Welcome to the Croatian Language Corpus   Croatian
   home |  Riznica |  documentation |   
NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20040116].
Next page

<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
                       "http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 217025 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>16.01.2004</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt> 
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>

<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Deset godina sporova: granice, Krško, Ljubljanska banka, ekološko-ribolovni pojas</p>
<p>Sporova nije bilo jedino u godini osamostaljenja dviju država / Kad je raspuštena hrvatska Komisija za granice 2001. godine  Račan i Drnovšek parafirali su nacrt dogovora kojim je Hrvatska  ispunjavala sve slovenske želje / Kako taj nacrt ugovora, koji u cijelosti nije ni parafiran, kasnije nije ni potpisan niti ratificiran, prema Bečkoj konvenciji o pravu međunarodnih ugovora i bilo kojem drugom rječniku pravnih pojmova, ti parafi nisu proizveli nikakve pravne učinke</p>
<p>ZAGREB, 15. siječnja</p>
<p> – Između Hrvatske i Slovenije, već više od desetljeća, postoje sporovi vezani uz povrat duga Ljubljanske banke hrvatskim štedišama, nuklearku Krško u kojoj je Hrvatska 50-postotni vlasnik i razgraničenje na moru u Piranskom zaljevu te dio kopnene granice. Prošlog se ljeta pak pojavio i novi spor zbog slovenskog protivljenja odluci Hrvatskog sabora o proglašenju zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa na Jadranu, a razlike postoje i o nestalim devizama bivše SFRJ, što je problem sukcesije bivše državne zajednice.</p>
<p>Sporova nije bilo jedino u godini osamostaljenja dviju država. Te 1991., osim što su se dvije novonastale države međusobno priznale u postojećim granicama, postignuta je i suglasnost da je osnova za utvrđivanje granice na kopnu »stanje granica između bivših republika bivše SFRJ na dan 25. lipnja 1991.«, a s obzirom na to da granice na moru između bivših republika nisu bile utvrđene, da se one »moraju povući u skladu s međunarodnim pravom«.</p>
<p>Sukladno tim načelnim dogovorima, Slovenija je 29. listopada 1991. u Ljubljani  hrvatskom izaslanstvu uručila Nacrt sporazuma o zajedničkoj granici kojim granica »teče donjim tokom rijeke Dragonje (odnosno njenim odvodnim kanalom sv. Odorika, koji se počeo nazivati Dragonjom iako matica te rijeke ide sjevernije, kroz Sečovje, op. a.) i nastavlja se sredinom Piranskog zaljeva do talijanske granice«.</p>
<p>U vezi s kopnenom granicom, tada za slovensku stranu ništa nije bilo sporno, jer je između dviju država i u bivšoj SFRJ postojalo jasno razgraničenje nadležnosti policijskih i upravnih vlasti. Prvo slovensko odstupanje od tih načelnih dogovora dogodilo se potkraj te 1991. nakon dogovora tadašnje hrvatske vlasti i bivše JNA o povlačenju njenih vojnika iz blokiranih vojarni. </p>
<p>Naime, slijedom tog dogovora, iz vojarne na Svetoj Geri povukli su se i vojnici JNA, inače stacionirani u Jastrebarskom kod Karlovca. Umjesto hrvatskih vojnika, u tu vojarnu su se »uselili« slovenski vojnici.</p>
<p>U to vrijeme Hrvatska je bila zaokupljena obranom od rastuće velikosrpske agresije s istoka, te se tom slovenskom potezu nije ni moglo pridavati veće značenje. Osim toga, smatralo se da je ta slovenska »okupacija« Svete Gere kratkoročnog karaktera. Međutim, slovenski vojnici tamo su i danas, nakon više od 12 godina.</p>
<p>Da se nešto mijenja u slovenskoj politici prema Hrvatskoj službeno je i potvrđeno 27. ožujka 1992., kada je Slovenija uručila hrvatskoj strani u Zagrebu novi Nacrt sporazuma o granici kojim je zatražila područja južno od Dragonje, odnosno kanala sv. Odorika, da bi na slovenskoj strani ostala sela Mlini, Škudelini, Bužin i Škrilje.  U tom prijedlogu, razgraničenje na moru između dviju država još ide sredinom Piranskog zaljeva.</p>
<p>Spor zbog razgraničenja na moru s Hrvatskom Slovenija je i službeno postavila godinu dana kasnije, 7. travnja 1993. kada je slovenski parlament usvojio Memorandum o Piranskom zaljevu kojim se Slovenija zauzela za »cjelovitost Piranskog zaljeva pod slovenskim suverenitetom i za teritorijalni izlaz Slovenije do otvorenog mora«. </p>
<p>Tim dokumentom, koji slovenski parlament do danas nije opozvao, dakle još je na snazi, zapravo bi, čim netko s hrvatske obale na Savudriji nogom stupi u more, već bio u Sloveniji. Hrvatski pravni stručnjaci takve su slovenske zahtjeve definirali kao »teritorijalne pretenzije« Slovenije prema Hrvatskoj. </p>
<p>Međutim, a to je važno zbog nekih aktualnih događanja, u tom se dokumentu priznaje da Slovenija »...spada u skupinu geografsko-zakinutih država koje zbog gospodarskog položaja ne mogu proglasiti svoje ekskluzivne ekonomske zone«, čime se zapravo priznaje da Slovenija nema teritorijalni dodir s otvorenim morem.</p>
<p>Na to je važno upozoriti zbog činjenice da se cijelu 2003. godinu iz Ljubljane tvrdilo da Slovenija, kada već ima »izlaz« na otvoreno more, ima i svoj epikontinentalni pojas te pravo na proglašenje gospodarskog. Dakle, ono što je Slovenija u Memorandumu iz 1993. samo tražila, 2003. i na početku 2004. tvrdi da već ima, iako se u međuvremenu ništa pravno relevantno nije dogodilo.</p>
<p>Zbog takvih slovenskih stajališta proizašlih iz Memoranduma, ekspertna skupina Državne komisije za granice Republike Hrvatske u travnju 1994. zauzima stajalište da su na toj razini u pogledu razgraničenja na moru »iscrpljene sve mogućnosti za bilo kakvo daljnje usuglašavanje stavova«. Pomak u odnosima između dviju država dogodio se tek tri godine kasnije, 28. srpnja 1997. kada je u Ljubljani sklopljen Sporazum o pograničnom prometu i suradnji između dviju država. </p>
<p>Tim sporazumom hrvatska strana je slovenskim ribarima omogućila izlov u svom teritorijalnom moru uz zapadnu obalu Istre sve do Limskog kanala, dakle, na prostoru od oko 750 četvornih kilometara, što je četverostruko veća morska površina od cjelokupnog slovenskog teritorijalnog mora. Zauzvrat, Hrvatska je tim sporazumom dobila pravo plasmana svoje ribe na slovensko tržište. </p>
<p>Hrvatski sabor uskoro je ratificirao taj sporazum, ali je slovenska strana to odbijala više od četiri godine. Prihvaćen je u slovenskom parlamentu tek nakon parafiranja nacrta ugovora o državnoj granici koji su 2001. godine (nakon što je raspuštena dotadašnja hrvatska Komisija za granice) dogovorili hrvatski i slovenski premijeri Račan i Drnovšek.</p>
<p>Tim dogovorom, koji je zapravo modificirana verzija Memoranduma, Hrvatska je ispunjavala sve slovenske želje. Tako je Sloveniji pripalo više od četiri petine Piranskog zaljeva, a Hrvatska se u korist otvorenog mora odrekla i jednog koridora da bi Slovenija dobila »izlaz«, odnosno teritorijalni dodir s otvorenim morem. U tom nacrtu ugovora bilo je predviđeno i rješenje da Hrvatska zadrži svoju granicu s Italijom kroz tzv. trokut (dio hrvatskog teritorijalnog mora od koridora do talijanske granice).</p>
<p>Kako u međunarodnoj pravnoj praksi nisu zabilježena rješenja prema kojima bi neka država imala »esklavu«, svoj komad mora iza pojasa otvorenog mora, bilo je jasno da bi eventualnim prihvaćanjem tog rješenja Hrvatska izgubila taj »trokut« kao i svoju granicu s Italijom.</p>
<p> Osim toga, tim sporazumom Hrvatska je, osim na moru, davala ustupke i na kopnu, ponajprije kod Murskog Središća, zatim na Sutlanskom jezeru te u Gorskom kotaru kod Čabra. U zamjenu za te ustupke, Hrvatska je od Slovenije trebala dobiti ono što je ionako bilo njeno. Svetu Geru i četiri zaselka uz Dragonju odnosno kanal sv. Odorika. </p>
<p>Pod pritiskom javnosti, stručnjaka pa i svojih koalicijskih partnera, Račanova je vlada, nakon početnih neuspješnih lobiranja, shvatila da je napravila loš potez, te je na kraju i obavijestila slovensku stranu da od svega toga nema ništa.  Međutim, iz Slovenije se odmah počelo tvrditi da za njih taj dogovor, iako je nacrt ugovora samo parafiran, zapravo vrijedi. U skladu s tim, slovenski ribari, a potom i policijska plovila počeli su ulijetati u područja koja su tim parafiranim sporazumom trebala pripasti Sloveniji. </p>
<p>Nakon žestokog prosvjeda istarskih ribara te vrlo zategnute situacije, napetost se donekle smirila postizanjem dogovora o ribarenju na području od Lovrećice do Ankarana. Ti dogovori produžuju se svaka tri mjeseca. </p>
<p>Što se pak tiče značenja pojma parafiranje, sve su već više puta rekli hrvatski pravni stručnjaci pozivajući se na važeće konvencije koje su prihvatile obje države te na međunarodne rječnike pravnih pojmova. Parafi su inicijali, početna slova imena i prezimena. Parafe su na svaku stranicu spomenutog nacrta ugovora o granici stavili predsjednici komisija za granice (s hrvatske strane to je bila Olga Kresović Rogulja).</p>
<p>Međutim, s obzirom na to da taj nacrt ugovora – koji, dakle, u cijelosti nije ni parafiran, jer bi paraf stajao samo na jednom mjestu – kasnije nije ni potpisan niti ratificiran, prema Bečkoj konvenciji o pravu međunarodnih ugovora, ali i bilo kojem drugom rječniku pravnih pojmova, ti parafi nisu proizveli nikakve pravne učinke. </p>
<p>Budući da slovenski dužnosnici i dalje tvrde da je za njih parafirani ugovor Račan – Drnovšek polazna pozicija za eventualne nove pregovore s Hrvatskom, sve je izglednije da će to pitanje završiti pred nekim međunarodnim pravnim forumom. </p>
<p>Na kraju valja podsjetiti da je potkraj devedesetih zajednička hrvatsko-slovenska komisija za granice usuglasila 663 od 670 kilometara međusobne kopnene granice (slovenski stručnjaci nisu osporavali da je Sveta Gera u Hrvatskoj). Sporno je ostalo sedam kilometara uz utok rijeke Dragonje, odnosno kanala sv. Odorika u more. Sa slovenske strane je taj prostor tretiran kao sporno pitanje samo kao dio pritiska da bi se od Hrvatske dobilo što više ustupaka u vezi s tzv. slovenskim izlazom na otvoreno more.</p>
<p>Međutim, tadašnje hrvatsko državno vodstvo, kao ni itko u Komisiji za granice, nije ni pomišljao na bilo kakve ustupke u tom smislu. Najviše dokle se išlo jest da  »nešto veći« dio Piranskog zaljeva pripadne Sloveniji (u vezi s tim spominjao se odnos 68 posto Sloveniji, 32 posto Hrvatskoj).</p>
<p>Što se pak tiče slovenskog »izlaza« na otvoreno more, s hrvatske strane se upozoravalo na članak 17. Konvencije UN-a o pravu mora koji glasi: »Uz uvjet poštivanja Konvencije brodovi svih država obalnih i neobalnih, uživaju pravo neškodljivog prolaska teritorijalnim morem«. A prolazak je »neškodljiv« sve dok ne dira u »mir, red ili sigurnost obalne države« (čl.19). </p>
<p>Dakle, ne samo slovenski nego svi drugi brodovi koji ulaze u slovenske luke ili izlaze iz njih imaju pravo prolaska hrvatskim teritorijalnim morem. </p>
<p>U vezi s tim Hrvatska je strana nudila i pojačana jamstva kroz tzv. tranzitni prolazak, međutim, već odabirom termina Slovenija je dala do znanja da je ne zanima režim prolaska kroz hrvatsko teritorijalno more nego da traži dio hrvatskog morskog teritorija. Zato se u slovenskoj javnosti stalno govori ne o prolasku, nego o izlazu, koridoru, »dimniku«, kao da na moru, kako je to slikovito rečeno, postoje neka vrata koja se trebaju otvarati i zatvarati da bi neki slovenski brod mogao proći.</p>
<p>Marko Barišić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Dug Ljubljanske banke: 450 milijuna eura glavnice</p>
<p>Slovenija više od desetljeća odbija vratiti štedne uloge hrvatskih državljana koje su oni imali u zagrebačkoj podružnici Ljubljanske banke. Riječ je o 150 milijuna eura glavnice, kojem sada treba pribrojiti kamate.</p>
<p>Tom iznosu valja pribrojiti i oko 300 milijuna eura duga Ljubljanske banke hrvatskoj državi. Pritom je riječ o onim štedišama Ljubljanske banke Zagreb koji su svoje štedne uloge iz te banke prenijeli na neku od hrvatskih banaka i kojima je onda novac isplatila Hrvatska. Dakle, ukupno je riječ o 450 milijuna eura glavnice. sim hrvatskim štedišama, Ljubljanska banka nije vratila štedne uloge državljanima BiH te Makedonije.</p>
<p>U vezi s tim iz Ljubljane se stalno upućuju novi izgovori kojima je cilj pravna verifikacija te, pošteno ju je ipak tako nazvati, pljačke nekadašnjih štediša. Tako se neko vrijeme tvrdilo da je to problem sukcesije bivše SFRJ, zatim da je zapravo Hrvatska dužna isplatiti štediše Ljubljanske banke pa sve do nevjerojatnih teza o tome da je Hrvatska dužna Ljubljanskoj banci. S tim u vezi pokrenuto je više pravnih sporova, među ostalim i na Sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Sve je počelo uoči raspada bivše SFRJ kada je 1989. Ljubljanskoj banci u Zagrebu oduzeta pravna osobnost, čime je pretvorena u filijalu. Nakon toga je slijedila diskriminatorska odluka slovenske vlade kojim su se jamčili samo štedni ulozi slovenskih državljana u toj banci. Te činjenice upućuju na planiranu pljačku štednih uloga neslovenaca koje su imali u podružnicama Ljubljanske banke izvan Slovenije.</p>
<p>Zato je propao pokušaj Nove Ljubljanske banke da se vrati na hrvatsko područje. Zbog Ljubljanske banke propao je i pokušaj privatizacije Sunčanog Hvara jer se pokazalo da u Termama Čatež, koje su trebale biti kupac, ta banka ima dio vlasništva. Nedavno je pak protiv jedne banke iz Frankfurta, koja je u većinskom vlasništvu Ljubljanske banke, Hrvatska pokrenula tužbu zbog sumnje da je sudjelovala u nestanku oko 600 milijuna dolara Narodne banke bivše SFRJ. Zbog nestanka tih deviznih rezervi bivše države, odnosno dok se ne utvrdi što se s njima dogodilo, Hrvatska i dalje odbija ratificirati Okvirni ugovor o sukcesiji.</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Nuklearka Krško: slovenski dugovi za struju </p>
<p>Nuklearnu elektranu Krško sagradile su zajednički Hrvatska i Slovenija i u njoj su 50-postotni vlasnici. Nakon te nuklearke, prema istom načelu, bila je planirana izgradnja još jedne kod Zagreba, međutim, Slovenija je ubrzo od toga odustala. Na temelju ugovora, uprava nad nuklearkom Krško, investicije u održavanje i proizvedena struja dijelili su se popola. Tako je bilo sve do 1998. godine kad je slovenska vlada jednostranom odlukom prisvojila cijelu nuklearku. Hrvatska strana bila je isključena iz uprave, hrvatski dio struje prodavan je na stranom tržištu i taj je novac Slovenija prisvajala za sebe. Nakon četiri godine, Račan i Drnovšek postigli su dogovor prema kojem se hrvatska strana trebala vratiti u upravu nuklearke, a Hrvatskoj se opet trebala početi isporučivati njena polovica struje. Hrvatska je Sloveniji »oprostila« dug za četverogodišnje razdoblje neisporučivanja struje, a pristala je i na dodatne obveze vezane uz zbrinjavanje nuklearnog otpada, čega nije bilo u dotadašnjem ugovoru. Nakon što je Hrvatski sabor ratificirao taj ugovor, Slovenija je još cijelu godinu odbijala to učiniti. Tek sredinom prošle godine potekla je struja prema Hrvatskoj, koja sada želi naplatiti dug barem za to jednogodišnje razdoblje, ali se i to iz Ljubljane osporava. </p>
<p>M.B.</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Na ekološko-ribolovni pojas Slovenija odgovorila promjenom pomorskog zakonika </p>
<p>Sredinom prošlog ljeta Ministarstvo poljoprivrede je na svojim internetskim stranicama objavilo nakanu hrvatske vlade da zbog ekološke ugroženosti i radi zaštite ribljeg fonda proglasi gospodarski pojas na Jadranu. Već sama ta najava Sloveniji je bila dostatan povod za uzbunu. Uslijedilo je razdoblje kad su odnosi između dviju zemalja spušteni na najnižu razinu. Slovenski dužnosnici počeli su s lobiranjem protiv te hrvatske nakane te su u vezi s tim putovali i u Beograd, nudeći pakt protiv Hrvatske. Također su na konzultacije u Ljubljanu povukli svog veleposlanika iz Zagreba.</p>
<p>Hrvatska diplomacija i politički vrh, iako dijelom zatečeni tom reakcijom, kao i kasnijom promjenom stava Italije koja je u početku podržavala tu hrvatsku nakanu, ipak je ustrajavala na tom činu. Posebnu ulogu pritom imali su hrvatski stručnjaci za međunarodno pravo koji su ukazivali da je gospodarski pojas u svijetu već proglasilo više od 130 država i da je takva odluka suvereno pravo svake obalne države čije se teritorijalno more naslanja na otvoreno more.</p>
<p>Tako je Hrvatski sabor 3. listopada 2003. konačno donio odluku o proglašenju zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa. Takav pojas obuhvaća oko 95 posto sadržaja gospodarskog pojasa, a do tog rješenja se došlo na temelju presedana već učinjenih u Sredozemlju. Naime, Španjolska je već bila proglasila svoju ribolovnu zonu, a Francuska nekoliko mjeseci ranije ekološku. Odluka Hrvatskog sabora treba stupiti na snagu godinu dana od dana proglašenja. U vezi s tim je i nedavna promjena slovenskog pomorskog zakonika kojim se ta zemlja, nakon što je dotada bila država bez teritorijalnog dodira s otvorenim morem, predstavlja kao država koja to ima, pa samim tim ima i svoj epikontinentalni pojas i pravo na proglašenje gospodarskog pojasa. </p>
<p>Iako neki hrvatski pravni stručnjaci smatraju da je to odluka suprotna međunarodnom pravu i samim tim bez učinka, ima i onih koji tvrde da je »teoretski gledano« tim činom Slovenija posegnula za teritorijalnim morem ne samo Hrvatske nego i Italije.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Tomac: Parafiranje je bilo pogreška</p>
<p>ZAGREB, 15. siječnja</p>
<p> – Zdravko Tomac, bivši predsjednik parlamentarnog Odbora za vanjsku politiku, smatra da nacrt sporazuma o granici, koji je u ime bivše vlade parafirala predsjednica Komisije za granice Olga Kresović Rogulja, ne može biti polazište bilo kakvim novim pregovorima sa Slovenijom. »Slovenci se ne mogu pozivati na nešto što ne postoji«, ističe Tomac, podsjećajući da je prije nego što je Račanova vlada odobrila parafiranje nacrta sporazuma održana sjednica Odbora za vanjsku politiku. »Održana je zatvorena, proširena sjednica, na kojoj je uz predsjednike svih klubova zastupnika tadašnjeg saziva bio i premijer Ivica Račan«, kaže Tomac i dodaje da Odbor nije dao potporu bivšem premijeru za parafiranje sporazuma. »Račan je dobio samo potporu da nastavi razgovore«, pojašnjava  bivši predsjednik vanjskopolitičkog odbora. Napominje da je nakon parafa razgovarao s Račanom, koji je odobrio parafiranje sporazuma na temelju nekih slovenskih ustupaka. »Mislim da je to bila pogreška i  da nova vlast mora u budućim pregovorima inzistirati da se Slovenci ne mogu pozivati na nešto što ne postoji«, zaključuje Tomac.  </p>
<p>D. Z.</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="6">
<p>Karte  na stolu</p>
<p>BRUNO LOPANDIĆ</p>
<p>Sama činjenica da je dogovoren susret dvojice ministara vanjskih poslova Miomira Žužula i Dimitrija Rupela predstavlja hvalevrijedan čin. Naravno, da je situacija normalna, to ne bi trebalo baš tako jako hvaliti. No, nije. Dvije susjedne zemlje otkako su izborile neovisnost žive čudan suživot - u mnogim pitanjima Hrvatska i Slovenija jedna drugu hvale i međusobno se podržavaju, a istodobno, već punih 13 godina vode nesmiljen politički i diplomatski rat zbog naslijeđenih otvorenih pitanja. </p>
<p>Političke elite obiju strana izmijenile su već desetke pograničnih dvoraca i ostalih lokacija, ali pregovaralo se na Bledu, u Mokricama ili Bežancu, rezultati su uvijek bili poražavajući.</p>
<p>Hrvatska i Slovenija u posljednje su dvije godine dodatno zaoštrile odnose. Nakon što se jedva smirila »spontana bitka ribara« u Piranskom zaljevu, rat je nastavljen beskonačnom izmjenom diplomatskih nota, povlačenjem veleposlanika...</p>
<p>Žužul i Rupel oprezno i opravdano najavljuju da od prvoga susreta pod zrinjevačkim platanama ne treba očekivati previše; riječ je o sastanku upoznavanja i početnog stavljanja karata na stol. Ipak, nakon sastanka moglo bi biti jasno hoće li se i na kojim temeljima nastaviti pregovarati - hrvatska strana ne prihvaća kao polazište neuspio, ali u slovenskim očima valjani tek parafirani sporazum Račan-Drnovšek. </p>
<p>U svakom slučaju, vođe dvaju malih naroda sa svojima malim državama na granici Europske unije započinju novi krug pregovora unutar kojih bi se trebalo riješiti pitanje granice unutar jednog zaljeva od nekoliko četvornih kilometara, pitanje vraćanja otuđenog privatnog vlasništva štedišama Ljubljanske banke i smiješnog obitavanja slovenskih vojnika na granici s Hrvatskom kod Svete Gere. </p>
<p>Probuđenu savjest dviju strana koje smatraju da bi uistinu bilo dobro kada bi se ti problemi ovaj put napokon i riješili, pozdravila je i Europska unija koja je do unatrag dvije godine teško pronalazila Piranski zaljev na zemljovidu. Danas je rješavanje tog pitanja, na novoj granici EU-a, izuzetno važno. Toliko važno da je i sam predsjednik Europske komisije »ozbiljno poručio Sloveniji i Hrvatskoj da se drže principa«. Ti principi tiču se zajedničkog dogovaranja, temeljnog modela europskog funkcioniranja. Dakle, sve ono što nisu svladali ni slovenski ni hrvatski političari.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Dobrodošao »slučaj Čačija«</p>
<p>TIHOMIR PONOŠ</p>
<p>Sva sreća da se dr. Ivi Sanaderu i novoj vladi HDZ-a dogodio »slučaj Čačija«. Naime, Sanader je toliko dobro započeo i pobrao toliko pohvala u javnosti da je jedan ovakav skandal dobrodošao, ako ni zbog čega drugog, onda zato da se Sanader previše ne umisli već u ranoj fazi svoga mandata.</p>
<p>Imenovanje koje je isprva bilo skandalozno »samo« zato što je Stipe Čačija bio šef Sanaderova osiguranja polako prerasta u pravni skandal. Više nije u prvom planu namirenje položajima zaslužnih članova izbornog pobjednika, nego pravno prepucavanje kojim dominiraju tri teme – kako je predsjednik Stjepan Mesić mogao Čačiju »pretvoriti« u zaslužnog umirovljenika, vode li se (i koliko njih) stegovni postupci protiv nedavno imenovanog pomoćnika ministra unutarnjih poslova, a odnedavna se raspravlja i o djelu Stipe Čačije. Spominju se lažno predstavljanje, nevraćanje kredita, fizički obračuni.</p>
<p> U »slučaju Čačija« postoji nešto što iritira zdrav razum – kako netko može biti na bolovanju, ne raditi svoj posao i ne biti na svom radnom mjestu, a istodobno normalno raditi drugi posao, na drugom radnom mjestu, vojničkom terminologijom rečeno na rezervnom položaju.</p>
<p>Odlika je »slučaja Čačija« da se svi koji bi o tome trebali govoriti prave mutavi. To najbolje zasad uspijeva Ratku Mačeku, čovjeku koji je formacijski zadužen za (glasno)govorenje. Njegova blagoglagoljivost svodi se na izjavu da Čačija obavlja svoju dužnost u skladu s najvišim profesionalnim standardima. Drugim riječima, u sadašnjem Čačijinom djelovanju ništa nije sporno. Pitanje je, međutim, što je sve sporno u nekadašnjem djelovanju.  Premijer Ivo Sanader zasad se ne oglašava. Ministar obrane Berislav Rončević smatra da ništa nije sporno u Čačijinom umirovljenju. Načelnik Glavnog stožera Josip Lucić lopticu odgovornosti prebacio je na MORH-ovu birokraciju. Onu istu koju nisu uspjeli dovoljno razdrmati njegovi prethodnici Željka Antunović i Jozo Radoš.  U svemu tome Stjepan Mesić je potvrdio da na unutarnjopolitičkom planu već dulje nije u najboljoj formi.</p>
<p>Ne šuti Nezavisni sindikat policije, ne šute mediji. Završi li »slučaj Čačija« samo na medijskoj buci, bit će to jasan signal nove vlasti da mogu slijediti novi Čačije. Ne završi li, pak, samo na tome, bude li Čačija, makar dok se sve ne rasvijetli, razriješen dužnosti, znat ćemo da se u Hrvatskoj polako počela konstituirati javnost.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Europski optimizam i domaće pogreške</p>
<p>Istodobno s odličnim tajmingom europskog hodočašća, premijeru se potkradaju prve ozbiljnije pogreške. Imenovanje Stipe Čačije pomoćnikom ministra unutarnjih poslova i šefom Ureda sigurnosti neshvatljivo je čak i Sanaderovim suradnicima. Žužulu se pak nije smjela omaknuti izjava da je nezadovoljan načinom na koji su mediji pratili Sanaderov posjet Bruxellesu. Vrijeme takvih kritika i intervencija u medije trebalo bi biti iza nas</p>
<p>ANDREA LATINOVIĆ</p>
<p>Premijer Sanader i njegova vlada i dalje šire optimizam Hrvatskom. Barem deklarativno. Vrativši se s višednevne turneje po europskim prijestolnicama, od Vatikana do Strasbourga, Sanader ponosno poručuje naciji da je njegovu vlada dobro prihvatila skeptična stara Europe, a i ugled države se povećava. Pa se stoga može očekivati da će Hrvatska do kraja lipnja najvjerojatnije dobiti zeleno svjetlo za ulazak u društvo velike Europske unije. Premijer je nesumnjivo dobro startao, slažu se i najžešći HDZ-ovi politički oponenti, a on sam vidno je ohrabren pozitivnim signalima koje su mu odaslali Papa u Vatikanu ili Romano Prodi u ime Europe. </p>
<p>Ali, moglo se i očekivati da će Sanaderovi susreti biti srdačni, jer je on u očima europskih dužnosnika odavno razbio famu o nekakvom tvrdom HDZ-ovcu, jer to nikada nije ni bio. Naučen na diplomatsku komunikaciju i nezabljesnut svjetlima europskih i svjetskih metropola, Sanader je na vanjskopolitičkom planu siguran i precizan. Dojam pojačava i njegovo lako služenje svjetskim jezicima, ali i pripremljenost za susrete na najvišim razinama. </p>
<p>Ne treba, međutim, zaboraviti da Europa i dalje vrlo pozorno prati prve korake HDZ-ove vlade; unatoč Sanaderovoj europskoj orijentiranosti, relevantne političke institucije ne zaboravljaju da je on na čelu HDZ-a kojega se još do prije koju godinu gledalo pod povećalom. No, pristojan i civiliziran demokratski Zapad dobro zna da nova hrvatska vlada ima pravo na sto dana poštede.</p>
<p>Istodobno s odličnim tajmingom Sanaderovog europskog hodočašća, kao i ohrabrujućim porukama upućenim Hrvatskoj, na unutarnjem planu Sanaderu se ipak potkradaju prve ozbiljnije pogreške. Imenovanje njegovog osobnog tjelesnog čuvara – za kojega se tvrdi da je umiješan u kriminal, a MORH protiv njega vodi dva stegovna postupka – za pomoćnika ministra unutarnjih poslova i šefa Ureda sigurnosti neshvatljivo je čak i njegovim suradnicima. HDZ-ov predsjednik, koji je posljednjih godina pomno slagao sve kockice u mozaiku svog naglog uspona, lišavajući se svega što bi ga moglo kompromitirati i  provjetravajući stranku koja je debelo »zahirila« u razne muljaže, odjednom žmiri na nepodopštine koje je njegov osobni čuvar svojedobno navodno počinio, a koje sada izlaze u javnost. Ne samo da žmiri, nego šutnjom o cijelom slučaju još podgrijava za njega i Vladu opasne sumnje da će i njegov HDZ nastaviti  starim, dobro utabanim putem zaobilaženja zakona.</p>
<p>Jer, sve i da nije istina da je novi pomoćnik ministra unutarnjih poslova petljao u nedopuštenim vodama, sve i da nije točno da je nedolaskom na posao povrijedio radnu disciplinu (zbog čega je bivša ministrica obrane pokrenula postupak protiv njega), čak i ako je točno ono što u Vladi tvrde, da je riječ o »vrhunskom profesionalcu«, na površinu ipak izlaze neugodne stvari poput one da pomoćnik ne plaća rate svog stambenog kredita nego je taj teret pao na leđa jamaca. </p>
<p>Dobro je krenuo i Sanaderov bliski suradnik, ministar vanjskih poslova Miomir Žužul. I njegove prve izjave, kako je nedopustivo da se iz državnog proračuna izdvaja samo 0,46 posto za potrebe tog ministarstva – rekavši pritom da je to najmanje izdvajanje u Europi – također su točne. Jer, ono što je njegov prethodnik na Zrinjevcu učinio, a to je doista bilo drastično kresanje mnogih nužnih stavki za potrebe tog državnog aparata, bilo je tragikomično. Istodobno je taj ministar prema sumnjivim kriterijima po bijelom svijetu slao svoje miljenike, uguravajući ih u sigurne diplomatske sinekure, a ni rastrošnost njegovih bliskih suradnika nije bila zanemariva. Posebno je tragikomičan bio njegov pokušaj da i nakon gubitka izbora na brzinu zbrine neke sebi drage ljude, hitno ih šaljući na svjetske destinacije. </p>
<p>HDZ-ov je inoministar odmah dobro skenirao situaciju, najavio ubrzaniji angažman za ulazak Hrvatske u NATO i EU, iako su to bili glavni vanjskopolitički ciljevi i bivše vlade. No, Žužulu se ipak nije smjela omaknuti izjava da je nezadovoljan načinom na koji su mediji pratili Sanaderov posjet Bruxellesu. Vrijeme takvih kritika i intervencija u medije trebalo bi biti iza nas.</p>
<p>Ohrabruje i Vladina  najava o mogućem ublažavanju zabrane rada nedjeljom, koja je izazvala kaos u državi. Zakon koji je u naslijeđe ovoj vladi ostavila Račanova, nije bio pogodak u metu. Jesu li trgovci u dežurnim dućanima plaćeni za taj rad ili nisu? Tko to može precizno ustvrditi, posebice ako se radi o malim privatnim trgovinama, gdje zaposlenici ovise o vlasniku pa se sigurno neće usuditi zboriti protiv njega? Ako nedjeljom ne rade trgovine, znači li to da ne trebaju raditi ni druge profesije što standardno rade nedjeljom? Neke od tih profesija nisu čak ni plaćene za taj nedjeljni rad. Zato je pohvalno što je Vlada odmah uočila da je primjena tog zakona nespretna i izaziva više štete nego koristi, ali mnogi ipak tvrde da HDZ-ova vlada neće riskirati sukob s Crkvom koja preferira taj zakon. </p>
<p>Istodobno, na opozicijskoj strani prestrojavanja. HNS je promptno krenuo đonom na dojučerašnjeg partnera, SDP, gurajući se na čelno opozicijsko mjesto. HNS-ovo vodstvo bez pardona i milosti odguruje socijaldemokrate i pokušava im svojom retorikom preuzeti birače, dokazujući da u politici vrijedi staro pravilo kako na pozornici opstaju samo najjači i najuporniji. </p>
<p>Nakon postizbornog HNS-ovog šoka, kad su kukali nad sudbinom koalicije koja je sjurila s vlasti, stranačko se čelništvo razbacuje pohvalama na račun HDZ-ove vlade. To je lijepa i miroljubiva pozicijsko-opozicijska koegzistencija, a HNS-ova je šefica postala i potpredsjednica Hrvatskog sabora, što je ugodna građanska pozicija.</p>
<p>Dok HNS pokazuje hitrost i snalažljivost, u SDP-u i dalje vladaju jednopartijski mentalitet i slijepa poslušnost prema vođi. U toj se stranci ponašaju kao da je riječ o nesmjenjivom i sveznajućem vođi koji ne treba snositi posljedice zbog loše politike koju je vodio.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Hrvatsko biti ili ne biti</p>
<p>U 12 godina promijenili smo dvije vlasti i sada dobili treću. Sadašnja, vlast reformiranog i europski orijentiranog HDZ-a, nalazi </p>
<p>se u situaciji koja se slobodno može označiti povijesnom</p>
<p>JURICA KÖRBLER</p>
<p>Obljetnice su uvijek prigoda da se podvuče crta, rezimira što je napravljeno, te da se razmišlja o budućnosti. Dvanaesta obljetnica hrvatskog osamostaljenja prošla je bez mnogo riječi, skromno zabilježena u medijima, više kao podsjetnik na jedan bez sumnje slavni datum, ali dnevne obveze ljudi iz politike, gospodarstva i kulture toliko su brojne i urgentne da gotovo i nema vremena prisjetiti se prošlosti. Za obične građane, koji na svojim leđima nose i prošlost i sadašnjost, vrijeme obljetnica očito nije u modi.</p>
<p>Koliko god mi, i 12 godina nakon priznanja 12 članica tadašnje Europske zajednice, tvrdili da Europa još uvijek ne stanuje ovdje, toliko možemo biti zadovoljni što polagano, ali uporno plovimo prema obitelji europskih država.</p>
<p>Što zbog vlastitih grešaka, što zbog okolnosti, ipak možemo ustvrditi da nas Europa nije mazila. Zamjeralo nam se i ono u čemu se drugima progledalo kroz prste. Za mnoge stvari smo sami krivi. U bezbroj smo slučajeva pokazivali balkanske recidive i tvrdoglavo ponašanje koje je ponekad kod drugih izazivalo i antipatiju. Najviše od svega, još uvijek nismo uvjerili naše europske prijatelje da je Europa, kao ideja, ušla u glave hrvatskih građana, pa smo zato i dalje na čekanju posljednjeg vagona europske kompozicije.</p>
<p>Propuštenih prilika bilo je bezbroj. Budući da Hrvati vole »povijesne datume« i događaje, mogli bismo nabrojati zaista mnogo onih koji ukazuju i na to gdje smo griješili i kada smo mogli povući strateški bitne poteze.</p>
<p>Čovjek koji je stvorio hrvatsku državu, dr. Franjo Tuđman, danas je gotovo zaboravljen. Njegovo djelo nikad nije do kraja sagledano i stručno ocijenjeno. Zasluge mu se zaboravljaju, greške predimenzioniraju. U svakom slučaju, da nije bilo njega, možda bi put osamostaljenja bio duži i teži. Međutim, s njim smo učinili kardinalnu grešku miješanja u rat u BiH, djelomično zbog opravdanog razloga zaštite Hrvata, ali i nerealnih težnji za novim granicama. Najveća Tuđmanova greška ipak ostaje divlja privatizacija, čije posljedice Hrvatska osjeća i danas, a najviše njezini građani koji su nepravedno bili dovedeni do siromaštva.</p>
<p>Ostaje činjenica da nakon hrvatske avanture u BiH nikad nismo Europi do kraja objasnili prave razmjere Domovinskog rata u kojem su Hrvati došli do slobode. Ponekad smo pristajali i na nepodnošljivo nepravedne konstrukcije o podijeljenoj krivnji, nepotrebnog sukoba s Haaškim sudom, čije posljedice osjećamo i danas.</p>
<p>Više od svega, u 12 godina otkako imamo državu, nismo uspjeli pokrenuti gospodarstvo, dati novi zamah investicijama i stvoriti perspektivu za hrvatske građane. Mladi i dalje smišljaju kako glavom bez obzira otići iz Hrvatske, a duboke podijeljenosti i život bez strategije budućnosti naša su stvarnost.</p>
<p>Priče o malom poduzetništvu, perspektivnom turizmu, našoj pameti i sposobnostima, bogatim Hrvatima iz inozemstva koji samo sanjaju kako uložiti novac u domovini kratkom su čarolijom plijenile Hrvate. Stvarnost je bila mnogo okrutnija, od prevarenih umirovljenika, otpuštenih radnika do novokomponiranih tajkuna kojima je jedini cilj brzi profit.</p>
<p>Hrvatski se političari u 12 godina »naše države« nisu iskazali. Osobni probitak bio im je važniji od javnog dobra, stranački pluralizam pretvorio se u grčevitu bitku za fotelje i privilegije. </p>
<p>U 12 godina promijenili smo dvije vlasti i sada dobili treću. Desna, HDZ-ova i Tuđmanova, izborila je Hrvatskoj slobodu, ali ostavila i bezbroj problema. Lijeva, SDP-ova, nije znala i mogla iskoristiti pozitivni naboj da se mnoge stvari promijene na bolje, pa je otišla tako da za njom nitko ne žali. Sadašnja, vlast reformiranog i europski orijentiranog HDZ-a, nalazi se u situaciji koja se slobodno može označiti povijesnom.</p>
<p>Hrvatsko biti ili ne biti je u našim rukama, ali i u rukama Europe. Sve se vrti u krug. Moramo pokrenuti gospodarstvo da bismo bolje živjeli i time imali šansu ući u Uniju. Moramo zaboraviti na naše teške naravi željne svađa i intriga, te biti kooperativni i suosjećajni i prema nezaposlenima i prema manjinama i prema susjedima. Europa nam je dala još jednu šansu, a sljedeće, bez sumnje, neće biti.</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="10">
<p>Sanaderov posjet Vatikanu nastavak je tradicije posebnih  odnosa između Svete Stolice i Hrvatske</p>
<p>S papom Agatonom nepoznati je hrvatski vladar 680. godine sklopio sporazum o nenavalnom ratu. To je u svjetskim razmjerima prvi takav međunarodni akt. Hrvatski vladar obvezao se da njegov narod nikad neće ratovati u tuđoj zemlji, nikad neće osvajati druge narode i pokoravati ih i da će se, bude li napadnut, samo braniti. Suvremenim političkim rječnikom rečeno, Hrvati su Papi obećali da nikad neće biti agresori i da će biti samo branitelji svoje domovine. S druge strane, papa Agaton je hrvatski narod stavio pod zaštitu sv. Petra u svim njegovim povijesnim nevoljama / Hrvatska je u velikom iščekivanju svoga kandidiranja za članstvo u Europskoj uniji i stoga je bilo neobično važno Papi  zahvaliti za sve ono što je dosad učinio za Hrvatsku kao i za njegovu očitu potporu njezinu zahtjevu da uđe u Europsku uniju, gdje joj je i mjesto</p>
<p>IVICA MLIVONČIĆ</p>
<p>Kao predsjednik Vlade Republike Hrvatske, dr. Ivo Sanader za svoje je prvo međunarodno odredište odabrao Vatikan. Njegov prethodnik Ivica Račan na svom državničkom zalasku bio je također u Vatikanu. Između ta dva pohoda Vatikanu dvojice hrvatskih premijera mnogo je više sličnosti nego razlika. Na vanjskopolitičkoj i unutarnjopolitičkoj razini.</p>
<p> U Vatikan nisu išli kao hodočasnici, nego kao državnici i političari. Račan i ne bi hodočastio u Rim, jer je ateist, a Sanader bi hodočastio, jer je uvjereni i praktični katolik, potječe iz tradicionalne katoličke obitelji koja je dala i jednog svećenika; brat je dr. Ive Sanadera don Vinko Sanader, župnik Gospe od Otoka u Solinu.</p>
<p>Sve je ovo trebalo kazati u uvodu da bi se razjasnile neke nedoumice. S jedne strane Sanaderov pohod Vatikanu kod nekih izaziva nekakav trijumfalizam, dok ga drugi podcjenjuju. Račanov pohod Svetom Ocu također su neki precjenjivali, a drugi  podcjenjivali. Neki zlobnici primjećivali su da mu je Papa rekao »Adio komunjaro, tvoje je završilo«.</p>
<p>Mislim da su oba pretjerivanja izvan realnosti i tradicije vatikanske politike. U takvim je okolnostima neumjesno tvrditi da je Sanader u Vatikanu ubirao pozitivne bodove, a Račan nije. Riječ je, naime, o istoj vladi, hrvatskoj, i istoj vatikanskoj politici u oba primjera. Samo su u igri igrači različitih svjetonazora, ali i vrlo sličnih politika. </p>
<p>Uostalom, moglo bi se reći da je i vatikanska diplomacija uočila tu političku podudarnost između HDZ-a i SDP-a.</p>
<p>Sanaderov posjet Vatikanu bio je po ustaljenom protokolu. Kao i onaj pokojnog predsjednika dr. Franje Tuđmana, predsjednika Stjepana Mesića ili premijera Račana. Posjet Sanadera Svetoj Stolici na početku svog mandata za neke je veoma znakovit, ali i nije baš nešto naročito novo. Nema u tome mjesta nikakvoj euforiji pa ni nekoj specifičnoj znakovitosti.</p>
<p>Bio je taj posjet samo još jedna karika u nizu sličnih susreta, ali i nastavak osebujne tradicije odnosa između Svete Stolice i hrvatskog naroda, i to od dalekih vremena pape Agatona (678-681). S papom Agatonom nepoznati je hrvatski vladar 680. godine sklopio sporazum o nenavalnom ratu. </p>
<p>To je u svjetskim razmjerima prvi takav međunarodni akt. Hrvatski vladar obvezao se da njegov narod nikad neće ratovati u tuđoj zemlji, nikad neće osvajati druge narode i pokoravati ih i da će se, bude li napadnut, samo braniti.</p>
<p>Suvremenim političkim rječnikom rečeno, Hrvati su Papi obećali da nikad neće biti agresori i da će biti samo branitelji svoje domovine.  A  papa Agaton je hrvatski narod stavio pod zaštitu sv. Petra u svim njegovim povijesnim nevoljama.</p>
<p>Uza sve te napomene svakako je bilo mudro što je dr. Ivo Sanader za svoje prvo mjesto u pohodu po svijetu odabrao baš Vatikan i susret s papom Ivanom Pavlom II. te s njegovim najvišim suradnicima, kardinalom državnim tajnikom Angelom Sodanom i tajnikom za odnose s drugim državama, nadbiskupom Giovannijem Lajolom. Prevedeno na političko-državnički diskurs, kardinal Sodano bio bi predsjednik vatikanske vlade, a nadbiskup Lajolo ministar vanjskih poslova.</p>
<p>Hrvatska je u velikom iščekivanju svoga kandidiranja za članstvo u Europskoj uniji i stoga je bilo neobično važno Papi  zahvaliti za sve ono što je dosad učinio za Hrvatsku kao i za njegovu očitu potporu njezinu zahtjevu da uđe u Europsku uniju, gdje joj je i mjesto.</p>
<p>Ne zaboravimo da je papa Ivan Pavao II. u lipnju prošle godine, za svoga trećeg pastoralnog pohoda našoj zemlji, izrazio želju da Hrvatska postane sastavnim dijelom velike obitelji europskih naroda. On je rekao i ovo: »Bogata će baština Hrvatske sigurno pridonijeti učvršćenju Unije, bilo kao upravne ili teritorijalne cjeline, bilo, pak, kao kulturne i duhovne stvarnosti«.</p>
<p>I ovaj se put pokazalo da je neupitna, javna i tajna, potpora Svete Stolice Republici Hrvatskoj za njezin ulazak u Europsku uniju. Zato je dr. Ivo Sanader već u Rimu izjavio: »Hrvatska i dalje može računati na potporu Svete Stolice na svom putu u Europsku uniju«. Sanader je dodao da mu je Papa rekao kako će o toj potpori razgovarati s državnim tajnikom kardinalom Sodanom, što je vrlo ohrabrujuća poruka Svetog Oca i jamstvo da će Sveta Stolica učiniti sve što je u njezinoj moći da Hrvatska što prije uđe u Europsku uniju.</p>
<p>No, ne bi se smjelo smetnuti s uma da je Papa izravno upozorio hrvatsko izaslanstvo u Vatikanu da sve ovisi prije svega o samoj Hrvatskoj. Sanaderu je rekao: »Hrvatska mora intenzivirati svoj put u Europsku uniju«, a to znači da se ne smije samo oslanjati na svoje prijatelje i njihov utjecaj u međunarodnoj zajednici.</p>
<p>To što se Sveta Stolica s toliko žara zalaže za ulazak Hrvatske u Europsku uniju logičan je nastavak tradicije njihovih specifičnih odnosa, ali i koncepcije Ivana Pavla II. o Europi. Još 1983. godine u Beču, na Katolikentagu, on je jasno iznio svoj program potrebe nekristijanizacije Europe. Već ju je tada vidio od Atlantika do Urala.</p>
<p>Još u to vrijeme predviđao je krah komunističkog sustava i ideološke podjele Europe te potrebu njezina vraćanja kršćanskim korijenima. U toj njegovoj koncepciji Hrvatska je zacijelo imala specifično mjesto. Poznato je da je želio za Titove Jugoslavije doći u Zagreb i Beograd. Čak ga je Cvijetin Mijatović i službeno bio pozvao, iako je to izveo traljavo. Tomu su se, pak, žestoko opirali srpski političari i Srpska pravoslavna crkva. A tada je velik dio komunističkih političara u Ljubljani, Zagrebu i Sarajevu bio spreman da Papa dođe u njihovu sredinu.</p>
<p>Sveta Stolica u svojoj potpori Hrvatskoj na njezinu putu u Europsku uniju ima i neka svoja očekivanja. Zna ona što bi joj u Europskoj uniji kao njezina ravnopravna članica značila njezina uvijek vjerna Hrvatska. Ona očekuje u Europskoj uniji i Poljsku.</p>
<p>Sveta Stolica vodi nepomirljiv spor s kreatorima novog ustava Europske unije. Oni ne mare za Papino nastojanje da se u preambulama ustava Europske unije istakne kršćanska baština i kršćanski korijeni Europe. Sanader je izjavio da se u tom pitanju Republika Hrvatska slaže sa zahtjevom Katoličke crkve.</p>
<p>Svakako je osjetljivo pitanje odnosa Hrvatske prema ratu u Iraku. Sveta Stolica je otvoreno protiv oružane intervencije SAD-a kao što je bila i protiv Zaljevskog rata prije više od deset godina. General Josip Lucić, pak, izjavljuje da SAD očekuje hrvatske vojnike u Iraku. U igri su i poslovi u obnovi Iraka, a tamo su hrvatske tvrtke odavno prisutne i vrlo ugledne. U igri je i potpora SAD-a Hrvatskoj na njezinu putu prema Europskoj uniji, ali i odnosi Zagreba i Haaškog suda.</p>
<p>Bit će potrebna velika mudrost da se kroz tu Scilu i Haribdu prođe uspravno.</p>
<p>Ivana Pavla II. u susretu s dr. Sanaderom zanimalo je i kakvo je stanje odnosa Hrvatske sa susjedima. Sanader je Papi obećao da će Hrvatska pomagati međunarodnoj zajednici u stabilizaciji stanja u susjednim zemljama, Srbiji i Bosni i Hercegovini. U to vrijeme u Rimu je bio i Dimitrij Rupel, slovenski ministar vanjskih poslova, pa je predmet razgovora bilo i pitanje odnosa tih dviju susjednih zemalja u kojima je Katolička crkva većinska zajednica, ali u kojima Crkva ima i vrlo različit položaj.</p>
<p>Sanader je u Vatikanu izjavio da Hrvatska želi dobre odnose sa Slovenijom i da je spremna rješavati sporove međusobnim dijalogom, a ne međunarodnom arbitražom.</p>
<p>Za Svetu Stolicu neobično je važno stanje ekumenskih odnosa između katolika i pravoslavaca i njihovih crkava u Hrvatskoj. Zato su kardinal Sodano i nadbiskup Lajolo pozdravili poteze hrvatske vlade prema manjinama, posebno sporazum sa srpskim saborskim zastupnicima. A Sanader je rekao da je ponosan na svoj sporazum s nacionalnim manjinama.</p>
<p>O svim aspektima posjeta dr. Ive Sanadera Vatikanu nemoguće je na ovome mjestu raspravljati. Osvrnuli smo se tek na međunarodnu dimenziju toga susreta Sanadera s Papom i pokazali da se sve kreće u tradicionalnim specifičnim odnosima između Svete Stolice i Republike Hrvatske. A to je svakako jamstvo da će Hrvatska ubrzo u Europsku uniju.</p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Splita.</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Afere  u   MVP: nije se radilo o Piculinu redovitom popunjavanju, nego o njegovu zbrinjavanju podobnih</p>
<p>Uz korištenje teške artiljerije, novinari koji su otkrili i pisali o zadnjoj u nizu afera što su kontinuirano obilježavale gotovo cijeli ministarski mandat Tonina Picule, s tipičnom su birokratskom bahatošću optuženi za manipuliranje činjenicama i pokušaj krivotvorenja stanja u Ministarstvu. Uz tako tešku retoriku, autori priopćenja činili su, zapravo, upravo ono za što su optuživali novinare, tj. manipulirali su činjenicama, čime su zapravo pokušali »krivotvoriti stanje u Ministarstvu« / U prilog tezi o zbrinjavanju podobnih, i to nakon što je izbornim porazom 23. studenoga tadašnji ministar Picula izgubio legitimitet za donošenje bilo kakvih kadrovskih odluka, govori i činjenica da su na diplomatska mjesta za gospodarske poslove određene osobe bez potrebnih kvalifikacija, posebice za tako važne točke kao što su to Rim i Berlin. Krajnje je neodgovoran čin bio takve početnike, glasnogovornike i službenike iz protokola, bez potrebna iskustva, upućivati na tako zahtjevna mjesta, a posebna je birokratska drskost to pokušavati pravdati floskulama o »unapređenju gospodarske diplomacije« / Sve do svibnja prošle godine oko 40 posto  hrvatskih veleposlanstava i konzulata bilo je bez veleposlanika i generalnih konzula. Čak 32 od ukupno 82 hrvatska diplomatsko-konzularna predstavništva u svijetu nije imalo šefa dulje razdoblje, neka i po više od tri godine. A onda su u zadnji čas,  nekoliko  mjeseci prije (izgubljenih) izbora, sva ta šefovska mjesta naglo, jednim potezom, popunjena</p>
<p>ANTE BARBIR</p>
<p>Afera koja je na samom kraju mandata (bivšeg) ministra vanjskih poslova Tonina Picule izbila u vezi s njegovim pokušajem zbrinjavanja najbližih suradnika iz kabineta prouzročila je zanimljivu  javnu raspravu, s dva neobično oštra priopćenja Ministarstva vanjskih poslova. Uz korištenje teške artiljerije, novinari koji su otkrili i pisali o toj zadnjoj u nizu afera što su kontinuirano obilježavale gotovo cijeli ministarski mandat Tonina Picule, s tipičnom su birokratskom bahatošću optuženi za manipuliranje činjenicama i pokušaj krivotvorenja stanja u Ministarstvu.</p>
<p>Uz tako tešku retoriku, autori priopćenja činili su, zapravo, upravo ono za što su optuživali novinare, tj. manipulirali su činjenicama, čime su zapravo pokušali »krivotvoriti stanje u Ministarstvu«.</p>
<p>U tim se priopćenjima, među inim, tvrdi da je, »za razliku od prijašnjeg ministra Mate Granića, ministar Picula početkom svoga mandata uveo institut internog natječaja za popunu« radnih mjesta u diplomatskim misijama i konzularnim uredima s ciljem »uvođenja transparentnosti i vjerodostojnosti« u sâm sustav i da su »u sklopu kontinuiranog unapređenja gospodarske diplomacije« na diplomatska mjesta za gospodarske poslove u Berlinu i Rimu određene dvije zaposlenice iz Ministarstva gospodarstva. </p>
<p>O tim pokušajima krivotvorenja stanja u Ministarstvu i manipuliranju činjenicama već su  pisale hrvatske   novine, bjelodano dokazavši da se nije radilo o redovitom popunjavanju, nego o zbrinjavanju podobnih, i to nakon što je izbornim porazom 23. studenoga 2003. tadašnji ministar Picula izgubio legitimitet za donošenje bilo kakvih kadrovskih odluka. </p>
<p>Tome u prilog govori i činjenica da su na diplomatska mjesta za gospodarske poslove bile određene osobe bez potrebnih kvalifikacija, posebice za tako važne točke kao što su to Rim i Berlin, glavni gradovi zemalja s kojima Hrvatska ostvaruje najveću trgovinsku razmjenu i, nažalost, i najveći deficit u toj razmjeni.</p>
<p>Krajnje je neodgovoran (ali istodobno i paradigmatičan) čin bio takve početnike, glasnogovornike i službenike iz protokola, bez ikakva potrebna iskustva, upućivati na tako zahtjevna mjesta, a posebna je birokratska drskost to pokušavati pravdati nemuštim floskulama o »unapređenju gospodarske diplomacije«. </p>
<p>Tvrdnja iz priopćenja da je, za razliku od prijašnjeg ministra Mate Granića, ministar Picula na početku  mandata uveo institut internog natječaja za popunu mjesta u veleposlanstvima i generalnim konzulatima Republike Hrvatske  klasičan je primjer manipulacije činjenicama, upravo radi »krivotvorenja stanja u Ministarstvu vanjskih poslova«.</p>
<p>Činjenice govore da je »institut internog natječaja« uveden upravo u vrijeme ministra Mate Granića, o čemu svjedoči i Pravilnik o unutarnjem redu u službi vanjskih poslova, donesen još 1997.  i koji je bio na snazi sve do siječnja 2002. godine, što hoće reći da se njime »služio« i ministar Picula pune dvije godine.</p>
<p>Štoviše, u nove pravilnike koje je donosio ministar Picula (prvi 10. siječnja 2002. i drugi 24. srpnja 2003.) prenesene su doslovce iste odredbe o internom natječaju iz Granićeva pravilnika. Druga je priča, međutim, što ta ukupno četiri članka koja se odnose na institut internog natječaja i u Granićevu i u Piculinu pravilniku ni izdaleka ne osiguravaju »transparentnost i vjerodostojnost«, a još manje objektivan odabir najboljih, temeljen na stručnim i profesionalnim kriterijima.</p>
<p>No ta neistinita tvrdnja iz priopćenja Ministarstva vanjskih poslova nije i jedina manipulacija činjenicama u vezi s navodnim uvođenjem instituta internog natječaja. Taj institut bi prema definiciji podrazumijevao neka utvrđena pravila po kojima bi se morao provoditi, precizno utvrđene kriterije, mogućnost priziva na ishod, riječju, morao bi osiguravati Ustavom i zakonom utvrđena načela.</p>
<p>Ništa od toga nema u podzakonskoj regulativi Ministarstva vanjskih poslova, pa je raspisivanje tih tzv. natječaja bilo samo pokriće za odabir podobnih, prema stranačkoj, klanovskoj, rodijačkoj ili sličnim linijama. I što je najvažnije, Ministarstvo je funkcioniralo i raspisivalo »interne natječaje« bez akta o ustroju (sistematizaciji) radnih mjesta u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, što znači bez točno utvrđenog broja tih mjesta, opisa poslova i  precizno utvrđenih stručnih i profesionalnih kriterija za njihovo popunjavanje. Ni jedna ozbiljna institucija, posebice ne tako velika, složena i specifična kao što je  Ministarstvo vanjskih poslova, ne može pravilno funkcionirati bez takvog temeljnog akta.</p>
<p>Upravo zbog nepostojanja normativnih akata o sistematizaciji radnih mjesta u diplomatskim misijama i konzularnim uredima i raspoređivanju na rad u tim predstavništvima, bilo je moguće da se u tim internim natječajima za pojedina mjesta postavljaju diskriminatorski uvjeti, suprotni odredbama čl. 54. Ustava o dostupnosti svakog radnog mjesta pod jednakim uvjetima i čl. 2. Zakona o radu o zabrani nejednakog postupanja; ili da je znanje stranog jezika obvezno samo u nekim hrvatskim predstavništvima (primjerice, u Parizu) a u ostalima ne, da se (podobnim) djelatnicima na administrativnim poslovima daje diplomatski status.</p>
<p>Da i samo podnošenje tužbe sudu radi zaštite zakonitosti i Ustavom zajamčenih prava postaje (jedinim) kriterijem i dovoljnim razlogom da se nekoga diskriminira, da oni koji nisu prošli na natječaju nemaju nikakvih mogućnosti prigovora ili žalbe na ishod, da, primjerice, u Milanu, financijskom i gospodarskom središtu ne samo Italije nego i svijeta već više od četiri godine nema konzula za gospodarstvo, ali su cijelo to vrijeme u Trstu bila dva, jer je onaj iz Milana bio premješten u Trst (?!), i tako dalje.</p>
<p>Zato su, uostalom, mogući i primjeri spočetka teksta da se u prevažne Milano, Berlin i Los Angeles šalju početnici bez potrebnih kvalifikacija.</p>
<p>Tek usput pripominjem da je moja malenkost prije otprilike četiri godine ministru Piculi uputila prijedlog mjera za racionalizaciju i unapređenje rada Ministarstva, među kojima sam posebno istaknuo potrebu izrade akata o sistematizaciji radnih mjesta u diplomatskim misijama i konzularnim uredima i raspoređivanju na rad u njima. Ministar je svoj mandat dogurao do kraja a da ta  dva temeljna akta nisu nikad bila izrađena.</p>
<p>O kakvom to, onda, uvođenju instituta internog natječaja, transparentnosti i vjerodostojnosti zbore autori onih dvaju priopćenja Ministarstva vanjskih poslova?</p>
<p>Što reći za skandaloznu odluku kojom je (bivši) ministar Picula na samom početku svojega mandata ukinuo Upravu za gospodarske poslove kao zasebnu ustrojstvenu jedinicu u Ministarstvu, da bi je ponovno uspostavio pri samom kraju mandata? Naknadnom pameću otkrivši svu važnost gospodarske komponente u službi vanjskih poslova, sa Zrinjevca su počeli na sve strane sipati floskule o gospodarskoj diplomaciji, pa se ponovo uspostavila Upravu za gospodarske poslove.</p>
<p>Takvim amaterskim pristupom zasigurno su i oni dali svoj doprinos katastrofalnom povećanju našega deficita u trgovinskoj razmjeni sa svijetom. </p>
<p>Zato se ne bih u potpunosti složio s kolegom Miroslavom Međimorcem, koji je na ovim  stranicama nedavno ustvrdio da (bivši) ministar Picula do danas nije mnogo naučio o diplomatskom zanatu. Upravo ovaj primjer s ukidanjem pa vraćanjem gospodarske uprave u Ministarstvo govori o tome da je nešto ipak počeo učiti.</p>
<p> Ako tako nastavi, možda uskoro nauči i to da se ne smiju donositi i potpisivati nezakonita rješenja, kakvih je samo u mojemu slučaju u nepune dvije godine bilo šest (!), da je neprovođenje sudskih presuda kazneno djelo, da se kriminal i bezakonje u Ministarstvu vanjskih poslova ne smiju tolerirati, a još manje nagrađivati, da se ljudi koji se suprotstavljaju kriminalu i bezakonju ne smiju šikanirati.</p>
<p>A nadasve bi morao naučiti da je jedna od najvažnijih obveza onih koji obnašaju javne funkcije da se na službena pisma koja primaju mora i odgovarati. Kad mladac nauči da to nije samo profesionalna obveza, nego prije svega stvar kućnog odgoja, bit će to veliki napredak. Give the man a chance, Mr. Međimorec! He is young and promising.  </p>
<p>Ako se čovjeku da prava prilika, možda nauči da Zakon o vanjskim poslovima, kao temeljni akt za rad Ministarstva vanjskih poslova, mora biti usklađen s Ustavom, jer se u suprotnom dovodi u pitanje regularnost funkcioniranja cijelog sustava službe vanjskih poslova.</p>
<p>Opterećeni mnogobrojnim obvezama (prije svega u vezi sa zbrinjavanjem sebe samih i ostalih podobnih), ministar Picula i njegovi suradnici, u pune četiri godine vladavine, jednostavno nisu stigli uskladiti Zakon o vanjskim poslovima, donesen još 1996. godine, s ustavnim promjenama s početka trećesiječanjske vlasti, koje su posebice bile radikalne na području vanjske politike.</p>
<p>Tako je proizvedena apsurdna situacija – nezamisliva i za najzapuštenije države na svijetu – da se vanjska politika vodi na temelju takva dva neusklađena akta. </p>
<p>Isti su razlozi vjerojatno proizveli i apsurdnu situaciju u kojoj je sve do svibnja prošle godine oko 40 posto   hrvatskih veleposlanstava i konzulata bilo bez veleposlanika i generalnih konzula. Čak 32 od ukupno 82 hrvatska diplomatsko-konzularna predstavništva u svijetu nije imalo šefa dulje razdoblje, neka i po više od tri godine. A onda su u zadnji čas,  nekoliko  mjeseci prije (izgubljenih) izbora, sva ta šefovska mjesta naglo, jednim potezom, popunjena. </p>
<p>Odgovarajući na brojne kritike zašto Hrvatska nije imenovala veleposlanike i generalne konzule u nekim važnim i velikim državama, ministar Picula je, prema Slobodnoj  Dalmaciji od 9. svibnja 2003. godine, odgovorio da bi radije »na čelu nekog veleposlanstva imao kvalitetnog otpravnika poslova nego nedovoljno kvalitetnog veleposlanika«.</p>
<p>Dosljedna primjena tog univerzalnog (i u biti ispravnog) načela dovela bi do sasvim logična zaključka da bi bilo bolje da je na čelu Ministarstva vanjskih poslova bio kvalitetan zamjenik ministra a ne nedovoljno kvalitetan ministar.</p>
<p>Autor je ministar savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova s više od dvadeset  pet  godina u službi vanjskih poslova.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Ni lopovi ne daju novoj vladi poštedu prvih sto dana</p>
<p>Na naše ministre treba dobro paziti. Da neki od njih, kad shvati u što je ušao, ne pokuša suicid. Pod prozorima Banskih dvora danonoćno treba biti razapeta žica, kao u cirkusu / Sjajni sovjetski pisci Iljf i Petrof, u genijalnom »Zlatnom teletu«, riješili su problem krivnje, jednostavno. Zašto i mi da to ne primijenimo? Postavimo ministra bez portfelja. Da ne radi ništa, a kad dođe nova smjena vlasti, on je za sve kriv. Prima plaću. Kasnije i debelu mirovinu. On bi po svemu sudeći i jedini opravdao svoje postojanje</p>
<p>KAZIMIR KLARIĆ</p>
<p>Hrvatski se puk treba očeličiti da nakon izbora izdrži jauk i cvilež naših narikača, novopostavljenih ministara. Po završetku munjevite primopredaje, mnogi postaju nesnosni. Kenjkavi. Pune oči suza. Novoizabrani jadni ministri traže rame za plakanje. Opet je tu moćni hrvatski puk, komu padaju u naručje. Svi ih tješe. No, no, pa nije baš sve tako strašno. Je, je... vidjeli smo. Strahota.</p>
<p>Odjednom narikače progledaju. Otkriju ono što mi svi godinama vidimo, a ništa ne možemo. Skladišta robnih rezervi prazna. Nalaze tri role guznog papira. Vreću posija. Kilu brašna, tipa oštro. Trljaju oči. Tri državna tajnika što ih kao slijepce vode kroz skladište, drže ih ispod ruke, da ne padnu u nesvijest. Jedino su na spavanju ulovili tri miša, navodno, na platnom popisu Ministarstva obrane. Miševe kao zaštićene svjedoke zadržalo državno odvjetništvo. Mačku koja se tamo zatekla, odmah uhitili i zadržali u pritvoru.</p>
<p>U Ministarstvu zdravlja, strahote. Srednjovjekovne. Prvi put saznao da u bijelih kuta još traje radna obveza. Bakicu koju su dečki doveli u kolima hitne za vrijeme onog štrajka još nitko nije primio na pregled. Baka je više nego živahna. Nije dangubila. Isplela je stotinjak pulovera sa zimskim motivima. Čujem da će idući mjesec konačno doći na red.</p>
<p>U školstvo se nitko ne usudi ni nos pomoliti. Ubiju te đaci. A što ti i treba primopredaja. Za vrat ćeš dobiti tisuće nesretnih učitelja i profesora, više spremnih za prosjačenje, nego za reforme.</p>
<p>Ni lopovi ne daju novoj vladi poštedu prvih sto dana. Kradu nemilice. Lako je preuzeti američko ministarstvo pravosuđa. U nas neriješeni sudski spisi, veći su od jakuševečkog brda smeća. Jedno od rješenja – sve spaliti. Ostao bi samo smrad nepravde. A na njega smo se već navikli. Na naše ministre treba dobro paziti. Da neki od njih, kad shvati u što je ušao, ne pokuša suicid. Pod prozorima Banskih dvora danonoćno treba biti razapeta žica, kao u cirkusu.</p>
<p>Nova vlada kad zasjeda, dobila i minijaturne ekrane pod nos. Da se problemi koje imaju umanje. Prije, kad su bivši imali one glomazne, nisu se ni vidjeli. Kud brže bolje okrenuše s onim starima. Meni bi baš jedan krvavo trebao. Slabo vidim. Život mogu samo napipati.</p>
<p>Nagledao se i naslušao ovaj narod svega i svačega, kad se obavljaju primopredaje. Lako je bilo prije. Tito svalio svu krivnju na kralja i trulu Jugoslaviju. Kasnije Staljina, kulake, unutarnje neprijatelje, imperijaliste. Paveliću bili svi krivi, pa i Hrvati. U čitankama sve zamrzili i to detaljno. Mlečane, Avare, Franke... Bolje znamo svoje neprijatelje, nego sami sebe. A mi smo vrlo, vrlo opasni. Improviziramo. Preko noći nađemo neprijatelja. Među nama, jasno. Eno, svaki čas, pa gori ptičji rezervat. Vrag zna tko se krije iza jata crnih roda i vivaka.</p>
<p>Sjajni sovjetski pisci Iljf i Petrof, u genijalnom »Zlatnom teletu«, riješili su problem krivnje, jednostavno. U lopovskom poduzeću debelu plaću prima direktor, koji savršeno ništa ne radi. On je samo tu da, kad ustreba, ide u buharu. Preko dana se dosađuje, kopa nos, pije votku. Pored njega je torba s potrebnim priborom, kada ide u zatvor. Za sve je on kriv. Čim se pojave žbiri, on se čilo diže. Gospodo, taj sam.</p>
<p>Zašto i mi da to ne primijenimo? Postavimo ministra bez portfelja. Da ne radi ništa, a kad dođe nova smjena vlasti, on je za sve kriv. Prima plaću. Kasnije i debelu mirovinu. On bi po svemu sudeći i jedini opravdao svoje postojanje.</p>
<p>U nas se još dolazak na vlast uzima kao da idete u svatove, a ne u javnu kuću. Iz javne kuće vlasti, teško je izaći časno. Vlast je prljava, kurvinjska. Svi vam podmeću. Ali zov vlasti je moćan. Što god izvalite, svi plješću. Bilo što da učinite, to je genijalno. A iza leđa vam se svi smiju. I vaši najbliži. Vlast je kao brak. Puna čupavih kompromisa. A s njima dobivate i ono što nikako ne želite.</p>
<p>Imam jednog starog znanca. On ne želi vlast, ali je lud za brakom. Svake treće ili četvrte godine, on se ženi. Jedna ga je varala, druga krala. Treća ga je mlatila. Upravo ta treća bila mi nekako najmilija. Pomislio sam, možda će mu ona istjerati muhe braka iz glave. Ne i ne... Brak je jači od njega. Da mu na usta staviš brnjicu, on bi pred matičarom opet urliknuo svoj sudbonosni »da«.</p>
<p>Pa kad ga spazim na ulici kako mi se približava derući se i mašući rukama, znam, opet se razveo. Pravac prva birtija i šank. Pada mi na rame. Jauče. Što mu bi. Ni četvrta ne valja. Grozna. Krive noge, mala, brkata. Gdje su mu bile oči, kad se odlučio za nju. Pijanci oko nas misle da priča o vlasti. Ma ne, ne, on to o svojoj bivšoj bračnoj družici.</p>
<p>Mi prijatelji smo mu predlagali da se operira. Da se otarasi muškosti. Da postane žensko. Ne i ne. On bez dama ne može. U majčinoj utrobi bio je skupa sa svojom sekom blizankom. A što nesretniče, da si bio s bracom, što bi onda činio? Ne zna odgovoriti.</p>
<p>Kao ni naši ministri. Tko ih je tjerao da se tim bave. Da mene ni kriva ni dužna i sve nas, od jutra do sutra gnjave na TV, što su sve našli i preuzeli. To im treba zakonski zabraniti. Njima i svima budućima. I tako se nakon primopredaja ništa neće dogoditi. Kada portir napušta svoje mjesto, zgrabe ga za vrat, da je ukrao par gumenih čizama. Ne daju mu živjeti, ako ih ne vrati.</p>
<p>Demokracija je u nas sjajna izmišljotina, da ni za šta ne odgovarate. Predate ministarstvo koje ste do sada vodili i nikom ništa. Vi ste sve već unaprijed za sebe riješili. </p>
<p>Jadna raja koja ostaje i nema kud. Nebo visoko, mirovina još daleko, a novi ministar dovodi svoje. Već bruse kandže, kako će se baciti na vaše mjesto. U nas smjene vlasti nisu pitome. O kruhu se radi.</p>
<p>I da završim s mojim znancem. Kad se dobro isplače na mom ramenu, njemu se oko usana pojavi đavolji smiješak. Očice mu zaiskre. Učini mi se na trenutak odnekud tako poznatim. Kao da ga je napravio jedan od naših uglednih političara.</p>
<p>Spreman je na novu ludost.</p>
<p>Autor je književnik iz Zagreba.</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="13">
<p>Radije goli nego u krznu</p>
<p>Za samo jedan krzneni kaput potrebno je ubiti 24 lisice, barem 20 dabrova ili  do 30 rakuna,  do 34 nutrija, do 200 činčila, do 400 vjeverica. A Hrvatska je najveći svjetski proizvođač činčila... /  »Tvrtka Chinchilla d. o. o. u šest mjeseci napravi oko 10,5 tona leševa oderanih životinja, pa se postavlja i pitanje odlaganja toga otpada, kao i kemikalija koje se koriste za preradu </p>
<p>Šest aktivista udruge Prijatelji životinja u četvrtak su, odjeveni samo u donje rublje boje kože i noseći transparent s natpisom »Radije goli nego u krznu«, prošetali Trgom bana Jelačića. I postigli su uspjeh jer malo je koji promatrač ostao ravnodušan. Čak se i mobitelima javljalo »Ej, čuj ovo. Hodaju goli, kažu, bolje tako nego u krznu«.</p>
<p>»Ovom akcijom protestiramo protiv okrutnosti, boli i patnje jer u današnje vrijeme postoji veliki izbor odjevnih predmeta, a među njima i umjetnog krzna pa je nošenje krzna potpuno nepotrebno. Nadamo se da ćemo pobuditi suosjećanje građana sa životinjama, jer ono nas puno bolje grije nego krzno«, rekao je glasnogovornik kampanje »Radije goli nego u krznu«, Ozren Ćuk. </p>
<p>»Akcija je«, dodao je, »i naša reakcija na objave u medijima u kojima se glorificira krzno kao nešto lijepo, toplo i meko«.  </p>
<p>Oko 30 posto prodanog krzna u SAD-u dolazi od životinja ulovljenih u divljini, pri čemu u postavljenim klopkama stradaju i brojne druge životinje. A veći dio uzgaja se na farmama u nehumanim uvjetima. »S obzirom na to da je 'humana smrt' uz pomoć injekcije preskupa, životinjama se lome vratovi, ubrizgavaju pesticidi u srce, guši ih se ispušnim plinovima ili ubija strujnim udarima. Mnoge životinje pritom nisu potpuno ubijene pa im se koža dere na živo«, priča Ozren Ćuk, dodajući da očevici usmrćivanja lisica na farmama tvrde kako one od stravičnih bolova  nerijetko i plaču. </p>
<p>Za samo jedan krzneni kaput potrebno je ubiti deset do 24 lisice, 16 do 20 dabrova, 20 do 30 rakuna, 26 do 34 nutrija, 130 do 200 činčila, 180 do 240 hermelina ili 100 do 400 vjeverica. A Hrvatska je najveći svjetski proizvođač činčila. »Tvrtka Chinchilla d. o. o. u šest mjeseci napravi oko 10,5 tona leševa oderanih životinja, pa se postavlja i pitanje odlaganja toga otpada, kao i kemikalija koje se koriste za preradu krzna«, upozorava Ozren Ćuk.  </p>
<p>Gordana Petrovčić</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Susret  gradonačelnica Beograda i Zagreba </p>
<p>Beogradska gradonačelnica Radmila Hrustanović u četvrtak je doputovala u svoj prvi službeni posjet Zagrebu, a zajedno sa zagrebačkom gradonačelnicom Vlastom Pavić u palači Dverce  održala  je tiskovnu konferenciju. Dvije gradonačelnice novinarima su predstavile plan poboljšanja odnosa između ta dva grada. </p>
<p>Vlasta Pavić je na tiskovnoj konferenciji objavila  i da će u travnju uzvratiti posjet gradonačelnici glavnog grada Srbije i Crne Gore. </p>
<p>Kao glavnu poruku svog posjeta Radmila Hrustanović  izrazila   je »želju  svih da ova regija bude poželjna za sve nas, za život onih koji su otišli unesrećeni događanjima posljednjih deset godina, a koji će u Zagrebu i Beogradu prepoznati novu nadu i vidjeti da ovdje ima šanse i za njih«.</p>
<p>»Gradovi mogu zaobići  teme opterećene hipotekama prošlosti i  vratiti se temama koje znače život«, rekla je beogradska gradonačelnica, dajući prednost »gradskoj« pred državnom politikom.</p>
<p>Iako konkretni projekti još uvijek nisu dogovoreni, gradonačelnice su se složile kako će prva stepenica poboljšanja odnosa biti kulturna suradnja, odnosno razmjena, a nakon toga slijedi    razgovor o  zagrebačkoj  socijalnoj  politici kao modelu   koji se svidio  beogradskoj gradonačelnici. Zagrebačka gradonačelnica nije isključila mogućnost preuzimanja nekih beogradskih modela, no nije rečeno koji bi to bili. </p>
<p>Inače, beogradska gradonačelnica, koja je ujedno i predsjednica Skupštine Beograda, doputovala je u Zagreb kako bi sudjelovala na Regionalnoj konferenciji   Zagreb - Sarajevo - Beograd prema Europi, što se u petak održava u Zagrebu.</p>
<p>Nataša Zečević</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Bandić pretjerao »u žaru borbe« </p>
<p>»Vi nas tu maltretirate već sat vremena!«, ljutito je Bandiću tijekom poduže besmislene rasprave  kazao član Poglavarstva Mislav Žagar i zatim demonstrativno napustio sjednicu</p>
<p>I posljednja sjednica Gradskog poglavarstva, održana u četvrtak,   pokazala je svu neslogu među koalicijskim partnerima. Tome je ponajprije svojim žestokim zalaganjem za, kako je rekao, transparentni urbanizam, kumovao zamjenik gradonačelnice Milan Bandić.</p>
<p>On je, naime, prigovorio Zavodu za planiranje razvoja Grada, da neki od 168 detaljnih i urbanističkih planova uređenja za Zagreb i Sesvete, čija je izrada u četvrtak predložena, imaju premale granice obuhvata te ustvrdio  da za neka područja ti planovi i nisu neophodni.</p>
<p>»Ti bi planovi trebali biti vizije urbanističkog razvoja grada a ne novi način mogućih manipulacija kakve su se događale tijekom ranijeg, lokacijskog urbanizma. Ne želimo valjda da se taj urbanizam sada zamijeni formalno različitim ali sadržajem vrlo sličnim urbanizmom usitnjenih detaljnih planova«, zajapureno je objašnjavao Bandić. Zatražio  je također da se u skorim izmjenama i dopunama GUP-a preispita neophodnost izrade detaljnih planova. U savjetovanju s Udruženjem arhitekata zamjenik gradonačelnice je, kaže, došao do saznanja da za trećinu navedenih područja izrada tih planova uopće nije potrebna.</p>
<p>Prozvana pročelnica Zavoda Ana Mrak-Taritaš, međutim, tvrdi da obuhvati opće nisu mali. Najmanji je obuhvat, kaže, tri hektara što je prostor od 30.000 četvornih metara. Iznimka je jedan plan na području od jednog hektara jer se radi o parku.  </p>
<p>»Kad bi se išlo u objedinjavanje detaljnih planova,  zakonski bi se prvo morao izmijeniti GUP a onda i Program mjera za očuvanje stanja u prostoru, što bi, pak, potrajalo barem do listopada i u to se vrijeme ne bi mogli donositi novi detaljni planovi«, pokušala je objasniti Ana Mrak-Taritaš. Na to  je pak njoj Bandić »objasnio« da je »ovdje riječ o našoj političkoj odluci«.</p>
<p>HNS-ov član Poglavarstva Srećko Ferenčak  upitao je potom Bandića zašto on o svojim primjedbama i prijedlozima na materijale ništa nije rekao prije, odnosno tijekom koordinacije,  koju svaki put prije sjednice ima s gradonačelnicom i drugim zamjenikom.  Ferenčak je ustvrdio  kako »u radu Poglavarstva nema ni sistema niti koordinacije«, te rekao Bandiću  da ih »sve ovdje maltretira sa svojim dugačkim izlaganjima«.</p>
<p>Bandićevo ponašanje iznerviralo je i člana Poglavarstva zaduženoga za urbanizam, Mislava Žagara, koji je tijekom podužeg Bandićeva  monologa demonstrativno napustio sjednicu.</p>
<p> Sama je gradonačelnica Vlasta Pavić potvrdila da njezin zamjenik na kolegiju nije izrekao nikakve primjedbe na materijale te je izrazila čuđenje što ih sad čuje. Prijedlog izmjena i dopuna Programa mjera na kraju je prihvaćen te će se uskladiti s Bandićevim prijedlozima.</p>
<p>Marina Majić</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Autonomnoj ženskoj kući prijeti zatvaranje</p>
<p>Autonomnoj ženskoj kući Zagreb  (AŽKZ), jedinom skloništu u gradu za žene i njihovu djecu žrtve  nasilja, nakon 13 godina djelovanja, prijeti zatvaranje zbog  pomanjkanja financijskih sredstava za svakodnevni rad,  izvijestila je koordinatorica AŽKZ-a  Neva Toelle.  Toelle napominje da se s tim u vezi bezuspješno obratila  zagrebačkom Uredu za zdravstvo, rad i socijalnu skrb,  Zagrebačkoj županiji, nadležnom ministarstvu i Vladinom Uredu za  ljudska prava.</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="17">
<p>Posljednjeg vikenda u siječnju u Dubrovniku se održava treća Festa</p>
<p>ZAGREB, 15. siječnja</p>
<p> – I ove će se godine 30. siječnja, treći put za redom, uoči Feste svetog Vlaha i  Dana grada Dubrovnika, održati veliki humanitarni koncert Festa 2004 Dubrovnik, rečeno je u četvrtak na  tiskovnoj konferenciji. Prihod s koncerta ove je godine namijenjen obnovi dubrovačke crkve sv. Vlaha i Udruzi roditelja djece s poteškoćama u razvoju »Dva skalina«.</p>
<p>Na koncertu će nastupiti brojni domaći izvođači kao i nekoliko stranih gostiju, a kao i prijašnjih godina uživo će ga prenositi Hrvatski radio i Radio Dubrovnik, dok će Hrvatska televizija prikazati cjelovitu snimku. Svoj su nastup na ovogodišnjoj Festi najavili Tereza, Vanna, Zdenka Kovačiček, Vesna Pisarović, Jelena Radan, Ana Rucner, Doris Kosović, eurovizijski pobjednik Dino Jelusić, Lvky, Matko Jelavić,  Šajeta, Vladimir Kočiš - Zec, Petar Grašo, Ibrica Jusić te skupine Divas, DaRiva i klape  Maestrali, Subrenum, Ragus i Jadran iz Kotora. Uz njih će nastupiti još i gosti  Kaliopi i Martin Vučić iz Makedonije te Nuša Derenda iz Slovenije, dok su dirigenti Đelo Jusić i Joško Banov.  </p>
<p>»Svi moramo biti u službi svoje domovine i grada«, rekla je na konferenciji umjetnička ravnateljica Tereza Kesovija.</p>
<p>»Godinama u Zagrebu nisam imala solo koncert iako bi ga moji prijatelji rado sponzorirali. Odrekla sam se tog sponzorstva za svoj grad, za Festu«, zaključila je Tereza. </p>
<p>U rujnu prošle godine u Dubrovniku je pokrenuta i svojevrsna audicija, odnosno Škola pjevanja za mlade talente koju je vodila Tereza, a iz koje su najbolji kandidati dobili pravo nastupa na velikom koncertu. Pobijedila je Doris Kosović koja će na koncertu izvesti pjesmu »Pred tvojim vratima«, a koju su inače izvodili Oliver i Tereza.  </p>
<p>Kao jedno od događanja u sklopu Feste, 28. siječnja će u kazalištu Marina Držića nastupiti Ibrica Jusić, te još dvije mlade pjevačice otkrivene u Terezinoj  školi. Dan kasnije na rasporedu je Festa od klapa, a između ostaloga se planiraju okrugli stol na temu zaštite kulturnih dobara, te svojevrsni talk show novinarke Maje Sabolić. </p>
<p>Organizatori priredbe su dubrovački entuzijasti okupljeni u udruzi Festa Dubrovnik, uz potporu grada, županije, te turističkih i gospodarskih subjekata. </p>
<p>Denis Vukoja</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Svjedok tvrdi: Lady Di je poginula nesretnim slučajem</p>
<p>LONDON, 15. siječnja</p>
<p> – Svjedok koji je vidio automobilsku nesreću u kojoj je poginula britanska princeza Diana izjavio je za britanske dnevne novine kako ne vjeruje da je riječ o ubojstvu. 29-godišnji Mohamed Medjahdi rekao je kako se vozio ispred mercedesa u kojem su bili Lady Di i njezin dečko Dodi al Fayed kada se u francuskoj metropoli dogodila velika nesreća koja je uplakala brojne Britance, ali i druge stanovnike svijeta. »Automobil je stalno povećavao svoju <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> pa je vozač vjerojatno izgubio kontrolu nad volanom, no nitko drugi, ni auti ni ljudi, nije bio upleten u nesreću. Totalno sam uvjeren i siguran da je to bila tragedija, ali isključivo nesretni slučaj«, objavljuje njegove riječi Daily Mail u četvrtak. </p>
<p>U nesreći su poginuli Diana, Dodi i njihov vozač Henri Paul. Francuski su istražitelji 1999. godine objavili kako je nesreću uzrokovao vozač Paul u čijoj je krvi pronađena velika količina alkohola, zbog koje je, pretpostavlja se, vozio suviše brzo. </p>
<p>Priču o pogibiji princeze Diane nedavno je u središte zbivanja vratio britanski tisak, u kojem je objavljeno kako je bivša princeza deset mjeseci prije tragedije napisala pismo u kojem tvrdi da je njezin bivši suprug, princ Charles, namjerava ubiti u automobilskoj nesreći.</p>
<p>Dodijev otac Mohammed al Fayed, vlasnik ekskluzivne londonske trgovine Harrods, dugo je tvrdio kako je britanska tajna služba odgovorna za smrt njegova sina, jer je, kazao je, veza Dodija s princezom Dianom za britansku kraljevsku obitelj bila sramotna. Na dan objave spornog pisma koje je potpisala sama Lady Di, ponovno je otvoren slučaj, a detalji istrage vjerojatno će biti poznati tek iduće godine.</p>
<p>»Kad sam vidio kako juri taj mercedes, ubrzao sam ispred njega. Ubrzo sam čuo veliku buku, nešto poput eksplozije. Vidio sam u retrovizoru da je prednji dio auta eksplodirao, a djelići metala raznijeli su se na sve strane«, kazao je Mohamed Medjahdi. Također, tvrdi da nigdje u blizini nije vidio niti jednog paparazza na motoru, kao ni tajanstveni bijeli fiat, za kojeg neki tvrde da je pogurao mercedes u stup.</p>
<p>Pariški Match tvrdi da se Medjahdi drugi dan nakon nesreće odmah javio policiji i kazao da je riječ o nesreći. Isto stoji i u policijskom izvještaju.</p>
<p>U automobilu uz spomenutog svjedoka bila je još jedna osoba, koju u policijskom izvješću navode kao Souad. Ona je rekla policiji da se okrenula i vidjela kako automobil udara u stup.</p>
<p>Medjahdi je kazao kako je samo jedan motocikl prošao pored njega. Vozio ga je, tvrdi, muškarac, a s njime je bila i jedna žena. »Nisam primijetio niti jednu bljeskalicu fotoaparata, a oni su pored mene prošli nekoliko sekundi prije nesreće«. </p>
<p>P.B.P., Reuters</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Posljednja revija Toma Forda za Gucci</p>
<p>MILANO, 15. siječnja </p>
<p> – Tom Ford oprostio se u srijedu od muške kolekcije modne marke Gucci, nakon što je na modnoj pisti u Milanu predstavio svoje posljednje kreacije. Gucci je na Milan Fashion Showu predstavio mušku kolekciju za koju su inspiraciju pronašli u šezdesetim godinama prošlog stoljeća.</p>
<p>»Upitao sam se što znači Gucci«, kazao je kreativni direktor svjetske modne tvrtke predstavljajući nove modele. »Tako se slavi playboy, hedonizam, luksuz, glamur i seks«. </p>
<p>Na zanimljivoj reviji gdje su se modeli predstavili u dužim sakoima, hlačama i krokodilskim cipelama, neobična je bila činjenica da je svaki maneken hodao s čašom whiskeyja i cigaretom. Kako je Ford najavio da napušta tvrtku u travnju ove godine, znatno više od same revije znatiželjnike u Milanu zanimalo je tko će zamijeniti čuvenog kreatora. Najčešće se spominje ime Alexandera McQueena. </p>
<p>Osim Guccija, u srijedu je na milanskoj modnoj pisti svoje nove modele predstavio i Giorgio Armani s kolekcijom Emporio Armani.</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Objavljene nominacije za nagrade Udruženja američkih redatelja</p>
<p>LOS ANGELES, 15. siječnja</p>
<p> – Popularne američke  televizijske serije »Seks i grad« i »Dva metra pod zemljom« dobile  su ovih dana po tri nominacije za nagrade Udruge američkih  redatelja. Serija »Seks i grad« dobila je nominacije u kategoriji  humorističnih serija, dok ih je »Dva metra pod zemljom« dobila u  kategoriji dramske serije, javlja BBC News u četvrtak.</p>
<p>Dugogodišnji televizijski redatelj James Burrows nominiran je  dvadeseti put za humorističnu seriju »Will i Grace«. Ostale kategorije uključuju glazbene emisije, dnevne serije i  dječje emisije. Glumac James Widdoes nominiran je u kategoriji humorističnih  serija za ABC-evu seriju »Simple Rules About Dating My Teenager  Daughter«. On je ulogu u toj seriji preuzeo nakon smrti Johna  Rittera u rujnu.</p>
<p>Među emisijama počašćenim nominacijama dugogodišnji je  humoristični show »Saturday Night Live« s glumcem Christopherom  Walkenom i rock skupinom Foo Fighters. Riječ je showu koji se već skoro puna tri desetljeća prikazuje na američkoj televiziji i koji je otkrio zvijezde poput Billyja Crystala, braće Belushi, Chevy Chasea, Mikea Myersa i brojnih drugih velikih glumačkih imena. </p>
<p>Među glazbenim emisijama nominiran je i HBO-ov prijenos uživo  koncerta skupine Rolling Stones iz Madison Square Gardenu u sklopu  turneje Forty Licks World Tour. Nagrade, 56. po redu, bit će dodijeljene na svečanosti u hotelu  Century Plaza u Los Angelesu 7. veljače. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Bertoluccijev film u Americi zabranjen mlađima od 17  godina</p>
<p>LOS ANGELES, 15. siječnja </p>
<p> – Fox Searchlight  Pictures, posebni odjel producentske kuće 20th Century Fox,  najavio je ovih dana da će pustiti u javnost cjelovitu inačicu filma »The Dreamers« Bernarda Bertoluccija. To je prvi put u više od šest godina da neka veća filmska kuća  distribuira film s oznakom NC-17, zabranjen za mlađe od 17 godina,  što najčešće znači komercijalnu propast filma.</p>
<p>Producentska kuća koja je prethodno distribuirala film s oznakom NC- 17 bio je MGM s filmom »Bent«, koji opisuje probleme s kojima su se  suočavali homoseksualci za vrijeme nacizma. </p>
<p>»The Dreamers«, koji će premijerno biti prikazan 6. veljače u New  Yorku i Los Angelesu, sadrži vrlo žive opise seksa i mušku golotinju. Prema riječima redatelja, »orgazam je bolji od bombi« i zato  Bertolucci izražava zadovoljstvo što se film konačno počinje  prikazivati, i to u izvornoj verziji.</p>
<p>Radnja filma smještena je u doba političkih nemira u Francuskoj u  proljeće 1968., a vrti se oko troje studenata koje tumače Eva Green,  Louis Garrel i Michael Pitt. Dok su im roditelji na odmoru, brat i sestra Theo i  Isabelle  pozovu k sebi američkog prijatelja Matthewa  te među sobom odrede pravila suživota i eksperimentiraju s  osjećajima i seksualnošću, dok istovremeno igraju niz sve  zahtjevnijih igara. </p>
<p>Prije donošenja odluke da prikažu film s klasifikacijom NC-17,  predstavnici Foxa proučili su dosadašnje filmove i zaključili »da  ima velik broj filmova slične tematike koji nisu dobili oznaku te da  se klasifikacijom samo testira publika, a da sam NC-17 nema više  onakav teret kao ranije«.</p>
<p>Među filmovima koji su u posljednjih nekoliko godina klasificirani  s NC-17 bili su »L.I.E.«, »Sudar« i »Rekvijem za snove« te  studijske verzije filmova »Henry i June« i »Showgirls«. Miramax, dio kompanije Walt Disney Co., morao je odustati od  distribucije filma »Kids«, koji je kasnije distribuirao Shining  Excalibur Films, a Universal Pictures je svojem studiju October  Film zabranio prikazivanje filma »Sreća« 1998., koji je onda  distribuirala tvrtka Good Machine.</p>
<p>Bertolucci je već poznat po provokativnim filmovima »Posljednji  tango u Parizu«, »Konformist«, »Zavodljiva ljepota« i »Prije  revolucije«. Hit »Posljednji tango u Parizu« iz 1973. nosio je oznaku X, koja je  prethodila NC-17, i značila je da je film dopušten za gledanje samo  odraslima. »The Dreamers« će biti prikazan i na filmskom festivalu Sundance u  Park Cityju 20. siječnja. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Pavarotti snima pop album</p>
<p>NEW YORK, 15. siječnja</p>
<p> – Svjetski poznati tenor Luciano Pavarotti nakon nekoliko suradnji s pop zvijezdama poput Bona i Mariah Carey, odlučio se na snimanje svog prvog pop albuma pod nazivom »Ti Adoro«.</p>
<p>»Ne želim raditi pop glazbu. Ne mislim da je doista potrebno da ulazim u žanr koji nije moj«, otkrio je legendarni 68-godišnji operni pjevač u nedavnom razgovoru s novinarom Associated Pressa. </p>
<p>No, očito se Pavarotti brzo predomislio jer je već najavio snimanje albuma, što ne čudi jer on već godinama surađuje s brojnim pop zvijezdama na svojim humanitarnim koncertima  »Pavarotti i prijatelji«, na kojima su se pojavljivali Ricky Martin, James Brown i druge velike zvijezde. </p>
<p>»Neki kažu da je riječ pop sinonim za beznačajno, ali ja to ne prihvaćam kao što ne prihvaćam da je riječ klasično sinonim za dosadno. Postoji samo dobra i loša glazba«, objasnio je Pavarotti. </p>
<p>Pavarottijeva izdavača kuća Decca, već godinama ga je nagovarala na snimanje albuma koji neće biti klasičan, a pjevač je popustio tek kad mu je jedna od tri odrasle kćeri dala na slušanje CD za koji je vjerovala da bi mu dobro pasao. Rezultat je kolekcija tugaljivih balada, za čije snimanje pjevač kaže da je bilo puno teže od priprema za operne uloge. </p>
<p>Pavarotti se priprema za svoju opernu mirovinu i već je najavio svoj posljednji nastup u njujorškoj Metropolitan operi za dva mjeseca. Njegov oproštajni nastup je bio najavljen još prije dvije godine ali je odgođen zbog bolesti što je izazvalo buru negodovanja. </p>
<p>»Ako ste bolesni onda ste bolesni. Publika je dovoljno inteligentna da to shvati«, odgovara  on na pitanje hoće li se ispričati publici zbog te odgode kad se popne na Metroplitanovu pozornicu. </p>
<p>Mnogi kao razlog njegove mirovine vide i jednogodišnju kćerkicu Alice kojoj je novi album posvećen. </p>
<p>»Na zalasku sam karijere i postoje druge stvri koje me zanimaju, a jedna od njih je provođenje vremena s mojom kćerkicom«, potvrdio je Pavarotti objašnjavajući da je nedavno vjenčanje s dugogodišnjom pratiljom i Alicenom mamom dar kćerci kako bi joj tata i mama bili vjenčani.</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Patrick Wilson u »Mački na vrućem limenom krovu« </p>
<p>NEW YORK, 15. siječnja</p>
<p> – Maggie još nedostaje, no većina  ostalih glavnih uloga u produkciji »Mačke na vrućem limenom krovu«, koju washingtonsko kazalište Kennedy Center priprema u okviru  festivala »2004 Tennessee Williams Explored«, već je podijeljeno.  Kennedy Center festivalom koji će trajati od travnja do kolovoza slavi djela toga poznatog američkog dramatičara. Patrick Wilson, koji je nedavno glumio u televizijskoj seriji  »Angels in America«, tumačit će Bricka, Maggiena raspuštenog  supruga, objavilo je kazalište ovih dana. George Gizzard igrat će Big Daddyja, Dana Ivey bit će Big Mama, a  Emily Skinner glumit će Sister Woman, u postavi koju će režirati  Mark Lamos. </p>
<p>Predstava će igrati od 12. lipnja do 4. srpnja u dvorani Eisenhower  Theater u Washingtonu. (H)</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="24">
<p>Europski marš »balkanskih umjetnika«</p>
<p>Predstavljajući Hrvatsku u sklopu Balkana na svjetskim izložbenim manifestacijama slavni inozemni kustosi pokazuju veliku mjeru netolerancije, ne poštujući kulturnu različitost zemalja koje su se jedva izborile za državu. Nepostojeću »jugoslavensku suvremenu umjetnost«  zamijenio je jednako nepostojeći termin »balkanske umjetnosti«  pa se sve više u inozemnim katalozima i teorijskoj retorici pojavljuje složenica »balkanski umjetnik«,  što bi značilo da postoji i »balkanska kultura«. Može li se zaustaviti takva tendencija koja jača u sjeni nove Europe</p>
<p>Krleža je davno, opisujući primitivnost i surovost epohe, mračne gostionice ispunjene vojnicima i pijanim kurvama uveo pojam krvave »balkanske krčme«.</p>
<p>U krajnje negativnom značenju nečeg iskonski primitivnog taj se pojam održao dugo. Dapače, korišten je i za vrijeme Domovinskog rata, nakon raspada jugoslavenske federacije, kada su svjetski mediji izvještavali o »borbama balkanskih plemena« ne razlikujući mnogo države koje su nastale nakon kraha SFRJ, a koje je ujedinjavao samo represivni komunistički sustav.</p>
<p>Stoga se oživljavanje tog pojma u političkoj terminologiji – »zapadni Balkan«, a uvelike i u novoj umjetničkoj retorici »balkan art«, na izložbenim manifestacijama  i u katalozima »balkan artist« – ne može shvatiti nego kao ponovna (teorijska i praktična) unifikacija i prisilno sjedinjavanje zemalja bivše SFRJ.</p>
<p> Reklo bi se: nestala je Jugoslavija, ali se rodio Balkan! Kako taj zemljopisni pojam obuhvaća: »poluotok između Crnog, Mramornog, Egejskog, Jonskog i Jadranskog mora, sjever mu obuhvaća europski trup, a jug staru Heladu s Peloponezom«, čast da nestanu na izložbenim smotrama kao predstanici nacionalnih kultura te da se rode kao »balkanski umjetnici« nemaju samo Hrvati, Srbi, Slovenci, Makedonci i Bošnjaci već  i Grci, Albanci i Rumunji. A te zemlje doista može kulturološki izjednačiti samo onaj tko ne razlikuje nasljeđe antike od bizantske umjetnosti, bizantsku od orijentalne umjetnosti, katoličanstvo od pravoslavlja, pravoslavlje od islama, tko ne razlikuje zapadnoeuropski od istočnoeuropskog kulturnog kruga, džamiju od crkve,  manastir od samostana...Riječju, to može samo onaj tko ne pozna umjetničku produkciju 20. stoljeća svake od tih zemalja koje su gravitirale različitim kulturnim krugovima. </p>
<p>Kolika zbrka nastaje pri korištenju pojma Balkan pojasnio je vrhunski marketinški stručnjak iz Londona Simon Anholt, specijalist za izradbu imidža pojednih zemalja, koji je nedavno gostovao u Hrvatskoj i oduševio  se hrvatskim kulturnim i prirodnim vrednotama. Na novinarsko pitanje brkaju li stranci Slovence, Hrvate i Srbe, Anholt je kazao: »Da. Zato je potrebno da Hrvatska strateški napravi odmak od zemalja regije, odnosno da se od njih razlikuje. Ljudi ne znaju da je Hrvatska mediteranska zemlja. Termin Balkan koji se veže uz Hrvatsku ima negativan prizvuk, pa zato mislim da trebate raditi na svom mediteranskom imidžu.«</p>
<p>Usprkos tome što jedan od vodećih marketinških stručnjaka u svijetu tako misli, slavni svjetski kustosi već godinama trpaju umjetnike »s Balkana« u isti koš. Izložbe »Search for Balkania« (Potraga za Balkanom) u Grazu, »Blood and Honey« (Krv i med) u Beču, »In the Gorges of the Balkans« (U balkanskim gudurama) u Kasselu s pratećim simpozijem »Reinvention of the Balkans«, sve održane tijekom prošle godine, pokazuju opaku razinu netolerancije bez obzira na to što su te izložbe radili nekih od vrhunskih svjetskih eksperata poput bivšeg kuratora Venecijanskog biennala Haralda Szeemanna.</p>
<p> Pripremajući izložbu »Krv i med« Szeemannu se dogodilo da su ga zbog naziva izložbe odbili slovenska umjetnica Marijetica Potrč i hrvatski umjetnik Damir Sokić »ne želeći sudjelovati na izložbi s tim geopolitičkim imenom«. Nije li švicarskom kunsthistoričaru već taj protest dvoje umjetnika dao naslutiti da s imenom njegove izložbe nešto ne valja? </p>
<p>Njegova teza bila je da »na Balkanu nastaje vrlo zanimljiva i živa umjetnička scena, različita od zapadne pa će izložba pomoći ljudima da steknu drugačiju sliku o Balkanu kao regiji različitosti«. Ta teza najprije znači da u poimanju zapadnog Europljanina sve te zemlje doista i nisu različite, a što će im otkriti baš on, Harald Szeemann.</p>
<p> Također, riječ je o umjetnicima čija se djela referiraju više od devedeset posto na političke promjene pa video radovi, performancei i instalacije komentiraju pad komunizma, globalizaciju i uspostavu novih državnih sustava. No, iste takve teme Szeemann bi našao i u umjetničkoj produkciji bivšeg »istočnog bloka«, u radovima ruskih, bjeloruskih, poljskih i čeških umjetnika, a temu globalizacije uvelike  i  na »zapadnoj umjetničkoj sceni« – u Njemačkoj, Italiji i Francuskoj, pa baš nije jasna Szeemannova teza o »balkanskoj umjetnosti«.</p>
<p> Marina Abramović, primjerice, postala je umjetnička zvijezda jer su njezini radovi bili vrlo bliski »Zapadu«. Je li ona zato »balkanski« ili europski umjetnik«?</p>
<p>Nedavno je svjetski poznata hrvatska tapiseristica Jasminka Tućan Vaillant, čija je izložba bila u pariškoj palači UNESCO, u pratećem katalogu na francuskom jeziku opisana kao »balkanska umjetnica«. Što to znači? Hoće li ubuduće u svjetskim likovnim pregledima Džamonja, Murtić i Picelj postati »balkanski kipari i slikari«, skupa s njima i Marko Marulić, Julije Klović i Andrija Medulić, a hrvatska kultura nestati iz pojmovnika? Ima li pravo neki rumunjski, srpski ili hrvatski umjetnik zastupati svoju zemlju u svijetu? </p>
<p>Odrekavši pravo umjetnicima na kulturni (nacionalni) identitet, zaboravivši da je Grčka kolijevka antike, da su neki ruski umjetnici pokrenuli neke avangardne pravce koji će sudbinski odrediti zapadnoeuropsku umjetnost –  pa europska umjetnost i nije svediva na regije, već prije na umjetničke stilove i pravce –  kustosi su stvorili kaos i zbrisali s karte niz zemalja. Može li se zaustaviti takva tendencija koja jača u sjeni nove Europe?</p>
<p>Marina Tenžera</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Uskrsnuće jednog trga</p>
<p>Berlinski Potsdamski trg prošao je put od glavnoga gradskog trga preko pustopoljine usred koje se izdizao Berlinski zid do velebnog središta novoga ujedinjenog grada  / Fotografije Vincenta Moscha prikazuju radove na najvećemu europskom gradilištu </p>
<p>ZAGREB, 15. siječnja</p>
<p> – Povijest poznatog berlinskog Potsdamskoga trga razmjerno je kratka, samo stoljeće i pol, ali neuobičajeno burna. Od gradskoga trga punog života, preko pustopoljine na razmeđu dviju Njemački, nakon pada Berlinskog zida, Potsdamski trg postao je najveće europsko gradilište.</p>
<p> Izložba fotografija Vincenta Moscha »Berlin Potsdamer platz«, što je otvorena u srijedu na večer u Institutu Goethe u Zagrebu, istodobno je i samostalni umjetnički projekt i dokument nastanka Potsdamskoga trga kakva ga danas vide posjetitelji Berlina. Dvadesetak fotografija s gradilišta pokazuju promjene koje su se tamo događale i pojedinosti nastanka modernih zgrada koje vraćaju slavu nekadašnjega trga. </p>
<p>Priča o Potsdamskome trgu počinje 1838. Od mirnog predgrađa tadašnji trg pred Potsdamskim vratima u kratkom vremenu razvio se do jednog od najprometnijih europskih trgova. Dvadesetih godina prošlog stoljeća Potsdamski trg bio je simbol raznolikosti velegrada u koji je Berlin prerastao. Arhitekturna slika Potsdamskoga trga stalno je bila u pokretu. Tu su se ravnopravno susretali štukatirani portali i neonske reklame. Drugi svjetski rat sasvim je zatro život toga trga. Od nekadašnjeg žarišta života nastala je pusta poljana na kojoj će 1961. niknuti najstrašniji simbol podjele svijeta – Berlinski zid s bodljikavom žicom i pojasima smrti. </p>
<p>Život se na Potsdamskome trgu vratio nakon rušenja Zida 1989., a projektom tvrtke »Daimler Chrisler«, inače suorganizatora izložbe, u središtu Berlina otvoreno je najveće europsko gradilište. Na 70.000 četvornih metara nastala su dva trga, 11 ulica i 19 novih zgrada. Ugovori o izgradnji velebnog projekta arhitekata Renza Piana i Christopha Kohlbeckera započeli su još 1989.,a novi trg otvoren je 1998. Za vrijeme izgradnje tu je bilo svojevrsno berlinsko čudo. Zbog pješčanog tla i podzemnih voda na gradilištu su postojala jezera u središtu grada, što je Vincent Moscha ovjekovječio na fotografijama.</p>
<p>Danas je Potsdamski trg opet prometno u mjesto u središtu grada s kazalištem, trgovačkim centrima, hotelima, kinima, stambenim i poslovnim prostorima, kroz koje svakoga dana prolazi 70.000 ljudi. Izložba je otvorena do 30. siječnja. </p>
<p>Martina Ivandić</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Iskorak hrvatske etno glazbe u svijet </p>
<p>Kao maloj zemlji Hrvatskoj je teško privući  međunarodnu pozornost za svoju glazbu i glazbenike, a jedna od iznimki je hrvatska etno glazba, u čemu je posebno uspješna  Tamara Obrovac, rekao je Šaban</p>
<p>WASHINGTON,15. siječnja</p>
<p> – Hrvatski muzikolog Antun Tomislav Šaban  predstavio je u srijedu u Hrvatskome veleposlanstvu u Washingtonu  suvremenu hrvatsku glazbenu scenu. Šaban, skladatelj i muzikolog iz Zagreba, pružio je zainteresiranom  slušateljstvu uvid u suvremenu hrvatsku klasičnu, etno, džez i  popularnu glazbu. Predstavljajući pojedine vrste i smjerove glazbe te autore i izvođače  Šaban je pokazao kako hrvatska glazbena scena i po umjetničkim  dometima i produkciji slijedi trendove u svijetu.</p>
<p>Unatoč tomu, »kao maloj zemlji Hrvatskoj je teško da privuče  međunarodnu pozornost za svoju glazbu i glazbenike«, kazao je Šaban. Jedna od iznimki je hrvatska etno glazba čija je kvaliteta već  zapažena i izvan zemlje. Hrvatska autorica Tamara Obrovac, čiji je rad Šaban predstavio, svojim je radovima prema motivima istarske narodne glazbe zaradila  nominaciju za nagradu BBC-ija za etno glazbu koja će biti dodijeljena  krajem siječnja.</p>
<p>Drugi primjer i smjer hrvatske suvremene glazbe predstavljen na  predavanju bio je džez kroz rad skupine Boilers All Stars iz Zagreba,  a na trendove u pop glazbi ukazao je, kako je rekao Šaban, trenutno  najvažniji pop glazbenik Zlatan Stipišić Giboni. Šaban je govorio i o glavnim glazbenim tvrtkama Croatia Recordsu i  Dallasu te problemima s kojima se susreću glazbenici i proizvođači.</p>
<p>Hrvatsko tržište je s godišnje prodanih oko jedan milijuna nosača zvuka  veoma malo, uspoređeno s većim zemljama posebice Sjedinjenim  Državama. Veliki problem je što je i na tako malom tržištu 50 posto produkcije  izlazi iz piratskih radionica nanoseći štetu i glazbenicima i državi,  rekao je Šaban, napominjući da na jedan legalno prodani dolazi jedan  piratski snimak, što znači da se ukupno proda oko dva milijuna snimaka.  On je kazao kako je stanje prije bilo znantno gore kada je 90 posto  produkcije bilo piratskog podrijetla, ali da je naporima glazbenih  udruga i vlasti taj postotak smanjen.</p>
<p>Šaban je od hrvatskih klasičnih skladatelja predstavio radove Frane Paraća, autora značajne opere »Judita«, Mladena Tarbuka  te Doru Pejačević, za čiju glazbu nastalu krajem 19. i početkom 20.  stoljeća u posljednje vrijeme oživljava interes u Hrvatskoj. On je spomenuo i problem objavljivanja snimaka glazbe hrvatskih autora  klasične glazbe pohranjenih u arhivima Hrvatskog radija i Croatia  Recordsa koje ide sporo iz tehničkih razloga, ali i zbog neriješenog  pitanja autorskih prava. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Herbie Goins oduševio ljubitelje bluesa</p>
<p>Četvrtu godinu za redom priredbom »Century of Blues« (Stoljeće bluesa), što se upravo odvija u B. P. Clubu u Zagrebu, započinje sezona zagrebačkih festivala jazza i bluesa. To je ujedno i prvi od sedam već tradicionalnih festivala koje tijekom godine u Hrvatskoj priređuju Kolja i Boško Petrović kroz produkciju tvrtke Jazzette. Iako ne predstavlja najveće zvijezde bluesa, ova priredba donosi presjek uglavnom europske scene bluesa, ali pruža prigodu i našim glazbenicima.</p>
<p> No, ove godine na program su uvrštena i dva američka izvođača. Većina sastava nastupa dvije večeri za redom, a prvi dio priredbe obilježili su usni harmonikaši.  Svojim nastupima 10. i 11. siječnja ovogodišnje je »Stoljeće bluesa« otvorio austrijski sastav Blues Breakers, koji je zagrebačka publika upoznala prošle godine na istoj priredbi. Zbog promjene u sastavu, naime nastupili su s novim članovima: bas gitaristom Helmutom Spreitzerom i bubnjarem Mariom Koflerom, koji se još  nisu potpuno uklopili u sastav, nisu u cijelosti ispunili očekivanja.</p>
<p> Tek su se usni harmonikaš Arthur Ottowitz i gitarist Jorg Friessnegg predstavili dojmljivim solima. Iako su svirali raznolik program s blues hitovima poput »Caldonia«, »The Thrill is Gone«, »Stormy Monday Blues«, »Got My Mojo Working«, ne zaboravljajući skladbe legendarnog Roberta Johnsona, primjerice »Walkin' Blues«, ali i one popularnije, svirajući rutinirano, ali ne i dovoljno nadahnuto, nisu uspjeli pokrenuti publiku, što im je bila namjera.</p>
<p> Bio je to nastup sličan prošlogodišnjemu, što se ne bi moglo reći za nastup talijanskog sastava The Call of the Blues predvođenog gitaristom i pjevačem Mikeom Sponzom i usnim harmonikašem Paolom »Doc Love« Mizzauom, koji su bili i najistaknutiji solisti.</p>
<p> Da bi osvježili svoj pristup, kao gosta su u sastav uključili poznatog američkog svestranog pjevača Herbiea Goinsa, koji je bio zvijezda programa i prvoga dijela priredbe. Uvjerljivim izvedbama, raspoložen i komunikativan, Goins je potaknuo publiku da zapjeva s njim. U dobro sastavljenom programu raznolikih skladbi: od gospela, preko blues standarda do popularnijih pjesama, podgrijao je ozračje koje je kulminiralo u dodatcima izvedbama skladbi »O Happy Day« i »Hoochie Coochie Man«.</p>
<p> S velikom znatiželjom očekivan je nastup Latvian Blues Banda što ga čine četvorica vrlo mladih glazbenika. Iako su najavili da će izvoditi stil blues Chicago, što je i bio sadržaj prvoga dijela njihova nastupa, svoju su svirku obogaćivali suvremenim trendovskim iskazima, pa i hip hopom. Standarde poput »Sittin' on the Top of the World« ili »Enough Trouble«, ali i svoje skladbe: »I Never Ment to Hurt You«, »Wake Up», »Confused«, »Feel Like Cryin'« i druge svirali su nepretenciozno, prirodno, uigrano i, što je najvažnije, na svoj osoban način.</p>
<p> Dok su u prvome setu djelovali ukočeno i sramežljivo, ohrabreni zdušnom podrškom publike, u nastavku su svirali opušteno, s mladalačkim žarom i poletom kao što to čine redovito nastupajući kao kućni sastav u jedinom baltičkom blues klubu, Bites Blues Clubu u Rigi.</p>
<p> Program se nastavlja nastupima Tony Lee King Blues Banda te američke pjevačice Angele Brown i klavirista Christiana Rannenberga. U prvom dijelu zaključne večeri, 20.  siječnja, Jasna Bilušić će pjevati blues standarde i govoriti stihove blues pjesama u hrvatskom prepjevu Antuna Šoljana. U nastavku će nastupiti polaznici ljetnog seminara jazza u Grožnjanu, osječki vokalni negro-spiritual sastav Moses i kao gost usni harmonikaš Branko Kralj.  </p>
<p>Davor Hrvoj</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Nove pjesme Drage Štambuka</p>
<p>RIJEKA, 15, siječnja</p>
<p> – »I šišmiši su ptice u bespjevnoj zemlji«  – naziv je knjige pjesama Drage Štambuka koja je u organizaciji riječkog ogranka Matice hrvatske i Europskog pokreta predstavljena na prvoj ovogodišnjoj tribini. Riječ je o djelu kojem je pripala Nagrada »Slobodne Dalmacije« za postignuća u umjetnosti »Jure Kaštelan«, za 2003. godinu. O knjizi, uz autora, govorili su prof. dr. Milorad Stojević i mr. sc. Darko Deković.  Štambuk je liječnik i znanstvenik s područja medicine te diplomat, a nadasve vrstan pjesnik, rođen 1950. u Selcima na otoku Braču.  Od 1991. predstavnik je Hrvatske u Velikoj Britaniji, a od 1995. veleposlanik naše zemlje u Egiptu, Indiji i Šri Lanki. Do 2000. Štambuk je imenovan veleposlanikom u većini arapskih zemalja, a predavao je i na Harvardskom sveučilištu. Pjesme na hrvatskom i drugim jezicima, kao i antologijske cjeline, prepjeve i prijevode, objavljuje sustavno od 1973. do danas.</p>
<p>    Utemeljitelj je baštinskih dana »Croatia Rediviva« u Selcima, na krvavi Uskrs 1991., gdje se od tada svakoga ljeta, na svehrvatskoj pjesničkoj večeri »Ča – kaj – što«, jednoga od nazočnih pjesnika iz triju hrvatskih narječja kruni »maslinovim vijencem«. </p>
<p>Lj. M. P.</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Posljednji ispraćaj Zorana Bujasa </p>
<p>ZAGREB, 15. siječnja</p>
<p> – Članovi obitelji, kolege, prijatelji  i poštovatelji u četvrtak su se oprostili od akademika Zorana Bujasa,  koji je u 94. godini umro 11. siječnja u Zagrebu. U ime Filozofskog fakulteta na zagrebačkom Krematoriju od  istaknuta hrvatskog psihologa oprostila se Vlasta Vizek Vidović,  u ime Hrvatskoga psihološkog društva Želimir Pavlina te u ime HAZU tajnik Razreda za prirodne znanosti Branko Sokač i bivši predsjednik Akademije Ivo Padovan. Oni su naglasili da je Bujas cijeli svoj život neumorno radio na  utemeljenju, učvršćenju i izgradnji hrvatske psihologije, postao  najproduktivniji i najcitiraniji hrvatski psiholog te prvi  psiholog član HAZU. Bio je rektor zagrebačkog Sveučilišta od 1956. do 1958. Bio je tajnik Razreda za prirodne znanosti HAZU, a od 1989. do 1991. Akademijin potpredsjednik.  Prah akademika Zorana Bujasa bit će prosut, kako je rečeno, u Jadransko more. (Hina)</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="30">
<p>Janica dio karizme donijela pod »toranj«, Cibona opet hit u gradu </p>
<p>Kako trenutačno stvari stoje, Janica će pratiti Anzulovićevu momčad i na gostovanju kod atenskog AEK-a sljedećeg tjedna. Na Janičin je prijedlog direktor kluba Bože Miličević kao spretni menadžer iskoristio besplatnu reklamu i dao zeleno svjetlo da se Janica pridruži prijatelju Scoonieju Pennu i suigračima </p>
<p>ZAGREB, 15. siječnja</p>
<p> – Košarkaši Cibone pobijedili su u posljednjih tjedan dana dva velika suparnika – Crvenu zvezdu i Barcelonu, najbolja hrvatska sportašica Janica Kostelić redovito je na tribinama, za ulaz u dvoranu Dražena Petrovića nakon dugo vremena traži se karta više... Sve upućuje na to da su košarkaši Cibone VIP početkom godine ponovno postali hit u gradu podno Sljemena. Ponovno je postalo važno gdje cibosi piju kavu i s kim se druže.  </p>
<p>Daleko je to još od euforije 80-ih, kad su braća Petrović, Nakić, Čutura i Cvjetićanin harali Europom, ali o cibosima se definitivno priča, piše i govori, što iz sportskih, što iz pomalo tračerskih motiva. </p>
<p>Čini se kao da je Janica na cibose prenijela dio svoje velike sportske i pobjedničke karizme, jer su cibosi slavili na obje utakmice koje je gledala najbolja hrvatska skijašica. Kako trenutačno stvari stoje, Janica će pratiti Anzulovićevu momčad i na gostovanju kod atenskog AEK-a sljedećeg tjedna. Na Janičin je prijedlog direktor kluba Bože Miličević kao spretni menadžer iskoristio besplatnu reklamu i dao zeleno svjetlo da se Janica pridruži prijatelju Scoonieju Pennu i suigračima. Možda će cibosi, posebno nadahnuti prisustvom najbolje hrvatske skijašice, uspjeti pobijediti na euroligaškom gostovanju nakon više od godine dana. </p>
<p>Prije samo mjesec dana na utakmice Cibone dolazili su samo rodbina i prijatelji te najzagriženiji košarkaški kibici. U klubu su šakom i kapom dijelili besplatne ulaznice, nitko nije bio previše zainteresiran za igru Anzulovićeve momčadi. Prvo se sve »zakuhalo« s ponovljenom utakmicom protiv Ülkera, kada su se gledatelji u blagdansko vrijeme zaželjeli košarke (uz karte od 10 kuna) i ispunili Draženov dom,  a onda su se cibosima poklopile dvije sjajne stvari - osim što su odigrali dvije dobre utakmice i pobijedili mrsku Zvezdu i aktualnog europskog prvaka Barcelonu, sretna je okolnost što je sve s tribina gledala i Janica. U vrijeme kada su glavne teme smanjenje PDV-a i hrvatsko povuci-potegni s Europskom zajednicom, lako se zakotrljala lavina s Janicom, Pennom i Cibonom u glavnim ulogama...</p>
<p>Treneru Draženu Anzuloviću godi toliki interes za njegovu momčad, uostalom, sâm je pozvao Janicu da im se pridruži na gostovanjima, ali ipak će u prvi plan gurnuti košarku.  </p>
<p>– Protiv Barcelone nismo odigrali bez pogrešaka, ali je pristup, što stalno ističem kao najvažnije, bio pravi. Nismo se predavali niti kada je Barcelona istopila našu prednost. Igrači su igrali sjajnu obranu, zaustavili Navarra, Ilievskog i njihov centarski red, kazao je Anzulović, koji ne smatra da je cibosima previše pomogao izostanak najboljeg igrača Dejana Bodiroge: </p>
<p>– Bez njega je Barcelona odigrala najbolju utakmicu sezone protiv Lottomatice. Ne kažem da nam nije bilo lakše, ali nije bilo presudno. </p>
<p>U srijedu su cibosi djelovali vrlo angažirano, što je i razumljivo, jer su igrali protiv europskog  prvaka. Trener Anzulović morat će riješiti problem kako nakon velike pobjede motivirati momčad kada s druge strane u subotu bude stajala Budućnost. </p>
<p>Iva Perdec</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>O   karijeri Deana Računice  odlučuju liječnici </p>
<p>Računica je u srijedu bio na pregledu u KBC Rebro kod dr. Davora Miličića, ali nije dobio zeleno svjetlo za igranje nogometa. Dr. Miličić mu je sugerirao dodatni pregled u Münchenu </p>
<p>SPLIT, 15. siječnja</p>
<p> – Dean Računica, ponajbolji Hajdukov nogometaš prošle jeseni, mora napraviti još jedan kardiološki pregled zbog suženja krvnih žila te će početkom idućeg tjedna otputovati u München, gdje će obaviti magnetsku rezonancu srca. </p>
<p>U srijedu je bio na pregledu u KBC Rebro kod dr. Davora Miličića, ali nije dobio zeleno svjetlo za igranje nogometa. Dr. Miličić mu je sugerirao dodatni pregled u Münchenu. Nakon povratka, Računica se s nalazima treba javiti zagrebačkom kardiologu, koji će potom zajedno s Hajdukovim liječničkim konzilijem, u kojem je i kardiolog Ivo Vuković, odlučiti o daljnoj karijeri kreatora igre »bijelih«. Prošlih je pola sezone Računica igrao na svoju odgovornost, potpisavši posebnu izjavu, a u nastavku prvenstva ni Hajdukovi se liječnici ni Računica ne žele kockati s njegovim zdravljem te će pričekati i vidjeti što će pokazati nalazi iz Njemačke. </p>
<p>Vijest je dramatična i daljnja je Računičina karijera upitna. Zanimljivo je da je bez obzira na probleme sa srcem Računica u  prvom dijelu sezone bio najbolji igrač splitske momčad i jedan od ponajboljih igrača lige. Sudjelovao je u nizu važnih pobjeda, postigao nekoliko odlučujućih pogodaka (Haka, Dinamo...), a njegovi suigrači tvrde da nikad u svojoj karijeri nije trčao više nego ove sezone.</p>
<p> Sigurno je da Računica proživljava teške dane i nije mu lako, ali se ima pravo nadati da će dodatni pregledi pokazati da još može igrati. </p>
<p>Uglavnom, </p>
<p>Računica neće s momčadi otputovati na pripreme u Antalyju, već će kod kuće nervozno čekati polazak u München.   </p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Ambrosini »matirao« Romu u 90. minuti</p>
<p>RIM </p>
<p> – U drugom i trećem dvoboju četvrtfinala talijanskog nogometnog kupa pobjede su ostvarili Milan, protiv Rome 2-1, i Lazio protiv  Parmu sa 2-0. Nakon početnog vodstva momčadi sa San Sira (Tomasson u 39. minuti) rezultat je izjednačio Carew 12 minuta prije kraja, ali je obrana sastava Fabija Capella još jednom pokleknula i to u posljednjim trenicima kada je domaćinu pobjedu osigurao Ambrosini. Strijelci za »nebesko-plave« protiv Parme bili su  Muzzi (35.) i  Stanković (63.). (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Knicksi otpustili trenera i - pobijedili </p>
<p>Ključna se stvar za pobjedu Knicksa sa 120-110 protiv Orlanda dogodila nekoliko sati prije utakmice, kada je otpušten trener Don Chaney, a na njegovo je mjesto  postavljen trener iz Kuće slavnih Lenny Wilkens</p>
<p>NEW YORK, 15. siječnja</p>
<p> – New York Knicksi kod kuće  su sa 120-110 svladali Orlando Magic, a Giriček je za 18 minuta imao osam koševa (šut 34) te po jedan skok i asistenciju. Vjerovatno se ključna stvar za pobjedu Knicksa dogodila nekoliko sati prije utakmice, kad je otpušten trener Don Chaney, a na njegovo je mjesto postavljen trener iz Kuće slavnih Lenny Wilkens. On će Knickse voditi u petak protiv Seattlea, no i samo njegovo imenovanje dalo je jaki poticaj domaćim košarkašima za odličnu igru. Stephon Marbury (26, 10 asistencija), Allan Houston (23), Keith van Horn (22) i ostali Knicksi  nemilosrdno su punili koš Orlanda, koji je izgubio i osmu od posljednjih devet utakmica, unatoč strandarno dobrom učinku Tracyja McGradyja (28). </p>
<p>New Jersey Netsi lakoćom su dobili Washington Wizardse (115-103) s izvrsnim Richardom Jeffersonom (30) i Rodneyjem Rogersom (18, 13  skokova), koji je uspješno zamijenio suspendiranoga Kenyona Martina. </p>
<p>Derbi večeri dobili su Minnesota Timberwolvesi, koji su sa 100-93 pobijedili prvake San Antonio Spurse zahvaljujući briljantnom Samu  Cassellu (33, devet asistencija), koji je u posljednjih šest minuta dao ključnih 10  koševa. Spursi su se u obrani koncentrirali na opasnije Latrella  Sprewella (24) i Kevina Garnetta (22, 10 skokova), a pustili Cassella, što se pokazalo kobnim. Ovom su pobjedom Timberwolvesi u sjajnoj  seriji, izgubili su samo tri utakmice od posljednjih 20 i sad su ispred  San Antonija, za koje je Tim Duncan postigao čak 36 poena, 20  skokova i sedam asistencija.  </p>
<p>LA Lakersi sa 97-71 uvjerljivo su pobijedili Denver Nuggetse bez ozlijeđenih zvijezda Kobea Bryanta, Karla Malonea i Shaquillea O'Neala. Ukrajinac Slava Medvedenko (22) i Gary Payton (21)  najzaslužniji su što se trener Phil Jackson može pohvaliti 800. pobjedom u karijeri. </p>
<p> • Rezultati: New Jersey – Washington 115-103 (Planinić - 13 minuta, 7 koševa, 2 asistencije, 1 skok), New York – Orlando 120-110 (Giriček - 18 minuta, 8 koševa, po 1 skok i  asistencija), Boston – Houston 80-95, Indiana – Atlanta 85-78, San Antonio – Minnesota 93-100, Detroit – Toronto 95-91, Dallas – Philadelphia 125-122 (produžetak), LA Lakers – Denver 97-71. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Svjetski prvak igra, Primorac ne igra</p>
<p>Ogorčenje Primorčevim izostankom izrazio je na konferenciji za novinstvo upravo predsjednik Organizacijskog odbor CROP-a Davorin Tepeš, inače i Primorčev klupski predsjednik u Večernjem listu/ Munivrana: »Puna dvorana glavni je uvjet za dobijanje Svjetskog stolnoteniskog prvenstva 2007. godine«</p>
<p>ZAGREB, 15. siječnja</p>
<p> – Nova sezona stolnoteniskog Pro Toura započinje u Zagrebu od 21. do 25. siječnja. Za razliku od prošlogodišnjeg Otvorenog prvenstva Hrvatske – službeno najjačeg trurnira u povijesti Pro Toura – ovogodišnje izdanje CROP-a biti će puno primjerenije ukusu prosječnog europskog stolnoteniskog kibica. Naime, zbog poklapanja termina s kineskom Novom godinom na CROP-u ovoga puta neće biti stolnotenisačica i stolnotenisača iz Kine i njihovih »filijala« (Hong Kong, Tajvan, Singapur). To, naravno, ne znači da turnir i ove godine neće biti iznimno jak, za većinu naših predstavnika čak i prejak. Jer, među sudionicima CROP-a 2004 biti će, između ostalih, aktualni svjetski prvak Werner Schlager, bivši europski prvak Timo Boll, najbolji stolnotenisač svih vremena Jan-Ove Waldner, akualni europski doprvak Torben Wosik... Neće izostati ni klasično euro-azijsko rivalstvo jer najstolnoteniskiji kontinent predstavljaju iznimno jake reprezentacije Japana i Koreje. Ni put najbolje europske stolnotenisačice Tamare Boroš do očekivane završnice neće, stoga, biti nimalo lak:</p>
<p>– Na ovako jakom turniru i u ovoj fazi priprema uistinu je suvišno unaprijed razmišljati o konačnom rezultatu. Na popisu sudionica je, primjerice, Korejka Kim Kyung Ah, trenutačno najbolja svjetska defanzivka i deveta igračica svjetske ljestvice, koja pobjeđuje sve najbolje svjetske igračice. Ili, pak, Amerikanka Wang Chen. Riječ je, zapravo, o bivšoj svjetskoj doprvakinji koja je zbog sukoba s kineskim savezom napustila reprezentaciju i sada igra za SAD. Zbog toga nije nimalo lošija, pojasnio je izbornik ženske hrvatske reprezentacije Neven Cegnar.</p>
<p>Na ovogodišnjem Otvorenom prvenstvu Hrvatske  prvi puta neće biti najboljeg hrvatskog igrača Zorana Primorca, što je svakako veliki hendikep za turnir. Primorac, naime, ime obveze prema seriji turnira u Japanu, koji su zbog odgode uzrokovane lanjskim strahom od SARS-a sada »upali« u termin CROP-a. Zanimljivo, veliki revolt, pa čak i ogorčenje Primorčevim izostankom izrazio je na konferenciji za novinstvo upravo predsjednik Organizacijskog odbor Davorin Tepeš, inače i Primorčev klupski predsjednik u Večernjem listu:</p>
<p>– Ovaj slučaj samo pokazuje da još mnogo toga moramo napraviti na definiranju nekih naših unutarnjih odnosa, prava i obveza.</p>
<p>Izostanak Zorana Primorca naročito je problematičan zbog  poslovično nedovoljno velikog zanimanja zagrebačke publike, koje bi bez našeg najboljeg igrača moglo biti još i manje. A, upravo je puna dvorana glavni uvjet za dobivanje Svjetskog stolnoteniskog prvenstva 2007. godine.</p>
<p>– Predsjednik ITTF-a Adham Sharara to nikada ne bi tako izravno rekao, no odaslani su nam neki signali iz kojih se jasno dade zaključiti da možemo zaboraviti Svjetsko prvenstvo ako barem u završnici turnira dvorana II Doma sportova ne bude puna. Nije to nikakvo pretjerano dramatiziranje, već  realnost. Naročito nakon lanjskog SP-a u Parizu gdje je u dvorani stalno bilo 15 tisuća ljudi, rekao je predsjednik Hrvatskog stolnoteniskog saveza i direktor turnira Ivo-Goran Munivrana. Ni on, međutim, nije mogao odgovoriti na pitanje gdje je za vrijeme održavanja turnira onih 2200 Zagrepčana koji svakodnevno organizirano igraju stolni tenis...</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Šprem u polufinalu protiv Suarez </p>
<p>CANBERRA, 15. siječnja</p>
<p> – Već je na početku nove sezone najbolja hrvatska tenisačica Karolina Šprem pokazala svoj potencijal. </p>
<p>Pobjedama protiv pete nositeljice Mađarke Petre Mandule, Španjolke Virgine Ruano-Pascual i šeste nositeljice Francuskinje Emilie Loit, 19-godišnja je Varaždinka stigla do polufinala 110.000 američkih dolara vrijednog WTA turnira u Canberri. Protiv Francuskinje je ispustila pet gemova, a nakon sat vremena igre Šprem je slavila sa 6-1, 6-4. Tako je, nakon finala Beča i Strasbourga te polufinala Helsinkija, Šprem četvrti put u karijeri izborila mjesto među najbolje četiri tenisačice na WTA turnirima. </p>
<p>Nakon hvalevrijednoga pobjedonosnog niza ime Karoline Šprem još se više proširilo među tenisačicama na Touru. Tako je i njezina suparnica u polufinalu Argentinka Paola Suarez svjesna da je očekuje težak dvoboj:</p>
<p>– Karolina je izvrsna mlada tenisačica. Trenutačno je u velikom zaletu i mislim da ima potencijal za »top 20«. Stoga će to biti vrlo težak meč. Lopticu udara vrlo jako, a osim toga je iznimno brza, rekla je Suarez, koja je nakon pobjede sa 6-2, 6-2 protiv Španjolke Arantxe Parra i na drugom turniru ove sezone stigla do polufinala. </p>
<p>Inače, Suarez je prošle godine dva puta pobijedila Šprem, prvi put u finalu Beča, a drugi put u prvom kolu Linza. </p>
<p>• Rezultati, četvrtfinale: Vakulenko – Pennetta 6-4, 6-4, Farina-Elia (3) – Sanchez-Lorenzo (9) 6-3, 1-6, 6-3, ŠPPREM  – Loit (6) 6-1, 6-4, Suarez (2) – Parra 6-2, 6-2. </p>
<p>I. Mi.</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Novak i Kuerten u polufinalu </p>
<p>AUCKLAND, 15. siječnja </p>
<p> – Slovak Dominik Hrbaty nastavlja pobjedonosnim nizom. Nakon naslova prošlog tjedna u Adelaideu, Hrbaty nastavlja pobjedama i na 404.000 američkih dolara vrijednom Heineken Openu i Aucklandu. Istina, njegov četvrtfinalni dvoboj protiv Philippa Kohlschreibera prekinut je zbog kiše kod vodstva Hrbatyja sa 1-0 u trećem setu. Polufinale su izborili Čeh Jiri Novak, Španjolac Rafael Nadal i Brazilac Gustavo Kuerten. </p>
<p>• Rezultati, četvrtfinale:  Novak (2) – Sluiter 4-6, 6-4, 6-4, Nadal – Carraz 2-1 predaja, Kuerten (3) – Spadea (5) 6-2, 7-6 (4), Hrbaty – Kohlschreiber 6-1, 3-6, 1-0  prekid zbog kiše. </p>
<p>I. Mi.</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Pobjede Henin-Hardenne i Davenport unatoč ozljedama </p>
<p>SYDNEY, 15. siječnja</p>
<p> – Organizatori Australian Opena u strahu su od slabe konkurencije na ovogodišnjem prvom Grand Slam turniru sezone u Melbourneu zbog otkaza nastupa Serene Williams, Kim Clijsters, Jennifer Capriati, Jelene Dokić... Dodatnu dozu straha uzrokovale su u četvrtfinalnim dvobojima turnira u Sydneyju Belgijanka Justine Henin-Hardenne i Lindsay Davenport. Naime, obje su stigle do polufinala, ali s bolnom grimasom na licu. Prva tenisačica svijeta Henin-Hardenne izvrnula je zglob, no ipak je nadigrala Chandu Rubin sa 6-3, 4-6, 6-4.</p>
<p>– Nije ništa strašno, samo je malo nateklo. Više me brinu žuljevi na nogama, rekla je Henin-Hardenne.</p>
<p>A Lindsay Davenport je osjetila bolove u ramenu, ali je također uspjela meč protiv Jelene Dementijeve okončati  pobjedom sa 6-3, 6-4. </p>
<p>• Rezultati, četvrtfinale, tenisači:  Moya (3) – Robredo 6-1, 6-2, Hewitt (7) – Clement 6-1, 4-6, 6-3, Ferreira – Reid 6-4, 6-4, Verkerk (8) – Philippoussis (4) 6-4, 7-6 (4); </p>
<p>tenisačice: Henin-Hardenne (1) – Rubin (7) 6-3, 4-6, 6-4, Davenport (4) – Dementijeva (6) 6-3, 6-4, Mauresmo (3) – Miškina (5) 6-4, 7-6 (4), Schiavone – Pistolesi 6-2, 6-2. </p>
<p>I. Mi.</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Sanja Jovanović peta u Stockholmu</p>
<p>STOCKHOLM/ZAGREB</p>
<p> – Drugog dana natjecanja na 4.  FINA Svjetskom kupu u Stockholmu hrvatska plivačica Sanja Jovanović  osvojila je peto mjesto na 100 metara leđno. Sanja je isplivala rezultat 1:00.37. Prvo mjesto pripalo je Kineskinji  Chang Gao s rezultatom 58.49.</p>
<p> • Rezultati: 1. Chang Gao (Kin)            58.49, 2. Reiko Nakamura (Jap)        59.80, 3. Courtney Shealy (SAD)       59.88, 4. Stanislava Komarova (Rus) 1:00.04, 5. Sophie Edington (Aus)     1:00.37, 5. SANJA JOVANOVIĆ (HRV)     1:00.37, 7. Hanae Ito (Jap)           1:00.98, 8. Marieke Guehrer (Aus)     1:02.12. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Sva sreća što Hrvatska nije pobijedila </p>
<p>»Prava je sreća što Hrvatska i BiH nisu dobile domaćinstvo EP-a 2008. već je ono opravdano dodjeljeno Austriji i Švicarskoj. Uopće mi nije jasno kako bismo se izvukli iz golemih neprilika da nam je u ruke pao taj vrući kesten« </p>
<p>ZAGREB, 15. siječnja</p>
<p> – Kad je prilikom nedavnog obilaska stadiona i mjesta na kojima će se u Portugalu igrati završnica nogometnog EP-a 2004. godine sredio prve dojmove, impresioniran viđenim, počevši od sportske infrastrukture pa do ostale, o kojoj se samo može sanjati, Vlatko Marković, predsjednik HNS-a, s neskrivenim je olakšanjem primijetio: </p>
<p>– Prava je sreća što je pri prošlogodišnjem činu dodjeljivanja domaćinstva za EP 2008. godine ocjenjivački sud zaobišao kandidaturu Hrvatske i BiH i opravdano je dodijelio Austriji i Švicarskoj. Uopće mi nije jasno kako bismo se izvukli iz golemih neprilika da nam je slučajno u ruke dopao taj vrući kesten, tim prije što je običaj i obaveza da svako novo veliko natjecanje u svim parametrima bude bolje od prethodnog. </p>
<p>Nakon što je zajednička kandidatura s BiH neslavno posustala već u prvom od tri kruga glasovanja, o tom se projektu (za koji se uzgred Marković jako »zagrijao« kad je već propalo partnerstvo s Mađarskom) nakon toga nije prozborila ni riječi. Rečeno je tek da je hrvatska sukandidatura ionako bila svojevrsni probni balon, odnosno zalog za budućnost. Drugim riječima, proizlazi da se radilo tek o zauzimanju mjesta na ljestvici potencijalnih budućih kandidata za neka druga vremena. Koja? To je iz današnje perspektive hrvatske stvarnosti teško procijeniti, s obzirom na zahtjeve koji se stavljaju pred domaćine tako zahtjevnih priredbi. Iz toga kuta gledanja objektivno nas se teško može vidjeti u pobjedničkom presijecanju ciljne vrpce prije početka trećeg desetljeća ovog tisućljeća, iako bi se na takvu našu ocjenu netko mogao ozbiljno uvrijediti. </p>
<p>Markovića, međutim, ovog puta barem zasad ništa ne košta da proglasi novu hrvatsku kandidaturu, i to za 2012. godinu, »možda u solo izvedbi, možda u savezništvu s nekim od bliskih susjeda«. No, najvjerojatnije se kandidature u ovom trenutku ne bi ni sjetio i nitko ga za to ovih dana ne bi ni pitao da svjetske agencije nisu objavile kako se mađarski i rumunjski nogometni savezi namjeravaju zajednički kandidirati za domaćinstvo nogometnog EP-a 2012. godine. Drugim riječima, nakon spomenute najave o mađarsko-rumunjskoj koaliciji Markovićeva reakcije i nije mogla biti drukčija negoli isticanje ponovne hrvatske kandidature, dakako, s razložnom Markovićevom sumnjom u savezništvo Mađara i Rumunja, budući da bi se to s obzirom na neka aktualna zbivanja između Hrvatske i Mađarske, moglo shvatiti kao - izdaja! </p>
<p>Neki su dan, uz mnogo pompe, Hrvatski nogometni savez i mađarski MOL potpisali nekoliko milijuna eura »težak« sponzorski ugovor o međusobnoj suradnji. Tom je ugovoru dodana i značajna politička konotacija u pogledu produbljivanja međusobnih dobrih odnosa u regiji, pa ako se sve to stavi u kontekst logičkih premisa, onda Mađarska nema što tražiti u savezništvu s Rumunjskom, tim prije što je HNS već naznačio partnerstvo s Mađarima za moguće domaćinstvo EP-a 2008. prije nego što se okrenuo BiH. No, kad su naši sjeverni susjedi malo bolje zagrebli u raspoloživu hrvatsku infrastrukturu, iz tog su mogućeg savezništva odjurili prije nego što su u nj i ušli. Tko zna, možda se zahvaljujući MOL-u ipak na brzinu predomisle, budući da je upravo takav rasplet Marković vidovnjački predvidio. </p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Fileković potpisao ugovor s Hajdukom </p>
<p>SPLIT, 15. siječnja</p>
<p> – Suad Fileković potpisao je u četvrtak dvoipolgodišnji ugovor s Hajdukom. Tako je konkurencija na lijevoj obrambenoj strani splitske momčad maksimalno zaoštrena. </p>
<p>Naime, Fileković će se kandidirati za lijevoga bočnog ili stopera, a podsjetit ćemo da su na tim mjestima već Neretljak, Đolonga, i Balajić. Fileković je iskusan nogometaš, koji je sa svojim dojučerašnjim klubom prošao i natjecanje Lige prvaka. Za slovensku je reprezentaciju odigrao dvije utakmice, a 25-godišnji je nogometaš o potpisu za Hajduk kazao: </p>
<p>– U hajduk sam došao napredovati i pokušat ću se izboriti za mjesto u momčadi. Znam da je konkurencija jaka, ali ću dati sve od sebe i nadam se da ću opravdati očekivanja čelnika i struke splitskoga kluba. </p>
<p>Fileković je odradio tri treninga s »bijelima« i o njemu trener Zoran Vulić govori biranim riječima, smatra da je pojačanje za Hajduk. </p>
<p>U subotu hajdukovci putuju na dvotjedne pripreme u Antalyju, gdje će se Fileković imati priliku nametnuti Vuliću. </p>
<p>R. P.</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="41">
<p>Div Bush i devet patuljaka </p>
<p>Bush je bolje od većine prethodnika shvatio kako se koristi vlast i boravak u Bijeloj kući za izvlačenje političkih koristi iz rizičnih poteza i kako se stvara dojam o velikom predsjedništvu / Prema prikupljenom novcu, ali i ostaloj podršci, zasad se procjenjuje da najviše izgleda za demokratsku nominaciju imaju Howard Dean i Richard Gephardt, te Wesley Clark, koji se posljednji uključio u utrku </p>
<p>ZAGREB, 15. siječnja</p>
<p> - Kako se sada čini, moralo bi se dogoditi nešto doista veoma nepovoljno za Sjedinjene Države i njenu administraciju pa da George W. Bush ne pobijedi na sljedećim predsjedničkim izborima početkom studenoga. Bolje od većine prethodnika shvatio je kako se koristi vlast i boravak u Bijeloj kući za izvlačenje političkih koristi iz rizičnih poteza i kako se stvara dojam o velikom predsjedništvu. Neophodne su velike ideje, veliki izdaci, veliki rizici, veliko smanjenje poreza (naravno, najviše bogatima iako se to negira), veliki ratovi ili veliki plan za donošenje demokracije nedemokratskim državama...  </p>
<p>Pronalaženje Saddama Husseina zaustavilo je pad Busheve popularnosti i od početka ove izborne godine predsjednik i njegovi suradnici krenuli su s velikim potezima koji će zaokupiti maštu birača i biti snažan vjetar u leđa. Prošlog tjedna Bush je predložio temeljitu promjenu zakona o doseljavanju kako bi milijuni ilegalaca, najviše iz Meksika i ostalih latinoameričkih zemalja, dobili legalan status. Iako kritičari upozoravaju da predložene promjene ne idu dovoljno daleko, očito će povoljno djelovati na Hispanoamerikance (u SAD ih je već više od 13 posto, odnosno 38 milijuna), ali i na ostale novije doseljenike.  </p>
<p> Ovaj tjedan Bush je povukao još jedan vizionarski potez - predložio je stvaranje stalne postaje na Mjesecu do 2015., odakle bi se - zbog šest puta manje gravitacije - znatno lakše i jeftinije išlo na Mars i dalje u istraživanje svemirskih prostranstava. Zato će SAD 2010. napustiti sadašnju međunarodnu postaju u orbiti oko Zemlje i poslati u muzeje već zastarjele posljednje shuttleove. Za početak, bit će potrebno 12 milijardi dolara, od čega je samo jedna milijarda nova. (Pronalaženjem daljnjih stotina milijardi morat će se pozabaviti nasljednici). </p>
<p>Za nekoliko dana, 20. siječnja, na redu je važan govor o stanju nacije. I tako redom, stalno novi potezi trebali bi održati pažnju javnosti i Busha prikazati državničkim velikanom. Možda se do izbora zalomi i hvatanje Osame bin Ladena, pa bi se na najbolji mogući način zaokružilo lov na najveće zločince svijeta. </p>
<p>Zahvaljujući pažljivom njegovanju konzervativne baze, Bush je osigurao podršku svoje stranke. Podsjetimo, njegovom ocu u borbi za drugi mandat suprotstavio se prvo u Republikanskoj stranci još konzervativniji novinar Pat Buchanan, a poslije mu je na predsjedničkim izborima milijune glasova odnio nezavisni kandidat Ross Perot. Iako je stariji Bush pobijedio u prvome ratu protiv Saddama Husseina, birači su ga odbacili najviše zbog zanemarivanja gospodarstva. Bush mlađi i tu je u prednosti - američko gospodarstvo pokazuje prve znakove oporavka. </p>
<p>I dok Bushu - barem zasad - sve ide da ne može bolje, i raspolaže ne samo moćnim predsjedničkim položajem nego ima i podršku stanke, dotle se devetorica kandidata Demokratske stranke iscrpljuju u nimalo nježnom nadmetanju ne bi li ih njihova stranka - tek na konvenciji posljednjih dana srpnja - izabrala za suprotstavljanje Bushu. Zasad se čini da su najviše zainteresirani za međusobno ocrnjivanje. Iako se vjeruje da birači kažnjavaju prljave kampanje, demokrati se optužuju kao da postupaju po scenariju Busheva moćnog stroja za pronalaženje skandala među protivnicima. </p>
<p> I kao da to nije dovoljno, svi su oni u usporedbi s Bushem pravi patuljci po najvažnijem pokazatelju - prikupljanju novca za izbornu kampanju. Kandidat s najviše dolara moći će posredstom medija i na sve druge načine najviše utjecati na birače. No, još je važnije da prikupljenim novcem pokazuje da je zaslužio i da i dalje uživa najveće povjerenje. </p>
<p>I po tom pokazatelju, Bush je bez premca, rekorder, div među patuljcima. Do kraja prošle godine prikupio je više od 120 milijuna dolara, što je rekord (u cijeloj prošloj kampanji raspolagao je s tada rekordnih sto milijuna dolara). Sada je do kraja izborne kampanje postavio cilj - 170 milijuna, što će sigurno premašiti, jer će u rujnu - kao i njegov demokratski suparnik - dobiti 70 milijuna dolara federalnog novca za troškove kampanje do izbora na početku studenoga. </p>
<p>Za usporedbu, svih devet sadašnjih demokratskih protukandidata uspjelo je prikupiti 140 milijuna: Dean 40, Kerry 28,5, Edwards 22,8, Gephardt 20, Clark 18 milijuna... Prema novcu, ali i ostaloj podršci, zasad se procjenjuje da najviše izgleda za nominaciju imaju Howard Dean i Richard Gephardt, te Wesley Clark, koji se posljednji uključio u utrku. </p>
<p>Tomislav Butorac</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Američki svemirski program dočekan oduševljenjem i skepsom</p>
<p>Znanstvenici nisu jedinstveni u tome bi li mjesečeva baza olakšala dalje ekspedicije: neki smatraju da bi ona mogla postati »crna rupa« koja će usisati sredstva i snagu što su mogli biti usmjereni u marsovske ekspedicije pokrenute direktno sa Zemlje / Kineska agencija Xinhua u četvrtak je objavila da bi se do 2010. na Mjesec trebala spustiti kineska letjelica bez posade</p>
<p>LONDON, 15. siječnja (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Ambiciozni planovi američkog predsjednika Georgea Busha, po kojima bi američki astronauti do 2020. trebali ponovo poletjeti na Mjesec, a kasnije i do Marsa, dočekani su mješavinom odobravanja i skepse. Američki predsjednik objavio je u srijedu da će Sjedinjene Države proizvesti novo vozilo s posadom za svemirska istraživanja koje treba zamijeniti dotrajale svemirske letjelice »shuttle«. Pomoću tog novog vozila lansirala bi se ljudska misija na Mjesec, a potom i na Mars, pa »i dalje od toga«, rekao je Bush.</p>
<p>Nitko ne zna što bi točno mogle značiti neodređene predsjednikove riječi »i dalje od toga«, no u obzir dolaze samo još asteroidi. George Bush nije odredio vremenski rok do kojeg ni na Mars trebala kročiti ljudska noga, ali izvori u njegovoj administraciji tvrde da bi se to trebalo dogoditi do 2030. Mjesec bi pritom trebao poslužiti kao odskočna daska za Mars. Na Mjesecu je, naime, predviđeno stvaranje stalne nastanjene baze, i s njega bi se lansirale dalje svemirske ekspedicije, najavio je također Bush.</p>
<p>Znanstvenici nisu jedinstveni u tome, bi li mjesečeva baza olakšala dalje ekspedicije. Dio ih, naime, smatra da bi ona mogla postati »crna rupa« koja će usisati sredstva i snagu što su mogli biti usmjereni u marsovske ekspedicije pokrenute direktno sa Zemlje.</p>
<p>Američki kongresnici, akademici i javnost podijeljeni su oko toga je li svemirski program dobra ili loša vijest za Sjedinjene Države. Predsjednik Bush je najavio da će NASA za nova istraživanja dobiti dodatnih milijardu dolara dok bi daljnjih 11 milijardi morala pronaći u svojim unutrašnjim rezervama tijekom idućih pet godina. Kongresnike i senatore brine da to nije dovoljno, te da će troškovi eskalirati. Bivši astronaut, senator Bill Nelson podsjetio je da je u vrijeme kada je John Kennedy lansirao svemirski program Apollo, proračun NASA-e bio višestruko povećan. »Povećanje od pet posto na godinu neće nas odvesti na Mjesec«, izjavio je on. Neki dovode u pitanje i veliki vremenski rok, koji je postavio predsjednik Bush, te tvrde da će se u tako širokom razdoblju istopiti svaka inicijativa. </p>
<p>Znanstvenici su podijeljeni i oko toga treba li u svemir slati ljude ili nastaviti sa slanjem letjelica bez posade kao do sada. Na Mars je pred desetak dana sletjela američka robotska sonda Spirit koja je u četvrtak bila spremna da krene u istraživanje Crvenog planeta. Pobornici slanja ljudi u svemir tvrde da je u novom okolišu čovjek mnogo brži i spretniji od robota kojeg treba iznova programirati za svaku neočekivanu situaciju. S druge strane, slanje sondi i robota mnogo je jeftinije i jednostavnije nego slanje ljudi. »Sve što želimo u svemiru danas možemo djelotvornije i sigurnije izvesti s automatiziranim svemirskim vozilima«, izjavio je Alex Roland, bivši povjesničar NASA-e. </p>
<p>No u pitanju nije samo prikupljanje znanstvenih podataka. Slanje čovjeka u svemir ima veze s rušenjem novih barijera, a u pitanju su i politički prestiž te nacionalni ponos. George Bush je vjerojatno računao da mu najava ambicioznih svemirskih planova ne može škoditi u godini kada se u Americi održavaju novi predsjednički izbori. </p>
<p>No reakcije američke javnosti su podijeljene. U anketi agencije AP, 48 posto Amerikanaca podržalo je svemirske misije, ali je jednaki postotak upitanih izrazio svoje protivljenje. Kada je upitanima dan izbor da se novac radije potroši na obrazovanje i programe zdravstvene zaštite, 55 posto njih izjasnilo se u prilog takvih domaćih programa na račun svemirskih istraživanja.</p>
<p>Nekad se Amerika u osvajanju svemira natjecala s tadašnjim Sovjetskim Savezom. Na obzoru je sada međutim novi suparnik, Kina, koja je prošlog listopada uspješno lansirala prvog astronauta. Do 2007. Kinezi planiraju lansirati satelit bez posade oko Mjeseca. Kineska službena agencija Xinhua u četvrtak je objavila da bi se do 2010. na Mjesec trebala spustiti kineska letjelica bez posade. </p>
<p>Neki analitičari tvrde da je svemirsko natjecanje Amerike i Kine zdravo, da bi ono moglo dovesti do novih lijekova i izuma te koristiti čovječanstvu. No neki »jastrebovi« u američkoj administraciji navodno smatraju da su kineske ambicije razlog za zabrinutost. Oni tvrde da bi Kina u svemiru mogla testirati nove rakete i drugu tehnologiju koja bi kasnije mogla ugrožavati Sjedinjene Države. </p>
<p>Predsjednik Bush je najavio da želi novu eru otkrića, a ne novu utrku u svemiru. No i znanstvenici u Rusiji najavili su u srijedu vlastite planove za slanje ljudskih posada na Mars, rekavši da bi do toga trebalo doći unutar idućeg desetljeća. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Aznar za zajedničku američko-europsku gospodarsku zonu</p>
<p>WASHINGTON, 15. siječnja</p>
<p> -  Španjolski predsjednik Jose Maria  Aznar je u srijedu, svog zadnjeg dana službenog posjeta Sjedinjenim  Državama, predložio da se do 2015. godine stvori jedinstveni gospodarski prostor Europske unije i SAD-a. </p>
<p> Do 2015. godine trebale bi se ukinuti sve zapreke u trgovini i  gospodarstvu između EU i SAD-a, rekao je konzervativni španjolski  premijer u Trgovinskoj komori u Washingtonu.</p>
<p> Prema pisanju novina, iz krugova bliskih španjolskoj vladi  se doznaje da Aznar svoju inicijativu nije usuglasio ni s jednom drugom članicom EU ni s Europskom komisijom. Aznar je predložio da  obje strane na svom sljedećem summitu u proljeće imenuju »visoko  rangiranu gospodarsku komisiju«, koja bi u roku od godinu dana trebala izraditi akcijski plan za stvaranje jedinstvenog euro-američkog  gospodarskog prostora.</p>
<p> Prema Aznarovom prijedlogu Europljani i Amerikanci bi već do godine 2010. na ključnim područjima poput telekomunikacija, financija i zračnog  prometa  trebali u cijelosti jedni drugima otvoriti svoja  tržišta.</p>
<p> Osim toga bi trebala biti određena zajednička pravila javnih  natječaja. Do 2015. bi EU i SAD trebale ukinuti sve barijere i na svim ostalim područjima. Aznar se već prije zauzimao za tijesno povezivanje EU i SAD-a na političkoj razini. Španjolski premijer bezrezervno je podržao i američko stajalište u iračkom ratu. U Washingtonu je Španjolsku nazvao  »poveznom karikom između Europe i Amerike«. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Slovačka koalicijska vlada pred padom</p>
<p>ZAGREB, 15. siječnja</p>
<p> - Slovačka koalicijska vlada premijera Mikulaša Dzurinde ostala je definitivno bez većinske podrške u parlamentu. Novoosnovana stranka Slobodni forum (SF) bivšeg ministra obrane Ivana Šimka odbila je, naime, ući u vladinu koaliciju ako na čelu vlade ostane Mikulaš Dzurinda, a nije spremna ni na sklapanje »opozicijskog« ugovora o tihoj podršci vladinu kabinetu. </p>
<p>Nakon 40-minutnog sastanka u srijedu s predstavnicima stranaka vladajuće koalicije - Dzurindine Slovačke demokratske i kršćanske unije (SDKU), Stranke mađarske koalicije (SMK), Kršćansko-demokratskog pokreta (KDH) i Alijanse novog građanina (ANO) -  Šimko je izjavio kao neće ući u vladinu koaliciju ako premijer ostane Mikulaš Dzurinda. No, njegova je stranka spremna prihvatiti nekog drugog kandidata iz SDKU-a za premijera. Šimko je ujedno optužio Dzurindu da je odustao od integracijske politike vlade i politike konsenzusa te pokušava stvoriti premoćnu koaliciju u koaliciji«, čime je stvorio atmosferu nepovjerenja među koalicijskim partnerima.</p>
<p> Međutim, Dzurinda ne namjerava odstupiti s premijerskog položaja jer svoj mandat shvaća, kako je rekao, kao »obavezu prema biračima«, a uživa i nadalje povjerenje ostala tri koalicijska partnera. </p>
<p>Nedavno osnovani Slobodni forum Ivana Šimka, koji ima ukupno sedam zastupnika koji su se izdvojili iz Dzurindinog SDKU, može prevagu u parlamentu okrenuti na stranu opozicije, iako formalno prihvaća vladin program iz 2002. godine.  To znači da je sada Dzurinda na čelu manjinske vlade koja bez Šimkova SF, po procjeni političkih promatrača, nema realne šanse za opstanak, a Šimko ne pokazuje nimalo volje da spriječi rušenje sadašnje vlade.</p>
<p>To je zapravo epilog nestabilne pozicije slovačke vlade koja traje već više od pola godine. Zbog afere s tajnim službama koje su navodno prisluškivale i pratile mnoge vladine političare, premijer Dzurinda optužio je tadašnjeg šef tajnih službi Mojziša da je organizirao tzv. skupinicu koja se otela kontroli vlade i parlamenta.</p>
<p> Na prijedlog Dzurinde, vlada je smijenila Mojziša, a protiv njegovog smjenjivanja glasao je samo tadašnji ministar obrane Ivan Šimko. </p>
<p>Iako je Šimko zajedno s Dzurindom bio osnivač danas glavne vladajuće stranke SDKU, Dzurinda je Šimka bez imalo obzira smijenio s funkcije ministra obrane i isključio ga iz stranke. Šimko je općenito smatran za najboljeg ministra, a taj je Dzurindin potez naišao na nezadovoljstvo i u široj javnosti. Šimko je nakon toga zajedno sa skupinom svojih istomišljenika osnovao novu stranku Slobodni forum, o čijih sedam glasova u parlamentu sada ovisi vlada. </p>
<p>Dzurindini koalicijski partneri, ali i promatrači ne vide izlaz iz ove slijepe ulice, jer su - čini se - Dzurinda i Šimko postali nepomirljivi oponenti. A to bi moglo dovesti do pada vlade i do prijevremenih izbora.</p>
<p>Vlado Bojkić</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Koštunica budući premijer Srbije?</p>
<p>Čeka se daljnji dogovor stranaka koje će sudjelovati u manjinskoj vladi/ DS iz oporbe obećao potporu dobrom programu  </p>
<p>ZAGREB, 15. siječnja</p>
<p> - Nakon izjave predsjednika druge po snazi parlamentarne stranke DSS Vojislava Koštunice koji je rekao da će  ući u manjinsku vladu koju bi, uz njegovu stranku, činile još G17 Plus te SPO i NS, a da Demokratska stranka Đinđićevih nasljednika mora u tom slučaju ostati izvan vlade, razgovori o formiranju nove vlade Srbije su odgođeni. Prema tumačenjima iz stranaka, sudionici pregovora su spriječeni. </p>
<p>Potpredsjednik DSS-a  Dragan Jočić izjavio je da misli da će do rješenja o manjinskoj vladi doći brzo te da njegova stranka neće inzistirati na funkciji predsjednika Srbije zato što će joj najvjerojatnije pripasti mjesto premijera. »U ovom trenutku želimo malo poslovati oko države koja je dosta zapuštena«, rekao je Jočić. Ova informacija pokazuje da će se Koštunica ipak naći u fotelji pokojnog premijera Zorana Đinđića ne bi li pokazao da taj posao, što je oduvijek tvrdio, može raditi bolje. </p>
<p>Koštunica smatra da vlada i uprava moraju biti manje i jeftinije od dosadašnje, ali da pored stranačkih ljudi u nju trebaju ući i predstavnici nacionalnih manjina, dijaspore, kao i ugledni nestranački pojedinci koji nisu vladinim ukazom proglašeni za eksperte. U premijerskoj maniri dodao je da je DSS spreman preuzeti odgovornost koja mu po izbornim rezultatima pripada, te da je vrijeme da se »reformisti odmore od reformi kako bi se Srbija odmorila od reformista«. DSS, saznaje se, želi u vladi i resore policije i pravosuđa.</p>
<p>G17 Plus će se o ponudi DSS-a za formiranje manjinske vlade koju bi podržao DS izjasniti kad vidi program buduće vlade i to po svoj prilici u subotu. Lider Nove Srbije Velimir Ilić izjavio je da bi mogla biti prihvaćena i podrška Srpske radikalne stranke manjinskoj vladi, ako kojim slučajem Demokratska stranka ne pristane na aranžman. »Bolje bilo kakva vlada nego nikakva, jer Srbija sada nema institucija i od nečega se mora početi«, rekao je Ilić. Pritom je dodao da u novoj vladi mora biti što manje ljudi iz prethodne. Od Ilićevog glasa bit će svakako moćniji glas njegova koalicijskog  partnera Vuka Draškovića koji će, prvi put nakon kratkog razdoblja 1999. tijekom NATO-ve akcije u SRJ, sudjelovati u izvršnoj vlasti. Mediji nagađaju da bi mogao postati ministrom vanjskih poslova.</p>
<p>Boris Tadić, nositelj izborne liste DS-a, izjavio je da bi ta stranka mogla podržati manjinsku vladu demokratskog bloka samo ako ona ponudi program koji može donijeti dobro državi i građanima, ali ne i manjinsku vladu s oročenim rokom mandata. </p>
<p>Zanimljivo je da na popisu parlamentarnih zastupnika te stranke nema druge dvojice čelnika DS-a, dosadašnjeg premijera Zorana Živkovića i Čede Jovanovića. </p>
<p>Vesna Fabris Peruničić</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="46">
<p>Ekološki incident nekontroliranog odbacivanja kemikalija ne odnosi se  na društvo Dioki d.d. </p>
<p>U članku »Policija i inspektori u skladištu tvrtke Dioki« objavljenom u Vjesniku 15. siječnja 2004. iznesene su neistinite informacije o istrazi o opasnom otpadu. </p>
<p>Naime,  ekološki incident koji je predmet članka pripisan je društvu Dioki d.d. Zagreb sa sjedištem na Žitnjaku b.b.</p>
<p> Ovim putem odlučno odbacujemo tu tvrdnju i naglašavamo da se navedena informacija o ekološkom incidentu nekontroliranog odbacivanja kemikalija na širem području Zagreba kao i izlazak komisije predstavnika krim-policije i Ministarstva zaštite okoliša ne odnosi na društvo Dioki d.d., već na društvo INA d.d., Poslovne funkcije korporativnih procesa, Zagreb koje s društvom Dioki d.d. na lokaciji Žitnjak b.b. dijeli istu zgradu bivšeg Instituta INE za strateški razvoj.</p>
<p>Mediji, zbog činjenice da se na industrijskoj lokaciji ne nalaze samo objekti Diokija već i drugih poduzeća, često krivo interpretiraju događaje, posljedica čega su ovakva neistinita izvješća koja nanose štetu našem poduzeću.</p>
<p>Dioki zbrinjava otpad prema Zakonu o otpadu i ima pozitivnu politiku zaštite okoliša, što je u listopadu prošle godine dokazano i dobivanjem certifikata ISO 14001 za zaštitu okoliša. </p>
<p>Nikad nismo vodili stihijsku politiku zaštite okoliša, a kamoli nelegalno odlagali otpad, naročito iz razloga što smo i sami veliki proizvođač otpada. Odlučni smo i dalje nastaviti s izgrađenom pozitivnom politikom zaštite okoliša.</p>
<p>IVAN DEBELIĆ,  Uprava Dioki d.d.Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Gdje su danas »omladinci« koji su demonstrirali 1968.</p>
<p>Hrvatska mladež naraštaja  '68. bila je u prijelomnom razdoblju svoga razvoja. Polazeći od spoznaje da politička aktivnost i naprednost nisu mogli više biti monopol uskih foruma, političke elite, čija se svijest i zrelost mjerila riječima, a ne djelom, organizacija Saveza omladine Hrvatske (SOH) otvarala se tada svakomu mladom čovjeku, razbijala okove koji su je dijelili od mladog čovjeka, njegova stvaralaštva, inicijative i angažmana.</p>
<p> Mladi čovjek i njegovi životni problemi, njegovi interesi i sposobnosti, kritika, inicijativa i aktivnost bili su podloga stvarne djelotvornosti za koju su se zalagali na otvorenoj društvenoj i političkoj sceni.</p>
<p>U cijelom tadašnjem društvenom kontekstu gdje se mladi čovjek javljao kao stvaralačka ličnost posebno mjesto zauzimali su odgoj i obrazovanje mladoga naraštaja, temeljeni uz realne društvene procese i vezani uz probleme društvene prakse.</p>
<p>Bilo bi od interesa napraviti sociološku studiju o tome gdje su danas ti »omladinci« koji su demonstrirali 1968. godine i koji su društveni položaj sada zauzeli.</p>
<p>Dr. sc. BORIS TOPIĆZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>U Samoboru obrtnici ne rade nedjeljom i mala je nezaposlenost </p>
<p>Zakon o radu nedjeljom, odnosno uvjetno rečeno djelomična zabrana rada trgovinama u nedjelju, postao je noćna mora svima onima kojima je nedjelja  jedini pravi slobodni dan u tjednu.</p>
<p>No, poštujući svakako i obrazloženja stavova svih onih koji smatraju da ovaj Zakon, izuzev Kaptolu i Crkvi, nikomu drugom nije trebao, ne može se ne poštivati i onih 300.000 potpisa prikupljenih od »izlobiranih« pristaša zabrane.</p>
<p> Da li to ponovno imamo sad neke nove »izlobirane« zagovornike rada nedjeljom veoma zabrinute za djelatnike kojima strani poslodavci prijete otkazima. Jadni siroćići, nemali profit im je ugrožen pa su stoga i hrvatsku državu Ustavnom sudu prijavili, uz podršku moćnog MMF-a.</p>
<p> Naši prvi susjedi Slovenci, da bi se takvih dilema i teških riječi riješili, upotrijebili su »jocker« – pitaj publiku, referendum, pa se 57 posto građana izjasnilo za zabranu rada trgovina nedjeljom. Slovenci otrpjeli čak i očitu glupost Zakona, pa zatražili mišljenje njegovih potrošača i radnika, a i ne-radnika. </p>
<p> Svakako da je Zakon pun manjkavosti, nedorečen, loša je i organizacija službujućih trgovina (pekara i kioska), nepotpuna obaviještenost potrošača gdje mogu kupiti kruh, pecivo i novine nedjeljom. </p>
<p>Ali sve se to moglo predvidjeti daleko prije dok je Zakon bio još u pripremi, proljeća 2003. godine. Vladajuća koalicija očito nije imala pravu informaciju iz baze.</p>
<p>Treba svakako imati na umu i činjenicu da je, na žalost, od svih novo-uposlenih sretnika najveće zaposlenje zabilježeno upravo u trgovini, prometanju roba mahom prehrambenih artikala, čiji uvoz je narastao na velike i prevelike dvije milijarde dolara robe (koliko je to samo  malih seoskih gospodarstava ), a profit od te prodaje ide u džep stranim vlasnicima, i to putem stranih banaka. </p>
<p> Kad bi rad trgovina nedjeljom bio rješenje za prosperitet Hrvatske i radikalno smanjenje nezaposlenosti, nema toga tko bi bio protiv, ma koliko vjernik bio, ma koliko mu nedjeljni obiteljski ručak puno značio.</p>
<p> A uz to bi imao i svježi kruh i pecivo, čak i novine nedjeljom. Nekad je i sirotinjska beskvasna pogača bila dobra, a neki danas i kruha svrh pogače traže. Takav smo valjda narod.</p>
<p> U Samoboru, gradiću od 35.000 žitelja, ima oko 700 obrtnika, što malog, što srednjeg poduzetništva, i ni jedan obrt nedjeljom ne radi, kao i Super-Konzum i puno malih dobro organiziranih trgovina, koje su također nedjeljom mahom zatvorene...I ima samo šest posto nezaposlenih.</p>
<p> Očito je problem blagostanja, potrošačkih i djelatničkih prava te slobode kretanja robe i usluga negdje sasvim drugdje. A to se nikakvim Zakonom ne može riješiti.  </p>
<p>DAMIR KALAFATIĆSamobor</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Identificirati krivce skandala na Zagrebačkom sveučilištu </p>
<p>Niz neriješenih skandala i milijunska ovrha nad Zagrebačkim sveučilištem zbog navodnog duga Studentskog centra (Mirela Lilek: »Mecner: Račun je Sveučilišta pometen...«,  Vjesnik,  9. siječnja. 2004.)  odaje fantastičnost scenarija koji se u normalnim prilikama ne može ni zamisliti.</p>
<p> Iz svega izbija koordiniranost raznih radnji dijela zaposlenika SC-a, Sveučilišta, Državnog odvjetništva i vlasnika upletenih poduzeća. </p>
<p> Ne postoji nikakav drugi legalni način, izuzev institucije zatezne kamate, kojom bi se bez rada, u zadanom vremenu mogao kapital toliko višestruko umnožiti. </p>
<p>Namjerno neplaćanje računa u dogovoru s vjerovnikom i čekanje ovrhe je primjer kamatarenja, kao najunosnijeg posla uopće (nedavni primjer ovrhe nad Zagrebačkom bankom je primjer kako legalno opljačkati neku instituciju). </p>
<p>Nevjerojatno je da institucije i kontrole nadležnih tijela državne uprave nisu na vrijeme povukle odgovarajuće poteze po službenoj dužnosti. </p>
<p>Uobičajenim rutinskim istražnim radnjama moguće je identificirati krivce. </p>
<p>Tim više što Sveučilište ima na raspolaganju najjače kadrove Pravnog i Ekonomskog fakulteta i svake druge struke, čije znanje i ekspertize po kompetenciji nadilaze čak i mogućnosti nadležnih državnih službi.</p>
<p>VELIMIR MEDIĆZagreb</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="50">
<p>Uhićena dilerska četvorka, nađena droga i oružje</p>
<p>ZAGREB, 15. siječnja</p>
<p> – Policajci Odjela kriminaliteta droga u četvrtak su dovršili kriminalističku obradu nad većim brojem osoba tijekom koje je zaplijenjeno 415 grama heroina, 148 tableta heptanona te manja količina kokaina, izvijestila je u četvrtak PU zagrebačka.</p>
<p>Policajci iz Odjela kriminaliteta droga u četvrtak su poduzimajući mjere i postupke na planu suzbijanja zlouporabe droga u Cvjetnom naselju uhitili 35-godišnjaka za kojeg se otprije sumnja kako se bavi dilanjem.</p>
<p>Prilikom uhićenja kod njega je pronađen paketić s 0,2 grama kokaina, a pretragom njegova stana, u kojem je neprijavljeno boravio sa suprugom i maloljetnim sinom, pronađeno je još 411 grama heroina i elektronska vaga za precizno mjerenje težine s tragovima heroina. Osim toga, pronađena je veća svota domaćeg i stranog novca u iznosu od 62.900 kuna i 1.600 eura. Osumnjičeni i njegova supruga su, inače, nezaposleni te nemaju drugi legalan izvor prihoda, a zbog sumnje da kune i euri potječu od preprodaje droge, novac im je privremeno oduzet.</p>
<p>Policajci su u stanu pronašli i pištolj marke »astra« kalibra 7,65 milimetara s osma komada pripadajućeg streljiva, koji je ilegalno nabavljen u ožujku prošle godine u Novom Golubovcu.</p>
<p>Tijekom motrenja 35-godišnjaka policija je početkom siječnja uhitila još tri sobe kojima je on prodavao drogu. Tako je 5. siječnja uhićen 28-godišnjak kod kojeg je pronađeno 0,7 grama heroina i 4 tablete heptanona, dok je prošlog utorka uhićen 28-godišnjak kod kojeg je pronađen 0,1 gram heroina. On je za vrijeme uhićenja bio u društvu s 27-godišnjakom kod kojeg je, pak, pronađeno 4 grama heroina.</p>
<p>Tijekom kriminalističke obrade utvrđeno je kako je 28-godišnjak, uhićen prošlog utorka, posredovao u preprodaji 4 rama heroina između 35-godišnjaka i 27-godišnjaka. Inače, 35-godišnjak je dosad već evidentiran zbog krivotvorenja isprave i izazivanja prometne nesreće uslijed omamljenosti, dok je 28-godišnji posrednik evidentiran zbog posjedovanja i preprodaje droge. Drugi 28-godišnjak dosad je evidentiran zbog neovlaštenog posjedovanja droge, a godinu dana mlađi je evidentira bog otmice, davanja lažnog iskaza i dovođenja u opasnost.</p>
<p>Vanja Majetić</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Novalić je u klub godišnje ulagao po 500.000 iz svog džepa</p>
<p>Novalić je, podsjećamo, optužen da je kao predsjednik NK Osijek iskoristio svoj položaj i ovlasti i prisvojio 64 milijuna kuna od transfera igrača Jurice Vranješa, Marka Babića, Tončija Žilića, Igora Pamića i Petra Krpana</p>
<p>OSIJEK, 15. siječnja</p>
<p> – Saslušanjem novih svjedoka, u četvrtak je na osječkom Županijskom sudu nastavljeno suđenje poznatom slavonskom poduzetniku i bivšem predsjedniku NK Osijek Antunu Novaliću (51) kojega se tereti za više kazenih djela zlouporabe položaja i ovlasti. </p>
<p>Podsjetimo, Novalić je optužen da je kao predsjednik NK Osijek, u vremenskom razdoblju od 1996. do 2001. godine, u više navrata iskoristio svoj položaj i ovlasti te tako prisvojio 64 milijuna kuna od transfera igrača Jurice Vranješa, Marka Babića, Tončija Žilića, Igora Pamića i Petra Krpana. </p>
<p>U vrlo kratkom svjedočenju, nogometaš Tonči Žilić samo je rekao da je sve isplate dobivao preko računa u osječkoj Gradskoj banci, te da ne zna jesu li neki igrači dobivali novac »na ruke«. </p>
<p>Još jedan bivši nogometaš NK Osijek, Davor Rupnik, koji je za taj klub igrao od 1990. do 1998. godine također je rekao da je sve novce primao na tekući račun Gradske banke. </p>
<p>»Samo u dva navrata dobio sam novac na ruke. Radilo se o iznosima od oko 20 tisuća njemačkih maraka i to mi je dao Novalić«, kazao je Rupnik. </p>
<p>Svjedok Željko Biloš, koji je član Izvršnog odbora NK Osijek od 1995. godine do danas, s prekidom od 1998. do 2000. godine, istaknuo je kako je klub uvijek bio u vrlo problematičnoj financijskoj situaciji. »Kada sam ušao u Izvršni odbor, 1995. godine, klub je imao oko milijun njemačkih maraka nepodmirenih obveza prema igračima i dobavljačima. Taj je dug osobno podmirio optuženi Novalić. To znam zato što se o tome govorilo na Izvršnom odboru, a i zato što je Novalić u više navrata od mene posuđivao novac kako bi s njim namirio klupske dugove. Sve je posuđene novce meni uredno vraćao, a pozajmice su bile između 100.000 i 400.000 DEM«, kazao je Biloš. </p>
<p>Po njegovim riječima, Novalić je  plaćao i ulagao u klub kao fizička osoba, ali i preko svojih poduzeća, ocijenivši da je optuženi godišnje minimalno ulagao oko 500.000 DM vlastitih sredstava, a preko svojih tvrtki i puno više. </p>
<p>»Sredstva koja je Novalić ulagao u klub podmirivala su 80 do 90 posto potreba kluba jer je novac koji je stizao od sponzora, reklama i prodanih ulaznica mogao namiriti tek oko deset posto ukupnih klupskih troškova«, ustvrdio je Biloš dodavši kako je zbog toga danas, bez Novalićevih ulaganja, financijska situacija u klubu puno lošija. </p>
<p>Svjedok je istaknuo kako je poznato da je između Novalića te nogometaša Vranješa, Babića i Krpana postojao dogovor po kojemu će on financirati te igrače dok budu nastupali za NK Osijek, a da će, kada budu prelazili u drugi klub, iznos transfera u cijelosti pripasti njemu. »Kada su njihovi transferi ostvareni, nitko na Izvršnom odboru nije postavio pitanje gdje je novac jer se znalo on pripada Novaliću«, kazao je Biloš. </p>
<p>Potom je kazao kako su za vrijednost transfera igrača najvažnije pregovaračke sposobnosti i to čak oko 80 posto, a ne kvaliteta igrača kao što je to bilo i u slučaju transfera Vranješa, Babića i Krpana koje je ugovarao upravo Novalić. </p>
<p>Na upit zamjenika županijskog državnog odvjetnika Zvonka Kuharića je li bio prisutan kada je Novalić pregovarao prodaju igrača, svjedok je odgovorio da nije. </p>
<p>»Kako onda znate da je dobro plaćeni transfer ovih nogometaša obavljen samo zbog Novalićevih pregovaračkih sposobnosti?«, upitao je tužitelj Kuharić na što je svjedok odgovorio: »Zato što je dobio neusporedivo više novaca nego što su ti igrači vrijedili!«</p>
<p>Nakon saslušanja svjedoka Biloša, tužitelj Kuharić stavio je primjedbu na njegov iskaz ocijenivši da je »neistinit i tendenciozan,  sa ciljem pomaganja okrivljeniku te u potpunosti suprotan od iskaza do sada saslušanih igrača i članova Uprave NK Osijeka«.</p>
<p>Suđenje se saslušanjem svjedoka, među kojima bi se trebali naći Miroslav Ćiro Blažević i Reno Sinovčić, nastavlja u petak. </p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Ubijen devetooptuženi iz »albanske mafije«</p>
<p>Od glasnogovornika Kosovske policijske službe Refkija Morine, doznali smo da je Lohaj ubijen 9. siječnja  dok je izlazio iz svog automobila</p>
<p>ZAGREB/PRIŠTINA, 15. siječnja</p>
<p> – Četrdesetogodišnji Nijaz Lohaj, jedan od optuženika na suđenju tzv.»albanskoj mafiji«, koji se na zagrebačkom  Okružnom sudu vodio 1989., a završio je oslobađajućom presudom koju je  potvrdio i Vrhovni sud, ubijen je prošlog tjedna ispred svoje kuće u Uroševcu u na području Gnilane. Kako smo doznali od glasnogovornika Kosovske policijske službe, Refkija Morine, Lohaj je ubijen 9. siječnja oko 1,45 sati dok je izlazio iz svojega automobila, a nepoznati ubojica ga je izrešetao sa više hitaca u leđa, tijelo i glavu. Morina je također izjavio da je u tijeku vrlo intenzivna kriminalistička obrada kojom je obuhvaćen veliki broj osoba.</p>
<p>Lohaj, inače inžinjer prometa, je u postupku pred zagrebačkim Okružnim sudom bio devetooptuženi, a presudom od 14. prosinca 1989. godine osobođen je krivnje za udruživanje  u skupinu koja je na području Zagreba provodila organizirano nasilje. Istom presudom su za »udruživanje« bili  oslobođeni  Kristo Đerđaj, Sami Musliu, Asslani Pajazit, Nrecc Schlosser, Daut Murrati, Iso Murrati, Ramadan Potoku, Jadranko Garbin i drugi. Neki od optuženika su, pak, bili osuđeni za pojedinačna djela koja su im se stavljala  na teret, a suđenje protiv Samia Muslia će se ove godine ponoviti po treći puta nakon što je Vrhovni sud već dva puta poništio odluku prvostupanjskog suda. Prošle godine je na zagrebačkom Županijskom sudu trebao biti ponovljen postupak i protiv Hazira Hazirija kojega se teretilo za pokušaj ubojstva Mije Kovče, no sud je provjerom utvrdio da je Haziri ubijen u Frankfurtu još davne 1994. godine pa je taj postupak obustavljen.  </p>
<p>Lohaj je nakon oslobađajuće presude u Zagrebu, otišao živjeti u Prag, gdje je, kako neslužbeno doznajemo, stekao prilično veliki imetak.</p>
<p>Marin Dešković</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Boroz je  u vrijeme počinjenja kaznenih  djela bio uračunljiv</p>
<p>Svećenika Vjekoslava Mičudu, navodi se u optužnici, Boroz je ubio zbog koristoljublja/ Borosov branitelj, zagrebački odvjetnik Silvije Degen  zatražio da se odobri nadvještačenje  na Medicinskom fakultetu u Zagrebu</p>
<p>VUKOVAR, 15. siječnja</p>
<p> – Pred vijećem vukovarskog Županijskog suda u četvtak je nastavljeno suđenje Mati Borozu (40) zvanom Legija iz Vinkovaca kojega se tereti da je krajem ožujka prošle godine u vinkovačkoj župi Bezgrešnog Začeća Marijinog iz koristoljublja ubio svećenika Vjekoslava Mičudu. </p>
<p>Optužnica Županijskog državnog odvjetništva tereti ga da je 24. ožujka prošle godine u večernjim satima maskiran ušao u župni stan te je, uz prijetnju pištoljem, svećenike Ivana Horvata, Duju Mijića i Vjekoslava Mičudu, prisilio da mu daju novac. Svećenici su mu predali ukupno 815 kuna i 50 eura, mobitele i bankovnu karticu. </p>
<p>»U namjeri da prikrije kaznena djela, glavu svećenika Vjekoslava Mičude prekrio je plahtom te mu je pucao u glavu iz neposredne blizine. Svećenik je odmah umro, nakon čega su napadača zaskočili svećenici Dujo Mijić i Igor Horvat te ga poslije dulje borbe uspjeli svladati«, navodi se, među ostalim, u optužnici koja, osim za teško ubojstvo, Boroza tereti i za razbojništvo.</p>
<p>Na raspravi održanoj u četvrtak, vještak neuropsihijatar Berislav Pašalić istaknuo je da je Boroz u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio potpuno uračunljiv!</p>
<p>On je, obrazlažući svoj nalaz, kazao kako je optuženi boluje od tri poremećaja – asocijalnog poremećaja osobnosti, PTSP-a te duševnog poremećaja uzrokovanog konzumiranjem alkohola, no da to ne znači da nije svjestan svojih postupaka. </p>
<p>Nadalje je objasnio kako je Boroz kobnoga dana konzumirao valium, fluzepam, apaurin, leksaurin zajedno sa nekoliko piva, votkom i energetskim pićem, ali to, po njegovu nalazu i mišljenju, nije moglo uzrokovati stanje psihotičnosti, jer je karakteristika tih lijekova da uzrokuju opuštenost i pospanost, dok kombinacija s alkoholom to stanje još i pojačava. </p>
<p>Branitelj optuženog Boroza, odvjetnik Silvije Degen na ovakav je nalaz uputio primjedbu te je od sudskog vijeća, kojim predsjeda sudac Nikola Bešenski, zatražio da odobri nadvještačenje za koje je predložio stručni tim Medicinskog fakulteta u Zagrebu. </p>
<p>On, naime, smatra kako je nalaz sudskoga vještaka nepotpun jer nije obavljen CT, EEG i rad sa psihologom pa stoga nisu isključene sve mogućnosti koje bi pokazale da je Boroz u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio neuračunljiv, odnosno prema kojima bi mogao biti proglašen duševno bolesnim. </p>
<p>Vijeće će odluku o prijedlogu branitelja donijeti sljedećih dana, a nova rasprava zakazana je za 9. veljače. </p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Na žrtvin automobil ispalili  dvadeset metaka i teško ga ranili</p>
<p>Marić i Štefanec za to su djelo bili osuđeni svaki na po četiri godine  i šest mjeseci zatvora, ali je Vrhovni sud ukinuo presudu i predmet vratio na ponovno suđenje</p>
<p>VARAŽDIN, 15. siječnja</p>
<p> – Na varaždinskom je Županijskom sudu u četvrtak počelo suđenje Željku Mariću i Miji Štefanecu, optuženima za pokušaj ubojstva.</p>
<p> Njih su se dvojica, prema optužnici, dogovorili da usmrte Vladimira Kežića, pa su se 7. studenoga 1998. godine oko 22 sata parkirali u Varteksovoj ulici u Varaždinu, a potom su pješice otišli u zasjedu u Gospodarsku ulicu, gdje se čekali Kežića. Kad je Kežić ušao u svoj automobil, jedan od optuženih je iz automatske puške ispalio najmanje 20 metaka  u Kežićev auto, a dva metka su pogodila Kežića. Iako teško ozlijeđen, Kežić je nastavio voziti, kako bi izbjegao nove metke, a zatim se zaustavio kod ulaza u »Varteks«, i zamolio da pozovu policiju i Hitnu pomoć.</p>
<p>Stjepan Kobal, tadašnji portir u »Varteksu«, toga je dana bio u noćnoj smjeni i kad je preuzimao smjenu od kolege, čuli su pucnjeve. Bilo je to nekoliko rafala, a mislili su da se puca, jer netko nešto slavi. Kolega je zatim krenuo u spremište, a Kobalu je tada pred ulazna vrata automobilom došao oštećeni. Iz automobila se dimilo, Kežić je izašao iz auta i ušao u Kobalu prostoriju, rekavši mu da zove policiju i Hitnu pomoć. Na jakni oštećenoga vidio je tri rupe, a kad ga je pitao tko mu je to mogao napraviti, Kežić je rekao: »Vjerojatno mali«. </p>
<p>Svjedočila je i Kežićeva majka, koja je kazala da je te večeri sa sinom izlazila iz kuće, sin je ušao u automobil i kad je otišao malo dalje, začula je pucnjeve. Tada je stajala na dvorišnim izlaznim vratima, pa se od straha maknula s ulaza. Kad je stajala na vratima, vidjela je Marića koji je trčao po cesti i u ruci je nešto držao, »očito pušku, jer su frcali meci«. Iako je u istrazi rekla da nije nikoga vidjela, majka je rekla da taj navod ne može objasniti i da zna da je tada vidjela Marića, kojeg inače poznaje još od njegovog djetinjstva. Nije znala ni je li te večeri njezin sin bio pijan, a kad joj je rečeno da se u spisu navodi da je Kežić te večeri bio u teškom pijanom stanju, kazala je da to nije primijetila. Kad se nakon svega biciklom vraćala kući, srela je nekog muškarca koji je pješice išao prema središtu grada, no u njemu tada nije prepoznala Štefaneca. </p>
<p>Dinko Erhart te se večeri vraćao iz jednog lokala, stao je na raskrižju kako bi zapalio cigaretu, tada je začuo pucnjeve, a ubrzo je projurio i neki automobil, koji je skrenuo prema »Varteksu«. Čuo je rafalnu paljbu u kratkim vremenskim razmacima, a budući da ima iskustva s automatskim oružjem, procijenio je da nije moguće da bi, s obzirom na kratkoću paljbe, iz istog oružja pucale dvije osobe. Marića inače poznaje, s njim je bio u »normalnim odnosima«, imali su manje sukobe, a Marić se više družio s Kežićem, kojeg svjedok poznaje samo iz susjedstva i nije s njim prijateljevao. </p>
<p>Marić i Štefanec već su bili suđeni za to djelo i osuđeni svaki na po četiri godine i šest mjeseci zatvora. Na presudu su se žalili, a Vrhovni im je sud žalbu uvažio i predmet vratio na ponovno suđenje. Mariće se inače nalazi na izdržavanju kazne u lepoglavskoj Kaznionici, no nije se mogao sjetiti otkad je u zatvoru ni po kojoj presudi. </p>
<p>Mihaela Zagoršćak</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="55">
<p>Komisija za vrijednosne papire istražuje slučaj Siemens</p>
<p>Sumnja se na manipulacije cijenama dionica Siemensa, te se utvrđuje je li za društvo s obzirom da sada ima 100 dioničara nastala obveza uvrštenja na burzu, što Siemens po svaku cijenu želi izbjeći / Odgođena izvanredna skupština na kojoj se trebala izglasati odluka o isplati malih dioničara</p>
<p>ZAGREB, 15. siječnja</p>
<p> - Izvanredna skupština dioničara Siemensa Hrvatska koja je bila sazvana za 20. siječnja s ciljem da većinski vlasnik izglasa odluku o isplati malih dioničara kompanije, koji drže dva posto udjela, odgođena je za oko mjesec dana, izvijestili su iz Siemensa u četvrtak.</p>
<p>Takvu mogućnost »izbacivanja« malih dioničara iz vlasničke strukture, naime, dopušta izmijenjeni Zakon o trgovačkim društvima ako većinski vlasnik ima najmanje 95-postotni udjel u temeljnom kapitalu. No, on mora ponuditi primjeren iznos, a ako mali dioničari nisu njime zadovoljni mogu se obratiti sudu da on odredi visinu otpremnine.</p>
<p>Iz Siemensa objašnjavaju da se u drugoj polovici 2003. broj malih dioničara povećao sa 68 na stotinu, te dodaju da smatraju da se povećanjem broja dioničara želi na kompaniju izvršiti pritisak kako bi se ona uvrstila na domaću burzu vrijednosnih papira.</p>
<p>»Osim što je korporacija Siemens već izlistana na burzama u New Yorku i Frankfurtu za kapitalne investitore, izlazak na domaću burzu vrijednosnih papira nije u skladu s interesima Siemensa i zbog toga što bi on zahtijevao brojne administrativne poslove i dodatne revizije, što bi u konačnici značajno povisilo troškove kompaniji. Siemens je odlučio stati u obranu svojih interesa i u skladu s time isplatiti otpremninu malim dioničarima u potpunosti poštujući odredbe Zakona o trgovačkim društvima. Zbog simuliranih pravnih poslova i ostalih utvrđenih nepravilnosti u postupcima nekih malih dioničara, Siemens je odlučio odgoditi prethodno sazvanu skupštinu dioničara, a nepravilnosti istražuju nadležni organi«, kažu u Siemensu.</p>
<p>Siemens je malim dioničarima ponudio 200 kuna po dionici, što znači da bi ih sve mogao isplatiti sa 3,78 milijuna kuna. Ponuđeni iznos je, doduše, dvostruko viši od nominalne cijene dionica, ali čini se da mali dioničari njime nisu zadovoljni. Iako se to ne može izravno uspoređivati, ipak spomenimo da se dionicama Siemensa na Frankfurtskoj burzi trguje po cijeni od oko 68 eura.</p>
<p>Siemens je u 2003. godini (koja je za tvrtku Simens Hrvatska trajala devet mjeseci zbog prilagođavanja poslovnoj godini korporacije Siemens AG) poslovao sa gotovo 978,7 milijuna kuna prihoda, te 52,4 milijuna kuna neto dobiti. </p>
<p>Za usporedbu, u cijeloj 2002. ostvaren je prihod od 1,213 milijardi kuna, te 24,7 milijuna kuna neto dobiti. Dobit po dionici porasla je sa 26,19 kuna u 2002. na 55,46 kuna u 2003. godini. Za ovu godinu najavljeni su ambiciozni planovi povećanja obujma poslovanja, s fokusom na industrijski sektor, energetiku i izgradnju infrastrukture. Iz toga se može zaključiti da bi mogli biti ostvareni još bolji poslovni rezultati. U tim se okolnostima 3,78 milijuna kuna koliko bi ukupno trebali dobiti mali dioničari uistinu ne doima primjerenim iznosom.</p>
<p>Mali dioničari očito žele Siemens na burzi, čime bi se saznala tržišna cijena dionice, što se može zaključiti iz njihova »umnožavanja« na broj dostatan da za društvo nastane obveza uvrštenja u kotaciju javnih dioničkih društava, a time i transparentnijeg poslovanja kompanije.</p>
<p>U cijeli slučaj uključila se i Komisija za vrijednosne papire koja je krajem prošle godine zaprimila dvije prijave, po jednu od Uprave Siemensa i od malih dioničara. Sada Komisija utvrđuje je li za Siemens nastala obveza uvrštenja na burzu, a pod istragom su i moguće manipulacije cijenama dionica Siemensa na burzi. Naime, prema godišnjem izvješću Varaždinske burze, na slobodnom tržištu lani su zabilježene dvije transakcije dionicama Siemensa (28. listopada i 5. prosinca). Svaki put »provučena« je po jedna dionica po cijeni od 1000 kuna.</p>
<p>Zlobnici će reći da se Siemens prema svojim malim dioničarima ponaša slično kao i Ericsson Nikola Tesla, koji nakon prisilnog uvrštenja u JDD kotaciju po svaku cijenu želi izbjeći uvrštenje u prvu kotaciju pod gotovo istim izlikama. No, pritom su mali dioničari Siemensa u lošijoj poziciji od Ericssonovih, jer ih je mnogo manje i imaju manji udio u temeljnom kapitalu.</p>
<p>Nives Matijević</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Vjerovnici od »Lenca« potražuju milijardu kuna</p>
<p>Odbor vjerovnika je stečajnom upravitelju dao rok od tjedan dana da sastavi prijedloge rješenja stečaja »Lenca«: prvi  je likvidacija »Lenca«, drugi da vjerovnici osnuju novu tvrtku u kojoj bi otpisali svoja potraživanja, a treći je prodaja </p>
<p>RIJEKA, 15. siječnja</p>
<p> – Vjerovnici brodogradilišta »Viktor Lenac« do sada su Trgovačkom sudu u Rijeci prijavili potraživanja u visini jedne milijarde kuna, a to nije konačni iznos s obzirom da se potraživanja mogu prijaviti do 23. siječnja ove godine. To je rekla stečajna sutkinja »Viktora Lenca« Ljiljana Ugrin na sastanku Odbora vjerovnika »Lenca« održanom u četvrtak u Rijeci. </p>
<p>Stečajni upravitelj »Lenca« Milenko Škrlec je rekao da imovinu »Lenca« procjenjuje na iznos od 150 do 200 milijuna kuna, od čega, prema njegovu sudu, dokovi 5, 7 i 11 vrijede oko 60 milijuna kuna. Upućeniji pak tvrde da je trenutačna tržišna vrijednost »Lenca« oko 50 milijuna kuna. </p>
<p>Razlučni vjerovnici »Lenca« (oni koji će imati prednost prilikom naplate) potražuju 675 milijuna kuna od spomenute milijarde kuna. Među tim vjerovnicima »najjača« je država, odnosno Ministarstvo financija koje potražuje 50 posto od spomenute svote, te HBOR sa 19 posto, a slijede IFC i DEG sa 18 posto, Splitska i Raiffeisen Banka sa po pet posto i Croatia osiguranje s tri posto. </p>
<p>Odbor vjerovnika je stečajnom upravitelju dao rok od tjedan dana da sastavi prijedloge rješenja stečaja »Lenca«. Prvi prijedlog je likvidacija »Lenca«, drugi da vjerovnici osnuju novu tvrtku u kojoj bi otpisali svoja potraživanja, a treći je prodaja »Lenca«; o njima će odlučivati Nadzorni odbor vjerovnika kojemu je na čelu Jure Bajić. </p>
<p>U petak će stečajni upravitelj sklopiti jednomjesečni ugovor o radu sa 500 od 764 radnika »Lenca« koji su prije mjesec dana dobili otkaz nakon proglašenja stečaja. Učinit će to iako u »Lencu« trenutačno nema posla ni za jednog radnika, a prema njegovoj procjeni za održavanje »hladnog pogona« tog brodogradilišta potrebno je 60 do 70 radnika. U srijedu su radnici dobili plaću za prosinac, a podijeljeno je sveukupno četiri milijuna kuna zarađenih dokovanjem i remontom nekoliko brodova. Radnici koji će potpisati jednomjesečni ugovor upoznati su sa činjenicom kako se može dogoditi da im to vrijeme provedeno u Martinšćici neće biti plaćeno. </p>
<p>Od 1500 vjerovnika »Lenca« 1200 su radnici koji na ime plaća potražuju 77 milijuna kuna. Jure Bajić je rekao kako treba iskoristiti sva pravna sredstva da ni jedan dio imovine »Lenca« ne bude prodan do konačnog rješenja o stečaju toga brodogradilišta.</p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Agrokor postao vlasnik 4,75 posto dionica Zagrebačkih pekarni Klara</p>
<p>ZP Klara prošle godine poslovale s gubitkom većim od pet milijuna kuna</p>
<p>ZAGREB, 15. siječnja</p>
<p> - Koncern Agrokor sklopio je 13. siječnja sa Zagrebačkim pekarnama Klara ugovor o prodaji i prijenosu ukupno 13.485 dionica ZP Klare iz njihova vlastitog portfelja, čime je stekao udjel u Klari od 4,75 posto, izvijestili su iz Klare u četvrtak, ne navodeći pritom cijenu te transakcije. Iz Klare napominju da nije riječ o spajanju ili pripajanju Agrokoru, već samo o slobodnoj trgovini dionicama.</p>
<p>Iako su ZP Klara jedan od najvećih proizvođača kruha i peciva u Hrvatskoj, dobrim  dijelom zbog neuređenog tržišta već nekoliko godina bilježe pad prihoda, koji su primjerice s oko 230 milijuna kuna u 2001. za prvih devet mjeseci 2003. pali na 141,19 milijuna kuna, dok devetomjesečni gubitak iznosi 5,34 milijuna kuna. Godinu ranije gubici su bili i veći, pa je zbog lošeg poslovanja početkom prošle godine smijenjena uprava Klare.</p>
<p>Klara ima oko 850 zaposlenih te oko 380 dioničara. Temeljni kapital iznosi 113,5 milijuna kuna i podijeljen je na 283.760 dionica nominale 400 kuna. </p>
<p>Prema podacima iz prospekta za uvrštenje u JDD kotaciju Zagrebačke burze, krajem ožujka 2003. najveći pojedinačni dioničari Klare bili su poduzeće Plodinec d.o.o. (13,48 posto), zatim donedavni predsjednik nadzornog odbora Josip Plodinec (10,96 posto), Slavko Gorički (9,96 posto), Kolinska d.o.o. (8,38 posto), Erste & Steiermärkische banka (7,13 posto), Grotes d.o.o (6,48 posto) i Hrvatski fond za privatizaciju (5,78 posto). </p>
<p>No, moguće je da su do danas ovi udjeli ponešto izmijenjeni. </p>
<p>N. M.</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Hagena: Sigurnost imovine članova Raiffeisen fonda nije ugrožena</p>
<p>ZAGREB, 15. siječnja</p>
<p> - »Imovina osiguranika Raiffeisen obveznog mirovinskog fonda je sigurna, Hagena svakodnevno nadzire poslovanje fonda i reagirat će ako bude bilo kakvih problema. Članovi fonda ne trebaju biti zabrinuti«, rekla nam je glasnogovornica Hagene Kristina Martinović. Podsjetimo, iz Raiffeisen fonda su procurile priče o sukobu između Damira Lamze, donedavnog predsjednika Uprave društva koje upravlja Raiffeisen obveznim mirovinskim fondom i Nadzornog odbora, odnosno Uprave Raiffeisen banke, koji su donijeli odluku o Lamzinoj smjeni te imenovanju novog predsjednika Uprave društva. Savjet Hagene će tu odluku potvrditi tek polovicom idućeg tjedna.</p>
<p>Predsjednik uprave Raiffeisen banke Zdenko Adrović i predsjednik Nadzornog odbora Raiffeisen mirovinskog društva Branko Dević u srijedu su iznijeli razloge Lamzine smjene, i to, kako se čini, ponajprije kao odgovor na navodna Lamzina pisma Hageni i Ministarstvu financija. Do Lamze u četvrtak nismo uspjeli doći, no neslužbeno saznajemo da je u pismu upozorio na nepravilnosti u financijskom poslovanju fonda, zatraživši da Hagena provede izvanrednu kontrolu u fondu.U Hageni, međutim, navodna pisma ne žele komentirati. O tome hoće li biti izvanrednih Hageninih kontrola u spomenutom fondu, rečeno nam je tek kako »je redovni nadzor nad poslovanjem fonda obavljen nedavno te da će se provoditi daljnje kontrole«.  </p>
<p>M. Matković</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Brodosplit isporučio Tankerskoj plovidbi brod Alan</p>
<p>SPLIT, 15. siječnja</p>
<p> - U splitskom je brodogradilištu u četvrtak potpisan ugovor o primopredaji tankera Alan, kojeg je Brodosplit izgradio za Tankersku plovidbu. Riječ je o tankeru za prijevoz sirove nafte, koji je ujedno i najveći brod u povijesti hrvatske brodogradnje.        Brod Alan, čija je vrijednost 51 milijun dolara, dugačak je 281 metar, širok 48 metara, a nosivost mu je 166.300 tona. Primopredaja broda kasnila je oko tri mjeseca, zbog čega će Brodosplit platiti penale.Podsjetimo, splitski su brodograditelji počeli s gradnjom Alana s dva mjeseca zakašnjenja, a razlog tomu je neuspjelo porinuće broda Elka Aristotele. Odmah nakon primopredaje Alana počela je izgradnja drugog tankera istih karakteristika za  Tankersku plovidbu, koji bi trebao nositi ime Hrvatska. Potpisano je i pismo namjere između Tankerske plovidbe i Brodosplita za gradnju  trećega tankera istih karakteristika. </p>
<p>D. S.</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Nagrađen Podravkin kulinarski portal</p>
<p>ZAGREB, 15. siječnja</p>
<p> - Podravkin kulinarski portal www.coolinarika.com prema ocjeni časopisa Bug spada među 25 najboljih internetskih stranica u Hrvatskoj, te mu je pripala nagrada TOP25 HR WEB. Najbolje internetske stranice biraju se već osam godina, ali se dosad dodjeljivalo po 50 nagrada. </p>
<p>N. M.</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Prodajom dionica HT-a radnicima država može zaraditi 750 milijuna kuna</p>
<p>ZAGREB, 15. siječnja</p>
<p> - Sindikati Hrvatskog telekoma traže žuran sastanak u Vladi, kako bi konačno dogovorili prodaju sedam posto dionica HT-a sadašnjim i bivšim radnicima telekomunikacija i pošte, kaže se u priopćenju sindikata od četvrtka. Navodi se da su sindikati prošle godine završili pregovore s bivšom Vladom što se tiče otkupa sedam posto dionica HT-a, ali dogovor nije  realiziran. </p>
<p>Otkup sedam posto dionica HT-a na dogovoreni način napunio bi državni proračun za oko 750 milijuna kuna, te bi daljnje otezanje ove prodaje značilo da Vladi nije u interesu poštivati Zakon o privatizaciji iz sindikatu nerazumljivih razloga. Radnici  i sindikati više ne žele čekati na ostvarenje svojih zakonskih prava te su, kažu sindikalisti, spremni svoja prava braniti svim zakonom dopuštenim sredstvima. </p>
<p>M. P.</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Dobit IBM-a dosegnula 2,71 milijardu USD</p>
<p>ARMONK, 15. siječnja</p>
<p> - IBM  je u četvrtak izvijestio da mu je neto dobit u posljednjem lanjskom tromjesečju i više nego udvostručena u odnosu na isto razdoblje godine ranije, dosegnuvši 2,71 milijardu dolara. </p>
<p>Prihodi korporacije u spomenutom razdoblju porasli su za 9,4 posto, na 23,68 milijardi dolara. (Hina/AP)</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Tehnološki sektor pao, njemačke banke rasle</p>
<p>ZAGREB, 15. siječnja</p>
<p> - Europski su indeksi u četvrtak neznatno pali, potaknuti tehnološkim, farmaceutskim i naftnim sektorom. Među dobitnicima su, pak, bile vodeće njemačke banke, jer je najava spajanja J.P. Morgan Chasea i Bank One potaknula i nove špekulacije o konsolidaciji i na njemačkom bankarskom tržištu. Dionice HVB-a i Commerzbanka, čije se spajanje smatra najizglednijim, porasle su 3, odnosno 3,2 posto. Deutsche Bank, najveća njemačka banka, dobila je 0,9 posto, a Allianz, vlasnik treće po veličini Dresdner Bank, 1,6 posto. </p>
<p>Drugdje u financijskom sektoru, nizozemski ING je dobio 3 posto, dok su francuski BNP Paribas, Barclays i HSBC pali oko 0,5 posto. Osiguravatelji Aegon i Axa dobili su 3,2, odnosno 2,2 posto.</p>
<p>U tehnološkom sektoru, proizvođači čipova Infineon i STMicroelectronics pali su 2, odnosno 0,8 posto, potaknuti razočaravajućim najavama iz Intela dan ranije. Philips je izgubio 0,5, a Siemens 1,5 posto. Cap Gemini i SAP su pali 1,1, odnosno 0,8 posto.</p>
<p>Londonski FTSE 100 je do poslijepodneva pao 0,3 posto, na 4447,3 boda, slično kao i Dax koji se spustio na 4043,68 bodova. Pariški CAC 40 je pao 0,1 posto, na 3608,97 bodova, dok se milanski MIB 30 ipak zadržao iznad vrijednosti zabilježene u srijedu - porastao je 0,01 posto, na 27.498 bodova. Indeks najjačih europskih dionica DJ Stoxx 50 je pao znatnijih 0,46 posto, na 2698,8 bodova. </p>
<p>U New Yorku su indeksi u prvih sat vremena trgovanja također pali: Dow Jones Industrial Average je pao 0,47 posto, na 10.488,4, dok je Nasdaq Composite izgubio 0,97 posto spustivši se na 2090,7 bodova. J.P. Morgan Chase je pao 0,7 posto, a Bank One porastao 5,1 posto. Tokyjski Nikkei 225 je u četvrtak pao 1,82 posto na 10.665,15 bodova. </p>
<p>P. Bulić</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="64">
<p>Sanader: Čvrsto nas uvjeravaju da naš status kandidata za EU ne ovisi o ratifikaciji SSP-a</p>
<p>Svi visoki dužnosnici EU-a, uključujući i predsjednika Europske komisije Romana Prodija, izrazili su čvrstu potporu hrvatskim nastojanjima da do ljeta postane i službeno zemlja kandidat za ulazak u EU, rekao je hrvatski premijer/ Nova vlada nije spremna gubiti ni trenutka na svom putu za EU i moramo pokazati našu odlučnost te da je Hrvatska zrela članica međunarodne zajednice, kazao je Sanader/ Politika NATO-a prema Hrvatskoj možda nije bila tako dinamična kao što smo očekivali, ali mi tu dinamiku moramo pokrenuti, naglasio je predsjednik Vlade napomenuvši da će Hrvatska biti pozvana na predstojeći sastanak na vrhu NATO-a u Istanbulu </p>
<p>ZAGREB, 15. siječnja</p>
<p> - »Logično je da je Europska komisija zabrinuta zašto još nije došlo do ratifikacije Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u parlamentima Velike Britanije, Nizozemske i Italije. No, dobili smo čvrsta uvjeravanja da nema pravne uvjetovanosti između dobivanja avisa i procesa ratifikacije. Ti procesi su logički povezani, jer kriteriji su isti za oba slučaja, no neke zemlje koje će sada ući u EU dobile su status kandidata za ulazak u EU i prije ratifikacije sporazuma«, kazao je u četvrtak hrvatski premijer Ivo Sanader podnoseći na sjednici Vlade izvješće o svojoj prvoj vanjskopolitičkoj turneji tijekom koje je posjetio Vatikan, Berlin, Bruxelles i Strasbourg.</p>
<p>Premijer je objasnio da se odmah na početku mandata htjelo diplomatskom ofenzivom predstaviti novu hrvatsku vladu i njezine strateške ciljeve, a to su ulazak u Europsku uniju i NATO, o čemu postoji i konsenzus političkih stranaka i velikog dijela hrvatske javnosti.</p>
<p>»Svi visoki dužnosnici EU-a, uključujući i predsjednika Europske komisije Romana Prodija, izrazili su čvrstu potporu hrvatskim nastojanjima da do ljeta postane i službeno zemlja kandidat za ulazak u EU«, nastavio je premijer ocijenivši svoju vanjskopolitičku turneju uspješnom. </p>
<p>Podsjetio je da Hrvatska za stjecanje statusa kandidata mora ispuniti sve političke i druge obveze iz SSP-a, a poduzet će se i sve diplomatske aktivnosti da bi se riješila preostala otvorena pitanja. </p>
<p>»Nova vlada nije spremna gubiti ni trenutka na svom putu za EU i moramo pokazati našu odlučnosti te da je Hrvatska zrela članica međunarodne zajednice«, ustvrdio je premijer.</p>
<p>Sanader je rekao da će u ponedjeljak o svojim međunarodnim aktivnostima obavijestiti i čelnike parlamentarnih stranaka, te dodao kako će se ta praksa primjenjivati i ubuduće s obzirom na to da je riječ o »temama koje nadilaze stranačke interese«.</p>
<p>Vlada je raspravljala i o pripremi Hrvatske za ulazak u punopravno članstvo u NATO-u.</p>
<p>»Politika NATO-a prema Hrvatskoj možda nije bila tako dinamična kao što smo očekivali, ali mi tu dinamiku moramo pokrenuti«, naglasio je predsjednik Vlade napomenuvši da će Hrvatska biti pozvana na predstojeći sastanku na vrhu NATO-a u Istanbulu. »Bili bismo zadovoljni kada naš status ne bi bio samo status pukog promatrača«, istaknuo je Sanader. Također je odlučeno da će Vlada najmanje jednom mjesečno dobivati izvještaje o pripremi za priključenje Hrvatske NATO-u. </p>
<p>»Nijedna zemlja nije primljena u EU prije nego je postala članica NATO-a, teoretski je moguće da se to dogodi, ali je ipak malo vjerojatno«, istaknuo je ministar vanjskih poslova Miomir Žužul.</p>
<p>Ministar obrane Berislav Rončević je istaknuo potrebu zapošljavanja mladih stručnjaka u MORH-u, potrebu nastavka školovanja mladih časnika te nabavu opreme da bi Hrvatska vojska bila kompatibilna NATO-ovim standardima.</p>
<p>Usvojen je i Prijedlog nacionalnog programa Republike Hrvatske za pridruživanje EU za 2004. godinu te Operativni plan provedbe Vladina programa, koji se odnosi na učinkovitije djelovanje tijela državne uprave u procesu pridruživanja Hrvatske EU, obveze tijela državne uprave u skladu s Nacionalnim programom Hrvatske za pridruživanje EU i pregled mjera i aktivnosti obuhvaćenih projektima koji se financiraju iz programa CARDS za 2004. godinu.</p>
<p>Na početku sjednice premijer Sanader podsjetio je da je u četvrtak 12. obljetnica međunarodnog priznanja Hrvatske ističući da je to važan datum nove hrvatske povijesti. Hrvatsku je prvi priznao Island, ubrzo nakon toga, 15. siječnja 1992. Hrvatsku je priznalo i 12 tadašnjih članica Europske unije, a istoga dana nezavisnost Hrvatske priznale su i Austrija, Bugarska, Kanada, Mađarska, Malta, Poljska i Švicarska. Dva dana ranije Hrvatsku je priznala Sveta Stolica. Do primanja u Ujedinjene narode 22. svibnja 1992. Hrvatsku su priznale i Rusija, Japan, SAD, Izrael i Kina.</p>
<p>Andrea Latinović, Marijan Lipovac</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Kunst: Strukovnih ugovora boje se sindikalni mešetari</p>
<p>ZAGREB, 15. siječnja</p>
<p> - »Ne vidim čemu panika nekih sindikata zbog zahtjeva Hrvatskog liječničkog sindikata za sklapanje strukovnoga kolektivnog ugovora. Prelaskom na strukovne ugovore, svoje bi pozicije izgubili sindikalni mešetari, koji zajednički jezik nalaze sa svakom vlašću«, istaknuo je u četvrtak čelnik Udruge radničkih sindikata Boris Kunst.</p>
<p>URSH je Vladi uputio zahtjev za sklapanje strukovnih kolektivnih ugovora, a zatražio je i poseban razgovor s premijerom Ivom Sanaderom i nadležnim ministrima.  URSH se, ističe Kunst, već tri godine zalaže za strukovne ugovore za policiju, carinike i druge u državnim službama, jer se tako mogu bolje regulirati specifičnosti struke. Strukovne ugovore za policajce i carinike najavili su i čelnici tih sindikata Dubravko Jagić i Željko Popović.</p>
<p>Predsjednik HLS-a Ivica Babić rekao je da je prašina koju su digli neki sindikati instrumentalizirana i zlonamjerna prema HLS-u, ali i prema Vladi, jer neki sindikalisti još hvale bivšeg ministra zdravstva Andru Vlahušića, koji je ostavio sedam milijardi kuna duga.</p>
<p>Budući da su sindikalne središnjice razjedinjene kad je riječ o pitanju strukovnih ugovora, Kunst pretpostavlja da će Sanaderu u petak svaka središnjica iznijeti svoje stavove. No, svakako će jedinstveno nastupiti u vezi s očekivanom suradnjom i partnerstvom s Vladom. </p>
<p>URSH će u petak, rekao je, predložiti  uvođenje dviju sniženih  stopa PDV-a - pet posto za hranu, dječju odjeću i obuću te 15 posto za sve komunalne usluge. Zatražit će da se uvede neoporeziva naknada za topli obrok (15 kuna dnevno), osobni odbitak poveća s 1500 na 1750 kuna, te da se donja stopa poreza na dohodak smanji s 15 na pet posto.  </p>
<p>Lj. Marković</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Vlada imenovala članove Upravnog vijeća  HZZO-a i upravna vijeća bolnica </p>
<p>ZAGREB, 15. siječnja</p>
<p> - Vlada je  imenovala nove članove Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) te nova upravna vijeća devet zdravstvenih ustanova čiji je osnivač država.</p>
<p>U Upravno vijeće HZZO-a imenovani su Stjepan Bačić, Vladimir Lokner, Ivica Vuković, Mladen Kovačić (kao predstavnici osiguranika), Krešimir Glavina, Davor Seifert (kao predstavnici poslodavaca), Mate Ljubičić, Damir Sviben i Ivan Herman (kao predstavnici zdravstvenih radnika). </p>
<p>Vlada je razriješila dužnosti dosadašnje članove Upravnog vijeća HZZO-a, a razriješeni su i dosadašnji predsjednici i članovi upravnih vijeća devet zdravstvenih ustanova i imenovani novi. </p>
<p>Za predsjednika Upravnog vijeća KBC-a »Zagreb« Vlada je imenovala Nikicu Cara, a za članove Ivana Krolu i Katju Matijević. </p>
<p>Predsjednik Upravnog vijeća Kliničke bolnice »Dubrava« je Mladen Biruš, a članovi Vlasta Emer i Filip Čulo. </p>
<p>Predsjednikom Upravnog vijeća Kliničke bolnice »Merkur« imenovan je Dragutin Košuta, a članovima Milan Kujundžić i Drago Prgomet. </p>
<p>Marko Turić novi je predsjednik Upravnog vijeća Kliničke bolnice Sestara milosrdnica, a njegovi su članovi Zlata Ivanović Herceg i Katja Matijević. </p>
<p>Velimira Božikova Vlada je imenovala novim predsjednikom Upravnog vijeća Klinike za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma »Vuk Vrhovec«, a za članove tog vijeća Zvonka Kusića i Jasenku  Markeljević. </p>
<p>Predsjednik Upravnog vijeća Klinike za dječje bolesti je Boris Brkljačić, a članovi Radoslav Herman i Dubravka Jadro. </p>
<p>Predsjednikom Upravnog vijeća Klinike za plućne bolesti »Jordanovac« Vlada je imenovala Nevena Tudorića, a članovima Nedjeljka Goju i Franju Cocu. </p>
<p>Vesna Dulibić predsjednica je Upravnog vijeća Klinike za traumatologiju, a članovi su Damir Kučan i Dubravka Jadro. </p>
<p>Vlada je predsjednikom Upravnog vijeća Kliničke bolnice »Osijek« imenovala Vladimira Šišljagića, a članovima Krešimira Bubala i Kseniju Zbožil. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Vlada na idućoj sjednici o izmjenama Zakona o trgovini </p>
<p>Vlada će na svojoj idućoj sjednici utvrditi izmjene i dopune Zakona o trgovini, koji je na snagu stupio 1. siječnja. Unatoč tome što je bilo predviđeno da Ministarstvo gospodarstva i Državni inspektorat izmjene predlože u roku 20 dana, taj je rok Vlada ipak skratila na tjedan dana da bi ih Sabor mogao razmotriti već na svojoj prvoj sjednici.</p>
<p>Istaknuto je da su već prvi dani primjene tog zakona pokazali niz njegovih nedorečenosti i nepreciznosti. Tako, primjerice, benzinske postaje radnim danima mogu raditi do 21 sat, odnosno ne smiju raditi od 21 do šest sati, a nedjeljom bi mogle biti otvorene samo trgovine na benzinskim postajama, ali ne i same postaje. Ne zna se ni što je s trgovinama na veliko, poput Metroa, koji je pravno veletrgovina, a u praksi posluje kao trgovina na malo. Zakon nije obuhvatio ni sajmove, male obiteljske trgovine, specijalizirane prodavaonice za prodaju novina, svijeća i kruha. </p>
<p>Prema riječima glavnog državnog inspektora Branka Jordanića, najveći dio trgovaca drži se Zakona, od 10.652 kontrolirana objekta, samo u 2,8 posto, ili 297 slučajeva utvrđeno je kršenje Zakona. </p>
<p>Inspektorat u svom izvješću predlaže  moguće izmjene kojima bi se rad nedjeljom omogućio pekarnicama, obiteljskim dućanima i specijaliziranim prodavaonicama za prodaju novina, cvijeća i svijeća, a zabranio rad trgovini na veliko, kao što su skladišta. Također se predlaže omogućavanje dvadesetčetverosatnog rada benzinskih postaja te donošenje zakona koji bi regulirao radno vrijeme u svim uslužnim djelatnostima.</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>Hrvatska na rubu skupine nerazvijenih zemalja svijeta</p>
<p>Svi problemi koje imamo, od demografskih, do onih s neučinkovitim sudskim aparatom i državnom upravom, posljedica su nedovoljnoga znanja/ Mora nam svima biti jasno zašto Hrvatska sada ne ulazi u EU  - prema indeksu svjetske konkurentnosti Hrvatska je na 62. mjestu, ističe akademik Vladimir Paar </p>
<p>ZAGREB, 15. siječnja</p>
<p> – Stanje u Hrvatskoj je alarmantno, a jedino što zemlju može izvući iz krize  jest privreda temeljena na znanju, zaključili su u četvrtak članovi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, na predstavljanju novoga elaborata HAZU-a »Hrvatska temeljena na znanju«. </p>
<p>Svi problemi koje imamo, od demografskih, do onih s neučinkovitim sudskim aparatom i državnom upravom, posljedica su nedovoljnoga znanja. Čak i ono znanje koje imamo, prema riječima akademika Vladimira Paara, nedovoljno koristimo. </p>
<p>»Mora nam svima biti jasno zašto Hrvatska sada ne ulazi u Europsku uniju«, rekao je Paar. Prema indeksu svjetske konkurentnosti u 2003., Hrvatska se, naime, nalazi na dalekom 62. mjestu. Ispred nje su, primjerice, Estonija (28.), Slovenija (30), Češka (35), Mađarska (38.) i Poljska (45). </p>
<p>Bez čekanja, poručuje Paar, vlast bi se morala osloniti na stručnost najviše znanstvene i intelektualne institucije u zemlji, umjesto da traži i skupo plaća savjete inozemnih trećerazrednih stručnjaka. Hrvatskoj nije dovoljna jedna institucija, nego milijun ljudi koji će nositi razvoj zemlje. Ključna rečenica da bolji život može omogućiti samo razvoj utemeljen na znanju i nikakav drugi hokus-pokus,  mora ući u uho svakom građaninu ove zemlje. Zbog toga, dodaje Paar, HAZU nema namjeru uvjeravati premijera Ivu Sanadera u potrebu ulaganja u znanje iz državnoga proračuna, jer je za takvu svijest  potrebna opća društvena klima. </p>
<p>Svoj novi dokument HAZU je uputio svim relevantnim institucijama u zemlji, a ministar znanosti Dragan Primorac izrazio je za nju, prema Paarovim riječima, iznimno zanimanje. Elaborat sadrži pregled stanja u svijetu, ukazuje na područja zaostajanja Hrvatske te predlaže mjere promjena. »Nije nam cilj reći nešto novo, sve je to dobro poznato. Hrvatska se nalazi na rubu skupine nerazvijenih zemalja svijeta. Ako nešto ne učinimo, otsklizat ćemo se u siromaštvo iz kojega se teže izvući danas nego ikada«, rekao je akademik Eugen Pusić.</p>
<p>Akademike zabrinjava odnos prema obrazovanju i spremnost da se naglo ulazi u radikalne promjene. Upozoravaju na problem odljeva mozgova koji potresa zemlje EU-a. Od ukupnog broja Europljana koji su trenutačno na doktoratu u SAD-u, tri četvrtine njih tamo će i ostati. Europu, naime, pogađa izostanak rasta, a akademici smatraju da bi EU morao nadoknaditi zaostajanje za SAD-om i Japanom tako da poveća trenutačna izdvajanja za razvoj od 1,9 posto BDP-a na tri posto BDP-a.  </p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
<div type="article" n="69">
<p>Glavaš: Tomčić bi podnio ostavku da ima morala</p>
<p>Šef osječko-baranjskog HDZ-a optužio je HSS  za sudjelovanje u rušenju bivšeg župana te, zajedno sa SDP-om,  za prljave igre oko valpovačkog kombinata radi  zadovoljavanja stranačkih i osobnih interesa na teret radnika</p>
<p>OSIJEK/ ĐAKOVO, 15. siječnja</p>
<p> – Predsjednik osječko-baranjskog HDZ-a Branimir Glavaš govorio je u četvrtak na konferenciji za novinare o poslijeizbornom koaliranju, upozorivši kako ne dolazi u obzir da HDZ koalira s onima koji su sudjelovali u bivšoj vlasti u Županiji, »provodili pravno i političko nasilje uz potporu bivše vlade te onima koji su dvije i pol godine kršili zakone i gazili osnovne demokratske postulate«. </p>
<p>Zbog programskih i političkih razlika nema govora o koaliranju sa SDP-om i LS-om čak, dodao je, po cijenu da im oni budu potrebni za sastavljanje županijske vlasti. Upozorio je i da HDZ neće koalirati s HSS-om, »jer se stekao dojam da je ta stranka na državnoj razini djelovala kao zaštitnica agromafijaških klanova«. Izrazio je čuđenje zbog izjava predsjednika HSS-a Zlatka Tomčića da će ta stranka participirati u županijskoj vlasti što je nemoguće, jer ga, ustvrdio je Glavaš, HDZ ne želi. »Da Tomčić ima morala podnio bi ostavku nakon fijaska na parlamentarnim izborima. Dok on vodi stranku, HSS će ići u propast«, rekao je. Potom je  spomenuo  nositelja izborne liste HSS-a Zvonka Ibriksa koji je, po Glavašu, »potaknuo rušenje SDP-ovog župana da bi stranka na isto mjesto postavila Pavu Šarčevića koji između ostalog državi duguje deset milijuna kuna«. U vezi sa slučajem PPK-a »Valpovo«, Glavaš je rekao  da su »HSS-ovci sudjelovali u prljavim igrama zajedno sa SDP-om pokušavajući zadovoljiti stranačke i osobne interese na teret radnika«. </p>
<p>HDZ će, najavio je, ponuditi poslijeizbornu koaliciju HSLS-u i HSP-u a postoji mogućnost razgovora s DC-om, HSU-om ili neovisnima, ako prijeđu izborni prag. Ova stranka neće ići u koalicijske sporazume sa SDSS-om, no spremna je preuzeti sve obveze iz vremena mirne reintegracije i ponuditi im mjesto dožupana te sudjelovanje u radu Poglavarstva i skupštinskih tijela, zaključio je Glavaš. Ponavljajući što je rekao u Osijeku o mogućem koaliranju svoje stranke, Glavaš je na konferenciji za novinare u Đakovu HSS nazvao »gujom u njedrima koja jedno priča, drugo radi, a treće misli«.</p>
<p>»Dok je Tomčića i Ibriksa i trgovačkog mentaliteta u toj stranci, HDZ neće u koaliciju s HSS-om«, rekao je Glavaš, optuživši Tomčića da je preko svog bliskog suradnika Novotnija umiješan i u zbivanja oko valpovačkog kombinata, zbog čega se, kako kaže, nudi za posrednika.  </p>
<p>Komentirajući, na konferenciji za novinare u Đakovu, izjave koalicijskih čelnika koji ga povezuju uz »Borbaš security«, Glavaš je uzvratio nazvavši Zvonka Ibriksa »županom zvanim bejzbol palica«, te spominjući »HNS-ovo nedavno kreiranje kandidacijske liste šakama i stolicama«.</p>
<p>Đakovčanima je obećao inicijalnih milijun kuna  za gradnju natkrivene tržnice. </p>
<p>Snježana Čanić Divić, Mile Ljubičić</p>
</div>
<div type="article" n="70">
<p>SDP-HNS-Libra: S HDZ-om se na velika vrata vraća »Borbaš demokracija« </p>
<p>ĐAKOVO, 15. siječnja</p>
<p> –  »Pozivam birače da svojim izlaskom i glasovanjem na nedjeljnim prijevremenim  izborima za Skupštinu Osječko-baranjske županije spriječe politiku 'noći vještica', politiku koja je opustošila Županiju«, rekao je u četvrtak na  zajedničkoj konferenciji  za novinare SDP-a, HNS-a i Libre,  predsjednik đakovačkog SDP-a Zoran Vinković,  optuživši HDZ i Branimira Glavaša da su jedini odgovorni za ove izbore koji će  koštati  Županiju pet milijuna kuna.  Istaknuo je da su se HDZ i Glavaš pri tome služili kupovanjem vijećnika, odnosno   metodama koje ne poznaje demokratski svijet. </p>
<p>Bivši osječko-baranjski župan Zdravko Bosančić demantirao je tvrdnje HDZ-a  o krađi gospodarskog programa jer, kako je rekao,  HDZ  nije ni imao taj program. »Građani trebaju odlučiti koji političari služe općem dobru, a koji privatnim interesima«, rekao je Bosančić, spomenuvši da   je  i  Zlatko Kramarić malo toga   učinio za očuvanje bivše  županijske vlasti. Predsjednik đakovačkog HNS-a Ivica Mandić založio se za policentričan razvoj svih dijelova Slavonije, za  realizaciju projekata koji će spriječiti da Slavonija ostane  slijepo crijevo.  Andrija Ručević, predsjednik Libre,  istaknuo da  se s HDZ-om vraća »Borbaš demokracija« na velika vrata. </p>
<p>Mile Ljubičić</p>
</div>
<div type="article" n="71">
<p>Svjedoci: Optuženi Držajić zapovijedao  da nas tuku</p>
<p>VUKOVAR, 15. siječnja</p>
<p> – U nastavku suđenja osmorici mještana Borova Sela optuženih da su u jesen 1991. počinili ratni zločin protiv civila, u četvrtak su pred vijećem vukovarskog Županijskog suda saslušani novi svjedoci. </p>
<p>Riječ je o postupku protiv Jovana Ćurčića, Miloša Držajića, Duška Mišića, Dragana (Bogdanovog) Savića i Željka Savića koji su dostupni hrvatskom pravosuđu, te Mladena Maksimovića, Dragana (Čedinog) Savića i Jovice Vučenovića kojima se sudi u odsutnosti. Optužnica ih tereti da su 1991.  kao pripadnici ‘milicije tzv. SAO Krajine’ i ‘Teritorijalne obrane Borovo’ u Borovu Selu naređivali ubijanje civila, te da su zatočenicima nanosili velike patnje i ozljede, slali ih na prisilni rad, pljačkali i protuzakonito pritvarali. Od teških tjelesnih ozljeda, zadobivenih tom prilikom, devet je zatočenika preminulo. </p>
<p>Svjedok Vlado Čizmar iz Popovca, koji je, kao i svjedoci saslušani prethodnih dana, prošao kroz torture u zatočeništvu u Borovu Selu, među optuženicima je prepoznao Miloša Držajića za kojega je rekao da ga nije tukao ali da je on bio taj koji je izdavao zapovijedi. </p>
<p>Dok je sudskom vijeću objašnjavao kako su ih u zatvoru u Borovu Selu tukli i zlostavljali, branitelji optuženih počeli su se smijati, pa je svjedok revoltirano rekao: »Mene su tukli, a odvjetnici se smješkaju, pa to je sramota. Ne znate vi kako je to kad vas gazi deset ljudi«. Nakon toga je predsjednik vijeća, sudac Ante Zeljko opomenuo odvjetnike Marka Babića i Petra Mlinarića. </p>
<p>»Optuženi Miloš Držajić zapovjedio je da me tuku. Onda je izgledao kao pravi mafijaš, a danas mi izgleda k'o mala hijena. Kada je izdavao zapovijedi bio je potpuno hladan i bezosjećajan«, kazao je svjedok. </p>
<p>I svjedok Nedjeljko Dumančić prepoznao je optuženog Miloša Držajića jer ga je poznavao otprije, ali i Jovana Ćurčića za kojega je rekao da nije nosio uniformu. Suđenje se nastavlja sljedeće srijede. </p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="72">
<p>HZZO dužan više od četiri milijarde kuna</p>
<p>Od toga na naplatu prema ugovorenim rokovima još nije dospjelo 2,8 milijardi kuna, a  trebalo bi odmah platiti 195 milijuna kuna. Najveći dio tog računa, 164 milijuna kuna, dug je za lijekove koji nisu plaćeni u dogovorenom razdoblju od 120 dana</p>
<p>ZAGREB, 15. siječnja</p>
<p> – S viješću da je u četvrtak na Vladinoj sjednici dužnosti razriješeno Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO), Vjesnik je od direktorice te ustanove Ljubice Đukanović dobio financijsko izvješće za prošlu godinu, kakvo je dan prije poslano ministru zdravstva i socijalne skrbi Andriji Hebrangu. O tom izvješću trebalo se raspravljati na otkazanoj sjednici Upravnog vijeća u srijedu.</p>
<p>U ozračju iščekivanja, u HZZO-u vlada određeni zastoj u pripremi dokumenata za tekuću godinu. Razlog za to je nepoznata politika i financijski okviri u kojima će se moći financirati zdravstvo, odnosno zdravstvene usluge u bolnicama i u drugim ustanovama. Prema izvješću, na kraju 2003.  godine HZZO je bio dužan 4,038 milijardi kuna. Od toga na naplatu prema ugovorenim rokovima još nije dospjelo 2,8 milijardi kuna, a  trebalo bi odmah platiti 195 milijuna kuna. Najveći dio tog računa, 164 milijuna kuna, dug je za lijekove koji nisu plaćeni u dogovorenom razdoblju od 120 dana.</p>
<p>Pribroji li se spomenutim obvezama od 4,038 milijardi  dug bolnica prema dobavljačima (potkraj studenoga bio je 2,5 milijarde), ukupni dugovi u zdravstvu veći su od 6,5 milijardi kuna, otprilike onoliko koliko je i rekao novi ministar kritizirajući zatečeno stanje u zdravstvu.</p>
<p>U izvješću se izdvajaju i financijske obveze od približno milijardu kuna, a odnose se na zajam Svjetske banke, na dva kratkoročna kredita između HZZO-a, Ministarstva financija i poslovnih banaka u iznosu od 820 milijuna kuna i na još neke stavke. Đukanović u dopisu ministru napominje da je zajam od 222 milijuna eura prikazan  kao javni dug u Ministarstvu financija, a kod njih se ne vodi u bilanci.</p>
<p>U izvješću su i podaci o stanju potkraj 1999. godine, kad je bila promjena vlasti i kad su ukupne obveze bile 4,089 milijardi kuna, a na naplatu je dospjelo 1,5 milijardi. Na kraju 2002. godine dugovi  su iznosili  5,7 milijardi, a dospio je bio samo 231 milijun. U financijskim obvezama od oko 2,73 milijarde je i zajam Svjetske banke (222 milijuna eura), kojim su pokriveni dugovi nastali do 2000. godine.</p>
<p>Biserka Lovrić</p>
</div>
<div type="article" n="73">
<p>Mesić je odluku o Čačijinom umirovljenju donio na prijedlog ministrice  obrane</p>
<p>Na Pantovčaku smatraju da je Čačija propust bivše ministrice obrane Željke  Antunović koja je za svog mandata trebala »provesti, a ne samo tražiti nečasni otpust zbog Čačijina nedolaska na posao dok se angažirao u predizbornoj kampanji stranke</p>
<p> koja ga sad postavlja na mjesto pomoćnika ministra policije« </p>
<p>ZAGREB, 15. siječnja</p>
<p> - Uloga predsjednika Stjepana Mesića kao vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga u »slučaju Čačija« zakonski je posve čista. Predsjednik je odluku o umirovljenju bojnika Stipe Čačije donio na prijedlog ministra obrane, i to sukladno svojim ovlastima na temelju Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba te Zakona o službi u Oružanim snagama. Ovo je službeno očitovanje Predsjednikova ureda, koje na brojne novinarske upite vezane uz Čačijino umirovljenje i Predsjednikove uloge u tome prenosi glasnogovornica Ureda Danijela Barišić.</p>
<p>Na Pantovčaku tvrde da nije riječ o »kontroverznom potezu šefa države koji sebe smatra legalistom«, nego o legalnoj odluci koja je posve u skladu sa zakonom. </p>
<p>I sam Predsjednik se, podsjetimo, očitovao o »slučaju Čačija« odgovarajući na novinarske upite nakon što je umirovio Čačiju. Tada je Mesić rekao da  je postupak za Čačijino umirovljenje pokrenut i prije završetka izbora 23. studenoga, dakle u vrijeme ministarskog mandata Željke Antunović. Mesić je priznao da je bio upoznat s dugogodišnjim Čačijinim bolovanjem iako »nije znao ni od čega boluje« te s činjenicom da je, iako vojnik, radio posao u civilnom osiguranju i bio osobni tjelohranitelj u to vrijeme predsjednika HDZ-a, a sada premijera Ive Sanadera. </p>
<p>Novom je premijeru šef države to napomenuo već nakon što ga je proglasio mandatarom te jasno poručio da se Čačija mora opredijeliti hoće li raditi u vojsci ili u civilnom osiguranju.</p>
<p>Stoga je javnost ostala zatečena lakoćom kojom ga je predsjednik Mesić nagradio »predsjedničkom mirovinom« koju daje posebno zaslužnima za aktivnosti u vojsci.</p>
<p> U javnosti je Predsjednik potom priznao da, koliko je njemu poznato, Čačija nema nikakve posebne zasluge u vojnoj službi. »Od Ministarstva obrane sam dobio prijedlog rješenja po kojem on odlazi u starosnu mirovinu i takvo rješenje sam potpisao«, objasnio je Predsjednik. </p>
<p>Drugim riječima, njegova je uloga u tom umirovljenju zakonski jasna, ma koliko se sada loptica odgovornosti prebacivala iz MORH-a Pantovčaku. Iako je sada bivša ministrica obrane Željka Antunović najglasnija u upozoravanjima na propuste u Čačijinu umirovljenju, na Pantovčaku, kako neslužbeno doznajemo, smatraju da je Čačija upravo njezin propust. Antunović je, prema njihovu mišljenju, za vrijeme ministarskog mandata trebala »provesti, a ne samo tražiti nečasni otpust zbog Čačijina nedolaska na posao dok se angažirao u predizbornoj kampanji stranke koja ga sad postavlja na mjesto pomoćnika ministra policije«. </p>
<p>Miroslava Rožanković</p>
</div>
<div type="article" n="74">
<p>»Nije riječ o mom propustu, jer  ja sam poduzela sve što sam trebala, pa i više od toga«</p>
<p>Bivša ministrica obrane Željka  Antunović kao    glavne krivce u neprovođenju njezina zahtjeva za Čačijinim nečasnim otpustom proziva načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga, generala zbora Josipa Lucića te načelnika personalne </p>
<p>uprave Darka Rukavinu</p>
<p>ZAGREB,  15. siječnja</p>
<p> - Komentirajući neslužbeno mišljenje Pantovčaka o slučaju bojnika Stipe Čačije, bivša ministrica obrane Željka Antunović u četvrtak za Vjesnik  tvrdi: »Apsolutno nije riječ o mom propustu, jer ja sam poduzela sve što sam trebala, pa i više od toga. U trenutku kada se čekalo da dođe novi ministar, gospoda nisu htjela provesti ono što sam tražila, o čemu imam i pismene dokaze«. </p>
<p>Željka Antunović kao glavne krivce u neprovođenju njezina zahtjeva za Čačijinim nečasnim otpustom proziva načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga, generala zbora Josipa Lucića te načelnika personalne uprave Darka Rukavinu. </p>
<p>»Jedino što sam još mogla jest traženje smjene načelnika Glavnog stožera, a doista bi bilo smiješno da to traži ministar na odlasku«, ističe  bivša ministrica obrane.</p>
<p>O ulozi hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića u »slučaju Čačija« kaže: »Pretpostavljam da je Predsjednik bio blago obmanut u tom slučaju«.</p>
<p>»Ako je bilo premalo vremena da se provede nečasni otpust na kraju moga mandata, zašto ga spomenuti krivci nisu proveli kasnije ili upozorili na to novog ministra«, pita bivša ministrica obrane Željka Antunović. </p>
<p>M. Rožanković</p>
</div>
<div type="article" n="75">
<p>»Ako Vlada želi štrajk u srednjim školama, može ga naručiti«</p>
<p>ZAGREB, 15. siječnja</p>
<p> - Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama i učeničkim domovima Hrvatske, koji ima oko 12 tisuća članova, spriječit će štrajkom svaki pokušaj Vlade da isplati srednjoškolskim nastavnicima umanjeni iznos regresa iz 2001. godine. »Ako žele štrajk, mogu ga naručiti«, rekao je predsjednik sindikata Andrija Puljević.</p>
<p>Za pet dana, naime, istječe rok do kojeg nastavnici kojima država, odnosno škole, duguju isplatu regresa iz 2001. godine, moraju predati potpisanu izjavu da se odriču sudske tužbe ako im se do 28. veljače isplati 3557 kuna. Takvu im je mogućnost ponudio bivši ministar prosvjete Vladimir Strugar. Međutim, u Nezavisnom sindikatu tvrde da je riječ o prevari, jer se u izjavi ne spominje da je 3557 kuna zapravo bruto iznos, pa će zaposlenici na ruke dobiti mnogo manji iznos, nešto više od 2000 kuna. </p>
<p>Od oko 12 tisuća članova sindikata koji su podigli tužbu zbog neisplate regresa, sudskom odlukom novac je isplaćen za njih oko 1000, a za oko 2000 zaposlenih donesena je pravomoćna presuda i čekaju isplatu. Ti su nastavnici dobili, ili će dobiti ovih dana, između 5200 i 6000 kuna, jer je iznos regresa uvećan za kamate i sudske troškove. Prema procjenama sindikata, te bi isplate državu stajale oko 140 milijuna kuna. U Nezavisnom sindikatu smatraju da bi ponudu o isplati regresa bez sudske tužbe moglo prihvatiti između sedam i osam tisuća zaposlenika, jer im je od sudskog postupka ipak draža manja isplata. To je, ističe Puljević, njihovo pravo, no nije pravo Ministarstva znanosti podcjenjivati i varati zaposlene u školstvu. Stoga predlažu Ministarstvu da se ogradi od Strugarove nemoralne ponude te da stvar prepusti sudu, odnosno da se zaostaci zaposlenicima isplate sudskim presudama. Smatraju da se takav postupni način isplate uhodava te da neće previše oštetiti državni proračun. </p>
<p>Zanimljivo je da je predsjednik najvećeg srednjoškolskog sindikata najavio mogućnost štrajka dan nakon prvog sastanka s novim ministrom znanosti, obrazovanja i športa  Draganom Primorcem. Puljević je sastanak ocijenio pozitivnim, te ponudio suradnju novome ministru.</p>
<p>Neslužbeno saznajemo da je u Nezavisnom sindikatu zapravo zavladala panika zbog činjenice da bi ga prekid svakog pojedinačnog sudskog postupka, na koji bi svojevoljno pristali njegovi članovi, stajao oko 1500 kuna! Odustane li desetak tisuća njegovih članova od tužbe, Sindikat bi izgubio oko 15 milijuna kuna. Budući da je Nezavisni sindikat tužio i državu, a u tom je sporu izgubio jer je sud prenio krivnju s države na škole, svaki izgubljeni postupak u sporu s državom stajao bi sindikat dodatnih 600 do 900 kuna. </p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
<div type="article" n="76">
<p>Sindikati u petak stižu  Sanaderu razjedinjeni </p>
<p>ZAGREB, 15. siječnja</p>
<p> - Premijer Ivo Sanader i čelnici šest sindikalnih središnjica sastat će se u petak da bi dogovorili buduću suradnju socijalnih partnera. Sastanku bi, uz premijera, trebali nazočiti potpredsjednici Vlade Jadranka Kosor i Andrija Hebrang, ministar gospodarstva, rada i poduzetništva Branko Vukelić i ministar financija Ivan Šuker.</p>
<p>Iako su sami zatražili razgovor s premijerom i najavljivali da će prema Vladi nastupiti jedinstveno i sa zajedničkim zahtjevima, sindikalisti u petak stižu u Banske dvore - razjedinjeni. Dio sindikata proteklih se dana sukobio preko medija zbog zahtjeva Hrvatskog liječničkog sindikata za sklapanje strukovnoga kolektivnog ugovora, s čijim je čelnikom ministar Hebrang počeo i pregovore. </p>
<p>Najjači, SSSH oštro se javno suprotstavio strukovnim kolektivnim ugovorima uz argument da to slabi snagu i solidarnost sindikata. S druge, pak, strane, URSH i HUS, ogorčeni što je SSSH istrčao javno prije dogovora s ostalim sindikatima i prije razgovora sa Sanaderom, opet preko medija zastupaju strukovne ugovore i za liječnike i za ostale zaposlene. </p>
<p>Iako su razgovor sa Sanaderom tražili još u prosincu, čelnici sindikalnih središnjica tek bi se u petak u 7.15 sati, uoči sastanka sa Sanaderom u 9.30, trebali sastati i dogovoriti o zajedničkim zahtjevima. Kako Vjesnik saznaje, dio sindikalnih čelnika zbog prepucavanja posljednjih dana vjerojatno neće ni doći na jutarnji dogovor o nastupu prema Vladi, nego će svaki istaknuti svoje stavove.</p>
<p>Odmah nakon izbora, sve su središnjice novoj vladi poručile da joj ne daju sto dana poštede. U međuvremenu je Vlada već poslala u Sabor neke zakona, a da nije konzultirala socijalne partnere. </p>
<p>Sindikati najavljuju da će i  na to upozoriti Sanadera te novoj vladi ponuditi socijalno partnerstvo i dogovor o svim bitnim pitanjima za radnike. No, očito će se morati prvo sami sa sobom dogovoriti što hoće. Dok to ne učine, Sanader će imati i više od sto dana mira. </p>
<p>Ljubinka Marković</p>
</div>
<div type="article" n="77">
<p>Rupel u  Zagrebu:  prigoda za pregled otvorenih pitanja</p>
<p>LJUBLJANA, 15. siječnja</p>
<p> - Susret ministara vanjskih  poslova Slovenije i Hrvatske, Dimitrija Rupela i Miomira Žužula, u petak prigoda je za pregled bilateralnih odnosa i otvorenih pitanja te uvod u  predviđeni sastanak predsjednika vlada, priopćeno je u četvrtak u Ljubljani. </p>
<p>Kako je navedeno u priopćenju slovenskog ministarstva vanjskih poslova, slovenska strana želi tom prigodom posvetiti pozornost bilateralnim odnosima, razmijeniti stajališta o multilateralnoj suradnji, aktualnoj međunarodnoj situaciji, stanju u regiji te hrvatskom približavanju euroatlantskim integracijama.»Ministarstvo vanjskih poslova Republike Slovenije ocjenjuje da bi politički odnosi među državama mogli biti bolji. </p>
<p>Određeni potezi  Hrvatskog sabora i hrvatske vlade u međusobnim su odnosima uzrokovali određenu štetu. Slovenija očekuje da će sastanak ministara vanjskih poslova pridonijeti povjerenju i poboljšanju međusobnih odnosa«, navodi  se u  priopćenju. </p>
<p>Kako se navodi u Ljubljani, predviđeno je da se tijekom sastanka govori o pitanju granice, malograničnog prometa te proglašene ekološko-ribolovne zone u Jadranu koja je za Sloveniju sporna. Osim sastanka sa Žužulom  te konferencije za novinare nakon sastanka, najavljeno je da će Rupela primiti i hrvatski predsjednik Stjepan Mesić. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="78">
<p>Mesić: Hrvatska će sigurno nastaviti  putem tranzicije i demokracije kojim je krenula</p>
<p>Hrvatska je u protekloj, prema Predsjednikovim riječima »europskoj godini«, iskoračila prema statusu koji će joj omogućiti »početak pregovora i potpuno harmoniziranje svih segmenata društva sa standardima Europske unije«/ Govoreći o međunarodnim obvezama Hrvatske, Mesić je rekao da naša država još nije ispunila sve svoje obveze </p>
<p>ZAGREB, 15. siječnja</p>
<p> - »Hrvatska će i dalje sigurno nastaviti putem tranzicije i demokracije kojim je krenula«, rekao je u četvrtak predsjednik Stjepan Mesić na tradicionalnom novogodišnjem domjenku za predstavnike vojno-diplomatskog zbora akreditiranih u Hrvatskoj.</p>
<p>Predsjednik je izrazio nadu da svi dijele mišljenje o demokratski provedenim izborima u Hrvatskoj, te istaknuo kako su građani na izborima nedvosmisleno jasno rekli da žele tranzicijske reforme, oživljavanje gospodarstva i bolji standard. »Dopustite da, kao predsjednik, istaknem svoje duboko uvjerenje da je to poruka svih građana, svih političkih opcija i svih skupina društva. Siguran sam da ću u suradnji s novoizabranom vladom ustrajati, a nadam se i uspjeti u ostvarenju tih ciljeva«, rekao je.  </p>
<p>Hrvatska je u protekloj, prema Predsjednikovim riječima »europskoj godini«, iskoračila prema statusu koji će joj omogućiti »početak pregovora i potpuno harmoniziranje svih segmenata društva sa standardima Europske unije«. Govoreći o međunarodnim obvezama Hrvatske,  Mesić je rekao da naša država još nije ispunila sve svoje obveze. Među njima je i pravo povratka izbjeglica i prognanika i njihove imovine koje, prema Mesićevu mišljenju, ne smije biti ni osporavano niti usporavano. Obećao je da će i dalje na tome osobno inzistirati, te pozvao međunarodnu zajednicu da dosadašnji humanitarni angažman zamijeni financijskim pomaganjem gospodarsko-razvojnih projekata u Hrvatskoj, što će također pomoći rješavanju povratka izbjeglica.</p>
<p>Predsjednik je ponovio da zagovara pojedinačnu, a ne kolektivnu krivnju za ratne zločine, pa tako i odgovornost, u čemu će Hrvatska ustrajati. Izrazio je uvjerenje u daljnji razvoj demokracije, poštivanje manjinskih i ljudska prava, nepromijenjenoj politici Hrvatske prema susjednim zemljama poručujući: »Pojedina otvorena pitanja koja postoje ne želimo ostavljati sljedećim generacijama. Europske zidove ne želimo graditi na hrvatskim granicama. Vrata suradnje i dogovora želimo držati otvorena, vjerujemo da iste poruke dolaze i s druge strane«. Mesić je naglasio da će se i osobno zalagati za razvoj demokratskih i gospodarskih procesa, kao što je to činio i u protekle četiri godine. Uvjeren je i da će u suradnji s Vladom riješiti preostala otvorena pitanja s međunarodnom zajednicom.</p>
<p>Predsjednik novogodišnji prijem za diplomatski zbor već tradicionalno organizira 15. siječnja, na dan kad je Hrvatska prije 12 godina međunarodnom priznata. I ovom je prigodom ponovio da Hrvatska ostaje privržena načelima UN-a te da je »i dalje zainteresirana za jačanje uloge te najvažnije svjetske organizacije, kako u razvojnim, tako i u kriznim pitanjima«.</p>
<p>Iskrene čestitke Predsjedniku i nazočnim predstavnicima izvršne i zakonodavne vlasti, među kojima je bio i premijer Ivo Sanader, uputio je u ime diplomatskog zbora apostolski nuncij mons. Francisco-Javier Losano koji je Hrvatskoj zaželio napredak, stabilnost i ostvarivanje zacrtanih ciljeva.</p>
<p>Miroslava Rožanković</p>
</div>
<div type="article" n="79">
<p>Ministarstvo vanjskih poslova potvrdilo da je  Žužul zvao novinara Hine </p>
<p>ZAGREB, 15. siječnja</p>
<p> - Na svojoj prvoj konferenciji za novinare u Ministarstvu vanjskih poslova novi šef diplomacije Miomir Žužul između ostalog je rekao da je bio nezadovoljan načinom izvještavanja o susretu Ive Sanadera i Romana Prodija. Mediji su saznali da je riječ o izvješću Hine iz Bruxellesa i da je Žužul naknadno zvao  Hinina izvjestitelja prosvjedujući zbog navodne nepre ciznosti.</p>
<p>»Ministar vanjskih poslova Miomir Žužul nazvao je Hinu nakon što je objavljena neprecizna informacija o izjavi Romana Prodija«, izjavio je Žužulov glasnogovornik Dobroslav Silobrčić. Dodao je kako je Žužul odmah nakon toga ponudio da se nepreciznosti isprave u suradnji s Uredom Romana Prodija. »Hina je takav prijedlog prihvatila«, rekao nam je Silobrčić.</p>
<p>U Hini, pak, kažu da neće davati službeno izvješće, jer još prikupljaju detalje vezane za ovu Žužulovu intervenciju, ali potvrđuju da je ministar zvao novinara i s njim razgovarao. Navodno nije bilo nekih bitnih pritužbi na tekst i za njih je sve to »šum na linijama«. </p>
<p>J. Kö./ B. L.</p>
</div>
<div type="article" n="80">
<p>HND: Zabrinjavajuća Žužulova  izjava </p>
<p>ZAGREB, 15. siječnja</p>
<p> - Hrvatsko novinarsko društvo izražava ozbiljnu zabrinutost zbog intervencija ministra vanjskih poslova Miomira Žužula kod dežurnog urednika agencije Hina te kod novinara iste agencije koji je izvještavao iz Bruxellesa o posjetu Vladina izaslanstva na čelu s predsjednikom Ivom Sanaderom. Potpuno je, naime, neprihvatljivo da ministar kontrolira novinsko izvješće jer državna novinska agencija nipošto nije servis vlasti nego je samo servis javnosti, navodi se u priopćenju HND-a od četvrtka koje je potpisao potpredsjednik Zdenko Duka. </p>
<p>»Smatramo neprihvatljivom i izjavu gospodina ministra Žužula da su u hrvatskim medijima objavljena izvješća u kojima su istinita bila samo imena osoba, dok je sve ostalo bilo netočno. To je omalovažavanje profesionalnosti tih novinara, a time, s obzirom na to odakle takva ocjena dolazi, i cijele naše novinarske profesije«, kaže se u priopćenju.</p>
</div>
</div>

</body>
</text>
</TEI.2>


Next page


NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20040116].

© 2006-2009 by the Institute of Croatian Language and Linguistics

Powered by PhiloLogic
with extensions by D. Ćavar