Krsto Špoljar [1971], Vrijeme i paučina. Sentimentalni odgoj na hrvatski način (Matica hrvatska, Zagreb), 400 pp. [word count] [Spoljar_Vrijeme_i_paucina].
-- 142 --
crne husarske konje i čistio opaka kopita, a djed se na brzinu, bez
obavijesti i pompe, oženio onom mladom djevojkom kratkih bogatih i bijelih
bedara, mlađom od njegova najstarijeg sina koji mu je kod te djevojke s
krupnom pozadinom, velikim grudima podatne mekoće i malo zakrivljenih nogu
predestiniranih za putene i obuhvate, bio prema zlobnim gradskim glasinama
glavni ljubavnički konkurent. O svemu tome Krištof je još kao dječak čuo od
služinčadi, ona nije skrivala simpatije prema starijem stricu iako ih on
uopće nije primjećivao, ili od tate i mame kad su šaptali u krevetu, u
toploj tami ogovarajući djeda i baku, misleći da je dječak već zaspao na
svom otomanu. A stric se otputio, otišao zaista na svoje najdulje putovanje,
definitivno je napustio djedovu gostinjsku sobu i sve svoje neiskazane i
nerješive probleme. Idućeg jutra konjušar Boltek kad je išao lupkajući
limenim kablićima po dvorištu da izvuče vodu za Jordana i Lastu koji su
vukli do rata djedov crno lakirani fijaker kad je putovao u Čazmu ili
Štefanje, pronašao je strica u bunaru.
Ipak je zapalio jednu od onih Darinkinih Stella rossa
pazeći da pepeo otresa u kutiju od šibica, mama je ionako zabrinuta što je
tako rano počeo pušiti i naganjati cure, i vjerojatno bi se ljutila da
opuške i pepeo razbacuje po sobi, te mrvice nereda tako su malo važne prema
svemu onome što se dogodilo i što će se još dogoditi. Ali popustio je pred
tim normama obzira i pristojnosti. I ponovno se osjeća tuđ svemu što ga
okružuje kao da je već odstranio sve današnje probleme, kao da je to sve iza
njega proživljeno i zbog toga suvišno. Ova promjena, taj Darinkin dolazak
gubi svoju važnost pred nasrtljivom željom. Vrijeme je pustoš. Sadašnjost je
praznina. Ona će se tek ostvariti, dobiti svoju puninu i boje kad bude
zauvijek raskrstio s ovim gradom kojemu su se svi ti njegovi preci vraćali,
među te pod pravim kutom urezane ulice, da bi izgubili savjest ili glave. I
to ne bi smjela biti djetinjasta i kao uvijek do sada uzaludna želja, za to
nije čak potrebna ni
Krsto Špoljar [1971], Vrijeme i paučina. Sentimentalni odgoj na hrvatski način (Matica hrvatska, Zagreb), 400 pp. [word count] [Spoljar_Vrijeme_i_paucina].
|