NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20041115].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 142776 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>15.11.2004</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>U svojoj kući zauvijek ćemo ostati stranci</p>
<p>U selu Hrtkovci, simbolu stradanja Hrvata u Vojvodini, danas je možda tek 80 hrvatskih obitelji / Mogu Srbi pričati što hoće, ali je svaki potez usmjeren prema nama bio brižno smišljen, kaže Hrvat Dubravko Tkalec / Moje dijete se susrelo s latinicom tek u 4. razredu osnovne škole, žali se Željko Nilić / Nikome nisam učinio zlo, tvrdi Ostoja Sibinčić, čije se ime spominje uz početak tamošnje hrvatske tragedije</p>
<p>HRTKOVCI (Od posebnih Vjesnikovih izvjestitelja)</p>
<p> – Vlatko Kralj, zvonar crkve Sv. Klimenta u Hrtkovcima, gotovo nijednom nije zanemario svoju obvezu. Čak ni kad je u tom selu, simbolu stradanja srijemskih Hrvata, organiziran osnivački skup Šešeljeve Srpske radikalne stranke na Đurđevdan, 6. svibnja 1992., Kralj nije htio ušutkati zvona. Svjedoci tog skupa na kojemu je tadašnji predsjednik mjesne zajednice Ostoja Sibinčić čitao imena nositelja 17 domaćinstava nesrpske nacionalnosti, uglavnom Hrvata i ponekog Mađara - a među njima su bili liječnici, ravnatelj škola, učitelji... (oni su se ubrzo nakon toga i iselili) - pričaju da se Vojislav Šešelj, koji se ponosno šepirio na bini, uznemirio i počeo okretati čuvši zvonjavu. Hrvati su tada u Hrtkovcima, koji su kasnije preimenovani u Srbislavce, jedino oružje imali u vjeri.</p>
<p>»Možda je i bolje da se tada nismo imali čime braniti. U blizini sela bila je utaborena jedna dobrovoljačka postrojba koja je samo čekala da se nešto dogodi i uleti u Hrtkovce. U tom slučaju, sad ne biste pričali s nama«, prisjeća se tih dana Mile Bogović, jedan od rijetkih preostalih Hrvata iz Hrtkovaca u kojima je prije 30 godina bilo više od 3000 stanovnika, a među njima 1500 Hrvata, 700 Mađara, 700 Srba i 180 Jugoslavena.</p>
<p>Danas je, prema podacima hrtkovačkog svećenika Željka Tovila, u selu samo oko 600 katoličkih vjernika odnosno 200 kuća. Tovilo nije siguran da danas u Hrtkovcima ima više od 80 hrvatskih obitelji. U međuvremenu, selo je naraslo na gotovo 6000 stanovnika.</p>
<p>»Za nas je 1992. bio smak svijeta«, priča Dubravko Tkalac, s kojim smo razgovarali nakon nedjeljne mise u popunjenoj hrtkovačkoj crkvi. Natpisi kojima se veliča »Šešelj srpski junak« na autobusnom stajalištu, pred ulazom u crkvu, upozoravaju na promijenjenu strukturu stanovništva, ali i ukazuju na glavnog krivca, sadašnjeg idola hrtkovačkih Srba, za golgotu srijemskih Hrvata. Uostalom, Šešelj je u scheveningenskom pritvoru i zbog Hrtkovaca.</p>
<p>»Nažalost, tada nismo napustili Hrtkovce. 'Nažalost', jer naša djeca nemaju mogućnost da nešto ostvare na ovim prostorima - ona su svojom nacionalnošću označena nepoželjnima«, priča Tkalac nazivajući iseljavanje Hrvata iz Srijema »klasičnim etničkim čišćenjem«.</p>
<p>»Mogu sad Srbi pričati što god hoće, ali tada je svaki potez usmjeren prema nama bio smišljen. Kad su nas prisiljavali na odlazak iz Hrtkovaca odnosno, kako sad kažu, 'dragovoljnu razmjenu kuća sa Srbima iz Hrvatske', na udaru su bili oni Hrvati koji su imali veće kuće i obitelji s muškim potomstvom. Iako se svi nisu htjeli odreći svojih nekretnina, na kućama im je svejedno bila oznaka 'zauzeto', a kad bi netko morao izaći iz kuće, isti trenutak bi im neki Srbin prispio iz Hrvatske uletio u kuću. Mnogi nisu izdržali taj pritisak i bili su prisiljeni iseliti se«, prisjeća se Tkalac.</p>
<p>Željko Nilić ispričao nam je da se od zainteresiranih za useljenje u njegovu kuću branio »kreditnim obvezama«, na što su se oni smijali, »jer su znali da sam otplatio i posljednju ratu kredita«. »Morat ćete se iseliti jer je kuća namijenjena za naše useljenje«, sjeća se Nilić da su mu tada odgovarali.</p>
<p>Nilić se, međutim, nije iselio. Hrvat je i svjestan je da zbog svoje nacionalnosti mora nositi svoj križ. Kao što mu ne pada na pamet od države zahtijevati ispunjenje obveza prema nacionalnim manjinama, poput školovanja djece na hrvatskom jeziku. »Moje dijete se susrelo s latinicom tek u 4. razredu osnovne škole i to kad je počela učiti engleski jezik«, žali se Nilić.</p>
<p>Preko puta crkve Sv. Klimenta je trgovina Ostoje Sibinčića, Srbina iz Hrtkovaca čije se ime najčešće spominje uz početak tamošnje hrvatske tragedije. Nije želio da ga fotografiramo, a izrazio je čuđenje što svjetska javnost neprestano pokazuje zanimanje za Hrtkovce.</p>
<p>»Ja sam kozmopolit«, priča Sibinčić i sa zanimanjem počne čitati svoje pismo koje je uputio jedinom tjedniku na hrvatskom jeziku u Vojvodini Hrvatskoj riječi, što je objavljeno prije desetak dana. »Nisam znao da su ga objavili«, začudio se. Naime, u Hrvatskoj riječi je objavljena njegova reakcija na tekst u istim novinama u kojemu se navodi njegova »dirigentska uloga« u događajima 1992.</p>
<p>»Da sam kriv za iseljavanje Hrvata, zar bi me držali u pritvoru 93 dana«, čudi se Sibinčić i zaboravlja da je upravo zbog tog događaja smijenjen istražni sudac koji je pokrenuo cijelu istragu, ali i da je cijeli politički skup snimljen videokamerom. »Nikome nisam učinio zlo niti sam istjerao ikoga iz Hrtkovaca«, zaključuje.</p>
<p>Njegov ciljani medijski nastup u hrvatskom tjedniku, makar i u rubrici »Pisma čitatelja«, tamošnje Hrvate ostavio je ravnodušnima. Na ulici ga ne pozdravljaju, ne kupuju u njegovoj trgovini, a u međusobnim razgovorima o njemu ne biraju riječi.</p>
<p>Marko Kljajić, svojedobno hrtkovački župnik, koji danas kao prvi dijecezenski svećenik obnaša dužnost u Novom Beogradu, nije siguran »moli li Sibinčić za oprost« ili se »kaje zbog svojih grijeha«.</p>
<p>Kljajić, koji je u doba najveće kalvarije Hrvata u Srijemu smogao snage napisati knjigu »Kako je umirao moj narod«, bez koje je nemoguće sagledati sve razmjere tog stradanja, tvrdi da je svako mjesto u Srijemu imalo »svoga Sibinčića«. </p>
<p>Kad smo ga upitali, pokušavajući parafrazirati poznati stih »Srem, Srem, Srem, lepo je živet u njem«, kako je danas živjeti u Srijemu, Kljajić kaže da je »lijep život u Srijemu ostao samo u pjesmi koja se pjeva izvan Srijema«. »U svojoj kući zauvijek ćemo ostati stranci«, zaključio je.</p>
<p>Željko Garmaz i Milan Jelovac</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Ne tražimo od Hrvatske milostinju nego pomoć da se pokrenemo</p>
<p>Subotički Hrvati od Zagreba očekuju veću agilnost / Nemaju, kažu, nikakvih pretenzija osim kulturne autonomije, žele se integrirati u gospodarski, politički i kulturni život Srbije i Vojvodine isključivo kao Hrvati, a ne da se moraju skrivati pod drugim imenima</p>
<p>SUBOTICA</p>
<p> – Kada bi statistika bila jedini dokaz o zastupljenosti subotičkih Hrvata u političkom životu tog najvećega grada na sjeveru Bačke, moglo bi se reći da Hrvati imaju velik utjecaj. Jer od 67 zastupnika u tamošnjoj gradskoj skupštini, čak 18 je hrvatske nacionalnosti. No samo petorica od njih članovi su jedine vojvođanske stranke s hrvatskim predznakom – Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV), stranke koja jedina na vojvođanskoj sceni kao programski cilj ima zaštitu i promicanje prava hrvatske zajednice. Ostalih 13 glasova raspršeno je između Lige socijaldemokrata, G17 plus, Demokratske stranke, a Hrvata ima i u Šešeljevoj Srpskoj radikalnoj stranci.</p>
<p>Riječ je o samo jednom od brojnih paradoksa što obilježavaju okružje u kojemu živi još oko 35.000 međusobno podijeljenih Hrvata u Subotici. Polovica od njih, naime, naziva se Bunjevcima koje, prema riječima Vjesnikovih sugovornika iz DSHV-a, i aktualna, kao i Miloševićeva vlast, vješto koristi u razbijanju hrvatskog korpusa. </p>
<p>»Bunjevci su vječita magla na sjeveru Bačke«, tvrdi Đorđe Čović, potpredsjednik DSHV-a. »Kad si Bunjevac, tobom je mnogo lakše manipulirati, nemaš nikoga iza sebe pa je razumljivo da takvi nemaju nijednog vijećnika u tijelima lokalne vlasti«, kaže.</p>
<p>»Bunjevce se doživljava kao lojalne građane, kao da mi koji se izjašnjavamo kao Hrvati to nismo«, nadovezuje se Dujo Runje, jedini hrvatski zastupnik u vojvođanskom parlamentu i predsjednik Hrvatskog akademskog društva. Prema njegovu mišljenju, samo stoga što su »na hrvatskoj crti« već 14 godina, žive drukčije od ostalih.</p>
<p>»Više radimo da bismo živjeli kao ostali, jer imalo bolja radna mjesta za nas su zatvorena. No ako se izjašnjavate kao Bunjevac ili Šokac, dobit ćete posao«, tvrdi Runje koji je na razgovor došao s predstavljanja knjige »Leksikon podunavskih Hrvata«. »Tim kapitalnim djelima ne mogu se pohvaliti ni jače etničke zajednice u Vojvodini, no što nam to znači«, kaže.</p>
<p>Iako bezrezervno pozdravljaju sastanak premijera Ive Sanadera i Vojislava Koštunice i najavljeno potpisivanje sporazuma o obostranoj zaštiti nacionalnih manjina, sumnjaju da će se nešto bitno promijeniti. S druge strane, ne žele ni vjerovati da će dokument ostati mrtvo slovo na papiru, kao što je to dvije godine star srbijanski zakon o zaštiti nacionalnih manjina, jer je većina njegovih odredbi napisana, tvrde, u kondicionalu.</p>
<p>»Država stvara pravni okvir, ali ga mora i primijeniti u praksi«, kaže predsjednik DSHV-a i budući dogradonačelnik Subotice Petar Kuntić. »Nama ne trebaju samo birane riječi na papiru, mnogo bi nam više značilo kad bi Marinko Jandrijević, Hrvat koji je radio na carini i bio izbačen s posla samo zbog toga što je Hrvat, bio vraćen na posao, jer na to državu obvezuju četiri pravomoćne presude u njegovu korist«, govori Kuntić. Navodi pritom primjer »ravnopravnosti« hrvatskog s drugim službenim jezicima u pokrajini: »Istina je da je hrvatski ravnopravan sa srpskim i mađarskim i da su u Subotici promijenjene ploče s nazivima ulica. No, ako je hrvatski službeni jezik, zašto se na programu Radio Subotice emitira samo dva sata dnevno«?</p>
<p>I Runje i Čović i Kuntić se osjećaju zapostavljenima i tvrde da takav osjećaj dijele i ostali vojvođanski Hrvati. Vjesnikovim sugovornicima nije jasno da ih je hrvatski veleposlanik u SCG prvi put posjetio pola godine nakon njegova preuzimanja veleposlaničke dužnosti. </p>
<p>Subotički Hrvati od službenog Zagreba očekuju veću agilnost. Naglašavajući da nemaju nikakvih pretenzija osim kulturne autonomije, žele se integrirati u gospodarski, politički i kulturni život Srbije i Vojvodine isključivo kao Hrvati, a ne da se moraju skrivati pod drugim imenima.</p>
<p>S gorčinom govore o činjenici da su jedina vojvođanska stranka koja je u kampanju uoči prošlih lokalnih izbora ušla bez ijednog dinara, kune ili eura. Osjećaju se zaboravljenima. »Na završni skup glavne mađarske stranke u Vojvodini došao je mađarski predsjednik, a nama ni naš veleposlanik«, kaže Kuntić koji, uspoređujući hrvatsku s ostalim manjinama u Vojvodini, voli upotrijebiti izraz »mi biciklom, drugi mercedesom«.</p>
<p>Subotički Hrvati kažu kako su tek iz novina doznali da će u Beogradu biti potpisan i sporazum o suradnji između ministarstava prosvjete i znanosti dviju zemalja. »Ne mogu vjerovati da nas nitko nije obavijestio! Ne tražimo od Hrvatske milostinju, nego pomoć da se nekako pokrenemo«, kaže Dujo Runje, ističući da bi to mogla biti i pomoć za školovanje hrvatskih nastavnika. »Ali ne u Hrvatskoj, jer iz nje se mladi nakon studija ne vraćaju u Vojvodinu, nego u Novom Sadu, primjerice«, zaključuje Runje.</p>
<p>Ž. G. i M. J.</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Mali publicitet Sanaderovu posjetu</p>
<p>Strani izvjestitelji iz Beograda, s druge strane, opširno najavljuju posjet i ocjenjuju da je hrvatski premijer učinio hrabar politički potez odlučivši prvi doći u Beograd i inicirati proces pomirenja i suradnje</p>
<p>BEOGRAD (Od Vjesnikovih posebnih izvjestitelja)</p>
<p> – Prvi službeni posjet hrvatskog premijera Ive Sanadera Beogradu u beogradskim je medijima skromno zabilježen. Osim polusatnog intervjua koji je Sanader dao Radioteleviziji Srbije (RTS), samo beogradska Politika i Večernje novosti objavljuju najavu njegova posjeta. U Politici veleposlanik Srbije i Crne Gore u Hrvatskoj Milan Simurdić kaže da je Sanaderov posjet Beogradu prilika za nastavak dijaloga te kako bi bilo dobro da se premijeri Hrvatske i Srbije nalaze najmanje dva puta godišnje.</p>
<p>Večernje novosti pišu da će Ivo Sanader i Vojislav Koštunica razgovarati o povratku izbjeglica, problemima nestalih, gospodarskoj suradnji, ali i zajedničkoj organizaciji svjetskoga košarkaškog prvenstva 2010. O toj temi su Sanader i Koštunica razgovarali nedavno i u Bruxellesu i složili se da države bivše Jugoslavije zajednički organiziraju prvenstvo. Slovenija je već načelno prihvatila organizaciju, a očekuje se izjašnjavanje BiH. </p>
<p>Srđan Đurić, šef Koštuničina ureda, za Večernje novosti je kazao da se s posebnom pozornošću očekuje dogovor o zaštiti nacionalnih manjina koji će obvezivati dvije države da prema manjinama postupaju po europskim standardima.</p>
<p>Hrvatski premijer Ivo Sanader je u intervjuu RTS-u, koji je emitiran u subotu navečer nakon glavne informativne emisije, rekao da će se njegova vlada i on osobno zalagati za nastavak sadašnjeg viznog režima i sljedeće godine, ali da sve ovisi i o Europi. Ostali beogradski mediji u nedjelju uopće ne objavljuju detalje o Sanaderovu posjetu Beogradu, koji je prvi službeni posjet jednoga hrvatskog premijera Srbiji i Crnoj Gori.</p>
<p>Visokonakladni Glas objavljuje na prvoj stranici naslov »Srbija pred Hrvatskom nemoćna«, u kojem se piše o slučaju zabrane košarkašu Milanu Guroviću da uđe u Hrvatsku i igra za Partizan s tetovažom četničkog vojvode Draže Mihailovića. I ostali mediji poput Blica isključivo se bave tom zabranom i ne spominju Sanaderov dolazak u Beograd. </p>
<p>Strani izvjestitelji iz Beograda, s druge strane, opširno najavljuju posjet i ocjenjuju da je hrvatski premijer učinio hrabar politički potez odlučivši prvi doći u Beograd i inicirati proces pomirenja i suradnje. Strani izvjestitelji naglašavaju da će Sanaderov posjet biti pozitivno primljen u Bruxellesu, posebice uoči donošenja odluke o datumu početka pregovora s Hrvatskom o ulasku u Europsku uniju.</p>
<p>Inicijativu za susret dale su europske pučke stranke, čijem krugu pripadaju i Sanader i Koštunica. Hrvatski premijer je svoj put u Beograd najavio u Solunu na skupu europskih pučkih stranaka, a srbijanski premijer je rekao da će posjetiti Zagreb. »Budući da pripadamo istom krugu političkih stranaka u Europi, vjerujem da ćemo lakše moći razgovarati i dogovarati se«, riječi su Vojislava Koštunice.</p>
<p>I prije desetak dana u Bruxellesu uoči summita Europske unije, Sanader i Koštunica su nakratko razgovarali i dogovarali detalje posjeta. Put hrvatskog premijera u Beograd pozitivno je ocijenio i Jose Manuel Barroso, novi predsjednik Europske komisije, koji također pripada krugu europskih pučkih stranaka. </p>
<p>Zanimljivo je da ni u hrvatskom političkom okruženju Sanaderov posjet nije izazvao negativne konotacije. Dok se predsjednik Stjepan Mesić za vrijeme svog posjeta Beogradu nespretno »ispričavao« za ratne zločine i time izazvao bijes u Hrvatskoj, hrvatski je premijer mnogo ozbiljnije pripremio svoj prvi službeni posjet Beogradu. Teme iz prošlosti bit će zamijenjene onima koje bi trebala označiti budućnost. Sanader je jasno kazao da se prošlost ne može zaboraviti, ali da život ide dalje i da je normalizacija jugoistoka Europe nužnost.</p>
<p>Srbi s posebnom pozornošću očekuju da će od Sanadera čuti hrvatska iskustva u približavanju EU. Koštunica je kazao da je Hrvatska mnogo koraka ispred SCG i da će se hrvatski put primjenjivati u Srbiji.</p>
<p>Osim sporazuma o manjinama, ne treba u ponedjeljak očekivati neke druge spektakularne dogovore, iako će se razgovarati i o graničnim sporovima. Ovaj službeni posjet ponajprije otvara vrata za stabilizaciju odnosa dviju država i za početak iskrenoga i konstruktivnog dijaloga koji i Europa očekuje od zemalja jugoistoka. </p>
<p>Mjere osiguranja u ponedjeljak bit će posebno pojačane u Beogradu, pa je čak ocjena da će biti veće i jače nego kod sličnih posjeta visokih dužnosnika glavnom gradu SCG.</p>
<p>Jurica Körbler i Andrea Latinović</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Europsko vježbanje demokracije</p>
<p>Koje su granice slobode mišljenja u Europskoj uniji? Kada nešto postaje verbalnim deliktom, a kada se osobni stav tolerira u europskoj politici? Nisu li u Europi ugrožene i vjerske slobode? Ne, tu se tek vježba demokracija, a ponekad toleriraju i ucjene. Što bi na to rekli stari Grci?</p>
<p>VESNA KUSIN </p>
<p>Europa vježba demokraciju. To bi se moglo reći nakon što je Europski parlament onemogućio formiranje nove Europske komisije zbog jednog nepodobnog člana. Taj neposlušnik u Barrosovoj komisiji, Buttiglione, usudio se javno reći svoje mišljenje o homoseksualcima i ženama koje, naravno, nije u skladu s opredjeljenjima Europskoga parlamenta odnosno Unije. K tome pod pritiskom nije samovoljno htio odstupiti s dodijeljenog mjesta na kojem bi se trebao brinuti za ljudske slobode, što zapravo znači za ljudska prava, dakle, i za demokraciju. To što je tvrdio da na novoj dužnosti neće zastupati svoja mišljenja, utemeljena na katoličkim principima, nego stavove Europske komisije, nije mu pomoglo. Nova Europska komisija nije ustoličena, a njegovo »vježbanje slobode mišljenja« u ujedinjenoj Europi nije prošlo.</p>
<p>Europa uostalom u svoj upravo doneseni ustav nije ugradila »europske kršćanske korijene« na kojima se temelji njezina tisućljetna kultura, iako je dugo s time koketirala. O grijesima razočarane Katoličke crkve, za koje se, iako kasno, ali ipak (demokratski) javno ispričala, ta Europa nije puno diskutirala. Ali je »grijeh« u Buttiglioneovoj interpretaciji odmah sankcionirala. I tako na mala vrata uvela mnogima (pogotovo onima u istočnim dijelovima te Europe, od kojih neki još čekaju u njenom predvorju) dobro poznati »verbalni delikt«. Kako će ga rješavati ubuduće pokazuje slučaj Buttiglione. No, je li u tome dosljedna?</p>
<p>Gotovo istodobno kad i Buttiglione, dopredsjednica (do)sadašnje Europske komisije Loyola de Palacio isto je tako jasno izrekla svoje slobodno mišljenje: »Nadam se da će Fidel Castro umrijeti što prije«. Bez obzira na to što je Castro diktator, a nije još jedini preostali u svijetu, može li ona tako javno željeti njegovu smrt, a da demokratski (ili baš zato) Europski parlament ne reagira na njezinu slobodu mišljenja? Ali to se Europu ne tiče, jer se ne odnosi na mogući poredak u njoj. Castro je ipak negdje drugdje, daleko od parlamentarne Europe. </p>
<p>O kršćanskom pogledu na takva razmišljanja Europski parlament ne raspravlja jer su kršćanski pogledi, izgleda, u cjelini njoj neprihvatljivi. Da li samo kršćanski ili i drugi religijski? Nedavna zabrana nošenja vjerskih marama na glavi u francuskim javnim školama, dakle zemlji Europske unije, direktno je pokazala da se krše osnovna ljudska prava – sloboda vjere, u ovom slučaju islamske. Nošenje križeva oko vrata kršćanskim učenicima, po istom tom principu, nije zabranjeno, što bi onda označilo neke dosljedne europske principe koji se ne temelje na »kršćanskim korijenima«. Je li to stvarno demokracija ili kršenje sloboda i ljudskih prava? Može li balans tome biti proglašavanje Buttiglionea »katoličkim fundamentalistom«? Ne stavlja li ga se tako u isti koš s »islamskim fundamentalistima«? Ne pokazuje li to da se Europa boji bilo kakvih religija? Ne bi li se ona, po uzoru na papu Ivana Pavla II., trebala zalagati za vjersku toleranciju, međureligijski dijalog i ekumenizam, kad već na njezinom teritoriju postoje tolike različite konfesije?</p>
<p>Ta Europa traži tolerantan suživot i od naroda što su do jučer ratovali. Nekim zločincima sudi u Haagu, a tolerira američke ucjene tranzicijskim zemljama koje, da bi pristupile NATO-u, moraju potpisati da neće tražiti suđenja njihovim mogućim novim ratnim zločincima. Taj oblik nepodnošljive tolerancije za ono što se događa negdje drugdje nije baš na diku »europskoj demokraciji«, pogotovo stoga što se u tu prljavu igru uvlače njezine nove članice, kao i zemlje »na čekanju«. A na te tranzicijske Europska unija skeptično gleda baš s pozicija demokracije koja je kod njih, navodno, na kušnji.</p>
<p>A kakva je to zapadna demokracija koju su »istočnjaci« tako željno očekivali? Što je ona donijela tranzicijskim zemljama? Kriminal u stalnom porastu, drogu i nezajažljivi kapital koji, siromaštvom sačuvane bogate resurse tih zemalja, nemilice isisava u korist onih »demokratski stabilnih« velikana od kojih su mnogi baš ti iz Europske unije. Takvim se omogućava da budu još »veći« i onda lakše kroje sudbinu onih »malih«. Po toj logici »veliki« traže i veća prava u Europskoj uniji, što opet nije baš demokratično. Oni zapravo od drugih, pogotovo onih »u čekaonici«, traže više demokracije no što su je sami spremni ponuditi.</p>
<p>Iz takvih je pozicija lako drugima predbacivati »euroskepticizam«. Lako je davati i obećanja poput onog da Europska unija može sačuvati Jadran od rasprodaje. Pa tko da u to povjeruje kad su baš ti iz EU-a nagrnuli kupiti što se kupiti da i iskoristiti ga do maksimalnih granica, tj. uništiti prepoznatljivi identifikacijski kôd toga hrvatskoga prostora. Možda su euroskeptične i neke druge europske zemlje, poput Švicarske ili Švedske, koje ne srljaju u takvu Europsku uniju. Pa ni Velika Britanija ne dopušta totalno tutorstvo EU-a nad sobom, ne samo zadržavanjem funte kao zaštitnog, identifikacijskog znaka. Ona si to može priuštiti i u Uniji. Mogu li to drugi, pogotovo »mali« koji se moraju svemu prilagoditi, pa i različitosti poimanja demokracije. </p>
<p>Na takvom ispitu za primanje u Uniju ne bi zadovoljile ni one zemlje koje su je prve uspostavile. Zato Europski parlament još vježba demokraciju, a strahujući da u tranzicijskim zemljama ne dođe do povratka autoritarizma, on se nekako približava total(itar)noj demokraciji. Možda bi u tom lutanju bilo dobro, kad se već nadilaze »kršćanski korijeni Europe«, posegnuti za pretkršćanskim vremenima i preuzeti nešto iz drevne grčke kulture iz koje je baštinjen pojam demokracije. Možda bi tada bilo i manje »euroskepticizma«. Možda!</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Politika »ja tebi, ti meni« </p>
<p>FRAN VIŠNAR</p>
<p>U idućim tjednima kaos će preplaviti Irak. Amerikanci će poduzeti velike operacije da bi osigurala kakvu-takvu provedbu siječanjskih izbora. Nakon Falluje planira se nastavljanje lomljenja pobunjeničke kralješnice u središnjim dijelovima Iraka, nemirnijim dijelovima Bagdada i u sjevernim područjima, osobito u Mosulu i Kirkuku. Šijiti se drže po strani, jer im američki udari protiv sunita odgovaraju: računaju da će na izborima, ako se prihvati načelo »jedan čovjek - jedan glas«, osvojiti većinu parlamentarnih mjesta i formirati vladu koja neće imati ništa protiv da se Irak više osloni na Iran. Washington na to vjerojatno neće pristati pa se do proljeća 2005. mogu očekivati šijitske pobune.</p>
<p>I dok se stari saveznici Amerikanaca u Iraku počinju povlačiti, Hrvatska više neće moći izbjeći angažiranje u toj zemlji. Svejedno je hoće li Hrvati prvo u Irak stići kao civili ili vojnici. Naši vozači ionako već godinu dana opslužuju američku logistiku u Iraku. Pojavljivanje nekoliko hrvatskih liječnika, zaštitara, vojnih policajaca ili savjetnika za humanitarna pitanja neće biti senzacionalno.</p>
<p>Mjerilo za daljnje hrvatske poteze prema Iraku je činjenica da je George Bush uvjerljivo pobijedio na izborima. Američki narod dao mu je mandat da u daljnje četiri godine sredi Irak i pobijedi u borbi protiv terorizma. Tek sada u pravom svjetlu vrijedi ona Busheva: »Tko nije s nama, taj je protiv nas«. Hrvatska vlada će morati hladnokrvno kalkulirati, kao ranije Poljska i Makedonija. Poljaci su svjesno ušli u rizik, u potpunosti podržali Buha, poslali puno vojnika u Irak (pretrpjeli i nešto gubitaka), ali su za uzvrat dobili povlašten status: poljskim oružanim snagama ubrzano stižu najsuvremenija američka oružja, trgovina sa SAD-om cvate, Poljaci su općenito američki miljenici u Europi. I Makedonija je dočekala svojih »pet minuta«. Simboličan broj njenih specijalaca u Iraku i tri odsječene glave bile su dovoljne Bushu da, unatoč Grčkoj, prizna naziv države, Makedonija.</p>
<p>Kod Busha se politika »ti meni, ja tebi« isplati pa službeni Zagreb treba, u vezi s Irakom, napraviti dobar plan s unosnim ciljevima, u što su brži ulazak u NATO i EU svakako uključeni.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>U očekivanju špijunskog bontona</p>
<p>ŽELJKO KRUŠELJ</p>
<p>Slučaj novinarke Helene Puljiz opet je bacio sjenku na metode djelovanja Protuobavještajne agencije, ali i način rada Vijeća za civilni nadzor sigurnosnih službi. Problem je to osjetljiviji što se zbiva uoči predizborne predsjedničke kampanje, a situaciju komplicira i to što odgovornost za imenovanja u obavještajnim službama dijele i Markov trg i Pantovčak.</p>
<p>Najviše uznemiruje ponavljana teza da je novinarka detaljno ispitivana o temama koje bi, navodno, trebale ulaziti u njezin uobičajeni djelokrug rada. Nejasno je do kojih bi to opasnih spoznaja za sigurnost države, i kako, mogla doći. Ako je ipak saznavala nešto što izlazi iz uobičajene novinarske radoznalosti, onda bi aktualni predsjednik imao najviše motiva da zatraži očitovanje o njezinom djelovanju. </p>
<p>S druge strane, ako su nespretni obavještajci željeli od nje doznati nešto kompromitirajuće o Mesićevim suradnicima, onda »pospremanje« u obavještajnim službama nije završeno. Time bi se potvrdilo da se POA upleće u političke spletke pa bi to Vlada morala energično raščistiti. Ne smije se zaboraviti da je za mandata prethodnih HDZ-ovih vlada bilo masovnih prisluškivanja novinara, što je uoči trećesiječanjskih izbora zaoštrilo protuhadezeovsko raspoloženje. Sanaderova jasna linija odbacivanja svih nedemokratskih metoda ophođenja s medijima trebala bi i sad biti putokaz u principijelnom rješavanju tog slučaja, dio kojeg mogu biti i suspenzije ili ostavke odgovornih. Netko bi mogao sarkastično primijetiti da nam žurno treba novi špijunski bonton.</p>
<p>Dodatnu zbrku u svemu stvara i Poslovnik o radu Vijeća za civilni nadzor. Ono ima samo savjetodavnu funkciju, bez prava obraćanja javnosti, a zaključke donosi isključivo matični Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Tako se može dogoditi da u međustranačkom nadglasavanju argumenti Vijeća uopće ne budu uzeti u obzir. Odgovornost za takvu proceduru snosi prethodna koalicijska vlast, jer ni njoj očito nije bilo stalo da građani budu previše dobro informirani o špijunskim zavrzlamama.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="7">
<p>Zadrtost nas opet uznemirava i suprotstavlja</p>
<p>U Uredbi o vojnim sudovima iz svibnja 1944. doista piše tko su ratni zločinci i narodni neprijatelji, i nema onoga tko je živio i radio u vrijeme Drugoga svjetskog rata u Hrvatskoj, osim partizana, a da nije svrstan u jednu od tih dviju kategorija: bilo je dovoljno što je tkogod izdao narodnu vlast popravljajući ili izrađujući cipele i šešire njemačkim, talijanskim ili ustaškim vojnicima, da ih je brijao ili im prodavao kalendare...</p>
<p>JOSIP GRBELJA </p>
<p>Površnost i ideologijska zadrtost u suprotstavljanjima nekim zahtjevima za ponovnim suđenjem osobama strijeljanim ili obješenim poslije Drugoga svjetskog rata (1945. – 1947. godine), među kojima je i novo suđenje dr. Mili Budaku, odnosno o problemu koji je u poraću nametnut Hrvatskoj – kao nikad nijednoj državi na svijetu, opet nas – uznemiravaju i suprotstavljaju. </p>
<p>Zato molim da prosudimo trezveno, ne antifašističko-fašistički, kao »lijevi« ili »desni«, progresivni ili konzervativni, kao pobjednici ili poraženi, nego ljudski, razmišljajući o svakoj prezentiranoj činjenici. </p>
<p>Dr. Mile Budak, s generalijama iz presude Vojnog suda II. armije JA od 6. lipnja 1945. koje glase: pok. Mile i Ane, rođen 30. kolovoza 1889. u Svetom Roku, općina Lovinac, Lika, Hrvat, rimokatolik, odvjetnik, otac troje djece, imućan, sa stanom u Zagrebu, navodno osuđivan, bio je toga dana (6. lipnja 1945.) osuđen na smrt vješanjem. </p>
<p>S njim, u svega nešto dulje od sat vremena, strijeljana je ili završila na dugogodišnjoj teškoj robiji gotovo cijela vlada NDH: Juraj Rukavina, Ivan Vidnjević, dr. Nikola Mandić, dr. Julije Makanac, Nikola Steinfel, dr. Pavao Canki, Ademaga Mešić, Lavoslav Milić, dr. Bruno Nardelli i drugi. </p>
<p>Prošlih dana javnost je tko zna koji put uzdrmana njihovom sudbinom, ali javnost u tom uzdrmavanju ili u antifašističko-fašističkom nadmudrivanju, borbi krajnjim ideologijama, netolerancijama, nije čula istinu.</p>
<p>Dokaz broj 1: Oko 140 hrvatskih intelektualaca istupilo je u javnost sa zahtjevom da se dr. Mili Budaku ponovo sudi, smatrajući poratnu presudu neodrživom. Obratili su se, dakle, pravosudnim tijelima, neovisnoj vlasti u Hrvatskoj (neovisna je i u svijetu). Ta neovisna sudska vlast, međutim, još u Hrvatskoj nije progovorila ni riječi, a umjesto nje – u javnosti su nastupili političari i novinari, oštro presudivši prošlosti.</p>
<p>Dokaz broj 2: Velikoj većini strijeljanih ili obješenih u poraću (1945. – 1947.) oduzeta su politička, građanska (osobito imovinska) i roditeljska (nasljedna) prava, što sada (2004. – 2005.), među ostalim, može biti vrlo aktualno. Sadašnje vlasti prihvatile su, naime, zakone o povratu nacionalizirane ili eksproprirane (dakle – oduzete) imovine, a kome će ona biti vraćena ako je nasljednicima 1945. – 1947. oduzeto nasljedno pravo. </p>
<p>Zato nasljednici strijeljanih ili obješenih sada traže ponovna suđenja svojim očevima, stričevima, braći i drugima – ne samo iz ideologijskih (obrane ustaštva) nego i iz najljudskijih prava i potreba: da kažu kako su imali djeda, oca, brata, strica itd. i da su oni nasljednici. </p>
<p>Dokaz broj 3: Neki od tih ljudi prvi put su na suđenju čuli za što su optuženi (terećeni), ali ne samo da u to nisu mogli vjerovati nego nisu imali ni pravo žalbe. Slučaj dr. Brune Nardellija, osuđenog na dvadeset godina lišenja slobode s prisilnim radom i deset godina gubitka građanskih i političkih prava (teške robije) više je nego karakterističan i poučan.</p>
<p>Citiramo dio zajedničke presude koja se odnosi na njega: »… što je od vremena kapitulacije Italije pa dalje, tj. od početka rujna 1943. godine bio 'glavar' građanske uprave u Dalmaciji, pod čijom je upravom izvršen masovni pokolj našega naroda u Dalmaciji, a naročito u Bilicama, Dubravi, Poljicima i Sinju, i pod čijom je upravom osnovano zloglasno mučilište u Zablaću kod Šibenika pod komandom zloglasne formacije zvane 'Konrad'.« </p>
<p>Njemu, dužnosniku NDH, pripisani su zločini – Talijana (pokolj 32 osobe u Bilicama kraj Šibenika zbog rušenja TT-stupa, u Dubravi kraj Šibenika zbog TT-stupa i »odmetništva«) te Nijemaca s četnicima (u Sinju i Poljicima), a već su onda i vrapci pjevali da se u Zablaću smjestila i tu djelovala – zloglasna četnička skupina »Konrad«, u kojoj nije bilo Zablaćana. Dr. Bruno Nardelli, kad se ta četnička skupina tu smjestila i djelovala (ljeto 1944.), nije uopće bio u Dalmaciji, nego u Zagrebu. </p>
<p>O svima njima Vojni sud II. armije JA) presudio je: »…tim svojim djelovanjem okrivljeni su počinili djela veleizdaje, ratnog zločinstva i narodnog neprijatelja opisana u čl.13. i 14. Uredbe o vojnim sudovima od 24. V. 1944. g., pa se radi toga, na osnovu čl.16. i 17. citirane Uredbe i čl. 1. Uredbe o nadopuni Uredbe o vojnim sudovima proglašavaju ratnim zločincima i narodnim neprijateljima.« </p>
<p>U Uredbi o vojnim sudovima iz svibnja 1944. doista piše tko su ratni zločinci i narodni neprijatelji, i nema onoga tko je živio i radio u vrijeme Drugoga svjetskog rata u Hrvatskoj, osim partizana, a da nije svrstan u jednu od tih dviju kategorija: bilo je dovoljno što je tkogod izdao narodnu vlast popravljajući ili izrađujući cipele i šešire njemačkim, talijanskim ili ustaškim vojnicima, da ih je brijao ili im prodavao kalendare i rokovnike, da je pisao ili redigirao u njihovim novinama, snimao tada filmove, sudjelovao na izložbama ili predavao u pučkim učilištima.</p>
<p>Njihovi potomci, dakako, ostajali su bez – prava na nasljedstvo. </p>
<p>Sada traže da se sud, a ne političari i novinari, izjasni o tome je li još u nekoj državi na svijetu sinu ili kćeri, ženi ili unuku oduzeto roditeljsko (nasljedno) pravo: da ne smiješ reći – to mi je bio djed, otac, brat, sestra, tetka ili stric (makar bio i crni vrag ili koljač), a ovo njegova rodna kuća, prodavaonica, frizerski salon, knjižara, knjiga ili kinematograf. </p>
<p>Autor je doktor znanosti, publicist iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Pravi junački pothvat i žalosna povijesna činjenica </p>
<p>Legendarni pohod bataljuna Kalničkoga partizanskog odreda u Međimurju prije šezdeset godina dobiva na svom povijesnom značenju. A zajedno s njim i akcije diverzantskih skupina širom Međimurja tijekom četiri godine okupacije</p>
<p>IVO HORVAT</p>
<p>Prema uzoru na Istrane i Dalmatince, dočekasmo i to da je u Međimurju, barem u tamošnjem županijskom tisku, ali ne i u središnjim listovima u Zagrebu, obilježena važna obljetnica: šezdeset godina oslobodilačkog pohoda jednoga bataljuna Kalničkog partizanskog odreda koji je 27. listopada 1944. prešao Dravu kod Podbresta i u borbenom maršu za dva dana prošao Turčišće, Dekanovec, Novakovec i Podturen. </p>
<p>Tu u Podturnu održali su javni miting, da bi – kako opisuje povjesničar Vladimir Kapun – navečer jedna četa krenula u Peklenicu gdje su napali pedeset mađarskih vojnika čuvara naftnih izvora, a druga je četa preko Vratišinca krenula u Mursko Središće. Slijedio je udar na posadu u Selnici ojačanu s osamdeset vojnika iz Čakovca. Rezultat: pedeset pet zarobljenih i dvanaest poginulih mađarskih »honveda«). Čitava je akcija izvedena pod vodstvom Franje Frančića, Pere Pintera i Viktora Kocijana. </p>
<p>U čemu je iznimna važnost toga pothvata? U tome što je izveden u kasnu jesen 1944. kad su se kroz Međimurje provlačile brojne jedinice njemačke vojske pred naletom ruske armije s istoka. </p>
<p>Međimurje je tada bilo opsjednuto vojskom, pa je izvedba partizanskog pohoda kroz središnja naselja bila pravi junački pothvat, na samoj granici nacističke Njemačke koja je 1941. anektirala i mariborsku oblast Slovenije. </p>
<p>»Kad smo se vratili na Kalnik«, pričao mi je svojedobno Frančić, »veselju nije bilo kraja«. Frančić je poznat po tomu što je pedeset i sedam put prelazio Dravu i vodio diverzantske i druge akcije u Međimurju. A zna se što je to tada značilo: s jedne strane Drave ustaše, a s druge mađarske straže. Prigodom jednoga takvog prebacivanja smrtno je stradao i jedan od organizatora oslobodilačkog pokreta u Međimurju, Marko Kovač iz Turišća, kasnije proglašen narodnim herojem. </p>
<p>Žalosna je povijesna činjenica da za cijelo vrijeme okupacije potlačeni međimurski Hrvati nisu u svojoj borbi bili potpomognuti ni od koga od Pavelićevih ustaša koji su prema Hitlerovu nalogu prepustili Međimurje Hortyevoj Mađarskoj, kao što su Dalmaciju predali Mussolinijevoj Italiji. </p>
<p>Kad je 1957. Horty umro, Pavelić je u emigraciji u Argentini napisao topli nekrolog u čast bivšem okupatoru Međimurja: »Regent Horty bio je veliki prijatelj hrvatskog naroda. Njegovo vladanje Mađarskom bilo je prava blagodat za sav mađarski narod« (Hrvatska, Buenos Aires, 13. veljače 1957.). Eto i to je slika ustaškog odnosa prema hrvatskom Međimurju i oslobodilačkoj borbi Međimuraca. </p>
<p>Imajući sve to na umu, legendarni pohod bataljuna Kalničkoga partizanskog odreda u Međimurju prije šezdeset godina dobiva na svom povijesnom značenju. A zajedno s njim i akcije diverzantskih skupina širom Međimurja tijekom četiri godine okupacije. </p>
<p>Ukupne ljudske žrtve vrlo su bolne za malo Međimurje: tisuću i sto života, u čemu su čakovečki Židovi podnijeli najviše – u njemačkim logorima, kamo su odvedeni 1944., izgubili su oko petsto ljudi, preživjelo ih je stotinjak. </p>
<p>To nas podsjeća i na događaje prvih dana listopada 1943. kada je u ranu zoru po međimurskim mjestima uhvaćeno tristo ljudi, politički sumnjivih za okupatorsku vlast. Posebnim vlakom odvedeni su u logor u Sarvaru. Našli su se tu Međimurci raznih političkih opredjeljenja: od ljevičara do radićevaca, među njima i radićevac odvjetnik dr. Mato Slaviček. Bivši narodni zastupnik za kotor Prelog, Ivan Petković, bio je zatvoren još prije; od posljedica mučenja poslije je umro. </p>
<p>Sličnu akciju hvatanja Međimuraca i odvođenja u logore Mađari su proveli i potkraj 1944. Tako je malo Međimurje dalo svoj veliki doprinos oslobodilačkoj borbi Hrvata protiv fašizma i značajan prilog antihitlerovskoj koaliciji u svijetu. </p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Zagreba.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="9">
<p>Skuplji »pauk« sve nezasitniji</p>
<p>Oduvijek je bila praksa da su troškovi odvoženja automobila 200 kuna viši od najniže kazne za parkiranje, ispričao nam je direktor Zagreb parkinga Mate Kraljević. Ovoj kazni treba dodati i iznos koji se mora platiti policiji za prekršaj, između 300 i 500 kuna, ovisno o prekršaju. Prošle je godine »dignuto« 28.046 vozila, dakle prosječno 80 na dan. Iz ovih brojki jasno se vidi da je riječ o prilično unosnom poslu</p>
<p>Posljednjih dana u Vjesnik stižu brojne pritužbe građana na učestalo »dizanje« automobila od strane Zagreb parkinga. Budući da je nedavno poskupljenje »pauka« još jedan u nizu ataka na džep građana, odlučili smo odgovore potražiti od direktora Zagreb parkinga Mate Kraljevića.</p>
<p>»Stara cijena od 300 kuna za troškove odvoženja automobila vrijedila je od 1993. pa sve do 16. kolovoza ove godine. Sada je ona 500 kuna. Povećana je jer su porasli troškovi života, na primjer cijena benzina, ali i da se prisili građane na poštivanje prometnih propisa. To je već dalo rezultate. Inače, oduvijek je bila praksa da su troškovi odvoženja automobila 200 kuna viši od najniže kazne za parkiranje«, ispričao nam je Kraljević. Ovoj kazni treba dodati i iznos koji se mora platiti policiji za prekršaj, između 300 i 500 kuna, ovisno o prekršaju. Prošle je godine »dignuto« 28.046 vozila, dakle prosječno 80 na dan. Iz ovih brojki jasno se vidi da je riječ o prilično unosnom poslu. </p>
<p>»Zagreb parking nema nikakvu dobit od 'pauka'. Ta sredstva nisu iskorištena za, primjerice, povećanje plaća djelatnika, već za nove projekte. S ponosom mogu reći da smo kao gradska tvrtka iz vlastitih sredstava financirali gradnju deponija za stara vozila, uveli novi sustav plaćanja parkiranja, M parking, nabavili nova vozila i to u posljednje tri godine devet novih te sagradili garažu na Langovom trgu, koja je jedna od modernijih u Europi« ističe Kraljević. </p>
<p>Najviše pritužbi građani imaju na kriterij i nedosljednost pri odvoženju osobnih vozila, odnosno smatraju da bi trebao postojati veći prag tolerancije prema vozačima. »'Pauk' kreće na policijsku dojavu. Kad je riječ o povredi zakona o sigurnosti prometa, na licu mjesta uz naše djelatnike imate i prometnog policajca. Ako je riječ o parkiranju na zelenoj površini, onda je tamo i komunalni redar. U zadnje vrijeme na teren izlazimo i na dojave građana. Primjerice, samo iz naselja Vrbik dnevno nam stiže više od sto poziva«, priča Kraljević. </p>
<p>Zagreb parking planira u suradnji s Gradom sagraditi još jednu garažu, ispod Srednjoškolskog igrališta kod muzeja Mimara. Uskoro bi trebala biti dobivena lokacijska dozvola, pa bi Zagreb dobio još 713 parkirnih mjesta. No, postavlja se pitanje isplativosti tolikih garaža. Na primjer, na Kvaternikovom trgu automobili se stalno krivo parkiraju, a u blizini, kod Martićeve, podzemna garaža zjapi prazna. A u planu je i gradnja i podzemne garaže ispod Kvatrića. </p>
<p>»Čak 60 posto parkirališta u gradu je u zelenoj zoni, gdje je dozvoljeno maksimalno zadržavanje od tri sata, a sat stoji dvije kune. U centru, koji pripada crvenoj zoni, sat stoji osam kuna, i upravo zato sat parkiranja u garaži stoji sedam kuna, kako bi ljudi stekli naviku parkiranja u garažama« zaključuje direktor Zagreb parkinga.</p>
<p>Marijan Brala</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Njihova adresa - Glavni kolodvor</p>
<p>Beskućnici su poznata lica a neke znamo još i iz doba Jugoslavije, rekao je Zoran Nekić, dežurni operativni pomoćnik HŽ-a / Ljeti na kolodvoru oforme i pravo malo domaćinstvo. Tu peru rublje, održavaju higijenu i jedu, jer ionako drugdje ne mogu</p>
<p>Vjesnikovi reporteri su u noći na nedjelju prisustvovali raciji zaštitara Željezničkoga kolodvora u vagonima na slijepim kolosijecima u kojima znaju prespavati beskućnici. U toplim vagonima i na suhom ljudi s dna socijalne ljestvice znaju se udomiti na jednu noć. Ta noć očito nije bila naklonjena Vjesnikovim reporterima tako da nismo zatekli ni jednog beskućnika. </p>
<p>»Pročešljali« smo desetak vagona s petoricom zaštitara, ali vagoni su bili prazni - baš kakvi bi i trebali biti. Ipak, ima dana kad ih nađu i po petnaestak u vagonima, kaže Zoran Nekić, dežurni operativni pomoćnik HŽ-a. Nekić je istaknuo da oni ne rade velike probleme i ne uništavaju imovinu. Osnovni je problem što neki znaju obavljati nuždu u vagonima. Petkom se svi vagoni čiste, a najgore je kad subotom ujutro utvrde da vagon ne može krenuti u promet jer u njemu jako zaudara. Zbog ponovnog čišćenja vlakovi znaju kasniti i do pola sata.</p>
<p> Zaštitari kažu da racije nikad nisu pretjerano dramatične. Nema nasilja. Obično ih zamole da se udalje iz vagona. Ako i bude sukoba, zove se policija, koja ih odvodi u postaju. Nekada znaju popiti kapljicu više i u tom slučaju zovu Hitnu pomoć. Nekić ističe da HŽ ima daleko više problema s mladim delinkventima. Tako je u Vjesnikovoj raciji zabilježena provala u vagon u kojem je netko aparat za gašenje požara ispraznio po cijelom vagonu. »Često nalazimo i mlade ljubavnike po vagonima«, nastavio je Nekić.</p>
<p>»Beskućnici su poznata lica, a neke znamo još i iz doba Jugoslavije«, rekao je Nekić. Preko dana obilaze perone, pomalo »žicaju« ili pomažu putnicima prenijeti putne torbe. Kao nagradu znaju dobiti pedesetak kuna, a turisti ih darivaju čak i sa po 25 eura. </p>
<p>U noći na subotu na kolodvoru smo zatekli dvoje beskućnika, stariju gospođu i gospodina, koji nisu bili raspoloženi za razgovor.</p>
<p>Ima i onih koji ne izgledaju kao beskućnici i to su obično džepari. Osoblju na kolodvoru treba i do godine dana da ih primijete. </p>
<p>Klupe, topli pod uz radijator ili tek suho mjesto unutar zgrade kolodvora utočište su dvadesetak stalnih beskućnika. Policija ih svaki dan tjera, a nekada i privodi. Policajac u ophodnji rekao je da privode one za koje znaju da imaju pozamašni kriminalni dosje. Ostale samo udalje s kolodvora. </p>
<p>Radnici HŽ-a kažu da moraju čuvati posjed od uništavanja i tjerati beskućnike, ali kako su ipak i beskućnici samo ljudi koje je sudbina izbacila na ulicu i da vjerojatno nije njihov odabir da žive na taj način.</p>
<p> Ljeti na kolodvoru oforme i pravo malo domaćinstvo. Tu peru rublje, održavaju higijenu i jedu, jer ionako drugdje ne mogu. </p>
<p>Katarina Hrnjkaš</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Prenoćišta su nekima trajno rješenje </p>
<p>Uputnicom jednog od centra za socijalni rad mnogi nezbrinuti ljudi odlaze u prenoćišta. Oko 40 posto njih ostaje do dvije godine, rekla je Snježana Puškadija, načelnica Ureda za socijalnu skrb. Ima i onih koji su stalni gosti prenoćišta već osam godina. »Nažalost, prenoćišta nisu tranzit ili privremeni smještaj. Nekima je to trajno rješenje«, rekla je, dodajući da je dugoročni plan Grada da se poboljšaju uvjeti u prenoćištima, te da se prošire postojeći kapaciteti. U strategiji socijalne politike Grada je i besplatan pregled jednom godišnje za sve u prenoćištima Zagreba. </p>
<p>Osobe bez ikakva primanja mogu po Zakonu o socijalnoj skrbi ostvariti pomoć od 400 kuna ako su radno sposobni. Za radno nesposobne pomoć je 600 kuna. »Centri za socijalni rad mogu uskočiti s jednokratnom pomoći za pojedine slučajeve«, istaknula je Puškadija. </p>
<p>U slučajevima kad beskućnik premine, a nema rodbinu koja bi ga sahranila, Grad pokriva troškove ukopa. Minimalna cijena ukopa je oko dvije i pol tisuće kuna. U to je uključeno opremanje pokojnika, lijes, prijevoz i kremiranje. Urne se polažu u zajedničku grobnicu na Miroševcu. Prije se nisu pisala njihova imena i prezimena, ali danas je to obveza. Ako postoji rodbina koja ima obiteljsku grobnicu i želi pokojnika smjestiti u nju, ali nemaju novca za ukop, Grad pokriva i te troškove ukopa.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Nove usluge i plavi noćni izgled kolodvora</p>
<p>Autobusni kolodvor Zagreb u srijedu, 17. studenoga, obilježava 43 godine neprekidnog rada na današnjoj lokaciji u Aveniji Marina Držića. Taj će se dan obilježiti uvođenjem novih aktivnosti i usluga, među kojima direktor Autobusnoga kolodvora mr. Vjekoslav Karara kao posebnu novost ističe početak rada Cargo službe. </p>
<p>Riječ je o usluzi dostave pisama i paketa autobusima koja će zaživjeti zahvaljujući međusobnoj suradnji s prijevoznicima, drugim kolodvorima i tvrtkom City Express. »U sklopu te usluge paketi i pisma moći će se dostavljati po sistemu 'danas primljeno, danas isporučeno - od vrata do vrata'«, objašnjava direktor Karara, koji predviđa da će se njome služiti uglavnom poduzeća. Stvar će funkcionirati tako da će pakete dovezene autobusima preuzimati dostavljači City Expressa, koji će ih isporučivati na određenu adresu. </p>
<p>Opcija je i da se paket spremi u prostoru Cargo službe, pa da ga se osobno preuzme na kolodvoru. Svaka će pošilja biti osigurana i za dostavu će se uredno izdavati računi s plaćenim PDV-om. Karara je svjestan da će to izazvati protivljenje nekih prijevoznika, te napominje kako je to jedan od načina borbe protiv sive ekonomije. </p>
<p>»Na Cargo prijevozu se u Zagrebu godišnje okrene i 400 milijuna kuna, od čega čak 170 milijuna na Autobusnom kolodvoru. Želimo da to sve bude legalno i da se na tu uslugu uredno plaća porez. Isprva će Cargo služba raditi samo u Zagrebu, Splitu i Šibeniku, a za dva mjeseca bi bila dostupna u većem dijelu Hrvatske«, kaže direktor. </p>
<p>Novom uslugom kolodvora bez dijela kolača mogle bi ostati i Hrvatske pošte, ali Karara poručuje da ulazak u Europsku zajednicu podrazumijeva demonopolizaciju čitavog niza djelatnosti. Smatra, međutim, da pošta neće biti previše ugrožena jer se neke njene usluge ne mogu zamijeniti. Pokretanjem Cargo službe neće biti novog zapošljavanja, pa će Autobusni kolodvor i dalje imati 130 zaposlenih. </p>
<p>Na Dan Autobusnoga kolodvora proradit će i digitalni sustav vođenja prometnog dnevnika koji se zasniva na senzorima i magnetnim karticama. Sustav vodi evidenciju, zapravo broji autobuse koji ulaze i izlaze s kolodvora bilježeći vremena njihovog polaska, odnosno dolaska. Novost je i da će se u turističkoj agenciji u sklopu kolodvora od 17. studenoga moći kupovati zrakoplovne, željezničke i brodske putničke karte. </p>
<p>U tijeku je uređivanje sanitarnih čvorova, tako da će potkraj mjeseca na dolaznim peronima biti u funkciji novouređeni javni zahodi, ali i tuševi. Do kraja godine trebalo bi biti uređene i sanitarne prostorije u holu kolodvora. »Završavamo natječaj za postavljanje novih displeja na dolaznom peronu i čekaonici, tako da će putnici uvijek imati pregled autobusa koji kreću, odnosno stižu«, napominje naš sugovornik. </p>
<p>Budući da on kolodvor doživljava kao »vrata grada«, u njegovom holu se stalno izmjenjuju različite umjetničke izložbe, a sada je postavljena izložba umjetničkih fotografija Stephana Lupina. »Zagreb je dosta mračan grad i niz javnih objekata trebao bi imati posebnu rasvjetu. Stoga će još ovaj mjesec naša zgrada biti noću osvijetljena u zagrebačkoj plavoj boji«, najavio je direktor. Novostima tu još nije kraj, jer bi kolodvor do Božića trebao udomiti i internet caffe.</p>
<p>Boris Jagačić</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Hitna pomoć na razini od prije 20 godina</p>
<p>Smrt Dragice Matić iz Velike Gorice, koja je umrla zato što joj nije na vrijeme pružena hitna medicinska pomoć, ponovo je uznemirila sve Velikogoričane, koji se već godinama žale na nedovoljan broj ekipa hitne pomoći. Podsjećamo, 48-godišnja Dragica Matić umrla je prije desetak dana zbog vode u plućima, a mogla je biti spašena da je hitna pomoć, koja je bila na drugom dijelu Grada, stigla odmah. Pacijenticu je pokušala spasiti liječnica opće prakse, ali nije ništa mogla napraviti jer u vozilu nije imala defibrilator.</p>
<p>Problem je, kako doznajemo od jednog člana ekipe hitne pomoći, što u smjenama koje traju po 12 i 24 sata samo jedna ekipa pokriva područje od 500 četvornih kilometara. Na tom području (Velika Gorica i općine Kravarsko, Pokupsko i Orle) živi oko 80 tisuća ljudi. Konfiguracija terena oko općina (riječ je brdovitom terenu i lošim cestama) vrlo je teška, a oni imaju vozila koja su stabilna samo ako se u njima vozi oko tone tereta. »Uvjeti rada su katastrofični, doslovce padamo s nogu, ne bismo stigli sve obaviti ni da imamo helikopter«, rekao je Vjesnikov sugovornik želeći ostati anoniman. Dodao je da imaju samo jedan defibrilator (služi za oživljavanje pri zastoju srca), kojeg moraju seljakati iz vozila u vozilo. </p>
<p>Vršiteljica dužnosti ravnateljice županijskog Doma zdravlja Nada Mihordin kazala nam je da se već godinama pokušavaju poboljšati uvjeti rada na tom području, kojem bi zapravo trebalo ukupno devet timova hitne medicinske pomoći. </p>
<p>»Uvjeti su kao prije 20 godina, a broj stanovnika se utrostručio. Velika Gorica je danas šesti grad po veličini u Hrvatskoj.</p>
<p> Sve se to zna i u Ministarstvu zdravstva, međutim, problem je što nema novca za financiranje tih timova«, rekla je Mihordin. Naglasila je da je drugi defibrilator kupljen te da će se Ministarstvu ponovo uputiti zahtjev za poboljšanje uvjeta rada u velikogoričkom domu zdravlja. </p>
<p>Jasminka Filipas</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="14">
<p>Nezadovoljstvo nominacijama izaziva nove frustracije</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Vikend je, kao i obično nakon nominacija, u Big Brother kući počeo mirno, ali je u nedjelju popodne završio Željkovom željom da izađe van, od čega ga je odgovarala Sanja, rekavši »neka pričeka barem do petka«. To i ne čudi s obzirom na napetu atmosferu koja vlada u kući, a i Željkov očigledan osjećaj krivnje kojeg ima zbog neispunjenja tjednog zadatka. U vrijeme zaključenja lista, još se čekao dolazak psihologinje koja je trebala razgovarati s prilično odlučnim Željkom.</p>
<p>Budući da je u petak bilo najneizvjesnije glasovanje dosad, a Marina i Alen izbjegli su kandidaturu sa Željkom i Sanjom samo zbog toga što je Marina jednim glasom presudila na Sanjinu štetu, prilike u kući još su uvijek napete - tim više što zbog Željkove pogreške nisu uspjeli svladati tjedni zadatak provlačenja kroz paukovu mrežu.</p>
<p>Naime, iako su tjedan dana mogli vježbati provlačenje kroz mrežu, Željko je od početka prilično neozbiljno shvatio zadatak koji je za njega kao najkrupnijeg člana kuće već unaprijed dodatno težak, pa je radije sjedio u dnevnom boravku po cijele dane, nego se mučio prolaskom kroz prepreke po kući. To ga je konačno i koštalo, jer mu je nedostajalo spretnosti i samopouzdanja, pa je ostalim ukućanima u dva pokušaja prolaska kroz mrežu oduzeo 15-ak minuta, iako su djevojke zadanu mrežu prolazile za tri ili četiri minute. Kasnije je, u razgovorima pred spavanje, rekao kako misli da je Big Brother namjerno postavio teško savladivo vremensko ograničenje od 35 minuta, kako stanari ne bi ispunili zadatak, a uz to je pustio i glazbu iz filma »Mission Impossible«, u čemu je (valjda samo) Željko vidio zle namjere Big Brothera…</p>
<p>S druge strane, Sanja svoju nominaciju podnosi s manje zajedljivosti nego Željko. Uglavnom šuti, čisti za još neodgojenim psićem Bigijem, i vjerojatno u glavi računa čiji je glas prevagnuo za njezinu nominaciju. Slično se događa i Željku, kojeg je zaista neočekivano »izdala« sve donedavno u njega zaljubljena Valentina, koju je on očito »odbio« paralelno se družeći i sa Sanjom. Opet se pokazuje kako je odbijena žena - najopasnija.</p>
<p>Iako se o tome ne razgovara, jasno je da je u okolnostima vidljive podjele na muške i ženske stanare djevojkama nedostajala solidarnost. Marina je, naime, nominirala Sanju, čime se pridružila očiglednom dogovoru između muških ukućana, koji je po prvi put u 54 dana ujedinio tako različite kriterije, pa su i Alen i Saša i Zdravko izabrali Sanju, dok je Željko bio »neposlušan« zbog svoje povezanosti s brbljavom Našičankom.</p>
<p>Istovremeno je došlo do sukoba između Marine i djevojčicama omiljenog »Beckhama« Zdravka, pa se otvoreno dobacuju rečenicama pred ostalima, šireći tako nervozu koju stanari osjećaju (i negiraju) oko smanjene količine cigareta. Big Brother, naime, jednu kutiju naplaćuje 25 kuna, pa je tako ovog tjedna narudžba smanjena na samo 4 kutije, jer ukupno imaju 725 kuna za sve namirnice i tjedne potrepštine.</p>
<p>Nakon što je u petak Saša, samo dan poslije razbijanja čaša čije su krhotine zamalo pogodile Sanjino lice, velikom loptom razbio i prozor, organizatori su ga ponovo upozorili zbog neodgovornog ponašanja. Kako bi zadovoljili želju ukućana za nekakvom razonodom, poslije nominacija je ukućane u kutu dnevnog boravka dočekao pravi pikado-aparat, koji će jedno vrijeme u sebe skupljati mnoge frustracije članova Big Brother obitelji.</p>
<p>Uz ukućana poput Saše, koji je dosad sasvim slučajno razbio najmanje petnaest stvari (čaše, prozori, kreveti, stolovi, stolci, nos, gležanj…), pitanje je, međutim, koliko je mudro u kuću postaviti potencijalno opasni pikado-aparat…</p>
<p>Zrinka Boršić</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Madonna kritizira »Pop Idol«</p>
<p>LOS ANGELES</p>
<p> - Slavna pjevačica Madonna ovih je dana izjavila kako joj se ne sviđa umjetno stvaranje zvijezda. Naime, Madonna je jedna od zadnjih slavnih osoba koje su se okomile i kritizirale show »Pop Idol« i »American Idol«. »Mislim da su ljudi opsjednuti neuspjesima i glavoboljama drugih ljudi. Mislim da im to daje određen stupanj perverznog uzbuđenja gledati natjecatelje kada potonu. Ne sviđa mi se taj način razmišljanja«, komentirala je Madonna.</p>
<p>Poznatu pjevačicu u kritiziranju showova koji stvarajući umjetne zvijezde »gubitnike« vrlo često izlažu neugodnom osjećaju poniženja i manje vrijednosti, ne bi smekšalo ni kada bi neka od epizoda dotičnog showa u cjelini bila posvećena njezinoj glazbi. Komentirala je, naime, da takvo što ne bi niti dozvolila.</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Nicole Kidman kao legendarna Coco?</p>
<p>NEW YORK</p>
<p> - Poznatu australsku glumicu i oskarovku Nicole Kidman, prema najavama, uskoro bismo mogli gledati u filmu inspiriranom životom slavne modne dizajnerice Coco Chanel. Ta vijest zapravo nikoga ne iznenađuje, jer je poznato koliko je glumica vezana uz kuću Chanel, a već je nebrojeno puta u javnosti naglasila da je parfemu Chanel No. 5 vjerna još od svoje četrnaeste godine. Zbog toga je izabrana i za novo lice tog Chanelova proizvoda čija je televizijska reklama premijerno prikazana prošli mjesec. Reklamu je režirao redatelj filma »Moulin Rogue« Baz Luhrmann, a Nicole je komentirala kako je uživala u njezinu snimanju.</p>
<p>»Nicole predstavlja jedinstveni standard elegancije i ona savršeno utjelovljuje duh naše kuće«, priopćeno je iz Chanela. Ugovor sa Chanelom bila je prva velika reklamna kampanja za Nicole Kidman koja je u ulozi zaštitnoga lica parfema Chanel No. 5 zamijenila kanadsku manekenku Estellu Warren. Prije njih taj su parfem reklamirale i glumice Catherine Deneuve, Ali McGraw, Candice Bergen i Carole Bouquet.</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Smrtonosan požar na »rave partyju« u Amsterdamu</p>
<p>AMSTERDAM</p>
<p> – U požaru koji je u nedjelju ujutro izbio u jednom amsterdamskom skladištu u kojemu se te noći održao ilegalni »rave party«, jedna je osoba poginula, a šestero ih je ozlijeđeno. Vatra je izbila između 7 i 8 sati, kada se u industrijskoj zgradi u kojoj žive tzv. squatteri, još nalazilo nekoliko stotina mladih »ravera«. </p>
<p>Vatrogasci su na mjestu požara pronašli jednu mrtvu osobu, dok ih je šestero prevezeno u bolnicu s teškim opeklinama i teškoćama u disanju. Policija još nije utvrdila uzrok požara čiji se gust dim mogao vidjeti iz mnogih dijelova Amsterdama. (akb)</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Europa osvaja Mjesec perilicom posuđa</p>
<p>Letjelica »SMART-1« vrijedna je oko 110 milijuna eura i teška svega 370 kilograma. U zadnjih je 13 mjeseci, kružeći oko Zemlje i »hvatajući« potrebnu <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT>, proputovala fantastičnih 80 milijuna kilometara i to sa svega 60 litara goriva! Usporedbe radi, Apollo 11 tih je 400.000 kilometara od Zemlje do Mjeseca prešao za četiri dana</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U noći s ponedjeljka na utorak, prva europska svemirska misija na Mjesec, nakon prijeđenih čak 80 milijuna kilometara, napokon će se približiti svome cilju. Letjelica »SMART-1« Europske svemirske agencije lansirana još 27. rujna prošle godine, Mjesecu će u noći 15. na 16 studenoga prići na oko 50.000 kilometara, a tada će otpočeti čitav niz složenih manevara kako bi je Mjesečeva gravitacija u konačnici privukla k sebi u orbitu.</p>
<p>Veličine obične perilice posuđa, »SMART-1« koristi inovativan mlazni pogon koji je pokreće isključivo snagom plina. Na sebi nosi solarne ploče što Sunčevu svjetlost pretvaraju u električnu energiju, kojom se pak elektroni razdvajaju od atoma ksenona. Nabijeni ioni nastali u tome procesu zatim se akceleriraju kroz magnetsko polje te na kraju izbacuju na stražnjoj strani letjelice, dajući joj na taj način blag, no sasvim dovoljan potisak za kretanje kroz svemir.</p>
<p>»Ovo je prvi put u povijesti da je neka letjelica Zemlju napustila koristeći ionski pogon«, ponosan je Bernard Foing, vođa projekta »SMART-1« u ESA-inu centru u nizozemskom Noordwijku. Za razliku, dakle, od inih letjelica koje su kao gorivo u prtljagi »nosile« dva sastojka što međusobno reagiraju – u pravilu vodik i kisik – »SMART-1« nosi samo ksenon, što ga čini mnogo lakšim, a time i jeftinijim. Slična tehnologija mogla bi se ubuduće koristiti i za daljnja osvajanja Marsa i Merkura. Europska će letjelica u Mjesečevoj orbiti provesti iduće dvije godine, kružeći oko njega na udaljenosti od 300 do najviše 3000 kilometara. U siječnju će početi prvo opsežno rendgensko istraživanje površine, nudeći znanstvenicima obilje podataka o njezinoj strukturi i starosti. Nova geološka mapa toga jedinog Zemljinog prirodnog satelita pomoći će im da otkriju na koji je uopće način stvoren Mjesec. Spektrometar D-CIXS izradit će i »kemijsku mapu« njegove površine koja bi nam trebala otkriti jeli Mjesec, nekoć davno, možda dio – dio Zemlje. </p>
<p>»Mi još ne znamo jesu li Zemlja i Mjesec stigli iz istog mjesta«, objašnjava znanstvenik Manuel Grande odgovoran za D-CIXS. Brojni njegovi kolege vjeruju, naime, da je Mjesec nastao nakon divovskog sudara Zemlje sa svemirskim objektom veličine Marsa – prije oko 4,6 milijardi godina. Neki znanstveni podaci tu smionu tezu čak i potvrđuju.</p>
<p>»SMART-1« opremljen je s ukupno sedam sofisticiranih instrumenata, uključivši i kameru visoke rezolucije koja će fotografirati potencijalne lokacije za slijetanje buduće robotske ili ljudske istraživačke misije. Koristeći infracrveni spektrometar, tražit će i tragove leda u kraterima na Mjesečevu južnom polu koji Sunca nisu vidjeli već milijardama godina.</p>
<p>Antun Krešimir Buterin</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Egipćani rendgenom otkrivaju tajnu smrti faraona Tutankamona</p>
<p>KAIRO</p>
<p> – Egipćani su se, čini se, zasitili života u neznanju. Tamošnji arheolozi planiraju izvaditi Tutankamonovu mumiju iz njegove grobnice te je odvesti u Kairo na detaljna testiranja kako bi, jednom za svagda, utvrdili je li faraon, koji je Egiptom vladao prije više od 3000 godina te umro kao tinejdžer, skončao prirodnom smrću ili je bio ubijen. »Kad pregledamo mumiju, točno ćemo znati od čega je sve bolovao, sve vrste ozljeda, kao i njegovu točnu dob«, objasnio je Reutersu Zahi Hawass.</p>
<p>Tutankamonova mumija, otkrivena 1922. zajedno s blagom, u Kairo će biti prevezena krajem studenoga, dok će rezultati CAT skeniranja koje će omogućiti 3D rendgensku sliku posmrtnih ostataka, biti poznati do kraja godine. Blago, uključujući i prekrasnu zlatnu masku koja mu je pokrivala glavu, u luksorskoj Dolini kraljeva otkrio je britanski arheolog Howard Carter, a otad je obično izložena u kairskome muzeju. Za razliku od blaga, faraonova je mumija ostala u grobnici, u kamenom lijesu.</p>
<p>Arheolozi su ga zadnji put otvorili 1968., kada su rendgenske zrake otkrile, kako se činilo, frakturu lubanje. Odmah su krenule spekulacije o ubojstvu, a kao glavni su se sumnjivci spominjali faraonov visoki svećenik i vojskovođa. Od 1968. godine mumiju više nitko nije vidio. Hawass ističe da su članovi Carterove ekspedicije, skidajući masku, uvelike oštetili i razbili mumiju, no to ne bi trebalo ugroziti nove pretrage.</p>
<p>Otkad je grobnica otkrivena, Tutankamona je okružio niz tajni. Primjerice, poznato je da je lord Carnarvon, pokrovitelj Carterove ekspedicije i jedan od prvih koji je ušao u grobnicu, ubrzo umro od ugriza komarca. Onodobne su novine pisale da je otvaranjem grobnice Carter na slobodu pustio faraonovo prokletstvo koje je potom ubilo Carnarvona i ostale vezane uz grobnicu. (akb)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="20">
<p>Sretna slikovnica sjećanja</p>
<p>U korpusu hrvatske skulpture Zvonimir Lončarić stvorio je jedinstven i univerzalno vrijedan »opus srca«, u kojemu je realizirao galeriju likova iz nostalgične slikovnice Zagreba </p>
<p>Rijetki su iz mračna naslijeđa 20. stoljeća, te kronike tjeskobe i smrti, uspjeli iznijeti takvu količinu radosti, sreće i vedrine kao što je to uspjelo kiparu, animatoru i scenografu Zvonimiru Lončariću.</p>
<p> Kipar koji je proteklih četrdeset godina usrećio tolike prolaznike svojim sjajno obojenim skulpturama – pijetlovima, kokicama, jahačima, damama u šarenim haljinama, gospodi u šeširima i punašnim plivačicama što su u potpunosti potirali sivilo zagrebačkih ulica, donoseći radost baš svačijem pogledu – otišao je tiho, u 77. godini, u svom domu.</p>
<p> Rođen 1927. u Zagrebu, Lončarić je pripadao onoj malobrojnoj generaciji što je diplomirala na Akademiji za primijenjenu umjetnost u klasi Koste Angelija Radovanija i Ernesta Tomaševića. Sintetizirajući plastična iskustva tradicije i jezika suvremene umjetnosti, Lončarić je među rijetkima u korpusu nacionalne likovnosti ostvario morfološki jedinstveno i izvorno djelo s elementima humora i fantastike.</p>
<p> Nikada Lončarića nisu zanimale mračne teme, niti obračun s epohom. Nije kao tolike njegove kolege vodio tjeskobne dijaloge s ništavilom. Svladao je danas gotovo nemoguću misiju da usreći druge! Poput onog čovjeka iz ruske priče, Lončarić naprosto nije mogao vidjeti ružne strane života! Ta tko se ne sjeća njegova »Pijetla« što je, vrteći se na negdašnjem Trgu Republike, izmamio osmijeh čak i u najtvrdokornijih? Stvorio je »opus« srca koji su obožavale generacije Zagrepčana što su potvrdile i njegove posljednje izložbe u Samoboru, a prije toga u zagrebačkoj galeriji »Beck«, kada je većina radova odmah rasprodana.</p>
<p> A nije teško objasniti zašto. Jedinstvena galerija likova koju je Lončarić stvorio podjednako pripada povijesti Zagreba, koliko je i likovno univerzalno prepoznatljiva. Gospoda u fraku pod polucilindrom, dame u točkastim opravama, vojnici u starinskim uniformama, naslikani, oblikovani u drvu, papiru, vosku, glini, bronci, plastici ili tijestu medenjaka, ili smanjeni na dimenzije dječjih igračaka – tvorili su nostalgičan spomenar Zagreba, kavana i šetališta.</p>
<p> Pa ako je Krešo Golik stvorio nezaboravne likove Zagrepčana na filmu, jednakom snagom stvorio je Lončarić svoj poetski likovni imaginarij. Oblikovni jezik te sretne slikovnice sjećanja idealno je oživio i u keramici, plakatima, a pogotovo u crtanim filmovima koje je radio u najslavnijim danima »Zagreb filma«, za koji je potpisao četiri rada: (»1X1 =1«, 1964.; »Bijeg«, 1969.; »Žderi«, 1973., i »Gosti«, 1977.), ali i niz nastavnih tzv. element-filmova.</p>
<p> Podjednako uspješno svoju je poetiku od 1966. primijenio u kazalištu radeći scenografije u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Tuzli. Da je živio u Francuskoj – bio bi međunarodna zvijezda i vjerojatno bi imao svoj muzej. Na Hrvatskoj je sada da opus majstora Lončarića dostojno sačuva i prezentira publici. </p>
<p>Marina Tenžera</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Podrška mladima</p>
<p>Zagrebačka filharmonija u ovoj sezoni ugošćuje i nekoliko mladih hrvatskih dirigenata. Tako je ovoga petka u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog koncert za pretplatnike Bijele oktave pripremio Tomislav Fačini, dirigent uglednog Oratorijskog zbora Crkve sv. Marka u Zagrebu i šef-dirigent Simfonijskog puhačkog orkestra Hrvatske vojske.</p>
<p> Na programu je bila fantazija za orkestar »Noć na pustoj gori« Modesta Petroviča Musorgskog u obradi Leopolda Stokowskog, »Folk Songs« Luciana Berija u interpretaciji altistice Martine Gojčete Silić i Osma simfonija u F-duru op. 93 Ludwiga van Beethovena. </p>
<p> Tridesetogodišnji Zagrepčanin Tomislav Fačini već je stekao reputaciju ambicioznog i vrlo zaposlenog dirigenta. Osvojio je nekoliko nagrada sa svojim zborom Sv. Marka u zemlji i inozemstvu, dobio drugu i posebnu nagrdu na Međunarodnom dirigentskom natjecanju »Antonio Pedrotti« u Trentu a ima i znatno iskustvo s mnogim hrvatskim i inozemnim orkestrima i opernim produkcijama u Zagrebu i Rijeci.</p>
<p> Fačini je učio dirigiranje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi profesora Igora Gjadrova, dobivši nakon diplome Rektorovu nagradu, a usavršavao se u Milanu i Karlsruheu. Njegova manualna tehnika je precizna i elegantna, odlučna i učinkovita. Tempa su dobro pogođena, dinamika profilirana, a izvedba pregledna i zaokružena. </p>
<p> Za početak koncerta izabrana je jedina samostalna orkestralna skladba Musorgskog – kraća fantazija »Noć na pustoj gori«, koja u izvornom obliku nije postigla osobit uspjeh pa je još za skladateljeva života, a i nakon njegove smrti, doživjela nekoliko preradba. Ovaj put smo je čuli u »dopadljivoj« obradbi velikog američkog dirigenta Leopoloda Stokowskog. </p>
<p> Zanimljivija je bila središnja točka večeri »Folk Songs«, lani preminulog talijanskog klasika 20. stoljeća Luciana Berija, koji je u svojem stvaralaštvu posebnu pažnju poklanjao riječi kao ishodištu vokalnog izraza, često nadahnutog folklorom. Tako i ovaj ciklus, nastao godine 1964. u Americi, sadrži sedam obradbi narodnih pjesama iz raznih krajeva svijeta (Armenije, Francuske, Sardinije, Sicilije i Azerbejdžana). Zadržao je izvorni jezik i stil i ogrnuo ga prozračnim, često duhovitim orkestralnim slogom.</p>
<p>Martina Gojčeta Silić svojim je nosivim altom plemenite boje otpjevala taj lijepi ciklus sugestivno i osjećajno, izvrsnom dikcijom i besprijekornom tehnikom, uz odličnu suradnju orkestra. </p>
<p> Koncert je završio žustrom i energičnom izvedbom Osme simfonije Ludwiga van Beethovena, s posebno dojmljivim duhovitim i elegantnim drugim stavkom.</p>
<p> Dugotrajni pljesak i ovacije ispratili su taj vremenski nešto kraći, ali sadržajno bogat koncert Zagrebačke filharmonije, koja će već u ponedjeljak u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog uveličati proslavu 150. obljetnice Prve zagrebačke gimnazije. Pod ravnanjem Vjekoslava Šuteja predstavit će se sjajni virtuoz na rijetkom solističkom instrumentu tubi – Krešimir Babić, izvodeći dinamičnu skladbu »Tuba ludens« koju mu je posvetio autor Ivo Josipović, a na programu su i »Slike s izložbe« Modesta Petroviča Musorgskog.</p>
<p>Višnja Požgaj</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Denzel Washington na Broadwayju</p>
<p>NEW YORK</p>
<p> – Američki glumac Denzel Washington, dvostruki oskarovac, obznanio je da će igrati ulogu Bruta u novoj produkciji Shakespearova »Julija Cezara« koja će sljedeće godine biti postavljena na Broadwayju. Probe za novu predstavu počet će u siječnju pod redateljskom palicom Daniela Sullivana. Washington je izjavio njujorškom Timesu da nikad nije prestao »razmišljati o povratku na kazališne daske«, ali to zasad nije uspio zbog prenatrpanog rasporeda. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Dani Male scene u Beču </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Novo bečko kazalište za djecu Dschungel Wien priređuje »Dane Male scene u Beču« od 17. do 20. studenoga. Zagrebačko kazalište Mala scena predstavit će se bečkoj djeci predstavama »Henrik V.« na njemačkom jeziku i »Cyrano« na hrvatskom jeziku s njemačkim podslovom. Gostovanje je osmišljeno i kao predstavljanje kazališta Male scene, a poslužit će i za proširenje umjetničke suradnje dvaju kazališta te kao pokušaj prikaza hrvatskoga kulturnog proizvoda u Austrijskoj gospodarskoj komori u nazočnosti predstavnika Hrvatskoga veleposlanstva u Beču. Novo bečko kazalište u Museums Quartieru smješteno je blizu bečkoga Informativnog štanda za dječja pitanja i dječjeg muzeja ZOOM-a. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>»99 lica« Marije Braut </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Izložba fotografija Marije Braut »Lica« otvara se u utorak, 16. studenoga, u Muzeju za umjetnost i obrt. Fotografkinja će izložiti 99 lica Zagrepčana i jedno lice (snimku) Zagreba koja svjedoče o proteklih trideset pet godina. Kroz poglede svojih odabranika (Tošo Dabac, Lovro Matačić, Zvonimir Golob, Vladimir Maleković, Jure Kaštelan, Marijana Radev, Ferdinand Kulmer i drugi), uhvaćenih u određenom trenutku, Marija Braut potvrdila je svoju pripadnost krugu fotografa-historiografa koji ostvaruju djela što prelaze granice vlastitog medija i nose sva oznake kulturoloških projekata. Izložba će potrajati do 5. prosinca. (K.R.)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="25">
<p>Kranjčar otpisao Pletikosu </p>
<p>Stipe Pletikosa, koji zbog toga što nije u nedjelju u zakazano vrijeme pristigao u zagrebački hotel »Sheraton« na okupljanje hrvatskih nogometnih reprezentativaca uoči puta za Dublin, tamo neće trebati niti krenuti. Čak ni naknadno, iako je Pletikosa takvu varijantu bezuspješno predlagao Kranjčaru</p>
<p>DUBLIN (Od Vjesnikovog izvjestitelja)</p>
<p> – Nemogućnost zrakoplova da sleti u nedjelju rano ujutro u Split, uzela je i svoju žrtvu. Njeno ime nije bilo tko, nego Stipe Pletikosa, koji zbog toga što nije u nedjelju u zakazano vrijeme pristigao u zagrebački hotel »Sheraton« na okupljanje hrvatskih nogometnih reprezentativaca uoči puta za Dublin, tamo neće trebati niti krenuti. Čak ni naknadno, iako je Pletikosa takvu varijantu bezuspješno predlagao Kranjčaru. Umjesto njega kao pričuva je poletio Vladimir Vasilj, junak subotnje utakmice Dinamo - Varteks.</p>
<p>Pletikosa je, tako, nakon Stjepana Tomasa, postao nova žrtva izbornikove dosljednosti. Tim više što je Pletikosa mogao znati kakve su vremenske prilike pa, poput Srne, stići u Zagreb dan ranije. Izbornik se pritom, upravo zbog toga što se radi o Pletikosi, osjetio nešto pogođeniji time što dotični nije na vrijeme stigao u Zagreb, jer je čekao zadnji zrakoplov iz Splita. Poznato je, naime, s koliko je pažnje i razumijevanja tretirana Pletikosina situacija, pa mu je čak Kranjčar namijenio u nekim kombinacijama i startnu poziciju u utakmici s Republikom Irskom u utorak u Dublinu (19.30 sati). Bez obzira što Pletikosa već dugo nije službeno stao među vratnice, ni u svom klubu Šahtaru, niti u reprezentaciji. Pogotovo se za Pletikosu u Irskoj nudio dodatni prostor jer je u međuvremenu Didulica javio da je ozlijeđen.</p>
<p>Osim Pletikose, komocija je za ovu akciju koštala i fizioterapeuta reprezentacije Domenika Sizgorea. Riječ je o Pletikosinom osobnom fizioterapeutu, pa je sad pitanje njih dvojice kako će podijeliti krivnju u ovom slučaju.</p>
<p>Uzgred, iz Zagreba je sa skoro trosatnim zakašnjenjem put Dublina krenula skupina od devet igrača; Butina, Vasilj, Balaban, Kranjčar, Da Silva, Srna, Tokić, Neretljak, pa i Pranjić, koji se prije kraja prvog poluvremena maksimirske utakmice ozlijedio, ali Kranjčar vjeruje da bi se do utorka mogao oporaviti. Ostali reprezentativci koji bi se u nedjelju u podne trebali okupiti u Dublinu su braća Kovač, Šimunić, Tudor, Tomas, Vranješ, Babić i Klasnić. </p>
<p>O samoj utakmici u utorak Kranjčar kaže da izuzetno cijeni suparnika, inače prepunog igrača koji igraju u najeminentnijim engleskim klubovima. Najavljuje za ovu utakmicu novi sustav igre reprezentacije u rasporedu 4-2-3-1:</p>
<p>– Temeljem sposobnosti naših igrača, ali i želje da budemo još bliži suparničkom golu, a da pritom budemo sigurniji u obrani svoga, valja se pripremati i na takav način igre. Podučila nas je na to i završnica utakmice s Bugarskom. Mislim da to nije nikakva novost za naše igrače jer ih većina igraju takvim sustavom. A osim toga, reprezentacija obavezno mora imati više alternativa sustava, ovisno o suparniku i ambicijama. </p>
<p>Istaknuo je Kranjčar da će i u Dublinu težiti pozitivnom rezultatu, a i izdiktirao je sastav koji bi trebao započeti utakmicu u utorak, dakako, pokaže li se da su svi zdravi. Započet će: Butina - R. Kovač, Tomas, Tudor, Šimunić - Vranješ, N. Kovač - Srna, Kranjčar, Babić - Klasnić.</p>
<p>Kranjčar je rekao da će Da Silva sigurno dobiti svoju minutažu kojom će obilježiti debitiranje u reprezentaciji, a najavio je da će i svi ostali igrači s klupe ući u igru. Temeljem uglavljenog rasporeda već pri dolasku u Dublin u nedjelju trebao se održati trening, ali Zorislav Srebrić, glavni tajnik HNS, koji je otputovao kao prethodnica, za nedjelju nije uspio pronaći teren. </p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Pletikosa: Nisam zaslužio ovakav odnos</p>
<p>SPLIT</p>
<p> – Vrataru Stipi Pletikosi nikako ne ide u posljednje vrijeme. U svom Šahtaru iz Donecka je gurnut u stranu, a od nedjelje ujutro mu se ista priča dogodila i u hrvatskoj reprezentaciji. Naime, zbog nevremena u Dalmaciji nije mogao u nedjelju doletjeti u Zagreb na okupljanje vatrenih, te ga je izbornik Zlatko Kranjčar eliminirao. Pletikosa je, kada je vidio da nema leta za Zagreb, pokušao spasiti stvar uzevši karte za Frankfurt (otvorilo se čekiranje, međutim, ni taj zrakoplov zbog jakog vjetra nije poletio), ali ga je Kranjčar zaustavio. </p>
<p>– Baš na izlaznim vratima za let za Frankfurt Kranjčar me dobio na mobitel i rekao mi da ne dolazim u Dublin, jer nisam na vrijeme došao u Zagreb te da je umjesto mene pozvao Vasilja, prepričavao je Pletikosa. </p>
<p>• Koji je, pak, vaš komentar cijelog slučaja?</p>
<p>– Sada ne želim ništa govoriti. Mogao bih nešto kazati pa poslije zbog toga zažaliti. Razočaran sam ovakvim odnosom i mislim da ga nisam zaslužio. </p>
<p>• Jeste li ljuti na sebe što niste došli u subotu navečer?</p>
<p>– Ne, zašto bih bio. Do sada nikad nije bilo problema kada bih došao na okupljanje u nedjelju ujutro. Toga sam se držao i ovog puta, međutim, na vrijeme ne mogu utjecati. Pa, tko je ovakvu oluju mogao predvidjeti? Ne želim ništa govoriti. Sutra ću biti smireniji pa ćemo razgovarati! </p>
<p>• Propala vam je prilika da se pokažete na djelu i da trasirate put odlaska iz Šahtara?</p>
<p>– Nema potrebe ni o tome razgovarati, ali je istina da sam imao dogovorene razgovore u Dublinu s predstavnicima nekih engleskih klubova koji se zanimaju za mene.</p>
<p>Pletikosa je mogao biti oprezniji i doći u subotu navečer, makar je dojam da se Kranjčar olako riješio usluga do ovog ljeta i ozlijede butnog mišića prvog vratara reprezentacije. Čini se da bi bilo bolje graditi izbornički autoritet na drugi način. </p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Cibona miroljubivo do lake pobjede</p>
<p>Nakon prvog od četiri ovosezonska dvoboja Cibone i Partizana ostao je dojam da su gosti, koji još traže svoju igru, većinu aduta sačuvali za Euroligu. Cibona je riješila ogled već u prvoj četvrtini (23-8 u 8. minuti) i odtad se mogla čuti tek škripa tenisica i osebujna komunikacija trenera Partizana Dušana Vujoševića sa sucima</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U Draženovom domu se očekivala bura na utakmici protiv Partizana. Na kraju je sve završilo miroljubivo, na parketu su košarkaši Cibone za deset minuta slomili otpor beogradske momčadi i slavili 92-77 (53-33) u posljednjoj utakmici 11. kola Goodyear lige, u ozračju na kakav smo navikli kada u Zagrebu gostuju momčadi poput Heliosa. Naravno, Milan Gurović ostao je u Beogradu. </p>
<p>Nakon prvog od četiri ovosezonska dvoboja Cibone i Partizana ostao je dojam da su gosti, koji još traže svoju igru, većinu aduta sačuvali za Euroligu, jer za manje od mjesec dana dočekuju Anzulovićevu momčad u Pioniru. Na utakmici koju je Cibona riješila već u prvoj četvrtini (23-8 u 8. minuti) mogla se čuti uglavnom škripa tenisica i osebujna komunikacija trenera Partizana Dušana Vujoševića sa sucima. U prvih je deset minuta briljirao Cibonin centar Andrija Žižić koji je za prvih pet minuta ubacio 13 poena, a do kraja četvrtine 16. S druge strane, Dejana Milojevića uspješno je čuvao Omerhodžić, no kasnije je najbolji grač »crno-bijelih« došao do standardnog učinka od 25 poena i 12 skokova. Obrana Cibone djelovala je čvrsto i sigurno, gosti su izgubili deset lopti pod pritiskom »vukova«. U napadu se probudio i Sesar, a kasnije je njegovu ulogu nastavio Longin. Nakon vodstva 53-30 u 20. minuti, domaći su se odlučili opustiti. Gosti su pred kraj smanjili na -9, no Longin je ubacio tricu za 84-72 i mirnu završnicu. </p>
<p>– Prvo poluvrijeme bilo je obrazac željene Cibonine igre. Kasnije su igrači previše gledali semafor, ali pad je razumljiv, kazao je Dražen Anzulović. </p>
<p>– Nedostaje nam kondicije i uigranosti, loše smo otvorili utakmicu. Neću praviti alibi od nenastupanja Gurovića. Protiv sam tetoviranja sportaša i napravila se prevelika priča oko stvari koja to uopće nije, kazao je Vujošević i istaknuo: </p>
<p>– Ne zanima me ni velika Srbija, ni Hrvatska ni Albanija, nije mi draga čak niti Velika Britanija! </p>
<p>Andrija Žižić ponovno je bio najbolji igrač Cibone. </p>
<p>– Ovo je važna pobjeda nakon kiksa protiv Olympiacosa. Odigrali smo odlično prvo poluvrijeme. Nastavak nije bio na toj razini.</p>
<p>• KC »Dražen Petrović «</p>
<p>CIBONA VIP – PARTIZAN 92-77 (29-18, 24-15, 18-20, 21-24)</p>
<p>CIBONA VIP: OMERHODŽIĆ 3 (1-2), Longin 20 (3-3), ŽIŽIĆ 22 (6-7), SESAR 13, Štimac 8 (2-3), Bader, Poljak 2, Rozić 4 (2-2), POPOVIĆ 10 (2-4), VRANKOVIĆ 6 (4-5), Krstić 4 (2-2).</p>
<p>PARTIZAN: Tripković 11, BOGDANOVIĆ 10, PEROVIĆ 3 (1-2), Božović 6, Marković, Samardžiski4, MILOJEVIĆ 25 (7-10), AVDALOVIĆ 7 (1-2), Erden 3 (1-4), Veličković, Bakić, STEPP 8 (1-2).</p>
<p>ŠUT IZ IGRE: Cibona 33-60 (55%),Partizan 28-53 (53%), TRICE: Cibona 6-22 (27%), Partizan 10-21 (48%). </p>
<p>SKOKOVI: Cibona 32 (23+9), Partizan 25 (20+5). SUCI: Ankarali (Turska), Kolar i Boltauzer (oba Slovenija) . GLEDATELJA: 3500. </p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Andrija ŽIŽIĆ. </p>
<p>Iva Perdec Augustić</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Zagreb seli u Kup pobjednika kupova</p>
<p>Suparnika će hrvatski prvak doznati u utorak, a Zoran Gobac kaže da bi volio izbjeći Ademar Leon našeg Petra Metličića, Valladolid i njemački Hamburg</p>
<p>MONTPELLIER/ZAGREB</p>
<p> – Rukometaši Zagreba drugi će dio europske sezone nastaviti u Kupu pobjednika kupova. Naime, nakon 29-34 (12-21) poraza na gostovanju kod Montpelliera, zagrebaši su ostali na trećem mjestu u skupini B i tako će se od osmine finala preseliti u drugo natjecanje. Tko im je novi suparnik, zagrebaši će doznati u utorak, kad će se u Beču održati ždrijeb. </p>
<p>Kad se zbroji kako su se zagrebaši pripremali za posljednji dvoboj u skupini B, nije niti čudno da su završili porazom. Naime, ozljede i bolest udaljile su zagrebaše od onog zaporoškog izdanja. Uz to, iako je tinjala tiha nada da Montpellier neće ići punom snagom, jer je ionako siguran prvi u skupini, ni to se nije pokazalo točnim. Jer Montpellier je krenuo poput vihora – čvrsto, razigrano...</p>
<p>Nemoć hrvatskog prvaka bila je velika, pogotovo u prvom poluvremenu kad, osim Igora Vorija, ništa nije štimalo. S druge, pak, strane Montpellieru je ulazilo sve. Uostalom, prava je rijetkost da neka momčad zabije u 30 minuta 21 pogodak. A to sasvim dovoljno govori o Zagrebovoj obrani. Kad je Montpellier u drugom poluvremenu malo smanjio gas, Zagreb se primaknuo na podnošljiviju razliku. Naime, zagrebaši su u pet minuta (od 45. do 50.) napravili seriju 5-0, pa je to izgledalo malo bolje.</p>
<p>– Igrači nisu ušli 100 posto, pogotovo u prvom dijelu kad je trebalo odigrati oštro. A i vidi se da nam nedostaje igrač ekstra-klase koji bi sam riješio utakmicu, rekao je Zoran Gobac, Zagrebov glavni menadžer, dodavši: </p>
<p>– Ne bih volio da u utorak dobijemo Ademar Leon, Hamburg ili Valladolid.</p>
<p>• Palača sportova »Rene Bougnol«</p>
<p>MONTPELLIER – ZAGREB 34-29 (21-13)</p>
<p>MONTPELLIER: Omeyer (7), Karabou (6), Kratz, Junillon 1, Karabatić 2, Bosquet 6, Anquetil 2, Puigsegur 3, Dole 3, Golić 1, Guigou 5, Caucheteux, Juriček 4, Bojinović 7 (1)</p>
<p>ZAGREB: Blažičko (4), Matošević (8), Koloper, Pongračić, Goluža 2, Vuković, Batinić, Kaleb 2 (1), Špoljarić 4, Vori 10, Valčić 1, Štritof 2, Majnov 4, Horvat 4</p>
<p>SUCI: Hansson i Olsson (obojica iz Švedske). GLEDATELJA: 3.000</p>
<p>SEDMERCI: Montpellier 1 (1), Zagreb 2 (1)</p>
<p>ISKLJUČENJA: Montpellier 2 minute (Caucheteux), Zagreb 4 minute (Horvat, Kaleb)</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Mladen BOJINOVIĆ. </p>
<p>I. M.</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Medveščak u osmini finala </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Veliki su uspjeh napravili rukometaši Medveščak-Infosistema. U uzvratnom su dvoboju 3. kola Kupa pobjednika kupova pobijedili tursku Cankayu iz Ankare 31-27 (13-15) i tako se sa + 5 (zbog pogotka prednosti iz prve utakmice) plasirali u osminu finala europskog natjecanja. Koji će im biti sljedeći suparnik, doznat će u utorak kad će se održati ždrijeb u Beču. Suparnik u osmini finala bit će jedna od osam momčadi koje su ispale iz Lige prvaka.</p>
<p>– Bilo nam je jako teško, bez obzira što smo imali pogodak prednosti. Turci su iskusna, uigrana momčad. No, kad smo se pribrali, izgledalo je to bolje, govorio je Medveščakov trener Nedjeljko Lalić, osvrnuvši se i na loša izdanja Josipa Čale i Zorana Jeftića. </p>
<p>– Ah, reprezentacija... Čim su pozvani u reprezentaciju, osjeti se to u njihovim glavama.</p>
<p>• Dvorana II Doma sportova</p>
<p>MEDVEŠČAK-INFOSISTEM – CANKAYA 31-27 (13-15)</p>
<p>MEDVEŠČAK-INFO: P. Lelić (3), Bilušić (9+2), Prole, Jeftić 2, Čale 1, F. Lelić 9, Ivanković 9 (3), Mulabdić, Bešlić, Knežević 2, Brčić 3, Pašalić 3, Paljar, Buntić 2</p>
<p>CANKAYA BEL: Tascan (15), Oymen (0+1), Taner 2, Salin 3, Ilgin 4, Ramazan 11 (4), Koral 3, Demirkaya, Bilge, Grbić 1, Tuncer, Kirayak 1, Cakir 2, Polat, Karslioglu</p>
<p>SUCI: Stolarovs i Renars (obojica iz Latvije). GLEDATELJA: 200</p>
<p>SEDMERCI: Medveščak-Info 4 (3), Cankaya 7 (4)</p>
<p>ISKLJUČENJA: Medveščak-Info 14 minuta, Cankaya 12 minuta. CRVENI KARTON: Čale (40 - treće isključenje)</p>
<p>Iva Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Idora Hegel premostila desetljeća</p>
<p>Šteta što se ta pobjeda dogodila u kasnim noćnim satima, pred malobrojnim gledateljima kojih je, inače na manje privlačnim dijelovima natjecanja bilo više nego ikad, što je nagovještavalo punu dvoranu kada se jedna naša klizačica bori za vrh</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Nakon 21 godinu jedan je hrvatski klizač, točnije klizačica Idora Hegel, pobijedio na Zlatnoj pirueti Zagreba, na međunarodno sve široj i jačoj klizačkoj pozornici. Bio je to važan događaj za hrvatsko klizanje u trenutku kada se u svjetskom klizanju zbivaju dramatske promjene. </p>
<p>Klizanje, koje je godinama bilo ograničeno na sjeverne dijelove Europe i Amerike, odjednom je ulaskom Japana i Kine, a uz pomoć umjetnih klizališta i toplih zemalja kao što su Australija i Južna Afrika, postalo opće svjetski sport. To, dakle, više nije ekskluzivni sport zimskih odmarališta.</p>
<p>Na to silno širenje Međunarodni klizački savez (ISU) mora odgovoriti reorganizacijom prilagođenom općem razvoju svjetskog sporta. Uz kontinentalna i svjetska prvenstva i sve brojnija neformalna natjecanja uveli su i sedam službenih Grand Prix natjecanja. To je bitno utjecalo na dosadašnji sportski pogon. Na tim kupovima nastupa samo po 12 ponajboljih svjetskih klizača, a to se odražava bitno na neformalnim natjecanjima. Zato, naoko, izgleda da je i ovogodišnja Zlatna pirueta bila slabije konkurencije nego inače, jer nije bilo nekog zvučnog imena. Uistinu, ona je zadržala svoju uobičajenu razinu kvalitete, jakog natjecanja klizača koji se ili spremaju za međunarodna prvenstva ili stiču toliko potrebnu afirmaciju, što im je po dosadašnjim primjerima omogućavala Zlatna pirueta. To posebice vrijedi za hrvatske klizače, kao što je to bio prvi ulazak hrvatskog klizanja u međunarodnu konkurenciju 80-ih godina s uspjesima Sande Dubravčić na Pirueti, a sada se isto to događa i s Idorom Hegel. </p>
<p>Naime, klizanje kao izrazito individualan sport silno je vezano uz pozornost gledatelja, a to je Zlatna pirueta pružila ne samo Sandi Dubravčić nego i brojnim klizačicama i klizačima kao što su bili npr. Katarina Witt, Vanessa Gusmerolli, Julia Sokolova, Viktorija Volčkova ili Sergej Volkov, James Santee, Scott Hamilton ili Viktor Petrenko. </p>
<p>Tako je Zlatna pirueta postala »biti ili ne biti« hrvatskog klizanja, kao što je to i Hanžekovićev memorijal za atletiku ili Zlatni medvjed za plivanje. Stoga je ova pobjeda Idore Hegel u dramatskoj, izvanrednoj izjedanačenoj borbi s četvrtom s europskog prvenstva Galinom Maničenko veoma važna za hrvatsko klizanje. Šteta što se ta pobjeda dogodila u kasnim noćnim satima, pred malobrojnim gledateljima kojih je, inače na manje privlačnim dijelovima natjecanja bilo više nego ikad, što je nagovještavalo punu dvoranu kada se jedna naša klizačica bori za vrh. </p>
<p>Bila je to pogreška organizatora koji je nastup klizačica postavio u 19.30 sati umjesto da ga stavi u 17.30 (a moglo je i ranije), kada su nastupali za nas nevažni plesači. Uopće, organizatori su sa satnicom bili sasvim neposlovni, a to ima opasnu posljedicu da se iz toga izvlače pogrešni zaključci.</p>
<p>Bilo bi loše, ne samo za klizanje, kad bi oštetili jedini motor hrvatskog klizanja, a to je nesumnjivo od njezinih početaka Zlatna pirueta Zagreba. </p>
<p>Žarko Susić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="31">
<p>Amerikanci čiste ostatke otpora u Falluji</p>
<p>Amerikanci očekuju da će za nekoliko dana očistiti razorenu Falluju od pobunjenika/ Iračka nacionalna garda ponovo preuzela kontrolu nad Mosulom</p>
<p>FALLUJA</p>
<p> - Snažne borbe vodile su se i u nedjelju između američke vojske i pobunjenika u jugozapadnom dijelu iračkoga grada Falluje, priopćili su američki časnici. »Čišćenje sunitskog pobunjeničkog uporišta Falluje, u kojoj su američke i regularne iračke snage završile veliku ofenzivu, trajat će četiri do pet dana. Vrijeme je potrebno da bi pregledali svaku kuću u Falluji i grad očistili od pobunjenika«, izjavio je pukovnik američkih marinaca Mike Shupp.</p>
<p>Tri američka marinca poginula su u subotu u eksploziji u zgradi u koju su pokušali ući u središtu Falluje, a 13 ih je ranjeno. Time je od ponedjeljka, kada je počela ofenziva na Falluju, poginulo 25 američkih vojnika. Iako je irački državni tajnik za nacionalnu sigurnost Kasem Daud rekao je da je operacija protiv pobunjenika u Falluji završena i da preostaju samo još »džepovi otpora«, američki ministar obrane Donald Rumsfeld kazao je da operacija nije gotova iako je osvojen gotovo cijeli grad. </p>
<p>Istodobno je objavljeno da je iračka nacionalna garda ponovo preuzela kontrolu nad Mosulom. Naime, američki brigadni general Carter Ham izjavio je u nedjelju da su iračke regularne snage ponovo preuzele kontrolu nad Mosulom nakon što su pobunjenici u srijedu i četvrtak izazvali kaos u gradu.</p>
<p> Najmanje devet od 33 policijske postaje u gradu tom su prigodom pale u pobunjeničke ruke, a s njima i brojno oružje. »Vijesti da je Mosul izvan naše kontrole bile su pretjerane, ali ti dvodnevni događaji svakako su izazvali zabrinutost za sigurnost u gradu«, rekao je Ham.</p>
<p>General je također prokomentirao vijesti o prebacivanju pobunjenika iz Falluje da bi branili Mosul. Rekao je kako postoje mali izgledi da se pobunjenici koji su pobjegli iz Falluje pred američkom ofenzivom sada bore u Mosulu.</p>
<p> »Očekivali smo da će biti pokreta snaga iz Falluje u Mosul, ali nismo to baš vidjeli u većem opsegu«, rekao je Ham. (AFP/Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Bush najavljuje eskalaciju sukoba u Iraku</p>
<p>Američki predsjednik upozorio da će bijes pobunjenika rasti s približavanjem iračkih izbora</p>
<p>NEW YORK (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - »Uspostava demokracije u Iraku označit će odlučan udarac globalnom terorizmu«, rekao je američki predsjednik George W. Bush. U redovitom tjednom obraćanju naciji, šef Bijele kuće je smatra da će uspostava demokracije u toj poglavito arapskoj zemlji potaknuti reforme širom Srednjeg istoka.</p>
<p>Bush je u osvrtu na slom iračkih pobunjenika u Falluji naglasio da su američki marinci (računa se oko 15.000 vojnika) i iračke snage (navodno 2000 vojnika) »postigli znakovite uspjehe« tamo gdje se uspostavlja red. Dodao je kako se iz džamija uklanja oružje i eksploziv koje su koristili pobunjenici. On ni jednom riječju nije spomenuo ljudske žrtve kako na američkoj tako i strani branitelja grada. </p>
<p>Bush je odao posebno priznanje vojnicima iračke vlade koji se u Falluji »bore rame uz rame s američkim postrojbama«. Pritom ocjenjuje da je prijelazna vlada premijera Iyada Allawija na dobrom putu da do kraja 2005. osposobi više od 200.000 vojnika i policajaca. On smatra da je, naročito važan uspjeh općih izbora u Iraku zakazanih za siječanj, ključna međunarodna podrška.</p>
<p>Šef Bijele kuće je međutim upozorio da će bijes pobunjenika koje je nazvao ubojicama rasti s približavanjem iračkih izbora. Smatra da se zbog toga može očekivati porast sukoba i nasilja. Gotovo identično upozorenje o »dugotrajnim borbama« je, nešto ranije, stiglo iz Allawijeve premijerske palače (bivše zdanje iračkog diktatora Saddama Husseina). </p>
<p>Na takav tijek iračkih zbivanja upozoravaju još neutihnuli pucnji pobunjenika koji pucaju po položajima razvučenih američkih snaga. Falluja je s vojnog stajališta pala, ali ta vrlo skupa pobjeda nije i jamac mira i sigurnosti. U svakom slučaju, sada se najavljuju nove borbe za druge sunitske gradove čiji su bivši vojni civilni čelnici ostali vjerni poraženom Saddamovom režimu. </p>
<p>Hoće li doći do te »izborne političke pobjede« koja se čini jedino važnom, prema nekim ovdašnjim komentarima krajnje je upitno. Podsjeća se da su Amerikanci na isti način 1972. bili prisiljeni na »sramotno povlačenje« iz Vijetnama.</p>
<p>Do toga je došlo unatoč nekim uspješnim vojnim ofenzivama, nakon čega su se Amerikanci našli u vrtlogu beskrajnog gerilskog rata. </p>
<p>Dvomjesečnik Foreign policy (FP) u najnovijem broju (studeni/prosinac) pod istaknutim naslovom »Busheva Bin Ladenova taksa«, tvrdi da »demokracija neće spasiti Srednji istok. Tamo je na sceni politička pustoš«, ističe FP. Predsjedniku Bushu se predbacuje da je uspostava srednjoistočne demokracije nemoguća sve dok se ne okonča izraelsko-palestinski sukob. U zaključku se kaže da će Srednji istok do tada ostati posljednja utvrda koja stoji na putu razvitka demokracije.</p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Live Aid 2 za stradale u Darfuru</p>
<p>U londonskom studiju Air okupio se u nedjelju novi naraštaj popularnih pjevača koji žele pomoći Africi/ Međutim, oni više ne žele samo prikupljati novčanu pomoć za gladne već vode kampanju za oprost dugova najsiromašnijem kontinentu </p>
<p>LONDON (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Krajem 1984. Etiopiju je poharala glad biblijskih razmjera. Udruženi u ad hoc grupu Band Aid, britanski rockeri snimili su tada ploču »Do They Know It's Christmas« u korist te nesretne zemlje. </p>
<p>U ljeto 1985., slijedili su čuveni koncerti Live Aida. Danas, 20 godina kasnije, rockeri ponovo pjevaju za Afriku. No, ne zanima ih više samo sakupljanje novca, već žele promjenu gospodarskog poretka koji tolerira bijedu.</p>
<p> Ove nedjelje u tonskom studiju Air na sjeveru Londona, okupio se novi naraštaj popularnih pjevača (Jamelia, Beverly Knight, Ms Dynamite, Justin Hawkins, Will Young Chris Martin) kojima se pridružio i veteran Paul McCartney. </p>
<p>Okupljeni u Live Aid 2, snimili su novu verziju pjesme »Do They Know It's Christmas«. Svoje glasove dali su i Dido te Robbie Willliams snimivši unaprijed tonske zapise koje će tehničari utkati u konačnu snimku. Do kraja prosinca, ploča Live Aida 2 trebala bi biti u prodavaonicama. Očekuje se da će samo u prvom tjednu biti prodano pola milijuna primjeraka. Prihod je ovaj put namijenjen Darfuru, nesretnoj regiji u Sudanu u kojoj se trenutačno događa etničko čišćenje. </p>
<p>Pokretači prvotnog Band Aida i Live Aida, irski rocker Bob Geldof i jedan od njegovih pomagača, Bono iz irske grupe U2 danas se, međutim, ne zadovoljavaju više samo prikupljanjem novčane pomoći za gladne. Prvotni Live Aid skupio je više od stotinu milijuna funti i nahranio mnoga gladna usta u Etiopiji. No, pokazalo se da svakog pojedinog tjedna cijela Afrika zajedno mora Zapadu vratiti upravo isto toliku svotu na ime dugova.</p>
<p>Stoga Bono i Geldof danas vode kampanju za oprost dugova najsiromašnijem kontinentu.</p>
<p>Na nagovor Boba Geldofa, britanski premijer Tony Blair osnovao je Komisiju za Afriku u kojoj i sam sjedi. Kad iduće godine Britanija bude predsjedavala Grupom osam najrazvijenijih zemalja (G8) i Europskom unijom, Blair će se posebno zauzeti za oprost znatnog dijela afričkog duga. </p>
<p>Bono za to vrijeme neumorno lobira kod Georgea Busha i drugih najutjecajnijih svjetskih političara, shvaćajući da oprošteni dugovi novčano vrijede više od najbolje organiziranih dobrotvornih koncerata. Pjevač Ronan Keating, nekadašnji član irske grupe Boyzone nedavno je posjetio Ganu gdje je upoznao seljaka po imenu Kofi. Uzgajajući rajčice, Kofi je nekoć uspješno uzdržavao svoju obitelj. Danas su međutim Ganu preplavile rajčice iz EU koje su jeftine zbog velikih subvencija europskim poljoprivrednicima. Kofi sad jedva preživljava tucajući kamen. Vidjevši sve to iz prve ruke, i Ronan Keating se priključio onima koji traže promjene u svjetskom trgovinskom sustavu. </p>
<p>Ovog ponedjeljka Bob Geldof lansira u Londonu knjigu »Vodič za bolji svijet« koju je napisao u suradnji s Martinom Wroeom. Knjiga tvrdi da je borba protiv svjetske bijede i siromaštva previše važna da bi se njom bavile samo dobrotvorne organizacije. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Chirac obećava kontrolu stanja u Obali Bjelokosti</p>
<p>Francuska neće dopustiti da se razvije situacija koja može dovesti do anarhije ili do uspostave režima koji bi imao fašističke karakteristike, rekao je francuski predsjednik</p>
<p>MARSEILLE/ABIDJAN</p>
<p> - Iako se povremeno čula pucnjava, situacija u Abidjanu bila je u nedjelju mirnija, u vrijeme kada se u muslimanskom svijetu obilježava završetak svetog mjeseca ramazana.</p>
<p>Neki od pristaša predsjednika Laurenta Gbagboa u nedjelju ujutro su još uvijek bili nedaleko od predsjedničke rezidencije u Cocodyju, stambenoj četvrti u Abidjanu, gdje se nalaze već tjedan dana. Snage sigurnosti pretraživale su grad koji pokazuje znakove smirivanja nakon višednevnog nasilja usmjerenog protiv francuskih državljana.</p>
<p>Francuski predsjednik Jacques Chirac rekao je u nedjelju u Marseilleu da će Francuska nastaviti obavljati svoje zadaće pod međunarodnim mandatom u Obali Bjelokosti i neće dopustiti da situacija izmakne kontroli.</p>
<p>Francuska neće dopustiti da se razvije situacija koja može »samo dovesti do anarhije ili do uspostave režima koji bi imao fašističke karakteristike«, rekao je Chirac.</p>
<p>Odlazak stranih državljana iz te bivše francuske kolonije izazvan višednevnim nasiljem i dalje traje. Stotine Europljana, od kojih su velika većina Francuzi, čekaju da napuste Obalu Bjelokosti. Tijekom dana dva bi zrakoplova, koje je unajmilo francusko ministarstvo vanjskih poslova, trebala evakuirati iz zemlje 800 ljudi, kao i dan ranije, rekao je glasnogovornik francuskoga vojnoga kontingenta u Obali Bjelokosti.</p>
<p>Neredi u Obali Bjelokosti počeli su početkom prošlog tjedna, nakon što su snage predsjednika Gbagboa nakon godinu i pol dana prekinule primirje bombardiranjem sjevernog dijela zemlje, koji je pod nadzorom pobunjenika od 2002., kad nisu uspjeli provesti državni udar.</p>
<p>Nakon što su vladine snage prošle subote u napadu na francusku vojnu bazu ubile devet vojnika i ranile više od 20, francuske su snage uzvratile i uništile dva zrakoplova »suhoja«, koji su sudjelovali u napadu, što je izazvalo porast nasilja - silovanja, napada i krađa - protiv francuskih državljana i drugih stranaca. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Flamanski nacionalisti osnovali novu stranku </p>
<p>BRUXELLES</p>
<p> - Belgijska desničarska stranka flamanskih nacionalista Vlaams Blok raspustila se i promijenila ime u nedjelju, u reakciji na prošlotjednu odluku vrhovnog apelacijskog suda koji je presudio da je riječ o rasističkoj stranci. Blok, koji zagovara protuimigrantske stavove i traži neovisnost pokrajine Flandrije, usvojio je novu deklaraciju i ime Vlaams Belung, što u prijevodu znači Flamanski interes, objavio je radio RTBF.</p>
<p>Riječ je o najjačoj stranci u nizozemskom govornom području Belgije, koja je na regionalnim izborima u lipnju prošle godine osvojila 24 posto glasova birača. Sud je u travnju presudio da su tri organizacije, koje su financirale stranku, prekršile antirasističke zakone podupirući organizaciju koja potiče etničku ili rasnu diskriminaciju. Suočena s mogućnošću gubitka državnih poticaja i medijske zabrane, stranka je uložila žalbu. No, Vrhovni je sud u utorak potvrdio presudu uz obrazloženje da sloboda govora u demokraciji može biti potisnuta u drugi plan ako se njome ugrožavaju prava drugih, nacionalna sigurnost i javni red. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Palestinski predsjednički izbori 9. siječnja</p>
<p>RAMALLAH</p>
<p> - Palestinski predsjednički izbori, na kojima će se birati nasljednik pokojnog Yassera Arafata, održat će se 9. siječnja, izjavio je u nedjelju prijelazni predsjednik Ravi Fatuh nakon sjednice palestinskog izbornog povjerenstva. Istodobno je službeno objavljeno da će kandidat najveće palestinske grupacije Fatah za predstojeće izbore, biti Mahmud Abas.</p>
<p> »Slobodni i izravni izbori za predsjednika palestinske samouprave održat će se 9. siječnja«, rekao je Fatuh u stožeru Mukata gdje je Arafat proveo posljednje godine života i njegovom posljednjem počivalištu. Postupak kandidature počet će 20. studenoga i trajat će 12 dana. Po palestinskom zakonu, izbori se moraju održati 60 dana nakon predsjednikove smrti ili nemogućnosti da obavlja svoju dužnost. Inače, premijer Ahmed Korei postavljen je na čelo Palestinskog vijeća nacionalne sigurnosti, na dužnost koju je do smrti obnašao Yasser Arafat. </p>
<p>Izraelski ministar vanjskih poslova Sylvan Shalom izjavio je u nedjelju da se protivi sudjelovanju Palestinaca iz istočnog Jeruzalema na predstojećim palestinskim predsjedničkim izborima. »Sudjelovanje arapskih stanovnika Jeruzalema na izborima bilo bi problematično jer je Jeruzalem glavni grad države Izrael i to bi moglo utjecati na konačni status grada koji se još mora dogovoriti«, rekao je Shalom u izjavi za radio. (AFP/Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="37">
<p>To bi napravio samo netko tko ne mari za narod i državu u kojoj živi</p>
<p>U zadnje vrijeme često se govori kako je apartmanizacija i betonizacija naše obale dosegla kritičnu točku, te da bi trebalo tu ružnu pojavu napokon zaustaviti. U Šibenskoj županiji, nažalost, nije tako. I dalje se grade apartmanski objekti i pored toga što nemaju zakonsko pokriće u urbanističkim planovima. </p>
<p>To što su agresivni investitori uz pomoć svojih kvazi odvjetnika, nemoćnih lokalnih vlasti i nesposobnih općinskih struktura u sektoru urbanizma uspjeli izgraditi na štetu naše lijepe domovine, napravio bi samo netko tko ni najmanje ne mari za narod i državu u kojoj živi. Kad je novac jedino mjerilo vrijednosti, stvari nikad ne završe dobro.</p>
<p>Jedini pravi odgovor bio bi da Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva donese odluku kojom se ta vrsta gradnje stavi izvan zakona, bar za neko vrijeme, a uporedo s time da se izvrši revizija dosad izgrađenog, posebno onih objekata zbog kojih su lokalne vlasti i pojedinci do danas nemoćno protestirali, pisali peticije i prijave. To je sve evidentirano. Nakon nekog vremena, ako se pokaže da su apartmani potrebni našem društvu, neka se grade, ali na mjestima gdje neće stradati ni priroda ni domaće stanovništvo, a pri tome glavnu riječ trebaju voditi struka i ljudi kojima je na srcu podneblje u kojem žive i rade. </p>
<p>Moguće je da ovoga puta politika posluša glas naroda i struke, posebno jer je na čelu mjerodavnoga ministarstva sposobna osoba, gospođa Marina Matulović-Dropulić, kao dokaz da među političarima, kao i u drugim profesijama, ima boljih i gorih, sposobnih i nesposobnih, moralnih i nemoralnih ljudi. </p>
<p>TONI BARBIĆ Šibenik</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Nas i našu djecu ne tjerajte na ulicu </p>
<p>Kad smo pročitali tekst gospođe Vesne Kusin u Vjesniku od 8. studenoga 2004. »Krk opet na industrijskom ruletu«, s kritičkim osvrtom na rad i razvoj petrokemijske industrije Dioki, upitali smo se je li je to još jedan u nizu naručenih novinskih članaka kao uvertira u propast i zatvaranje još jednog tvorničkog kompleksa (radnici na ulicu – hrvatska zbilja). </p>
<p>Da bi se neovisno pisalo o toj temi, trebalo je posjetiti industrijski kompleks u Omišlju, te porazgovarati s nama zaposlenicima, pa bi vjerojatno tekst drugačije izgledao, osim ako nije politički morao biti napisan baš takav kakav jest. </p>
<p>Petrokemijska industrija Dioki osnovana je 1976., gdje je u startu izgrađena infrastruktura za cijeli kompleks (trinaest tvornica) poštivajući svjetske ekološke i tehnološke norme i standarde. Danas su u primjeni ISO standardi te monitoring Zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, Medicine rada, Medicinskoga fakulteta i Instituta »Ruđer Bošković« – konstantno se kontrolira kakvoća zraka, vode, mora, tla, zdravlja radnika, te zdravlja okolnog stanovništva. Od 1986., kada je započeto s monitoringom, nije evidentiran niti jedan štetan utjecaj na okoliš, te su svi nalazi kontrole izrazito pozitivni, a na toj razini radimo i danas. </p>
<p>U socijalizmu kompleks je zapošljavao osamsto radnika, danas 280. Sustavnom nebrigom (nedostatkom novca za razvoj u zadnjih petnaest godina) visokoprofitabilna i ekološki kompatibilna petrokemijska industrija je propadala sve do njezine privatizacije. Danas imamo vlasnika s jasno prepoznatljivim programom razvoja i ciljem koji je trebalo s Dowom ostvariti već prije dvadeset godina. Da je taj cilj ostvaren, danas bi na lokaciji Omišalj radilo dvije tisuće radnika visokog tehničkog znanja u tehnički i tehnološki visokoprofitabilnoj industriji.</p>
<p> Gospođo Kusin, to je egzistencija za primarno dvije tisuće radnika i još osam tisuća radnih mjesta kod poslovnih partnera u Hrvatskoj. To je politika za koju biste se i Vi javno trebali zalagati, a ne da nas i našu djecu tjerate na ulicu. </p>
<p>Ovakve tvornice rade se u Italiji, Nizozemskoj, Njemačkoj, Španjolskoj i Americi i nikome nisu problem, a što se tiče »stupnja uništenosti prostora«, pozivamo Vas da dođete u Dioki (Adria, procesna industrija, Omišalj) i da se uvjerite u kojem su skladu flora, fauna i industrija. </p>
<p>RADMIL FRANČIŠKOVIĆ KREŠIMIR MIŠKOVIĆ za Nezavisni strukovni sindikat energetičara Hrvatske, Samostalni sindikat energetike, kemije i nemetala Dine i Radničko vijeće Adrije, Omišalj</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Na malim ekranima u Hrvatskoj više se ne zna što jest a što nije reklama</p>
<p>U televizijskoj emisiji »Otvoreno« od 10. studenoga urednik dovodi na scenu hrvatske izumitelje. Mahom mlade, u zemlji nepoznate, u svijetu nagrađivane. Predstavlja ih redom s praktičnim rezultatima, a u kontakt-bloku jedna gledateljica pita može li se određeni patent već negdje nabaviti. Izumitelj odgovara da može i kad želi odgovoriti gdje, voditelj uskače kao opržen, prekidajući ga da HTV ne želi reklamirati.</p>
<p>Hrvatska televizija ne želi reklamirati? Pa ne samo na njezinim, nego na svim malim ekranima u Hrvatskoj gotovo se više ne zna što jest, a što nije reklama! Primjedba je posebno važna za »državnu« televiziju, dotiranu pretplatama. Nisu li upravo na HTV-u urednici i voditelji započeli jesensku sezonu slikajući se i nudeći svoje emisije do te mjere da je bilo otužno gledati. Ne ulaze li upravo na otvorenu scenu oni s režiranim pljeskom? I to je reklama! </p>
<p>Sutradan gledamo za naše voditelje nedostižnu Oprah. Najnovija priča odnosi se na nevjerojatne dosege suvremenog tržišta. Šeće nekim mamutskim konzumom u Americi, obavještava usput da prodaje dnevno 45 tisuća pilića, kuša na štandovima hrane kulinarske specijalitete, razgovara s kuharima, informira se o cijenama... I ništa nije ispalo kao reklama. Naravno, izvještaj je začinila svojstvenim humorom! </p>
<p>Uostalom, riječ je o načelnoj zbrci u našem novinarstvu, preplavljenom reklamama kao nikada. Informacija je iznošenje činjenice, a one se pretvaraju u reklamu kad su plaćene i prelaze u nuđenje i hvaljenje. Novinar mora u tom pogledu znati mjeru, a ne ići u drugu krajnost. Tu je uskratio gledateljici važnu informaciju koja je zanimala i druge. I koja povlači za sobom pravo kupaca da »robu« kritiziraju ako ne valja.</p>
<p> A cilj je emisije i bio da pokaže kako su u vlastitoj zemlji izumitelji nepoznati. Uostalom, zar ne naglašavamo s druge strane stalno – kupujmo hrvatsko!</p>
<p>MLADEN HANZLOVSKY Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Ljeto koje je u Domu mnoge obradovalo</p>
<p>Događaji koji su obilježili prošlo ljeto u Domu »Trešnjevka« zaista su bili vrlo zanimljivi za sve one koji su u njima sudjelovali. Klub prijatelja pisane riječi nije bio na godišnjem odmoru. Svakog utorka nas je okupljala naša vrijedna voditeljica Suzana Čović-Horvat. Nije prezala ni od »pasjih« vrućina dok je nabavljala i vukla mnogo knjiga iz gradskih čitaonica i knjižnica, kako bi nas obradovala zanimljivim, poučnim i korisnim štivom. Organizirano je i dosta humorističkih minuta. </p>
<p>U rujnu je gospođa Filka Ratković otvorila sezonu književnom tribinom. Organizirala je da se čitaju pjesme pjesnika Mirka Skade-Šilovića iz Trogira, a čitali su ih i pjesnikovi sinovi i studentice književnosti. A nisu ni unuci izostali. Bila nas je puna dvorana i svi smo uživali, a posebno se istakao prof. Mirko Černjak, održavši zahvalni govor.</p>
<p>Nadam se, da ćemo, ako bude zdravlja, i dalje još više raditi na polju glazbe, pjesme i lijepe književnosti. Hvala Upravi Doma, kao i svima koji nam pomažu u stvaranju našega lista, koji pridonose da naš Dom »Trešnjevka« bude na lijepom glasu. </p>
<p>MARIJA GOSPODNETIĆ-VRAGOTUK Dom »Trešnjevka«, Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="41">
<p>Desetak mladića demoliralo pekarnicu, te ozlijedilo djelatnice i policajca </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Desetak nepoznatih mladića, naoružanih palicama za baseball, u nedjelju su oko 3 sata ujutro u potpunosti porazbijali inventar pekarnice »Vjesnik« u Savskoj 136, pritom lakše ozlijedivši dvoje djelatnika. Napadači su zatim izudarali i policajca J.LJ.(25), koji nije bio na dužnosti, te se slučajno zatekao pored pekarnice, nanijevši mu tešku tjelesnu ozljedu. Policajac je kolima Hitne pomoći prevezen u bolnicu, gdje je utvrđeno da je zadobio prijelom ruke, te mu je pružena pomoć. </p>
<p>Policija koja intenzivno traga za počiniteljima, u nedjelju ujutro nije imala saznanja o motivu i povodu napada, a prema izjavama svjedoka svi napadači su bili muškarci mlađe životne dobi. U policiji također tvrde da se prema njihovim saznanjima ne radi o napadu skinheadsa.</p>
<p>Osim policajca, lakše su ozlijeđeni rođaci vlasnika pekarnice Husnije S.(46), koji su radili u njoj, a riječ je o B.S. (20) i B.S. (32), kojima je također pružena liječnička pomoć.</p>
<p>Kako doznajemo, napadnuti djelatnici su ispričali policiji da je napad trajao desetak minuta, te da prema njihovom dojmu nije inspiriran etničkom netrpeljivošću. Napadači su, navodno vidno alkoholizirani, ušli u pekarnicu, te od djelatnice tražili poljubac, govoreći »Daj nam pusu«, no ubrzo su počeli razbijati inventar, a po izlasku iz pekarnice, porazbijali su i susjedne prozore i izloge.</p>
<p>Sa vlasnikom nismo uspjeli razgovarati, jer se čitavo prije podne nalazio na razgovoru u policiji.</p>
<p>Marin Dešković</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Još dvije i pol godine zatvora </p>
<p>OSIJEK</p>
<p> – Dvadesetpetogodišnji Darko Crnojlović iz Osijeka nepravomoćnom je presudom osječkog Općinskog suda osuđen na dvije i pol godine zatvora zbog nekoliko provala na području grada.</p>
<p>Prema optužnici Crnojlović je u ožujku ove godine provalio u Osnovnu školu »Vijenac«, odakle je uzeo dvije štoperice te nešto novca iz tajništva škole, pričinivši materijalnu štetu od 3700 kuna. </p>
<p>Provalio je i u Dječji vrtić Bubamara, odakle je odnio dva televizora marke »samsung« i videorekorder. </p>
<p>Osim toga, Crnojlović je sa službenog telefona vrtića nazvao nekoliko brojeva, pa je nastala ukupna šteta od 5793 kune. </p>
<p>Njegovi provalnički pohodi nastavili su se i u Vukovarskoj ulici gdje je iz tvrtke »Webit« ukrao digitalni fotoaparat »Olympus«, dok se iz građevinske barake »Leutar« domogao manje sjekire, čekića i građevinske kacige. Nadalje, iz jukeboxa u ugostiteljskom objektu »Trik« uzeo je 1200 kuna, a iz blagajne 500 kuna. </p>
<p>Tijekom dokaznog postupka, optuženi je priznao da je provalio u sve navedene objekte, pa mu je određena kazna zatvora u trajanju od dvije i pol godine. </p>
<p>Vijeće je posebno uzelo u obzir činjenicu da je Crnojlović navedena kaznena djela počinio u vrijeme dok se protiv njega vodio kazneni postupak za počinjene krađe tijekom 2003. godine. </p>
<p>Naime, te je godine počinio niz krađa među kojima je najpoznatija krađa službenog automobila marke »passat« Osječko-baranjske županije kojim se malo provozao i potom ga ostavio kod osječkog ZOO vrta.</p>
<p>Provalio je i u prostorije organizacije OSCE, odakle je uzeo ključeve službenog automobila marke »golf« kojim se odvezao do Našica i mjesta Jelisavac gdje ga je ostavio. </p>
<p>Na isti je način ukrao i brojne automobile Osječana, koje bi ostavljao nakon što bi ostao bez benzina. Prošle je godine provalio i u Župni ured crkve svete Rozalije u Ivanovcu, nedaleko od Osijeka gdje je ukrao ukupno 9475 kuna.</p>
<p>Zbog prošlogodišnjih je krađa pravomoćno osuđen na pet i pol godina zatvora i ovu kaznu već izdržava u zatvoru. S obzirom da se, tijekom tog sudskog postupka branio sa slobode, mogao je činiti što je htio, pa je večeri ponovo provodio provaljujući u tvrtke i ugostiteljske objekte zbog čega je sada osuđen na još dvije i pol godine zatvora. </p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Vještačit će se medicinska dokumentacija </p>
<p>VARAŽDIN</p>
<p> – Na varaždinskom je Općinskom sudu u tijeku suđenje policajcima Mladenu Šinku i Goranu Hudoletnjaku optuženima za iznuđivanje iskaza i nanošenje teških tjelesnih ozljeda dvadesetogodišnjem Miljenku Hipu. </p>
<p>Hip je u policijsku postaju Varaždin došao je 14. srpnja u 17 sati radi davanja obavijesti o teškoj krađi iz cvjećarnice u Marčanu koja se dogodila u noći na 11. srpnja ove godine. Policijsku postaju napustio je oko 22.30 sati, a sat kasnije u Hitnoj pomoći Varaždin zatražio je liječničku pomoć, no pušten je kući. U bolnicu je došao u noći s 15. na 16. srpnja, gdje je zadržan na liječenju i operiran zbog unutrašnjeg krvarenja trbušne šupljine. Policajce Šinka i Hudoletnjaka prepoznao je kao one koji su ga tukli u postaji, pa je protiv obojice pokrenut kazneni postupak i suspendirani su s dužnosti. </p>
<p> U tijeku dokaznog postupka saslušani su svi svjedoci, a zatim je, daleko od očiju novinara, provedena rekonstrukcija događaja u policijskoj postaji. </p>
<p>Policajci su bili u pritvoru sve dok nije ispitan i posljednji svjedok, Dalibor Bek, koji je i optužio Hipa da je s njim bio u krađi. Bek je kazao i da je on, a ne policajci, pretukao Hipa i to bokserom ispred jednog diskokluba u Vinici, no taj bokser kasnije nije mogao naći da ga pokaže sudu. Bek je i na rasprave dolazio u pratnji policajca, a jedan od svjedoka na sudu je izjavio da se Bek i u policijskoj postaji ponašao »kao da je doma«. </p>
<p> Iako nismo mogli prisustvovati rekonstrukciji, neslužbeno doznajemo da se Hipova priča u nekim detaljima, poput razmještaja namještaja ili boje tepiha, ne poklapa sa stvarnim stanjem u postaji. Hoće li to i na koji način utjecati na daljnji tijek suđenja još će se vidjeti, a na redu je vještačenje Hipovih ozljeda, nakon čega će se odrediti datum nastavka glavne rasprave. </p>
<p>Mihaela Zagoršćak</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>U tučnjavi teško ranjen nožem </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Tučnjava desetak osoba, koja je izbila u nedjelju oko 4.40 sati na križanju Draškovićeve i Vlaške ulice, na području Centra, umalo je završila tragično za 38-godišnjeg D.T., kojeg je netko od sudionika tučnjave pokušao ubiti nožem. Naime, kako je rečeno u policiji, D.T. je netko dva puta ubo nožem, teško ga ozlijedivši. Kako doznajemo D.T. je uboden u leđa i prsa, a liječnička pomoć mu je pružena u obližnjoj Klinici za traumatologiju.</p>
<p>Policija je s mjesta događaja privela 10 osoba, a kako je rečeno u policiji, četiri osobe su zadržane na kriminalističkoj obradi. </p>
<p>Policija će pokušati utvrditi da li je netko od njih odgovoran za teško ozljeđivanje D.T. </p>
<p>M. D.</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Opljačkane kladionica, trgovina i benzinska postaja</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Policija je tijekom subote zabilježila nekoliko razbojništva u kladionicu, benzinsku postaju i trgovinu. </p>
<p>Tako je oko 13.30 sati opljačkana kladionica »Germania Sport« u Strojarskoj ulici. Nepoznati počinitelj, za kojeg su u policiju istaknuli da je mlađi muškarac, ušao je u kladionicu dok se unutra nalazila samo djelatnica M.M. i tražio novac. Uplašena zaposlenica mu je dala oko 3200 kuna, nakon čega je pobjegao. </p>
<p>Također nepoznati muškarac, opljačkao je oko 14.50 sati, prijeteći batinama, prodavaonicu »Radiš« u Slovenskoj ulici na Černomercu, ukravši oko 3000 kuna. Razbojnik je ušao u prodavaonicu, zaprijetio prodavačici G.J., koja mu je predala dnevni utržak. </p>
<p>Prijeteći pištoljem, nepoznati je, pak, razbojnik oko 20.20 sati opljačkao trgovinu u sklopu benzinske crpke »Europetrol« u Novoj Branimirovoj. Razbojnik je ušao u prodajni prostor te, prijeteći pištoljem od zaposlenika Z.K. i D.M., zatražio novac. Nakon što su mu preplašeni djelatnici dali dnevni utržak od oko 3000 kuna, razbojnik je pobjegao. </p>
<p>M. D.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="46">
<p>Za stan od 50 'kvadrata' Zagrepčani rade više od 120 mjeseci</p>
<p>Prosječna cijena četvornog metra u Zagrebu je 1450 eura, Splitu 1350, Rijeci i Zadru 1200, dok u ostatku Hrvatske (Osijek, Slavonski Brod) iznosi 1100 eura</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Podaci s tržišta nekretnina pokazuju da su se u posljednja dva mjeseca cijene na tržištu stabilizirale, ali kupci će s definitivnom odlukom vjerojatno pričekati početak sljedeće godine. Za to, osim stabilizacije cijena, postoje barem još dva razloga: razvoj situacije u vezi sa stanovima POS-a te sve povoljniji krediti banaka.</p>
<p>Unatoč tome, još rijetko tko može na lak i jednostavan način riješiti stambeno pitanje. Naime, Zagrepčanin s prosječnim dohotkom za kupnju četvornog metra stana mora izdvojiti 10.528 kuna (oko 1450 eura), što su otprilike dvije i pol mjesečne plaće. Preračunato, za stan od 50 »kvadrata« on će raditi nešto više od 120 mjeseci, pa do stana dolazi preprodajom zemljišta, automobila... </p>
<p>Slično je i u drugim gradovima. Naime, prosječna cijena četvornog metra u Splitu iznosi 1350, Rijeci i Zadru 1200, dok u ostatku Hrvatske (Osijek, Slavonski Brod) iznosi 1100 eura. Jasno, riječ je o okvirima u koje je nemoguće uvrstiti ekskluzivne objekte u kojima cijene premašuju i 3000 eura po četvornom metru.</p>
<p>U Zagrebu će kupci najpovoljniji stan (stariji) naći u Dubravi. Tamo se četvorni metar može kupiti već za 1000 eura. Skuplji je Novi Zagreb, u kojemu »kvadrat« stoji od 1200 do 1300 eura. Prema središtu grada cijene uglavnom rastu nakon svake tramvajske postaje. Točnije, cijena »kvadrata« često nije manja od 1500 eura. Dalje od središta, ali vrlo traženo naselje je Jarun. Tamo cijena četvornog metra u novogradnji stoji od 1500 eura naviše, a slično je i u Maksimiru. Te četvrti povezuju poprilično kvalitetna urbana rješenja, mogućnost rekreacije i dobra povezanost s gradskim središtem. </p>
<p>Zapadni dijelovi grada, Črnomerc, Gajnice i Podsused, zasad nisu zanimljivi kupcima. Tamo cijene novogradnje počinju od 1300 eura za četvorni metar stana, dok se stariji stanovi mogu kupiti i za 800 eura po »kvadratu«, no tada je u pravilu potrebno renoviranje. </p>
<p>Građevinska tvrtka Hoto grupa i njezin vlasnik Tomo Horvatinčić grade veliko stambeno naselje u Svetoj Nedjelji kod Samobora. Horvatinčić, međutim, smatra da kvadrat novogradnje ne bi smio biti veći od tisuću eura, a to bi moglo promijeniti očekivanja drugih investitora koji se nadaju velikoj zaradi. </p>
<p>Splitski »kvadrati« nešto su jeftiniji od zagrebačkih, s iznimkom ekskluzivnih objekata, poput stambeno-poslovnog kompleksa koji je gradio naš poznati tenisač Goran Ivanišević, a nalazi se na elitnoj splitskoj lokaciji. </p>
<p> U Dubrovniku se pak u novijem dijelu grada (Lapad) prodaje uređeni stan od 132 četvorna metra po cijeni od 264.000 eura, što je 2000 eura po »kvadratu«.</p>
<p>Claudio Kramarić</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Stranci kupuju nekretnine u makarskom primorju</p>
<p>MAKARSKA</p>
<p> – Na makarskom primorju sve se više kupuju nekretnine i zemljišta, udaljeni od obale. Tijekom prošle i ove godine na području od Donjih Brela do Živogošća nekretnine je kupila 71 osoba, od kojih je 28 državljana Bosne i Hercegovine. No, broj kupaca je veći ako se dodaju i oni od Živogošća do Baćinskih jezera, odnosno na području Općine Gradac i dijela Grada Ploča. Nekretnine se uglavnom kupuju u napuštenim selima podno vrhova Biokova i Rilića, do kojih vode stari zapušteni puteljci. Novi vlasnici najavljuju da će kamene kuće preurediti i prenamijeniti u turističke objekte a na kupljenom zemljištu zasaditi mlade maslinike. (N.M.)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="48">
<p>Orkanska bura na Jadranu, dvoje nestalo u moru </p>
<p>U Rijeci dvadesetak ozlijeđenih od kojih je sedam podvrgnuto operativnom zahvatu/ Na Pagu udari bure i od 240 kilometara na sat, Maslenički, Paški i Krčki most zatvoreni, trajekti nisu isplovili </p>
<p>ZAGREB/ PULA/RIJEKA/ SPLIT/ DUBROVNIK</p>
<p> - Veliko nevrijeme zahvatilo je u nedjelju primorske dijelove Hrvatske. Puše olujna, na mahove orkanska bura: na Pagu je na mahove dosezala i do 240 kilometara na sat. </p>
<p> Dvije osobe, austrijski državljanin i švicarska državljanka u dobi od oko 50-ak godina, u noći sa subote na nedjelju oko jedan sat pali su u olujno more s jahte »Irsira«, tridesetak milja od Pule u smjeru Italije. Nacionalnu središnjicu za traganje i spašavanje na moru o tome je obavijestila srodna taklijanska ustanova tek oko 14 sati, nakon što je »Irsira« uplovila u Anconu s preostale četiri osobe. Kako vremenske prilike onemogućuju traganje iz zraka, upozorene su svi brodovi na pojačano motrenje, no sve je manje nade u sretan ishod. »Irsira« je plovila iz Slovenije prema Turskoj.</p>
<p>Od subote u 15,30 sati, kada je isplovio u ribolov, ne zna se sudbina jednog Krčanina. Prema izjavama članova obitelji, moguće je da se kao i do sada za nevremena, sklonio na otok Plavnik </p>
<p> Zbog jake bure zatvoreni su Krčki, Maslenički i Paški most, te dijelovi autocesta Zagreb - Split od sv. Roka do Pirovca i Zagreb – Rijeka od Oštrovice do Delnica. U Lici pada snijeg, zatvorena je plitvička magistrala, i jadranska magistrala od Senja do Karlobaga. Zatvorene su i zračne luke u Rijeci, Splitu i Dubrovniku, a zrakoplovi u nedjelju prijepodne nisu ni slijetali niti su polijetali iz Zagreba. Otoci od sjevera do juga potpuno su odsječeni, jer ne plove trajekti. </p>
<p> U Rijeci je dvadesetak ozlijeđenih od kojih je sedam podvrgnuto operativnom zahvatu. Mnoga su mjesta od Istre do Dubrovnika, te u Lici ostala bez struje. Smirivanje vremena očekuje se tek u ponedjeljak.(vj)</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Franjevci traže objavljivanje studije o Družbi Adriji</p>
<p>Vijeće franjevačkih zajednica traži da se objavi cijela Studija utjecaja na okoliš, a na kraju o tom projektu organizira i referendum u svim priobalnim županijama</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Vijeće Franjevačkih zajednica Hrvatske i BiH i Franjevački institut za kulturu mira uputili su otvoreno pismo Vladi, Saboru i ministrici zaštite okoliša Marini Matulović-Dropulić u kojem traže objavljivanje cijele studije utjecaja na okoliš projekta Družbe Adrije kojim bi ruska nafta trebala stići na Jadran.</p>
<p>U otvorenom pismu izražava se zabrinutost zbog činjenice da se, kako kažu, javnosti nije ukazalo da se do sada Jadranskim naftovodom prevozila nafta koja je stizala u Omišalj tankerima, a da se novim projektom »izvoza visoko-sumporne ruske nafte« preko terminala u Omišlju situacija bitno mijenja jer bi sada »tankeri u Jadran doplovljali s balastnom vodom iz drugih mora« koje bi izbacivali u Jadran prije iskrcaja nafte. </p>
<p>Vijeće franjevačkih zajednica sa svoga godišnjeg savjetovanja u Splitu, održanom od 12. do 14. studenoga, upozorava da su na taj način uništene flora i fauna u Crnomu moru i u sjeverno-američkim Velikim jezerima, a također izražavaju zabrinutost zbog »povećanog rizika« od brodoloma i havarije zbog povećanja prometa tankerima kroz Jadran. Također naglašavaju da bi »moguća zarada od ovog projekta bila neusporedivo manja od prihoda turizma samo na Kvarneru«, a izražavaju i skepsu da bi ikoja od susjednih država članica Europske unije prihvatila jedan ovakav projekt »zato što mora poštivati stroga pravila zaštite okoliša EU-a«.</p>
<p>Stoga Vijeće franjevačkih zajednica izražava čuđenje što, unatoč obećanja ministrice Dropulić, još nije objavljena cijela studija nego samo jedan njezin dio. </p>
<p>Također su začuđeni što se o tom pitanju ne izjašnjava Hrvatski sabor iako je Janaf javno poduzeće, a država će »morati sudjelovati u saniranju mogućih havarija, a posebno neizbježnih šteta od balastnih voda«, kaže se na kraju priopćenja u kojem se poziva na objavljivanje cijele Studije utjecaja na okoliš te organiziranje i referenduma u svim priobalnim županijama prije prihvaćanja tog projekta. </p>
<p>M. B.</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Sporazum o zaštiti manjina sa SCG-om je povijesni</p>
<p>Hrvatska nema druge alternative nego dobro surađivati sa svojim istočnim susjedima, rekao je predsjednik HDZ-a i premijer Ivo Sanader na Drugom saboru HDZ-a III. izborne jedinice</p>
<p>KRAPINA</p>
<p> - Predsjednik HDZ-a i hrvatski premijer Ivo Sanader izjavio je u nedjelju u Krapini na Drugom saboru HDZ-a III. izborne jedinice da puno očekuje od posjeta Beogradu u ponedjeljak »jer Hrvatska nema druge alternative nego dobro surađivati sa svojim istočnim susjedima«. </p>
<p>Premijer je najavio i potpisivanje, kako je rekao, povijesnog sporazuma o zaštiti prava manjina u dvije države. </p>
<p>Sabor HDZ-a za Varaždinsku, Međimursku i Krapinsko-zagorsko županiju u nedjelju su obilježili govori u kojima se isticala sigurna pobjeda stranačke kandidatkinje Jadranke Kosor na predsjedničkim izborima, što će, rečeno je, biti samo uvod u uspjeh na lokalnim izborima u proljeće. </p>
<p>»Novi zakon o braniteljima vratit će pravo i dostojanstvo braniteljima koji su ranijih godina bili ponižavani do te mjere da je bilo sramota reći da si sudjelovao u Domovinskom ratu. Naša predsjednička kandidatkinja Jadranka Kosor upravo je išla onamo kamo drugi nerado idu, kod naših branitelja, i gdje ljudi najteže žive. Zato će 2. siječnja postati naša druga Nova godina, kad će Hrvatska dobiti svoju prvu predsjednicu«, naglasio je Sanader.</p>
<p>Član Predsjedništva HDZ-a i predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks kazao je kako birači Stjepanu Mesiću trebaju napokon ispuniti san da postane samo građanin, odnosno ne izabrati ga na predstojećim izborima. </p>
<p>Predsjednička kandidatkinja i zamjenica predsjednika HDZ-a Jadranka Kosor osvrnula se na nedavnu izjavu Predsjednikova savjetnika za unutarnju politiku Igora Dekanića. »Govore da bi moj izbor za predsjednicu bio test za razvitak demokracije. Ja sam test i testove položila mnogo puta, i to prema ženama, nezaposlenima i braniteljima. Ja točno znam i tko su bili agresori na Hrvatsku i moje izjave neće trebati tri dana tumačiti razni prevoditelji« kazala je Kosor.</p>
<p>Usred Sanaderova govora u prepunoj Festivalskoj dvorani u Krapini nestalo je struje, ali je Sanader nastavio govoriti u mraku, a nakon govora je i otpjevao HDZ-ovu himnu »Bože čuvaj Hrvatsku«, što je izazvalo ovacije među članstvom.</p>
<p>Zoran Gregurek</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Znao sam što učiniti s generalima pa ću znati i u »slučaju Puljiz«</p>
<p>Ako je točno da je netko prijetio Heleni Puljiz, ja sam da se to do kraja raščisti i svi odgovorni, bez obzira na kojem se mjestu nalazili, moraju snositi posljedice. Ja mogu jedino smjenjivati vrh službi, rekao je predsjednik Mesić</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - »Ako je točno da je netko prijetio Heleni Puljiz, ako je iskoristio njezino stanje da trenutačno nije vezana ni za jedne novine, pa je mogu uhvatiti za suradnju na način koji ona ne odobrava, ja sam da se to do kraja raščisti i svi odgovorni, bez obzira na kojem se mjestu nalazili, moraju snositi posljedice« rekao je u nedjelju predsjednik Stjepan Mesić odgovarajući na pitanje novinara kako će postupiti u slučaju novinarke Helene Puljiz koju su pripadnici Protuobavještajne agencije pozvali na informativni razgovor i pritom je ucjenjivali.</p>
<p>»Ja mogu jedino smjenjivati vrh službi. Budite bez brige, ja sam znao što učiniti kad su se vojnici htjeli baviti politikom, pa ću znati i sada«, kazao je predsjednik Mesić u nedjelju na Pantovčaku gdje je primio izaslanstvo Foruma žena SDP-a iz Kaštela. Odgovarajući na pitanja o izbornoj kampanji, Predsjednik je rekao da će je voditi sam, ali uz veliku potporu volontera, koji čine velik dio kampanje i koji se, kako je kazao, javljaju svakodnevno. Koncept kampanje bit će zalaganje za otvaranje novih radnih mjesta, poboljšanje proizvodnje te izvoz. »U novoj bi se godini trebalo postaviti pitanje koliko je novih radnih mjesta otvoreno, a ne koliko je nezaposlenih«, rekao je Mesić.</p>
<p>Na upit hoće li Hrvatska sudjelovati u misijama u Iraku, Predsjednik je rekao da »vojno Hrvatska neće sudjelovati, nego će sudjelovati u sklopu akcija UN-a, i to onda kad se procijeni da možemo sudjelovati«. </p>
<p>Pozdravljajući svoje gošće iz Kaštela, Predsjednik je rekao da je jedna od ključnih zadaća društva osiguravati ravnopravnost ženama. </p>
<p>Članice Foruma zanimalo je kako pronaći rješenje za mlade koji nakon završenog školovanja ne mogu pronaći posao, na što je Mesić odgovorio da je nužno poticati proizvodnju i otvarati nova radna mjesta. </p>
<p>Skrenuo je pozornost i na umirovljenike »koji su danas najviše zakinuti, a upravo su oni ti koji su stvarali ono što Hrvatska danas ima«.</p>
<p>Naglasio je i da se ne smije ponoviti greška divlje privatizacije i divljega kapitalizma koji je doveo do propasti mnogih tvrtki i gubitaka radnih mjesta. </p>
<p>Govoreći o zaštiti nacionalnog bogatstva i mogućnosti da stranci kupuju nekretnine na hrvatskoj obali, Predsjednik je rekao da moramo dostići europski standard, jer tek tada možemo biti u ravnopravnom položaju. »Ravnopravni utoliko da ne budemo protiv globalizacije, nego protiv negativnih efekata u globalizaciji«, objasnio je Mesić.</p>
<p>Ines Martinčić</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>UBIUDR traži smjenu Stankovića zbog emisije s Tijanićem</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Udruga branitelja, invalida i udovica Domovinskoga rata djelatnika Podravke uputila je u nedjelju otvoreno pismo HRT-u u kojem reagira na gostovanje direktora Radiotelevizije Srbije Aleksandra Tijanića na HTV-u, te od ravnatelja HRT-a Mirka Galića traži smjenu urednika emisije »Nedjeljom u dva« Aleksandra Stankovića. Pismo je potpisao predsjednik UBIUDR-a Mladen Pavković.</p>
<p>»Samo nekoliko dana prije još jedne obljetnice okupacije Vukovara, Hrvatska radiotelevizija u emisiji 'Nedjeljom u dva', 14. studenoga, ugošćuje Aleksandra Tijanića, člana bivše vlade srpskog zločinca Slobodana Miloševića«, stoji u pismu u kojem se ocjenjuje da je taj »poznati novinar, koji se godinama isticao mržnjom protiv svega što je hrvatsko, iskoristio jednosatno gostovanje da nam tko zna koji put opravda zločine što su ih u vrijeme hrvatskog Domovinskog rata učinili Srbi, ostajući očito i dalje na stajalištu da su za ovaj rat podjednako krivi i Hrvati i Srbi«. (vj)</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Galić: Pogledat ću emisiju pa tek onda odlučiti</p>
<p>Mirko Galić, ravnatelj HRT–a, Vjesniku je kazao da emisiju nije gledao niti Stankoviću određuje goste. »To što je netko iz SCG-a gostovao u 'Nedjeljom u dva', po mom mišljenju nije sporno, posebice ne u doba kad u Beograd putuje hrvatski premijer. Treba gledati što je u emisiji rečeno, a ne tko je to govorio. Promet između naših država sve je intenzivniji, a suradnja sve bolja pa ne vidim razloga da se neki pojedinci izbjegavaju«, komentirao je Galić pismo Udruge. Ravnatelj HRT-a ipak je dodao da će ubrzo pogledati spornu emisiju i proučiti pismo pa tek onda, zajedno s Programskim vijećem, odlučiti o zahtjevu za Stankovićevom smjenom. (A.K.B.)</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Slučaj Žužul neće ugroziti odnose HDZ-a i IDS-a</p>
<p>Ne može se očekivati da će IDS u koaliciju s HDZ-om, ali suradnja i neočekivane simpatije Sanadera i Jakovčića pokazuju kako u daljoj budućnosti ništa nije isključeno / Jakovčić je naglasio da suradnja županije i izvršne vlasti u Zagrebu ne znači odmah i promjenu stajališta parlamentarnih zastupnika te stranke, posebno ne ako je riječ o slučaju ministra Miomira Žužula</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Hoće li IDS ući u koaliciju s HDZ-om i drugim trenutačno vladajućim strankama? Znači li posjet premijera Ive Sanadera predsjedniku IDS-a Ivanu Jakovčiću najavu dramatične promjene na političkoj sceni, ili je riječ samo o susretu koji se poklopio sa sve neugodnijim i nestabilnijim statusom hadezeovske koalicije na Markovu trgu? Jesu li, napokon, odnosi Zagreba i Pule toliko uznapredovali da su točne tvrdnje kako su čak bolji nego u vrijeme dok je IDS imao ministra u vladi šestorke?</p>
<p>Kuloari na ta pitanja daju različite odgovore, dok su sami sudionici tih političkih procesa suzdržani. Može se pretpostaviti da je premijer ponudio suradnju nešto dublju nego što se očekuje u odnosu vladajuće i oporbene stranke, te podršku starim IDS-ovim projektima, čije ostvarenje znači nastavak dominacije najistarskije stranke na svome terenu. </p>
<p>Istarsko sveučilište u Puli, nova županijska bolnica, te povratak bivših vojarni lokalnim vlastima, uz podršku projektu Brijuni Rivijera, najzanimljivije su teme kojima IDS želi zadobivati podršku glasača. Sanader ih je podržao bez uobičajenih primjedbi na račun istrijanskog regionalizma, koje su se godinama mogle čuti u odnosima HDZ-a i Istre.</p>
<p>Župan i glavni čovjek IDS-a Ivan Jakovčić objasnio je da je »suradnja Istarske županije i Sanaderove vlade vrlo korektna, a Vlada ostvaruje obećanja, što je izvanredno dobro za građane Istarske županije«. Pritom je Jakovčić naglasio da suradnja županije i izvršne vlasti u Zagrebu ne znači odmah i promjenu stajališta parlamentarnih zastupnika te stranke, posebno ne ako je riječ o slučaju ministra Miomira Žužula. </p>
<p>Naime, izjava potpredsjednika IDS-a Damira Kajina o tome da se ministar Žužul ima pravo javno braniti od medijskih napada u dijelu oporbe je protumačena kao oklijevanje te stranke da glasuje protiv ministra. Četiri IDS-ova glasa važna su u zahtjevu za smjenom, poteklom od Ivice Račana, Vesne Pusić i Zlatka Tomčića, iako im ni oni, zasad, nisu dovoljni da se ministru izmakne stolac. Jakovčić je naglasio da Kajin nije pogriješio te da mu zlonamjernici »podmeću« kako bi ga diskreditirali. Rekao je da će IDS biti za Žužulovu smjenu. Ali, čini se da sada više nije bitno, jer oporba nema parlamentarnu većinu za tu akciju.</p>
<p>To u perspektivi odnosa HDZ-a i IDS-a jednostavno znači da ih slučaj Žužul neće ugroziti te da će Sanaderova vlada i dalje biti u partnerskom odnosu s Jakovčićevom strankom. Naravno, između tih stranaka, koje su na različitim dijelovima političkog spektra, ostaju značajne razlike koje u najmanju ruku pokazuju kako bi koalicijska povezanost ili neki sporazum o dugoročnijoj suradnji bio teško moguć u skorije vrijeme. Izbori za predsjednika države pokazuju, na primjer, da se IDS i HDZ teško mogu suglasiti o politici na nacionalnoj razini. Stipe Mesić prirodni je partner IDS-a, ta ga je stranka podržala na izborima 2000., te su već potvrdili kako ga smatraju svojim kandidatom na siječanjskim predsjedničkim izborima. IDS tu nastupa kao dio udružene opozicije, čiji je Mesić predstavnik.</p>
<p>Još su neka novija sporenja, od žestokog IDS-ova protivljenja zakonu »nula promila«, pokazala da IDS u određenim temama može biti značajna opozicija HDZ-u. Na lokalnoj razini, u Istri, značajan je antagonizam dužnosnika dviju stranaka, koje gotovo nigdje ne surađuju u obnašanju vlasti.</p>
<p>Dakako, postoji i nekoliko važnih suglasja u političkim pitanjima između Sanadera i Jakovčića, odnosno njihovih stranaka. Ponajprije je riječ o vanjskopolitičkim temama i eurointegracijama te istarskom povezivanju s europskim regijama, u čemu premijer, čini se, ne vidi opasnosti kakve su vidjeli njegovi prethodnici. Suglasnost postoji u vezi s manjinskom politikom, iako je tu najveći posao za istarske Talijane, kao i one u drugim dijelovima zemlje, odradio Furio Radin, saborski zastupnik koji podržava vladajuću koaliciju.</p>
<p>Promijenjeni odnosi HDZ-a i IDS-a, dvaju najjačih stranaka u državi odnosno Istri, važna su činjenica jer pokazuju da je, nepunih godinu dana od parlamentarnih izbora, ispravljeno mnogo pogrešnih poteza povučenih na obje strane od 1990. Svoja stajališta nije revidirao samo HDZ, nego i IDS, i to u tolikoj mjeri da danas možemo govoriti da je riječ o sasvim promijenjenim političkim opcijama.</p>
<p>Prvih deset godina samostalne Hrvatske, kad je na vlasti bio rigidan Tuđmanov HDZ, Istarski demokratski sabor proglašavan je, bez ozbiljnijih argumenata, gotovo secesionističkom strankom, a projekt »Istra - regija« štetnim za hrvatsku državnu politiku. Vodeći ljudi IDS-a javno su ponižavani, stranka je neprekidno bila na udaru političkog podzemlja, te su stvarane male stranke sličnih imena, čija je zadaća bila zavarati birače. Neki su vodeći ljudi na izrazito prljav način kupovani da prijeđu u HDZ, poput jednog, danas pokojnog saborskog zastupnika, kojem je obećano liječenje. Istodobno, HDZ nije u Istri uspijevao zadobiti građane, iako su njegovi istarski kadrovi, od Vesne Girardi Jurkić do Vinke Cetinski, bili iznimno visoko pozicionirani u stranci i vladi.</p>
<p>Odgovor IDS-a bio je uglavnom provokativan, posebno dok je aktivan član stranke bio Ivan Pauleta, koji se rado pozivao na političko naslijeđe rovinjskog autonomaša Antonia Bormea. U najžešćim su okršajima sa Zagrebom Istrijani čak najavljivali granicu na Učki.</p>
<p>Nakon izbora u siječnju 2000. IDS je kratkotrajno postao vladajuća stranka na nacionalnoj razini. Ivan Jakovčić dobio je mjesto ministra eurointegracija, koje je morao napustiti nakon bezuvjetnih zahtjeva seljačkog vođe Tomčića za izbacivanjem IDS-a iz vlasti. HSS je tada upotrijebio političko-ideološku matricu koju je za desetljeće svoje vlasti izradio HDZ.</p>
<p>Od 2002. IDS je u tihoj oporbi prema izvršnoj vlasti u Zagrebu. Izbori u studenom 2003. ostavili su toj stranci važna četiri sabornika, koja u početku nisu ni razmišljala o tome da u bilo čemu počnu podržavati Sanaderov HDZ. Godinu dana kasnije odnosi su presudno promijenjeni. Ne može se, istina, očekivati da će IDS u koaliciju s HDZ-om, ali suradnja i neočekivane simpatije Sanadera i Jakovčića pokazuju da u daljoj budućnosti ništa nije isključeno.</p>
<p>Dubravko Grakalić</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>U pripremi opći štrajk u vrtićima, školama i na fakultetima</p>
<p>Prijedlog proračuna kojim su se izdvajanja za obrazovanje i znanost povećala za samo četiri posto nisu dokaz da su Vladi obrazovanje i znanost prioriteti, kaže predsjednik srednjoškolskog sindikata Andrija Puljević / Pritisak na Vladu najavljenim dvodnevnim štrajkom krajem studenoga / Sindikati Vladi uputili 14 zahtjeva</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Prvo ujedinjenje svih sindikata odgoja, obrazovanja i znanosti u povijesti trebalo bi se dogoditi u ponedjeljak. U Učiteljskom domu sazvan je, naime, sastanak predstavnika prosvjetnih sindikata, koji će, donesu li odluku o ujedinjenu, zajedno okupljati više od 60 tisuća zaposlenih u vrtićima, osnovnim i srednjim školama te na fakultetima.</p>
<p>Inicijativa za ujedinjenje krenula je od sindikalne vertikale koju čine Sindikat hrvatskih učitelja s oko 25 tisuća članova, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama s oko 12 tisuća članova i Sindikat znanosti i visokog obrazovanja s više od devet tisuća članova. Njihovi predstavnici razgovarat će u ponedjeljak s predstavnicima manjinskih sindikata - Sindikata radnika u predškolskom odgoju, Sindikata odgoja i obrazovanja Hrvatske, Sindikata zaposlenih u hrvatskom školstvu te Školskog sindikata Preporod.</p>
<p>»Važnost ujedinjenja nije toliko u povećanju broja sindikalnih članova, nego u tome da će takav potez onemogućiti Vladu u igri traženja slabije karike«, kaže inicijator sastanka, predsjednik srednjoškolskog sindikata Andrija Puljević. Dosad se događalo, pojašnjava, da su vlade imale priliku birati s kime će pregovarati, a najčešće su za pregovore uzimali najslabiju kariku.</p>
<p>Povod ujedinjenju je akcija vertikale, kojom su tražili povećanje izdvajanja iz državnog proračuna za školstvo i znanost, trogodišnji rast plaća, reformu sustava i sporazumno određivanje države prema znanosti i obrazovanju kao prema prioritetima.</p>
<p>Prijedlog proračuna, kaže Puljević, kojim su se izdvajanja za obrazovanje i znanost povećala za samo četiri posto, nisu dokaz da su Vladi obrazovanje i znanost prioriteti. Zbog toga će ujedinjeni sindikati nastaviti pritisak na Vladu, među ostalim, i najavljenim dvodnevnim štrajkom koji planiraju organizirati krajem studenoga. </p>
<p>Sindikati prosvjete i znanosti uputili su Vladi 14 zahtjeva o kojima su, kako kažu, spremni razgovarati, ali ne i od njih odustati. Zbog trogodišnjeg zaostajanja prosvjetarskih plaća za plaćama ostalih korisnika državnog proračuna (12 posto), predlažu postupno povećavanje plaća u sljedeće tri godine. Traže provedbu »istinskih«, a ne »prividnih« reformi, kao i radikalno mijenjanje odnosa prema zaposlenima u prosvjeti i znanosti. </p>
<p>Sindikati zahtijevaju od Vlade omogućavanje kvalitetnog obrazovanja za svu djecu, nasuprot poticanju privatnih škola za djecu bogatih i političara, kao i poimeničnu odgovornost u Ministarstvu za mnogobrojne propuste i promašaje. Od Ministarstva i Vlade očekuju da izgradi osmišljenu prosvjetnu i znanstveniku politiku. </p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Deseta obljetnica »Zadarskog lista«</p>
<p>ZADAR</p>
<p> – U subotu je izašao 2000. broj Zadarskog lista, koji izlazi već deset godina, najprije kao tjednik a od prije šest godina kao prvi zadarski dnevni list. »Potrebno je, kažu, izdati tisuću brojeva novina da se naznači jedna jedina ideja. Zato o listu koji imate pred sobom, molimo, ne sudite prestrogo. Ako nije, on će biti Zadarski list ili ga - neće biti!«, napisao je u uvodniku prvoga broja lista njegov glavni urednik i osnivač Nedjeljko Jusup. List je doista bio i ostao zadarski, a od početka je bio i zamišljen kao demokratsko glasilo Zadra i zadarske regije. U prilog dobro zamišljenoj ideji o stvaranju lokalnih dnevnih govori i njegova trajnost, jer je postao nezaobilazno svakodnevno štivo svakoga Zadranina. Uz jake gradske teme i događaje list pokriva događaje cijele Zadarske županije a najbolje u njemu je, što ističu brojni čitatelji, što nije podlegao »žutilu« nego istinito valorizira i afirmira svoju sredinu te se odlikuje objektivnošću. (Lj.I.B.)</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20041115].
|
