Welcome to the Croatian Language Corpus   Croatian
   home |  Riznica |  documentation |   
Krsto Špoljar [1971], Vrijeme i paučina. Sentimentalni odgoj na hrvatski način (Matica hrvatska, Zagreb), 400 pp. [word count] [Spoljar_Vrijeme_i_paucina].
Previous page

Next page

-- 73 --

brzo Jutarnji list ili Hrvatski tjednik, i otac potonuo u rastvoru svoje zabrinutosti čita izvještaje s ratišta. Dječak čezne (zvona su odzvonila, iza prozora mrak, slojevi tintastocrne tuđine) za toplom starom žutom kućom u gradu, ali zna već opterećen shvaćanjima da će se moći vratiti istom kad tata završi cestu koju još od jeseni gradi za vojsku. Kao na slobodu ili ljeto, dječak, stisnut u klopki između djetinjstva i zrenja, misli na veliko dvorište što je toliko blizu središtu grada da se može lagano i ne pitajući baku izvući do izloga kina Korzo i na brzinu pogledati reklamne slike filmova s Divljeg zapada, a opet svojim prostranstvom to veliko dvorište s vrtom, ambarima i stajama nešto je posve odvojeno od grada, nešto posebno i izuzetno kao da mu uopće ne pripada ili kao da se od njega — ne odvojilo, već posve osamostalilo. I kad se dječak ujutro budi, java nije opsjena ni silovanje, u dan ga uvodi blaga svjetlost prosijana kroz lišće vinove loze na verandi i glasovi ljudi, to su seljaci koji su dovezli u dvorište plodine s djedova imanja. Između vlažne i sjajne dlake konja i brkatih ljudi što vonjaju na staju i balegu, šeće pun sretne moći mladi gazda, riđi stric Julko (sada vjerojatno u svojoj novoj kapetanskoj uniformi i zvecka ostrugama po ciglastocrvenom pločniku dvorišta) i kad govori sa snašama, što pred njegovim nasrtljivim pogledom stidljivo zakapčaju bijele bluze promočeno-prozirne od znoja ili mlijeka, tako se smije da mu se ispred njihovih povitih ali punih grudi trese debeli trbuh, a crveni masni nabor na šiji podmuklo podrhtava. Nešto prije večere, kad su već svi u gostinjskoj sobi, dolazi s aerodroma i ujak u svojoj zrakoplovnoj uniformi (besmrtni smiješak na njegovu mladu licu kao da potječe od modrine neba), pa ako kasnije ne pođe sa stricem u grad (sputani obzirima tiho se dogovaraju, kad baka i mama izađu u kuhinju, saopćavaju jedan drugome svoje tajne) na korzo u svjetlost večernje rasvjete s rođakinjama studenticama ili možda u kavanu Zvijezda, priča mu o zračnim bitkama nad Engleskom ili mu pokazuje fotografije novih tipova

Previous page

Next page


Krsto Špoljar [1971], Vrijeme i paučina. Sentimentalni odgoj na hrvatski način (Matica hrvatska, Zagreb), 400 pp. [word count] [Spoljar_Vrijeme_i_paucina].

© 2006-2009 by the Institute of Croatian Language and Linguistics

Powered by PhiloLogic
with extensions by D. Ćavar