Krsto Špoljar [1971], Vrijeme i paučina. Sentimentalni odgoj na hrvatski način (Matica hrvatska, Zagreb), 400 pp. [word count] [Spoljar_Vrijeme_i_paucina].
-- 131 -- — ne voziš stoku!
Šofer promijeni brzinu, da gas, komandant armije primijeti da se vozilo
izvuklo na čvrsti put, grabili su po svijetloj crti između neizdiferencirane
ploče tamne zemlje sjekući sivi nasrtaj mraka. Što radi vlada? Što je rekao
Simović? Gdje je Maček? Za pola sata više neće biti odvojen od zbivanja, tu
gdje nema odgovora, nalazit će se za poznatim stolom u poznatim prostorijama
štaba divizije; već je unaprijed odahnuo. Olakšano odahne, obaveza je iza
njega, zalijepi koverte i čitljivo ispiše adrese, imena tih osoba što u
svojim mislima bdiju nad njim, ali one nisu ni zaštita ni podrška. Lijepa
utješljiva pisma u kojima čak nije mnogo ni lagao. Nisu poletjeli i još
nemaju nikakvih naređenja. Pomisli s trenutnim olakšanjem da i neće
poletjeti, rat je privid ili san iz kojeg će se probuditi za koju sekundu...
Zijevnuti, otići na uzletište i reći — baš mi se sviđa takav neradnički i
neobavezni život. Glupa pomisao, ta kukavička želja, ona ga može dovesti u
paniku, ta potreba za odstupanjem, sramotna misao: zrakoplovi bi mogli biti
uništeni prije nego što polete. Za četrdeset i dva dana Hitler je popapao
cijelu Nizozemsku, Belgiju i Francusku. Čeka eksploziju s dna zemlje i
svršeno je s njegovom obavezom, nema više nikakve nervoze zbog suočenja sa
samim sobom, onim nepoznatim što će odjednom opstojati sutra. Svijet
poraženih nije njegov izbor. Počinit ću samoubojstvo ako se pred Švabama
ukenjam od straha, zuri ošamućen zbog svoje prijašnje pomisli, od predznaka
vlastite konfuzije. Neću razbijati sebi glavu tim glupostima! — sutra u
zraku sve će se izmijeniti. Razumije se da sam nervozan! Rat, doista, samo
to nije ono čemu se nadao. Sutra će biti on pravi zračni as, jedino se bojao
da bi oni koji još večeras deprimirano sjede oko radio-aparata u onom
turniru unaprijed osuđenih na smrt mogli biti sretnije ruke ili možda bolji
od njega. Bolji su ti rezervisti nego što sam mislio. General armije primi
raport pred zamračenom zgradom komande (grad bez svjetlosti i sada svuda
gradovi bez svjetlosti), vojnici drugog bataljona graničnog puka
Krsto Špoljar [1971], Vrijeme i paučina. Sentimentalni odgoj na hrvatski način (Matica hrvatska, Zagreb), 400 pp. [word count] [Spoljar_Vrijeme_i_paucina].
|