zdravstvenog osiguranja, primjerice pravo na bolovanje ili rodiljni dopust. Roditelj odgajatelj taj bi status imao do punoljetnosti najmlađeg djeteta, a haesesovci se zauzimaju da se takvom roditelju »ide na ruku« i kad mu status prestane, i to tako da mu se pomogne pri samozapošljavanju, prekvalifikaciji i sl.</p>
<p>HSS-ovci procjenjuju da bi se pravom iz statusa roditelja odgajatelja koristilo oko 6500 obitelji i da bi za to država na godinu u proračunu trebala izdvojiti 273 milijuna kuna. Upozoravaju na zabrinjavajuće demografske procese i podsjećaju da je Vlada dužna do kraja ove godine predočiti paket zakona koji će obuhvatiti sve mjere pronatalitetne politike. O sudbini HSS-ova prijedloga Hrvatski će sabor odlučiti pri kraju travnja, za kada je sazvana 6. saborska sjednica. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Izabrano novo vodstvo osječko-baranjskog SDP-a</p>
<p>OSIJEK, 17. travnja</p>
<p> – Za novog predsjednika osječko-baranjske organizacije SDP-a u petak je na izbornoj konvenciji toga ogranka, zatvorenoj za javnost, izabran Miroslav Pavlinić, a osnovana su i ostala tijela: županijski odbor, predsjedništvo i nadzorni odbor te dužnosnici u županijskim stranačkim tijelima. Kako je u subotu priopćeno iz županijskog SDP-a, u radu izborne konvencije koja je utvrdila programske ciljeve osječko-baranjskih socijaldemokrata, sudjelovao je i SDP-ov tajnik Igor Dragovan.</p>
<p>Predsjedništvo SDP-a u listopadu prošle godine raspustilo je tadašnji županijski odbor na čelu sa Željkom Malevićem nakon niza unutarstranačkih sukoba koje su »predvodili« smijenjeni Malević i stranački potpredsjednik Mato Arlović. Tada je stranačko predsjedništvo za povjerenika imenovalo Milana Salajića. Sukobi su započeli zbog toga što su Malević i Arlović zastupali potpuno različite stavove o radu tadašnje osječko-baranjske Županijske skupštine.</p>
<p>Pitanje zakonitosti rada Skupštine, u kojoj je SDP bio dio vladajuće koalicije sa LS-om, HSS-om i Librom, dovelo je do raskola između predvodnika županijskog ogranka stranke i njezine središnjice. Naime, Malević je uporno, putem javnosti, tvrdio da Skupština – unatoč ostavkama 26 vijećnika HDZ-a, HSP-a i HSLS-a – ispunjava zakonske uvjete za nastavak rada, dok je, pak, Arlovićev stav bio da Skupštinu treba raspustiti jer je ostala bez potrebnog kvoruma. </p>
<p>MAJA SAJLER</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20040418].
|
