NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20040215].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 210618 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>15.02.2004</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>U zadnjih nekoliko tjedana napravili smo ogroman korak u približavanju NATO-u</p>
<p>O POSJETU LONDONU: Mogla se osjetiti i jasna i snažna sklonost Velike Britanije prema procesu proširenja Europske unije općenito, kao i jaka podrška uključivanju Hrvatske u to proširivanje, i to dosta skoro / O SUMMITU NATO-a U ISTANBULU: Summit nije predvidio raspravu o mogućim novim članovima, čak ni referiranje o mogućim članovima. Summit bi eventualno mogao spomenuti da, kad je riječ o širenju NATO-a, postoji i dalje politika otvorenih vrata za one države koje su iskazale želju za kandidaturom / O MISIJI HV-a U AFGANISTANU: Riječ je o modelu o kojemu smo razgovarali i u Velikoj Britaniji. Mislim da je riječ o dobrom modelu koji je Hrvatskoj prihvatljiv, koji neće izazvati nikakve negativne reakcije javnosti ili bilo kojih </p>
<p>političkih snaga </p>
<p>Hrvatski ministar vanjskih poslova u stalnom je vanjskopolitičkom angažmanu lobiranja u ključnim europskim sjedištima. Ovoga je tjedna posjetio tri grada – Dublin, London i Berlin. Razgovori s dužnosnicima britanske vlade poklopili su se vremenski s izvješćem glavne tužiteljice Haaškoga suda Carlom del Ponte Europskoj uniji i predstavnicima NATO-a, pa je bilo logično da će najviše vremena u razgovorima biti potrošeno na pitanje suradnje Hrvatske s Haaškim sudom. S hrvatskim šefom diplomacije razgovarali smo u zrakoplovu, na putu za Berlin, nakon njegovih razgovora s irskim ministrom vanjskih poslova Brianom Cowenom, britanskim ministrom obrane Jeoffom Hoonom i ministrom vanjskih poslova Jackom Strawom. </p>
<p>• Očigledno je da je ključna točka vaše ovotjedne turneje bio posjet Londonu. Razgovarali ste s najvišim dužnosnicima britanske vlade. Što je po vašem mišljenju najvažnije izdvojiti iz tih razgovora ? </p>
<p>– S dužnosnicima britanske vlade imali smo različite razgovore, ti su razgovori bili usmjereni prema različitim sadržajima i donekle različito intonirani. Međutim, ukupno gledajući, mislim da se može istaknuti dobra informiranost britanske vlade o onome što se događa u Hrvatskoj i u regiji, i izrazita zainteresiranost Velike Britanije za ta događanja. Mogla se osjetiti i jasna i snažna sklonost Velike Britanije prema procesu proširenja Europske unije općenito, kao i jaka podrška uključivanju Hrvatske u to proširivanje, i to dosta skoro. Uz to, u svim razgovorima koje sam vodio, isticala se potreba da Hrvatska ispuni potrebne političke kriterije. </p>
<p>• Tijekom puta često ste spominjali da bi Hrvatska trebala imati ulogu mosta u regiji. Kako su to prihvaćali vaši sugovornici?</p>
<p>– Mislim da je to prihvaćeno jako dobro. Stekao sam dojam da je takva zamisao prihvaćena u drugim državama ali i u Bruxellesu. Naša je zamisao da predstavimo Hrvatsku kao svojevrsni model i pokretača regije. Ta pozicija proizišla je iz objektivnih činjenica stanja u regiji. Hrvatska vlada, sa svojom jasnom i odlučnom vizijom razvoja Hrvatske, i premijer s jasnim i artikuliranjem te vizije, pokazuju da uistinu možemo biti model i predvodnik te regije.</p>
<p>• Mnogi se još uvijek boje takve uloge Hrvatske u regiji.</p>
<p>– Mislim da se takvom strategijom u isto vrijeme i najbolje odgovara na jednu, ne jako zastupljenu ali ipak donekle prisu, prema kojoj bi Hrvatsku ipak trebalo zadržati zajedno s ostatkom regije i tek onda jednoga dana razmatrati je li cijela regija spremna za ulazak u Europsku uniju i NATO. </p>
<p> • Nema sumnje da ste najviše vremena proveli razgovarajući o suradnji s Haaškim sudom i o slučaju Gotovina. Što će hrvatske vlasti učiniti sada, kada je rečeno da je za uspjeh potreban konkretan potez? To ste, uostalom, i sami spomenuli nakon razgovora s britanskim ministrom vanjskih poslova Jackom Strawom. </p>
<p>– Ni u jednom razgovoru nismo negirali spremnost hrvatske vlade na suradnju s Haaškim sudom. No, inzistirali smo da se suradnja procjenjuje kroz sveukupne odnose Hrvatske i Haaga, a ne izoliranjem nekog pojedinog slučaja. Izoliranjem nekoga pojedinog slučaja uvijek se može naći neka problematična situacija ili slučaj. Mi smo istaknuli sve pozitivno učinjeno dosad kao i našu spremnost da nastavimo suradnju. Vjerujem da smo postigli razumijevanje kada se radi o ukupnom ispunjavanju kriterija i o ukupnoj suradnji. </p>
<p>• Carla del Ponte ipak je naglasila važnost stalne komunikacije Hrvatske i Tužiteljstva u vezi s prikupljanjem informacija o mjestu gdje se skriva optuženi haaški bjegunac Gotovina, odnosno s dokazivanjem da se on ne nalazi u Hrvatskoj i ukazivanjem na to gdje bi on mogao biti. Kako ćete, kao Vlada, odgovoriti na taj zahtjev?</p>
<p>– Nama je u interesu stalna razmjena informacija, jer najgora nam je situacija kad netko govori da je general Gotovina u Hrvatskoj, a ne navodi nikakve argumente tome u prilog. Na taj način možemo se naći u situaciji beskonačnog dokazivanja. Inače, u životu je najteže dokazati da nešto nije. Ako netko zna gdje je general Gotovina, neka izađe s dokazima za to. S naše smo strane istaknuli, a to je s britanske strane dobro prihvaćeno, ono što je izjavio potpredsjednik Vlade Andrija Hebrang. </p>
<p>• Jeste li još uvijek optimist i očekujete li da će već ovoga proljeća Europska komisija dati pozitivno mišljenje o hrvatskoj kandidaturi za punopravno članstvo u Europskoj uniji?</p>
<p>– Vjerujem da ćemo u ožujku ili travnju uistinu dobiti pozitivno mišljenje Europske komisije. Već smo dobili neka uvjeravanja, a i razgovori u Londonu nisu nas obeshrabrili. Nakon toga imamo još dva ili tri mjeseca kad moramo dokazati da radimo na ispunjavanju političkih kriterija, pa vjerujem da bi u lipnju odgovor Europskoga vijeća mogao biti afirmativan. </p>
<p>• Rasprava u NATO-u pokazala je da je i SAD-u izuzetno stalo do suradnje Hrvatske s Haaškim sudom. Jesu li razgovori s američkim ministrom obrane Donaldom Rumsfeldom išli u tom smjeru?</p>
<p>– Oni nisu išli u tom smjeru, no u razgovorima u Washingtonu i s ministrom Powellom i drugim dužnosnicima američke administracije i ministrom Rumsfeldom to je pitanje spomenuto, no to nije bila dominirajuća tema razgovora. Nama je, međutim, potpuno jasno da je suradnja s Haaškim sudom condicio sine qua non ispunjavanja kriterija, odnosno približavanja Hrvatske Europskoj uniji i NATO-u. To ne mijenja našu ocjenu da smo u zadnjih nekoliko tjedana napravili ogroman korak u približavanju NATO-u, prvo posjetom ministra Rumsfelda Zagrebu, a onda i izrazito dobrim i prijateljskim razgovorima s britanskim ministrom obrane Hoonom. </p>
<p>• Čini se da ste našli dobru formulu za jačanje misije u Afganistanu – slanje timova za obnovu, što su od Hrvatske očekivali i SAD i Velika Britanija...</p>
<p>– Riječ je o modelu o kojemu smo razgovarali i u Velikoj Britaniji. Mislim da je riječ o dobrom modelu koji je Hrvatskoj prihvatljiv, koji neće izazvati nikakve negativne reakcije javnosti ili bilo kojih političkih snaga. Vlada se još nije odlučila, ali uskoro ćemo pripremiti nacrt toga modela. </p>
<p>• Što Hrvatska može očekivati od summita NATO-a u lipnju, u Istanbulu?</p>
<p>– Summit NATO-a nije predvidio raspravu o mogućim novim članovima, čak ni referiranje o mogućim članovima. Summit bi eventualno mogao spomenuti da, kad je riječ o širenju NATO-a, postoji i dalje politika otvorenih vrata za one države koje su iskazale želju za kandidaturom. Jasno govoreći, to je nama premalo. Mi tražimo više. Nije realno očekivati da ćemo dobiti pozivnicu, jer to, opet velim, nije predviđeno, ali mislim da možemo dobiti jasnu poruku kojom će se iskazati približavanje Hrvatske NATO-u i koja će nam onda otvoriti perspektivu uključenja. Očekujemo da to ne bude samo opće određenje, nego i jasno određenje o tome kako i kada. </p>
<p>• Kod kuće ste pokrenuli i reorganizaciju Ministarstva vanjskih poslova. Mislite li da ćete uspjeti organizirati diplomaciju na profesionalnim temeljima?</p>
<p>– Uvjeren sam da je to nužno napraviti. Mi moramo podići efikasnost hrvatske diplomacije jer jedino tako možemo postići vanjskopolitičke ciljeve koji su vrlo ambiciozni. Nismo napravili neku revolucionarnu rekonstrukciju Ministarstva, već ga činimo funkcionalnijim nego što je to trenutno. Za efikasnost je važnije podići radnu disciplinu Ministarstva vanjskih poslova i hrvatske diplomacije. Izuzetno sam zadovoljan svojim suradnicima. Vjerujem da imamo dobar tim koji može na pravi način predstavljati Hrvatsku u inozemstvu. </p>
<p>• Što onda nije dobro?</p>
<p>– Većim sam dijelom nezadovoljan stanjem u diplomaciji, u diplomatsko-konzularnoj mreži u inozemstvu. Mislim da nema dovoljno radnoga elana i ambicije da se ciljevi ostvare. Vjerujem da će hrvatski diplomati i svi službenici u hrvatskoj ambasadi naprosto pratiti primjer vodstva države i Vlade i Ministarstva vanjskih poslova. </p>
<p>• Što to znači?</p>
<p>– Od svojih suradnika tražim da rade s punom vjerom u uspjeh ali i punim radnim angažmanom. Moj je stav da, ako oni vide da ja popuštam, imaju i oni pravo popustiti. No, ja neću popustiti. Tražim da se angažman prenese i na sve druge dijelove Ministarstva. Nadam se da ćemo u pozitivnoj atmosferi uspjeti ostvariti ciljeve. </p>
<p>Došlo je vrijeme jače profesionalizacije hrvatske diplomacije</p>
<p>• Jeste li već odlučili o imenima ljudi koji će predstavljati Hrvatsku na ključnim mjestima u svijetu? </p>
<p>– Ne bi bilo u redu, niti mogu govoriti o imenima. Mogu samo reći da ćemo na svako mjesto pokušati poslati onoga tko može odgovoriti poslu i zahtjevima toga mjesta. </p>
<p>Mislim da je došlo vrijeme jače profesionalizacije hrvatske diplomacije – kroz radnu disciplinu ali i kroz primjenu pravila struke. </p>
<p>Imenovanje veleposlanika bit će vođeno odgovorom na pitanje tko u određenoj državi u ovome trenutku može na najbolji način provoditi politiku Vlade i države.</p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Mala kapela za velike afere</p>
<p>Hrvatske su autoceste s tvrtkom »Coopcostruttori« još lani, u srpnju, sklopile aneks 0ugovora o ranijem dovršetku tunela Mala kapela. Njime se hrvatska strana obvezala talijanskom izvođaču isplatiti premiju od čak 48 milijuna kuna na ime fiktivnog prijevremenog dovršenja radova – od svega mjesec dana!? Kako je, po mišljenju sabornika Letice, posrijedi štetan aneks, u Saboru je postavio pitanje o upravnoj i kaznenoj odgovornosti Radimira Čačića i Stanka Kovača</p>
<p>Iako je kod međunarodnih natječaja kojima se prikupljaju ponude za izgradnju velikih infrastrukturnih objekata, praksa takva da se u obzir ne uzimaju najniža i najviša pristigla ponuda, već se budući izvođač radova traži »negdje u sredini«, u slučaju talijanske tvrtke »Coopcostruttori« koja gradi tunel Mala kapela na autocesti Zagreb - Split, to je pravilo zaobiđeno. Za Vjesnik to tvrdi jedan naš priznati stručnjak koji glede ovoga pitanja ipak želi zadržati anonimnost.</p>
<p>Da se to nije zbilo, vrlo vjerojatno posljednjih dana ne bismo bili svjedoci još jedne afere iz područja rada bivšeg ministra javnih radova, obnove i graditeljstva Radimira Čačića. Riječ je, podsjetimo, o nedavnim kritikama nezavisnog saborskog zastupnika Slavena Letice koji čak postavlja pitanje i kaznene odgovornosti Radimira Čačića te predsjednika Uprave HAC-a Stanka Kovača zbog »sklapanja štetnog aneksa ugovora« sa spomenutom tvrtkom.</p>
<p>Ipak, za bolje razumijevanje stanja valja se vratiti u prošlost, na početak 2002. Naime, na javni međunarodni natječaj za gradnju tunela Mala kapela, najsloženijeg objekta na budućoj autocesti Zagreb - Split, javile su se i domaće i strane kompanije. </p>
<p>»Pritom je jedna ponuda«, po riječima našeg izvora, »bila neprirodno niska. Dok su ostale bile više-manje ujednačene, talijanski 'Coopcostruttori' isticao se daleko najjeftinijom cijenom«, kaže naš sugovornik. Britkim jezikom brojeva, Talijani su za probijanje dviju tunelskih cijevi tražili 262 milijuna kuna, dok je najniža iduća ponuđena cijena iznosila 347 milijuna kuna, odnosno 85 milijuna više.</p>
<p>Unatoč tome, HAC je isprva Malu kapelu svejedno dodijelio konzorciju hrvatskih tvrtki na čelu s »Viaduktom«. Jedan od razloga te odluke bio je, predmnijeva naš sugovornik, »vjerojatno i taj što se kroz procjenu podobnosti ponuđača otkrilo da 'Coopcostruttori' uopće nije građevinska firma, već neka vrsta zadruge«.</p>
<p>No, Talijani su se na tu odluku žalili pa je u kasnijoj proceduri natječaj poništen, a posao je 19. travnja 2002. ipak dodijeljen njima, za tu nerealno nisku cijenu. I tada i danas neki su neovisni stručnjaci izražavali bojazan kako je posrijedi ponuda čija cijena neće biti dostatna za izvršenje svih ugovorenih radova. Naš sugovornik upravo u tom kontekstu i objašnjava sve ove sporne točke koje polako, ali neumoljivo izlaze na površinu. »Najprije se na natječaju ponudi nerealno niska cijena, a zatim se raznim sumnjivim aneksima vrijednost ugovora znatno podigne«, jedna je od dosta čestih metoda poskupljenja radova.</p>
<p>Bujica poteškoća eruptirala je sredinom siječnja, zahvaljujući saborniku Slavenu Letici. »Temeljem obavijesti jednoga građanina, saznao sam«, govori nam Letica, »da je HAC s tvrtkom 'Coopcostruttori' još lani, u srpnju, sklopio aneks ugovora o ranijem dovršetku tunela Mala kapela. Njime se hrvatska strana obvezala talijanskome izvođaču radova isplatiti premiju od čak 48 milijuna kuna na ime fiktivnog prijevremenog dovršenja radova – od svega mjesec dana!? Kako je nesumnjivo posrijedi štetan, tajni aneks, pitanje o upravnoj i kaznenoj odgovornosti Čačića i Kovača postavio sam i premijeru u Saboru, u obliku zastupničkog pitanja«, ističe Letica.</p>
<p>I doista, u tom, najblaže rečeno, spornom dopunskom ugovoru što ga je i Vjesnik dobio od svoga izvora, nepristranom promatraču u oči odmah upadaju članci 3. i 4. (na slici). U čl. 3. piše: »Ugovorne strane su suglasne da ovim II Dopunskim ugovorom mjenjaju rok dovršetka radova te isti suglasno utvrđuju sa danom 30. 11. 2004 (umjesto... roka 31. 12. 2004«). Čl. 4. pak govori o premiji: »Za slučaj ispunjenja uvjeta utvrđenog čl. 3 ovog ugovora strane dogovaraju ukupnu premiju u korist Izvođača u iznosu od 48.000.000,00 kuna + PDV...«</p>
<p>I naš anonimni sugovornik i zastupnik Letica ne skrivaju šok i zgroženost sadržajem toga aneksa. »Ma zamislite! Talijani su se obvezali da će ubrzati radove te ih dovršiti mjesec dana ranije. Kao da je Hrvatskoj strašno bitno tih 30 dana. Još da su u pitanju ljeto i srce turističke sezone, pa bi pitanje 'lipanj ili srpanj' i imalo smisla, no ovako postavljen ugovor nema veze sa zdravom logikom. To je ordinarna glupost!«, ne krije bijes naš stručni izvor.</p>
<p>Ništa blaži nije bio ni Letica: »Po mome mišljenju, riječ je o potezu HAC-a, odnosno HNS-a koji je u izravnoj vezi s predizbornom kampanjom i izborima. Valjda su se bojali skandala sa zaustavljanjem radova na gradnji tunela jer je izvođač – bankrotirao. I umjesto da raspišu tender, uzmu novog izvođača i time riješe problem, oni su sve to išli prikrivati iz tko zna kojih razloga, političkih ili korupcionaških. Zato su 'ušli' u aneksiranje osnovnog ugovora, a da pritom nitko ne garantira da neće biti i novih aneksa.</p>
<p>Sve što je pitao predsjednika Vlade, potvrdili su mu, kaže Letica, odgovori što mu ih je na zastupničko pitanje uputio Stanko Kovač, predsjednik Uprave HAC-a. </p>
<p>»On je praktički priznao sve moje navode potvrdivši da HAC tim aneksom vrijednim '48 milijuna kuna + PDV' zapravo financijski spašava bankrotiranu talijansku tvrtku i to na račun HAC-a i hrvatskih poreznih platiša«, naglašava Letica. Usporedbe radi, iznos od 48 milijuna kuna gotovo je ravan ukupnoj lanjskoj naplati cestarina na autocestama u Hrvatskoj.</p>
<p>Naš se izvor pak pita na temelju kojega se zakona ili drugog propisa Kovač obvezao iz proračuna dati 48 milijuna kuna. »Sve je učinjeno bez natječaja, iako bi čak i aneksi, posebice ovakve vrijednosti, također morali proći natječaj. Osim toga, na ovaj su način dramatično poskupjeli i radovi. S 260 milijuna na 310 – pa to je gotovo 20 posto skuplje! I to zbog samo mjesec dana kraćih radova. Zanima me kako su uopće iskalkulirali svotu od 48 milijuna«, pita se na kraju naš sugovornik.</p>
<p>Cijelu ovu aferašku storiju treba, čini se, promatrati i u širem kontekstu. Velik je problem, po Letičinu mišljenju, što hrvatsko zakonodavstvo još nije prepoznalo postojanje kaznenog djela imena »zarobljavanje države« (»state capture«). Riječ je, objašnjava nam, o raširenoj praksi u tranzicijskim zemljama da snažni centri ekonomske moći uspijevaju utjecati na odluke predsjednika države, vlade i parlamenta, ali i pravosuđe, da donose odluke i presude u korist tih moćnih firmi. </p>
<p>Je li u slučaju tunela Mala kapela posrijedi upravo takav tajnovit scenarij ili je pak riječ isključivo o pokušaju da se, kako kažu u HAC-u, spase dosad izvedeni radovi i tunel na vrijeme otvori, pokazat će skora budućnost.</p>
<p>Antun Krešimir Buterin</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Od 1. ožujka počinje naplata naknada za zagađivanje okoliša </p>
<p>Od tog će datuma posebne naknade za okoliš morati plaćati svi vlasnici motornih vozila, dok će naplata naknada za ispuštanje ugljičnog, sumpornog i dušikovog dioksida te stvaranje otpada vjerojatno početi 1. lipnja, a naknade za korištenje okoliša 1. rujna. Prosječna godišnja naknada za prosječni osobni automobil bit će 80 do 90 kuna, dok će ostale naknade za tvrtke biti puno veće. Tako će npr. HEP i Ina samo za onečišćenje zraka morati plaćati više milijuna eura godišnje </p>
<p>Po uzoru na europsku praksu i u Hrvatskoj će od 1. ožujka početi plačanje naknada za zagađivanje i korištenje okoliša. Novac će se slijevati u nedavno osnovani Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i onda koristiti za financiranje eko-projekata.</p>
<p>Prva od više predviđenih naknada koja će za dva tjedna zaživjeti u praksi je ona koju će plaćati svi vlasnici motornih vozila (ima ih oko 1,5 milijuna) kod njihove prve registracije te redovnih tehničkih pregleda. Osnovna naknada za osobni automobil bit će 80 kuna godišnje, za autobus 320 kuna, za teretno vozilo 480, za moped 30, motocikl i traktor 50 kuna itd. No, ona se množi sa tzv. korektivnim koeficijentom koji ovisi o vrsti motora i goriva, radnom obujmu motora i starosti vozila. Tako na kraju naknada za novo osobno vozilo sa slabim četverotaktnim motorom koje koristi najkvalitetnije gorivo, zbog manjeg zagađivanja okoliša, može biti samo 30-ak kuna. Istodobno za staro vozilo koje koristi olovni benzin može biti i oko 150 kuna dok za oldtimere uz potvrdu postoje olakšice. </p>
<p>Očekuje se da će se od te naknade godišnje u Fond sliti oko 21 milijun eura dok se ukupni prihodi od svih naknada procjenjuju na 50 do 60 milijuna eura, kaže v.d. direktora Fonda Vinko Mladineo. Naime, uz već određene naknade za motorna vozila plaćat će se i naknade za onečišćenje okoliša, za korištenje okoliša kao i za opterećivanje okoliša otpadom. Ali njihove iznose Vlada tek treba utvrditi posebnim uredbama čije bi prijedloge Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i grditeljstva za desetak dana moglo poslati u vladinu proceduru. Nakon njihovog donošenja ministrica Marina Matulović-Dropulić će doniejti pravilnik o načinu i rokovima plaćanja naknada.</p>
<p>Postoje tri naknade za onečišćivače okoliša: za ispuštanje u okoliš ugljičnog dioksida, sumpornog dioksida i dušičnog dioksida i plaćat će ih sve pravne i fizičke osobe koje te plinove ispuštaju u atmosferu. U odnosu na početne prijedloge tih naknada sadašnji su dosta ublaženi kako bi se gospodarstvo lakše prilagodilo novim uvjetima jer neće biti koristi ako većina tvrtki neće moći plaćati naknade.</p>
<p>Tako će Vladi biti predloženo da se od 1. lipnja ove godine ispuštanje tone ugljičog dioksida do kraja 2005. plaća 12 kuna (1,6 eura), a nakon toga 20 kuna (2,6 eura). Ali naknadu će morati plaćati samo onečišćivači koji godišnj stvaraju više od 30 tona tog plina. Isto tako će biti predloženo da se ispuštanje tone sumpornog ili dušikovog dioksida do kraja 2005. plaća 225 kuna (29,6 eura), a nakon toga 350 kuna (46 eura). Ti iznosi su među najnižima u Europi jer se u europskim zemljama za ispuštanje tone ugljičnog dioksida plaća jedan do sedam eura, za tonu sumpornog dioksida 30 do 120 eura, a za tonu dušičnog dioksida 20 do 120 eura, kaže Mladineo.</p>
<p>Ako prođe taj prijedlog on će tvrtkama koje stvaraju puno tih plinova donijeti velike dodatne troškove. Tako se na temelju podataka o lanjskim emisija procjenjuje da će samo npr. HEP-ova TE Plomin za godišnju emisiju ugljičnog dioksida morati platiti naknadu od gotovo 23 milijuna kuna, dok bi HEP ukupno za onečišćenje zraka morao platiti više milijuna eura. Stručnjaci Fonda i Ministarstva su procijenili i da će Inine rafinerije u Rijeci i Sisku za emisiju ugljičnog dioksida morati ukupno godišnje platiti oko 27 milijuna kuna, a cijela Ina za emisije sva tri plina nekoliko milijuna eura. No prilično visoke naknade očekuju i druge tvrtke. Tako bi kutinska Petrokemija samo za emisiju ugljičnog dioksida godišnje morala platiti više od sedam milijuna kuna. </p>
<p>Interesantno je da gospodarstvo ipak nije osporavalo uvođenje tih naknada jer su svjesni da je to europska praksa ali su tražili da im ostavimo vremena za prilagođavanje te da im se dio novca vrati kroz razne eko-projekte, kaže Mladineo. Osim toga, naknade će ih najbolje motivirati da smanje onečišćavanje okoliša.</p>
<p>Ministarstvo će u dogovoru s Fondom Vladi predložiti da se od 1. lipnja ove godine za tonu komunalnog i neopasnog industrijskog otpada odloženog na odlagalište plaća naknada od 12 kuna po toni. Za neobrađeni ili neizvezeni opasni industrijski otpad plaćalo bi se 50 kuna po toni, dok bi se taj iznos od početka 2006. povećao na 100 kuna po toni. Mladineo očekuje da bi plaćanje naknade za korištenje okoliša moglo početi 1. rujna ove godine. Ona će se, ako Vlada usvoji prijedlog, morati plaćati za građevine za koje se mora izraditi studija utjecaja na okoliš (npr. ceste, zgrade, marine, naftovode itd.) i ovisit će o prostornim, tehničkim i tehnološkim osobinama građevine.</p>
<p>Koliko tko tih plinova ispušta u okoliš ili stvara otpada Fond će, kaže Mladineo, dobiti iz katastra Ministarstva zaštite okoliša, a inspekcija zaštite okoliša će provjeravati jesu li svi zagađivači prijavili točne podatke. Jer temeljni preduvjet za dobru provedbu zakona i rad fonda je točna i cjelovita baza podataka o onečišćivačima okoliša koja se stalno nadopunjava. Uz to važan je i dovoljan broj dobro osposobljenih i opremljenih inspektora. Ali Mladineo vjeruje da će to biti uspješno rješeno zahvaljujući dobroj suradnji Fonda, koji je »samotalna pravna osoba« sa Ministarstvom zaštite okoliša, prostorog uređenja i graditeljstva i ministricom Marinom Matulović-Dropulić. </p>
<p>No, zagađivače će na prijavljivanje svojih emisija i otpada vjerojatno motivirati i u zakonu predviđene kazne. Tako zaboravljivim tvrtkama prijeti kazna od 40 do 100 tisuća kuna, a odgovornim osobama do 10 tisuća kuna. Naravno, kazna ih ne oslobađa plaćanja naknade. Kazna od pet do 25 tisuća kuna prijeti i stanicama za tehnički pregled koje ne naplate naknadu za motorna vozila, a vozači koji to ne učine platit će od jedne do pet tisuća kuna. Ali kazne prijete i Fondu. Npr. od 30 do 70 tisuća kuna mogao bi platiti ako ne vodi očevidnik obveznika plaćanja naknada, a 15 do 40 tisuća kuna ako o svom radu ne izvješćuje nadležna ministarstva i javnost.</p>
<p>Raspodjela novca iz Fonda mogla bi započeti već na proljeće jer je ministrica zaštite okoliša najavila da biv eć u ožujku mogao biti raspisan natječaj za sufinanciranje projekta sanacije postojećih odlagališta otpada i gradnje novih za što dosad uglavnom nije bilo dovoljno novca. Naime, loše zbrinjavanje otpada je najveći problem u zaštiti okoliša. Fond će u dogovoru s ministarstvima zaštite okoliša i gospodarstva donijeti kriterije za izbor projekata koje će financirati. Osnovat će se i timovi stručnjaka koji će procjenjivati predložene projekte zaštite okoliša i energetske učinkovitosti. No, osnovni je preduvjet da budu u skladu s nacionalnim strategijama za ta područja.</p>
<p>Za ostale projekte bi prvi natječaji mogli biti raspisani krajem godine, najavljuje Mladineo. Fond će uglavnom davati bezkamatne zajmove, ali će ponekad odobravati i bezpovratne subvencije, donacije i financijske pomoći. O svom radu, dodjeljenom novcu i rezultatima namjenskih ulaganja redovno ćemo, kaže, izveštavati Vladu i Sabor kao i javnost. </p>
<p>Takve naknade ili ekološke poreze zagađivači plaćaju i u svim zemljama EU kao i u velikoj većini tranzicijskih zemalja (u nekim već desetak godina) osim u Srbiji i Crnoj Gori, BiH i Makedoniji. Na osnivanje Fonda Hrvatsku je obvezivao i Sporazum o pridruživanju i stabilizaciji jer su u EU procijenili da tranzicijske zemlje ne mogu iz državnog proračuna osigurati dovoljno novca za nužna velika ulaganja u zaštitu okoliša.</p>
<p>Željko Bukša</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Srpsko-crnogorska agresija uništila je više od polovice korisne površine grada Dubrovnika </p>
<p>»Po kojem ključu sam kao svjedok izabran ja, nije mi sasvim jasno. Pretpostavljam da je razlog moga izbora bio u tome što sam za vrijeme najžešćih bombardiranja Dubrovnika bio ravnatelj Državnoga arhiva u palači Sponzi, član Hrvatskoga sabora i pripadnik HDZ-a, štoviše potpredsjednik u osnivanju i u vrijeme prvih demokratskih izbora«, kaže Mustać</p>
<p>Mr. sc. Ivan Mustać bio je saborski zastupnik u prvom sazivu Hrvatskoga sabora i bivši ravnatelj Državnog arhiva u Dubrovniku. U Hrvatskom saboru bio je član Ustavne komisije koja je izradila prvi hrvatski ustav, koji je poznat kao Božićni ustav, usvojen i proglašen 22. prosinca 1990. Jedan je od osnivača Hrvatske demokratske zajednice u Dubrovniku i, nije nevažno spomenuti, u HDZ je stupio 11. studenoga 1989. Od 2000. je u mirovini i živi u Dubrovniku. Njegovo nedavno svjedočenje u Haagu, u slučaju generala JNA Pavla Strugara, povod je ovom razgovoru.</p>
<p>• Po kojem ključu ste baš vi izabrani za svjedoka?</p>
<p>– U istom predmetu bilo nas je šestero iz Dubrovnika. A po kojem ključu sam kao svjedok izabran ja nije mi sasvim jasno. Pretpostavljam da je razlog moga izbora bio u tome što sam za vrijeme najžešćih bombardiranja Dubrovnika bio ravnatelj Državnoga arhiva u palači Sponzi, član Hrvatskoga sabora i pripadnik HDZ-a, štoviše potpredsjednik u osnivanju i u vrijeme prvih demokratskih izbora. Haaškom istražitelju 2000., kad sam dao svoj iskaz o barbarskom razaranju Dubrovnika, bio je poznat moj rad u »Dubrovniku«, časopisu za književnost i znanost, 1992. </p>
<p>Taj je broj imao posebni naslov »Dubrovnik u ratu«, a moj uradak je bio »Iz dnevnika« i u njemu sam bilježio važne događaje u kojima sam sudjelovao s političke i strukovne strane. Na temelju dijela dnevnika istražitelj je postavljao pitanja. Vjerujem da je to i bio glavni razlog što sam pozvan kao svjedok.</p>
<p> • Ukratko, što ste zapisali u dnevniku tih dana kad se sudbinski odlučivalo o Dubrovniku i Hrvatskoj?</p>
<p>– Između ostaloga zapisao sam: »Grad je danonoćno bombardiran s kopna, mora i zraka. U stravičnim napadima 23. i 24. listopada, 8. do 13. studenoga i u onom najžešćem 6. prosinca 1991. stara gradska i povijesna jezgra stradala je 40 posto. Ljudi su bili izbezumljeni, prestrašeni, bez najosnovnijih uvjeta za civilizirani život. Jednostavno nisu mogli razumjeti što se događa, kako je moguće toliko mrziti, uništavati, pljačkati, lagati i što je najgore ubijati nevine i goloruke građane. </p>
<p>Kao saborski zastupnik bio sam nazočan u mnogim susretima sa stranim i domaćim novinarima, političarima i humanistima koji su jednako tražili uzroke ove bestijalnosti. Nametao se jedini odgovor da se radi o bezumnoj osveti nad gradom s kojim je agresor imao u početku posebne planove i odjednom shvatio da to ne može ostvariti, da taj Grad nikad ne može biti njihov i zato ga ruše. Kako drugačije shvatiti da uništavaju ono što žele zauzeti...«. </p>
<p>• Napisali ste i da je crnogorski vladika Petar Petrović I. 1806. predvodio »podivljale rulje svetosavskog mentalnoga sklopa«, koje su »opljačkale i spalile sve od sv. Jakova do Rijeke dubrovačke«, ali i da nisu zauzeli Stari grad.</p>
<p>– Nisu ušli intra muros! »Tada su to činili kao ruski saveznici, prema njihovom imperijalnom planu, a za uzvrat tražili su 'pravo na ratni plijen'. Pa ipak bili su drukčiji u usporedbi s ovom vojskom njihovih potomaka. Sam vladika Petrović poštedio je, na molbu gvardijana, samostan u Rožatu. Sada potomci one vojske najprije ruše crkve, zvonike, bolnice, muzeje, biblioteke, arhive, groblja. Sponzu, gotičko-renesansno zdanje iz 1520., u kojem je smješten povijesni arhiv, memorija i duša Dubrovnika i hrvatskoga naroda, gađali su ovi besprizorni vojnici navođenim raketama, tzv. 'maljutkama' i pogodili devet puta«. </p>
<p>• Jesu li naredbodavci iz Beograda i Titograda (Podgorice) znali da Dubrovački arhiv čuva i izvornu povijest srpskoga i crnogorskoga naroda?</p>
<p>– Neki su sigurno znali. Dok je Osmanlijska sila gospodarila kroz 500 godina Srbijom i Crnom Gorom stari Dubrovnik je čuvao i sačuvao srpske pisane spomenike počevši od velikog župana Nemanje i kneza Miroslava iz 1186. i 1190., Stefana Uroša, cara Dušana, kneza Lazara, legendu srpsku iz 1387., i redom sve do 15. stoljeća. Sve je to ovaj Grad kroz stoljeća čuvao i svojim otvorenim srcem. I na dlanu ispružene ruke svoga zaštitnika sv. Vlaha pružio je srpskom narodu da se njime okoristi i svoju povijest nauči. </p>
<p>• Najveći srpski povjesničari priznaju kako ne bi bilo srednjovjekovne povijesti Srbije bez Dubrovačkog arhiva. </p>
<p>– Time je njihovo razaranje nerazumnije. Akademici SANU bili su primani s uljudbom civiliziranoga i kulturnoga grada. Stotine srpskih i crnogorskih znanstvenika radilo je u ovom arhivu, deseci i deseci stjecali su najveće znanstvene titule upravo na temelju ovoga arhiva. Zauzvrat baš toga naroda i u ime toga naroda rušili su srce Grada, njegov Arhiv!</p>
<p>l To ste dakle izrekli i pred Haaškim sudom?</p>
<p>– Da. Govorio sam o barbarskom napadu na kulturni spomenik i na arhivsku građu koja se u njemu nalazi i iznio upravo ove podatke. Dakako, o pojedinostima ne želim govoriti. Iznosim ono što sam 1992. objavio, a što je bila srž mojega svjedočenja.</p>
<p>• Je li hrvatska vlast pokazala zanimanje za vaše svjedočenje? Posebice stoga jer je riječ o uništavanju zaštićene svjetske baštine? </p>
<p>– Sve su to ozbiljna pitanja na koja, nažalost, nemam odgovora. Meni, naime, nije poznato postoji li neko tijelo koje vodi brigu oko koordinacije haaških svjedoka, povratnih informacija i slično. Nitko sa mnom nije kontaktirao na lokalnoj niti državnoj razini. Možda ta tijela za suradnju s Haaškim sudom iz taktičkih razloga odgađaju informativne razgovore s pozvanim svjedocima ili je nova vlast zatečena s drugim, njoj važnijim problemima. </p>
<p>Ipak, žalosti me činjenica da pred Haaškim sudom Dubrovnik zastupaju, optužujući agresorsku vojsku, Amerikanci, Australci, Kinezi i drugi. I što naši hrvatski mediji svu pozornost usmjeravaju samo na to gdje bi se general mogao skrivati. </p>
<p>• Mislite na generala Gotovinu?</p>
<p>– Da. Dakako, nije mi namjera omalovažiti generalovu ulogu u Domovinskom ratu. Govorim u ovom slučaju u ime devetorice poginulih koji su vršili svoje građanske dužnosti na opće dobro Grada, tri poginula vatrogasca, 13 pripadnika civilne zaštite, kada je 1991. admiral tzv. JNA (tada vojske bez države) Pavle Strugar bio na čelu postrojbi Vojno-pomorskog sektora Boka, koje su napadale Dubrovnik. </p>
<p>• Uz ljudske žrtve, koliko je tada uništeno objekata, kuća, spomenika...?</p>
<p>– Od ukupno 824 objekta unutar zidina Staroga grada ratnim razaranjima oštećen je 461 objekt ili 55,9 posto korisne gradske površine. Devet palača izgorjelo je u potpunosti. Oštećeni prvorazredni arhitektonski sklopovi naše graditeljske baštine 14-15. stoljeća zauvijek su izgubili svoju umjetničku autentičnost, a fasade palača i crkava zbog mnogobrojnih oštećenja od indirektnih pogodaka ne mogu se nikako sanirati</p>
<p>l Kako je na vas kao svjedoka tužiteljstva odgovorila obrana?</p>
<p>– Postavljala je zamke i pitanja. Najviše su inzistirali na mojem radu u Ustavnoj komisiji i Saboru i mojim kontaktima s generalom Marinovićem, zapovjednikom obrane Dubrovnika, te generalom Tusom, tada načelnikom Stožera Zbora narodne garde.</p>
<p>• Konkretno, na čemu su osobito inzistirali?</p>
<p>– Zanimalo ih je što je preko mene general Marinović poručio generalu Tusu.</p>
<p>• I što je poručio?</p>
<p>– Doslovno: »Nemamo oružja ni streljiva. Imamo ispravan samo jedan bestrzajni top«.</p>
<p>• Što je na to odgovorio general Tus? </p>
<p>– Rekao mi je: »Gospodine, kad bismo sve što imamo od naoružanja poslali na dubrovačko bojište bilo bi nedostatno prema naoružanju koje agresorska armija ima u okruženju Dubrovnika«. Na moje pitanje kakve su nam šanse, general Tus je odgovorio: »U ovom času doista ne znam«.</p>
<p>Andrija Tunjić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="5">
<p>Sjećanje na čarobnu veljaču 1984. </p>
<p>Glasoviti Vučko, maskota 14. ZOI, dobio je šal u bojama srpske trobojnice, kakve se donedavno nalazilo na skijalištima jahorinskog skijaškog centra. Na ovu provokaciju reagirali su iz mladeži Socijaldemokratske unije (SDU) BiH: »Kako jedan simbol, koji je ravnopravno predstavljao sve narode kako bivše tako i sadašnje države, može postati instrument nacionalne politike? </p>
<p>ALENKO ZORNIJA</p>
<p>Tijekom večeri prepune nostalgije, u Sarajevu je u ponedjeljak, 9. veljače, obilježena 20. obljetnica održavanja zimskih olimpijskih igara u tom gradu. Na gala večeri u obnovljenoj olimpijskoj dvorani Zetra nastupili su neki od najboljih klizača današnjice – televizijska je slika posredstvom Eurosporta otišla u svijet – a glavni bosansko-hercegovački grad posebno su za ovu priliku posjetili međunarodni sportski dužnosnici, predvođeni predsjednikom Međunarodnog olimpijskog odbora Jacquesom Roggom.</p>
<p>U Sarajevo su došli i neki od sportaša koji su u veljači 1984. godine bili zvijezde Igara i postali posebno dragi Sarajlijama, poput snježne princeze Katarine Vitt, ljepotice koja je, nastupajući za tadašnju Istočnu Njemačku, zadivila publiku i suce i skupa s klizačkim parom Torwille-Dean učinila da sarajevska Olimpijada ostane u sportskom smislu najviše upamćena upravo po nastupima na ledu. Došao je i Ukrajinac Oleg Vasilev, također sjajni klizač, koji je 1984. godine osvojio medalju za tadašnji SSSR u paru s Jelenom Valovom. Ni Vitt niti Vasilev nisu mogli skriti emocije. Ukrajincu su potekle i suze:</p>
<p> »I prije dvadeset godina imao sam u Zetri veliku tremu, ali to nije bilo ni slično ovome što osjećam na istom mjestu dva desetljeća poslije. Ipak, pustio sam suze radosnice, a ne onakve suze kakve su bile 1992. godine, kada sam na televiziji gledao kako gore olimpijski objekti u Sarajevu, a među njima i onaj u kojem sam osvojio olimpijsku medalju«, kazao je Vasilev, kojega je 8000 gledatelja u Zetri pozdravilo ovacijama.</p>
<p>Ovacije je dobila i Sanda Dubravčić-Šimunjak. Nekoć europska viceprvakinja u umjetničkom klizanju, ona na sarajevskoj Olimpijadi nije uspjela doći do medalje. Bila je tek deseta. No, trenutak koji će ostati posebno upamćen jest onaj sa stadiona Koševo, tijekom svečanosti otvaranja 14. zimskih olimpijskih igara, kada je Sanda Dubravčić zapalila olimpijski plamen.</p>
<p>U Sarajevu je, tijekom obilježavanja 20. obljetnice ZOI, boravio i Bojan Križaj. Slavni slovenski skijaš 1984. godine također nije uspio doskijati do medalje, usprkos podršci publike. Njegovo sedmo mjesto u slalomu ostat će zabilježeno u sportskim almanasima, ali ono što je ostalo u srcima jest dirljiva scena – također tijekom ceremonije otvaranja – kada je Križaj, polažući prisegu na fer natjecanje u ime svih sportaša–sudionika olimpijskih igra, pod pritiskom treme zaboravio dio teksta i dovršio prisegu tek uz podršku i aplauze tisuća gledatelja na stadionu.</p>
<p>Ipak, sve su ovo lijepa sjećanja. Dvadeset godina nakon Olimpijskih igara priča o Sarajevu daleko je od zimske bajke iz veljače 1984. godine. Mnogi olimpijski objekti porušeni su. Uostalom, u ratu je bila zapaljena i dvorana Zetra, koja je obnovljena zahvaljujući pomoći Međunarodnog olimpijskog odbora. No, nisu samo objekti srušeni – opsada grada i rat koji je bjesnio u prvoj polovini prošlog desetljeća porušili su i štošta drugo, a glavni bosansko-hercegovački grad još uvijek zacjeljuje ratne rane. </p>
<p>Sport bi mogao pomoći da te rane i etničke podjele budu prevladane i to je bila glavna poruka koju je uputio predsjednik MOO-a Jacques Rogg za boravka u Sarajevu. On je kazao da će Međunarodni olimpijski odbor podržati razvoj sporta u BiH, pa i eventualnu kandidaturu Sarajeva za još jednu organizaciju Olimpijskih igara, premda je, po njegovim riječima, o tome zasad još rano govoriti. </p>
<p>»Uspješno organizirana svečanost obilježavanja 20. godišnjice 14. zimskih olimpijskih igara trebala bi biti poticaj da nadležni u BiH u budućnosti više ulažu u sport i novu generaciju sportaša. Mi iz svijeta međunarodnog sporta ponosni smo na uspjeh Olimpijskoga odbora BiH, koji je dokazao da sport može donijeti jedinstvo na ovim prostorima«, kazao je Rogg. Ovo je bio njegov treći posjet Sarajevu. »Ovdje sam boravio i 1994. godine, ali sam tada Sarajevo zapamtio kao grad užasa. Sada sam stigao u grad nade, grad koji gradi svoju budućnost«! </p>
<p>Doista, ono što ohrabruje jest činjenica da su u višednevnom programu obilježavanja obljetnice ZOI zajednički djelovale institucije iz oba bosanskohercegovačka entiteta. Prigodna skijaška natjecanja tako su organizirana i na Jahorini koja je nalazi u Republici Srpskoj (RS) i na drugoj olimpijskoj planini, Bjelašnici, koja je u Federaciji BiH.</p>
<p>Po mnogima, uspješna organizacija Olimpijskih igara 1984. godine pokazala je što Bosanci i Hercegovci mogu uraditi kada djeluju jedinstveno, isto kao što je ono što se događalo od 1992. do 1995. godine pokazalo što se događa kad na scenu stupi nasilje i etnička mržnja. Dragan Čović, predsjedatelj Predsjedništva BiH, na spomenutoj je svečanosti podsjetio na značenje događaja od prije 20. godina: »Građani Sarajeva, BiH i tadašnje države pokazali su cijelom svijetu svoje otvoreno srce i gostoljubivost, što je mnogima i danas ostalo u trajnom sjećanju. Ovo nije samo podsjećanje na blistave dane 14. ZOI, nego i posebna poruka da Sarajevo želi, može i da se nada da će jednog dana ponovo biti domaćin olimpijskih igara«.</p>
<p>Gotovo identičnu izjavu u povodu obilježavanja obljetnice 14. ZOI dao je i predsjednik Republike Srpske Dragan Čavić: »Ovo je manifestacija novog stanja u BiH i dobre volje da ova zemlja krene novim putem«.</p>
<p>No, ako Sarajevo opet dobije Olimpijadu, organizirat će je neki novi ljudi. Čelne osobe organizacije 14. ZOI nisu više među živima. Predsjednici tadašnjeg organizacijskog i izvršnog odbora, Branko Mikulić i Ante Sučić, i bivši gradonačelnik Sarajeva Uglješa Uzelac, počivaju na grobljima Bare i Sveti Josip. </p>
<p>Njihov politički angažman u tadašnjem komunističkom sustavu možda mnogi neće pozdraviti, no valja im se priznati da su u organizaciji Olimpijade, uz podršku građana i svih tadašnjih republika SFRJ, napravili dobar posao i Bosnu i Hercegovinu predstavili svijetu u jednom novom, ljepšem svjetlu. Obilježavanje 20. obljetnice ZOI bila je prilika da sadašnji čelnici Olimpijskog odbora BiH polože cvijeće i posjete posljednja počivališta Mikulića, Sučića i Uzelca.</p>
<p>U okviru manifestacija posvećenih obilježavanju obljetnice olimpijskih igara u Sarajevu promovirana je i posebna poštanska marka te otvorena muzejska postava u dvorani Zetra, jer je zgrada Olimpijskog muzeja još uvijek devastirana.</p>
<p>Uz to, predstavnici olimpijskih odbora zemalja nastalih nakon raspada bivše SFRJ, uključujući predsjednika HOO Zlatka Matešu, potpisali su Memorandum o suradnji.</p>
<p>Ipak, da sve ne prođe bez uvijek aktualnih nacionalnih razmirica u BiH, potrudili su se organizatori prigodnih skijaških natjecanja na Jahorini. Glasoviti Vučko, maskota 14. ZOI, dobio je šal u bojama srpske trobojnice, kakve se donedavno nalazilo na skijalištima jahorinskog skijaškog centra. Na ovu provokaciju reagirali su iz mladeži Socijaldemokratske unije (SDU) BiH:</p>
<p>»Kako jedan simbol, koji je ravnopravno predstavljao sve narode kako bivše tako i sadašnje države, može postati instrument nacionalne politike? U vrijeme kada se borimo da što prije zaliječimo ratne rane i da premostimo podjele, netko je našao za zgodno da Vučku, simbolu jedne od najbolje organiziranih olimpijada svih vremena, specifičnom i prepoznatljivom simbolu našega grada i države, stavi oko vrata šal sa srpskom trobojnicom. Gospodi iz Olimpijskog odbora i Odboru za pripremu obilježavanja 20. godišnjice ZOI Sarajevo '84, u kojem se nalaze i čelnici naše države, voljeli bismo postaviti pitanje moramo li sada imati nacionalnu zastupljenost i u olimpijskim simbolima, pa da imamo i tri Vučka?«</p>
<p>S »tri Vučka« Sarajevo sigurno neće ponovno dobiti Olimpijadu niti ponovno postati grad kakav je bio 1984. godine. Zato se treba nadati da je ovo bio samo jedan izolirani incident, a da su svi napokon postali svjesni da je snaga u zajedništvu, a ne u podjelama i sukobima. Sjećanje na čarobnu veljaču od prije dvadeset godina moglo bi pomoći da Bosanci i Hercegovci postanu malo ponosniji na sebe i da dokažu da ono što se događalo nije bilo čudo u »tamnom vilajetu«, već san koji se može ponoviti.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Treba poslušati Andru Tomića dok još nije kasno</p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Da je malo »prekopati« po dosad objavljenim (ne samo!) »Vinskim razgovorima«, posebno kad je riječ o temama koje obrađuju programe razvoja vinogradarstva i vinarstva, ponajprije one o podizanju novih vinograda, zatim o (ne)konkurentnosti na stranom tržištu, te naglašeno nedovoljnom korištenju tzv. »tihog izvoza« kroz turizam (koji inače iz godine u godinu bilježi porast fizičkog prometa!)... lako bi se došlo do spoznaje da je iza nas tko znade više koliko prijedloga, zaključaka i odluka o unapređenju »branše«. Ima ih na stotine i stotine s ovih ili onih sjednica, ovih ili onih foruma od općinskih do državnih, ali ostvarenja više nema nego ima. Posebno sve to vrijedi kad je riječ o novim nasadima – čak i prije »pjesmica« o ulasku u EU naveliko se najavljivala sadnja, a kad je počela EU-euforija prešlo se na konkretne brojke o toliko i toliko hektara godišnje... Nije bilo zadnjih godina neke značajnije vinske smotre na otvaranju koje se nije najavljivala sadnja i iskoraci »prema Europi« i slično. Dogodine bi se isto to samo ponavljalo, što se uostalom događa i danas...</p>
<p>Istina je i to da u ponudi vina ima iskoraka, da je ponuda bolja nego jučer i prekjučer i da se može očekivati daljnji uspon, ali je također, nažalost, točno da je mogla i trebala biti (znatno) bolja, a što nije čini se da je ponajviše kriva sporost onih od kojih ovisi napredak branše. Što vrijedi da se o sadnji trsja pričaju priče i »drže govori« kad sve zapinje na rješavanju pitanja zemljišta i stimulativa. </p>
<p>U nas, na žalost, ima dosta napuštenih i zapuštenih površina, među njima i onih koje su »dušu dale« za sadnju loze, ali koga se god od potencijalnih saditelja pita što je i kako je naglašeno najviše spominjat će nerješena pitanja zemljišta i poticaja, pa tek nakon toga cijene sadnje... Novi Zakon o vinu već je mjesecima »na snazi«, ali još uvijek nije donesen niz pratećih (najavljenih!) propisa koji će regulirati provođenje. Najnovija je najava da će se to učiniti »do ovoga ljeta«... Radi se, uz ostalo, o pravilnicima o vrstama vina, zatim podrumskim uvjetima, oglašavanju, regionalizaciji vinogradskih zona, te o kemijskoj analizi vina, ocjenjivanju vina, raznim tehničkim uvjetima, itd. Bez svekolike te papirologije novi Zakon ne može potpuno »štimati«, a hoće li to odugovlačenje i gubljenje dragocjenog (nije fraza!) vremena skratiti Povjerenstvo za vinogradarstvo i vinarstvo, koje će se imenovati u skladu s novim Zakonom, zasad je teško točnije odgovoriti. Dosadašnja iskustva s raznim povjerenstvima u raznim sektorima baš ne obećavaju neku djelotvornost...</p>
<p>Uglavnom, novi je vinski Zakon već star blizu godinu dana, a još se i dalje priča o početku provođenja... Kad će napokon početi ozbiljne aktivnosti oko sređivanja pitanja zemljišta za novu sadnju zasad nema točnijih podataka, tek bi određeno, recimo, ohrabrenje trebalo biti to što je novi ministar poljoprivrede iz vinogradarsko-vinarskog okruženja i, kako se čuje, »napravit će nešto«!</p>
<p>Uglavnom, zemljišta za nove vinograde ima, ali rješenja o korištenju i »stavljanju u pogon« nema ili ih je malo, pa koliko će se još vremena izgubiti na traženju također nije poznato. Naravno, sve ovo ne treba povezivati samo s »ultimatumom« EU o tzv. zatečenom stanju jer nama vinogradi trebaju ušli ili ne u članstvo te Unije! Nije riječ samo o aktiviranju zapuštenog poljoprivrednog zemljišta nego i o zapošljavanju, smanjivanju zabrinjavajućih odlazaka mladih »na asfalt« i umiranju naših sela i plodnih područja, itd.Poznati hvarski vinar i enolog Andro Tomić (Svirče) lani je iznio zanimljiv prijedlog o »200 otočkih uvala« – predlaže da se te napuštene vale daju mladim ljudima i obiteljima po vrlo prihvatljivim uvjetima kako bi tamo sadili lozu i masline i tako ostali na svome. </p>
<p>Sada te vale zjape prazne, koriste se kratko vrijeme ljeti za divlje kampiranje i sidrenje jahti, te se usluge ne naplaćuju, ali se more i podmorje također besplatno i pustoše (izlov ribe) i zagađuju. Kad bi se još dogodila i nesreća da država tamo dovede kakvu osnovnu infrastrukturu te bi pitome vale »preko noći« bile zagušene betonom (divljom gradnjom znanoj pod nazivom »betonski teror«), poslovale bi tek dva ljetna mjeseca, a ostali dio godine zjapile bi prazne... Loza i masline žive svih dvanaest mjeseci!</p>
<p> Ovih dana, točnije od 11. do kraja veljače, hrvatska turistička ponuda predstavlja se na čak jedanaest poslovno-turističkih sajmova u euro-metropolama i većim gradovima. Dosad smo bili na dvadesetak takvih priredbi, a do kraja svibnja bit ćemo na još više od toliko. No, ni ove godine nije došlo do toliko najavljivanje suradnje naših turističkih promotora i (zainteresiranih) vinara. Treba naglasiti da manje krivnje za to snose turistički forumi (konkretno glavni organizator nastupa Hrvatska turistička zajednica), a znatno više vinarska proizvodnja. Naime, uz turističke eksponate na našim štandovima u Münchenu, Beču, Berlinu, Milanu, Pragu... bilo bi itekako lijepo vidjeti pršut, masline, slanu ribu i vino. I korisno za vinare. Nije da baš od navedenih artikala nema ništa, tu i tamo se nađe, ali onako i onoliko koliko bi se moglo i trebalo ni za ovu sezonu nije učinjeno. Uostalom, i to se najavljuje poput – sadnje vinograda...</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="7">
<p>Teško očekivati da se iz temelja promijeni stil vladanja koji su mnogi osjetili kao Vladinu bahatost </p>
<p>Potpredsjednik Andrija Hebrang nastupio je kao da je privatizacija dopunskog osiguranja već gotova stvar, a ne samo prijedlog za raspravu, zanemarivši da je dopunsko zdravstveno osiguranje uvedeno zakonom i da se može ukinuti izmjenom zakona / Teško je povezati i uskladiti sasvim različite politike pa čak i filozofije dvaju temeljnih megasektora nove izvršne vlasti. Upitna je i sama ideja da će megasektor društvene integracije moći uspješno sanirati obespravljene ljude što će ih proizvesti privatizacija javnog sektora. U najboljem slučaju, megasektor društvene integracije može se pretvoriti u upravljanje sirotinjom</p>
<p>JOSIP ŽUPANOV </p>
<p>Prve korake nove vlade (izvršne vlasti) javnost prati s velikim očekivanjima i s velikim oprezom. Nova vlada (odnosno onaj dio izvršne vlasti koji se obično naziva unutarnjom politikom) sada je podijeljena na dva megaresora.</p>
<p>Jedan megaresor, kojemu je na čelu potpredsjednik Vlade Andrija Hebrang, obuhvaća veći dio javnog sektora: zdravstvo, radne odnose i socijalu. </p>
<p>Drugi megaresor, kojemu je na čelu potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor obuhvaća: obitelj, međugeneracijsku solidarnost i branitelje – zaštitu onih dijelova stanovništva koji su osobito pogođeni ratom i ratnim traumama (kao što su invalidi, osobito oni koji su oboljeli od PTSP-a), a također svi oni koji su zakinuti ili se osjećaju zakinutim tajkunskom privatizacijom (nezaposleni koji zapravo nemaju nikakvih izgleda da nađu novo zaposlenje). </p>
<p>Ukratko, taj megaresor mogao bi se naznačiti jednim sociološkim terminom: socijalna integracija.</p>
<p>Takva podjela izvršne vlasti zapravo zahtijeva vođenje politike na dva kolosijeka. Prvi kolosijek obuhvaća privatizaciju javnog sektora (u prvom redu zdravstva) prema istom modelu koji je primijenjen u gospodarstvu i za koji se danas vjeruje da je bio katastrofalni promašaj.</p>
<p>I Račanova vlada i sadašnja nova vlada imale su i imaju u svom programu reviziju privatizacije gospodarskih poduzeća, no od toga do sada ništa nije bilo niti će biti ostvareno u praksi. </p>
<p>Umjesto revizije tajkunske privatizacije, sada jedan od megasektora želi brzu privatizaciju dopunskog zdravstvenog osiguranja vjerojatno kao prvi korak u privatizaciji cjelokupnog zdravstvenog osiguranja a možda i svih zdravstvenih institucija od ambulanti primarne zdravstvene zaštite do kliničkih bolnica i lječilišta. Pritom potpredsjednik Andrija Hebrang nastupio je (prema informacijama u medijima) kao da je privatizacija dopunskog osiguranja već gotova stvar, a ne samo prijedlog za raspravu, zanemarivši pritom da je dopunsko zdravstveno osiguranje uvedeno zakonom i da se može ukinuti izmjenom zakona.</p>
<p>Ta okolnost spominje se u medijima tek nakon više dana od najave da će dopunsko osiguranje biti ukinuto.</p>
<p>Kako vidimo, privatizacija javnog sektora želi se uvesti s nekoliko brzih poteza, unatoč tome što se njen model u gospodarstvu smatra katastrofalnim promašajem. Mediji se sada bave većinom time koliko će ljudi biti pogođeno ukidanjem dopunskog osiguranja. No, o tome još nema vjerodostojnih podataka, ali novinari imaju pravo nagađati.</p>
<p>Drugi megasektor tek čini prve korake. Umjesto brzih spektakularnih poteza taj sektor daje frustriranim i zakinutim ljudima dugoročna obećanja. Tako se, na primjer, obećava donošenje novog zakona o braniteljima, a to zahtijeva proceduru od najmanje godinu dana.</p>
<p>No mnogo je lakše donijeti takav zakon negoli ga provesti u praksi. </p>
<p>Provedba takvih zakona zahtijeva nova financijska sredstva iz državnog proračuna, za razliku od brzopoteznog ukidanja dopunskog osiguranja koje ne bi zahtijevalo nikakvo angažiranje novčanih sredstava iz proračuna. </p>
<p>Štoviše, privatizacija dopunskog osiguranja mogla bi se pravdati kao ušteda proračunskih sredstava.</p>
<p>Stoga se može postaviti pitanje: može li se funkcioniranje tih dvaju megasektora izvršne vlasti uskladiti? Naime, oni počivaju na različitim načelima i imaju različiti vremenski obzor.</p>
<p>Nema sumnje da se neki brzi rezultati na planu društvene integracije ne mogu postići na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT>, a to znači da ostaje upitnim kakve će rezultate dati aktivnosti koje su u programu toga megasektora. A osim toga onaj dio populacije koji se osjeća zakinutim i uvrijeđenim neće imati dovoljno strpljenja da čeka ispunjenje dugoročnih obećanja.</p>
<p>Manevriranje s pravima rodiljskog dopusta, dječjeg dodatka i sl. mjerama u korist obitelji, kao temelja društvene integracije, može diskreditirati cijeli program društvene integracije. </p>
<p>Ukratko, teško je povezati i uskladiti sasvim različite politike pa čak i filozofije dvaju temeljnih megasektora nove izvršne vlasti. </p>
<p>Upitna je i sama ideja da će megasektor društvene integracije moći uspješno sanirati obespravljene ljude što će ih proizvesti privatizacija javnog sektora.</p>
<p>U najboljem slučaju, megasektor društvene integracije može se pretvoriti u upravljanje sirotinjom (powerty management). U tom slučaju Ministarstvo rada koje je uključeno u prvi megasektor može sasvim dići ruke od reguliranja radnog odnosa, od tripartitnog socijalnog partnerstva, te od današnje socijale koja je i onako na rubu pauperizacije hrvatskog društva. </p>
<p> Teško je očekivati da bi se mogao iz temelja promijeniti stil vladanja izvršne vlasti koji su mnogi pojedinci osjetili kao Vladinu bahatost. </p>
<p>Autor je umirovljeni sveučilišni profesor, redoviti član HAZU-a.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Zaštićeni hrvatski ekološko-ribolovni pojas nije ni »politička avantura« ni »naša najveća sramota«</p>
<p>Europska je unija zasad naš partner. Naravno, kada Hrvatska postane njenom članicom, ugovor o ribolovu EU ribara u našemu zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu, ako se zaključi, prestat će vrijediti (tri takva ugovora EU s Estonijom, Litvom i Latvijom ugasit će se 1. svibnja ove godine ulaskom tih država u Uniju), a stupit će na snagu i u našemu ribolovnom pojasu režim koji važi u Europskoj uniji Hrvatskoj se tko zna koji put spočitava (i u »Vjesnikovim« komentarima) što je »jednostrano« proglasila svoj zaštićeni ekološko-ribolovni pojas. Gospodarski pojas (ribolovna zona) može se proglasiti jedino jednostrano, odnosno jednostranim pravnim aktom (ustavom, zakonom, deklaracijom), nikako drukčije / Ne može, na primjer, Hrvatska djelotvorno štititi od onečišćenja Jadransko more ako mjere zaštite od masovnog onečišćenja s kopna (osobito rijekama) ne provodi Italija. U tome se, među ostalim, razlikuje problematika zaštite mora i morskog okoliša od uređenja ribolova u gospodarskim pojasima koje se u pravilu ostvaruje jednostranim aktima obalne države (zakonima) ili bilateralnim međunarodnim ugovorima</p>
<p>DAVORIN RUDOLF</p>
<p>Reagiram kao građanin. Prisiljen sam, zapravo, reagirati na neke tvrdnje u komentarima objavljenim u Vjesniku o zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu Republike Hrvatske (morskom gospodarskom pojasu), koji je proglašen 3. listopada 2003., i o hrvatsko-talijanskim pregovorima o zaključenju ugovora o partnerstvu i suradnji u kojima sam sudjelovao.</p>
<p>Komentator Vjesnika objavio je tvrdnju da su najnovijim pristajanjem Hrvatske na novi krug trilateralnih pregovora o Jadranu (Hrvatske, Italije i Slovenije, koji su započeli u četvrtak, 12. veljače 2004., u Trstu) »dobrim dijelom uklonjeni negativni efekti nepromišljenog i štetnog jednostranog proglašenja ekološko-ribolovnog pojasa« Republike Hrvatske. Tako, veli pisac, »pokazana je volja za razgovorima i za uvažavanjem tuđih mišljenja i pravila EU-a. </p>
<p>Time je i de facto završena nepotrebna politička avantura koja sasvim sigurno spada u najsramotnije stranice hrvatske vanjske politike« (Bruno Lopandić, »Dobar posao u Italiji«, kolumna, Vjesnik, 4. veljače 2004.).</p>
<p>Zakon kojim je Hrvatska, poput još 135 država u svijetu, ostvarila jedno svoje suvereno pravo zajamčeno međunarodnim konvencijama nazvan je, eto, u uglednome Vjesniku »našom najvećom vanjskopolitičkom sramotom«, a čin proglašenja »političkom avanturom«!</p>
<p>Iznenadio sam se krajnje neugodno.</p>
<p>Nitko u svijetu nije osporio pravo Hrvatske da zaštićeni ribolovni pojas proglasi (Slovenija je prosvjedovala jer smatra da nije utvrđena hrvatsko-slovenska morska granica). Ako je riječ o ribolovu, Italija je reagirala nepovoljno i zatražila konzultacije, jer se tim pojasom sužava prostor njena slobodnog ribolova. Takva reakcija, prema tome, nije nikoga iznenadila. </p>
<p>Hrvatska je uvijek bila otvorena za razgovore (naši susjedi bili su upoznati s nakanom Sabora prije negoli je donijeta odluka o proširenju hrvatske jurisdikcije na moru). Uvjeren sam da je i svrha trilateralnih hrvatsko-slovensko-talijanskih razgovora (a i bilateralnih), koji su, eto, započeli, dogovor o najpogodnijim rješenjima u zaštiti Jadrana i udovoljavanju, koliko god je moguće, pojedinačnim i zajedničkim interesima triju država.</p>
<p>Valja očekivati da će Hrvatska odgovoriti i na poziv Europske komisije (o tome je svojedobno objavljena vijest u novinama) i u pregovorima s Europskom unijom razmotriti sklapanje ugovora o ribolovu ribara iz država članica EU-a u pojasu hrvatske zaštićene ekološko ribolovne zone. </p>
<p>Europska je unija dosad zaključila dvadeset pet takvih ugovora. Mogu se podijeliti u dvije skupine, sa zemljama u razvoju koje su proglasile svoje gospodarske pojase (Senegalom, Angolom, Gabonom, Madagaskarom, Gvinejom i dr.) i s razvijenim državama.</p>
<p>Grubo govoreći, s prvom skupinom država ugovorio se ribolov uz novčanu naknadu (od četiristo tisuća eura godišnje sa Salamunskim otocima do 86 milijuna eura s Mauritanijom), a s drugom o recipročnim pravima ribara (s Norveškom, Kanadom i Islandom, na primjer, jer te države imaju jake ribolovne flote pa njihovi ribari love i u gospodarskim pojasima država članica EU). </p>
<p>Kada stupi na snagu odluka Sabora o proširenju jurisdikcije u Jadranu Hrvatska je dužna (u skladu s Konvencija UN o pravu mora iz 1982.) utvrditi količinu ribe u svojemu ribolovnom (gospodarskom) pojasu podobnu za ulov tijekom jedne godine, potom kapacitete svoje ribolovne flote. Ulov »viška« (koji ne mogu uloviti domaći ribari) mora ponuditi susjednim državama i zaključiti s njima ugovore o modalitetima ribolova i visini novčane naknade.</p>
<p>Europska je unija zasad naš partner. Naravno, kada Hrvatska postane njenom članicom, ugovor o ribolovu EU ribara u našemu zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu, ako se zaključi, prestat će važiti (tri takva ugovora EU s Estonijom, Litvom i Latvijom ugasit će se 1. svibnja ove godine ulaskom tih država u Uniju), a stupit će na snagu i u našemu ribolovnom pojasu režim koji važi u Europskoj uniji.</p>
<p>Vjerujem da bi ugovor o ribanju Hrvatske i EU pogodovao (dakako, ako se zaključi) ponajprije ribarima Italije i Slovenije. Strahovanja izražena ovih dana u slovenskome tisku da će proširenjem hrvatske jurisdikcije stradati plovidba, bez ikakve su valjane osnove. </p>
<p>»Nove« regionalne razgovore o Jadranu (svih država, uključujući Grčku), o kojima piše Vjesnikov komentator, prije svega o zaštiti i očuvanju mora, živih morskih bogatstava i morskog okoliša, Hrvatska će, siguran sam, pozdraviti, pa i potaknuti, jer se zaštita mora od onečišćenja, pelagijal (riba koja putuje iz jednoga morskog područja u drugo) i riblji izvori (npr. u Jabučnoj kotlini) ne može provoditi jednostrano, jedino zajednički.</p>
<p> Ne može, na primjer, Hrvatska djelotvorno štititi od onečišćenja Jadransko more ako mjere zaštite od masovnog onečišćenja s kopna (osobito rijekama) ne provodi Italija. U tome se, među ostalim, razlikuje problematika zaštite mora i morskog okoliša od uređenja ribolova u gospodarskim pojasima koje se u pravilu ostvaruje jednostranim aktima obalne države (zakonima) ili bilateralnim međunarodnim ugovorima.</p>
<p>Hrvatskoj se tko zna koji put spočitava (i u Vjesnikovim komentarima) što je »jednostrano« proglasila svoj zaštićeni ekološko-ribolovni pojas. Gospodarski pojas (ribolovna zona) može se proglasiti jedino jednostrano, odnosno jednostranim pravnim aktom (ustavom, zakonom, deklaracijom), nikako drukčije.</p>
<p>U članku »Hoće li Sanader s Berlusconijem dogovoriti simboličnu gestu« (autor Bruno Lopandić, Vjesnik, 3. veljače 2004.) komentator je, među ostalim, napisao i ovo: »U razdoblju Tuđmanove vlasti s Italijom se razgovaralo ozbiljno, no za istinski pomak nije bilo prave političke volje. Hrvatska vlast je sredinom devedesetih… vrijeme trošila na pregovaranje o sporazumu o prijateljstvu i suradnji Hrvatske i Italije. Nakon više od osam godina pregovaranja o dokumentu komunističkoga tipa, koji je bio lišen kvalitetnog sadržaja, od tog se nauma odustalo.«</p>
<p>U spomenutoj kolumni 4. veljače »Dobar posao u Italiji« pisac nastavlja: »porazumom komunističkog tipa koji su potpisivale zemlje poput Sjeverne Koreje i Sovjetskog Saveza, koji nema nikakva sadržaja… Tuđman je bio opsjednut«, što, zaključuje komentator, »nije bilo čudo«. </p>
<p>Bio sam hrvatski veleposlanik u Rimu od 1993. do 2000. U »razdoblju Tuđmanove vlasti« nismo »trošili vrijeme« u pregovaranju o ugovoru o partnerstvu i suradnji (takav je bio radni naziv ugovora).</p>
<p>Zaključili smo, među ostalim, sporazum o zaštiti manjina u kojemu je Italija, prvi put u povijesti hrvatsko-talijanskih odnosa, priznala postojanje hrvatske manjine u Italiji, ukinuli smo putovnice za putovanja talijanskih građana u Hrvatsku i hrvatskih u schengensku, još jednom: schengensku Italiju (za prelazak granice dovoljna je osobna iskaznica), otvorili generalne konzulate u Milanu i, nakon složenih pregovora, u Trstu.</p>
<p>Potkraj devedesetih hrvatski izvoz u Italiju bio je vrijednosno veći negoli sav izvoz u sve države Azije, Afrike, Australije i obje Amerike, veći od ukupnog izvoza u sve ostale države Europske unije, osim Njemačke. Itd. </p>
<p>Hrvatska je uvijek visoko cijenila i poticala prijateljske odnose s našim najvećim, politički iznimno utjecajnim, gospodarski i vojno najsnažnijim susjedom. </p>
<p>Ugovor o partnerstvu i suradnji za nas nije bio nikakav dokument »komunističkog tipa lišen kvalitetnog sadržaja«. Željeli smo, nakon povijesnih iskustava, zaklopiti knjigu prošlosti i započeti razdoblje modernog partnerstva suočeni s izazovima 21. stoljeća.</p>
<p>Koliko je to bio osjetljiv i važan dokument kazuje činjenica da nam je npr. bilo teško sročiti za obje strane prihvatljiv nacrt preambule, baš zbog povijesti, premda je pisanje toga uvodnog i obično kratkog dijela ugovora za sastavljače teksta najčešće lagan posao. </p>
<p>Koliko znam, i Vlada premijera Račana je pregovarala o tekstu toga ugovora, koji, nažalost, nije bio do kraja usuglašen. </p>
<p>Autor je akademik, sveučilišni profesor međunarodnoga prava u mirovini.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Dokumenti: Tko je i kako počeo rat u Lašvanskoj dolini </p>
<p>Sa srpskom agresijom demografska struktura Lašvanske doline bitno je narušena. Srbi su se planski iseljavali, Hrvati su bježali iz Lašvanske doline, ali su se u nju i vraćali i doseljavali iz drugih područja. U Lašvansku dolinu izbjeglo je ili prognano najviše Muslimana, iz zapadne i istočne Bosne. To stvara napetosti i postrojbe Armije BiH počinju s agresijom na hrvatske prostore u Lašvanskoj dolini / Kada se uzme u obzir nacionalna struktura Lašvanske doline onda je lako zaključiti da su Hrvati višestruko veće žrtve od Bošnjaka Muslimana. Zapaziti je da su već tri godine zaustavljene sve ekshumacije iz masovnih grobnica u Lašvanskoj dolini, a razlog tome je što se time pokazuje i dokazuje da je na tom području više ratnih zločina počinjeno nad Hrvatima nego nad Bošnjacima Muslimanima</p>
<p>IVICA MLIVONČIĆ </p>
<p>Najava novih haaških optužnica za Hrvate i Bošnjake Muslimane u BiH potiče uvijek izazovno pitanje kako je i tko počeo rat u Lašvanskoj dolini između Armije BiH i HVO-a. </p>
<p>Povjesničar i umirovljeni časnik američke vojske Charles Shrader u svojoj najnovijoj knjizi naslovljenoj »Muslimansko-hrvatski građanski rat u središnjoj Bosni«, tvrdi, nama već znanu činjenicu, da je Armija BiH bila agresor u Lašvanskoj dolini, a ne HVO i Republika Hrvatska. On dodaje da su razne teorije i osobito propaganda SDA i Armije BiH govorile suprotno, i to njihovo stajalište kao povijesnu činjenicu prihvatio je čak i Haaški tribunal. </p>
<p>Prema Shraderovu mišljenju, postrojbe Armije BiH provele su agresiju na hrvatske enklave s ciljem da ih etnički i vjerski očiste od Hrvata i katolika.</p>
<p>Haaški tribunal je u još nepravomoćnoj presudi generalu Tihomiru Blaškiću stao na stranu muslimanske propagande i njena uvjeravanja da su u BiH jedino Bošnjaci-Muslimani ugroženi i da je Armija BiH bila jedina vojna sila, koja je branila državu BiH. To je apsurd kada se zna da je muslimanski narod u BiH većinski, da je HVO branio hrvatske prostore svoje države BiH i da je Armija BiH provela agresiju na hrvatske prostore kao u Varešu ili Kraljevoj Sutjesci. </p>
<p>U toj se presudi kaže da je HVO počeo ratni sukob u Lašvanskoj dolini, i to kako se navodi u njoj »naprasno« 16. travnja 1993. godine napadom na selo Ahmiće gdje su postrojbe HVO-a počinile teške ratne zločine. U Blaškićevoj presudi se citira izjava jednog od članova Promatračke komisije EZ kako nema nikakve sumnje da je izbijanje ratnog sukoba u Lašvanskoj dolini inicirao HVO.</p>
<p>Nepravomoćne haaške presude generalu Blaškiću te Dariju Kordiću i Mariju Čerkezu izvode izravne i neizravne dokaze o agresiji Hrvatske na BiH u Lašvanskoj dolini. Među dokazima je optužni dokaz da je pratilac generala Blaškića na rukavu nosio hrvatski grb ili da se u školama nastava izvodila uz pomoć zagrebačkih udžbenika i na nekakvom »tradicionalnom hrvatskom jeziku«. </p>
<p>To oboje je besmislica jer hrvatski grb je simbol i BiH Hrvata i u mojoj rodnoj kući u Varešu stoji od pamtivijeka. A što znači glupa konstrukcija o »hrvatskom tradicionalnom jeziku« morali bi objasniti ljudi u Haaškom tribunalu.</p>
<p>Među krunskim razlozima u presudi generalu Blaškiću navodi se izjava iz svjedočenja akademika dr. Dušana Bilandžića, koji smatra da je Hrvatska već 150 godina gajila pretenzije prema hrvatskim teritorijima u BiH. To je nekakav dokaz o agresiji Hrvatske na BiH u nedavnom ratu.</p>
<p>A nelogično je to tvrditi, jer do 1990. godine Hrvatska nije bila samostalna i suverena država sa svojom vojskom i policijom pa nije mogla ni sanjati o nekakvoj agresiji na bilo koga. </p>
<p>Prije 150 godina Hrvatska je bila u državno-pravnom jedinstvu s Austro-Ugarskom Monarhijom. Od 1878. i BiH je u sastavu Austro-Ugarske Monarhije, a potom slijedi jedna pa druga Jugoslavija između kojih je bila NDH koja je obuhvaćala Hrvatsku i BiH. Kako je u takvim državnim i političkim uvjetima moguće govoriti o pretenziji da Hrvatska pripoji dio BiH sebi.</p>
<p>Lašvansku dolinu tvore područja općina koje se dotiču rijeke Lašve, čiji tok iznosi 49,4 km, a to su Travnik, Novi Travnik, Zenica, Vitez i Busovača. Od 293.715 njenih stanovnika po popisu 1991. 82.558 ili 28,10 posto su Hrvati, 143.762 ili 48,49 posto Bošnjaci Muslimani, 36.431 ili 12,41 posto Srbi i 30.965 ili 10,55 posto ostali. </p>
<p>Većinski narod u Lašvanskoj dolini je bio tada, a i danas je muslimanski, ali nije odigrao ulogu u skladu s civilizacijskim standardima da je i najodgovorniji za sigurnost i sudbinu manje brojnih naroda. Nijednim potezom nije dokazao tu svoju europsku zrelost.</p>
<p>Sa srpskom agresijom demografska struktura Lašvanske doline bitno je narušena. Srbi su se planski iseljavali, Hrvati su bježali iz Lašvanske doline ali su se u nju i vraćali i doseljavali iz drugih područja. </p>
<p>U Lašvansku dolinu izbjeglo je ili prognano najviše Muslimana, iz zapadne i istočne Bosne. To stvara napetosti i postrojbe Armije BiH počinju s agresijom na hrvatske prostore u Lašvanskoj dolini.</p>
<p>Muslimanska agresija je očita, i to potvrđuje i izjava dr. Ejuba Ganića iz ljeta 1993. Reutersu kada je kao potpredsjednik Predsjedništva BiH rekao da će Armija BiH ovako ili onako, što će reći milom ili silom osvojiti Lašvansku dolinu.</p>
<p>Već potkraj 1992. javljaju se prve napetosti i sukobi između Armije BiH i HVO-a. Prvi sukob je bio na području općine Vitez kada je Armija BiH presjekla magistralni put u Ahmićima 19. na 20. listopada 1992. godine. </p>
<p>Ta blokada nazvana je »strategija salame«, jer su muslimanske snage namjeravale Lašvansku dolinu ispresijecati na više mjesta da bi je lakše osvojile. Na početku otvorenog sukoba između dvaju naroda bio je Vance-Owenov plan decentralizacije BiH na deset provincija. Prema tome planu, najveći dio Lašvanske doline bio bi u provinciji 10 u kojoj bi vlast i glavne mjerodavnosti pripadale Hrvatima. </p>
<p>Taj plan je jako uznemirio muslimansko stanovništvo, jer središnja Bosna postaje autonomnom hrvatskom provincijom. </p>
<p>To, a ne napad HVO-a na Ahmiće potiče muslimansku politiku i vojnu silu da iniciraju ratni sukob s Hrvatima za prisvajanje hrvatskih prostora u Lašvanskoj dolini.</p>
<p>A ratni sukob između Armije BiH i HVO-a nastao je ratnim zločinima postrojbi Armije BiH, osobito zloglasne 7. muslimanske brigade 26. siječnja 1993. u zeničkom selu Dusini i busovačkom selu Gusti Grab. </p>
<p>U prvom je bilo deset, a u drugom sedam žrtava ratnog zločina. </p>
<p>Prema tome, ratni sukob između Armije BiH i HVO-a u Lašvanskoj dolini počeo je masakrom, ratnim zločinima nad hrvatskim stanovništvom u Dusini i Starom Grmu.</p>
<p>Rat je tako počeo ne 16. travnja 1993. napadom HVO-a na Ahmiće nego 26. siječnja napadom postrojbi Armije BiH.</p>
<p>Vrlo je važno pitanje tko je više zločina počinio ili podnio u Lašvanskoj dolini za ratnog sukoba između HVO-a i Armije BiH.</p>
<p> O tome je najuvjerljivije suditi prema broju žrtava ratnog zločina. </p>
<p>Najprije valja iznijeti dvije okolnosti i činjenice. Na početku masovnih zločina u Lašvanskoj dolini stoje zločini počinjeni u selima Dusina i Gusti Grab 26. siječnja 1993., a na kraju zločini u Buhinim kućama 9. siječnja 1994. godine. </p>
<p>Prve i posljednje masovne zločine počinile su postrojbe Armije BiH nad hrvatskim civilima i zarobljenim vojnicima HVO-a.</p>
<p>Pobliže rečeno, na dvadeset četiri hrvatska stratišta u Lašvanskoj dolini redovne i paravojne postrojbe Armije BiH ubile su 338 hrvatskih civila i zarobljenih vojnika HVO-a, a na sedam muslimanskih stratišta paravojne i redovne postrojbe HVO-a ubile su 166 muslimanskih civila i zarobljenih vojnika HVO-a.</p>
<p> Kada se uzme u obzir nacionalna struktura Lašvanske doline onda je lako zaključiti da su Hrvati višestruko veće žrtve od Bošnjaka Muslimana. Zapaziti je da su već tri godine zaustavljene sve ekshumacije iz masovnih grobnica u Lašvanskoj dolini a razlog tome je što se time pokazuje i dokazuje da je na tom području više ratnih zločina počinjeno nad Hrvatima nego nad Bošnjacima Muslimanima. Hrvate se optužuje da su htjeli etnički očistiti Lašvansku dolinu, i to su točke optužnica i nepravomoćnih presuda generalu Blaškiću te Kordiću i Čerkezu. A tko je etnički čistio Lašvansku dolinu pokazuju podaci mojih istraživanja. </p>
<p>Za ratnog sukoba između Armije BiH i HVO-a iz Lašvanske doline izbjeglo je ili prognano 46.100 hrvatskih civila. A prema muslimanskim podacima, za toga istoga ratnog sukoba, ali na teritoriju cijele Federacije BiH, prognano je ili istjerano oko 50 tisuća muslimanskih civila.</p>
<p>U Lašvanskoj dolini dominantna je bila politika etničkoga i vjerskog čišćenja od nemuslimana i posebno od kršćana. </p>
<p>Teško su stradali crkveni objekti, crkve, kapelice, groblja, samostani. </p>
<p>Stradao je i stari franjevački samostan u Gučoj Gori, koji je travnički muftija Nusret Abdibegović namjeravao, prema odluci muftijskog vijeća, pretvoriti u islamski centar i cijeloga obojiti u zeleno. </p>
<p>Na crkvama su ostavljane poruke »ovo će biti džamija«. U logoru u Kaćunima kršćani su bili prisiljavani klanjati se prema učenju Kur'ana. Neki ubijeni Hrvati prethodno su obrezivani (sunećeni).</p>
<p>Sve te činjenice i događaje valja znati kada se govori o političkim temama iz nedavnog rata. Zaključke se ne smije izvlačiti iz rukava već iz dokumenata. </p>
<p>A i Haaški tribunal napokon ispravlja svoje zablude i neznanja.</p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Splita.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="10">
<p>Urušava se kurija bana Josipa Jelačića </p>
<p>Okolica Zagreba, posebice Turopoljski kraj obiluje autohtonim drvenim građevinama (čardacima, kapelicama, kurijama), koje svjedoče o bližnjoj i daljnjoj povijesti tog kraja. Neke građevine, kao što su kapele opisane u knjizi Katje Matković Mikulčić, uspjele su sačuvati svoj negdašnji sjaj, a neke od njih se obnavljaju ili će se tek obnoviti. Čardaci nisu imali tu sreću, pa dijele sudbinu kurija (dvorova bivših pripadnika imućnijih slojeva), odnosno nestaju s lica zemlje ili se »sele« u druge krajeve. </p>
<p>Vrijednost jednog istinskog svjedoka vremena - čardaka, prepoznao je uspješni poduzetnik iz Sv. Nedjelje Mato Ćatić, inače predstavnik jedne njemačke tvrtke koja se bavi vrhunskom tehnologijom 21. stoljeća. On je pretprošle godine kupio čardak obitelji Galeković iz Mraclina, te ga pod nadzorom stručnjaka dao rastaviti i na novoj lokaciji obnoviti u njegovom izvornom obliku. Kao i prije stotinjak godina, čardak će novom vlasniku služiti za stanovanje. </p>
<p>Kurije su također uglavnom bile građene od drveta (kod nekih su temelji bili od cigle). U prizemlju su se nalazile gospodarske prostorije (pivnica, komora, sokačnica), a na katu »palača« - soba koja je služila za blagavaonicu i okupljalište gostiju, salon i spavaće sobe. Oko kurija nalazila su se lijepo uređena prostrana dvorišta, koja su često pretvarana u parkove. </p>
<p>Do danas su sačuvani dvori obitelji Zlatarić i Pintar u Bukevju, kurija Modić - Bedeković u Donjoj Lomnici (sagrađena 1806.), kurija Josipović u Kurilovcu, Alapić iz 18. stoljeća u Vukovini, te kurija obitelji Jelačić u Kurilovcu koja se prošle zime potpuno urušila.</p>
<p>Prema riječima pročelnika za kulturu Grada Velike Gorice Zvonka Kunića, Grad je još od vremena kada je bio u sastavu Grada Zagreba, počeo voditi računa o stanju tih kurija te je u međuvremenu ishodio niz dokumenata (snimke postojećih stanja, tehnička dokumentacija za obnovu i slično), no međutim ne može konstantno ulagati u nešto što nije njegovo vlasništvo. Problem s vlasništvom je posebno očit kod kurije Alapić, koju bi jedan od suvlasnika (poznati kipar Mladen Mikulin), dao obnoviti, no međutim drugi suvlasnik to ne želi.</p>
<p>Drugi problem, na koji je i Vjesnik više puta upozoravao, je kurija Josipa bana Jelačića, koja je nebrigom vlasnika (prvo Opće poljoprivredne zadruge, a od prošle godine Konzuma), potpuno propala. Podsjećamo, pretpostavlja se da je kurija prema bijeloj mramornoj ploči koja je bila pronađena, 1920. godine od sestara Anke i Vere Jelačić bila darovana Plemenitoj općini Turopolja. Premda kurija i okolno zemljište spadaju pod zaštićeno područje, cijelo je to područje po tko zna kojim zakonima, 1974. godine uknjiženo kao vlasništvo Opće poljoprivredne zadruge, koja je potom kuriju niz godina koristila kao skladište. Nakon što je Konzum preuzeo OPZ, pokušao je prodati to područje. Međutim, zbog buke u medijima i opće pobune Kurilovčana, odustao je od prodaje a pokušaj opravdao kao zabunu vlastitih stručnih službi.</p>
<p>Da ipak nije sve izgubljeno, potvrdili su nam u Zavodu za zaštitu okoliša i Gradu. Naime, Konzum ne može prodati to kulturno dobro i morat će dozvoliti da se kurija replicira (izgradi kakva je i bila), a u okolnom području može sagraditi samo takve sadržaje koji se prema Zakonu o zaštiti okoliša uklapaju u zaštićeno područje. Grad je već poduzeo korake da se izradi dokumentacija za repliku, no ostaje pitanje tko bi htio uložiti u njezinu izgradnju. Da bi Ministarstvo kulture pomoglo u obnovi, prostoru je prvo potrebno odrediti namjenu (jedna od mogućnosti je knjižnica), no pitanje je da li bi se vlasnik zemljišta složio s tim sadržajem.</p>
<p>Osim u spomenute kurije, trebalo bi uložiti i u kuriju Josipović koja je nedavno, zajedno s okolnim zemljištem, darovana Župi Blažene Djevice Marije. Za očekivati je da će crkva ipak lakše pronaći sredstva za očuvanje ovog kulturnog blaga, tako da je zapravo najveći problem u obnovi Alapićeve i Jelačićeve kurije (kuriju Modić-Bedeković, postepeno obnavlja Grad).</p>
<p>Postoje ljudi, doznajemo od predsjednice velikogoričkog Rotary kluba Ružice Rašperić koji su voljni uložiti ne samo u kurije, već i u očuvanje drugog kulturnog blaga na području Turopolja. Stoga je u klubu odlučeno (osnovan je u rujnu prošle godine i broji 22 člana), da se pored redovitih humanitarnih akcija, napravi jedna temeljita analiza o mogućnosti ulaganja u objekte kao što su kurije i drugi objekti. S tim će se aktivnostima započeti već ove godine, pa zato u klubu pozivaju sve zainteresirane subjekte da pomognu u realizaciji tog plana. Jer, kako kaže predsjednica Rašperić, inače i direktorica Turističkog ureda Turističke zajednice Grada Velike Gorice, mnogo je toga zapušteno a svako odlaganje obnove neprestano poskupljuje takve projekte, koji dugoročno mogu i vrlo kvalitetno unaprijediti turističku ponudu Turopolja.</p>
<p>Treba napomenuti da Grad zadnjih nekoliko godina neprestano ulaže i u obnovu simbola Turopolja - Starog grada Lukavca. Kako je kazao pročelnik Kunić, dosad je zajedno s Ministarstvom kulture, uloženo oko 4 milijuna kuna. Kada će obnova biti dovršena, još se sa sigurnošću ne zna jer opet sve ovisi o novcima. Prošlog je ljeta na teret Grada očišćenja i uređena površina od oko 5 tisuća hektara oko Lukavca. </p>
<p>Gradu još preostaje da Starom gradu Lukavcu odredi kvalitetnu namjenu poslije obnove. U njemu se zasada preko ljeta održavaju kazališne predstave, no potencijalno taj prostor može i mora dati daleko više. Trebao bi, naime, biti u dnevnoj funkciji, kako ne bi doživio sudbinu napuštenih i zapuštenih čardaka i kurija.</p>
<p>Jasminka Filipas</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Rođendan na valentinovo</p>
<p>Vatrometom i koncertom na kojem su, između ostalih, nastupili Gabi Novak, Natali Dizdar, Matija Dedić, Bolesna braća i General Woo, Centar Kaptol proslavio je u subotu četvrti rođendan. Tijekom poslijepodneva za mnogobrojne posjetitelje organizirana je modna revija odjeće koju mogu kupiti u prodavaonicama Centra, poznati zagrebački crtači grafita sprejevima su oslikavali platna, a voditelj Mirko Fodor izveo je obred vjenčanja odjeven u Elvisa Presleyja </p>
<p>A. R.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Petak 13. koji nije donio nesreću, nego »Saloon«</p>
<p>Kada su 13. veljače 1970. godine Dubrovčani Vlaho Srezović i Albert Papo na zagrebačkom Tuškancu otvorili impresivnu diskoteku »Saloon Plavog Vjesnika«, valjda su samo najmaštovitiji uzvanici mogli uprijeti pogled u budućnost i reći: »Proričem ovoj diskoteci bogate dane i minimalno 34. rođendan«! Danas je taj rođendan već iza »Saloona«, a ispred mu se smiješi nastavak klupske rapsodije i zadržavanje statusa kultne društvene institucije</p>
<p>Onaj tko nije šarmantan s 20, niti jak i snažan s 30, niti bogat s 40, niti mudar s 50, taj neće nikada biti ni šarmantan ni jak ni bogat niti mudar. »Saloon« je, međutim, već sad šarmantan, snage mu, a ni bogatstva ne nedostaje, a ni njegovi se vlasnici očito ne mogu potužiti da im priroda nije podarila mudrosti.</p>
<p>Premda je ta legendarna zagrebačka diskoteka ovih dana proslavila tek »okrugli«, 34. rođendan, bez pretjerivanja se, dakle, može reći kako je »Saloon« živi dokaz da uvodni aforizam vrijedi ne samo za ljude, već i za institucije. A »Saloon« je, svojim postojanjem kao i ulogom koju je na sebe preuzeo u protekla tri i pol desetljeća, doista zavrijedio ne samo da mu se oda dužno poštovanje, već i da mu se tepa, da ga se tetoši onako kako se tetoši blizak prijatelj ili, u najmanju ruku, dragi znanac.</p>
<p>Jasno, uvijek je lako i zahvalno biti junak poslije bitke jer čovjek se onda doima mudrijim no što uistinu jest. Ali, već se i toga »kobnog« petka 13., sad već prilično udaljene 1970. godine, mogla nazrijeti blistava budućnost novootvorenog »diskača«. I samo mu je ime »Saloon«, uz ondašnji pokroviteljski dodatak »...Plavog vjesnika«, u tom socrealističkom okružju odzvanjalo resko i veselo, ostavljajući u zraku prizvuk, miris i duh zapada kojemu se uvelike težilo.</p>
<p>Zar stoga ikoga može čuditi podatak što je kroz vrata toga kluba prve njegove večeri, protutnjala krema tadašnjeg hrvatskog društvenog, kulturnog, sportskog i zabavnog života. Svi su pohrlili vidjeti što se to rađa novo, intrigantno i veliko, iako nitko od njih vjerojatno ni pomislio nije da će i 34 godine kasnije, u 21. stoljeću, u trećemu tisućljeću, isti prostor i dalje služiti istoj svrsi – zabavi i druženju, plesu i čavrljanju.</p>
<p>Kako i priliči velikoj gradskoj diskoteci, iste je večeri obavljeno i krštenje – počasna kuma bila je Ana Karić, jedna od tada najpopularnijih glumačkih zvijezdi. U skladu s klupskim interijerom nalik Divljem zapadu, kuma je dograbila indijanski tomahawk »made in Zg« i njime presjekla vrpcu. Na molbu fotoreportera i veliku radost uzvanika, morala je to učiniti još nekoliko puta, no kuma je bila – na visini zadatka.</p>
<p>Bio je to simpatičan i simboličan početak nečega što se, a to starije generacije zasigurno znadu, začelo u glavi Pere Zlatara, tadašnjeg glavnog urednika »Plavog vjesnika« te, što je za ovu priču možda i važnije, novog predsjednika KK »Lokomotiva«. Na njegov su se nagovor mladi dubrovački ugostitelji, Vlaho Srezović i Albert Papo, prihvatili posla i zasukali rukave. Puno je znoja potrošeno da se drvena koliba na rubu tuškanačkog šumarka, koja je košarkašima služila kao svlačionica, preuredi u disko-klub u stilu Divljeg zapada, što je u ono doba bio svjetski trend.</p>
<p>Vlasnički je dvojac Srezović-Papo ubrzo, međutim, bio prisiljen početnih 80 četvornih metara neprestance dograđivati i obnavljati – samo u prve dvije godine »Saloon« je doživio šest rekonstrukcija. Pritisnuti uza zid sve većim zanimanjem Zagrepčana i njihovih gostiju, Srezović i Papo idućih su godina krenuli u nove adapterske avanture tako da je, početkom 80-ih, od diskoteke u kaubojskom stilu ostao tek golemi šank, koji je i sam preživio više preinaka. Sama je diskoteka pak dobila pet-šest puta više prostora u odnosu na prve mjesece.</p>
<p>No, bujicu mladih i starih željnih dobre glazbe i vedrog raspoloženja u impresivnoj, no intimnoj atmosferi tad već pomalo kultnoga kluba, više nije bilo moguće kontrolirati. Unatoč čestim proširenjima, katkad se stoga činilo da je »Saloon« višestruko premalen za sve koji bi baš tu večer htjeli popiti piće za njegovim šankovima, zaplesati na njegovome podiju ili samo prošetati njegovim skučenim ulicama i minijaturnim alejama.</p>
<p>»Saloon« je, čime se njegov današnji vlasnik Vlaho Srezović i danas diči, bio i ostao sinonim vrhunske glazbe. Osim, jasno, glazbe po izboru ponajboljih D.J.-jeva, naprosto nema nijednog značajnijeg glazbenog imena hrvatske estrade, ali i one s područja bivše države, koje u »Saloonu« nije uživo nastupilo barem nekoliko puta.</p>
<p>Osim vrhunskih popularnih glazbenika, svakodnevni su posjetitelji »kluba s Tuškanca« bili i ponajbolji zagrebački i hrvatski sportaši, glumci i ini umjetnici, novinari, liječnici, ali i »običan puk«. Svatko od njih imao je svoje male želje, pa tako i onu znanu – »vidjeti i biti viđen«. U »Saloonu« to doista nikad nije bio problem.</p>
<p>Da zidovi imaju uši, ali i jezik, vlasnik »kluba s Tuškanca« danas bi bio toliko odvratno bogat da bi valjda i Gatesu mogao darivati novac. Ljubavne su veze nastajale, trajale i nestajale, prijateljstva su se sklapala i održavala, profesionalne su se i poslovne obveze dogovarale, tračevi se rađali, širili i opovrgavali, ljudi su dolazili, ostajali i odlazili, neki čak i u smrt... </p>
<p>Za razliku od njih, »Saloon« je, kao nijemi svjedok prošlih vremena i smjena desetak generacija, bio i ostao živ. A ostala su i njegova vrata – ona slavna, salunska. Širom otvorena za generacije što dolaze.</p>
<p>Antun Krešimir Buterin</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="13">
<p>U Rijeci je ovih dana nemoguće biti ozbiljan</p>
<p>RIJEKA, 14. veljače</p>
<p> – Dječja karnevalska povorka 21. međunarodnog riječkog karnevala ove je godine na središnjim riječkim ulicama okupila 81 maškaranu grupu s više od 6000 sudionika predškolskog i školskog uzrasta iz zemlje i inozemstva. Predvođena Prvim riječkim mažoretkinjama »Morčićima« i dječjim zborom »Tratinčica«, vesela i šarolika rijeka mališana s Delte je povela i mnoge druge mališane pod maskama. </p>
<p>Među sudionicima su bila djeca 27 dječjih vrtića i isto toliko riječkih osnovnih škola, nekoliko igraonica, Hrvatske udruge bijelog štapa »Homer«, riječkog Centra za odgoj i obrazovanje, Udruge »Vita« za prevenciju ovisnosti u suradnji sa Osnovnom školom »Bakar«, a bili su tu i mališani iz Slovenije i Italije, iz Kaštela, Bola na Braču i s otoka Hvara. Nastupile su i mažoretkinje iz Dugog Sela i Svetog Ivana Zeline. </p>
<p>U organizaciji Auto kluba i Turističke zajednice Rijeke održan je i 13. maškarani reli Pariz - Bakar međunarodnog karaktera. </p>
<p> Poznato je kako je Maškarani auto-reli Pariz - Bakar jedinstvena manifestacija te vrste u svijetu gdje voze motorizirane maškare iz različitih krajeva, a neprekidno se održava od 1990. godine kao parodija na svjetski poznati Rally Paris - Dakar. Od tada taj je reli prateća sportska manifestacija Međunarodnog riječkog karnevala. Svi sudionici-natjecatelji, njihova pratnja i suci moraju biti maskirani, a posebna su priča njihova prigodno dekorirana vozila. Iz godine u godinu sve je više »puknutih oktanaca« koji sebe i svog četverokotačnog, a ponekad i dvokotačnog ljubimca vole maškarati i ponosno provozati od Pariza do Bakra. Reli Pariz - Bakar postao je »markica kvalitete«, nezaobilazni dio jedne od najvećih hrvatskih turističkih atrakcija Riječkog karnevala. Uz sportsku vještinu sve se više cijeni maštovitost i karnevalski duh sudionika, njihova maska i maska onoga što i na dan relija zovemo automobilom.</p>
<p> Za to vrijeme na drugom kraju Rijeke u prostoru šahovskog kluba okupili su se sudionici drugog »Go« turnira Riječkog karnevala. »Go« je igra slična šahu samo u nekim općim elementima, dok se po svemu ostalom razlikuje od njega. </p>
<p>Uz brojne druge sadržaje i ludovanje koje u Rijeci pod kontrolom drži aktualni gradonačelnik meštar Toni, tisuće posjetitelja i sudionika 21. međunarodnog Riječkog karnevala u slastičarnici »Cont« moglo je kušati novi kolač »Riječkog Moru« – slatku izvedbu popularnog Morčića. U Rijeci je ovih dana nemoguće biti ozbiljan, jer stihovi koji svakodnevno odjekuju središnjim ulicama uspješno u svima bude dijete željno igre i zabave: »Kad maškare Rijekom krenu, šarenilo, vatromet, bubnjevi, trube, harmonike zovu nas u ljepši svijet!«</p>
<p>Ljiljana Mamić Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Kupid je odaslao ljubavne strelice </p>
<p>ZAGREB, 14. veljače</p>
<p> – U petak oko ponoći u Manili je oboren neobičan rekord, ali baš onaj koji i priliči početku Dana zaljubljenih koji je nastupio s prvim minutama subote. Filipinci su oborili svjetski rekord u poljupcima, nakon što se 5112 parova u povodu Valentinova u isto vrijeme ljubilo najmanje 10 sekundi. U maratonu poljubaca, u kojemu su smjeli sudjelovati samo vjenčani ili zaručeni parovi, potučen je raniji rekord izmjene nježnosti putem poljubaca u kojem je sudjelovao 4445 parova. </p>
<p>Dan zaljubljenih koji je u subotu proslavljen u cijelom svijetu, i na nekim je drugim mjestima proslavljen na najneobičnije načine, poput masovnih vjenčanja homoseksualnih parova u Gradskoj vijećnici u San Franciscu ili proslave ceremoniji vjenčanja 12 starijih bračnih parova u Hong Kongu. </p>
<p>Kupid je očito odaslao svoje ljubavne strelice po cijelom svijetu jer Dan svetog Valentina proslavljen je posvuda. Na ovaj praznik vrlo upitnog porijekla, kojem se raduju uglavnom trgovci i poneki slastičar koji će ponuditi kolače u obliku srca, na sve su se strane mogla vidjeti ozarena lica s cvijećem i prigodnim (čitaj srcolikim) poklonima u ruci. Neke od njih ulovio je i objektiv našeg fotoreportera. </p>
<p>N. K.</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Počelo emitiranje Alhurre, televizije koju finanira SAD</p>
<p>KAIRO, 14. veljače</p>
<p> - Alhurra, tv-mreža na arapskom koju financiraju Sjedinjene Države počela je emitirati u zemljama Bliskog Istoka, gdje su jako popularne katarska satelitska tv Al-Jazeera i njezina suparnica Al-Arabiya, stacionirana u Dubaiju. Prva emisija koju je emitirala Alhurra, što na arapskom znači slobodna, govorila je o naporima suživota Palestinaca i Izraelaca, dala je riječ mladima iz dva logora i bivšoj državnoj tajnici Madeleine Albright koja je govorila o svojim misijama na Bliskom Istoku. </p>
<p> Prema Američkom uredu za radioemitiranje (BBG), Savezna agencija za nadzor te nove tv-mreže koju financira Američki kongres, Alhurri je zadatak popraviti sliku Amerike i smanjiti utjecaj Al-Jazeere i Al-Arabiye. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>O moru znamo manje nego o nekim planetima</p>
<p>Obalni morski pojas, područje između obale i pučine, širine do sto kilometara, sve je zanimljiviji znanstvenicima raznih disciplina. Sad se o njemu zna manje nego o pojedinim planetima. U obalnom morskom pojasu nalazi se više od 90 posto živih organizama i minerala u moru koji kriju dragocjene podatke o klimatskim promjenama i o promjenama do kojih je došlo kako zbog geoloških procesa, tako i zbog ljudskog utjecaja. Zanimljivo je da su to područje i njegovi resursi, unatoč važnosti, slabije poznati od nekih planeta Sunčeva sustava, ističu u Europskom povjerenstvu Unesca.</p>
<p>Podmorje koje graniči s tim pojasom djeluje kao golemi »bioreaktor«. Istraživači su sigurni da se u tom ekosustavu stvara plin, razgrađuju ugljikovodici, obnavljaju minerali, talože metali i događaju razni mikrobiološki procesi. U uvjetima visokog tlaka i niske temperature koji vladaju na tim dubinama, plin, najčešće metan, javlja se u krutom stanju, kao plinski hidrat koji se čini poput leda. Taj plin može pokrenuti naslage u obalnim podmorskim grebenima i izazvati katastrofalne odrone, o čemu još svjedoče tragovi podmorske lavine koja je prije osam tisuća godina zahvatila područje Storegga u norveškim vodama i izazvala orijaški plimni val. Povrh toga, podmorski obalni pojas može, na temelju analize naslaga, dati vrlo važne podatke, primjerice o promjeni klime. »Naime«, ističe Serge Berne iz Francuskog instituta za istraživanje i iskorištavanje mora (Ifremer), »on može olakšati istraživanje globalnih promjena, klimatskih promjena i pomicanja naslaga u Sredozemlju u zadnjih 500.000 godina. Početak istraživanja je planiran za ljeto 2004.« Da je more područje koje sve više zanima znanstvenike pokazuje i najnoviji američki projekt pokretanjem programa vrijednog sto milijuna dolara na godinu u kojem bi se istraživalo dno oceana, koje skriva golem potencijal, a manje je posjećeno i poznato od svemira, ističu znanstvenici. Dno oceana najmanje je istraženo područje na Zemlji, iako postoje podmornice s ljudskom posadom, ili automatizirane, one ne mogu doprijeti do najdubljih dijelova mora, govore znanstvenici. Po nalogu američkog Kongresa, znanstvenici bi trebali sastaviti izvještaj o znanstvenom potencijalu najvećih morskih dubina. U izvještaju istraživačkog vijeća nacionalnih akademija koje ima ulogu savjetnika na polju znanosti, ističe se potreba za pokretanjem multidisciplinarnog projekta za istraživanje oceana koji će ubrzati otkrića novih vrsta, ekosustava, izvora energije, karakteristika morskih dubina i farmaceutskih proizvoda. Autori tvrde da bi to pridonijelo boljem razumijevanju uloge oceana u klimatskim promjenama. Velika područja oceana još su neistražena. Dok je desetak ljudi šetalo po Mjesecu, samo su dvojica boravila u najvećim oceanskim dubinama, i to samo pola sata svaki put, ističu opširnije mogućnosti tog istraživanja u otkrivanju novih izvora energije. U izvještaju se preporučuje da se organizacija istraživanja povjeri jednoj od nevladinih organizacija koje su kreativnije i jeftinije, koja bi se mogla financirati iz nekoliko američkih javnih fondova, kao i iz inozemstva. Autori istraživanja ocjenjuju da će za istraživanje u prvoj godini trebati 270 milijuna dolara, a svake sljedeće stotinjak, a najmanje 70 milijuna. Glavna područja kojima će se projekt baviti navedena su kao: raznolikost životnih oblika u oceanima, Arktički ocean i južni ocean koji okružuje Antarktiku, utjecaj dubinske oceanske vode na klimatske promjene...</p>
<p>Lana Kos</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Venerin put ispred Sunca </p>
<p>Ove godine, osmoga lipnja, milijarde ljudi moći će nazočiti događaju kojeg dosad nitko živ još nije vidio. Zadnji se puta to, naime, zbilo 1882. godine. Riječ je o planetu Venera koji će proći ispred Sunca. To će putovanje trajati šest sati i bit će vidljivo gotovo odasvud osim iz nekoliko područja unutar i oko Pacifika. </p>
<p>Uz pomoć prikladnog filtera koji će zaštititi vaše oči, poput naočala za gledanje pomrčine Sunca koje su bile dostupne tijekom prošle pomrčine, Venera će se vidjeti kao crna okrugla točka koja prolazi kroz ozareno sunčevo lice. </p>
<p>Astronomi su prvi puta bili nazočni Venerinu tranzitu godine 1639., a otada je Venera na takav put krenula još u svega četiri navrata. Ta se Venerina putovanja javljaju u paru, razdvojena osam godina jedno od drugoga, i to jednom u svakih 120 ili više godina. Dakle, i nakon ovogodišnjeg tranzita zbit će se još jedan – 2012. godine.</p>
<p>Povijesno gledano, Venerina putovanja bila su uzrokom velikih uzbuđenja za astronome. Engleski astronom Edmund Halley shvatio je da je izračunavanjem vremena koje je Veneri potrebno da prijeđe Sunčev disk u različitim dijelovima svijeta, moguće izračunati razdaljinu do Sunca jednostavnom geometrijom. To je, zauzvrat, omogućilo astronomima da izračunaju udaljenost do svih planeta.</p>
<p>Britanski istraživač, kapetan James Cook, koji je bio na Tahitiju za vrijeme Venerinog prelaska 1769. godine, donio je izvrsne izračune, a njegovi su rezultati pružili astronomima prve precizne vrijednosti udaljenosti Sunca. </p>
<p>N. K.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="18">
<p>Brešanu Nagrada za mir</p>
<p>BERLIN, 14. veljače (Od Vjesnikove posebne izvjestiteljice)</p>
<p> – Film »Svjedoci« Vinka Brešana osvojio je Nagradu za mir koju dodjeljuje posebni žiri sastavljen od sedam članova, a koji odlučuju i biraju između svih filmova prikazanih u raznim sekcijama Međunarodnog filmskog festivala u Berlinu. </p>
<p>Donatori ove nagrade su »Action Group Peace Film Award« u zajednici s Fondacijom Heinricha Bölla i inicijatorima međunarodne akcije za prevenciju od nuklearnog rata. Nagrada je i novčana, a Vinko Brešan primit će je u nedjelju poslije podne nakon projekcije filma »Svjedoci« u Njemačkoj akademiji umjetnosti.</p>
<p>U povodu ove nagrade Vinko Brešan nam je rekao: »I da ova nagrada nije došla mislim kako je putovanje u Berlin za mene bilo veliko i dragocjeno iskustvo, i bez sumnje u uspjeh hrvatskog filma, filma »Svjedoci« i moj osobni. Naravno, dio svakog festivala su i nagrade. I ljudi su često razočarani kada one ne dođu. Ova nagrada mi potvrđuje da film »Svjedoci« i svi koji su ga radili pripadaju gornjem domu berlinskog filmskog festivala što u ovom trenutku znači i svjetskog filma. Ono što me osobno veseli je što se u nedjelju vraćam u Berlin i što ću ovu nagradu primiti u Njemačkoj akademiji umjetnosti«.</p>
<p>Kako Vjesnik saznaje od samog Brešana, redatelj je dobio još jednu nagradu. Riječ je o nagradi ekumenskog žirija koju je, uz Brešana, dobio još samo slavni britanski redatelj Ken Loach. </p>
<p>Objašnjenje posebne nagrade ekumenskog žirija za film »Svjedoci« glasi: Ovaj film savršeno koristi umjetnička sredstva da bi pokazao moralnu kompleksnost u ratnim situacijama. On pokazuje da je čak i u tim vremenima moguće reagirati kao ljudsko biće i da put mira ponekad iziskuje i rizik da zaštitimo život i poštujemo ga i kod neprijatelja«. </p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Emocije jače od politike i iskustva</p>
<p>BERLIN, 14. veljače (Od posebne Vjesnikove izvjestiteljice)</p>
<p> – Premda su se mnogi pribojavali odluka službenog žirija, čini se da je ipak prevladao ukus mlađih članova, a to znači gotovo potpuno ignoriranje američkih filmova s velikim zvijezdama. </p>
<p>Sedmero članova žirija (Frances McDormand, predsjednica, zatim Maji da Abdi, Peter Rommel, Valeria Bruni Tedeschi, Gabriele Salvatores, Samira Makhmalbaf i Dan Talbot), očigledno su željeli nagraditi redatelje koji su se bavili temama svakodnevnog života, tragičnim i komičnim situacijama u njemu, te posljedicama koje one izazivaju na emotivni život glavnih junaka. »Zlatni medvjed« za najbolji film Berlinalea 2004. pripao je njemačko-turskom filmu »Glavom kroz zid« Fatiha Akina, koji govori o drugoj generaciji turskih emigranata u Hamburgu koji pokušavaju pobjeći od zajednice svojih predaka, koja im nameće ortodoksne modele ponašanja sputavajući ih u njihovom normalnom uključivanju u njemačku sredinu. </p>
<p>Grand Prix, druga po vrijednosti nagrada pripala je filmu »Izgubljeni zagrljaj« Daniela Burmana, argentinskog redatelja, s njemačkim producentom i židovskom temom o mladiću koji otkriva obiteljske tajne i razloge očevog odlaska. »Zlatnog medvjeda« za režiju dobio je Kim Ki-duk iz Južne Koreje za film »Samaritanska djevojka«. Nagradu za najbolju glumicu ex aequo dijele Catalina Sandino Moreno iz filma »Marija, milosti puna« i Charlize Theron za ulogu u »Monstrumu«. Najbolji glumac je Daniel Hendler iz filma »Izgubljeni zagrljaj«. Za glazbu je nagrađen talijanski film »Prva ljubav«. Nagradu »Plavi anđeo« za najbolji europski film dobio je švedski film »Daybreak« Bjorna Rungea, a ovom filmu pripala je i posebna nagrada za umjetnički doseg glumačkog ansambla. Nagrada »Alfred Bauer« pripala je filmu »Marija, milosti puna« Joshue Martsona iz Kolumbije. </p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Bogomdani projekti uvijek su sumnjivi</p>
<p>Hrvatska je kao jedno od najprivlačnijih svjetskih turističkih odredišta naglo postala zanimljivom i stranim investitorima koji žele eksploatirati taj neprocjenjivi hrvatski kapital. Hoće li Vladin Savjet za prostorno uređenje zaustaviti neprimjerenu, često i sumnjivu izgradnju na hrvatskome Jadranu? </p>
<p>ZAGREB, 14. veljače</p>
<p> – Po čemu je ono Hrvatska uvrštena u najatraktivnija svjetska turistička odredišta? To pitanje treba svaki dan postavljati raznim lokalnim samoupravama, županijama, ali i ministarstvima, te svakako novom Vladinom Savjetu za prostorno uređenje. Zašto? Zato što većini ipak nije jasno u čemu je vrijednost hrvatskoga prostornoga kapitala i kakav je njegov odnos prema onom investicijskom iza kojega sve češće stoje strani ulagači, koji naravno imaju interesa ulagati u velike turističke i ine komplekse na hrvatskom Jadranu, iskorištavajući tako upravo hrvatski prostorni kapital, kakvoga gotovo više i nema u dosad razvikanim turističkim zemljama. One su, naime, upravo takvom ekstremnom eksploatacijom svoj prostor odavno uništile, oduzevši mu onaj privlačni identitet.</p>
<p>Istodobno, dok ugledni svjetski časopisi otkrivaju postojeći turistički raj u Hrvatskoj – kojega karakterizira ljepota prirode (i one surove kamenjarske i one zelenilom bogate) te pitoresknost povijesnih urbanih i ruralnih naselja što ih na obali još pretežito obilježava kamena izgradnja, ali i »malo mjerilo« što je garancija ugodnom, prisnom ozračju za kojim teže svjetski nomadi zasićeni megaturističkim kompleksima – u tom se zemaljskom raju, zvanom neotkrivena Hrvatska, najavljuju veliki investicijski projekti. Kao i obično, predstavljaju se kao bogomdani, a takvi su uvijek sumnjivi. Olako prihvaćeni, najčešće se ubrzo pokazuju kao nezamisliva agresija u prostoru.</p>
<p>Tako je ovih dana obznanjeno da je potpisano pismo namjere između Splitsko-dalmatinske županije s PRIMA grupom u osnivanju (!), iza koje stoji ruski i talijanski kapital, o velikom investicijskom programu na otoku Hvaru. Težinu tog kapitala nitko nije spomenuo. Samo je prezentirana ekskluzivna bajkovita priča o gradnji međunarodne zračne luke na potezu od Zastražišća do Poljica, istočno od Jelse, te slobodnih zona, a uz »turističke sadržaje s velikim brojem zvjezdica« i veliki međunarodni centri od kojih je, tvrde potpisivači pisma, najzanimljiviji onaj za trgovinu dijamantima (!). Zašto baš slobodna zona i međunarodni trgovački centar dijamantima na istočnom predjelu dosad turistički neeksploatiranoga Hvara?</p>
<p>Možda si je to pitanje postavio i župan splitsko-dalmatinski nakon što je potpisao pismo namjere, pokazavši tako dobru volju za otvaranje vrata stranome kapitalu, jer je već za dva-tri dana javno priopćio da se možda od svega toga ništa neće dogoditi. Možda se sjetio jednog sličnog kapitala koji je trebao uletjeti u Hrvatsku, armenskog trgovca dijamantima koji je prije godinu dana ušao u »veliku turističku investiciju« u Haludovu pokraj Malinske na Krku, koja se ubrzo pokazala u pravome svjetlu. Počela je, naime, samo »velika devastacija« tog atraktivnoga turističkoga područja na kojemu je ruski trgovac dijamantima predvidio, a talijanski »arhitekti« projektirali turističko naselje lasvegaskoga tipa. Kad je već mnogo toga u Haludovu bilo srušeno, kad je buknuo velik skandal i ta sumnjiva investicija zaustavljena kako bi se zaštitio hrvatski prostor od neprimjerene megalomanske gradnje, nestao je i kapital armenskoga trgovca dijamantima.</p>
<p>Možda su sve sličnosti s najnovijim hvarskim programom slučajne, ali valja biti na oprezu i dobro razmisliti treba li u tom pitomom krajoliku Hvara planirati takvu megalomansku gradnju, koja će ne samo iscrpiti prostor nego i uništiti njegove temeljne vrijednosti veće od bilo kojega stranoga kapitala. To bi morao biti prvi projekt kojim se hitno treba pozabaviti Savjet za prostorno uređenje koji je najavio da će točno odrediti tipologiju gradnje primjerenu pojedinim područjima u Hrvatskoj i od koje neće biti odstupanja. </p>
<p>A kad se već bavi otokom Hvarom, taj bi savjet trebao jednakom žurnošću reagirati na bespravnu gradnju i ulijevanje beskrajnih količina betona u hvarski kamen, devastaciju Starogradskoga polja i samovolju lokalnih samouprava koje nisu dorasle svome zadatku čuvanja otočkih vrijednosti, koje su istodobno i vrijednosti Hrvatske. To je onaj kapital koji treba čuvati i drugačije ga obrnuti.</p>
<p>Savjet će zasigurno imati pune ruke posla, jer iako se nije namjeravao baviti revizijama prijašnjih, ipak će trebati preispitati i neke ranije dogovorene projekte, poput »Dalmatinskoga raja za svjetski jet-set« koji u Marini pokraj Trogira apartmanskim turističkim naseljem kani ostvariti austrijska tvrtka »Alpine Mayer«. Hoće li to biti onaj raj zbog kojega je Hrvatska danas tako visoko pozicionirana kao turističko odredište ili će je takvi projekti izjednačiti s onim zemljama koje su sličnim projektima potpuno izraubane i odbačene? </p>
<p>Vesna Kusin</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Film o Držiću bit će izvrsno umjetničko djelo </p>
<p>»Najdraža mi je bila nagrada koju nikad nisam dobio. Bila je to jedna večera koju mi je priredilo dvadesetak redatelja i producenata nakon nominacije »Neretve« za Oscara među pet najboljih inozemnih filmova. Na molbu autora i producenata ja sam se odrekao sudjelovanja Neretve u konkurenciji za nagrade na čemu su mi zahvalili večerom na terasi »Rivijere«. »Bombardiranje Dubrovnika doživio sam kao bombardiranje kulture i djela Marina Držića. Pomislio sam da bi svijet trebao vidjeti film o njemu, o renesansnom Dubrovniku koji sada strada«, priča Bulajić</p>
<p>Marin Držić je velika tema hrvatske i europske kulture i politike. Njegova osobna životna sudbina, aktualnost njegova djela i nadasve demokratski značaj njegove političke utopije, čine ga neporecivim suvremenikom težnji današnjih ljudi. S Držićem danas ne samo da se može »Rim iz Dubrovnika gledati« nego se uz pomoć njegove literarne i ljudske obnove može jasno vidjeti i pojmiti duh vremena, koji od europske renesanse do danas, u razdoblju od više nego petsto godina, čini osnovnu nit u životu pojedinaca i čitavih naroda, kaže filmski redatelj Veljko Bulajić na početku razgovora u kojem govori o nedaćama s kojima se susreće pri snimanju filma o tom velikanu hrvatske književnosti. Bulajić otkriva da je ideju za snimanje filma o Marinu Držiću dobio u vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku 1991., tijekom opsade Dubrovnika, kada je sudjelovao u konvoju Libertas, koji je dopremio humanitarnu pomoć okruženom Dubrovniku. </p>
<p>»Tada sam vidio od bombi urušeni muzej Marina Držića. Bombardiranje Dubrovnika doživio sam kao bombardiranje kulture i djela Marina Držića. Pomislio sam da bi svijet trebao vidjeti film o njemu, o renesansnom Dubrovniku koji sada strada«, priča Bulajić. No, snimanje još nije završeno, a zbog neisplaćenih honorara dio ekipe filma najavljuje, ako im se ne isplate honorari, sudsku tužbu. Na pitanje koliko je filma snimljeno i zašto je snimanje prekinuto Bulajić odgovara: </p>
<p>»Snimljeno je 52 posto filma među kojima i neke produkcijski najzahtjevnije scene. Snimalo se od pet ili šest sati ujutro do 21 sat, zbog čega sam kolabirao. Poslije drugog napada, prof. Šesto, koji mi je prije deset godina obavio dilataciju srca, tražio je da hitno doputujem u bolnicu Magdalena, gdje su me on i prof. Turina pregledali. Priopćili su mi da je srce u najboljem stanju i ja sam napustio bolnicu i nastavio snimati dvije važne i tehnički vrlo zahtjevne scene u kuli Bokar i Franjevačkom samostanu. Osjećao sam velike bolove, 'kljukao' se voltarenima i snimao još tri dana. Uoči 1. svibnja prevezen sam u dubrovačku bolnicu, a već 1. svibnja u ranim jutarnjim satima uspješno me je operirao prim. Šegedin. Zato je snimanje prekinuto. Snimanje do danas nije nastavljeno i zato što su neki sponzori odustali kad su čuli za moju operaciju«. </p>
<p>• Hoće li film ipak biti snimljen?</p>
<p>– Duboko vjerujem da će film biti snimljen. Dio gubitaka koje smo imali zbog moje bolesti i pauze uspjeli smo namiriti, ponajprije zahvaljujući razumijevanju HRT-a. Ostatak očekujemo da će uskoro dati naše Ministarstvo kulture.</p>
<p>• Koliko je novca dosad dalo Ministarstvo?</p>
<p>– Točno 4,020.000 kuna.</p>
<p>• Je li to dovoljno novca od Ministarstva kulture?</p>
<p>– Nije. Ipak je za film o Držiću trebalo dati više novca jer je riječ o kostimski i scenografski zahtjevnom filmu. Radi se o dobu renesanse. A dobili smo novac kao za neki suvremeni film, koji se snima, recimo, u današnjem vremenu. Filmovi se ne mogu financirati na principu uravnilovke.</p>
<p>• Kako je Grad Dubrovnik pomogao snimanje filma?</p>
<p>– Imali smo čvrste dogovore, o čemu postoji dokumentacija, da će Grad Dubrovnik kao partner sudjelovati u realizaciji filma kroz naturalna davanja i plaćanje statista. Za plaćanje statista trebali su dati 1,6 milijuna kn. To je potvrđeno na sjednici Poglavarstva grada Dubrovnika, nekoliko mjeseci prije snimanja. A onda, samo dva dana prije početka snimanja, obavijestili su nas da novac ne mogu osigurati i predložili da zauzvrat građani statiraju volonterski. Da se film ne bi odmah u početku urušio donijeli smo odluku da statiste kao i troškove snimanja na lokacijama u Gradu, plaćamo sredstvima predviđenima za honorare ekipe i glumaca. Isplaćivali smo ih svaku večer. Nekoliko dana snimanja spasilo je sudjelovanje pripadnika Hrvatske vojske, kao i studenti i grupe građana, koji nisu htjeli naplatiti statiranje. </p>
<p>• Je li točno da ste Gradu Dubrovniku kao protuvrijednost nudili kostime koji bi dobro došli kazalištu i Ljetnim igrama?</p>
<p>– Moja je želja bila da kostimi ostanu u Dubrovniku. Ali kako se nismo dogovorili s Gradskom upravom dogovorili smo se s Hotelima Babin Kuk i kostimi će na kraju ipak završiti u Dubrovniku. </p>
<p>• Spomenuli ste da su neki sponzori odustali. Koji su to?</p>
<p>– Ne bih o imenima. Među njima je bio i jedan koji me vrlo ljubazno primio na razgovor, obećao da će pomoći s milijun kuna i onda je, kad smo se razilazili, rekao da stvarno vjeruje kako će o velikom piscu Dundu Maroju biti napravljen film kakav takav pisac zaslužuje. </p>
<p> • Koji su sponzori i dalje uz film?</p>
<p>– I dalje nas prate Ina, HRT, Osiguranje Libertas, Jadranfilm, koji se sada prvi put pojavljuje u jednom našem značajnijem filmu, Hoteli Babin Kuk i Partner banka. S drugim se bankama nismo uspjeli dogovoriti. U jednoj smo doduše imali veliku podršku naših ljudi koji rade u toj banci, ali strani suvlasnici su to odbili. Strance ne zanima naša kultura, ni Marin Držić koji je europska veličina. Strane bankare u Hrvatskoj zanima samo profit. Nasuprot tome, naše partnere u Italiji zanima Marin Držić.</p>
<p>• Hoćete reći kako talijanski partneri vjeruju u vaš film o Držiću?</p>
<p>– Da. Uvjerili su se kada su pročitali scenarij, a pogotovu kada su vidjeli ono što je snimljeno. Ali prije nego su pristali nudili su mi druga dva filma.</p>
<p>• Koja?</p>
<p>– Nudili su mi izvrstan scenarij filma o Garibaldiju. Zatim su mi nudili film pod nazivom »Via Sicilia«, jednu obiteljsku sagu o talijanskim izbjeglicama koji se bježeći iz naših krajeva kreću i gube na putu za Siciliju. To je jedna humana priča o ezulima. Oba ta filma sam odbio i predložio Držića. Oni ništa nisu znali o Držiću, Držić se u talijanskoj enciklopediji uopće ne spominje, i kad sam dostavio scenarij odlučili su se za Držića. Komisija talijanskog Ministarstva kulture visoko je ocijenila scenarij i odobrili su novac za realizaciju filma.</p>
<p>• Rekli ste da talijanski producenti o Držiću nisu ništa znali, da ga nema u enciklopedijama. A Držić je u književnosti stariji od Lope de Vege i Shakespearea? Kad ste se vi prvi put susreli s Držićevim djelom?</p>
<p>– Kada sam imao 19 godina. Naime, zajedno s Kostom Spaićem, koji je bio asistent Branka Gavelle, radio sam kao volonter na predstavi »Skupa« u zagrebačkom HNK-u. To je bio moj prvi kontakt s teatrom i uopće s Držićem.</p>
<p>• Kakav će biti film o Držiću? </p>
<p>– Mislim da film može biti izvrstan, iznenađujući. Vjerujem da će biti umjetničko djelo, ali i privlačan za široku publiku. </p>
<p>• Ali ne valjda kao većina naših umjetničkih filmova?</p>
<p>– Nažalost, u nas ima dosta filmova koji kao da nisu snimani u ovoj zemlji. Malo ih zanimaju hrvatski problemi. Takvi ili vrlo slični mogli bi se smjestiti jednako u Hrvatsku koliko i u Portugal.</p>
<p>• Kada je film doista umjetničko djelo?</p>
<p>– Onda kada se filmsko platno združi s gledateljima. Kad film postane i komercijalan. To su u Europi, primjerice, svojedobno najbolje znali napraviti Bergman, Truffot, Visconti...</p>
<p>• Na scenariju o Držiću radilo je više scenarista: Feđa Šehović, Ivo Brešan, Mirko Kovač i vi. No, tko je uz vas inicirao realizaciju toga filma?</p>
<p>– Savjet u kojem su bili pokojni Vlado Gotovac, predsjednik savjeta, pokojna Fani Muhoberec, Nedjeljko Fabrio, Petar Selem, Hrvoje Hitrec, Josip Šentija, Hrvoje Kačić i Boris Maruna, koji je poslije Gotovca preuzeo dužnost predsjednika savjeta.</p>
<p>• Budući da je Držić bio crkveni čovjek, jeste li o filmu tražili i mišljenje katoličke crkve?</p>
<p>– Nakon što smo dobili pozitivno mišljenje o projektu od riječkog nadbiskupa Devčića, imali smo razgovore i u Papinskom vijeću za kulturu s kardinalom Pouppardom i njegovim suradnicima. Vatikan je produkciji odobrio besplatna snimanja u svim crkvenim objektima, posebno u Firenci i Veneciji, gdje je Držić bio orguljaš. Molio sam ih da se to ne naplaćuje. Odnos Crkve prema Marinu Držiću i prema meni je upravo onakav kakav želi jedan umjetnik. Pun sloboda, bez pokušaja ikakva utjecaja.</p>
<p>• Znači li to da se u nas Crkva ipak ne miješa u kulturu i društvenu stvarnost, što dijelu naše politike smeta?</p>
<p>– Sasvim mi je logično da se Crkva pojavljuje na sceni kad politika zadire u prava čovjeka i da se politika brani kad smatra da se Crkva bavi političkim programom. Tako je to oduvijek. Tako je bilo i u doba Držića. </p>
<p>• Gledajući Držića iz današnje političke perspektive, kako ga vidite?</p>
<p>– U nas se često zapostavlja kontekst i vrijeme pa se sve može tendenciozno interpretirati. Sve se može »diskvalificirati« političkim argumentima pa se činjenice zamjenjuju problematičnim interpretacijama. Držić je zbog takva gledanja stoljećima bio izopćen i na ružan način izopačen, kako politički tako i kao umjetnik.</p>
<p>• Zašto poslije »Neretve« niste snimali film »Sutjeska«?</p>
<p>– Poslije »Neretve«, koja je bila humana i autentična bitka za ranjenike nisam se želio ponavljati. Sutjeska mi nije bila stvaralački izazov. A i očekivalo se da ću stradanje i kaos na Sutjesci prikazati kao veliku pobjedu i genijalnu strategiju, što ona nije bila. Nije mi se bilo lako izvući iz takve situacije.</p>
<p>• Što vam je uopće kao redatelju bilo najteže?</p>
<p>– Kako uz neizbježne kompromise sačuvati svoju autorsku autonomiju.</p>
<p>l Zašto ste prekinuli pripreme za snimanje filma »Sarajevo«? Zato što ste unaprijed potrošili 1,500.000 njemačkih maraka?</p>
<p>– To nije točno. Evo kako je bilo. Scenarij je ocijenjen kao odličan i usvojen od filmskog Savjeta kojim je predsjedavao Haris Silajdžić. Izetbegović je bio upoznat s time da sam odbio izvršiti izmjene scenarija, koje je u njegovo ime tražio Muhamed Šaćirbej, njegov vrlo bliski suradnik. </p>
<p>• Što je traženo?</p>
<p>– Umjesto glavnih likova filma, građana Sarajeva, Šaćirbej je zahtijevao da to budu četvorica Amerikanaca, vatrogasaca, koji su za vrijeme opsade došli u Sarajevo i pomagali u gašenju požara u gradu. Filmom o američkim vatrogascima u Sarajevu trebala se afirmirati, kako je to tražio Šaćirbej, »američka politika gašenja ratnih požara u svijetu«. To je razlog zbog kojeg je poslije neugodna razgovora i svađe s Izetbegovićem došlo do sporazumnog raskida ugovora.</p>
<p>• Veliki dio naše kulturne javnosti uvjeren je da ste uvijek bili i ostali »slizani« s politikom. Koliko ste doista politički angažirani?</p>
<p>– Toliko kliko se politika bavi svima nama. Norman Mayler kaže kako »Amerika nije ćutljiva imperija, već želi vladati svijetom. Danas SAD ima milijun i pol vojnika, a za upravljanje svijetom potrebno je možda deset puta više vojnika. Stoga ih treba negdje naći«. Tuđi vjetrovi pušu preko nas i danas svatko osjeća potrebu da čuva nešto svoje.</p>
<p>• Podržavate li zato osamostaljenje Crne Gore?</p>
<p>– Nisam ništa značajno učinio za Crnu Goru u kojoj nikada i nisam živio, ali kao tzv. izvanjac, podržavam samostalnost Crne Gore.</p>
<p>• Kako izvana gledate na Crnu Goru?</p>
<p>– Crnoj Gori se otvara put u Europu, gdje je od davnina bila kad se kao država konstituirala. Smatram da bi to za nju bila sreća. Ekonomski bi bolje prosperirala, okrenuta Jadranu i Sredozemlju. Takva bi Crna Gora mogla osigurati sebi život u stabilnosti i visokom standardu. Procesi osamostaljenja su apsolutno nezaustavljivi, ali to recimo u službenoj Srbiji mnogi ne shvaćaju.</p>
<p>• Sudjelovali ste i u prvom službenom susretu predsjednika Mesića i Đukanovića u Cavtatu?</p>
<p>– Da, predsjednik Mesić bio je inicijator tog važnog susreta, koji je imao odjek u cijeloj ovoj nesretnoj regiji. Značajan je moralni čin i politički potez bio kada je predsjednik Đukanović izjavio da i Crna Gora snosi odgovornost za rat, agresiju na Dubrovnik, te razjasnio kako je Crna Gora bila izmanipulirana i uvedena u ratne sukobe. Mislim da odnosi Hrvatske i Crne Gore imaju odličnu perspektivu, što potvrđuju nedavni susret u Berlinu predsjednika Vlade dr. Sanadera i Đukanovića, te nedavni posjet i razgovori Luke Bebića, potpredsjednika Sabora, s crnogorskim političkim vrhom. Hrvatska i Crna Gora, čini mi se, postaju ozbiljan faktor stabilnosti u regiji.</p>
<p>• U povijesti pulskoga festivala dobili ste najviše nagrada. Koja vam je najdraža?</p>
<p>– Najdraža mi je bila nagrada koju nikad nisam dobio. Bila je to jedna večera koju mi je priredilo dvadesetak redatelja i producenata nakon nominacije »Neretve« za Oscara među pet najboljih inozemnih filmova. Na molbu autora i producenata ja sam se odrekao sudjelovanja Neretve u konkurenciji za nagrade na čemu su mi zahvalili večerom na terasi »Rivijere«.</p>
<p>• Svojedobno je pisano da ste razgovarali s nekim Vukovarcima oko snimanja filma o Vukovaru. Hoćete li snimiti film o Vukovaru?</p>
<p>– Ne! Iako je Vukovar doista epska tema. Vukovar je, mada je pao u velikosrpske agresorske šape, bio ključni trenutak nastanka današnje Hrvatske. Ali ne želim više trčati oko tajkuna i banaka i moliti novac. </p>
<p>• Kada očekujete nastavak snimanja filma o Držiću?</p>
<p>– Nadam se da ćemo s pripremama koje će trajati mjesec dana početi za možda desetak dana. Zbog duge pauze pripreme se obavljaju kao da se snima novi film. </p>
<p>• Hoćete li ljudima koji najavljuju tužbu isplatiti honorare?</p>
<p>– Smatram da se ne smije krenuti u daljnji posao dok se ne steknu garancije da će se isplatiti svi ljudi koji su odradili svoj posao. </p>
<p>• Koliki je vaš honorar?</p>
<p>– Još ne znam. Do sada sam dobio 20.000 kuna.</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Vlaho Bukovac vraća se kući</p>
<p>Bukovčeva slikarska ostavština nakon 13 godina vraća se u obnovljenu umjetnikovu rodnu kuću u Cavtatu odakle je evakuirana početkom rata. Prije povratka u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik otvorena je oproštajna izložba »Vlaho Bukovac – Cavtat«</p>
<p>Trinaest su godina cavtatske slike Vlahe Bukovca provele u izbjeglištvu, dijeleći ratnu sudbinu mnogih prognanika što spas pred agresorom potražiše u drugim sredinama. Na sreću evakuirane su iz rodne kuće Vlahe Bukovca u Cavtatu prije no što su osvajači okupirali taj gradić, i privremeni smještaj našle u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik.</p>
<p> No, kada i osvajači napustiše Cavtat, slike ostadoše u Dubrovniku, jer se praktički nisu imale kuda vratiti. Kuća u kojoj su prethodno bile izložene, godinama i prije rata nije održavana, a s ratom njeno se propadanje ubrzalo. Protutnjaše kroz nju vojnici, a kako slike nisu našli, a sve ostalo bijaše u tako jadnome stanju, ostaviše i odoše. A kuća ostade preživljavati oronula i napuštena, gotovo deset godina. Pred tri godine, međutim, uvrštena je u program obnove spomenika kulture, koje financira Ministarstvo kulture. Nakon brojnih građevinskih, restauratorskih i konzervatorskih radova ona je sada spremna primiti i Bukovčevu slikarsku ostavštinu, koja je još uvijek u pohrani u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik.</p>
<p>Kako je otvaranje obnovljene Bukovčeve kuće predviđeno za Cvjetnicu, 4. travnja, to će uskoro slike biti prebačene u Cavtat, kako bi se na vrijeme mogle postaviti u izložbenim prostorima Bukovčeve kuće. Zbog toga je Umjetnička galerija Dubrovnik priredila oproštajnu izložbu tih slika, nazvavši je jednostavno »Vlaho Bukovac – Cavtat«. Otvorena posljednjeg dana siječnja, izložba se može razgledati do kraja veljače, kada nakon skidanja postava slijedi pakiranje slika i transport za Cavtat. Premda je najveći dio izložbe postavljen na trećem katu Galerije, jer je u ostalim prostorima izložena skulptura iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik, već od impozantnoga ulaznoga prostora galerije, gdje je na glavnome zidu ovješena Bukovčeva »Alegorija slikarstva« (1897.), posjetitelji se postepeno susreću s djelima velikoga majstora, ali i slikama njegovih kćeri, koje su sastavni dio ostavštine Bukovac u Cavtatu.</p>
<p>Znano je da su slike Vlahe Bukovca razasute svuda ne samo po Hrvatskoj nego i u svijetu, jer bio je produktivan umjetnik koji stvorio golem opus s više od 2000 djela. U Cavtatu ostale su tek 82 Bukovčeve slike, a uz njih još šest slika njegovih kćeri Ivanke i Jelice, unuke Lele Radosavljević te Olge Solovljeve. Sve su one sada izložene u Dubrovniku, a potom će biti i u Cavtatu. Zapravo nedostaju tri slike, koje su dokumentirane fotografijama. Ne, one nisu nestale u ratu, one su nastavile svoj aktivan život na izložbi »Secesija u Hrvatskoj«, što se upravo održava u zagrebačkome Muzeju za umjetnost i obrt. To su glasovita »Fantazija« ili »Spomen jedne obitelji«, slika na kojoj je Bukovac portretirao svoju obitelj glavama ovješenim o konop i položenim na stol (1906.), »Dante u raju« (1899.) i »Klytia« (1902.). Ali i prije te i neke druge slike iz ove zbirke bile su sastavnim dijelom izložbe »Vlaho Bukovac«, koja je bila prikazana u Pragu, Zagrebu, Dubrovniku i Splitu.</p>
<p>Kako se u toj kolekciji nalaze slike iz različitih faza umjetnikova stvaralaštva, od pariške (školovao se na Ecole des Beaux Arts) do praške (umro 1922. u Pragu, gdje je završio svoju umjetničku karijeru i bio profesorom na tamošnjoj Akademiji likovnih umjetnosti), to se kroz taj relativno mali broj slikarevih radova može pratiti njegov umjetnički razvoj, od početnih još akademskih portreta preko plenerističkih slika i osebujnoga poentilizma s kojim se približio secesijskome izrazu te otvorio prema simbolizmu (Danteovski ciklus), do kasnih djela u kojima, još uvijek poentilističkom manirom u rafiniranoj skali boja traži vibrirajuću atmosferu lika i ambijenta u novim svjetlosno-kolorističkim odnosima. Na izložbi se također jasno može razabrati koliko je Vlaho Bukovac utjecao na slikarstvo svojih kćeri, koje se bitno promijenilo nakon njegove smrti.</p>
<p>Tu kolekciju slika, kao Bukovčevu ostavštinu, slikareve su kćeri zajedno sa slikarevom rodnom kućom sredinom šezdesetih godina prošloga stoljeća darovale tadašnjoj Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti u zamjenu za manju kuću na obali koju im je osigurala JAZU. Ta kuća na cavtatskoj obali, koju je početkom trećega tisućljeća kupio negdašnji američki veleposlanik u Hrvatskoj – Montgomery te ju dogradio i probio balkon (uz dozvole dubrovačkoga Konzervatorskoga odjela, iako je riječ o objektu u zaštićenoj povijesnoj cjelini Cavtata), često se pogrešno označava kao Bukovčeva rodna kuća. Ona je, međutim, sagrađena tek godinu dana nakon slikareve smrti, pa nikako ne može biti njegovom rodnom kućom. Ona jest bila kućom Bukovčevih, ali tek umjetnikovih kćeri.</p>
<p>Bukovčeva rodna kuća nije u obalnom potezu Cavtata već uvučena u jednoj od uličica što se spuštaju prema moru, te okružena vrtom. Nju negdašnja JAZU nije mogla održavati i popravljati, pa ju je predala gradu Dubrovniku koji se upravno protezao i na Cavtat. No, Grad je Bukovčevu kuću sa zbirkom umjetnina 1970. dao na upravljanje Umjetničkoj galeriji u Dubrovniku. Tada je na kući popravljen krov, a iz stražnjega vrta, što se zbog brdovita terena nalazi na razini prvoga kata kuće, izgrađen je preko maloga gospodarskoga dvorišta (u kojem je stara kuhinja s kominom) most kojim su posjetitelji mogli ulaziti direktno u negdašnji Bukovčev atelje (na drugome katu) gdje su bila izložena njegova djela. To su bile jedine intervencije na već zapuštenoj kući, unutrašnji prostori koje obuhvaćaju 450 četvornih metara, dok s vrtovima posjed doseže 1000 »kvadrata«.</p>
<p>Unatoč svemu Bukovčevu je kuću prije rata godišnje posjećivalo 15 do 18 tisuća ljudi. O takvom broju posjetitelja Umjetnička galerija Dubrovnik, koja je trebala skrbiti za umjetnikov dom, samo je mogla sanjati. Pa iako je, dakle, prihoda bilo u kuću se nije ulagalo. Takvu ju je zadesio rat, pa poraće kada se i nije moglo odmah krenuti u obnovu. Uz to došlo je i do odvajanja Općine Konavle od Grada Dubrovnika, te je Općina Konavle osnovala svoju instituciju Muzeji i galerije Konavala, u sastavu koje je u Galerija Bukovac – Cavtat. Diobom Općine od Grada vlasnikom kuće postaje Općina Konavle, ali ona nema sredstava za obnovu. Ali ravnateljica galerije Bukovac Marina Desin uporno nastoji da se kuća ne samo osposobi, nego i temeljito obnovi, prije no što se u nju vrate Bukovčeve slike. </p>
<p>Stoga su uz financijsku pomoć Ministarstva kulture 1998./99. obavljena istraživanja, a temeljem konzervatorskih smjernica što ih je izradio Institut za povijest umjetnosti u Zagrebu, razrađen je elaborat obnove te izrađeni idejni i izvedbeni projekti. Nakon toga obnova je mogla početi, ali ipak je trebala proći još koja godina da radovi napokon krenu.</p>
<p>Kuća je morala biti prvo statički sanirana. Popravljen je krov, promijenjene su sve međukatne konstrukcije (ojačane željeznim zategama), promijenjene su sve vodovodne, kanalizacione i elektro instalacije, provedena je hidroizolacija cijeloga objekta, fugirana kamena pročelja kuće, izmijenjeni prozori (jer je drvenina propala) sa škurama (ali izrađeni prema izvornima), te ulazna i neka od vrata u kući. Ne sva, jer su neka, ona ostakljena pomno obnovljena, budući da su oslikana Bukovčevom rukom. Tijekom istražnih radova sondiranjem su na više mjesta otkrivene zidne slike, što se i očekivalo, jer je bilo znano da je Vlaho Bukovac oslikao gotovo sve unutarnje zidove kuće. Restauriranje tih oslika još jedino nije dovršeno, jer je taj posao iziskuje znatno više vremena. Ali restauratorski i potom konzervatorski radovi se nastavljaju i to neće bitno smetati u funkcioniranju Galerije, jer se to ipak obavlja postepeno i u stambenom, a ne izložbenom djelu kuće.</p>
<p>Na prvome katu posjetitelji će moći razgledati ambijent u kojemu je Bukovac živio, oslikani i namješten, što će biti posebno atraktivno jer je to jedina oslikana kuća u Dalmaciji. Na drugome katu, na kojem se nalazi Bukovčev atelje sa zrcalnim svodom, bit će izložene njegove slike, a u prizemlju je također uređen izložbeni prostor za povremene izložbe. U njemu će, primjerice, biti kao prva postavljena izložba Meštrovićevih crteža, koja se sada održava u splitskoj Galeriji Meštrović. Time se najavljuje i suradnja s drugim muzejima i galerijama. Recimo još da je cijela kuća protuprovalno osigurana te je u njoj uspostavljen video nadzor. U prizemlju će biti galerijske kancelarije te prodavaonica suvenira. Kako je Galerija Bukovac zamišljena kao muzejsko-galerijska ustanova to je u gospodarskom dvorištu iza kuće, zapravo u nasipu između kuće i vrta (dijelom i u živoj stijeni) sagrađen (ukopan) i uređen depo (40 četvornih metara). U tom je dijelu i uređen sanitarni čvor.</p>
<p> Sve je, dakle, spremno za povrat Bukovčevih slika u njegov rodni dom u koji se nakon svih svojih svjetskih putovanja uvijek vraćao, posljednji put 1920., dvije godine prije smrti. Šteta je samo da i one sve nisu tijekom »boravka« u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik postepeno restaurirane. Ali treba vjerovati da će nakon obnove kuće i slike doći na red.</p>
<p>Dok Cavtat Bukovca očekuje, Dubrovnik se s njime oprašta, Umjetnička galerija posebno, ne samo izložbom nego i riječima njena sadašnjega ravnatelja Antuna Maračića otisnutima u katalogu. To nisu riječi žalovanja, nego radosti zbog konačnog ishoda. Stoga ih i treba citirati:</p>
<p>Smještena u rodnoj kući, primjereno obnovljenoj cavtatskoj kući umjetnika, ova zbirka ponovno se smiruje na mjestu svoga izvora. Bit će na uvid ne samo ponosnoj domaćoj čeljadi, nego i tisućama gostiju iz svijeta. Tako će Kuća ponovno zadobiti značaj snažnoga releja koji će u svijet emitirati informaciju o visokoj duhovnosti ovog blistavog zakutka zemlje i globusa. Pojedinačno, Kuća će djelovati u duhu opće ideje mjesta. Kao, ponovimo – izvor, ishodište, točka dobre emanacije. </p>
<p>Vesna Kusin</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="23">
<p>Ančić protiv Dupuisa za prvi ATP naslov</p>
<p>Ančić je nastavio tradiciju odličnih izdanja hrvatskih tenisača na ovom turniru. Ivan Ljubičić je prošle godine u Milanu igrao polufinale, a Ivanišević je dva puta slavio te jednom bio finalist</p>
<p>MILANO, 14. veljače</p>
<p> – Super Mario je nastavio pobjedonosni niz u Milanu. Najbolji tjedan u karijeri Marija Ančića još nije gotov, u polufinalu je sa 6-3, 6-4 nadigrao Šveđanina Thomasa Johanssona. A za prvi ATP naslov u karijeri 19-godišnji Splićanin će se boriti protiv Francuza Anthonyja Dupuisa. </p>
<p>Bivši pobjednik Australian Opena nije imao pravu priliku protiv Ančića, koji je na 375.000 američkih dolara vrijednom Indesit Milan Indoorsu nastavio tradiciju odličnih izdanja hrvatskih tenisača. Ivan Ljubičić je prošle godine u Milanu igrao polufinale, a Ivanišević je dva puta slavio te jednom bio finalist.</p>
<p>– Emocije nisu velike, ipak je ostao još jedan meč, turnir nije gotov. Očekivao sam ovako dobru svoju igru, ali nisam mislio da će tako brzo biti gotovo. Nisam mislio da ću izvući onaj peti gem u prvom setu, ali ipak sam uspio i onda je sve krenulo, rekao je Ančić.</p>
<p>Kao i protiv Santoroa, Nadala i Robreda, i protiv Johanssona je Ančić odlično servirao, što mu dalo sigurnost prilikom izlazaka na mrežu, kao i mogućnost riskiranja na suparnikov servis. Upisao je Ančić 13 asova, a ubacio je 78 posto prvog servisa. Presudan »break« u prvom setu je zaslužio za 5-3 vodstvo, nakon što je u petom gemu spasio 15-40 i još jednu prednost Šveđanina. To su ujedno bile i jedine »break« prilike Johanssona, dok je Anćić nastavio seriju i u drugom setu. Naime, od 3-3 u prvom setu Ančić je nanizao pet uzastopnih gemova za 6-3 i 2-0 vodstvo, koje nije ispuštao do kraja. </p>
<p>– Protiv Dupuisa sam igrao dva puta, dobio sam u Marseillu, izgubio u Queensu. Oba meča su bila neizvjesna. Malo sam ga gledao protiv Carazza, on je čvrst tenisač, fizički jak i dobro servira. Mislim kako ide više na mrežu nego kad smo igrali prošli put, najavio je Ančić. </p>
<p>• Rezultati, polufinale: ANČIĆ – Johansson 6-3, 6-4, Dupuis – Carazz 6-4, 6-4. </p>
<p>I. Mi.</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>U finalu Zrinjski i Dinamo</p>
<p>Prvog dana memorijalnog turnira u Gabeli nogometaši Dinama uvjerljivo su svladali domaći GOŠK sa 7-0, dok je Zrinjski bio bolji od Željezničara sa 2-1</p>
<p>GABELA/ZAGREB, 14. veljače</p>
<p> – U nedjeljnom finalu memorijalnog nogometnog turnitra »Andrija Anković« u Gabeli igrat će mostarski Zrinjski i zagrebački Dinamo. Maksimirska je momčad na startu turnira »dotukla« domaći GOŠK čak sa 7-0 (5-0), dok su Mostarci bili bolji od sarajevskog Željezničara sa 2-1 (2-1).</p>
<p> Zrinjski je poveo u 10. minuti pogotkom Pecelja, izjednačio je Joldić 20 minuta kasnije, dok je pet minuta prije kraja prvog poluvremena Pecelj postigao i drugi pogodak za konačnih 2-1. Finalna utakmica na rasporedu je u nedjelju u13 sati, dok je dvoboj za treće mjesto, između Željezničara i GOŠK-a, predviđen za 15 sati.</p>
<p>Čak pet postignutih pogodaka u samo pola sata igre... Učinak Dinamovih igrača je, eto, doista uvjerljiv. »Plavi« su bez suviše teškoća pobijedili GOŠK čak sa 7-0 (5-0) i plasirali se u finale, gdje će u nedjelju braniti naslov prošlogodišnjeg pobjednika. Dinamo je nakon samo šest minuta igre vodio sa 2-0, tako da je već u početnim trenucima utakmice bilo jasno da će se »plavi« lakoćom domoći finala. </p>
<p> Maksimirski trener Nikola Jurčević očito može biti zadovoljan učinkom napadačkog kvarteta. Pritom ne mislimo samo na ovaj dvoboj protiv ipak slabašnog domaćina. Dinamovi su nogometaši, primjerice, i u nedavnom dvoboju protiv znatno jačeg Zrinjskog također djelovali superiorno. Naposljetku, i protiv Hajduka su u Širokom Brijegu vodili sa 1-0 sve do prekida u 30. minuti. </p>
<p>Dinamo je u Gabeli zaigrao bez nekoliko standardnih igrača. Sedloski i Cesar izostali su zbog obaveza prema svojim reprezentacijama, Štrok i kapetan Kranjčar su izvan pogona zbog ozljede, dok je mladi Bašić zbog istog razloga ranije napustio pripreme. </p>
<p>Kranjčarevu ulogu polušpice u ovoj je utakmici preuzeo Brazilac Eduardo da Silva, uz njega su u napadu ordinirali Bartolović i raspucani Zahora. Najistureniji je, dakako, bio Branko Strupar. Ovakva, iznimno ofenzivna postava »plavih« zasad djeluje uvjerljivo, no još je pitanje koliko će taj Jurčevićev pokus biti uspješan na startu domaćeg prvenstva.</p>
<p>• Stadion GOŠK-a</p>
<p>GOŠK – DINAMO 0-7 (0-5)</p>
<p>GOŠK: Vulić – Krvavac, Kojić, Bošković – Jakiša, Mustapić, Prkačin, Adi. Ljeljak, Karačić – Šejtanić, Mazureku (još su igrali: Krešić, Soče, Pavlović, Šiljeg, Brkić, Obad, Šego, Marić, Arapović, Prskalo, Ćorić, Adm. Ljeljak)</p>
<p>DINAMO: Šarlija – Jurić, Drpić, Mijatović, Čale – Poldrugač, Mujčin – Bartolović, Eduardo, Zahora; Strupar (još su igrali: Turina, Lapić, Ćosić, Krznar, Bošnjak)</p>
<p>SUDAC: Tomas (BiH). GLEDATELJA: 1500. </p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Strupar (3.), 0-2 Zahora (6.), 0-3 Zahora (15.), 0-4 Poldrugač (30.), 0-5 Eduardo (31.), 0-6 Zahora (50.), 0-7 Bošnjak (69.)</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Dario ZAHORA</p>
<p>M. Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>»Nema novca, igrajte za ljubav« </p>
<p>SPLIT, 14. veljače</p>
<p> – Nema dovoljno novca, ali klub će učiniti maksimalan napor da vam idućeg tjedna uplati barem jednu zaostalu plaću, rekao je predsjednik Hajduka Branko Grgić u subotu ujutro, nakon što se spustio do svlačionice »bijelih« i otvoreno se obratio svojim prvotimcima. </p>
<p>Tako je na Valentinovo tražio od svojih igrača da igraju za ljubav te ih molio da se strpe i koncentriraju samo na nogomet. Međutim, kašnjenje mjesečnih primanja unosi nervozu, a nedavna Grgićeva izjava da nema duga prema igračima teško je pala »bijelima«. Što se, pak, najnovijega verbalnog napada Zdravka Mamića, dopredsjednika Dinama, na Hajduk tiče, Grgić kaže: </p>
<p>– Ne želim remetiti dobre odnose Hajduka i Dinama koje u posljednje četiri godine strpljivo gradimo. To nije samo fraza. No, očekujem sankcije za prekid koji je Mamić napravio u finalu širokobriješkog turnira na utakmici između Dinama i Hajduka. Taj zahtjev ne treba shvatiti kao čin protiv Mamića, već protiv počinitelja prekida. </p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Osam klubova u borbi za četiri mjesta </p>
<p>Prvi će mjesec proljetnog dijela natjecanja u Prvoj HNL biti i najvažniji za više od polovice klubova, odnosno odredit će njihove želje i ambicije do kraja sezone. Naime, ostalo je još pet kola prije kraja prvog dijela natjecanja, a za četiri mjesta koja osiguravaju nastup u Ligi za prvaka konkurira čak osam momčadi </p>
<p>ZAGREB, 14. veljače</p>
<p> – Hajduk i Dinamo borit će se za naslov prvaka, a Cibalia i Marsonia za izbjegavanje posljednjeg mjesta koje vodi u drugu ligu. Takav se rasplet nazire samim pogledom na ljestvicu Prve HNL nakon jesenskog dijela natjecanja, a uoči proljetnog nastavka koji nas očekuje sljedećeg vikenda. </p>
<p>I dok će Splićani i Zagrepčani imati 15 »rundi«, među kojima i dva međusobna ogleda u Ligi za prvaka u kojima će odrediti koja je momčad najbolja u Hrvatskoj, a Cibalia i Marsonia jednaku situaciju u borbi za ostanak, prvi će mjesec proljetnog dijela natjecanja u Prvoj HNL biti i najvažniji za više od polovice klubova, odnosno odredit će njihove želje i ambicije do kraja sezone. Naime, ostalo je još pet kola prije kraja prvog dijela natjecanja, a za četiri mjesta koja osiguravaju nastup u Ligi za prvaka konkurira čak osam momčadi. </p>
<p>Naravno, ne treba niti napominjati koliko je ugodnije naći se u gornjoj polovici ljestvice nakon 22. kola. Osim što je automatski izboren ostanak 10 kola prije kraja, proljeće donosi gostovanja Hajduka i Dinama, a i mogućnost izlaska u Europu. Za Ligu za prvaka realnih izgleda nemaju tek Cibalia i Marsonia, dok svi ostali mogu serijom dobrih rezultata i povoljnim ishodima u ostalim dvobojima ostvariti cilj.</p>
<p>Od svih kandidata najveću bodovnu zalihu ima Kamen Ingrad koji zauzima treće mjesto sa 25 bodova, dva više od Osijeka i Zadra te tri od Rijeke, Intera i Slavena Belupa. Varteks (19 bodova) na devetom mjestu i Zagreb (17 bodova) na desetom imaju ozbiljniji zaostatak, no situacija se nakon samo dva kola može bitno izmijeniti. </p>
<p>U ovom je trenutku nezahvalno procijeniti koliko bi bodova moglo biti dovoljno za ulazak u gornju polovicu ljestvice, ali najvjerojatnije će 28 biti granica koja će razdvajati sretnike od nezadovoljnika. Kako čak osam klubova konkurira za četiri mjesta, svako od prvih pet kola proljetnog nastavka donosi barem dva međusobna ogleda kandidata za Ligu za prvaka i tko se u njima bolje snađe imat će mnogo ugodnije proljeće. </p>
<p>Zvonimir Matić</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Interes ispred sporta </p>
<p>HHS nije podržao plan priprema kakav je načinio izbornik mladih nogometaša Martin Novoselac. Turniri u Kini i Hong Kongu su prekriženi, jer se »ne uklapaju u planove«. Dakle, s pravom možemo sumnjati u iskrenost kada čelnici HNS-a govore da im je cilj da mladi nastupe na OI </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Hrvatski nogometaši napokon na Olimpijskim igrama! Prvi put od osamostaljenja Hrvatskoga olimpijskog odbora... Ovakva bi vijest doista oraspoložila našu sportsku javnost, posebice bi se tome veselili sami igrači, a nogomet bi, eto, kao ponos hrvatskoga sporta, napokon dobio priliku zasjati i na najcjenjenijem sportskom događaju - OI. Dakako, na putu do samih Igara hrvatska će reprezentacija morati preskočiti još koju prepreku.</p>
<p>U Njemačkoj je, naime, od 27. svibnja do 8. lipnja ove godine, na rasporedu Europsko prvenstvo mladih reprezentacija, a ono će ujedno biti i kvalifikacijski ciklus za OI u Ateni. Tri najbolje plasirane selekcije s EP zaigrat će od 13. do 29. kolovoza na OI. A, Hrvatska na EP odlazi s doista visokim ambicijama. Štoviše, izbornik Martin Novoselac potiho najavljuje i pohod na sâm europski vrh. Uspije li pritom A selekciji »oteti« Darija Srnu, Niku Kranjčara i Marka Babića, njegove najave doista ne bi bile bez temelja...</p>
<p>Naposljetku, mlada je reprezentacija suvereno kročila ovim kvalifikacijama osvojivši prvo mjesto u skupini i ostavivši iza sebe Belgiju, Bugarsku i Estoniju. Potom je u dodatnim kvalifikacijama bila bolja i od Škotske... Sve ove crtice, dakle, bude nadu u doista velike domete naših mladih nogometaša. Svima je njima, dakako, san zaigrati za A selekciju na kakvom velikom natjecanju, no na trenutke se stvara dojam da bi ponajbolji igrači ove generacije, poput primjerice Nike Kranjčara, radije zaigrali na OI i EP mladih, nego li na EP u Portugalu. Čak i površni pogled na retoriku mladih nogometaša pokazuje s koliko entuzijazma gledaju prema Olimpijskim igrama. No, pitanje je imaju li oni u tome saveznike i na kakvim višim instancama u našem nogometu.</p>
<p>Jer, plasman na OI mogao bi potegnuti neke nerješive (?) probleme. Primjerice, nastale bi pretumbacije u kalendaru natjecanja u hrvatskome prvenstvu. OI su na rasporedu u drugoj polovici kolovoza, a natjecanje u HNL počinje krajem srpnja. U posljednjih pet godina hrvatsko je prvenstvo startalo između 24. i 29. srpnja, dok je u godinama koje su prethodile termin varirao između 3. i 13. kolovoza. Najkasnije je startala sezona 1996-97. Prvo je kolo odigrano tek 18. kolovoza. Pitanje je, dakle, može li Hrvatski nogometni savez pomaknuti početak domaćega prvenstva nakon završetka OI. Ne učini li to, tada bi neki klubovi u početnim utakmicama bili lišeni usluga njihovih ponajboljih igrača. Osim toga, istodobno se igraju i kvalifikacije za Ligu prvaka, pa iako naši klubovi već godinama ispadaju u pretkolima ne sumnjamo da bi digli galamu ako bi prijetilo da ostanu bez svojih uzdanica. </p>
<p>Hrvatski nogometni savez nije podržao plan priprema kakvoga je načinio izbornik mladih nogometaša Martin Novoselac. Turniri u Kini i Hong Kongu su prekriženi, jer se »ne uklapaju u planove«. Dakle, s pravom možemo sumnjati u iskrenost kada čelnici HNS-a govore da im je cilj da mladi nastupe na OI. I ovdje je interes još jednom bio jači od same suštine sporta. A, kako bi lijepo bilo vidjeti hrvatske nogometaše na OI. Posljednji zapaženiji uspjeh načinili su još na OI 1984. u Los Angelesu, ali kao dio selekcije bivše Jugoslavije, koja je tada osvojila brončanu medalju. Naslov najboljeg strijelca olimpijskog turnira, sa po pet postignutih pogodaka, tada su podijelili Francuz Daniel Xuereb i dvojica nekadašnjih Dinamovih igrača - Stjepan Deverić i Boro Cvetković.</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Može li na Igre više od 70 hrvatskih sportaša? </p>
<p>Potencijalnih olimpijaca, teoretski, ima još 40-ak, no za neke je vrlo teško vjerovati da će vidjeti Atenu. To se, prije svih, odnosi na nogometaše koji svakako imaju kvalitetu za osvajanje trećeg mjesta na Europskom prvenstvu do 21 godine, no i površan pogled na nogometni kalendar u kolovozu pokazuje kako našim klubovima neće biti naročito zanimljivo pustiti svoje igrače na OI </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Uvjerljivim nastupom na olimpijskim kvalifikacijama u Rio de Janeiru vaterpolisti su znatno popravili »krvnu sliku« hrvatske olimpijske ekspedicije na predstojećim Olimpijskim igrama u Ateni. Samo šest mjeseci prije početka atenskih Igara na popisu su evidentnih olimpijskih kandidata Hrvatskog olimpijskog odbora dvije muške reprezentacije - rukometna i vaterpolska - te 18 sportašica i sportaša iz pojedinačnih sportova. </p>
<p>Iako je jednostavnom matematičkom operacijom lako doći do brojke od ukupno 46 evidentnih olimpijaca, onih koji ovog trenutka imaju pravo nastupa na OI u Ateni ipak je nešto više. Dodamo li atletičare i plivače s ispunjenom B-normom, broj onih koji već sada imaju pravo nastupa na Igrama penje se na 57. Nedavno je u razgovoru za Vjesnik predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša rekao da će u Atenu između 50 i 70 hrvatskih olimpijaca, pa bi bilo zanimljivo »potražiti« olimpijce koji nedostaju do ostvarenja Matešine optimističnije varijante. </p>
<p>Potencijalnih olimpijaca, teoretski, ima još 40-ak, no za neke je vrlo teško vjerovati da će vidjeti Atenu. To se, prije svih, odnosi na nogometaše, koji svakako imaju kvalitetu za osvajanje trećeg mjesta na Europskom prvenstvu do 21 godine, no i površan pogled na nogometni kalendar u kolovozu (pretkola europskih kupova, dva kola Hrvatske nogometne lige) pokazuje kako našim klubovima neće biti naročito zanimljivo pustiti svoje igrače na OI. Budući da su u Hrvatskoj klupski interesi trenutačno daleko iznad reprezentativnih, mnogi tipuju na ponavljanje nogometne »sabotaže« iz olimpijske 2000. godine. </p>
<p>Na Olimpijske igre u Atenu može još otići i veslački osmerac (tko zna u kojem sastavu), ali i četverac »bez«. Naše posade to moraju izboriti na olimpijskim kvalifikacijama, na kojima će broj čamaca koji će »vizirati« Atenu biti maksimalno reduciran. Na Igre će tek jedan ili dva najbolja čamca u svakoj kategoriji. Među potencijalnim olimpijcima još su tenisačice i tenisači, kojih bi u Atenu moglo čak šestoro, što će ovisiti o njihovim pozicijama na ATP i WTA ljestvicama. Dopunske olimpijske kvalifikacije, pak, predstoje tekvondašima, kao i stolnoteniskim parovima, dok će hrvatski boksači Atenu loviti na Europskom prvenstvu - u Puli. Iz naše reprezentacije posljednjih dana dolaze vrlo optimistične najave, no treba reći da će za nastup na Olimpijskim igrama trebati u Puli osvojiti medalju. </p>
<p>Brojke, dakle, govore da bi hrvatskih olimpijaca u Ateni moglo biti skoro stotinu, ali je realno očekivati da će ih biti, sukladno Matešinoj najavi, najviše 70. Činjenica je da je među njima mnogo više potencijalnih kandidata za odličja negoli na prijašnjim Igrama, no to je već neka druga priča... </p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Vrhunskom obranom do pobjede</p>
<p>SPLIT, 14. veljače</p>
<p> – Košarkaši Split CO su u 21. kolu Goodyear lige pobijedili podgoričku Budućnost rezultatom 72-65, a do uspjeha su žuti došli izvanrednom igrom u obrani. Vrhunsku obranu posebno su prezentirali u posljednjoj četvrtini kad su košarkašima Budućnosti dozvolili da postignu samo osam poena. Imali su kriznih trenutaka, pogotovo u trećoj četvrtini, kada su gosti poveli sa 55-49, ali su se izvukli velikom borbenošću. Upečatljivu partiju pružili su Amerikanac Tommy Smith, mladi organizator igre Roko Ukić i centar Drago Pašalić. Trener Splita Jure Zdovc je nakon dvoboja rekao: </p>
<p>– Znali smo da je ova utakmica zadnja šansa košarkašima Budućnosti za otvaranje vrata odlasku na završni turnir. Bojao sam se i da se nismo istrošili u porazu nakon produžetaka u prošlom kolu protiv Crvene zvezde. Momci su pokazali veliku borbenost i znali prebroditi krizne trenutke. </p>
<p>• Dvorana na Gripama </p>
<p>SPLIT CO – BUDUĆNOST 72-65 (17-18, 24-17, 14-22, 17-8)</p>
<p>SPLIT CO: Oršulić 4, Mršić 6, Kedžo 13, Smith 11, Rančić 13, Ukić 15, Pašalić 10, Vučica, Delić, Kastropil, Šporar, Morić.</p>
<p>BUDUĆNOST: Minić, Pajović 3, Popović, Šekularac 12, Bulajić, Petrović 8, Koljević 7, Rakočević, Stanley 14, Milojević 11, Marjanović 10. </p>
<p>SUCI: Sašo Pukl i Andrej Lovšin (oba Slovenija) i Petar Obradović (BiH). GLEDATELJA: 700 </p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Tommy SMITH</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Zadar - Široki HT 93-81</p>
<p>ZADAR, 14. veljače</p>
<p> – Košarkaši Zadra ostali su u utrci za final fourom Goodyear lige nakon što su u 21. kolu pobijedili Široki sa 93-81.</p>
<p>l Dvorana Jazine </p>
<p>ZADAR – ŠIROKI HERCEG TISAK 93-81 (28-21, 25-13, 21-22, 19-25)</p>
<p>ZADAR: Stipčević, Vladović 5, Longin 30 (5-5), Pestić 3, Kovačić, Špralja, Marcelić 11 (2-2), Dijan 12, Banić 11 (3-3), Lalić 4, Meeks 17.</p>
<p>ŠIROKI HT: Vujanović, Pinjuh 20 (6-8), Keser, Carter 15 (2-4), Perković 4, Vanjak 22 (4-4), Galić, Princ, Ramljak, Čolak 11 (3-6), Džidić, Horvat 11.</p>
<p>SUCI: Lepetić i Rutešić (oba SiCG) i Kralj (BiH). GLEDATELJA: 800</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Branimir LONGIN </p>
<p>R. Zorić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="31">
<p>Hrvatska neće u EU dok Gotovina ne bude u Haagu </p>
<p>Prosper je kazao da izručenje Karadžića, Mladića i Gotovine Haaškom sudu rješava najvažnija pitanja suradnje s Haaškim sudom SCG, Republike Srpske, BiH i Hrvatske te uklanja prepreke na putu prema euroatlantskim integracijama</p>
<p>WASHINGTON, 14. veljače </p>
<p> - Američki veleposlanik za ratne zločine Pierre-Richard Prosper rekao je u petak u Washingtonu kako vlasti u Srbiji i Crnoj Gori, BiH i Hrvatskoj trebaju nastojati otkriti gdje se nalaze haaški optuženici Radovan Karadžić, Ratko Mladić i Ante Gotovina i izručiti ih Haškom sudu.</p>
<p>»Naša poruka ostaje ista: Karadžić, Mladić i Gotovina ... to je ključ napretka«, rekao je Prosper na konferenciji za strane novinare. Prosper je kazao kako izručenje Karadžića, Mladića i Gotovine Haaškom sudu rješava najvažnija pitanja suradnje s Haaškim sudom SCG, Republike Srpske, BiH i Hrvatske i uklanja prepreke na putu prema euroatlantskim integracijama.</p>
<p>Govoreći o Hrvatskoj, Prosper je rekao kako je njegova poruka novoj hrvatskoj Vladi da »nastavi putem suradnje« sa Sudom.</p>
<p>»Ako oni budu mogli raditi s nama, sa Sudom, s drugima da lociraju generala Gotovinu i izruče ga, naći ćemo se na točki kada će glavna pitanja Suda biti iza njih i bit će u stanju ući u Europu, u euroatlantske institucije i ostaviti jednom za uvijek pitanje ratnih zločina iza sebe«, rekao je Prosper.</p>
<p>Glavna haška tužiteljica Carla del Ponte izjavila je u srijedu da je Beograd postao utočište za ratne zločince i da se tamo nalaze i Karadžić i Mladić. »Nastavljamo dobijati informacije koje ih smještaju na različita mjesta u regiji«, rekao je Prosper novinarima o Karadžiću i Mladiću.</p>
<p>»Mi naslućujemo gdje bismo trebali tražiti i vjerujemo da bi vlade u regiji, uključujući vladu u Beogradu, također trebale nastojati otkriti gdje su ti pojedinci«, dodao je on. Sjedinjene Države bi trebale 31. ožujka odlučiti hoće li SCG odobriti pomoć koju vezuju uz suradnju s Haaškim sudom.</p>
<p>Prosper je govoreći o tom datumu kazao kako SAD očekuje akciju.</p>
<p>»Nadamo se da će Beograd poduzeti potrebne korake kako bi pokazao suradnju i izručio te pojedince Den Haagu,«, rekao je on. »Ono što nije dovoljno dobro jest izjava 'mi ne znamo gdje su'«, naglasio je Prosper. Dodao je da je izručenje Karadžića i Mladića u interesu tih zemalja jer će time otvoriti put prema Europi i NATO-u. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Veleposlanik Bond ne zna da je Karadžić u Beogradu </p>
<p>SARAJEVO, 14. veljače</p>
<p> - Američki veleposlanik u Bosni i Hercegovini Clifford Bond izjavio je kako nema informacija koje bi potvrdile da se Radovan Karadžić krije u Beogradu. Najavio je kako će se nastaviti pritisci na vlasti u BiH da surađuju u privođenju svih osumnjičenih za ratne zločine. </p>
<p> U intervjuu kojeg je u subotu objavilo sarajevsko Oslobođenje Bond je kazao kako ne zna na temelju čega je glavna tužiteljica Haaškog suda Carla del Ponte ranije ovog tjedna izjavila da se Karadžić skriva u Beogradu. »Svakako da bi vlasti u Beogradu trebale surađivati na privođenju bilo kojeg ratnog zločinca koji je na njihovom teritoriju, no ja ne znam otkuda ta informacija niti tko je njen izvor«, kazao je američki diplomat.</p>
<p>Bond je pri tom posebice istaknuo kako ovakve tvrdnje neće umanjiti pritisak na vlasti u BiH, a prije svega na one u Republici Srpskoj. »Pogledajte dosadašnja dostignuća RS-a. Pa nisu surađivali niti pri jednom privođenju ratnih zločinaca! To se ne može opravdati«, izjavio je Bond dodajući kako je krajnje vrijeme pozvati na odgovornost one koji ne koriste svoje pozicije kako bi ispunili dužnost kao što je uhićenje optuženika za kojima traga ICTY.</p>
<p>Američki veleposlanik potvrdio je da će novi stožer NATO-a, koji će u BiH biti uspostavljen nakon što Europska unija preuzme zapovjedništvo nad SFOR-om, imati zaduženje tragati za osumnjičenima za ratne zločine. Takva potreba proistječe iz činjenice da EU nema logističke, obavještajne i vojne sposobnosti koje su za to nužne, pojasnio je. </p>
<p>Veleposlanik Bond je kazao kako njegova vlada i dalje očekuje od vlasti BiH realiziranje političke odluke o sudjelovanju u mirovnoj misiji u Iraku. »U pitanju je kredibilitet BiH i stoga držim kako je veoma važno da na tome poradite vrlo brzo«, poručio je Bond. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>U napadu pobunjenika u Falluji poginule 22 osobe </p>
<p>Koordinirani napad na policijsku postaju, zgradu Civilne zaštite i ured gradonačelnika izveden je ručnim raketnim bacačima, minobacačima i strojnicama</p>
<p>FALLUJA, 14. veljače</p>
<p> - Nekoliko desetaka antiameričkih pobunjenika u subotu je izvelo napad na policijsku postaju i vladinu zgradu u iračkom gradu Falluji, 50 km od Bagdada. Poginule su najmanje 22 osobe, a cilj napada bilo je oslobađanje nekoliko zatvorenika. Načelnik policije u Falluji Abud al-Dulaimi rekao je da je koordinirani napad na policijsku postaju, zgradu Civilne zaštite i ured gradonačelnika ručnim raketnim bacačima, minobacačima i strojnicama izvelo oko 70 gerilaca.</p>
<p>Prema policijskim i bolničkim izvorima, u napadu je poginulo 14 policajaca, četvorica napadača i četiri civila, a još najmanje 35 ljudi je ranjeno. </p>
<p>Napad je izveden iz četiri pravca. »Njihovo oružje bilo je moćnije od naših kalašnjikova«, izjavio je policijski dužnosnik Earazan Abu Issa koji se u trenutku napada nalazio izvan postaje. </p>
<p>Do ovog je napada došlo samo dva dana nakon što su pobunjenici napali bazu iračkih sigurnosnih snaga u Falluji na američki konvoj u trenutku posjeta američkog zapovjednika za Srednji istok generala Johna Abizaida, koji je ostao neozlijeđen. </p>
<p>Pobunjenici su od travnja ubili oko 600 pripadnika sigurnosnih i policijskih snaga u želji da ponište američke napore u pripremi Iraka u preuzimanju sigurnosti u državi. </p>
<p>Napad u subotu posljednji je u nizu i predstavlja kulminaciju krvavog tjedna. Od 9. travnja kad je uhićen Saddam Husein izvedena su dva samoubilačka napada u kojima je stradalo oko 100 Iračana i tri američka vojnika. Saddamovi sljedbenici i strani plaćenici pokušavaju obeshrabriti napore Iračana da pomognu okupacijske snage i spriječiti njihovo pridruživanje vojsci i policiji kako bi zaradili za preživljavanje. Primarni cilj ipak ostaju američke snage što bi moglo imati šire implikacije na predsjednika Georgea Busha koji se u studenome suočava s novim izborima. </p>
<p>SAD želi do srpnja pripremiti Iračane da preuzmu vlast usvojoj zemlji. Istodobno UN pokušava pripremiti zemlju za izbore i razriješiti sukob između vaćinskih šijita i manjinskih sunita što će možda biti neizvedivo do srpnja. (Reuters/AP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Iran za nuklearne ambicije dobiva američke optužbe i rusku pomoć </p>
<p>WASHINGTON/MOSKVA, 14. veljače</p>
<p> - Sjedinjene Države ponovno su u petak optužile Iran da i dalje prikriva svoje nuklearne aktivnosti te da nije donio »stratešku odluku« o odustajanju od pokušaja da razvije atomsko oružje. »Mislimo da Iran nije donio stratešku odluku o odustajanju od napora da razvije vojnu nuklearnu spremnost«, rekao je glasnogovornik State Departmenta Richard Boucher optuživši Iran da nije bio »posve transparentan« u izjavi o svojim nuklearnim aktivnostima koju je u listopadu prošle godine dao Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA). Izrazio je i zabrinutost što Iran »nije u potpunosti prekinuo sve svoje aktivnosti na obogaćivanju i preradi« urana, ali nije želio reći namjerava li Washington zatražiti da to pitanje bude proslijeđeno Vijeću sigurnosti UN-a koje bi Iranu moglo uvesti sankcije. Napomenuo je da Washington čeka izvješće glavnog direktora IAEA-e o Iranu te ishod sastanka Vijeća guvernera te UN-ove agencije koje će se sastati od 8. do 10. ožujka i tada ocijeniti poštuje li Iran svoje obveze. </p>
<p>IAEA je u Iranu nedavno pronašla neprijavljeni plan za jedan napredni model centrifuge iako se Teheran obvezao objaviti sve o svojem nuklearnom programu. </p>
<p>Rusija je priopćila kako će s Iranom idući mjesec potpisati sporazum o slanju nuklearnoga goriva za iransku nuklearku usprkos američkom pritisku na Moskvu da prekine nuklearne veze s tom zemljom. Teheran i Moskva već mjesecima pregovaraju o nuklearnim pošiljkama za 800 milijuna dolara vrijednu nuklearku Bushehr, koju je Rusija pomogla graditi. Ruski ministar za atomsku energiju Aleksandar Rumjancev izrazio je nadu da će završni dokument, koji od Irana traži da potrošeno nuklearno gorivo vrati u Rusiju, potpisati potkraj ožujka kad bude u posjetu Teheranu. </p>
<p>Washington od Moskve zahtijeva da ne daje gorivo za reaktor dok god postoji zabrinutost oko iranskoga nuklearnog programa. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Rumsfeld brani neograničeno zatočenje u Guantanamu </p>
<p>Washington drži utemeljenima zatočenja bez optužbe, bez suđenja ili pristupa odvjetniku</p>
<p>MADRID/WASHINGTON, 14. veljače</p>
<p> - Španjolska vlada objavila je u petak da će tražiti izručenje trojice od oko 650 talibana i članova Al Qaide koje Sjedinjene Države drže zatočenima u zatvoru Guantanamo na Kubi. Njih trojica optuženi su za pripadnost španjolskoj ćeliji Al Qaide koja je, po mišljenju istražnog suca Baltasara Garzona, izradila završne pojedinosti plana terorističkog napada na SAD 11. rujna 2001. godine. </p>
<p>Američki ministar obrane Donald Rumsfeld najavio je u petak da će se zatočenike iz Guantanama godišnje ocjenjivati kako bi se vidjelo trebaju li ostati tamo, branivši pritom neograničeno zatočenje osumnjičenih terorista. Rumsfeld je kazao kako će SAD formirati odbor koji će svake godine ocjenjivati slučajeve zatočenika da vidi treba li ih osloboditi ili nastaviti držati u vojnoj bazi Guantanamo jer predstavljaju opasnost za Sjedinjene Države. Govoreći pred poslovnim ljudima u Miamiju, Rumsfeld je branio zatočenje bez optužbe, suđenja ili pristupa odvjetniku za oko 650 zatvorenika osumnjičenih za potporu Al Qaidi i talibanima, rekavši da je to neophodno zbog sigurnosti. Skupine za ljudska prava kritiziraju neograničeno zatočenje, odbijanje da ih se označi kao ratne zarobljenike, uskraćivanje odvjetnika, te pravila za vojna suđenja ustanovljena za neke od zatočenih.</p>
<p>»Oni su neprijateljski borci i teroristi koji su zatočeni zbog djela rata protiv naše zemlje i zato trebaju biti primijenjena drugačija pravila«, kazao je Rumsfeld dodavši da Sjedinjene Države planiraju držati zatočenim mnoge od njih »koliko to bude potrebno«.</p>
<p>Američki veleposlanik za ratne zločine Pierre-Richard Prosper kazao je stranim novinarima u petak u Washingtonu kako su zatvorenici u Guantanamu zatočeni prema ratnim zakonima jer su uhvaćeni u okviru rata protiv terorizma. Na pitanje prema kojim se ratnim zakonima SAD ravna držeći zatočenike, ukazao je na Ženevske i Haaške konvencije. Upitan bi li zatočenici mogli biti držani neograničeno, Prosper je kazao da mogu biti zatvoreni dok traje rat protiv terorizma. Nakon toga, rekao je Prosper, »ako ih ne uključimo u kazneni proces, moramo ih osloboditi«.</p>
<p>Mnogi od zatočenika u Guantanamu uhvaćeni su tijekom rata u Afganistanu. Rumsfeld je kazao da je njihovo saslušanje osiguralo podatke koji mogu pomoći u sprječavanju budućih napada. (Dpa/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Koštunica: Srbija bliža manjinskoj vladi nego izborima</p>
<p>EU naglašava da bi svaki savez u formiranju vlade sa socijalistima bio loš i za Europu neprihvatljiv zbog činjenice da je na čelu SPS-a i dalje Slobodan Milošević </p>
<p>ZAGREB, 14. veljače</p>
<p> - Nakon nesuglasica koje su unutar koalicije SPO - Nova Srbija nastale oko eventualne podrške socijalista Slobodana Miloševića manjinskoj vladi te nakon sastanka tri stranke demokratskog bloka održanog u petak navečer, postoje nagovještaji da bi takva vlada ipak mogla biti formirana. Predsjednik Demokratske stranke Srbije Vojislav Koštunica izjavio je da poslije svega ovoga »s više optimizma može reći da je Srbija bliža formiranju manjinske vlade nego izborima«, odnosno da se vlada kojoj bi on bio mandatar približava većinskoj potpori u skupštini. </p>
<p>Lider Nove Srbije Velimir Ilić rekao je da je »Vuk Drašković uložio izuzetan napor a to je da SPO i NS, u interesu građana Srbije, progutaju možda i jednu gorku pilulu«, što bi značilo da će podržati vladu koju podržavaju Miloševićevi socijalisti. Međutim, sam Vuk Drašković rekao je nešto drugo: »Predložit ću da ne idemo u manjinsku vladu koju će podržavati SPS dok je na njegovom čelu Slobodan Milošević« i dodao da se ipak nada kako će manjinsku vladu umjesto socijalista podržati Demokratska stranka. </p>
<p>Dužnosnici DS-a u više su navrata ponovili da podrška te stranke manjinskoj vladi ne dolazi u obzir, dok potpredsjednik SPS-a Ivica Dačić za radio B92 na pitanje jesu li socijalisti spremni ispuniti Draškovićev uvjet i odreći se Miloševića kaže: »Kadrovska pitanja u SPS-u tema su kongresa SPS-a«. Europska unija ne može se i ne želi se uplitati u to kakva će vlada biti sastavljena u Srbiji, ali i dalje smatra da je za zemlju najbolje da se formira većinska vlada svih demokratskih stranaka zato što novi izbori ništa bitno ne bi mogli promijeniti. To su agenciji Beta u Bruxellesu rekli dužnosnici Europske komisije i Savjeta ministara EU koji su naglasili da se, »unatoč teškoćama i dalje nadaju da se to može postići« pa stoga računaju na Srbiju kao demokratsku zemlju. Izrazili su i uvjerenje da bi »većinska vlada svih demokratskih stranaka u Srbiji bila mnogo stabilnija i u stanju da povuče napred reforme, a posebno proces približavanja Europskoj uniji«. EU naglašava da bi svaki savez u formiranju vlade sa socijalistima bio loš i za Europu neprihvatljiv zbog činjenice da je na čelu SPS-a i dalje Slobodan Milošević, glavni krivac za mnoga zla nanesena Srbiji kao i zato što ljudi u toj stranci i njezin program znače da bi vlada uz takvu podršku ubrzo naišla na velike teškoće i prepreke kad su u pitanju bitna programska opredjeljenja za reforme i približavanje EU. </p>
<p>Čak i ako bi SPS bio izvan vlade i davao samo podršku u parlamentu, suštinske stvari, uključujući i suradnju s Haaškim sudom, bile bi jako teško izvedive, smatraju izvori u Bruxellesu. Dodaju kako je teško zamisliti stabilnu vladu uz podršku stranke koja se protivi suradnji s Haaškim sudom što je obaveza zemlje kao članice UN-a, odnosno obaveze prema Daytonskom sporazumu, reformama što su iuvjeti za približavanje Uniji.</p>
<p>Vesna Fabris Peruničić</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Počinje osipanje Europske komisije, žene odlaze prve</p>
<p>Europovjerenice Anna Diamantopoulou i Loyola de Palacio kanidiraju se na izbornim listama na domaćoj političkoj sceni, a Viviane Reding za zastupnicu u Europarlamentu iz Luksemburga</p>
<p>BRUXELLES, 14. veljače (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Povjerenica za socijalnu politiku i zapošljavanje Anna Diamantopoulou dobila je dopust od svoga šefa Romana Prodija kako bi se u potpunosti posvetila predizbornoj kampanji u Grčkoj gdje ova 44-godišnja političarka nove, dinamične, perspektivne generacije predvodi izbornu listu socijalista. </p>
<p>Grčki socijalisti su nedavno s međunarodne scene povukli još jednog »političkog teškaša« izabravši ministra vanjskih poslova Georgiosa Papandreoua za lidera stranke. Povjerenica za vrijeme tog dopusta neće dobivati plaću, a postoji velika mogućnost i da ostane u Ateni ukoliko socijalisti 7. ožujka četvrti put za redom osvoje parlamentarnu većinu i formiraju novu vladu. </p>
<p>Tako zapravo počinje osipanje Europske komisije budući da Grkinja nije jedina u predizbornim kombinacijama. Igrom slučaja, izbori su zanimljivi još nekim njenim kolegicama, posebno povjerenici za promet Loyoli de Palacio. Postavljena je na izbornu listu španjolskih narodnjaka no, za razliku od Diamantopoulou, smještena je pri dnu izborne liste pa nema velikih izgleda da bi u ožujku morala mijenjati posao. U spekulacije s izbornim listama ubačena je i povjerenica za kulturu Viviane Reding koja je već najavila namjeru kandidiranja za luksemburšku zastupnicu u Europskom parlamentu na izborima u lipnju, iako njena odluka nije konačna i optimalna se lista tek sastavlja. </p>
<p>Naravno, tu je i neizbježni Romano Prodi koji je već četvrti mjesec do grla u živahnoj igri kombinacija za talijanske izbore budući da je odavno dao do znanja kako ne namjerava tražiti novi mandat predsjednika Europske komisije - više ga privlači domaća politička scena. Prodi se svojedobno čak morao oglasiti posebnim priopćenjem objašnjavajući da će najprije završiti posao predsjednika Europske komisije, a tek onda će se upustiti u rat sa Berlusconijem i koalicijom desnog centra. Iako službeno izvan talijanske politike, Prodi ipak ostaje potencijalno najjači adut osnažene talijanske ljevice. </p>
<p>Odlazeći na privremeni dopust koji će se, pobijede li socijalisti, pretvoriti u odlazak, povjerenica Diamatopoulou je potvrdila da će je zamjenjivati švedska kolegica zadužena za ekologiju Margot Wallström, a potraju li ove kadrovske rokade duže od jednomjesečnog neplaćenog izostanka, nije isključeno da nakon 1. svibnja u kombinaciju po kabinetima i resorima uskoče i neki povjerenici-pripravnici (kako ih ovdje zovu), svježe imenovani članovi Europske komisije iz pristupajućih država. </p>
<p>Europskoj komisiji je do kraja mandata preostalo osam mjeseci rada (plus mjesec godišnjeg odmora u kolovozu), a do studenoga se mora prilagoditi radu s 30 povjerenika. Komisiju čeka i serija teških i dalekosežnih odluka. Recimo, mišljenje što i kako s Turskom: otvoriti pregovore ili se makar izjasniti o datumu početka pregovaračkog procesa s Ankarom, što joj je obećano na summitu proširenja EU Kopenhagenu, u prosincu 2002. godine.</p>
<p>Katastrofičari predviđaju mnogo konfuzije u ovim završnim mjesecima, pogotovo dogodi li se da neki povjerenici, poput Diamantopoulou, napuste brod prije isteka mandata. Međutim, istina je na drugoj strani jer povjerenici ne čine Komisiju, no da neće biti lako - neće. </p>
<p>Prema sadašnjim spoznajama, neki povjerenici neće nastaviti posao u Bruxellesu. Osim Romana Prodija među onima koji su najavili odlazak iz Komisije su povjerenik za vanjske poslove Chris Patten (ide za dekana Oxforda), trgovinski povjerenik Pascal Lamy, potom Komisijin veteran, povjerenik za poljoprivredu Franz Fischler, vjerojatno već dobro zamoren drugim mandatom na jednoj od najškakljivijih i najzahtjevnijih pozicija u eurovladi. Otići će i Španjolac Pedro Solbes, Finac Erkki Liikanen i Neil Kinnock iz Velike Britanije.</p>
<p>Oni koji bi voljeli ostati ili su izrazili takvu želju, također su poznati. Kandidat za predsjednika Komisije je Günter Verheugen. Povjerenik za proširenje velikoj Europi više neće biti potreban jer Turska, dva kandidata i Balkanci, uz umanjeni proračun, znače znatno manje posla negoli deset pristupajućih zemalja. Ipak, postoji opcija da Verheugen preuzme vanjske poslove ili neki sličan »jači resor«. Šveđanka, ekologistica Margot Wallström također je spremna produžiti posao u Komisiji. Za novi je mandat zainteresiran i Antonio Vitorino, portugalski povjerenik u kojemu neki vide i novog, poduzetnog predsjednika Europske komisije, potom Talijan Mario Monti zbog utjecajnog područja tržišnog natjecanja koga pokriva, te Nizozemac Frits Bolkestein. </p>
<p>Lada Stipić Niseteo</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="38">
<p>Projekt Družbe Adrija, mali profit za (pre)veliku cijenu </p>
<p>Za one koji nisu znali i za one koji jesu, ali su možda zaboravili, Omišalj nije u Kvarneru, nego u Riječkom zaljevu, od kojega se produžuje i Bakarski zaljev.</p>
<p>Tu su i poznata ljetovališta: Mošćenička Draga, Medveja, Lovran, Ičići, Opatija, Rijeka, Kostrena, Bakar, Kraljevica, Omišalj, Njivice i Malinska, s ukupno 200.000 žitelja. Lani je u nekima (Opatiji i Bakru) kupanje bilo zabranjeno. Povrh toga, obala Omišlja, Kostrene i Bakra već je opustošena i razorena. Neki tvrde da je tankerski prijevoz nafte morem operacija niskog rizika, ali svi se slažu da postoje opasnosti od veće ili manje havarije. Sjetimo se nedavnih havarija i nepopravljive štete u Aljaskanskom i Biskajskom zaljevu, koji su veća i otvorenija mora od Jadrana. Koliki rizik je prihvatljiv i profitabilan za gusto naseljeni Riječki zaljev? Jedna havarija u 100, 150 ili 200 godina? Što znače »veće i manje količine« nafte? Zar manje količine nisu štetne? </p>
<p> Već postojeći rizik havarije na Jadranu zbog talijanskih tankera ne može biti opravdanje za njegovo povećanje. To je kriva logika. Jednako tako, izlijevanje balasnih voda u drugim lukama ne opravdava nova izlijevanja u Omišlju. </p>
<p> Balastnim vodama iz dalekih luka moguće je donijeti strane organizme koji mogu štetno promijeniti floru i faunu našega mora. Treba znati kakva bi bila obrada balasnih voda prije ispuštanja u more i gdje bi se ona provodila. </p>
<p> Postavlja se pitanje kolika bi bila materijalna šteta zbog uništenja turizma, ribarstva i okoliša u Riječkome zaljevu u usporedbi s profitom od JANAF-a, a kolika tek socijalna šteta pučanstvu toga kraja. </p>
<p> Rizik se katastrofe može smanjiti, ali što nam vrijedi manji rizik ako riskiramo uništenje naše najveće nacionalne vrijednosti? I nije u pitanju samo more, već svekoliko pučanstvo i sva flora i fauna toga kraja. </p>
<p> Poznate su teorije o donošenju odluka i različiti modeli koji se rabe kod odlučivanja. Pojednostavljeno, u odlučivanju treba provesti cjelovitu analizu situacije i istodobno razmotriti sve aspekte problema. Tako kad se donose odluke o velikim, značajnim i skupim projektima, treba provesti analizu rizika i procijeniti očekivanu vrijednost operacije, u što ulaze razmatranja dobiti i gubitaka od projekta.</p>
<p> Zatim se donose odluke koje ne trebaju biti temeljene na očekivanoj novčanoj vrijednosti, nego na očekivanom zadovoljstvu i korisnosti. Time se bavi teorija korisnosti i za takve analize treba zaposliti specijaliste koji to znadu raditi. Rizik (vjerojatnost) havarije sam po sebi nije zadovoljavajuća mjera prihvatljivosti projekta – treba razmotriti i posljedice. Treba ocijeniti što se dobiva, a što gubi, ali ne trenutno, nego na dugu prugu. Za to treba detaljna provedbena studija s analizom troškova, beneficija i gubitaka i studija utjecaja na prirodni okoliš i društvo s ocjenom rizika i posljedica za sve faktore. Ljudi koji tamo žive moraju bezuvjetno biti uključeni u proces odlučivanja. </p>
<p>Riječki zaljev je malen, gusto naseljen zatvoreni zaljev, u velikoj mjeri već zagađen. U Zaljevu više nema tunera (Martinjščica, Sršćica, Bakar, Bakarac, Kavranić, Carovo, Grabrova, Omišalj). Vinogradi su nestali (Bakarska vodica). More je osiromašeno. Obala u Omišlju, Kostreni i Bakru je odbojna. Turizam je opao (Opatija je nekad bila ravna Dubrovniku). I to su samo neki od čimbenika koji ulaze u račun. Odluka o Družbi Adriji ne smije se donijeti olako – idemo, profitirat ćemo. Pitajmo se, u čemu i za koju cijenu.</p>
<p>Dr. ing. MARIJAN PAPIĆ Rijeka</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Ne podržavamo i ograđujemo se od napisa gospodina Ante Šimunovića</p>
<p>Dana 11. veljače 2004. objavljen je u Vjesniku u rubrici Pisma čitatelja tekst pod naslovom »Isključivi krivac za takozvani kriminal jest Hrvatski autoklub«.</p>
<p>Javljam se da se ogradim od tog članka, odnosno od izjave gospodina Ante Šimunović da je to u ime Hrvatske zajednice autoškola.</p>
<p>U više navrata imenovani gospodin je upozoren kako pismeno tako i usmeno da ne istupa u ime Zajednice dok se ne dogovori sa Glavnim odborom. Kontaktirao sam i ostale članove Glavnog odbora koji su mi potvrdili da se nije niti sa njima konzultirao u svezi ovog članka.</p>
<p>Ovim putem ja, kao član Glavnog odbora i ostali članovi Glavnog odbora Hrvatske zajednice autoškola želimo se ograditi od spomenutog napisa i naglasiti da ne podržavamo niti jedan napis gospodina Ante Šimunovića, pa ni ovaj, gdje se potpisuje u ime Hrvatske zajednice autoškola.</p>
<p>TOMISLAV GULAN član Glavnog odbora Hrvatske zajednice AŠ</p>
<p> i vlasnik Autoškole »Zadar« d.o.o.</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Odvjetnik Alerić iz Ministarstva pravosuđa nije dobio navedeni odgovor</p>
<p>U Vjesniku od 13. veljače objavljen je tekst pod naslovom »Alerić: Uhićenici u Rementincu izloženi ospicama« u kojem odvjetnik Krešimir Alerić navodi da se pismom obratio ministrici pravosuđa Vesni Škare Ožbolt s upitom kako se od zaraze ospicama koja vlada u zatvoru u Remetincu štite novouhićenici, te da je dobio odgovor da se »cijepe kod dolaska u zatvor«.</p>
<p>Poradi pravodobnog i istinitog informiranja javnosti navodimo da odvjetnik Krešimir Alerić nije ni od koga u Ministarstvu pravosuđa dobio takav odgovor. Ministarstvo pravosuđa, odnosno, Uprava zatvora u Zagrebu u suradnji sa Službom za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo grada Zagreba poduzela je i poduzima sve potrebne mjere i aktivnosti s ciljem prevencije širenja oboljenja unutar zatvora u Zagrebu i prevencije širenja oboljenja izvan zatvora u Zagrebu.</p>
<p>O poduzetim mjerama zatvor u Zagrebu pismeno je 2. veljače 2004. obavijestio Odvjetničku komoru i pravosudna tijela na području grada Zagreba.</p>
<p>Dipl. iur. KSENIJA JURIN-PANIĆ tajnica kabineta ministrice pravosuđa RH Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Učenici Gimnazije Tituša Brezovačkog zaslužuju da ih se spomene kao stvarne idejne tvorce projekta </p>
<p>U srijedu, 28. siječnja ove godine u Vjesniku je objavljen članak pod naslovom »Garaža u Tuškancu uklanja automobile s Gornjeg grada«. U članku se opisuju planovi za izgradnju podzemne garaže na području Tuškanca. Kao izvođač projekta je naveden »Zagrebparking«, a kao autori idejnog projekta Branko Vučinović i Dora Vlahović iz zagrebačke tvrtke »ADB«. Cijeli projekt podržava Gradsko poglavarstvo.</p>
<p>U svibnju 2002. godine, u likovnom projektu »Moj kvart u novom stoljeću«, učenici Gimnazije Tituša Brezovačkog (na čelu s učenicom Tenom Košiček) osmislili su svoj kvart – Gornji grad – bez automobila. U tom projektu je zamišljeno da na području Tuškanca, u atomskom skloništu ispod Griča, bude izgrađena podzemna garaža. Gornji grad bi postao pješačka zona te je zamišljena i nadogradnja parkova i igrališta. Sama bi garaža bila dvoetažna, s dva ulaza za automobile – u Jurjevskoj i u Tuškancu. Pazilo se na ekologiju, očuvanje postojećih zelenih površina i drveća na Tuškancu.</p>
<p>Taj naš projekt je (kao i svih koji su sudjelovali) bio prikazan pomoću plakata i makete. Bio je izložen 25. svibnja 2002. godine na Rokovu perivoju, a zatim (u jesen) i u Muzeju grada Zagreba. Budući da je pobijedio na izboru za najbolji projekt, slika makete je bila izložena i u Muzeju grada Graza u sklopu manifestacije Graz 2003. – europski grad kulture.</p>
<p>Ovaj rad učenika Gimnazije Tituša Brezovačkog je više puta bio prikazan na televiziji i popraćen s nekoliko članaka u novinama (jedan je članak izašao i 13. studenog 2002. u Vjesniku).</p>
<p>S odlukom grada Zagreba da podrži i financira projekt izgradnje podzemne garaže u blizini Gornjega grada se slažemo u potpunosti. Naša stara jezgra zaslužuje da se oslobodi tolikih automobila. No također se nadamo da ćete se, na temelju svega iznesenog, složiti da je ta naša ideja nastala ipak prije negoli ideja dvoje autora s početka teksta. </p>
<p>Mislimo da učenici Gimnazije Tituša Brezovačkog, a pogotovo Tena Košiček, učenica najzaslužnija za ideju školskog projekta, zaslužuju da ih se bar spomene kao stvarne idejne tvorce projekta. </p>
<p>UČENICI GIMNAZIJE TITUŠA BREZOVAČKOG Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="42">
<p>Ubojstvo u Pokupskom Gladovcu </p>
<p>POKUPSKO, 14. veljače</p>
<p> – U Pokupskom Gladovcu u subotu između 14 i 15 sati Z. J. (70) nožem je ubio 41-godišnjeg susjeda Mihajla Tešića. Kako je priopćila policija, susjedi su bili u dugogodišnjoj svađi zbog imovinsko-pravnih odnosa, zbog čega je najvjerojatnije Tešić i u subotu došao da se svađa sa susjedima. </p>
<p>Ušao je u kuću u kojoj Z. J. živi s nevjenčanom suprugom K. B., a kada ga je vlasnik kuće otjerao van, uzeo je kuhinjski nož, te se ispred kuće počeo fizički obračunavati s domaćinom. U tom naguravanju, Z. J. mu je oteo nož, te mu zadao dvije ubodne rane u predjelu prsa, nakon čega je Tešić odmah izdahnuo. </p>
<p>J. F.</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Trudnu policijsku vježbenicu ubio je mladić </p>
<p>VELIKA GORICA, 14. veljače</p>
<p> - Policijsku vježbenicu, 25-godišnju Luciju Topalović iz Mičevca, koja je misteriozno nestala 17. prosinca prošle godine, ubio je njezin 22-godišnji mladić, te je zakopao u jamu 60-70 centimetara u gustoj šikari pored sela Orle. Lucija je živjela sama u obiteljskoj kući (roditelji su joj u Austriji), a njezin nestanak prijavila je teta koja joj je u večernjim satima donijela meso, te vidjela da su kuća i automobil otvoreni, ali da nećakinje nema. </p>
<p>Kako je kazao načelnik Sektora kriminalističke policije PU zagrebačke Željko Prša na konferenciji za novinare održanoj u subotu u Velikoj Gorici, nesretna je djevojka bila u četvrtom mjesecu trudnoće. Upravo ta trudnoća, po svemu sudeći, bila je motiv ubojstva. Mladić o kojemu policija nije mogla reći niti inicijale, priznao je da ju je ubio tako što ju je na mičevačkom igralištu prvo davio, a potom zavezao plastificiranom trakom koja se inače koristi za povezivanje vinove loze i balirane sijena. </p>
<p>Načelnik velikogoričke policijske postaje Evelin Mustapić kazao je da je mladić nesretne Lucije od početka bio glavni osumnjičeni, a priveli su ga u četvrtak oko 21.20, nakon što su po ispisu telefonskih poziva shvatili da je on zadnja osoba koja je s Lucijom bila u kontaktu. Nakon što je priznao da ju je ubio, odveo je policiju na mjesto gdje ju je zakopao. Da to nije napravio, rečeno je, teško da bi se leš ikada pronašao, jer je riječ o teško prohodnom području na kojem ima jako puno divljih svinja. Mustapić je dodao da ga ranije nisu mogli optužiti, jer nisu imali dokaz da je ubijena, a na ispis telefonskih poziva čekalo se sve do sada, zbog kvara na serveru telefonske kompanije. Ubojica, inače student prava, zadržan je u pritvoru, a u nedjelju će se obaviti obdukcija, DNA analiza i sve ostale radnje predviđene u ovakovim slučajevima.</p>
<p>Jasminka Filipas</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Otpali dio vlaka udario 58-godišnju ženu</p>
<p>ZAGREB, 14. veljače</p>
<p> – Na raskrižju Nove Branimirove i Svetica, u petak oko 13.15 sati s još nepoznatog vlaka otpao je kočioni oblog i udario u ruku 57-godišnjakinje koja je na kolniku čekala da prođe vlak.</p>
<p>Zbog udarca otpalog dijela vlaka 57-godišnjakinja je zadobila frakturu desne ruke te joj je liječnička pomoć pružena u KBC Rebro. </p>
<p>V. M.</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Upornog pljačkaša SC-a pokolebao odlučni zaposlenik</p>
<p>ZAGREB, 14. veljače</p>
<p> – Pokušaj pljačke nesvakidašnje upornog razbojnika policija je zabilježila u petak nešto nakon 21 sat u upravnoj zgradi Studentskog centra u Savskoj.</p>
<p>Kako je priopćeno, maskirani razbojnik naoružan pištoljem i sprejom nadražljivcem ušao je u upravnu zgradu i tamo zatekao 42-godišnjeg zaposlenika od kojeg je zatražio da mu preda novac iz blagajne. Zaposlenik je to odbio pa je razbojnik ispalio hitac u ekran kompjutora.</p>
<p>Kako ni tada zaposlenik nije htio dati novac, razbojnik ga je pošpricao sprejom po licu. Međutim, ni tada 42-godišnjak razbojniku nije dao novac pa mu je ovaj zaprijetio pištoljem.</p>
<p>Ni izravna prijetnja nije pokolebala zaposlenika da razbojniku preda novac, pa je maskirani odustao i pobjegao bez plijena. </p>
<p>V. M.</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Bivši učenici razbili prozore na osnovnoj školi</p>
<p>ZAGREB, 14. veljače</p>
<p> – Skupina od devet mladića u petak je oko 21 sat porazbijala stakla na osnovnoj školi u Susedgradu.</p>
<p>Vandalizam je policiji prijavio jedan građanin, nakon čega je na mjesto događaja upućena policijska ophodnja koja je nedaleko od škole zatekla devet mladića starosti između 14 i 21 godinu.</p>
<p>Oni su privedeni u Drugu policijsku postaju na kriminalističku obradu, gdje je utvrđeno kako su bivši učenici te škole, nakon čega su pušteni kući, uz prekršajnu prijavu. Materijalna šteta još nije utvrđena. </p>
<p>V. M.</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Ukrao četiri tisuće kuna</p>
<p>SLAVONSKI BROD, 14. veljače</p>
<p> – Zasad još nepoznati muškarac u petak je oko 18.40 sati počinio oružanu pljačku u prodavaonici »Super 22« u Mesićevoj ulici u Slavonskom Brodu. </p>
<p>Kako je izvijestila policija, dok se u prodavaonici nalazila sama prodavačica Željka L. i jedan kupac, ušao je maskirani muškarac i prijeteći vatrenim oružjem zatražio da mu otvori blagajnu. Kad je preplašena prodavačica to učinila, razbojnik je ukrao novac i pobjegao s plijenom od oko 4000 kuna. </p>
<p>M. S.</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Nožem do 4000 kuna</p>
<p>ZAGREB, 14. veljače</p>
<p> – U Petim Poljanicama broj 10 na području Dubrave, nepoznati razbojnik opljačkao je u petak oko 19.30 sati kladionicu »Žderić«.</p>
<p>Razbojnik je, naime, ušao u kladionicu kada se tamo sama nalazila 21-godišnja djelatnica i zaprijetio joj nožem. Kako se djelatnica uplašila, predala je razbojniku dnevni utržak od 4000 kuna, nakon čega je on pobjegao. </p>
<p>V. M.</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Ukrao novčanik </p>
<p>OSIJEK, 14. veljače</p>
<p> – Zasad još nepoznati počinitelj ukrao je torbicu Osječanke Lj. R. u kojoj se nalazio novčanik sa osobnim dokumentima, bankovnim karticama i oko 1100 kuna. Međutim, vlasnica novčanika uz bankovne je kartice imala i »šalabahter« sa ispisanim »pin« brojem.</p>
<p>Tako je kradljivac, osim plijena od 1100 kuna, svoj »dobitak« povećao odlaskom do prvoga bankomata. Kako mu je sve ponuđeno »na pladnju«, kradljivac je uz pomoć ispisanog »pina« s bankovne kartice podigao još 2000 kuna.</p>
<p>Nažalost, ovakvi su slučaji učestali jer većina građana uz svoje kartice drži i »podsjetnike« sa ispisanim »pinovima« unatoč upozorenjima bankara da se to nipošto ne čini. </p>
<p>Naime, banke »pin« brojeve generiraju modernim tehnikama enkripcije i automatski upisuju u obavijest. Korisnik kartice prima neoštećenu »pin-kovertu« i broj je poznat samo osobi koja ga je pročitala. </p>
<p>»Kradljivci iskorištavaju one kartice pokraj kojih pronađu 'pin'. Jer se onda neposredno nakon krađe, a dok pokradeni vlasnik ne shvati što mu se dogodilo i ne javi u banku da blokira karticu, upute do bankomata i obično podignu najveću dopuštenu svotu«, upozorava Stipo Rimac, načelnik ureda načelnika Osječko-baranjske policijske uprave. </p>
<p>»Ako ne pronađu identifikacijski broj, takve su im kartice beskorisne i uglavnom završavaju u smeću jer za ukucavanje 'pina' postoje samo tri pokušaja«, kazao je Rimac ustvrdivši kako upravo iz tog razloga građani ne trebaju imati »pin« uz bankovnu karticu. </p>
<p>M. S.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="50">
<p>Turski »Rixos« najizgledniji novi vlasnik »Libertasa«</p>
<p>DUBROVNIK, 14. veljače</p>
<p> – Denis Orlić, pravni zastupnik bugarske tvrtke »Multigroup« (MG), koja je vlasnik dubrovačkog hotela »Libertas« i cavtatskog »Makedonija«, potvrdio je u subotu Vjesniku MG-ovu namjeru o skoroj prodaji »Libertasa«. Riječ je, kako je Vjesnik već izvijestio, o turskom hotelskom lancu »Rixos«, s kojim su pregovori u tijeku, pa će prema svemu sudeći uskoro rezultirati i potpisivanjem kupoprodajnog ugovora. Prema podacima s Interneta, »Rixos« iz Antalyae ima šest hotela visoke kategorije, i dio je korporacije »Fine Group«, koja se uz turizam bavi graditeljstvom i »dragocjenim nakitom«. Eventualnu prodajnu cijenu »Libertasa«, koji je u travnju 2002. tvrtka MG kupila na javnoj dražbi za 4,6 milijuna eura, nismo uspjeli doznati. Odvjetnik Orlić samo je rekao da ipak »još sve nije gotovo« odnosno da prodaja »još nije privedena kraju«. </p>
<p>Sudeći, pak, prema odgovoru na Vjesnikov upit o sudbini libertasovih radnika (MG je kupnjom tog hotela preuzeo i nekoliko radnika), očigledno je da je bugarska tvrtka ipak donijela konačnu odluku o vlasniku, jer je Orlić odmah odgovorio da »neće biti otpuštanja«. </p>
<p>K. C.</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Češka traži od EU otvaranje tržišta rada</p>
<p>ZAGREB, 14. veljače</p>
<p> - Češka je vlada službeno zatražila od 15 članica Europske unije da zainteresiranim češkim radnicima od 1. svibnja, dana ulaska zemlje u EU, otvore svoje tržište rada. To stajalište češke vlade veleposlanicima zemalja članica EU prenio je i objasnio državni tajnik i zamjenik ministra vanjskih poslova Jan Kohout. </p>
<p>Prem posljednjim informacijama zemlje EU namjeravaju na bar dvije godine zatvoriti svoje tržište rada i time spriječiti slobodno kretanje čeških radnika na europskom tržištu radne snage. Samo Velika Britanija i Irska spremne su otvoriti svoje tržište rada, ali razmišljaju o otežavanju pristupa socijalnim davanjima. Od zapošljavanja stranih radnika počele su uzmicati i Švedska, Danska i Nizozemska. Kohout je naglasio kako češka vlada smatra da je riječ o političkim i ekonomskim motivima koje spomenute zemlje trebaju preispitati i najavio da je i češka vlada pripremila protumjere eventualnim ograničavanjem slobode kretanja na svojem tržištu rada.</p>
<p> »Češka će vlada reagirati ako dođe do narušavanja, ali ne i preventivno«, naglasio je Kohout založivši se za bilateralne pregovore prije donošenja konačne odluke. Sa zemljama s kojima postigne sporazum Češka želi što prije utvrditi utvrditi kvote za dodjelu radnih viza. Rekao je i da će češka vlada, ako zaključi da pojedine zemlje EU svojim mjerama diskriminiraju češke građane, podnijeti tužbu Europskoj komisiji, a ako bude potrebno i Europskom sudu za ljudska prava. </p>
<p>Vlado Bojkić</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>I Nijemcima smo preskupi</p>
<p>MÜNCHEN, 14. veljače (Od posebnog Vjesnikovog izvjestitelja)</p>
<p> – Turistički sajmovi su dobro posjećeni, interes Nijemaca za putovanjima postoji, ali zbog recesije i očekivanja nižih cijena aranžmana buking je bitno niži nego prošlih godina. Kod najjačih njemačkih touroperatora, siječanjski buking je tako za 15 do 30 posto manji od prošlogodišnjeg, i to za sva europska odredišta, istaknuto je prvog dana münchenskog CBR-a, najvećeg bavarskog Sajma kampinga, nautike i turizma koji se održava od 14. do 18. veljače, dva dana kraće nego ranijih godina. </p>
<p>Odgođeni buking, kao što smo nedavno pisali, unosi nervozu u turističku industriju. Pojedini članovi Turističkog vijeća Hrvatske turističke zajednice traže hitnu akciju i sazivanje izvanredne sjednice Turističkog vijeća kako bi se anulirao ovaj zastoj, ali se sjednica po svemu sudeći neće održati prije nego što se završi revizija izbora novoformiranog Turističkog vijeća. Nijemci su nekada svoja ljetna putovanja bukirali oko Božića, do CBR-a, sredine veljače odmor je bukiralo 70 posto od svih potencijalnih putnika. Za razliku od toga, prošlogodišnji trend iščekivanja »lastminute« i sličnih aranžmana s popustom, nastavlja se i ove godine. </p>
<p>»Dosadašnji sajmovi pokazuju da je interes za Hrvatskom dobar i da Nijemci dobro reagiraju na našu ponudu koju temeljimo na isticanju dobre kuhinje, pristupačnih ljudi i bezvremenske mediteranske ljepote. No, kako u Njemačkoj opća situacija nije dobra, pitanje je kada će se taj interes pretočiti u konkretan buking«, rekao nam je Zlatko Deželjin, direktor predstavništva Hrvatske turističke zajednice u Frankfurtu. Po njemu je sezona još na labavim temeljima, jer touroperatori ne bilježe niti optimistička povećanja, ali ni alarmantne padove. Thomas Cook, recimo, ima 20 do 30 posto veću prodaju avio-aranžmana za Split i Dubrovnik, ali je, s druge strane, u padu prodaja aranžmana vlastitim prijevozom. Neosporno je da će nam europsko prvenstvo u nogometu u Portugalu odvući dio njemačkih turista. Isto tako, zbog Olimpijskih igara u kolovozu, već sada se predviđa da bi Grčka ove godine mogla biti turistička pobjednica Mediterana. </p>
<p>Za razliku od usporenog bukinga koji, po nama, još uvijek nije alarmantan, odnosno koji se još uvijek može iznivelirati, više zabrinjava podatak da postajemo skupi čak i dobro potkoženim Nijemcima. Deželjin tvrdi kako mu pojedini touroperatori ukazuju na to da su cijene u nekim hotelima previsoke čak i Nijemcima kojima se, recimo, za 299 eura nudi avionski »all inclusive« aranžman u Turskoj. Pitanje je, dakle, što će se događati tzv. istočnim tržištima kada i, još uvijek, relativno bogatim Nijemcima, postajemo preskupi.</p>
<p>Tijekom CBR-a, na 70.000 četvornih metara, sudjeluje 1200 izlagača iz 70 zemalja, promovirana je i nova funkcija istarskog INFO punkta – Istrien INFO – lociranog u centru Münchena. Osim informacija o Istri Nijemci odsad tamo mogu kupiti paletu proizvoda poznatog tartufara Giancarla Zigantea: od, naravno, tartufa preko vina i maslinova ulja do tjestenine. </p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="53">
<p>Krešimir Bubalo novi osječko-baranjski župan</p>
<p>Njegovi će zamjenici biti Dinko Burić (HDZ) i Mile Horvat (SDSS), dok će u sljedećih nešto više od godinu dana Skupštinom predsjedati Branimir Glavaš</p>
<p>OSIJEK, 14. veljače</p>
<p> - Za novog osječko-baranjskog župana s 31 glasom za, četiri protiv te 11 suzdržanih, na konstituirajućoj sjednici Osječko-baranjske županijske skupštine održanoj u subotu izabran je kandidat HDZ-a Krešimir Bubalo. </p>
<p>Njegovi će zamjenici biti Dinko Burić (HDZ) i Mile Horvat (SDSS), dok će u sljedećih nešto više od godinu dana Skupštinom predsjedati Branimir Glavaš. Njegovi će pak zamjenici biti Damir Rešetar, kandidat HSP-a i Miroslav Pavlinić iz SDP-a koji je kandidiran ispred koalicije SDP-HNS-Libra-SBHS. Prema rezultatima prijevremenih izbora, u Skupštini će sjediti 21 HDZ-ovac, osam pravaša, šest članova iz već spomenute koalicije, četiri iz Hrvatske stranke umirovljenika te po tri iz LS-a, HSS-a i SDSS-a Sjednica je trajala nešto više od dva sata, a protekla je bez većih verbalnih izgreda.</p>
<p>Polemika i replike uglavnom su se odvijale između HDZ-a i HSP-a. Naime, pravaši su ponovno istaknuli da neće poduprijeti prijedlog za zamjenika župana iz SDSS-ovih redova, a također su prigovorili prijedlogu HDZ-ova kandidata za župana o razvojnim projektima koji su, smatraju, dugoročni i neće se moći provesti u godinu dana. Anto Đapić je upozorio na nejasne pozicije oko skupštinske većine, dok mu je Glavaš replicirao da za njegovu stranku, a što su od početka isticali, nije bilo upitno da jedan zamjenik župana bude iz SDSS-ovih redova.</p>
<p>»Govorili smo da ne želimo vlast pod svaku cijenu i da će jedno mjesto biti za SDSS, a hrvatska Vlada je preuzela moralnu obvezu prema participiranju predstavnika srpske nacionalne manjine u vlasti«, istaknuo je Glavaš i pritom podsjetio da to danas u 21. stoljeću neće biti problem, kao što nije bio ni prije nekoliko godina.</p>
<p>Replicirajući mu da govori vrlo nadahnuto, Đapić je tek zaključio da će HSP oko takvog prijedloga biti suzdržan. Inače, novoizabrani župan Bubalo, uz poruku da će biti okrenut budućnosti, rekao je da će se zalagati za projekte cestovne infrastrukture, navodnjavanja Županije, razvoja malog i srednjeg poduzetništva i za osnivanje slobodnih zona.</p>
<p>Snježana Čanić-Divić</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Sindikat »Preporod« traži povećanje proračuna za odgoj i obrazovanje</p>
<p>ZAGREB, 14. veljače</p>
<p> – Hrvatski školski sindikat »Preporod« traži od Vlade da pri donošenju prijedloga proračuna za 2004. vodi računa o prijeko potrebnom povećanju novca za odgoj i obrazovanje, priopćili su u subotu u tom sindikatu i dodali da je također prijeko potrebno u proračunu za ovu godinu izdvojiti milijardu kuna više nego u prethodnoj godini, da bi se situacija u školstvu barem donekle počela popravljati.</p>
<p> To bi bilo dovoljno da se plaće zaposlenicima u osnovnim i srednjim školama povećaju deset posto, a ostatak bi se potrošio za početak sustavnog opremanja škola i za rješavanje problema sa smjenskim radom u školama, dodaje se u priopćenju.Sindikat »Preporod« ističe da želi podsjetiti premijera Sanadera na obećanja koja je davao prije dolaska na vlast i nakon njega. »Dakle, ako su odgoj i obrazovanje uistinu prioritetni kao što najviši dužnosnici vlasti tvrde, onda je proračun za 2004. godinu trenutak da se to konkretno i pokaže«, piše u priopćenju »Preporoda«. </p>
<p>Oni su također ustvrdili da je hrvatsko školstvo materijalno osiromašeno i »kadrovski devastirano«. Izdvajanje od 3,3 posto udjela u bruto društvenom proizvodu najmanje je u Europi i ako ostane na tome, naše će školstvo još dublje tonuti u siromaštvo, ocjenjuju u sindikatu. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Sanader: Siguran sam da ćemo vrlo skoro u krug proširene EU</p>
<p>Ne može EU biti bez Hrvatske i drugih zemalja, izjavio je premijer Sanader, burno pozdravljen od brojnih građana koji su sudjelovali u proslavi obljetnice osnutka HDZ-a. U ovoj će se godini izgraditi novih 177 kilometara autocesta i to do kraja lipnja, a u sljedećoj godini gradit će se nove tri dionice</p>
<p>ŠIBENIK, 14. veljače</p>
<p> – Proslavi 14. obljetnice osnutka HDZ-a u Šibensko-kninskoj županiji nazočio je i HDZ-ov predsjednik i premijer Ivo Sanader te više članova nove vlade i visoki obnašatelji stranačkih dužnosti. U prepunoj dvorani kina »Šibenik« premijer Sanader zahvalio je članovima i simpatizerima stranke na povjerenju na proteklim izborima kada je ta stranka, rekao je, ostvarila sjajnu pobjedu i tako se nakon nepune četiri godine vratila na vlast, izvukavši pouke izborima 2000., kada su birači HDZ poslali u oporbu.</p>
<p>Govorio je o teškom HDZ-ovu putu te izjavio da su danas u stranku dobrodošli svi koji su je u teškim trenucima napustili, no prije svega oni koji su uz stranku ostali od početka i »ti danas imaju moje riječi zahvale«, rekao je Sanader, čije su riječi zahvale za sve što je uradio za Hrvatsku upućene i pokojnom dr. Franji Tuđmanu.</p>
<p>»Prošlost ne zaboravljamo, ali se koncentriramo na odgovornost i na budućnost, koja je u rukama svih nas. Apeliram na sve saborske zastupnike da, kada Sabor ne zasjeda, budu u svojim bazama i primaju građane i slušaju o njihovim problemima ili primjedbama«. Najveći dio svoga izlaganja premijer je posvetio hrvatskim braniteljima. Rekao je da se njihovo dostojanstvo vraća i simboličnom gestom vraćanja proteze invalidu Darku Bešteku. </p>
<p>U ovoj će se godini izgraditi novih 177 kilometara autocesta, rekao je Sanader, i to do kraja lipnja, a u sljedećoj godini gradit će se nove tri dionice. I to nije sve, gradit će se i autocesta i dalje prema Dubrovniku kao i most prema Pelješcu, a o svemu tome bit će riječi 25. i 26. ovog mjeseca kada dio Vlade ide u Mostar. Premijer je govorio i o nužnosti demografske obnove, o projektu navodnjavanja te o Šibeniku koji je »do sada bio zapostavljen što će ova vlast promijeniti«, a tome u prilog govori i njihov dolazak u Šibenik. Jedna od budućih Vladinih sjednica održat će se na šibensko-kninskom području, a na jednoj od sljedećih sjednica raspravljat će se o TLM-ovim zahtjevima o novom jamstvu za kredit kao i o najavljenom MORH-ovu preuzimanju Remontnog brodogradilišta.</p>
<p>»U Šibenik će što hitnije stići povjerenik«, najavio je premijer koji je ustvrdio da je Šibenik u protekle tri godine imao lošu vlast. Govoreći o upravo započetim unutarstranačkim izborima, pozvao je da se mjesta otvori za mlade i nove ljude, a potom se, na iznenađenje nazočnih, zajedno sa ministrom Božidarom Kalmetom na pozornici pridružio mladoj klapi Teuta iz Šibenika sa kojom su zajedno otpjevali »Da te mogu pjesmom zvati«.</p>
<p>»Siguran sam da će Hrvatska pod vodstvom HDZ-a vrlo skoro ući u krug proširene EU. Ne može EU biti bez Hrvatske i drugih zemalja«, izjavio je premijer, burno pozdravljen od brojnih građana koji su sudjelovali u proslavi obljetnice osnutka HDZ-a.</p>
<p>Nakon Šibenika, premijer je u pratnji suradnika, među kojima su bili ministar kulture Božo Biškupić i njegova supruga, posjetio arheološko nalazište Burnum kod Ivoševaca, gdje je u petak poslijepodne pronađen kameni ulomak s natpisom o caru Vespazijanu. Riječ je o arheološkom nalazištu iz prvog stoljeća odnosno o ostacima negdašnjeg rimskog vojnog logora i amfiteatra.</p>
<p>Prije svečanosti u kinu »Šibenik« premijer je gostovao na Županijskom radiju Šibeniku, a prolazeći ispred kazališne zgrade, popio je vino na štandu na kojem se prikupljala pomoć za kupnju dijagnostičkog aparata. Od aktivistica je dobio na dar srce, a u radijskom je programu svim građanima čestitao Dan zaljubljenih.</p>
<p>Na zamolbu da prokomentira najnoviji set pitanja koje je EU poslala Vladi u vezi sa zakonom koji tretira zapovjednu odgovornost, premijer je kratko odgovorio da je to stara informacija i da je Vlada već na ta pitanja odgovorila te odbio bilo što drugo reći o toj temi.</p>
<p>Aktualno stanje u državi jako je teško</p>
<p>»Aktualno stanje u državi je jako teško«, ocijenio je predsjednik Vlade i HDZ-a Ivo Sanader, podsjećajući na najnoviju izjavu guvernera HNB-a o tome da je Hrvatska danas zadužena za čak 24 milijarde američkih dolara. »Kada je godine 2000. HDZ otišao u oporbu, ostavili smo ukupno 9,5 milijardi dolara duga, od čega je 4,5 milijardi naslijeđenog duga iz bivše države. Nakon preuzimanja vlasti vidjelo se da je stanje po ministarstvima drukčije od onoga što smo čuli tijekom primopredaje vlasti pa smo o toj problematici razgovarali sa čelnim ljudima bivše vlasti, koji su dio toga priznali, a dio nisu. Mi ćemo se znati nositi sa tim problemom«, izjavio je Sanader i pritom dodao da je samo za gradnju autocesta iz proračuna za ovu godinu lani uzeto 1,6 milijardi dolara.</p>
<p> ></p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Hebrang: Od 2000. do 2004. došlo je do čistke liječnika dragovoljaca</p>
<p>Potpredsjednik Vlade pritom je dodao da su njegovi prethodnici u Ministarstvu zdravstva izmislili progon ravnateljice vukovarske bolnice Vesne Bosanac, koji je, kako je rekao, temeljen na izmišljenim podacima o poslovanju bolnice</p>
<p>ZAGREB, 14. veljače</p>
<p> – Govoreći na Trećem saboru Udruge hrvatskih liječnika dragovoljaca, dosadašnji predsjednik te Udruge, Vladin potpredsjednik i ministar zdravstva i socijalne skrbi, Andrija Hebrang, rekao je da su članovi te udruge – koji su svojim iskustvom stvaranja ratnog saniteta u nemogućim uvjetima bili nositelji razvoja zdravstva nakon rata – smijenjeni u manje od mjesec dana nakon dolaska koalicijske vlasti.</p>
<p>»U razdoblju od 2000. do 2004. došlo je do čistke 247 članova Udruge, koji su svi bili članovi upravnih vijeća ili ravnatelji zdravstvenih ustanova, i to zbog toga što su bili nepodobni i nepoželjni«, rekao je Hebrang. Pritom je dodao da su njegovi prethodnici u Ministarstvu zdravstva izmislili progon ravnateljice vukovarske bolnice Vesne Bosanac, koji je temeljen na izmišljenim podacima o poslovanju bolnice, te da je ta situacija riješena tek rezultatima izbora. Inače, HZZO-ova inspekcija utvrdila je više nepravilnosti u financijskom poslovanju te bolnice.</p>
<p>Juraj Njavro novi je predsjednik Udruge hrvatskih liječnika dragovoljaca</p>
<p>Udruga hrvatskih liječnika dragovoljaca 1990. – 1991. održala je Treći sabor, na kojemu je za novog predsjednika izabran dr. Juraj Njavro. Udruga je osnovana godine 1995. radi očuvanja i prenošenja iskustava hrvatskih liječnika, stečenih u Domovinskom radu, i radi unaprjeđenja kvalitete rada u sličnim situacijama.</p>
<p>Dosadašnji predsjednik Udruge Andrija Hebrang je istaknuo da je Udruga hrvatskih liječnika dragovoljaca u protekle četiri godine bila medijski ignorirana, a najveći udarac bilo je ukinuće Kriznog stožera Ministarstva zdravstva kao mirnodopskog nastavka ratnog stožera, zbog čega se, smatra Hebrang, i dogodila godine 2001. afera s dijalizatorima. </p>
<p>Također, udruga je u protekle četiri godine pomagala svojim članovima u rješavanju njihova statusa, pa danas status hrvatskog branitelja ima 1729 liječnika, 2223 medicinske sestre i tehničara te 1340 ostalih zdravstvenih djelatnika. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Banac kritizirao HNS i IDS zbog njihova odnosa prema HDZ-u</p>
<p>PULA, 14. veljače</p>
<p> – »Jedinstvo hrvatskih oporbenih stranaka prijeko je potrebno jer su priče o europskom, reformiranom HDZ-u preuranjene. </p>
<p>U tom je kontekstu posebice bitno prevladati krizu u oporbenim redovima, prije svega u SDP-u. Nadam se da će ta stranka ojačati i zauzeti mjesto koje joj pripada, koje ne može zamijeniti HNS jer nema spremnosti da se riješi svojih veza sa HDZ-om koji, otkako se vratio na vlast, neprestance maže oči hrvatskoj javnosti«, rekao je u subotu u Puli LS-ov predsjednik Ivo Banac.</p>
<p>Što se HDZ-a tiče, Banac je ustvrdio da ta stranka nema nikakvog programa pa ni ljudi za obnovu Hrvatske, što se vidi i po tome što se Sabor ne sastaje jer nemaju što staviti na dnevni red. To je znak nesposobnosti vlasti na samom početku, ali i razjedinjene oporbe. Kad je, pak, riječ o HNS-u, Banac se zalaže za rasvjetljavanje tzv. priključka te stranke na HDZ preko čelnih ljudi u javnim poduzećima. Slično je prigovorio i IDS-u koji je pronašao kompromis s HDZ-om preko projekta Brijuni Rivijera, koji se našao pod državnom kapom i sa snažnijim dignitetom nego što ga je imao za Račanova mandata.</p>
<p>Prema Bančevu mišljenju, upitna je oporbena dosljednost HNS-a i IDS-a zbog takva odnosa prema HDZ-u, ali i zbog preuzimanja članova oporbenih stranaka. »Upadanje« u tuđe članstvo umjesto povratka izgubljenih glasača, zahvaljujući kojima je HDZ dobio čak 15 dodatnih zastupnika, trebala bi biti zajednička oporbena akcija. </p>
<p>Mirko Urošević</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Mesić s požeškim parovima koji su proslavili 50. obljetnicu braka</p>
<p>POŽEGA, 14. veljače</p>
<p> – Tijekom radnog posjeta predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića Požeštini, uz blagdan sv. Valentina, on se susreo s roditeljima i njihovom djecom, rođenom u prosincu, zatim s požeškim parovima koji su proslavili 50. obljetnicu braka, s osnovcima područne škole Mihaljevci koji su skupljali novac za bolesnu sumještanku, otvorio je novosagrađeni pružni prijelaz s novim mostom u Požegi, a u općinskom središtu Velike razgledao je gradnju novih poslovnih objekata u Industrijskoj zoni. »Požega je grad moje mladosti. Volim doći među prijatelje, pogotovo za Valentinovo i prisjetiti se lijepih trenutaka u ovom gradu«, komentirao je tijekom tih susreta predsjednik Mesić. </p>
<p>U razgovoru s čelnicima grada Požege, gradonačelnik Zdravko Ronko upoznao ga je s razvojnim planovima komunalne infrastrukture, posebice s gradnjom brze gradske ceste. Pri otvaranju pružnog prijelaza, vrijednog četiri milijuna kuna, koji će povezati sjeverni i južni dio Požege i rasteretiti ostala dva prijelaza od automobilskog prometa, Predsjednika je pozdravio velik broj građana Požege i okolice.</p>
<p>GM organizmima treba se baviti znanost</p>
<p>»Nema razloga za strah od genetski modificirane hrane jer možemo proizvesti mnogo hrane koja ne sadrži takve organizme, pogotovo ovdje u Slavoniji, a s takvom proizvodnjom možemo ići i u izvoz«, istaknuo je predsjednik Mesić. Pritom je dodao da se GM organizmima treba baviti znanost. </p>
<p>Drago Štajduhar</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Hrvatska još traga za 1235 nestalih u Domovinskom ratu</p>
<p>ZAGREB, 14. veljače</p>
<p> – Potkraj prošle godine Hrvatska je tragala za još 1235 osoba od ukupno 3052 nestale i nasilno odvedene tijekom Domovinskog rata, piše u izvješću o radu Vladina Ureda za zatočene i nestale. To izvješće, u kojem se obrađuju svi segmenti rada toga ureda u razdoblju od početka 2000. do 1. prosinca prošle godine, na jučerašnjoj zatvorenoj sjednici prihvatila je hrvatska vlada. U njemu također piše da je proces traženja nestalih i nasilno odvedenih osoba tijekom Domovinskog rata jedno od najznačajnijih humanitarnih pitanja u Hrvatskoj. Kao jedan od najuspješnijih zadataka u tom razdoblju u Uredu spominju početak pregovora sa srpsko-crnogorskim mjerodavnim tijelima, s kojima je prvi put nakon rata dogovoreno cjelovito rješavanje utvrđivanja identiteta osoba, pokopanih na području te državne zajednice.</p>
<p>Na nizu sastanaka o zatočenim i nestalim prvi je put dobiveno priznanje da su na području te države pokopani Hrvati stradali u ratu te su otkrivena mjesta na kojima bi mogle biti grobnice. Nakon toga uzeti su uzorci za identifikaciju 231 osobe, pokopane na području triju gradova u Srbiji, a identifikacijom su otkriveni posmrtni ostatci 40 osoba s liste zatočenih i nestalih. Metodom DNA-analize obrađeni su posmrtni ostaci još 107 osoba, dok je obrada ostalih posmrtnih ostataka u tijeku, piše u izvješću.</p>
<p>Suradnju sa Srbijom i Crnom Gorom Ured planira nastaviti kako bi se otkrila mjesta ostalih masovnih grobnica, posebno onih koje je tadašnja JNA naknadno premjestila. U suradnji s mjerodavnim tijelima Bosne i Hercegovine, odnosno Republike Srpske, riješena je sudbina 25 osoba, nasilno odvedenih na to područje, a i dalje je otvoren postupak traganja za 70 nestalih. U razdoblju na koje se odnosi izvještaj, Ured je na području Hrvatske organizirao i sudjelovao u ekshumaciji posmrtnih ostataka 802 osobe: posmrtni ostaci 303 osobe pronađeni su u 12 masovnih grobnica i u većem broju pojedinačnih.</p>
<p>Na zahtjev Haaškog tužiteljstva ekshumirani su i posmrtni ostaci 199 osoba, stradalih u vojno-redarstvenoj akciji »Oluja«, a Ured je sudjelovao i u ekshumaciji 300 posmrtnih ostataka na kninskom groblju.</p>
<p>Od godine 2000. Ured je identificirao posmrtne ostatke 644 osobe. Raznim metodama identificirani su posmrtni ostaci 405 ekshumiranih hrvatskih branitelja i civila, kao i 199 osoba stradalih tijekom »Oluje«, što je također zatražilo Haaško tužiteljstvo. Broju identificiranih treba dodati i 40 identificiranih tijela, ekshumiranih u Srbiji i Crnoj Gori. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Vedran Rožić novi gradonačelnik Trogira</p>
<p>TROGIR, 14. veljače</p>
<p> – Nakon četiri godine provedene u oporbi, trogirski HDZ ponovno je preuzeo vlast u tom gradu, u kojem je koalicija SDP-a i HSS-a od godine 2001. bila na čelu. Na izvanrednoj sjednici trogirskog Gradskog vijeća u subotu, vijećnici oporbenog HDZ-a i vladajućeg HSS-a, kojima je presudni, deseti glas dao neovisni vijećnik Mario Pečarić, izglasovali su nepovjerenje SDP-ovu gradonačelniku Branku Škokiću i članovima Gradskog poglavarstva. Za novog trogirskog gradonačelnika izabran je bivši nogometaš i direktor Hajduka, HDZ-ov vijećnik Vedran Rožić, koji je predstavio i novo poglavarstvo u koje, međutim, nije ušao HSS, koji je od sada oporbena stranka, zajedno sa SDP-om i LS-om. </p>
<p>Istup sada već bivšeg gradonačelnika Branka Škokića na početku sjednice dao je naslutiti da je svrgavanje SDP-a s vlasti gotova stvar i da je HDZ, koji u Vijeću ima osam glasova, uspio osigurati potporu HSS-a i neovisnog vijećnika Pečarića za smjenu gradske vlasti. Škokić je, navodeći neke od uspješno riješenih gradskih problema, rekao da SDP odlazi u oporbu »uzdignuta čela i čistog obraza«. Vinko Brkan, predsjednik trogirskog HDZ-a i čelnik nacionalne Hvidre, uzvratio je Škokiću kako SDP »možda odlazi uzdignuta čela«, ali da će nova trogirska vlast istražiti koliko su »njihove ruke nakon četiri godine vladanja ostale čiste«. Brkan je pritom istaknuo da je SDP, kao vladajuća stranka, bio odgovoran za loše upravljanje gradskom imovinom, nedonošenje prostornog plana i nerealizaciju gospodarske zone u Planom, što je, kako je istaknuo, glavni razlog izglasavanja nepovjerenja SDP-ovoj vlasti. </p>
<p>Novi gradonačelnik Vedran Rožić izjavio je novinarima da će HDZ nastaviti neke od uspješno započetih gradskih projekata, ali i promijeniti odnos gradske vlasti prema građanima, čije je pritužbe bivše poglavarstvo ignoriralo. Dodao je da očekuje da će nova trogirska vlast uspješno surađivati s Vladom, od koje očekuje financijsku potporu za realizaciju nekih gradskih projekata, poput gradnje novog mosta. </p>
<p>Dobrila Stella</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Kosor: Do ponedjeljka konkretne mjere za suzbijanje nasilja </p>
<p>ZAGREB, 14. veljače</p>
<p> – Vladina potpredsjednica i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor izjavila je u subotu, zbog posljednjih nekoliko slučajeva nasilja u domovima za odgoj djece, da sva mjerodavna ministarstva – od Ministarstva unutarnjih poslova do Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi – trebaju do ponedjeljka predložiti Vladinoj Koordinaciji za društvene djelatnosti konkretne mjere za suzbijanje nasilja.</p>
<p>»Zatražila sam vrlo konkretne prijedloge mjera, a ne organiziranje okruglih stolova i tribina«, izjavila je ministrica Kosor, koja je danas nazočila Trećem saboru Udruge hrvatskih liječnika dragovoljaca. »Koordinacija za društvene djelatnosti i ljudska prava, na temelju izvješća o stanju u pojedinim resorima i prijedloga ministarstava Vladi, predložit će konkretne mjere«, rekla je Kosor.</p>
<p>Nakon slučaja nasilja nad maloljetnikom u odgojnom domu u Malom Lošinju u medijima su učestali napisi o nasilju u domovima za odgoj djece. Posljednji slučaj govori o pokušaju maloljetnih štićenika odgojnog doma u Puli da zapale dvojicu svojih vršnjaka dok su spavali. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Antičević-Marinović: Plaćanje alimentacije nije problem sudstva, nego društva u cjelini</p>
<p>OTOČAC, 14. veljače</p>
<p> – Saborska zastupnica i potpredsjednica saborskog odbora za ustav i politički sustav Ingrid Antičević-Marinović posjetila je Otočac i u toj se prigodi u prostorijama SDP-ove gradske organizacije susrela s građanima. Pritom je istaknula da je u takav posjet Otočcu došla upravo zbog toga što su u SDP-u uvidjeli da treba ostvarivati izravne kontakte s ljudima, kojima se na različite načine može približiti i objasniti djelovanje sustava.</p>
<p>Građani su upozorili na probleme s bankama koje su »sjele« na leđa poljoprivrednicima i na brojne nesankcionirane zloporabe povlastica koje se provode na područjima posebne državne skrbi. Prema riječima zastupnice Antičević-Marinović, treba što prije provesti reformu državne uprave. Na sastanku je bilo riječi i o Haaškom sudu i o (ne)plaćanjima alimentacije. </p>
<p>Antičević-Marinović je istaknula da problem s plaćanjem alimentacije nije pitanje sudstva nego društva u cjelini. Takvi će se sastanci održavati jednom na mjesec, na kojima će se uvesti i tematski stolovi, forumi, okrugli stolovi i tribine. </p>
<p>D. Prša</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20040215].
|
