NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20040912].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 175692 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>12.09.2004</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>I u kazalištu i u školi dvostruki pod za bombe izgradili - čečenski zidari </p>
<p>Radove u moskovskom kazalištu »Dubrovka« tijekom 2002. nisu pratili iskusni ruski protuobavještajni časnici, nego nekoliko policajaca i kazališnih vatrogasaca koji su više mislili na svoju užinu nego na druge stvari. Nitko nije primijetio ništa sumnjivo. Izvana, radovi su tekli sporo, no u podrumima i garderobi radilo se kao u termitnjaku. Kopan je dvostruki pod gdje su neki radnici stavljali tajne zalihe - uniforme i oružje. Dvije godine kasnije, ponovilo se nešto slično u Beslanu </p>
<p>FRAN VIŠNAR</p>
<p>U proljeće 2002. godine vrlo popularno moskovsko kazalište »Dubrovka« ušlo je u završnu fazu temeljite rekonstrukcije čitave zgrade, pomoćnih prostorija i kotlovnice. Bilo je to pravo gradilište. Deseci električara, malera, raznih majstora radilo je od ranoga jutra do predvečerja. U rastavljenom kazalištu kao da se okupio Babilon naroda. Većina zidara i drugih fizičkih radnika bila je podrijetlom s Kavkaza. Dagestanci, Ingušeti, Čečeni, predvodili su tu radišnu ekipu. Povremeno su im se priključivali Kazahstanci, Uzbeki, Turkmeni. Stalno su nešto unosili i iznosili: brojni sanduci, kutije, bojleri i građevinski materijal neprekidno su pritjecali. »Uobičajena gužva«, rekli bi oni koji nemaju moć zapažanja sitnih detalja.</p>
<p>Nažalost, sve te mjesece radove u »Dubrovki« nisu pratili iskusni ruski protuobavještajni časnici, nego nekoliko običnih policajaca i kazališnih vatrogasaca koji su više mislili na svoju užinu nego na druge stvari: dijelili su je s radnicima koji nisu škrtarili u poslasticama od dimljenog mesa s Kavkaza, svježeg kozjeg sira i obvezatne boce skuplje votke koja je lako klizila niz suha grla čuvara.</p>
<p>Uprava kazališta, poneki glumac i drugo osoblje ponekad bi posjetili gradilište, ali nisu primijetili ništa sumnjivo. A događalo se nešto nesvakidašnje. </p>
<p> Izvana, radovi su tekli sporo. No, u podrumima i prostorima za garderobu radilo se kao u termitnjaku. Kopan je dvostruki pod, podizani šuplji zidovi. U ta mjesta neki od radnika (koji su ostajali duže na poslu) stavljali su tajne zalihe. Ponašali su se kao pčele radilice koje se žure pohraniti u košnice cvjetni prah prije početka jeseni. No, u podzemlju kazališta nisu skrivali drogu, zlato ili opljačkanu robu. Uzidavali su uniforme, velike količine streljiva, bombe, razne eksplozivne naprave, automatske puške.</p>
<p>Kad je u listopadu 2002. godine obnovljeno kazalište počelo s radom, 40 Čečena - među kojima 12 »crnih udovica« - ušlo je na rasprodanu predstavu s regularno kupljenim ulaznicama (nitko nije sjedio zajedno). Kad se ugasilo svjetlo, drama je započela. Svaki Čečen točno je znao u kojem ga dijelu kazališta čeka njegov borbeni komplet. Kad su se preobukli i naoružali, Rusija i njezin predsjednik Vladimir Putin prvi put su gotovo matirani. S tako mnogo talaca i s toliko otmičara akcija spašavanja činila se nemogućom.</p>
<p>Plin za uspavljivanje (koristio se nekad u anesteziologiji) bio je iznenađenje koje čečenski teroristi nisu očekivali. Ali, on se pokazao kao u slučaju kad se nestručno rukuje sredstvima za prskanje komaraca: komarci su pobijeni, a pritom su masovno stradale i pčele i drugi korisni kukci. </p>
<p>Netko će reći da je za Ruse prag osjetljivosti na ljudske žrtve drukčiji od zapadnih kriterija. No, to je u suštini pogrešno. To je ravno tvrdnji da postoje dobri i loši teroristi. Ruske sigurnosne službe željele su najbolje. Ruski superkomandosi iz postrojbe »Alfa« već su prve večeri kroz ventilaciju došli do podruma kazališta. Tamo su čekali još jedan dan i čitavu noć. Kad su napokon krenuli, u borbama prsa o prsa ubili su sve otmičare muškarce. Nisu pogodili niti jednog taoca. Njih je, kao i sve »crne udovice« pobio plin - iz dva razloga. Prvo, ljudi su dugo sjedili skvrčeno u zagušljivoj kazališnoj dvorani pa im se u tijelu nakupio ugljični monoksid. Uspavljujući plin koji se nejednako širio kazalištem, na svakog je čovjeka djelovao drukčije. Oni kojima je imunitet bio oslabljen, nisu preživjeli ni manju količinu plina. Jednostavno su zauvijek zaspali.</p>
<p>Drugi razlog velikog broja žrtava među taocima bio je još banalniji. Ispred kazališta čekalo je na stotine ambulantnih kola. No, medicinskom osoblju hitne pomoći nitko od vojno-policijskih snaga nije rekao o kojem je plinu riječ. Umjesto da ljude polože na bok i daju im kisik i protusredstva od kojih neće spavajući otići u smrt, nestručna obrada (ali iz nehata) ubila je i one najizdržljivije. Među njima nije bila niti jedna »crna udovica« opasana eksplozivom. Njih su »alfe«, bez obzira što su duboko spavale ili bile mrtve, preventivno dodatno »obradili«: svaka je dobila nekoliko preciznih metaka u glavu da se bombe ne bi slučajno aktivirale.</p>
<p>Dvije godine kasnije ponovilo se nešto slično u Beslanu, u Sjevernoj Osetiji. U tamošnjoj velikoj osnovnoj školi i gimnaziji, u rano ljeto 2004. započeli su opsežni građevinski radovi. Ponovo ista slika kao u Moskvi, gotovo identični nacionalni sastav zidara, malera i drugih radnika. Kako to da brojne ruske obavještajne i protuobavještajne službe nisu provjeravale baš takvu radnu snagu? Jesu drugdje u Rusiji, ali ne i u Sjevernoj Osetiji koja je već dvjesto godina najbliži ruski saveznik. Tko bi pomislio da će se Čečeni i po drugi put usuditi poslužiti istim trikom. </p>
<p>Može se postaviti i još jedno pitanje: zašto nisu detaljno provjerene sve građevinske tvrtke i njihovi proizvođači specijalizirani za takve poslove? Zato što bi to bio golem, osjetljiv i nepopularan zahvat. Jer, u svim fizičkim poslovima toga tipa sudjeluju većinom pripadnici neruskih naroda. Obavljaju ih brzo, vrlo solidno i, ono najvažnije - jeftino! </p>
<p>Za razliku od »Dubrovke«, oružje, eksplozivi, streljivo (između 10.000 i 12.000 metaka po čovjeku) i detonatori pohranjeni su na jednom mjestu: u podu ispod dasaka. To je bilo prikriveno tako stručno da ruski inspektori i revizori nisu u prebojanoj i uređenoj školi primijetili ništa sumnjivo. </p>
<p>Tko bi uostalom za taoce uzeo 1200 školske djece, nastavnika i roditelja, i to na prvi dan škole, ujedno službeni praznik Dan znanja. U gradiću s 35 tisuća stanovnika, 1. rujna svi hrle ispratiti u školu svoje najmilije, pozdraviti njihove učitelje, pjevati i veseliti se s njima. </p>
<p>Međunarodna postava terorističkog tima djelovala je okrutno, a cijelu je akciju isplanirala na vojni način. Baza je bila u obližnjoj šumici. Sastajali su se po noći. Nitko nije pušio, niti se služio mobitelom. Razgovarali su šapatom i mimikom uz minimalnu svjetlost vojničkih baterijskih svjetiljki.</p>
<p>Teroristima su pomogle sve lokalne mafije. Iz tog izvora nabavili su policijska vozila i vojne kamione tipa GAZ. U jednom od njih polovica otmičara odjevenih u uniforme ruske vojske dovezla se pred školu. Drugi su stigli odjeveni kao lokalni policajci. Sa sobom su nosili videokamere (snimali su tijek operacije; neke vrpce su i sačuvane). Odmah su iz pištolja s prigušivačima ubili trojicu policajaca, podvornika, te nekoliko muškaraca u dvorištu i predvorju školskog objekta.</p>
<p>Potom su razvalili pod i naoružali se. Čitav dan minirali su sve ključne prostorije škole, među kojima i gimnastičku dvoranu gdje su poput sardina smještena djeca i žene, svi bez hrane i vode. Kad je tragedija započela, većina terorista ubijala je djecu aktiviranjem eksplozivnih naprava, ručnim granatama, streljačkim i hladnim oružjima. Uoči pokolja naredili su im da skinu odjeću. Čak im nisu dopustili da se napiju vode iz vaza i lavora u kojima su bile ruže. Vodu su s užitkom izlili pa su žedna i izgladnjela dječica jela ruže. </p>
<p>Potom su pucali po njima s ushićenjem, a neki od terorista stigli su ih i klati. Kad su specijalci iz »Alfe« napokon upali u školu, dočekao ih je pakao. Suočili su se s teroristima koji su se za borbe u zatvorenom prostoru uvježbavali jednako kao i najžešći pripadnici Al Qaide što su svojedobno u Afganistanu snimali svoju obuku i to distribuirali kao »obrazovni materijal«. (Danas to čine u Pakistanu; pakistanska kopnena vojska i ratno zrakoplovstvo ovih su dana u pokrajini Južnom Vaziristanu uništili jedan od takvih tajnih logora za obuku kojim se koriste članovi Al Qaide, talibani i - Čečeni.) </p>
<p>Svaki terorist u Beslanu prije nego što je umro ubio je jednog »alfu« ili pripadnika sjevernoosetijskih specijalaca. Tako teški gubici među »alfama« (10 mrtvih) i drugim formacijama (20 poginulih) dokazuju da su Rusi po drugi put podcijenili čečenske teroriste, ovaj put i u njihovoj multinacionalnoj postavi.</p>
<p>Što će biti dalje? Općenito, idu teški dani za sve stalne i sezonske građevinske radnike širom Rusije. A Vladimir Putin o trećoj pogrešci uopće ne razmišlja. Njegove zapovijedi su jasne. Ruski generali, visoki policijski obavještajni čelnici to su pak uobličili u jezik koji stotine tisuće Rusa s prstom na okidaču i te kako dobro razumiju: »Sve te bandite treba utopiti u zahodskoj školjci!«.</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Kako je rat u Iraku postao zlatni rudnik za bivšu Cheneyjevu tvrtku Hulliburton </p>
<p>Čak su i neki republikanci predlagali da se Dick Cheney ne kandidira za drugi mandat, nego da na izbornom listiću uz Busha bude netko umjereniji i prihvatljiviji neopredijeljenim biračima, poput državnog tajnika Colina Powella. No, neokonzervativni jastrebovi još su jednom pokazali svoju moć, nepopustljivost i neobazrivost. Nije im smetalo ni što Cheney nije dovoljno zdrav za tako zahtjevan položaj - preživio je četiri srčana udara. Sljedećih tjedana vidjet će se kako će izborni stožer demokrata i neodlučni John Kerry iskoristiti Cheneyjeve slabosti i hoće li uvjeriti birače da ni Cheney ni Bush ne zaslužuju produženje mandata </p>
<p>TOMISLAV BUTORAC </p>
<p>Do američkih predsjedničkih izbora, 2. studenoga, ostalo je manje od dva mjeseca i u finišu se očekuju najefektniji i davno pripremljeni potezi izbornih stožera dvojice najvažnijih kandidata - republikanca Georgea W. Busha i demokrata Johna Kerryja. Kerry je već najavio da će se pozabaviti i skandalima u koje je umiješan Dick Cheney, sadašnji potpredsjednik kandidiran za još jedan mandat usprkos brojnim osporavanjima. </p>
<p>Cheney (63) već je proglašen jednim od najutjecajnijih potpredsjednika u američkoj povijesti, pa čak i kopredsjednikom i predsjednikom u sjeni. U vrijeme terorističkih napada 11. rujna 2001., kad je Bush bio izvan Washingtona, Cheney je donosio najvažnije odluke poput skrivanja predsjednika u podzemnim bunkerima Nebraske ili naredbe da se sruši svaki sumnjivi zrakoplov. Preporučio je Bushu da odgodi povratak u glavni grad jer »mi smo cilj«. Tjednima poslije toga, radio je na tajnoj lokaciji i izbjegavo Bushevu blizinu kako obojica ne bi postali žrtve istog napada. Moglo bi se čak reći da se više čuvalo njega nego Busha. </p>
<p>Za razliku od ostalih potpredsjednika koji su obavljali samo protokolarne dužnosti, poput odlazaka na pogrebe stranih državnika, Cheney sudjeluje u svim odlukama Bijele kuće. Pritom je pravo utjelovljenje sprege politike, vojske i krupnog biznisa. Veliki je zagovornik energetske industrije, a uz ministra obrane Donalda Rumsfelda najagresivnije je, gotovo paranoično poticao rat protiv Iraka. Pritom je bio previše pesimističan o američkoj sposobnosti da obuzda Saddama Husseina mirnijim sredstvima, a previše optimističan o zahvalnosti kojom će Iračani pozdraviti američke vojnike kao oslobodioce. Uporno je dokazivao da Saddam posjeduje oružje masovnog uništavanja, što je bilo glavno opravdanje za rat iako to oružje ni do danas nije pronađeno. </p>
<p>Cheney je među najiskusnijim i najkonzervativnijim američkim političarima. U vrhove vlasti dospio je prije tri desetljeća kad mu je Gerald Ford povjerio položaj šefa osoblja Bijele kuće. S trideset i tri godine bio je najmlađi u povijesti na dužnosti najvažnijeg predsjednikova operativca. Potom je pet dvogodišnjih mandata proveo u Predstavničkom domu Američkog kongresa. Iz tog razdoblja najviše mu se pamti glasovanje protiv oslobađanja južnoafričkog protivnika apartheida Nelsona Mandele, koji je u zatvoru proveo 27 godina i 1993. dobio Nobelovu nagradu za mir. </p>
<p>U vrijeme Georgea Busha starijeg i Zaljevskog rata, Cheney je bio ministar obrane. U poslovne vode otišao je kad su administraciju preuzeli demokrati i Bill Clinton. Pet je godina bio glavni izvršni ravnatelj korporacije Halliburton, sve do 2000. kad se vratio u politiku kao Bushev potpredsjednik. </p>
<p>Halliburton je druga najveća korporacija u svijetu za usluživanje naftaša. Posljednjih godina spominje se i u povodu sve učestalijih korporacijskih skandala. Pa i Cheney je stalno pod nekim istragama. Dioničari su tužili njega i ostale šefove da su ih računovodstvenim manipulacijama prevarili. Sve do Vrhovnog suda stigle su optužbe da je Cheney, radeći u vladinoj radnoj skupini za energiju, imao »nedolične« kontakte s energetskim kompanijama. </p>
<p>Poslije dugih istraga u Nigeriji i Francuskoj, pa i američkog ministarstva pravosuđa, Halliburton je prošlog tjedna objavio da vodi i svoju unutarnju istragu u povodu optužbi da je goleme poslove dobivao podmićivanjem, što je prema američkim zakonima nedopustivo. Kako bi se prikrili tragovi i izbjeglo plaćanje poreza, često se posluje posredstvom brojnih podružnica registriranih u poreznim rajevima poput Kajmanskog Otočja, Bermuda ili Vanuatua. Tako je mitom od 180 milijuna dolara dobiven golemi posao u Nigeriji vrijedan šest milijardi dolara. Za nizozemsko-britanski Royal Dutch/Shell i francuski Tecnip gradilo se postrojenja za pretvaranje plina u tekuće stanje. </p>
<p>Nedavno su i bivši obavještajci javno zatražili da Cheney podnese ostavku jer je manipulirao njihovim izvješćima i koristio se lažnim dokazima kako bi opravdao rat protiv Iraka. I tako redom, kontroverzni Cheney zapravo je postao Bushev gromobran, osobito u povodu Iraka. U njega (i Rumsfelda) najčešće udaraju munje kritičara. </p>
<p>No, pokazalo se, rat u Iraku postao je zlatni rudnik za Halliburton, jer niti jedan suparnik nije u administraciji imao utjecajnijeg zagovornika od Cheneyja. Poslovi vrijedni više od 15 milijardi dolara dobivali su se bez natječaja. A obnavljalo se ratom oštećena naftna postrojenja i izvodilo velike građevinske radove. Za koalicijske snage obavljalo se niz poslova od opskrbe hranom i vodom do najrazličitijih usluga, pa i pranja rublja. I naplaćivalo po nedopustivo visokim cijenama. </p>
<p>Cheney, naravno, tvrdi da nije bio upućen u detalje, štoviše, da se namjerno držao po strani i da je ulaskom u Bijelu kuću prekinuo sve financijske veze s Halliburtonom. No, nadležni je kongresni odbor ustvrdio da je Cheney i dalje osobno zainteresiran za poslovanje svoje bivše tvrtke. I to ne samo iz zahvalnosti što mu se bankovni račun u pet godina provedenih na njenom čelu povećao za 44 milijuna dolara (na odlasku su mu isplatili otpremninu od 20 milijuna dolara, što bi se moglo proglasiti i predujmom za buduće usluge), nego i zato što je zadržao pravo povlaštene kupnje dionica. </p>
<p>U veljači je Pentagon pokrenuo istragu jer se pokazalo da su cijene nafte i ostalih isporučenih roba i usluga previsoke. Samo za uvoz benzina iz Kuvajta u Irak zaračunato je 61 milijun dolara više od uobičajenih cijena. Naplaćeno je i 36 posto obroka više nego što je isporučeno. Zahvaljujući takvim poslovima i cijenama, prihodi Halliburtona skočili su s pola milijarde dolara, koliko su iznosili 2000. godine, na 3,9 milijardi prošle godine. Više cijene pokušalo se opravdati rizičnim poslovanjem u ratnoj zoni. Opasnost se dokazuje podatkom da je od 30.000 zaposlenih u Halliburtonu i njegovim podružnicama te ugovornim partnerima u Iraku poginuo 41. </p>
<p>Ipak, kako bi se skandali što brže zaboravili, Halliburton je u veljači pristao da - dok se sporovi ne riješe - ne ispostavi račune na 140 milijuna dolara. Istodobno je Pentagonu vraćeno 27,4 milijuna dolara naplaćenih po previsokim cijenama za isporučenu hranu u Iraku i Kuvajtu. Priznalo se i da je »najmanje jedan zaposlenik« sudjelovao u podmićivanju partnera iz Kuvajta sa 6,3 milijuna dolara. Taj je iznos također vraćen vojsci. U lipnju je Halliburton objavio da je potkraj prošle godine otpustio šefa jedne od svojih podružnica, Alberta »Jacka« Stanleyja, jer se »nedolično okoristio« u poslu s Nigerijom. </p>
<p>Usprkos takvim saznanjima, Pentagon je u siječnju povjerio Halliburtonu obnovu naftnih postrojenja na jugu Iraka u vrijednosti 1,2 milijarde dolara. </p>
<p>Povjeravanje poslova bez natječaja Halliburtonu i njegovim podružnicama kritičari proglašavaju nagradom tvrtki povezanoj s administracijom. Saznalo se, štoviše, da je ta kompanija uoči rata sudjelovala u izradi tajnih planova za obnovu iračkih naftnih postrojenja. Zagovornici objašnjavaju da su Halliburton i njegovi ljudi jednostavno najkvalificiraniji, najiskusniji i najopremljeniji za obavljanje takvih poslova. A dobivali su ih »prema onome što znaju, a ne koga poznaju«. Zbog važne uloge u planiranju obnove, u najboljem su položaju da i obave planirano. I bez natječaja, jer »ako gori naftovod, neće se valjda raspisivati natječaj za njegovo gašenje«. </p>
<p>Iako su zbog svih tih razloga čak i neki republikanci predlagali da se Cheney ne kandidira za drugi mandat, nego da uz Busha bude netko umjereniji i prihvatljiviji neopredijeljenim biračima, poput državnog tajnika Colina Powella, neokonzervativni jastrebovi još su jednom pokazali svoju moć, nepopustljivost i neobazrivost. Čak im nije smetalo što Cheney nije dovoljno zdrav za tako zahtjevan položaj - preživio je četiri srčana udara, jedan ubrzo poslije izbora u studenome 2000. </p>
<p>Sljedećih tjedana vidjet će se kako će izborni stožer demokrata i neodlučni John Kerry iskoristiti Cheneyjeve slabosti i hoće li uvjeriti birače da ni Cheney ni Bush ne zaslužuju produženje mandata.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="3">
<p>Od 20. kolovoza i »kanaderi« i kanaderi nanosili su se vode</p>
<p> i vode... Koliko li će je još nanosati?</p>
<p>Sve ono što je uglavnom davno izmišljeno, inaugurirano, provodeno i provjereno u međunarodnoj praksi i tradiciji, te dakako i u turizmu sad se u vinogradarsko-vinarskoj i turističkoj Hrvatskoj na svoj način »testira« i to usred ljetne sezone. Nedvojbeno je da je to izravna posljedica niza dosadašnjih propusta vladajućih garnitura koje se ponajviše očituju u svojevrsnom zanemarivanju preventive i represive ne samo u ovome slučaju. Želimo bolje goste, one dubljih džepova, a prohibicijom ih tjeramo iz zemlje i šaljemo u naručje konkurenciji!? Tragikomično! </p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Za trajanja poslovnog sastanka, jednog od tko zna kolikih dnevno u, na primjer, Zagrebu i njegovim restoranima, konobar je za stolove odnio osam boca kiselice i tri-četiri soka... Od ono nešto malo jela što je naručeno pola je ostalo... »Bilo mi je neugodno naplatiti«, kiselo se nasmijao konobar... Kako je naš narod poslovično duhovit i uvijek kratko i duhovito reagira takvim se iskazao i ovaj put u povodu zavođenja prohibicije u vinogradarsko-vinarskoj i turističkoj Hrvatskoj – konobari su dobili nadimak »kanaderi«, eto, jer – nose vodu kao i oni poznati protupožarni avioni... Usput: pravi kanaderi su, na žalost, ovih dana prilično zaposleni jer požari, po običaju, ne štede rivijeru i zaleđe, nedovoljno opremljena represiva čini što može, a »kanaderi« u bijelim bluzama, njihovi gosti i turisti čekaju rezultate organiziranog revolta vinara, ugostitelja i pilaca...</p>
<p>Prazni lokali? Da, i to ne bilo kakvi koji se ni inače ne mogu pohvaliti pristojnijom posjetom nego i oni koji su na glasu, koji imaju uhodani posao i, kako se obično kaže imaju – prave goste... »Ne mogu nakon ribe ili bifteka bez čaše-dvije dobra vina, a ako nam večera, bolje rečeno naš ugodni sastanak bilo poslovni ili rekreacijski potraje i nekoliko sati onda se, naravno, broje butelje«... »I ovo je važno naglasiti: nismo se došli opijati ni bančiti nego u dobru lokalu provesti nekoliko ugodnih sati!</p>
<p> Uostalom, kakve su cijene našim vinima konzumacije većih količina pravi su bankrot«...</p>
<p> »Nekontrolirane količine od prilike do prilika ispijaju se i s nogu, za šankovima, a ne i lokalu od imena i ugleda«... »Ako je istina da alkoholiziranost neodgovornih vozača ima samo sedampostotni udjel u nesrećama na asfaltu čemu ovakve mjere koje vinarima, trgovcima, ugostiteljima i, ukratko, turističkoj ponudi prave velike gubitke, a preko njih i izravno državnoj blagajni jer će biti manja love od taksa i poreza«... Naravno, to je sitan dio negodovanja i iščuđavanja ovakvim potezima jedne turističke zemlje čija izravna konkurencija dopušta u svojim zemljama od pet do čak osam promila...</p>
<p>Ipak, najčudniji ili najneshvatljiviji u ovoj i sličnim pričama mogao bi (i trebao) biti često ponavljani podatak kako Hrvatska ima dobre i razložne zakone i propise, ali istodobno ima i površno provođenje te regulative, te još površniju kontrolu provođenja! Da se radilo drukčije i odgovornije ili da su na potrebnoj razini bili preventiva i, posebno, represiva do uvođenja prohibicije nije trebalo ni doći! Ovako izazvani su brojni nesporazumi, ugostiteljski promet pao je na najniže grane, trpi i turistički, ionako jaka konkurencija nam plješće... Sreća u nesreći je da se bliži kraj aktualne sezone, a što će i kako će kasnije biti tek će se vidjeti...</p>
<p>Osnovno vozačko pravilo je, dobro se zna, prilagođavanje uvjetima vožnje! Nepoštivanje toga vozačkog »evanđelja« (velika ili pretjerana brzina, neodgovorno ulaženje u zavoje, još neodgovornije pretjecanje, jurnjava kroz tunele...) upućuje i aktere i njihove nevine žrtve i u bolnice i na groblja, a nakon toga slijedi beskrajno parničenje, natezanje, razvlačenje, odvjetničke ekshibicije i već znani potezi »bez dokaza«... I, eto, u nemoći da se to djelotvornije riješava u vinogradarsko-vinarskoj i turističkoj zemlji uvodi se »nulta stopa«, izvanpansionski promet osjetno klizi prema dolje, a naš poslovično i neuništivo duhoviti puk osim onoga štosa o konobarima-kanaderima ovih je dana lansirao još jedan: »Nitko nema što Hrvat imade: nula-nula od hrvatske Vlade«!</p>
<p>Dakle, na zdravlje uz kiselicu do daljnjega i uz napomenu da je premijer Sanader izjavio (8. rujna) kako »...nikakva odluka o tome neće biti donesena dok se u idućih nekoliko mjeseci ne naprave prave analize učinka zakona«...</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="4">
<p>Ličinke i kukuljice u hrvatskom političkom carstvu </p>
<p>Kotač povijesti se neumoljivo okretao, komunizam je propao i većina naših političkih ličinki se ponovno zakukuljila, čekajući pogodan trenutak da se transformiraju u leptire prekrasnih boja i šara koji bi trebali očarati naše (ne)postojeće biračko tijelo i time dokazati svoju nezamjenljivost na hrvatskoj političkoj sceni</p>
<p>IVO MIMICA</p>
<p>Nedavno gledam na televiziji izvještaj o stravičnom pokolju u ruskom gradiću u Sjevernoj Osetiji i šokira me »bešćutnost« današnjih medija, jer to što se dogodilo nije tragedija »svemirskih proporcija« nego samo vijest za tržište koju treba dobro prodati. Tako se i mi konzumenti vijesti odnosimo prema onome što nam se servira dotičnog dana (ili večeri) i konzumiramo tu vijest, te živimo svoj život »nezainteresiranih androidnih automata« u čijoj glavi vijest (ma koliko tragična ili uznemirujuća) traje dok ne probavimo hranu! </p>
<p>Više nas ništa ne može uzbuditi, iskonski izbaciti iz kolotečine naših svakodnevnih mizernih života, više nema moralnih ograda, kriterija, pragova preko kojih ne bismo trebalo prekoračiti. Ništa nije sveto, ništa nema takav dignitet da se ne bi bacalo u prašinu i pregazilo, satrlo na smetlištu ljudskih ideja i dostignuća civilizacije.</p>
<p>Zanimljiv je fenomen ličinki i kukuljica u našem političkom carstvu kukaca gdje nikad nisi siguran što neki političar smjera i misli. Nikad nisi siguran što će se iz te ličinke izleći?! </p>
<p>Prije dvadesetak godina svi smo bili SSRN ili eventualno SKH(J), i to je bilo dovoljno da se bude »avangarda« u odnosu prema onima »klasno neosviještenim« dijelovima radnog naroda.</p>
<p>Nažalost, manjina koja je postala članstvom iz uvjerenja u izgradnju bolje sutrašnjice i tada je plaćala skupo zbog svojih uvjerenja bivajući etiketirana neoliberalima, tehnomenadžerima, sociodemokratima i sličnim nazivima.</p>
<p>Kotač povijesti se neumoljivo okretao, komunizam je propao i većina naših političkih ličinki se ponovno zakukuljila, čekajući pogodan trenutak da se transformiraju u leptire prekrasnih boja i šara koji bi trebali očarati naše (ne)postojeće biračko tijelo i time dokazati svoju nezamjenljivost na hrvatskoj političkoj sceni.</p>
<p>Tako imamo pojave da se putem medija javljaju bivši suci koji bi obnavljali proces i suđenje Budaku i sličnima, jer, eto, procedura nije bila valjana (što i može biti točno, ali čak i da je suđenje bilo demokratsko, zar bi ishod bio drukčiji?). </p>
<p>Hajde da obnovimo procese Hitleru, Mussoliniju (koji je doduše imao suđenje, ali ga je smaknuo KPI, a ne talijanski narod) i svim onim nacističkim vođama koje je zbog ovog ili onog razloga mimoišao Nürnberg! </p>
<p>Analogno, hajde da organiziramo i suđenje Anti Paveliću (pa makar i posthumno) pa će se možda pokazati da je on bio dobroćudan djedica koji ionako nije imao nadzor nad zločinima u NDH. A o crvenima da i ne govorim. Tito i njegovi,.....uh, ti su gori od najgorih zločinaca.</p>
<p>Ah, da, postoji mala razlika, možda nevažna, a ta je da sam pod Titom živio trideset pet godina u miru u mojoj Hrvatskoj (uključujući Istru i Dalmaciju koje je Pavelić tako velikodušno dao Talijanima) te da su današnje granice Hrvatske upravo Titove granice. Je li to bilo idealno doba? Svakako ne, ali ipak bilo je to razdoblje mira i kakvoga takvog napretka.</p>
<p>Neke naše političke ličinke i kukuljice (čitaj: kukci) sada nam dijele lekcije o istovjetnosti fašizma (nacizma) i komunizma (socijalizma), a to što su do jučer mahali crvenim knjižicama, pisali molbe za prijem u Partiju i onda ih brzo zamijenili za crne, nije važno. Čak nam te kukuljice govore s onim neizbježnim »prof. dr.«, jer to valjda treba dati vjerodostojnost i težinu njihovim riječima.</p>
<p>Činjenica jest da je u njihovim glavama marksizam isto što i staljinizam (lenjinizam) odnosno »titoizam« kao valjda najgora vrsta »izama« koja se može zamisliti. Takve političke kukuljice su se do jučer hranile komunističkim (socijalističkim) kruhom te su napravile karijeru u tom »titoizmu«. Zanimalo bi me koliko je znanstvenih radova proizašlo iz njihovih titula koje su crvenije od krvi žrtava »titoizma«.</p>
<p>Slažem se da je Tito bio autokrat, tašt megaloman, ali je ipak držao poklopac zatvoren na balkanskom loncu dinamita.</p>
<p>Komunizam je završio na smetlištu povijesti gdje uostalom završavaju sve kvaziideje koje znatno odstupaju od izvornika. Šteta sto Tito nije poživio desetak godina dulje, vjerujem da bi se izbjegle nepotrebne žrtve onih jadnih dvjesto tisuća duša koje su žrtvovane da nam sada političke kukuljice i ličinke mogu soliti pamet.</p>
<p>Koliko je tih političkih kukuljica u stanju priznati da su vjerovali u nešto neostvarivo – idealnu sliku? Vjerujem nijedan, a to je zbog toga što na samom početku kad su pisali molbe za članstvo u Partiji nisu vjerovali u samu ideju, dakle, svjesno su nas obmanjivali, kao što nas obmanjuju i danas. Danas nam plasiraju kvaziteoretska objašnjenja u kojima se traži radikalna kritika komunizma kao »ateističke religije«.</p>
<p>Eto, hvala Bogu, zahvaljujući bivšoj »crvenoj kukuljici«, doznajemo da nikad nije postojao sukob kapitalizam – komunizam nego samo komunizam – teizam! Što li nas tek očekuje u objašnjenju za desne totalitarne sustave (fašizam, nacizam) jedva čekam da čujem (fašizam nije ateistički kao komunizam).</p>
<p>šteta što nije još izmišljena vrsta političkog DDT-ja da se jednom za svagda unište politički nametnici i budućnost Hrvatske ostavi onima umjerenima koji znaju razmišljati svojom glavom bez kvaziideologija i koji su svjesni da se uspjesi povrh svega postižu radom i trudom, a ne parolama; demagogijom i promjenama političkog ruha.</p>
<p>Siguran sam da su se u Hrvatskoj pojavili mnogi politički trezvenjaci koji već vide da car nema ruho i da je gol.</p>
<p>Autor je psiholog, koji već petnaest godina živi i radi u Sjedinjenim Američkim Državama.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Vrlo upitna organizacija maturalnih putovanja</p>
<p>Ako netko u njima vidi neku svrhu i korist, treba ih ponajprije organizirati po našoj državi, koja je površinski mala ali prema prirodnim ljepotama i kulturnim spomenicima velika. Tako bismo neizravno pomogli i tim mladim ljudima da se nepotrebno u određenom trenutku ne sramote</p>
<p>STJEPAN BUČAR</p>
<p>Maturalno putovanje trebalo bi svakom maturantu ostati u doživotnom sjećanju, ali ne po lumpanju, nespavanju, liječenju određenih frustracija i problematičnom provodu, nego po zadnjem druženju i opraštanju s kolegama i profesorima s kojima je proživio nekoliko neponovljivih godina.</p>
<p>Zato takva putovanja treba organizirati i pripremiti s mnogo ljubavi, s najvećom mogućom ozbiljnošću i odgovornošću da ne završi traumama za roditelje, profesore i same maturante, za neke s nepredvidivim posljedicama.</p>
<p>Bio sam maturant Geodetske tehničke škole u Zagrebu školske godine 1962./1963. i trebali smo ići na maturalno putovanje. Prema organizaciji i pripremama, više bi se moglo nazvati studijskim putovanjem jer smo planirali posjetiti tvornicu geodetskih instrumenata u Rimu i još neke geodetske institucije, i za to smo putovanje štedjeli pune četiri godine.</p>
<p>Na splitskoj rivi u proljeće 1962. Josip Broz, šef tadašnje partije i države, održao je govor, u kojem je napao uglavnom svoje vjerne i poslušne članove za nerad, nenamjensko trošenje državnog novca, okretanje prema trulom Zapadu i slično, koga su se komunjare toliko uplašile da su se počeli bojati jedan drugoga, pa čak i samih sebe, i sve što su smatrali da nije u skladu s njegovim govorom jednostavno su zabranili. Među takve zabrane, nažalost, uvrstili su i naše maturalno putovanje i već dano odobrenje jednostavno su povukli.</p>
<p>Da bismo ipak nekako išli na tako dugo pripremano putovanje, obratili smo se za pomoć kolegi po struci, partijskom poslušniku, drugu Zvonku Brkiću, koji nas je zamalo spremio u »bajbokanu« čuvši što od njega tražimo, jer tobože nismo na liniji (iako nitko nije bio član KP), ne slušamo što od nas i od svih građana traži Broz i nije se mogao načuditi kako smo se uopće usudili doći k njemu s takvom, u tom trenutku, sablažnjivom molbom.</p>
<p>Danas je, na sreću, drukčije. Kada je, trideset godina poslije, tadašnja ministrica Ljilja Vokić, priznata i poštena pedagoška djelatnica, opravdano i argumentirano izjavila da takva maturalna putovanja nemaju smisla i ne postižu svoju svrhu, dušobrižnici su je napali sa svih strana: od škole, putničkih agencija, roditelja, do pojedinih profesora i učenika, govoreći da se upleće u njihove poslove i da im želi uskratiti njihova građanska i poslovna prava.</p>
<p>Putovalo se, i putuje se i dalje, bez obzira na nimalo lijepe doživljaje osječkih maturanata u Barceloni, pa i na taj najnoviji u Pragu.</p>
<p>Oni koji su htjeli ili morali biti vođe maturalnih putovanja, mogli bi još mnogo toga reći o tome što su doživjeli, kakve su traume doživljavali gledajući kako naša mladež u stranom svijetu sramoti sebe, svoje profesore i zemlju iz koje su došli, a da ih pritom najmanje zanimaju prirodne ljepote i kulturne znamenitosti zemlje koju posjećuju.</p>
<p>Meni su takva putovanja u najmanju ruku diskutabilna, posebice kada se ide izvan Lijepe naše. Gledajući kvizove na našoj televiziji i slušajući pojedine profesore kad razgovaraju o znanju naših brucoša, donedavnih maturanata, jednostavno se čovjek zapita što su ti mladi učili i gdje su bili, kada za Kornate kažu da su u južnom Jadranu, kada ne znaju ono što se uči još u osnovnoj školi.</p>
<p>Zato bi maturalna putovanja, ako netko u njima vidi neku svrhu i korist, trebalo ponajprije organizirati po našoj državi, koja je površinski mala ali prema prirodnim ljepotama i kulturnim spomenicima jako velika.</p>
<p>Tako bismo neizravno pomogli i tim mladim ljudima da se nepotrebno u određenom trenutku ne sramote, ali i roditeljima i pojedinim maturantima koji dolaze u nezavidne i neugodne situacije kada treba ne tako male svote izdvojiti za takva putovanja. I to bi trebalo prilagoditi gospodarskom trenutku u kojem živimo, a na putovanje se stigne i kasnije.</p>
<p>Autor je osnivač i predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Zaboku.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="6">
<p>Metro na industrijskim kolosijecima</p>
<p>Zagrebu je potreban metro, ali ne podzemni, smatra Ivan Švaljek, HŽ-ov stručnjak za prigradsku željeznicu. U gradu postoji 178 kilometara industrijskih kolosijeka koji su danas uglavnom obrasli korovom, a ako se urede mogli bi se uključiti u sustav prigradske željeznice</p>
<p>U mnogim svjetskim prijestolnicama vlakovi su glavno prijevozno sredstvo, no u Zagrebu je prigradska željeznica još u povojima, iako funkcionira već 14 godina. Prigradski vlakovi u Zagrebu dnevno prevezu između 55.000 i 60.000 putnika. To se na prvi pogled čini mnogo, no na milijun stanovnika, nipošto nije, napose baci li se pogled na prepune autobuse i tramvaje te na kilometarske kolone automobila u kojima je najčešće vozač sam.</p>
<p>Zagreb se iz godine u godinu bori i s prometnim kolapsima, premalo je parkirališta, a broj automobila drastično se povećava. Istodobno, statistike idu u prilog (pri)gradskoj željeznici - komercijalna je brzina prigradskih vlakova 45, autobusa 20, a tramvaja 17 kilometara na sat. Pritom vlakovi gotovo uopće ne zagađuju zrak.</p>
<p>Dr. Ivan Švaljek, HŽ-ov prometni stručnjak za prigradsku željeznicu, napravio je projekt razvoja suvremene prigradske željeznice u Hrvatskoj. Zagrebu je potreban metro, ali ne podzemni, smatra Švaljek. Tvrdi da u Zagrebu postoji 178 kilometara industrijskih kolosijeka koji su za prijevoz robe koristile nekad jake tvrtke. Danas su ti kolosijeci uglavnom obrasli korovom, a ako se urede mogli bi se uključiti u sustav prigradske željeznice čime bi vlakovi provozali samim Zagrebom.</p>
<p>»Autobusi bi vozili samo tamo gdje je nužno, tramvaji bi ostali eventualno samo u strogom središtu grada i služili bi isključivo za prijevoz ljudi do stajališta vlakova. Cijeli bi centar trebalo pretvoriti u pješačku zonu čime bi se vozače automobila natjeralo da se služe gradskom željeznicom«, kaže Švaljek. Vozači bi i sami shvatili da je voziti se automobilom po gradu besmisleno kad je gradska željeznica pet puta brža. Švaljek misli da je neracionalno ulagati u širenje tramvajske mreže, jer bi uređenje industrijskih kolosijeka bilo jeftinije, a uz to, »u svijetu nijedna metropola više ne gradi uskotračne tramvajske pruge nego klasične, širokotračne željezničke«.</p>
<p>»Od 178 kilometara industrijskih kolosijeka polovica je u vlasništvu HŽ-a, a druga polovica u vlasništvu poduzeća koja su propala ili su prestala postojati, ili ako rade, više se ne koriste tim kolosijecima. Uvjeren sam da bi bili sretni kad bi ih se mogli riješiti, a Zagreb bi time riješio svoje prometne probleme«, ističe Švaljek.</p>
<p>Uz iskorištavanje industrijskih kolosijeka, Švaljek smatra da je hitno potrebno izgraditi prugu Podsused - Samobor i dalje od Samobora do Bregane. No, kost u grlu prije svega je Velika Gorica. Naime, Švaljek navodi da tek 0,7 posto Velikogoričana u Zagreb putuje željeznicom, jer je kolodvor izvan grada i nije dostupan stanovnicima.</p>
<p> Istodobno, cestom Velika Gorica - Zagreb svakodnevno prođe 34 tisuće vozila. Od toga su 85 posto putnička vozila, među njima 75 posto iz Velike Gorice koja prevezu 32.500 ljudi.</p>
<p> Prosječna brzina ZET-ovih autobusa iznosi 32 kilometra na sat i do Glavnog kolodvora dođu najmanje za pola sata, a u špici i za više od sata, dok je vlaku, koji vozi prosječno 60 kilometara na sat, potrebno 15 minuta.</p>
<p>Zato i ne treba čuditi razočaranost Velikogoričana koji katkad i po dva sata putuju do Zagreba. Švaljek stoga predlaže gradnju pruge Velika Gorica - Zračna luka Pleso koja bi se spojila s postojećom prugom Zagreb - Sisak. Tako bi Velikogoričani, ali i putnici koji dolaze zrakoplovom u Zagreb, dobili najbržu izravnu vezu sa središtem grada.</p>
<p>Iako mnogi stručnjaci Švaljekov projekt ocjenjuju dobrim, političari ga još - ne razmatraju. </p>
<p>Tomislav Pupačić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="7">
<p>Nakon 32 godine Lovro Cindori iz Marije Bistrice seli na Kaptol</p>
<p>Nakon 32 godine službovanja u Mariji Bistrici popularni župnik dobit će dva nasljednika koji će u suvremenim uvjetima nastavljati njegovo veliko djelo u životu hrvatskoga nacionalnoga svetišta Majke Božje Bistričke, odnosno »Črne majke z malim Isusekom v rukama«</p>
<p>Mnogi Zagrepčani, na svom nedjeljnom hodočašću u Mariju Bistricu, pružit će ruku msgr. Lovri Cindoriju, župniku i upravitelju svetišta Majke Božje Bistričke, zahvaliti što ih je godinama dočekivao, s njima molio, pjevao i klanjao se pred postajama križnoga puta. Istodobno će mu poželjeti i sretno preseljenje na zagrebački Kaptol. Naime, nakon 32 godine uspješnoga službovanja u Mariji Bistrici i 43 svećeničkoga staža, sedamdeset godišnji župnik Cindori imenovan je kanonikom zagrebačkim. Na njegovo mjesto, vjerojatno u studenome, dolaze mladi svećenici Zlatko Koren iz Kerestinca i Mario Škof Žugec iz Trnovitice. Koren će biti upravitelj svetišta, a Škof voditelj pastorala.</p>
<p>Zasad je prerano govoriti o samome činu primopredaje dužnosti, ali se zna kako će to za msgr. Cindorija, ili »našega Lovreka«, kako ga od milja zovu Bistričani, biti još jedno svjedočenje odanosti i ljubavi Majci Božjoj Bistričkoj. Riječ je o »Črnoj materi z malim Isusekom vu naručju«, kako se to govori u kajkavskim krajevima, o kipu koji je gorio, ali nije izgorio, koji je bio uzidan u crkvenu stijenu, ali i pronađen na vjerničku radost.</p>
<p>Pred bistričkim kipom Majke Božje molio je i hodočasnik Sveti Otac. Naime, Ivan Pavao II., za svog drugog pohoda Hrvatskoj, 3. listopada 1998. godine, blaženim je proglasio kardinala Alojzija Stepinca, a to je i za Lovru Cindorija bio životni događaj. U znak sjećanja na taj susret, na prostoru Crkve, prošle godine podignuta je skulptura s likom Svetog Oca, koju je izradio akademski kipar Zlatko Čular. Kip su zajedno otkrili tadašnji apostolski nuncij u Hrvatskoj Giulio Einaudi i domaćin svetišta Lovro Cindori.</p>
<p>To je još jedno od vrijednih umjetničkih djela koja se nalaze u svetištu gdje se posvud osjeća umjetnička ruka. Posebno to vrijedi za unutrašnjost bazilike, koju je svojim slikarsko-kiparskim umijećem osvježio Pavao Hudek. Riječ je o samozatajnom autoru koji Svetu obitelj, Isusa na križu, a ponajviše lik Majke Božje Bistričke prenosi na platna, akvarele, crteže, keramiku i drvo. Dostatno je spomenuti da je početkom prošloga stoljeća hlebinski akademski slikar i profesor na Akademiji likovnih umjetnosti Krsto Hegedušić risao procesije, romare, prošćenjare, bistričke bokce, žene i muževe, da su se u Mariji Bistrici našli i akademski slikari i kipari. Ostaje i zapisano kako je prof. Hegedušić početkom Drugog svjetskog rata doveo u Mariju Bistricu i Ivana Generalića, najpriznatijega hrvatskoga naivca.</p>
<p> Ivan Generalić tada je započeo, ali nije mogao završiti svoju fresku. Lovro Cindori se nada da će Josip Generalić (68), klasik hrvatske naive, završiti ideju svoga pokojnog oca. No, to će biti briga novog upravitelja svetišta, a Cindori može biti ponosan što je uspio obnoviti nekad siromašno svetište. »Bilo bi mi teško da nije bilo pomoći domaćih ljudi i darovatelja iz domovine i svijeta. Kad me je na službu u Mariju Bistricu uputio ondašnji biskup, a kasnije kardinal Franjo Kuharić, nisam mogao ni slutiti što me sve čeka, ali postupno smo radili i uz Božju pomoć uspijevali u nakanama. Kroz moje službovanje u protekle 32 godine u Mariju Bistricu je hodočastilo više od 20 milijuna hodočasnika«, govori msgr. Cindori. Pokazao je i što mu znači pisana riječ. Njegova Bistrička spomenica u slici i riječi, glasilo »Milosti puna«, utemeljenje radijskoga programa, brojni plakati, letci i brošure, sačuvane pjesme i notni zapisi od velikoga su značenja.</p>
<p>Ne tako davno tiskana je i zanimljiva knjiga »Životni trag jedne generacije« koja govori o zlatnim maturantima (1954.-2004.). Knjigu su pripremili Lovro Cindori, Dragutin Komorčec, župnik Sv. Ivana Krstitelja na Novoj vesi i dipl. oec. Antun Solić. Bogato ilustrirana knjiga ne govori samo o nekadašnjim maturantima sa sjemeništa na Šalati, sadašnjim i pokojnim svećenicima i laicima, već i o povijesnim zbivanjima, odgojiteljima i profesorima, ali i kardinalima, blaženom Alojziju Stepincu, Franji Šeperu, Franji Kuhariću i sadašnjem nadbiskupu, kardinalu Josipu Bozaniću. I ta će knjiga svjedočiti o povijesti Crkve u Hrvata u drugoj polovici prošloga stoljeća, a u njoj je Lovro Cindori opisao i oslikao Mariju Bistricu na način kako to Bistrica zaslužuje.</p>
<p> Marija Bistrica nudi nove suvremene sadržaje, razvija se prema materijalnim mogućnostima, a njeguje svoje stare zanate i tradiciju. Medičari s licitarskim srcima i gvircom, lončari i keramičari i majstori u drvu s autohtonim suvenirima suprotstavljaju se plastici i žele podsjetiti na nekadašnje vrednote. </p>
<p>Otkako je Nadbiskupija zagrebačka preuzela nekadašnji hotel »Kaj« i dom prognanika, te ga obnovila i dala mu ime »Salve Regina« (Zdravo Kraljice), sve je više gostiju. U blizini se razvija i selski turizam, a županica Vlasta Hubicki vidi budućnost i u obrtništvu i poduzetništvu. </p>
<p>»Razvija se i hodočasnički turizam, ali mi nismo i ne želimo komercijalizirati Majku Božju Bistričku. Njoj se molimo i zahvaljujemo, jer je s nama u svakodnevici kao naša zaštitnica«, zaključuje Lovro Cindori.</p>
<p>Milan Sigetić</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Džamija bi trebala biti i ukras grada</p>
<p>»Ideja za izgradnju džamije u gradu nije nešto od jučer, a svakako je sukladna pozitivnim odnosima koji se bilježe i vrijede u cjelokupnoj europskoj zajednici«, kaže osječki gradonačelnik Zlatko Kramarić</p>
<p>Na lokaciji uz muslimansko groblje na tzv. Bikari uz osječko naselje Jug II gradit će se muslimanska džamija. Riječ je, zapravo, o prostoru predviđenom za budući Islamski centar s perivojem, koji bi značio ostvarenje višegodišnje želje pripadnika islamske zajednice i vjeroispovijesti, koji žive u Osijeku i na području Osječko-baranjske županije. </p>
<p>Već je poznato kako su upravo predstavnici islamske zajednice na ovim prostorima bili jedini koji su se javili na natječaj za prodaju zemljišta površine 3278 četvornih metara što je, kako kaže pročelnica Upravnog odjela za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu okoliša pri osječkom Gradskom poglavarstvu Danijela Lovoković, predviđeno za javnu namjenu, među ostalim, i vjerske objekte. </p>
<p>Nakon što je Poglavarstvo prihvatilo prijedlog prodaje tog zemljišta, a islamska ga zajednica i »osvojila«, za najviše desetak dana može se očekivati i potpisivanje ugovora te će početi izrada potrebne projektne dokumentacije. </p>
<p>Dopredsjednik islamske zajednice u Osijeku Adem Imamović i glavni imam osječke džamije za Slavoniju i Baranju, efendija Enest Puljić, naglašavaju kako je od vjernika prikupljeno nešto novca za zemljište, a pomoć se očekuje i od predsjednika Mešihata islamske zajednice u Hrvatskoj muftije Ševka Omerbašića odnosno, dodaju, »poštenih donatora iz islamskih zemalja«. </p>
<p>Za zemljište će se osigurati oko 52.500 eura, a vrlo je vjerojatno da će izgradnja početi godinu dana nakon kupnje zemljišta te bi cijeli projekt trebao biti realiziran za najviše pet godina. »Bit će dosta izdataka do, kako se kaže, prve lopate u zemlji«, ne zaboravlja upozoriti efendija Puljić prema čijim se riječima pri nastanku cijele ideje govorilo da će za izgradnju trebati i do milijun eura. </p>
<p>Park i rekreacijski centar zamišljeni su s lijepo uređenim ulazom uz fontanu te dovoljno zelenila, klupama za odmor, nekoliko igrališta za rekreaciju mladih, restoran s ponudom orijentalnih jela i amfiteatar. »Ne želimo da to mjesto bude u stilu 'samo molitva, pa bježi', već da izgrađeno bude i ukras Osijeka te da ljudi ovdje mogu kušati dobro jelo, rekreirati se i pročitati neku dobru knjigu«, pojašnjava nam glavni imam osječke džamije koji posebno ističe da islam u svojoj suštini usmjerava na ljubav i mir. </p>
<p>Također ne zaboravlja napomenuti da će za izgradnju džamije i centra biti potrebno i pozitivno ozračje, odnosno suglasnost ljudi koji žive u blizini prostora na kojem će se objekti podići. Podsjetimo, na području grada Osijeka pripadnici islamske vjeroispovijesti došli su prije više od 800 godina, a u povijesti se bilježi da je na prostoru grada bilo podignuto čak sedam džamija od kojih se posljednja u njemu, a prije nego su srušene, nalazila 1687. godine. </p>
<p>U ovoj Županiji živi oko 5000 Bošnjaka, odnosno, 2000 osoba islamske vjeroispovijesti među kojima ima i Albanaca te Roma. »Naša zajednica broji 250 obitelji«, podsjeća nas efendija Puljić, dok osječki gradonačelnik dr. Zlatko Kramarić, koji će već u ponedjeljak 13. rujna u svojem uredu primiti predstavnike islamske zajednice, poručuje kako »ideja za izgradnju džamije u gradu nije nešto od jučer, a svakako je sukladna pozitivnim odnosima koji se bilježe i vrijede u cjelokupnoj europskoj zajednici«. </p>
<p>Snježana Čanić Divić</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Otkopani bezglavi srednjovjekovni čuvari grofovskoga grba</p>
<p>»Iako crtež u Viencu iz 1880. pokazuje cijelu kompoziciju, odlučili smo da čuvari neće dobiti glavu i ruke koji nedostaju jer bismo time narušili izvornost. Umjesto toga, uz grb i herolde, postavit ćemo legendu s crtežom da bismo pokazali kako je to nekad izgledalo«, kaže Dubravka Sabolić, ravnateljica Gradskog muzeja u Virovitici. Sadašnji smještaj grba samo je privremeno rješenje </p>
<p>U predvorju virovitičkog dvorca Pejačevićevih odnedavno je izložena kamena kompozicija grba te grofovske obitelji s dvjema figurama herolda, srednjovjekovnih čuvara grba, iskopana 1998. na zapadnoj kosini Gradskog parka. Uz nju nalaze se dijelovi krune s kacigom i plaštom. </p>
<p>Izvorno to su bili dijelovi grofovskog grba, ali zbog sigurnosti nisu postavljeni iznad grba gdje su inače stajali. Heroldi, unatoč prijašnjim najavama, nisu i neće dobiti glave i ruke, dijelove koji im nedostaju.</p>
<p>»Iako Krambergerov crtež, objavljen u Viencu 1880. godine, pokazuje kompoziciju u cijelosti, odlučili smo da nećemo nadopunjavati elemente koji nedostaju jer bismo time narušili izvornost. Umjesto toga, uz grb i herolde, postavit ćemo legendu na kojoj će biti i taj crtež kako bismo pokazali kako je to nekad izgledalo«, kaže Dubravka Sabolić, ravnateljica Gradskog muzeja u Virovitici. </p>
<p>Sadašnji smještaj, objašnjava nam, samo je privremeno rješenje dok se u cijelosti ne napravi plan uređenja gradskog parka kojim bi trebalo predvidjeti i mjesto gdje će biti izložen kameni grb. </p>
<p>Gdje je prvotno bila postavljena ta kompozicija izrađena od bijelog bilogorskog pješčenjaka upotpunjena s dva kamena štita do nogu svakog herolda, pitanje je na koje još nema odgovora. Uz crtež u Viencu pisalo je tek da su »stajali ispod nadstrešnice«, ali ne i koje zgrade. Premješteni su najvjerojatnije 1871. godine, nakon velikog požara koji je tada poharao Viroviticu. </p>
<p>»Pretpostavlja se da je takva kompozicija bila na zabatu dvorca, a je li to točno, trebala bi nam potvrditi konzervatorska istraživanja tijekom kojih se možda u zidu pronađu elementi koji su je držali«, ističe ravnateljica Gradskog muzeja. </p>
<p>Zanimljiva je sudbina te kompozicije nakon što je premještena u gradski park, na reprezentativni zapadni ulaz u stari virovitički grad koji datira iz 15. stoljeća. Tamo su se heroldi s Pejačevićevim grbom, koji im je Marija Terezija dodijelila sedamdesetih godina 18. stoljeća za vojne zasluge i doprinos u ratu protiv Turaka, mogli vidjeti sve do završetka Drugog svjetskog rata. Onda su - zatrpani! Sjećali su ih se tek samo najstariji stanovnici grada.</p>
<p>Prava senzacija</p>
<p> Kad su nakon Domovinskog rata, u sklopu obnove parka ponovo otkriveni, za mnoge Virovitičane bili su prava senzacija, pogotovo što su čuvari grba visoki dva metra (bez sačuvane glave). Njihovi štitovi na kojima su bili - na jednome oštećeni ugarski grb, a na drugome orao raširenih krila - privlačili su pozornost građana, baš kao i Pejačevićev grb koji su pridržavali, a na kojemu su dvoglavi orao te dva lava okrunjenih glava sa sabljama. </p>
<p>Četiri zime i ljeta heroldi i grb stajali su u gradskom parku, natkriveni tek privremenom nadstrešnicom. Lani u proljeće, uz pomoć dizalica, prebačeni su u predvorje dvorca gdje su ih akademski kipari Alen Vlahov i Anđelko Boljac iz Hrvatskog restauratorskog zavoda očistili, a ove godine pomogli su da ih se i uspravi te složi tako da ih mogu razgledati posjetitelji muzeja i svi koji se slučajno zateknu u predvorju dvorca obitelji Pejačević.</p>
<p>Slavica Bakić-Gazdek</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="10">
<p>NAŠ FESTIVAL NIJE ŠAKA MUDROSTI IZ KOJE ĆEMO SIJATI PO KAZALIŠNOJ PUSTINJI </p>
<p>Festival svjetskog kazališta nije institucija za otkrivanje novih pravaca, za tumačenje poetika novog kazališta. To je zadaća kritike i teorije. Nemoguće je zadovoljiti, a vulgarno pokušati zadovoljavati sve ukuse. Tome ne smjeramo, kaže Ivica Buljan </p>
<p>HELENA BRAUT</p>
<p>Od 16. do 25. rujna u Zagrebu se drugi put održava Festival svjetskog kazališta, na kojemu će gostovati predstave iz Velike Britanije, Austrije, Gruzije, Rusije, Litve, Slovenije i Ukrajine. Organizator Festivala je Hrvatski centar ITI UNESCO, a producenti Grad Zagreb i Gradski ured za kulturu, dok su ga sufinancirali Britanski savjet, moskovski Ured za kulturu i Francuski institut u Zagrebu. </p>
<p>O koncepciji novog izdanja vrlo zapaženog festivala, te njegovu financiranju razgovarali smo s Ivicom Buljanom koji je, uz Vjesnikovu kazališnu kritičarku Dubravku Vrgoč, umjetnički ravnatelj i selektor Festivala svjetskog kazališta. </p>
<p> l Lanjski festival proglašen je kulturnim događajem godine. Je li njegova recepcija u tekućem repertoaru hrvatskog kazališta bila vidljiva, barem u jednom primjeru, ili je prerano govoriti o tome? </p>
<p>- Namjera Festivala nije prosvjetiteljska. Nije on šaka mudrosti iz koje treba sijati po pustinji da bi iz nje nikli cvjetovi. Festival briše strategiju prema kojoj umjetničko vodstvo neukoj svjetini objašnjava što je vrhunska umjetnost. Određuju ga dvije jednostavne zamisli: umjetničko i dramsko kazalište. Na početku kazališne sezone, dok lokomotive domaćih vlakova izbacuju prvu paru, pokazujemo odabir svjetskih -zanimljivih i dostupnih - predstava, a među njima koncentriramo se na djela majstora i onih koji imaju potencijal to postati. Festival svjetskog kazališta dio je kulturnog bioritma Zagreba, razlog za njegovu privlačnost, a profesionalcima i kulturnoj javnosti nudi uvid u dio kretanja suvremenog kazališta. Podršku ideji umjetničkog teatra lani su nam uputile Laura Betti i Michelle Kokosowski, a ove godine pozvali smo Ellen Stewart. Festival je i snažnije povezan s Hrvatskim društvom dramskih umjetnika. Hoćemo li ove godine na našim scenama vidjeti postupke preuzete od Lepagea, ili će se utjecaj majstora moći vidjeti za nekoliko godina ili desetljeća, manje je važno od činjenice da je neke ključne predstave svjetskog dramskog kazališta moguće vidjeti i u Zagrebu.</p>
<p> l Hoće li se Festival moći financijski pokriti jer ga nisu podržala državna tijela od kojih se to, s obzirom na njegov uspjeh, očekivalo?</p>
<p>- Na početku mandata ministar Božo Biškupić je u nastupnom intervjuu u Vjesniku obećao potporu. Sastav prošlog kazališnog vijeća na osnovi programa predložio je sufinanciranje. Na temelju te preporuke zamislili smo ambiciozniji program, koji na koncu nismo mogli potpuno ostvariti. Pomoćnik ministra nam je prije mjesec i pol dostavio odbijenicu u kojoj se pozvao na autoritet novoga vijeća. Iz medija smo saznali da članovi novog vijeća nisu raspravljali o našem programu. Nisu se, međutim, ni ogradili od pomoćnikova pozivanja na njihov zaključak. Festival se realizira iz sredstava Grada Zagreba, Turističke zajednice Zagreba, uz pomoć Britanskog savjeta, Francuskog instituta, Ureda za kulturu grada Moskve i domaćih sponzora. Zašto ne i Ministarstva, takav se odgovor može dobiti samo od njih. </p>
<p> l Prošlogodišnja koncepcija Festivala sastojala se i dovođenju velikih redateljskih majstora, kao što je Robert Lapage. Kojim ste se kriterijama vodili ove godine u izboru predstava, kojih brojčano ima više nego lani? Jesu li Vam novačna ograničavanja onemogućila dovođenje željenih naslova? Koji bi to naslovi bili?</p>
<p>- Kad se program jednom predstavi, nepristojno je hvalisati se koga bismo sve pozvali da smo imali još više novca. Kriteriji postavljeni u početku još stoje. Ideja o majstorima izrasla je na izvorima europskih umjetničkih umijeća. Oni u akciji prenose znanja i iskustva. Luc Bondy nezaobilazno je ime njemačkog i francuskog kazališta, redatelj koji je inovativno interpretirao europsku dramaturgiju, uzbudljiv u režiji klasika i suvremenih dramatičara. Predstavit će se ekskluzivitetom »Okrutan i nježan« Martina Crimpa. Pjotr Fomenko, direktor najcjenjenije moskovske kazališne akademije GITIS i veliko ime poetskog realizma, gostovat će s »Ratom i mirom« Lava Tolstoja. Pozvali smo i Ljermontovljevu »Maskeratu« u inscenaciji Litvanca Rimasa Tumninasa, redatelja snažnog vizualnog simbolizma.</p>
<p> l Iako je to Vama, kao selektoru, sigurno teško reći, koje predstave, uz te majstorske, ljubitelji kazališne umjetnosti nikako ne bi trebali propustiti jer su prave uspješnice? </p>
<p>- Svaka predstava ima promišljeno mjesto u kontekstu programa, stilski su posve različite. Sve su »uspješnice« dokazane pred međunarodnom publikom. Treba još jednom istaknuti da Festival svjetskog kazališta nije institucija za otkrivanje novih pravaca, za tumačenje poetika novog kazališta. To je zadaća kritike i teorije. Preporuka za »Bitku za Staljingrad« nije isključivo prema estetskim prvenstvima. To je predstava duboke humane poruke, sublimna, potresno djelo nastalo na temu rata. Pogled treba usmjeriti i prema Racinovoj »Fedri« Francois-Michela Pesentija koja je radikalna u svojom klasičnom kroju. Redateljev postupak sastoji se u otkrivanju sličnosti između glumčeve osobnosti i forme dramskog lika. »Jedan dan u životu Ivana Denisoviča« prema Solženjicinu i »Hamlet, Snovi«, obje u režiji Andrija Zoldaka, bit će izazov zbog suvremene interpretacije teatra okrutnosti. Prva drastična u prenošenju strahota staljinovskih logora smrti, druga raskošna u baroknoj vizualnosti, ponekad preko ruba kiča, s pozivanjem na neukrotivost snova. </p>
<p> l Zašto ste odabrali lutkarsku predstavu »Bitka za Staljingrad« Reze Gabriadzea i time lutkarsku umjetnost doveli na Festival?</p>
<p>- Rezo Gabriaze je najpoznatiji živući gruzijski umjetnik, režiser, pisac, slikar, kipar, scenarist. Prvi put sam ga upoznao u Rennesu početkom devedesetih kamo je došao u Narodno bretanjsko kazalište u vrijeme građanskog rata u Gruziji. Kad sam vidio filmove i predstave, bez predznanja o njegovu radu, ostao sam zatečen snagom umjetnikove geste. Gabriadzeovo kazalište lutaka u svojoj se snazi uzdiže do sublimnosti o kojoj govori Kleist u eseju o marionetskom kazalištu. Njegove su figure životnije od ljudi, ne naravno u realističkom ključu, već po onoj hamletovskoj zagonetki o umijeću života kao konstantnoj glumi, i o smrti kao posljednjem skidanju maske. U njegovom svijetu deleuzovski obitavaju konji, djeca, mravi, vojnici... Slabi su patnja svijeta, ali njihova je umjetnost. Nije dakle riječ o infiltraciji lutkarstva na Festival, već je to hommage Gabriadzeu, koji je zadnju predstavu napravio za Barišnjikova, nego i slabo poznatoj, a magičnoj gruzijskoj umjetnosti. </p>
<p> l Gdje je danas hrvatsko kazalište želimo li ga smjestiti u kontekst recentnog europskog teatra i prevladavajućih estetika? Je li ono više europsko ili balkansko? </p>
<p>- Nisam pozvan, niti se dam prozivati da iznosim sudove o hrvatskom kazalištu. Pokušavam u njemu stvarati, mijenjati ga, ali onoliko koliko to mogu sâm i s krugom svojih suradnika. </p>
<p> l Je li razočaranost publike dijelom lanjskog programa, primjerice Nekrošiusovim »Godišnjim dobima«, bio za Vas znak upozorenja u izboru predstava? </p>
<p>– Nemoguće je zadovoljiti, a vulgarno pokušati zadovoljavati sve ukuse. Tome ne smjeramo. Nekrošiusova je predstava popraćena i najboljim kritičkih osvrtima nakon Festivala. Zgodno je da ju je publika uspoređivala s nekim domaćim radovima. </p>
<p> l Kako se na Festival odražava činjenica što je istodobno u rujnu na prostoru bivše države održavaju još dva velika kazališna festivala (Bitef i Ex ponto) s kojima dijeli i dio programa? </p>
<p>- Odražava se tako da su neke predstave, kao »Rat i mir« Pjotra Fomenka i »Bitka za Staljingrad«, nakon što smo mi već dogovorili gostovanja, pozvane i na Bitef. S Ex pontom smo surađivali na organizaciji dolaska ukrajinskih predstava. U budućnosti bi ta suradnja mogla biti i bolja, onoliko koliko se naše želje budu preklapale.</p>
<p> l Nakon prvog izdanja Festivala bili ste na meti kritičara, posebice ravnateljice Eurokaza Gordane Vnuk? Je li vrijeme pokazalo da ima mjesta i publike za oba festivala, ili su se strasti jednostavno stišale? </p>
<p>- Koliko ima mjesta za oba festivala, ne odlučujemo direktorica Eurokaza i ja, već publika, kritika i, na vrhu piramide, gradske i državne strukture koje izdvajaju novac. Da bi Zagreb postao privlačan za življenje, morao bi imati još više kulturnih događaja. </p>
<p> l Koji su Vaši redateljski planovi u ovoj sezoni?</p>
<p>- Najprije trebamo odraditi gostovanja. U rujnu s predstavom »Schneewittchen« gostujemo u Slovačkoj na festivalu Tempus art, a u listopadu u Varšavi na festivalu Meetings. »Jazz« koji sam radio u Rijeci nastupit će u Ljubljani na Ex pontu. S »Medejom materijal« pozvan sam na Festival eksperimentalnog kazališta u Kairo. A predstave? Najprije svjetska praizvedba Koltesova »Dana umorstava u priči o Hamletu« u Mini teatru u Ljubljani, pa Feydeauova komedija »Ne šetaj se tako gola naokolo«, pa LaButeova »Rasturanja« u Gleju u Ljubljani i na kraju opet Bernard-Marie Koltes, njegov »Marš« prema »Pjesmi nad pjesmama« s međunarodnom podjelom.</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Ne znam zašto se svi čude što glumim negativce </p>
<p>Cruise je na Venecijanskom festivalu predstavio novi film »Collateral« u kojem glumi naručenog ubojicu Vincenta. »Ako je riječ o redatelju Michaelu Mannu i ako je uloga dobro napisana, onda se ne odbija. Sve je bilo pitanje nijansi i međuljudskih odnosa u otuđenom gradu kojim noću lutaju psihopati, žrtve i plaćenici«, kaže Tom Cruise</p>
<p>Tom Cruise zasigurno je bio najveća zvijezda 61. venecijanskog festivala na kojem je boravio zbog promocije filma »Collateral« Michaela Manna u kojem glumi negativca, bezdušnog, okrutnog plaćenog ubojicu.</p>
<p>Kao i uvijek dosad, Cruise je bio ljubazniji od svojih agenata, pristojniji od tjeločuvara i i spreman na višesatna rukovanja i pozdravljanja s obožavateljima koji su ga pratili i oduševljeno dočekivali na svakom koraku njegova kratkog boravka na Lidu. U izvrsnoj fizičkoj kondiciji, nasmijan i vedar, nije bi ni nalik ozbiljnom opasnom sjedokosom ubojici iz filma koji je promovirao. </p>
<p>Nije bilo mogućnosti za izravan razgovor s obzirom na nekoliko tisuća novinara koji su željeli isto, a tek je manji dio bio podijeljen u grupe za press konferenciju. Stoga smo pokušali iskoristiti neke od njegovih najzanimljiviji odgovora kako bismo ga čitateljima djelomično približili s obzirom da je bio i u Hrvatskoj kad je nakon odrađivanja posla u Veneciji i Douvilleu odlučio tajnovito skoknuti brodom do hrvatskog dijela Jadrana i uvjeriti se u njegove neusporedive ljepote. </p>
<p> l Zašto je za promociju filma »Collateral« odabran Venecijanski festival? </p>
<p>- Uvijek mi je dobro u Veneciji premda sam ovamo dolazio u različitim okolnostima i s različitim filmovima. Ove godine posebno, zadovoljan sam filmom »Collateral«, oduševljen radom s redateljem Michaelom Mannom i iskustvima koja sam stekao. A dobro je došlo i opuštanje prije napornog rada koji nas uskoro čeka. </p>
<p> l U Veneciji je bio i Steven Spielberg, jeste li se dogovarali o projektu »Rat svjetova« koji ćete raditi?</p>
<p>- Već neko vrijeme planiramo taj projekt. Točnije, nakon što smo završili »Minority Report« počeli smo tražiti film koji bismo radili zajedno. Posjetio sam ga na snimanju filma »Uhvati me ako možeš« gdje smo spominjali nekoliko prijedloga, a onda je Steven u jednom trenutku rekao: »Znam što ćemo raditi. Bit će to 'Rat svjetova'«. Bio sam oduševljen. Nikad nisam radio takvu vrst filma, i to još sa Stevenom. Bit će to pravo zadovoljstvo jer je riječ o vrsti filma koji će velik dio publike, posebno mlađe, s nestrpljenjem očekivati. </p>
<p> l Kako ćete se nositi s ulogom s obzirom da je Martians u originalnoj verziji knjige H. G. Wellsa iz 1898. pravi đavolski lik, ružan i zao?</p>
<p> - S obzirom na ideje i stil Stevena Spielberga koji u svakom svom filmu pronađe mjesta za humanost i emocije, vjerojatno će nešto smisliti i ovdje iako je riječ o osobama koje su odlučile dominirati Zemljom. No, ne mogu ništa pouzdano reći jer David Koepp je završio pisanje scenarija koji će Steven sada doraditi pa će se mnogo toga promijeniti. Ne mogu dočekati da krenemo u taj projekt. </p>
<p> l Kad govorimo o negativcima, u »Collateralu« ste Vincent, izrazito zločest, naručeni ubojica sijede kose i hladnog srca? </p>
<p>- Nije baš sve u klišejima zahvaljujući Michaelu Mannu koji je odličan redatelj. Na poseban je način osmislio odnos Vincenta i taksista tako da je sve bilo pitanje nijansi i međuljudskih veza, koje se prelamaju u džungli otuđenog velikog grada kojom noću lutaju psihopati, žrtve i plaćenici različitih namjera. Bilo je ugodno surađivati s mladim Jamiem Foxxom pred kojim je, siguran sam, sjajna karijera, i koji se pokazao idealnim partnerom.</p>
<p> l Je li teško uvijek »dobrom Tomu« igrati lošeg čovjeka?</p>
<p>- To je prije svega uloga, a ako je dobro napisana i ako je u pitanju redatelj Michael Mann, onda se ona ne odbija. Nemam tih problema i ne znam zašto se svi sada čude, pa već sam glumio negativce u filmovima »Intervju s vampirom« i »Magnolija«. Dakle, nije ništa novo, samo je možda drukčije, što je i dobro jer tako treba biti. To smatram komplimentom.</p>
<p> l U završnim ste pripremama za treći nastavak »Nemoguće misije« za koji ste u posljednji trenutak promijenili redatelja. Nakon Davida Fichera i Joea Carnahana, napokon je izabran J. J. Abrams poznat po furioznoj, modernoj režiji serije »Alias«?</p>
<p>- »Nemoguća misija« je kompleksan film, to nije samo akcija, ni samo napeti film, niti samo špijunski žanr. To je film koji treba imati od svega pomalo. U razgovoru s J. J. Abramsom shvatio sam da reagira upravo na određenim mjestima koja su ključna za »Nemoguću misiju« i dalju razradu sadržaja nakon što već deset godina živim s tim filmskim projektom. Kasnije kad sam pogledao snimke nekih epizoda serije »Alias«, bio sam siguran da smo izabrali pravog čovjeka. </p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Kraljevi i asovi ruske scene jašu Zagrebom</p>
<p>Na izložbi, koja se otvara 14. rujna na Zagrebačkom velesajmu, zastupljeni su umjetnici i grupe koje ponajbolje prezentiraju suvremenu rusku umjetničku scenu, njenu tematsku i fenomenološku raznolikost. Ti su umjetnici već izlagali na manifestacijama kao što su Biennale u Veneciji ili Sydneyu te Manifeste </p>
<p>Zagrebački Muzej suvremene umjetnosti zajedno s Galerijom Gelman, jednom od najpoznatijih u Moskvi, organizira veliku izložbu suvremene ruske umjetnosti. Izložba »Sustav koordinata - ruska umjetnost danas« otvara se 14. rujna u 20 sati, u paviljonu 19 Zagrebačkog velesajma. Koncepciju su osmislili Tihomir Milovac, kustos zagrebačkog Muzeja, te autorica ovih redaka.Ono što razlikuje ovu izložbu od brojnih drugih predstavljanja recentne ruske umjetnosti jest činjenica da su umjetnici zastupljeni u »Sustavu koordinata« redom velike međunarodne zvijezde koje su izlagale na manifestacijama kao što su Biennale u Veneciji ili Sydneyu, Manifeste i Whitney biennale.</p>
<p> Od početka rada na kreiranju izložbe, prvih zamisli i intenzivnih kontakata s ruskim suorganizatorom, Galerijom Gelman, namjera nam je bila prikazati umjetnike i njihove koncepte koji su proizašli iz umjetničkih postupaka i strategija devedesetih godina prošlog stoljeća, odnosno razdoblja postperestrojke i tranzicije, koji najavljuju nove umjetničke pozicije u umjetnosti 21. stoljeća.</p>
<p> Na izložbi zamjetno nedostaje ikonografija sovjetske Rusije te niz fenomena realsocijalizma predstavljanih tijekom devedesetih godina koji su, možda trenutačno, izvan glavnog interesa umjetničkog govora o vlastitoj stvarnosti. </p>
<p>Zastupljeni su umjetnici i grupe koji ponajbolje prezentiraju sadašnji trenutak ruske umjetničke scene, njenu tematsku i fenomenološku raznolikost. Bit će izloženi radovi Plavih nosova, umjetničke grupe iz Novosibirska, Olega Kulika, Dimitrija Gutova, grupe AES+F, Vladimira Mamiševa-Monroea, Vladimira Dubosarskog i Aleksandra Vinogradova, Sergeja Bratkova, Vadima Fiškina, Olge Černišove, Alekseja Kallime te izbor iz recentne ruske videoprodukcije. </p>
<p>Humor i ironija, tradicionalno prisutni u ruskoj umjetnosti, glavna su značajka rada Plavih nosova. Njihovi se postupci temelje na ruskoj tradiciji jurodiva, blagoslovljenih budala, te dvorskih luda i putujućih zabavljača. Kroz videoradove i performanse, služeći se crnim humorom, samoironijom, parodijom i groteskom, upiru prstom u licemjerje nove ruske stvarnosti karakterizirane bogaćenjem malog broja ljudi i siromaštvom ostatka stanovništva. Upravo će osnivači Plavih nosova, Vjačeslav Mizin i Aleksandar Šaburov, performansom naslovljenim »Vatronosac« otvoriti izložbu.</p>
<p> Jedna od najpopularnijih umjetničkih grupa jest AES+F iz Moskve. Naziv grupe je akronim sastavljen od prezimena umjetnika - Tatjane Arzamasove, Leva Evzoviča i Evgenija Svjatskog kojima se pridružio fotograf Vladimir Fridkes. Planetarnu popularnost stekli su »Islamskim projektom- AES-svjedoci budućnosti«, pokrenutim 1996. godine. </p>
<p>U performansu naslovljenom »AES - putnička agencija budućnosti« članovi grupe prodavali su suvenire s islamskom ikonografijom, razglednice, šalice, majice s islamskim motivima… zatim bi dali publici da ispuni upitnik o svojim najvećim strahovima vezanim za budućnosti. Projekt je bio nadahnut sve prisutnijim strahom zapadne civilizacije od islamske »okupacije«. Za taj projekt AES je napravio nekoliko fotomontaža sa svjetskim poznatim kulturnim institucijama zapadne civilizacije na kojima su dodani elementi islamske arhitekture. </p>
<p>Izložba »Sustav koordinata« predstavit će njihov najnoviji projekt »Action: half-life« te ciklus videoradova »Kralj vilenjaka« o iskorištavanju djece u marketinške svrhe.</p>
<p> Strahove ruskog društva predvidio je i umjetnik najmlađe generacije Aleksej Kallima, rođen i odrastao u glavnom čečenskom gradu, Groznom. Za zagrebačku izložbu crta poseban mural u izložbenom prostoru paviljona o čečenskom narodu koje umjetnik drži herojima upravo zbog dugotrajne borbe za neovisnost. Opus tog umjetnika i inače je obilježen slikama, crtežima i performansima u kojima problematizira život Čečena i čečenskih i izbjeglica u Moskvi s prepoznatljivim obilježjima, lažnim trenirkama »adidas«, bradama i kalašnjikovima, ističe umjetnik.</p>
<p> Dimitri Gutov umjetnik je poznat po osnivanju i vođenju Instituta Livshitz koji problematizira ideje radikalnog marksističkog kritičara Vladimira Livshitza, a na izložbi će se predstaviti ciklusom duhovitih fotografija na kojima su njegovi roditelji u srazu s popularnom zapadnom kulturom. </p>
<p>Koliko su tranzicijski procesi promijenili rusku svakodnevicu, preispituju i posljednji fotografski radovi Sergeja Bratkova, koji je 1994., zajedno s poznatijim mu kolegom Borisom Mihailovim, osnovao Grupu za brzo reagiranje. U fotografijama odabranim za zagrebačku izložbu tema je upravo svakodnevica ljudi lišenih iluzija; otpuštenih vojnika i uličnih boraca. Nasljeđe socijalističkog realizma prožetog pop-kulturom problematizira slikarski dvojac Vladimir Dubosarski i Aleksander Vinogradov.</p>
<p> Uz djela šokantnog sižea, poput seksualnog čina na ruskim pustopoljinama ili aktova Tolstoja i Dostojevskog u breziku, Vinogradov i Dubosarski imaju i konvencionalnije radove namijenjene široj publici (ili »širem« ukusu), kao što je kompozicija »Pod vodom« predstavljena u ruskom paviljonu Venecijanskog biennalea 2003. Za izložbu »Sustav koordinata« stvorili su višedijelnu kompoziciju koja problematizira razlike između trivijalne i visoke umjetnosti.</p>
<p>Umjetnica Olga Černišova nalazi nadahnuće za svoje radove u socioetnografskim analizama suvremenog ruskog društva. Najupečatljiviji je njezin projekt »Second Life«, predstavljen u ruskom paviljonu na 49. venecijanskom biennaleu.</p>
<p> Autorica je ponudila reanimaciju ruskog popularnog odjevnog predmeta, krznenih šubara, pomoću umjetnoga konteksta - plastičnih imitacija drveća. U videoradu »Ekspres«, koji će biti prikazan na izložbi, još jednom opsežno analizira kulturu vlastite zemlje podijeljene tranzicijskim jazom. </p>
<p>Vadim Fiškin, koji trenutačno živi u Ljubljani, postao je poznat u Moskvi početkom devedesetih zahvaljujući serijama grafika koje su ilustrirale shizoidni poremećaj.</p>
<p> Za zagrebački nastup odabran je multimedijski projekt »Sun-Stop« u kojemu umjetnik predlaže da se sunčev zalazak trajno spriječi tako da se umjesto njega postavi njegova videoprojekcija.</p>
<p>U posljednjem deestljeću prošloga stoljeća rusku suvremenu umjetnost obilježili su radikalni, agresivni postupci. Kao posljedica takve umjetničke prakse, tijelo je postalo sve važniji umjetnički medij. Oslobođenje tijela najbolje je iskoristio performer Vladislav Mamišev-Monroe, koji u svojim izvedbama tematizira kolebanja identiteta prisiljenog na život u društvenim krajnostima. Tako je svojim izvedbama »oživio« Adolfa Hitlera, Marilyn Monroe te Ljubov Orlovu poznatu sovjetsku glumicu koja je, zahvaljujući Staljinovoj naklonosti, živjela poput hollywoodske dive. Orlova je imala više desetaka plastičnih operacija i uvijek je skrivala ruke koje su odavale njezine stvarne godine. Oživljavala je tek za vrijeme snimanja i zapravo postojala samo na filmu i fotografijama. Njezin lik bio je »uloga«, koja podjednako pripada samoj glumici i Mamiševu koji je ponovio gotovo sve plastične operacije. </p>
<p>Na izložbi »Sustav koordinata« bit će dokumentiran Mamiševljev performans u kojem je oživio Ljubov Orlovu. </p>
<p>Oleg Kulik već je potkraj devedesetih godina odustao od svoje »pseće« egzistencije, odnosno radikalnih performansa, i vratio se propitivanju ljudske prirode. »Novi raj« naziv je njegova novijeg fotografskog ciklusa u kojem tematizira izgubljenu vezu između prirode i čovjeka. Gole figure Adama i Eve, odnosno konstruirane poze Kulika i njegove partnerice, pojavljuju se kao odrazi na staklu diorama prirodoslovnog muzeja, iza kojega su smještene preparirane životinje u svojim staništima.</p>
<p> Metodologija primijenjena pri odabiru umjetničkih radova za izložbu, koincidirala je s nazivom recentnog Kulikova videorada »Sustav koordinata« koji nam je umjetnik prvi put predstavio u svom moskovskom studiju. Kulik je u tom videoradu brižljivo stvarao odnose i koordinate različitih, posebnih životnih iskustava, odnosno doživljaja stvarnosti, uključivši u to umjetnike, prijatelje, znance pa i slučajne namjernike. Pozicionirao ih je u novi začudni sustav koji odiše neuređenošću i samoironijom, ali plijeni humanom dimenzijom. </p>
<p>Družeći se s moskovskim umjetnicima, kritičarima i kustosima, nastojali smo prepoznati odnose i situacije te pokušali stvoriti koordinatni sustav za iščitavanje suvremene ruske umjetničke scene. Osim toga, vjerujemo da će zagrebačka publika »upisati« svoja iskustva i estetske doživljaje u taj sustav koordinata jer su posrijedi, kako ističe moskovska kritičarka i teoretičarka Evgenija Kikodze, kraljevi i asovi ruske suvremene umjetnosti.</p>
<p>Leila Topić</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Umjetnost slušanja, poput zen meditacije</p>
<p>Glazba dira izravno u srce. Da je živ, Bach bi danas svirao s nama, zbog svježine te glazbe. Mi svake večeri istražujemo. Bavimo se nečim što je istinski eliksir života</p>
<p>Šezdesetšestogodišnji tenor i alt saksofonist, flautist, skladatelj i vođa sastava Charles Lloyd je jedan od najsenzibilnijih glazbenika u jazzu. Još kao tinejdžer u rodnom je Memphisu svirao s jazz i blues glazbenicima poput Bookera Littlea, B.B. Kinga i Bobbyja Bluea Blanda. Sredinom pedesetih je preselio u Los Angeles gdje je svirao s Ornetteom Colemanom, Ericom Dolphyjem, Buddyjem Colletteom i drugima, te u big bandu Geralda Wilsona. U prvoj polovici šezdesetih svirao je u sastavu Chica Hamiltona, a godinu dana i u sastavu Cannonballa Adderleya.</p>
<p> Punu afirmaciju je doživio sredinom šezdesetih utemeljivši vlastiti sastav u kojem su karijeru počele zvijezde današnjeg jazza poput Keitha Jarretta, Cecila McBeeja i Jacka DeJohnettea. Nakon odlaska s glazbene scene sedamdesetih, na nagovor klavirista Michela Petruccianija početkom osamdesetih se vraća na velika vrata i do danas ostaje jednim od najznačajnijih kreativaca jazza. O njegovu novom albumu »Which Way is East«, što ga je snimio u duetu s bubnjarom Billyjem Higginsom, razgovarali smo prije koncerta što ga je krajem kolovoza održao na jazz festivalu u austrijskom Saalfeldenu. Njegov je nastup bio vrhunac priredbe, a zahvaljujući višestrukim ovacijama publike potrajao je dvostruku duže od predviđenog. </p>
<p> l Kako ste osmislili album »Which Way is East« koji je potpuno drukčiji od svega što ste vi, ali i Billy Higgins, do sada snimili? </p>
<p>- To je ljepota snimanja za ECM (Dinaton). Oni su otvoreni prema kreativnosti. Taj smo album snimili u mojem kućnom studiju, tri mjeseca prije nego je Billy umro. Često me je posjećivao u mojem domu kako bismo se zajedno odmarali, ali i svirali. Znao sam da možemo ponovno osjetiti taj duh iz mladosti. Kao mladić sam svirao alt saksofon pa sam ga ponovno odlučio uzeti u ruke. Kad smo se upoznali on je bio devetnaestogodišnjak, a ja osamnaestogodišnjak. Bilo je to u Los Angelesu gdje sam došao na studij iz Memphisa u kojem sam odrastao. Tamo su tada bili Ornette Coleman, Eric Dolphy, Don Cherry, Scott LaFaro, Charlie Haden, Paul Bley, mnogi izvrsni glazbenici. Neki od nas svirali smo u big bandu Geralda Wilsona. Billy Higgins je odmah osjetio da ostvarujemo osobitu unutrašnju komunikaciju. Osjećao je da sa mnom može svirati ono što ne može s drugima. Mislio je da možemo svirati bez razgovora o glazbi. Voljeli smo razne vrste glazbe. Nismo bili zarobljeni u jednom području. Tako je bilo i na snimanju ovog albuma. Zajedno smo proveli jedan tjedan u mom domu svaki dan sviravši i snimavši nekoliko sati. Billy je bio duhovna osoba. Duša od čovjeka. Volio je sve, cjelokupno čovječanstvo. Služio je dobroti. Tako je volio glazbu. Volio je taj osjećaj uzvišenosti što ga možemo osjetiti i ovdje u austrijskim Alpama. Često smo zajedno »letjeli preko planina«. Donijeli smo sa sobom sva svoja glazbala. Počeli smo razgovorom o dubokim temama jer obojica smo imali snažnu duhovnu prošlost. Ostvarili smo uvjete da glazba može dolaziti kroz nas. Ostvarili smo slobodan protok energije. Jednostavno smo svirali i glazba je nastajala sama od sebe. Bilo je nevjerojatno, začuđujuće. Poslušavši snimke Manfred Eicher (producent tvrtke ECM, op. a.) je ih je odlučio objaviti na dvostrukom albumu. To me je duboko dirnulo jer ECM je posebno utočište za mnoge od nas osobenjaka. Mi smo poput stranaca jer pravila ovoga svijeta ne pridonose duhovnosti, ljubavi i skladnom duhu. Mi vjerujemo u ljubav, živimo za duhovnost, a svijet je prilagođen trgovcima, bankarima i političarima. Billy i ja smo pjevali pjesme stvoritelju, a Manfred je bio otvoren i omogućio da to podijelimo s cijelim čovječanstvom. </p>
<p>l Zašto je Billy Higgins bio tako omiljen među glazbenicima?</p>
<p> - Bio je velikan. Čim je čuo za Billyjevu smrt nazvao me je slavni bubnjar Max Roach i rekao da dolazi na pogreb. To me je posebno dirnulo jer kao dijete sam obožavao njega i Charliea Parkera, njihovu glazbu. Odrastao sam uz ljepotu glazbe Dukea Ellingtona i Charliea Parkera. Oni, ali i mnogi drugi nisu voljeli naziv jazz. Etikete više nisu prikladne. Glazba dira izravno u srce. Da je živ, Bach bi danas svirao s nama, zbog svježine te glazbe. Mi svake večeri istražujemo. Bavimo se nečim što je istinski eliksir života. Billy i ja smo dijelili taj osjećaj. Volim cjelokupnu glazbenu tradiciju. Osjećajnost, intuicija, sposobnost kretanja kroz vrijeme i prostor kako bi se nebesa otvorila. Billy je volio velike bubnjare poput Maxa Roacha i Kennyja Clarkea, no on je bio najproduhovljeniji. Svi su željeli svirati s njim. Vjerojatno je snimio više ploča od ikoga. Tko je svirao s Billyjem doimao se boljim nego što je stvarno bio. Prijateljstvo s njim za mene je bilo jedno od najčudesnijih zbog strahovitog nadahnuća koje je donosio. Svakome je donosio radost. To je zato jer je bio velika duha. Bio je poput sveca, poput mudraca. Svi su ga voljeli. Bio je jedan od nekolicine koji nisu poznavali neprijateljstvo. Nikad o nikome nije ružno govorio. </p>
<p> l Uvijek je bio nasmijan. </p>
<p>- Zvali smo ga nasmijani Billy. Bio je poput sufija, islamskih mistika. Mnogo sam naučio tijekom naših druženja, razgovora, zajedničkog života, nekoliko zadnjih godina koje je svirao sa mnom. On i dalje živi u mom srcu. Prije nego je otišao rekao mi je: »Moramo nastaviti razvijati našu glazbu«. Sada se osjećam blagoslovljenim jer je njegov duh uvijek sa mnom, jer smo zajedno doživjeli prosvjetljenje. Zajedno idemo dalje. Kad smo svirali duo izvedbe slušao bi tako duboko. Umjetnost slušanja, poput zen meditacije. Toliko je duboko slušao da bi mogao djelovati u milisekundi i sažeti vrijeme, jer, kad sviraš vrijeme ne postoji. </p>
<p> Još uvijek vjerujem u mijenjanje svijeta. Dolazim iz glazbenog razdoblja u kojem smo putovali od grada do grada i tražili svoje pleme, svoju obitelj. Nastojim svijet učiniti boljim pjevajući pjesme u slavu stvoritelju. Ljepota je u tome što svake večeri zajedno poletimo kreirajući glazbu. Sviramo diljem svijeta i ljudi s naših koncerata odlaze produhovljeni i nasmijani. To je poput misije.</p>
<p> l »Lift Every Voice« je također album koji donosi glazbu snažnih emocija. Što vas je potaknulo na snimanje tog albuma?</p>
<p>- Tijekom turneje, jedanaestog rujna 2001. bio sam u New Yorku. Bio sam toliko pogođen tim događajem. Ratovi i katastrofe se na žalost neprestano događaju diljem svijeta, tisućama godina, od kad su ljudi počeli bacati kamenje jedni na druge, ali to me posebno pogodilo jer... Higgins je umro 3. svibnja 2001., a nekoliko mjeseci poslije došao je rujan. Kad sam se vrati kući sjeo sam za klavir i počeo svirati spirituale i druge pjesme. Pozvao sam glazbenike koji su bili sposobni izraziti ono što sam želio. Glazbom na albumima »The Water Is Wide« i »Hyperion With Higgins« želio sam izraziti potrebu za blagošću, jer svijet treba više blagosti. No, nakon 11. rujna u Sjedinjenim se Državama sve promijenilo. Iz sebe sam izbacio te pjesme. Svi glazbenici koji su sudjelovali u snimanju albuma bili su tada sa mnom u New Yorku. Morali smo osloboditi osjećaje. Na tom albumu sviram različite skladbe. Sviram skladbu »Rabo de Nube« kubanskog skladatelja Silvija Rodrigueza, narodne pjesme »Wayfaring Stranger« i »Amazing Grace«, te »What's Going On« Marvina Gayea. Album »Lift Every Voice« je nešto posebno. Dodirnuo je srca ljudi i naišao je na odobravanje. </p>
<p>Davor Hrvoj</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="14">
<p>Kranjčar poput svevišnjega</p>
<p>U uobičajenoj utrci izricanja komplimenata na račun uspjeha nogometne reprezentacije i njenog novog stratega Zlatka Kranjčara u prvim su redovima, dakako, oni koji su ponajviše bili protiv Kranjčra i njegova izbora, tako da najtrezvenije, u cijelom kolopletu euforije, dodvoravanja i komplimentiranja, djeluje središnji akter priče – Zlatko Kranjčar</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Nakon sjajnog starta hrvatske nogometne reprezentacije u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2006. u Njemačkoj, poglavito poslije senzacionanog sretno-spretnog uspjeha u srijedu u Göteborgu protiv Švedske (1-0), središnje pitanje glasi: »Gdje je izbornik Zlatko Kranjčar bio do sada?«. Odnosno, zašto njega, nakon silaska sa scene karizmatičnog Miroslava Blaževića 2000. godine, mjerodavni nisu prepoznali kao pravu osoba za Ćirina nasljednika. Zašto su međuprostor morali popuniti najprije bljedunjavi Mirko Jozić, a potom stalno uvrijeđeni Otto Barić, koji nisu ostali u ugodnom sjećanju hrvatskom nogometnom puku? </p>
<p>Pitanje se postavlja s razlogom. Jest da su i Jozić, i Barić napravili vrlo mnogo već samom činjenicom održavanja kontinuiteta plasmana hrvatske nogometne reprezentacije na najveća natjecanja kao što su SP i EP. Zahvaljujući upravo kontinuiranom sudjelovanju na velikim natjecanjima, Hrvatski nogometni savez si je izgradio svojevrsnu eksteritorijalnost unutar hrvatskog sporta, tako da mu ne trebaju nikakve materjalne i ine pomoći ni od koga. Savez si je dopustio čak i taj luksuz da se kao kuća unutar kuće ponaša i kada se govori o problemima regularnosti po nizu pitanja u našem klupskom nogometu. </p>
<p> Kako se na sve dobro što postoji i što se napravilo gleda kao na nešto normalno i uobičajeno, tako se logičkim postavljalo pitanje uobičajene nadgradnje. A nadgradnja je, dakako, nešto povrh same činjenice plasmana na EP ili SP. To je, dakako, željena i očekivana, po mogućnosti što efektnija, sigurnija i efikasnija igra reprezentacije koju ne može prepoznati, izabrati, poticati i voditi svatko. Samo probrani, s tzv. »sedmim čulom« i posebnim vizionarskom sposobnošću da proročki vide iza brda, u stanju su iz ponuđenog tijesta, kakvo god bilo, zamjesiti tortu i staviti »pravog igrača na pravo mjesto«.</p>
<p>Sada, kad smo svi prezadovoljni i osokoljeni ohabrujućim startom reprezentacije, proizlazi da je Blažević na putu da dobije dostojnog nasljednika u – Zlatku Kranjčaru. Istom tom Kranjčaru koji je već više godina na svakom koraku uvjeravao sve i sva kako je upravo on predodređen za izbornika, jer jasno prepoznaje postojeće stanje i nudi patent koji će zadovoljiti sve zahjeve. No, zbog čestih promjena klubova, najčešće na Kranjčarovu štetu, na njega se kao na kandidata za izbornika nije gledalo s previše ozbiljnosti. Da nije bilo njegovog unutarnjeg glasa koji ga je uporno tjerao da uvjerava sve oko sebe kako reprezentacija mora kad-tad, po mogućnosti što prije, doći njemu u ruke, inače slijedi potop, sumnjamo da bi ga se na mala vrata proguralo u krug četvorice, unutar kojih je bio napravljen krajnji izbor. Kad je prigodom izbora knjiga spala na dva slova, zapravo kad je Katanec sam odustao od hrvatskoga kormila ra, shvaćajući da neće biti dočekan raširenih ruku, trebalo je posegnuti za »ziheraškom«providnošću. Pa je tako Marković kuglicu zaustavio na Kranjčaru, iako mu je ovaj bio rezervina rezerva u početku predizborničke kampanje. No, »glasa naroda«, garniran pojedinačnim autoritativnim stručnim mišljenjima koja su u dvojbi Katanec - Kranjčar, stali na stranu domaćega dečka i nogometnoga fajtera, »otjerao« je Kataneca. Pa je Marković bio primoran izabrati izbornika kojega zapravo nije htio. </p>
<p>Tko zna što bismo danas govorili i gdje bismo bili da je Hrvatsku preuzeo Srečko Katanec. . Bismo li i o Katanecu, kao što se sada preko svake mjere radi Kranjčaru, ispisivali traktate kao o svevišnjemu koji je u rekordnom roku postigao – nemoguće. Iako utakmice ipak igraju igrači.</p>
<p>Kako god bilo, ali u ovom trenutku Kranjčaru se zaista tepa kao svevišnjemu. Možda se zbog toga i ne bismo osvrtali, da najglasniji u tom ulizivanju nisu oni koji su najviše dvojili o njegovim izborničkim i karakternim vrijednostima odnosno slabostima. Srećom, u cjelokupnom natjecanju u traženju najprikladnijih riječi i epiteta koje valja izreći u korist novog izbornika, najtrezveniji nam se čini upravo glavni subjekt priče – Zlatko Kranjčar. Jest da ne skriva kako mu je drago što je njegova vizija igre i sastava pala na plodno tlo brže nego što je možda i sam vjerovao. No, upravo nas Kranjčar sve podsjeća da se već u prvoj slijedećoj utakmici protiv Bugarske 9. rujna dosta toga može narušiti. Stoga i oko sebe zahtijeva malo više skromnosti. </p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Nepisano pravilo kaže – novi prvak je Juventus</p>
<p>Sav talijanski nogomet i ove sezone će se njihati u ritmu Juventusa i Milana, jer to su dva najjača i najutjecajnija kluba na Apeninima. Interova simfonija je davno napisana – ljeti kupujemo, zimi gubimo. I posljednji u tom kvartetu velikana je Roma, klub kojem će i ove sezone nosivi stupovi biti Totti i Cassano</p>
<p>TORINO</p>
<p> – Davna su i zaboravljena vremena kada je talijanska nogometna liga bila svijet za sebe. Kvaliteta u popularnoj Serie A se raspršila, a novčani primat sada ukrašava engleske i španjolske klubove. Ipak, tri kluba sa sjevera Italije će vječno ostati nogometne institucije. U Juventusu, Milanu i Interu je zadržana tradicija iz tih »drevnih« vremena...</p>
<p>Po nepisanom talijanskom pravilu, ritmično se na tronu u posljednje vrijeme izmjenju dva kluba – Milan i Juventus. I vodeći se tom križaljkom, a s obzirom da je Milan prošlogodišnji prvak, ove je ponovno došao red na klub iz Torina.</p>
<p>Premda se uporno pokušamo sjetiti, no u posljednjih deset godina možemo zabilježiti tek jedan loš poslovni potez Juventusa. Naime, brzo su prestali vjerovati u Thierry Henryja. Zato i ovogodišnje osnaživanje kluba (Cannavaro, Zebina, Emerson i Ibrahimović) dobiva najvišu ocjenu, jer je Juventus pokušao ispuniti dva uvjeta – kvalitetu i izbjeći glamuroznost. Iako će vrijeme pokazati ispravnost, gotovo je sigurna jedna istina. Briljantnog Marcella Lippija mogao je zamijeniti jedino – Fabio Capello. Lukavi i promoćurni trener »iscijedit« će maksimum iz ionako kvalitetne momčadi.</p>
<p>U Milanellu je bilo tiho i bezvoljno ljeto. Još na proljeće su osigurali Stama i Dhorassoa, a naknadno je na San Siro »sletio« Hernan Crespo. No, preokupacija Berlusconija i Gallianija je bilo zaustaviti moguće odlaske. I to su obavili na savršeni način, cijelo društvo koje je 2003. postalo prvacima Europe i prošle godine najbolja momčad Italije, su ostali na okupu.</p>
<p>Susjedski klub Inter je ponovno odsvirao poznatu »simfoniju«. Ljeti kupujemo, zimi gubimo, makar ove sezone postoji jamstvo kako se drugi dio simfonije neće slušati u njihovoj svlačionici. Najnezahvalniji posao očekuje novog trenera Roberta Mancinija. Ambiciozni Mancini, koji se dokazao u Laziju, prije igračkih »rošada« mora umiriti nabujali prgavi karakter svojih igrača. Naime, kada su u istoj svlačionici Vieri, Recoba, Mihajlović i Veron može se očekivati jedino – skandal. No, činjenica je da se Inter napokon pametno pojačao (Davids, Cambiasso, Veron, Ze Maria...) i mogli bi naplatiti sve gubitničke godine tijekom devedesetih.</p>
<p>Ostatak lige šćućurit će se iza spomenutog trojca, no nešto veće aspiracije imaju Roma i Fiorentina. Privatno vlasništvo Francesca Tottija (klub iz Rima), promijenio je momčad i za trenera doveo Rudija Völlera, dok je povratnik u prvu ligu (Fiorentina) ludo poslovala posljednjih tjedana (došli Miccoli, Maresca, Nakata, Portillo, Ujfaluši, Jorgensen, Lupatelli...).</p>
<p>Stipe Karadžole</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Makelele se oprostio od reprezentacije</p>
<p>Za vrijeme Svjetskog prvenstva 2006. bit će mi 33 godine, mladi, poput Benoita Pedrettija nadolaze i treba im osloboditi mjesta u reprezentaciji</p>
<p>PARIZ</p>
<p> – Claude Makelele, vezni igrač londonskog Chelsea objavio je kraj reprezentativne karijere. Kao razlog je naveo okretanje klupskom nogometu i otvaranje mjesta u reprezentaciji mladim nogometnim nadama:</p>
<p>– Smatram da si igrač poput mene ne može dopustiti odazivanje na reprezenativne akcije ukoliko na njima ne nastupa. Za vrijeme Svjetskog prvenstva 2006. bit će mi 33 godine, mladi, poput Benoita Pedrettija nadolaze i treba im osloboditi mjesta u reprezentaciji. Moraju steći iskustvo prije nego li ih se baci u vatru na tako velikom natjecanju. </p>
<p>U podebljem popisu vrhunskih rezultata Makelele se može pohvaliti osvajanjem francuskog prvenstva s Nantesom (1995.), španjolskog s Real Madridom (2001., 2003.), te Lige prvaka 2002. s »kraljevskim klubom«. Prošle se sezone pridružio Chelseaju s kojim ima ugovor do 2008. godine.</p>
<p>Inače, Makelele je za francusku izabranu vrstu odigrao 35 utakmica, a svoju je odluku o napuštanju reprezentacije objavio izborniku Raymondu Domenchu prošli tjedan za vrijeme puta na kvalifikacijsku utakmicu za SP, koju su »trikolori« riješili u svoju korist pobjedom 2-0. </p>
<p>– Osjećao sam dužnost biti članom reprezentacije u prve dvije utakmice nakon Europskog prvenstva. Sada je dosta. Želio sam u razgovoru s izbornikom razjasniti situaciju. Poznajemo se vrlo dobro i on je shvatio što mi je ležalo na duši, završio je Makelele svoj razgovor, a time i reprezentativnu karijeru. (R/K. Đ.)</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Čačić ukinuo Castrov sustav </p>
<p>Iako se na umaškom turniru »vrtila« priča o kandidaturi Mihovila Švigira, inicijator ideje Slaven Letica nije uspio nagovoriti ključne ljude na takav projekt</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Radimir Čačić zadovoljio je svoje predsjedničke ambicije. Istina, Čačić je bio jedini kandidat za predsjednika Hrvatskog teniskog saveza, pa slavlje nije bilo upitno. Okupljeni članovi Skupštine na izbornoj sjednici jednoglasno su prihvatili Čačićevu ponudu, koji će tako i slijedeće četiri godine obnašati istu dužnost kao i prošlih 20 mjeseci. Iako se na umaškom turniru »vrtila« priča o kandidaturi uglednog člana zagrebačke sportske obitelji, uspješnog izdavača i urednika Mihovila Švigira, inicijator ideje Slaven Letica nije uspio nagovoriti ključne ljude na takav projekt. Očito je u suparničkim lobijima prevladao strah i manjak volje...</p>
<p>Čini se kako će u novom mandatu Čačić više vremena posvetiti tenisu. I dok je kao ministar većinu posla prepustio svojim suradnicima, sada neće dopustiti da Savez posluje bez njegove kontrole, budući da je u oporbi.</p>
<p>– Izvršna vlast oduzima puno vremena i energije. Oporba ima veliku prednost u smislu ležernosti. Stoga imam veću mogućnost aktivnijeg društvenog rada, kao što je ovaj, komentirao je Čačić.</p>
<p>I nadalje će najbliži Čačićev suradnik biti Davorin Prpić, na kojemu je zadaća dosljednog provođenja novog, nedavno verificiranog ustava. Najveću pomoć imat će u novoj-staroj izvršnoj direktorici Marini Mihelić, dopredsjedniku HTS-a Branku Staničiću i novoizabranim članovima Upravnog odbora (Zdenko Rečić, Darko Babić, Josip Jambrač, Slavko Rasberger, Zoran Grbić, Martin Sučić).</p>
<p>– Novi Statut daje mogućnost da se uspostavi normalan sustav. Povući ću paralelu s istinitim događajem. Kubanski ustav je donesen tako što je Fidel Castro izašao na glavni trg u Havani, pročitao tekst i milijun ljudi ga je aklamacijom odobrilo. To je kakti najdemokratskiji mogući ustav, možete misliti koliko u njemu ima demokracije!? Takav sustav smo mi imali, postojalo je predsjedništvo u kojem je većinu predstavljao predsjednik. A baza se sastojala od klubova, više manje od nikoga. Jer veze sa savezom praktički nisu postojale, pa je komunikacija bila slaba. Naravno da je tu bilo nereda, brkanje kompetencija, nedostatak kontinuiteta, izostanak bilo kakve profesionalnosti. A sad imamo temelj iz kojeg stručno možemo raditi na razini regija, financijski ih stimulirati i kontrolirati bazu. Osim toga, predstavnici regija mogu nesmetano izraziti svoje (ne)zadovoljstvo i stavove. Naravno, ima još mjesta za napredak, ali smo postavili osnovne pretpostavke za još bolju budućnost, zaključio je Čačić.</p>
<p>Igor Mijić</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Dalipagić u »Kući slavnih« </p>
<p>SPRINGFIELD</p>
<p> – Legendarni košarkaški reprezentativac Jugoslavije iz sedamdesetih i početka osamdesetih godina 20. stoljeća, Dražen Dalipagić (53) postao je članom košarkaške »Kuće slavnih« u američkom Springfieldu. Dalipagić je u karijeri tri puta bio proglašavan najboljim europskim košarkašem (1977., 1978. i 1980.), igrajući za reprezentaciju bivše države osvojio je 12 medalja na velikim natjecanjima među kojima i zlato na Svjetskom prvenstvu 1978. u Manili, zlato na Olimpijskim igrama 1980. u Moskvi, te tri uzastopna zlata na Europskim prvenstvima.</p>
<p>Osim Dalipagića, novi članovi »Kuće slavnih« su i član originalnog »Dream Teama« iz Barcelone 1992. Clyde Drexler, trener Bill Sharman (koji je već uvršten u »Kuću slavnih« kao igrač), Maurice Stokes, novak godine u NBA ligi 1956., olimpijska pobjednica Lynette Woodard, te vlasnik NBA momčadi Phoenix Suns Jerry Colangelo. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Peking im je predaleko</p>
<p>Neki od njih su se oprostili olimpijskim medaljama, neki su ih osvajali ranije tijekom uspješne sportske karijere, nekima će olimpijske medalje ostati tek nedosanjani san, a neki od njih nikada nisu ni išli na Igre da bi se tamo borili za medalje. Svima im je zajedničko tek to da su na neki svoj način obilježili dva, tri ili čak četiri olimpijska ciklusa u svjetskom ili barem hrvatskom sportu </p>
<p>Na Olimpijskim igrama u Ateni mnoge smo poznate hrvatske sportaše vjerojatno zadnji puta gledali na olimpijskim igrama. Neki od njih su se oprostili olimpijskim medaljama, neki su ih osvajali ranije tijekom uspješne sportske karijere, nekima će olimpijske medalje ostati tek nedosanjani san, a neki od njih nikada nisu ni išli na Igre da bi se tamo borili za medalje. Svima im je zajedničko tek to da su na neki svoj način obilježili dva, tri ili čak četiri olimpijska ciklusa u svjetskom ili barem hrvatskom sportu. A, Peking 2008. im je daleko, predaleko...</p>
<p>DUBRAVKO ŠIMENC: Mnogi misle da sa 38 godina naš vjerojatno najpopularniji vaterpolist nije trebao ići u Atenu. No, hiper-aktivni i svenazočni »Dudo« tamo je čak bio svojevrsni predvodnik svih naših olimpijaca, budući da je nosio hrvatsku zastavu na svečanom otvaranju Igara. Sve nakon toga bolje je zaboraviti i pamtiti njegovo olimpijsko zlato iz Seoula 1988. i srebro iz Atlante 1996. godine.</p>
<p>ZORAN PRIMORAC: U Ateni nije želio ni razgovarati o kraju svoje olimpijske karijere, koju je započeo još srebrnom medaljom u igri parova 1988. u Seoulu. U Pekingu sa 39 godina sigurno ne bi bio najstariji olimpijac, no malo je vjerojatno da će se još četiri godine održati na pozicijama (među 20 najboljih na svijetu) koje bi mu jamčile izravan plasman na OI 2008. Da bi Primorac – inače otac dvoje djece – nastupio i na svojim šestim uzastopnim Igrama svjetski bi stolni tenis trebao ući u fazu višegodišnje stagnacije, što nam se baš ne čini izvjesnim.</p>
<p>SLAVKO GOLUŽA: Kapetan naše rukometne reprezentacije ima stopostotni učinak na olimpijskim igrama: dva nastupa (Atlanta 1996. i Atena 2004.) – dvije zlatne medalje! Već poodavno, međutim, Goluža nije u udarnoj postavi reprezentacije, pa je Atena najvjerojatnije bila kraj njegove zlatne olimpijske priče. Isto vrijedi i za sva tri reprezentativna vratara iz Atene – Venia Loserta, Valtera Matoševića i Vladu Šolu. Iako vratari znatno stariji od 30 godina nisu u sportu nikakav raritet, u Peking će po odličja vjerojatno ići neki novi klinci.</p>
<p>NATAŠA VEZMAR: I u Sydney 2000. i u Atenu Nataša Vezmar je došla kao jedna od glavnih favoritkinja za pobjedničko postolje, no olimpijsko joj odličje očito nije suđeno. Najbolja hrvatska taekvondašica za četiri će godine već biti supruga i majka i teško ju možemo zamisliti kako se u Pekingu mlati s curama deset godinama mlađima od sebe. Svjetska odličja nikada neće pretočiti u olimpijska...</p>
<p>GORDAN KOŽULJ: Veliku karijeru će, nažalost, bez olimpijske medalje okončati i Gordan Kožulj. Tijekom dva olimpijska ciklusa stalno je bio među tri najbolja svjetska plivača na 200 metara leđno – što je garnirao brojnim odličjima, te svjetskim i europskim rekordima – no ni u Sydneyju ni u Ateni nije bio pravi. Sa 28 godina i obitelji (ovih će dana postati otac) Oimpijske igre u Pekingu su mu sigurno predaleko. Barem kada je riječ o odličjima.</p>
<p>BRANKO ZORKO: Iako olimpijske igre neće biti baš ono po ćemu ćemo ga pamtiti, već zbog činjenice da je početkom 90-ih godina sad već prošlog stoljeća bio jedini spomena vrijedan hrvatski atletičar, kao i zbog toga što su mu OI u Ateni bile pete uzastopne, Branko Zorko zaslužuje da ga spomenemo među olimpijcima koje u Pekingu nećemo gledati. Sa 41 godinom bit će za utrke na 1500 metara jednostavno – prestar. Ipak on nije Dragan Mustapić koji će, ne sumnjamo u to, i sa 45 godina negdje ispuniti normu za nastup na OI 2008.</p>
<p>NIKOLAJ PEŠALOV: Za Hrvatsku je osvojio medalje u Sydneyju i Ateni, prethodno je u Barceloni i Atlanti olimpijske medalje donio Bugarskoj. Pešalov je na olimpijskim igrama uzeo sve što se moglo i još malo više, pa je malo vjerojatno da će u Peking ići samo da bi nastupio. On je svoje olimpijske medalje osvojio... </p>
<p>Višestrukih olimpijaca koji su se u Ateni oprostili od Igara ima, naravno, još. Mogli bismo još spomenuti streljačicu Mirelu Skoko-Ćelić, kanuistu Danka Hercega, atletičara Sinišu Ergotića, jedriličara Karla Kurerta... Tko zna, možda netko od njih ipak demantira naše prognoze o olimpijskom »umirovljenju«.</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Vodeni nojevi pogurnuli glavu duboko u bazen</p>
<p>Dani nakon mizernog nastupa u Ateni - iza Hrvatske su se plasirali samo Kazahstan i Egipat - u domaćim vaterpolskim krugovima prolaze u socijalističkoj maniri svi smo mi odgovorni, a zapravo se krivica prebacuje na nekog imaginarnog drugog </p>
<p>SPLIT</p>
<p> - Vaterpolisti su postali ljubomorni na uspjehe rukometaša, koji su im definitivno preoteli primat. Dani ponosa i slave pripadaju prošlosti, a deseto mjesto hrvatske vaterpolske momčadi na netom završnim Olimpijskim igrama je neshvatljivo, s obzirom da je naša reprezentacija sastavljena od vrhunskih igrača poput Hinića, Barača, Smodlake, Fatovića, Štritofa..., i po kvaliteti pripada samom svjetskom vrhu. Iza Hrvatske su se na OI plasirali samo Kazahstan i Egipat. Nemoguće!? Moguće, i te kako moguće! Stoga se pitanja sama množe. Što se to dogodilo na OI u Ateni? Koji su razlozi kraha? Kada ćemo dobiti odgovore i pravu analizu uzroka i posljedica? </p>
<p>Dva tjedan po završetku Igara vaterpolisti se ponašaju kao nojevi, zabili su glave duboko u bazen i do sada se nije ozbiljnije porazgovaralo, proanaliziralo o grčkoj tragediji našeg još do jučer trofejnog sporta. Pojedinčani istupi Bebića(predsjednik Stručne komisije), Antunovića (bivši trener Mladosti i reprezentacije), Matutinovića (iskusni splitski trener) više izgledaju kao hvatanje pozicija pred predstojeće izbore, nego ozbiljna analiza gorućih problema. I izbornik Roje nije ponudio ništa konkretno, preuzeo je odgovornost i to je kao to. Stoga dani nakon mizernog nastupa u Ateni prolaze u socijalističkoj maniri svi smo mi odgovorni, a zapravo se krivica prebacuje na nekog imaginarnog drugog. </p>
<p>Predsjednik Hrvatskog vaterpolskog saveza Niko Grabić uložio je golemi napor, poduzeo mnogo akcija da bi vaterpolu vratio sjaj, no čini se da se utopio u sivilu arahaične i trome organizacije, koju su mu servirali suradnici. Tako Stručna komisija egzistira kao paralelni izbornik i više raspravlja o igraču više i manje nego što brine o ukupnom napretku. Danas bi Stručni savjet trebao osim stručnjak za vaterpolo imati i stručnjaka za marketing, pa financije... i tako s gotovim poslovima dolaziti pred Upravni odbor. Usporedo s tim problemom lako je uočiti i slabosti natjecanja. Već smo upozoravali o besmislenom načinu odigravanja prvenstva, pogotovo prvog dijela u kojem su utakmice završavaju dvocifrenom razlikom pogodaka za pojedini klub. Kao i činjenici da bi u jednom kolu bila slobodna po dva kluba (!?), pa tako ispada da je igračima bolje gledati vaterpolo nego igrati. Sve ovo skupa ukazuje da vaterpolsku kuću trese duboka kriza.</p>
<p>Ispratili smo vaterpoliste u Atenu s nadom u medalju, a ambicije su građene na kvaliteti momčadi. No, nismo mogli pretpostaviti da će igra biti daleko ispod ukupnog zbroja pojedinačne kvalitete. Neshvatljivo je koliko su igrači u napadu bili udaljeni jedan od drugoga, pogotvo od sidraša, do kojih je dolazilo malo lopti (dvostruko manje nego što je slučaj kod naših suparnika) i to uglavnom u paraboli (samim tim bez prave snage, nekorisne). Obrana s igračem manje je prepuštena procjeni pojedinca, pa se tako gubila kompaktnost. Što je uostalom i bila karaktersitika »vodenih vatrenih«. Djelovali su kao grupa stranaca, pa pogoci primljeni u posljednjim sekundama nisu ništa drugo nego pokazatelj nepripremljenosti za veliko natjecanje.</p>
<p>Vratari (Vićan i Volarević) su posebno poglavlje. Svaka niska lopta je za njih smrt, što vaterpolsko oko lako primjeti, pa bi onda u skladu i s tim spoznajama trebalo koncipirati i vježbe. Nadamo se da se rasprave o neuspjehu neće pretvoriti u govorancije korisne tek za predizbornu kampanju. Valjda će se napokon više razbijati glava o suštini problema nego zbog borbe za fotelje.</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Hrvatskoj košarci želim da nađe put povratka</p>
<p>Košarka je kao momčadski sport otišla najdalje u korištenju kondicijskih programa. Neven uvažava moje prijedloge, spreman je za nove ideje. Jer, trenažni proces se mijenja i onaj tko misli da sve zna, propada </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Joško Vlašić, otac naše najbolje visašice, ovog ljeta, osim Blankinog nastupa na Olimpijskim igrama u Ateni, stigao se pozabaviti i košarkaškom reprezentacijom koja ovih igra kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2005. godine, Vlašić je dio stručnog stožera kojeg vodi izbornik Neven Spahija i bio je na klupi u Jazinama gdje je prošle srijede hrvatska reprezentacija uvjerljivo svladala Rusiju. </p>
<p>– Uključen sam u rad reprezentacije i stalo mi je da se vidi rezultat. Košarka je jedan od najljepših sportova i jedan od rijetkih globalnih sportova gdje je konkurencija ogromna. Hrvatskoj košarci želim da nađe put povratka, utakmica u Zadru pokazala je kako ova momčad može puno, kazao je Joško Vlašić koji je ovih dana ponovno u Splitu nakon odrađenih treninga s košarkašima. </p>
<p> l Od kad datira vaša suradnja sa HKS-om?</p>
<p>– Radio sam s košarkašima Splita nekoliko sezona, nakon toga i s Nikolom Vujčićem. Dobro poznajem splitski dio reprezentacije, Ukića, Rančića, Žižića, Vujčića. Prošle godine dogovorio sam suradnju s Igorom Jukićem, nositeljem kondicijske pripreme reprezentacije. </p>
<p> l Trener ste u individualnom sportu, kakav je rad s košarkašima?</p>
<p>– Najvažniji je individualni pristup svakom sportašu. Jer ne dolaze svi isto pripremljeni, nemaju svi iste potrebe. Što više prilagodimo vježbe svakom sportašu, manja je mogućnost pogreške. Isto tako, sportaš mora osjetiti kako uz vaš rad postaje bolji, onda se stječe povjerenje i nema problema na treningu. </p>
<p> l Kako je surađivati s Izbornikom Nevenom Spahijom?</p>
<p>– Košarka je kao momčadski sport otišla najdalje u korištenju kondicijskih programa. Neven uvažava naše prijedloge, spreman je za nove ideje. Jer, trenažni proces se mijenja i onaj tko misli da sve zna, propada. Izbornik ipak u svemu nosi najveću odgovornost. </p>
<p> l S obzirom na vaše obveze uz Blanku, koliko ćete biti u mogućnosti raditi s košarkašima, do kada ćete biti u programu reprezentacije? </p>
<p>– Pripreme traju 100 dana, sada je tu i Miljenko Rak i svatko je odradio svoj dio, jer nitko nije profesionalac. Pobjeda protiv Rusije i nadam se protiv Švedske, stavila nas je u poziciju da već možemo razmišljati o pripremama za EP sljedeće godine. Pritom ne treba biti bahat i misliti da je sve gotovo. Ipak, otvara nam se dosta prostora za kontinuirani rad, možemo i isprobavati neke nove stvari u radu s košarkašima. </p>
<p>O sadašnjem stanju Blanke Vlašić kojoj je viroza odnijela dragocjene centimetre u atenskom finalu, Joško je kazao: </p>
<p>– Planirali smo da nakon Atene Blanka ima još pet nastupa, no sada se nadamo mogućnosti nastupa na posljednjem mitingu, finalu atletske sezone u Monte Carlu. Želio bi da tamo nastupi, vrati samopouzdanje i na pravi način zaključi sezonu, kazao je Joško Vlašić. </p>
<p>Nakon Atene bilo je nesuglasica s Hrvatskim olimpijskim odborom, no Vlašić kaže da je sve izglađeno: </p>
<p>– Već četiri godine HOO nam je jako velika potpora, vrlo smo zadovoljni suradnjom. No, neke parcijalne stvari nisu štimale. Šteta ako je 99 posto u redu da zakažemo u onom jednom postotku koji može donijeti razliku. Razgovarali smo nakon Atene, mislim da ćemo još kvalitetnije surađivati.</p>
<p>Iva Perdec Augustić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="22">
<p>Cheneyjeva izjava o Kerryju uzbunila predizbornu scenu</p>
<p>Ako bi Kerry bio predsjednik, velika je vjerojatnost da bi Ameriku pogodio novi, žešći i razorniji teroristički udar, kaže Dick Cheney. Ta bi izjava, koja se, doduše, temelji na osnovnoj filozofiji republikanske kampanje, mogla naštetiti Bushu </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - U danima obilježavanja treće obljetnice terorističkih napada na SAD, i samo pedeset dana do predsjedničkih izbora, Ameriku je uzbudio novi skandal. Dick Cheney, potpredsjednik SAD-a (i naravno, kandidat za potpredsjednika u još jednom mandatu), u predizbornom je govoru ponudio apokaliptična upozorenja na račun demokratskog kandidata Johna Kerryja. Cheney je rekao kako je »vrlo vjerojatno da bi SAD bile opet pogođene još razornijim terorističkim udarom ako predsjednik SAD postane John Kerry«! </p>
<p>Ova je predizborna kampanja već ionako, kako se slažu američki analitičari, dosegla dosad jedva zabilježene »niske« napade kandidata, s retorikom kakve još nije bilo otkako se kampanje prenose na televiziji. No, najnoviji Cheneyev istup općenito se drži skandaloznim. Reutersov analitičar John Whitesides piše kako je sadašnja kampanja za mnoge birače više nalik crtiću Tom i Jerry, nego negdašnjim predizbornim debatama, poput one davne između Lincolna i Douglasa.</p>
<p>Zalud se Cheney odmah pokušao ispraviti, rekavši kako nije mislio ništa loše, nego samo to da bi pobjeda Kerryja Americi donijela povratak pasivnog stanja duha, onog od prije 11. rujna 2001.</p>
<p>Iz demokratskog su tabora odmah uslijedila ogorčena reagiranja, ali i među republikancima se pojavila opravdana bojazan da bi ova Cheneyeva izjava mogla naštetiti Bushu.Cheney je to što je izjavio doista rekao na svoj grubi način (u govoru u kome se, kako se izvještava, nije niti jednom osmjehnuo), ali u biti ta se teza oslanja na ono na čemu Bush i temelji svoju kampanju, samo što to dosad nitko nije rekao tako grubo i apokaliptično. Amerika bi bila sigurnija od terorista ako bi predsjednik i dalje bio Bush, nego kada bi u Bijelu kuću ušao Kerry - glavna je poruka Busheve kampanje.</p>
<p>Ovom političkom nesmotrenošću, kažu neke analize, Busheva kampanja »kreće se po vrlo sumnjivom terenu« i vrlo je vjerojatno da takvim izjavama ne samo da neće pridobiti birače centra ili još neopredijeljene birače, nego bi ih prije mogla izgubiti. Mimo razine na kojoj su mnogi uznemireni »katastrofalnom (ne samo katastrofičnom) retorikom« prije svega u Bushevoj, ali i u Kerryjevoj kampanji (u obje se barata izrazima poput »idioti, divljaci«, primjerice), stratege Busheve kampanje, pogotovu nakon Cheneyeve apokaliptične izjave, počinje zabrinjavati i sama Cheneyeva pojavnost. Budu li odlučivale nijanse, izgled, mimika, izraz lica kandidata - sve bi to moglo postati odlučujuće. </p>
<p>Cheney, »čovjek koji se nikad ne smije, a jedva da se ikad osmjehuje«, zabrinjava republikanske stratege koji zaključuju da bi s takvim imidžom i takvom retorikom Cheney prije mogao odbiti birače, nego ih privući.</p>
<p>S druge strane, jasno je da će takve poruke u Bushevoj kampanji birači još mnogo puta čuti do izbora, ne doduše tako nespretno izgovorene. Ali činjenica je da se tako apokaliptične izjave u predizbornim kampanjama nisu čule još iz vremena Lyndona Johnsona, koji je u kampanji godine 1964. na televiziji dao emitirati spot s »nuklearnom gljivom«, sugerirajući da bi svijet zadesila nuklearna kataklizma ako bi u Bijelu kuću ušao njegov protivnik, republikanac Barry Goldwater.</p>
<p>Cheneyevu grubost mnogi su skloni tumačiti pokušajem Busheve kampanje da skrene pozornost javnosti s drugog skandala, također povezanog s Bushem, naime, sa sve dramatičnijom pričom o načinu na koji je Bush izbjegao odlazak u rat u Vijetnamu, izbjegavajući čak i ono malo obveza koje je, umjesto toga, imao u teksaškoj nacionalnoj gardi. Sada se, uz to, pojavljuje još i nova knjiga o Bushu, koja bi također mogla imati zanimljivo razorne posljedice: »The Family: The Real Story of the Bush Dynasty« (Familija: Prava priča o dinastiji Bush), u kojoj autorica Kitty Kelly iznosi navodna svjedočenja čak i Sharon Bush, bivše supruge Busheva brata, koja, u knjizi, tvrdi da je George W. Bush uzimao kokain u Camp Davidu u vrijeme kada mu je otac bio predsjednik SAD-a. Sharon Bush već je požurila demantirati da je tako nešto izjavila, ali knjiga, kako bi to rekao Salman Rushdie, »već putuje prema cilju«.</p>
<p> Ankete govore da, zasad, Bush može uživati u lagodnoj prednosti pred Kerryjem. Time i Newsweek objavljuju da je ta prednost 52-41 posto, ali tu su i upozorenja da bi taj rezultat mogao biti izravna posljedica publiciteta koji je imala republikanska konvencija u New Yorku, te da na prave, realne omjere, ipak treba pričekati još koji tjedan. New York Times čak vjeruje da će se prave posljedice republikanske konvencije u anketama vidjeti tek za koji tjedan. Busheva prednost uopće nije tako velika kako sada izgleda, slažu se analitičari. Osim toga, sve ako bi ona i bila tako velika, to za Busha ne bi nužno moralo biti dobro. Naime, četiri puta na izborima u posljednjih 50 godina (1948, 1968, 1976. i 1980.) kandidat koji je na početku rujna imao u anketama veliku prednost, na kraju je izgubio izbore.</p>
<p>Krešimir Fijačko</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Blair za nasljednika odgaja Alana Milburna? </p>
<p>Izdigavši Milburna na ključni položaj izbornog stratega, Blair je namjerno marginalizirao svog ambicioznog ministra financija Gordona Browna - s kojim je gotovo na ratnoj nozi </p>
<p>LONDON (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Prije godinu dana britanski ministar zdravlja Alan Milburn dao je ostavku, tvrdeći da se želi više posvetiti obitelji. Na izričitu molbu premijera Tonyja Blaira, Milburn se međutim vratio – i to u prvi politički plan. Dodijeljena mu je, naime, ključna uloga izbornog stratega. Nije isključeno da ga Blair odgaja i za svog - nasljednika.</p>
<p>Alan Milburn sjedit će u kabinetu, ali neće imati nikakav ministarski resor. Prava uloga bit će mu da kroji stranačku platformu za izbore 2005., te koordinira izborni nastup. </p>
<p>Tradicionalno je to bio teritorij britanskog ministra financija, Gordona Browna, te će Milburnovo imenovanje vjerojatno izazvati trzavice među vladajućim laburistima. </p>
<p>Sukob s Brownom</p>
<p>Alan Milburn je blairovac i modernizator, dok je Gordon Brown oprezniji prema reformama. Njih dvojica već su se sukobljavali u prošlosti. Izdigavši Milburna na ključni položaj izbornog koordinatora i stratega, Blair je, kako se tumači, namjerno marginalizirao svog ambicioznog ministra financija, Browna - koji već godinama i sam gaji premijerske ambicije. </p>
<p>Idući britanski opći izbori mogli bi se održati već dogodine, a na njima će Tony Blair pokušati ostvariti treću za redom laburisitčku pobjedu. Pozicionirajući se već sada za izlazak pred birače, on je Milburnu dao jednu od najvažnijih pozicija u britanskoj vladi i u vladajućoj Laburističkoj stranci. Sve oči uperene su sada u Gordona Browna, a promatrači gorljivo čekaju na njegove prve javne reakcije. Za sada ih još nije bilo, no ministar financija navodno je privatno bijesan što je izgubio kontrolu nad planiranjem izbora. Blairov potez vjerojatno neće proći bez stanovitih napetosti i lomova, ali premijer je osjetio potrebu da jače nametne svoj autoritet. Vjeruje se da Blair želi odgojiti Alana Milburna za svog nasljednika, nakon što je s Gordonom Brownom izgubio strpljenje. Brown već dugo očekuje da mu Blair prepusti vlast, pozivajući se pritom na stari neformalni dogovor među njima. Blair do sada nije pokazivao nikakvu želju da ode.</p>
<p>Premijer izgubio strpljenje</p>
<p>Dugotrajne napetosti između premijera i njegovog ministra financija u zadnje su vrijeme ponovo eksalirale. No, Downing Streetu je, čini se, dosadilo Brownovo manevriranje iza scene i Blair je konačno izgubio strpljenje. Britanski premijer ostao je bez nekih važnih suradnika i savjetnika, pa bi Alan Milburn trebao popuniti i tu prazninu. Jedan od njegovih ureda bit će u Downing Streetu broj deset, da uvijek bude pri ruci Blairu. Zbog svega toga slobodno se može reći da je Milburnova zvijezda u usponu. </p>
<p>Kao ministar, Milburn je bio jedan od najdinamičnijih i najambicioznijih članova Blairovog kabineta. Zadnju godinu proveo je međutim sastavljajući ideje za idući laburistički izborni program. </p>
<p>Milburnovo imenovanje signalizira, međutim, da prevladavajući vjetar i dalje puše u smjeru novih, tržišno obojenih reformi u britanskom javnom sektoru – bilo to pravo redovnom laburističkom članstvu i zastupnicima, ili ne. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Slovenija: Janša zaostaje za Ropom</p>
<p>LJUBLJANA</p>
<p> - Tri tjedna prije četvrtih slovenskih parlamentarnih izbora stranka liberalnih demokrata (LDS) sadašnjeg premijera Antona Ropa, sudeći po najnovijim anketama, ima znatnu prednost pred demokratima (SDS) njegova glavnog izazivača Janeza Janše.</p>
<p>Prema anketi koju je u subotu objavilo ljubljansko Delo, na izbore 3. listopada izaći će 73 posto birača. To je nekoliko postotaka više nego prije četiri godine, ali ne ukazuje na mobilizaciju biračkog tijela kakva bi se očekivala u slučaju da birači žele radikalne političke promjene i dolazak na vlast Koalicije Slovenija koju uz Janšinu stranku čine demokršćani iz Nove Slovenije Andreja Bajuka.</p>
<p>Prema istraživanju Delove agencije provedene na 713 birača, Rop bi zadržao premijerski položaj jer bi njegova stranka osvojila 34 posto glasova, a njegovi potencijalni koalicijski partneri iz Udružene liste socijalnih demokrata (ZLSD) 8,5 posto. Ukoliko bi u koaliciju poslije izbora uspio privući Podobnikovu Pučku stranku (SLS) s njenih četvero do petero zastupnika ili otprilike isti broj Jelinčičevih nacionalista (SNS), Rop bi u novom parlamentu mogao imati većinu. </p>
<p>Janšin SDS bi, sudeći po istraživanju, i dalje bio najjača oporbena stranka sa 23 posto glasova, a Bajukova Nova Slovenija morala bi se zadovoljiti sa 8,5 posto iako je na europskim parlamentarnim izborima u Sloveniji u svibnju bila najuspješnija stranka. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Rop: Odbijanjem sporazuma o granici Hrvatska napravila povijesnu pogrešku </p>
<p>LJUBLJANA</p>
<p> - Odbijanjem da potpiše parafirani sporazum o granici Drnovšek-Račan iz 2001. godine Hrvatska je napravila povijesnu pogrešku jer je to bio dobro izbalansiran kompromis, izjavio je u razgovoru za mariborski list Večer od subote slovenski premijer Anton Rop.</p>
<p>»Hrvatska je tim propustom napravila povijesnu pogrešku jer se radilo o objektivno optimalnom kompromisu«, rekao je Rop, dodajući da Slovenija podržava ulazak Hrvatske u Europsku uniju, ali samo ako za to ispuni uvjete koje je ispunila i Slovenija.</p>
<p>Odbijanjem da prihvati sporazum Drnovšek-Račan kojim je preko morskog koridora Slovenija dobivala dodir s međunarodnim vodama Hrvatska je, ustvrdio je Rop, sama sebe dovela u vrlo nezgodan položaj. »Hrvatska je stvorila dugoročni problem i niz konflikata, a riješila nije ništa«, rekao je Rop u »Večeru«. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Clinton napustio bolnicu</p>
<p> NEW YORK</p>
<p> – Bivši američki predsjednik Bill Clinton (58) u subotu je napustio newyoršku Prezbiterijansku bolnicu pet dana nakon što mu je ugrađena četverostruka srčana premosnica. Clinton je prevezen u svoj dom u Chappaqui u predgrađu New Yorka.»Clinton se osjeća odlično. Bio je u laganoj šetnji bolničkim hodnicima i njegova zdravstvena situacija se nastavlja popravljati«, kazao je glasnogovornik bivšeg američkog predsjednika. Clinton je u bolnicu doveden zbog jakih bolova u prsima. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>UN dobio pse tragače bombi </p>
<p>NEW YORK</p>
<p> – Uoči zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih naroda newyorška policija darovala je UN-u dva psa dresirana za traženje bombi.</p>
<p>Labradori Jet i Candy pomoći će u osiguravanju zgrade UN-a prije dolaska šefova država te ostalih visokih dužnosnika. Do kraja godine UN bi trebao dobiti još tri psa tragača.</p>
<p>»Oni će nam olakšati pregled prostorija i hodnika u samoj zgradi«, kazao je Albert Lyttle, zadužen za osiguranje UN-a.</p>
<p>Na zasjedanju Generalne skupštine UN-a, koja će se održati 21. rujna, očekuje se dolazak 67 predsjednika, 27 premijera, dva dopredsjednika i najmanje 80 ministara vanjskih poslova. (H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="28">
<p>U slučaju »Salonita« pravna je država bila i brza i pravedna, što ohrabruje </p>
<p>U Splitu je 8. rujna objavljena odluka Visokoga trgovačkoga suda iz Zagreba prema kojoj se obustavlja stečajni postupak u dioničkom društvu »Salonit« iz Vranjica nadomak Solina.</p>
<p>Kao što je javnosti poznato, u lipnju ove godine pokrenut je stečajni postupak u tvornici »Salonit«, unatoč tome što za to nije postojao niti jedan jedini valjani razlog i što je »Salonit« poslovao izrazito kvalitetno. O tome najbolje govori činjenica da je tvrtka u prvih šest mjeseci 2004. ostvarila dobit od više od sedam milijuna kuna.</p>
<p>Odluka Visokoga trgovačkoga suda iz Zagreba o obustavi stečaja mogla bi imati dalekosežne pozitivne posljedice ne samo za »Salonit« nego i za inozemna ulaganja, a vjerojatno i za budućnost Hrvatske u cjelini. Naime, u slučaju »Salonit« pravna država bila je i brza i pravedna i djelovala je u duhu najboljih tradicija zapadne civilizacije. Točno tako kako je potrebno za ulazak u Europsku uniju. </p>
<p>Zbog svega toga od svega srca pozdravljam taj događaj, i kao jedan od rijetkih hrvatskih industrijskih poduzetnika želio bih poručiti svim inozemnim i domaćim ulagačima da mogu bez straha nastaviti ili započeti svoje pothvate u Hrvatskoj. Jer, o postignutim dometima pravne države i o njihovoj sigurnosti ulaganja bolje od ikoga i ičega svjedoči i primjer »Salonita«, gdje je danas tvrtka »Robsons Holding« najveći pojedinačni ulagač. </p>
<p>Želim zahvaliti svima onima u sustavu pravosuđa koji su na bilo koji način doprinijeli da se jedna nepravedna odluka poništi i održi pravni poredak u osjetljivom području poduzetništva i otvori prostor za smjelije prodore. S moje strane i sa stane ostalih vlasnika »Salonita« to otvara nove obveze u promišljanju budućnosti i pokretanju novih poduzetničkih projekata za dobrobit Hrvatske i njenih građana. </p>
<p>JOZO ĆURKOVIĆ najveći mali dioničar »Salonita« d.d. i bivši direktor »Salonita«</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Zašto bi se Hrvati odricali svoga jezičnog blaga, svojih zavičajnih govora</p>
<p>Da je poznati hrvatski književnik, sveučilišni nastavnik i akademik Pavao Pavličić napisao ono što je ovih dana objavljeno u našem tisku zasigurno iznenađuje sve govornike naših zavičajnih govora, kajkavskog, čakavskog i ostalih idioma, npr. dubrovačkog, pa bodulskih i istarskih govora, šokačke ikavice itd. Naime, on se oborio na one koji u medijima inzistiraju na tome da govore u dijalektu kako bi bili ležerni i neposredni. </p>
<p>»Tko kaže da je baš to ona kvaliteta koju u javnosti želimo dobiti?« – pita Pavličić. Čak tvrdi da govornici na dijalektu vrijeđaju dio svoje publike koja govori drukčije. »Ukratko«, tvrdi Pavličić, »nema načina da se u javnim medijima govori u dijalektu a da to ne bude naopako.« To je njegov temeljni zaključak, pa veli: »Nema nam druge nego u medijima govoriti književno. Sve drugo je gluplje.«</p>
<p>Svašta! Praf kajgod! Ako je za njega »sve drugo naopako i glupo«, zašto, dosljedno tomu, ne inzistira da se iz svih radijskih i televizijskih programa isključe i sve narodne pjesme na zavičajnim izričajima: međimurske i zagorske, istarske i dalmatinske...? Umjesto »Vehni, vehni, fijolica«, zapjevajmo »Usahni, usahni, ljubičice«, da bismo se, prema Pavličiću, razumjeli.</p>
<p>Ukinimo i javno izvođenje u medijima svih književnih djela napisanih na dijalektalnim književnim osnovama – od Marulića do Krleže. Prevedimo Krležine »Balade« na štokavski, jer, kako veli Pavličić, »književni je jezik svima zajednički, pa govoreći tako, niti koga isključujemo, niti obmanjujemo, niti vrijeđamo«.</p>
<p>Oh, Bože, je li moguće da jedan naš književnik i akademik tvrdi kako, govoreći javno svojim materinskim zavičajnim jezikom, bilo koga obmanjujemo i vrijeđamo? Zašto bi se Hrvati odricali svoga najvećega jezičnog blaga, svojih zavičajnih govora? Ja uživam slušajući pravoga Dubrovčanina kad govori svojim idiomom, jednako tako rado slušam Istrane i Šokce, i svoje Međimurce kad nastupaju na televiziji. To je naše blago, tim se možemo ponositi, možemo se dičiti. </p>
<p>IVO HORVAT Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Ovdje Berlinski zid još nije pao</p>
<p>Volio bih da mi predstavnici »nevladinih organizacija« koji su kritizirali Katoličku crkvu zbog zbivanja u Sv. Roku, pogotovo Vesna Teršelič i Žarko Puhovski, odgovore na nekoliko pitanja. Simo Dubajić se je od 1990. u više navrata hvalio za ubojstvo 36 tisuća ljudi od kojih 29 tisuća Hrvata u Kočevskom rogu. Samo to je ekvivalent od osam Katynskih šuma. Tamo je, prema svjedočenju bivšega poručnika u školi rezervnih oficira partizana Ivana Gugića, otpremljeno više od dvadeset vagona odjeće žrtava.</p>
<p> Zašto vi nikada niste tražili da se sudi Dubajiću i stotinama drugih takvih komunističkih zločinaca od kojih neki i danas slobodno šetaju po Hrvatskoj i izvan nje? Zašto još šutite o tome da glavni naredbodavac pokolja u Maceljskoj šumi, gdje je ubijeno oko 13 tisuća ljudi, među njima 29 svećenika, danas živi u najelitnijem dijelu Zagreba?</p>
<p>Neki strani stručnjaci (Rummel, Scott, Heinsohn i dr.) stavljaju Tita među deset najvećih zločinaca dvadesetoga stoljeća po broju žrtava, što mediji u Hrvatskoj prešućuju, a što je odavno dokumentirano i u velikoj mjeri utvrđeno i u izvorima bivše države. U knjizi »Prvi korpus NOV« (Karlovac, 1987., str. 122) piše da je »u ustaničkoj stihiji pobijeno oko 2000 Muslimana u Kulen Vakufu« 5. rujna 1941., a u Politici od 1. veljače 1951. Aleksandar Ranković kaže: »kroz naše zatvore prošlo je od 1945. do 1951. 3, 777.776 osoba a likvidirali smo 568.000 narodnih neprijatelja«, itd. Je li vi mislite da Tito zaslužuje da najljepši trg u Zagrebu nosi njegovo ime?</p>
<p>Vi do današnjega dana niste osudili velikosrpsko istrjebljenje nesrpskih naroda. Samo u razdoblju od 1918. do 1921. srpska je vojska pobila desetine tisuća Albanaca na Kosovu i u Albaniji i spalila 230 sela. Za vrijeme srpske okupacije Makedonije, koja je proglašena »južnom Srbijom«, tisuće je ljudi, ponajviše žena i djece, ubijeno, a srpske vlasti konfiscirale su i opljačkale više od sedamsto 700 crkava i manastira i 636 škola i protjerali sve svećenike i učitelje u Srbiji... </p>
<p>Nacionalna je sramota i tragedija da se i nakon više od desetljeća od pada komunizam vode takve rasprave o naravi titoizma. Ovdje Berlinski zid za mnoge, očito, još nije pao, a Hrvatska je na dobrom putu da postane Sjeverna Koreja Europe. </p>
<p>DAVOR GLASNOVIĆ Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Što ima smiješno u tome da se ljudima kaže da vodu i struju treba štedjeti</p>
<p>Pročitavši članak »Tisuću paških zapovijedi« (Vjesnik, 6. rujna 2004.) o pisanim pravilima za turiste u Novalji, bila sam zgranuta. Ponajviše zajedljivim i omalovažavajućim tonom. </p>
<p>U okruženju u kojemu živimo, u kojemu ljudi ne znaju najosnovnija pravila ponašanja i socijalnog življenja u zajednici, »tekst koji kola internetom« trebalo bi shvatiti edukativnim, a ne ga ismijavati. Stoga ton članka smatram neprimjerenim – ne zalažemo se valjda za totalni nered i necivilizacijsko ponašanje naših građana!? </p>
<p>Pravila koja je gospođa Barbara napisala pravila su uljuđenoga dijela naših ljudi. Što ima smiješno u tome da se ljudima kaže da vodu i struju treba štedjeti, da resursi nisu vječiti? Da se pristojno ponašaju? Zaista, krajnje smiješno. Čestitam! </p>
<p>MARIJA JANČIJEV Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="32">
<p>Dekanović u pritvoru, a u istrazi o ženinu ubojstvu brani se šutnjom </p>
<p>OSIJEK</p>
<p> - Nakon što su Antuna Dekanovića u petak priveli policajci PU vukovarsko-srijemske zbog osnovane sumnje da je ubio suprugu Mariju (52), u subotu je bio na saslušanju kod istražne sutkinje Županijskog suda u Vukovaru Zlate Sotirov. Branio se šutnjom, a sutkinja mu je dvodnevni pritvor. Osumnjičenik je isti dan odveden u Okružni zatvor u Osijeku.</p>
<p>Poznati vinkovački ugostitelj i hotelijer osumnjičen je da je ubio suprugu u noći na četvrtak u stanu u Ulici kralja Zvonimira, u središtu Vinkovaca, doznajemo od županijskog državnog odvjetnika Božidara Piljića. Bilo je dojavljeno da je sutradan ujutro upravo Dekanović pronašao surpugino mrtvo tijelo u stanu u kojem su živjeli. Očevidom je utvrđeno da je Marija Dekanović ubijena vatrenim oružjem - zadobila je dvije ustrijelne rane u grudi. Obdukcijski nalaz obavljen u Općoj bolnici u Vinkovcima potvrdio je da je Marija Dekanović umrla nasilnom smrću zbog prostrijelne rane grudnog koša. Istraga o ubojstvu se nastavlja.</p>
<p>Inače, Dekanović je vlasnik poduzeća »Son-ugo-cor« u čijem je sklopu hotel »Slavonija« u Vinkovcima, nekoliko restorana na autocesti Zagreb-Lipovac, te zagrebački restorani »Dubravka« i »Dukat«. </p>
<p>S. Č. D.</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Grujić: Još je 1189 nestalih, a tražimo podatke od SCG-a i BiH </p>
<p>VARAŽDIN</p>
<p> - »Na popisu Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti još je 1189 osoba nestalih u Domovinskom ratu, pa potraga mora biti vrlo aktivna dok ne dobijemo sve informacije od onih koji ih imaju, dakle predstavnika Srbije i Crne Gore te Bosne i Hercegovine«, rekao je u subotu u Varaždinu pomoćnik ministrice Ivan Grujić tijekom obilježavanja 13. obljetnice odlaska posljednje skupine varaždinskih policajaca u obranu Vukovara. »Pokušat ćemo doći do informacija i o mjestima mogućih masovnih grobnica i pojedinačnih grobišta na ranije okupiranim područjima, no pregovori prilično ovise i o unutarnjopolitičkoj situaciji u Srbiji i Crnoj Gori. S dosadašnjim rezultatima ne mogu biti zadovoljan niti ću to biti dok ne dobijemo odgovore na sva otvorena pitanja«, naglasio je Grujić. </p>
<p>Blaženka Đurđek, predsjednica Udruge zatočenih i nestalih branitelja Varaždinske županije, podsjetila je da se još traga za petoricom varaždinskih policajaca koji su u Vukovar otišli 11. rujna 1991. </p>
<p>U povodu 13. obljetnice odlaska varaždinskih policajaca u Vukovar, u Policijskoj upravi varaždinskoj položeni su vijenci i zapaljene svijeće. U katedrali je koncelebriranu svetu misu zahvalnicu predvodio varaždinski biskup msgr. Marko Culej. </p>
<p>Programu obilježavanja nazočili su i pomoćnica savjetnika za unutarnju politiku u Uredu predsjednika Republike Sanja Krvavica, te zamjenik ministra unutarnjih poslova Zlatko Gledec. </p>
<p>Mihaela Zagoršćak</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="34">
<p>Jedino HT ima pravo prodati 1,10 kilograma mesa kao dva kilograma </p>
<p>Proširit ćemo tužbu protiv HT-a i Republike Hrvatske podnesenu zbog pretplate i zaračunavanja sekundi kao cijele minute. Telefonska pretplata, htio to netko priznati ili ne, ipak je izvor ekstraprofita koja Hrvatski telekom stavlja u povoljniji položaj na tržištu u odnosu na sve druge davatelje javnih usluga, kaže Ilija Rkman </p>
<p> U godinu dana primjene Zakona javilo nam se 195.000 potrošača. Najviše je pritužbi na trgovce koji, unatoč propisima, odbijaju zamijeniti robu u roku od šest mjeseci, te na kršenje odredaba iz jamstvenog lista </p>
<p>Udruga Potrošač sastavljat će tzv. crnu listu kršitelja propisa i objavljivati je na svojoj internetskoj stranici i u medijima. Najprije namjeravamo ispitati kvalitetu deterdženata na domaćem tržištu jer ima indicija da su slabije kvalitete nego ti isti proizvodi u inozemstvu, odnosno da se lažnim reklamiranjem zavarava kupce. Zakon za to predviđa kaznu od 100.000 kuna </p>
<p>Zakon o zaštiti potrošača već je godinu dana u primjeni, ali još nisu doneseni podzakonski akti, a i u javnosti se slabo znaju prava potrošača pa svaki odlazak u trgovinu može biti udar na ta prava. O tome kako su potrošači od štenaca postali psi čuvari svojih prava, zašto ne bi trebali plaćati telefonsku pretplatu i HRT-ovu naknadu, te kako nadziru kvalitetu proizvoda na domaćem tržištu razgovarali smo s Ilijom Rkmanom, predsjednikom Saveza udruga »Potrošač«. </p>
<p> l Koliko je realno očekivati da se ukine plaćanje telefonske pretplate?</p>
<p>- Ovih dana prikupljat ćemo još punomoći po svim većim gradovima za proširenje tužbe u predmetu »Društvo Potrošač protiv Hrvatskog telekoma i Republike Hrvatske zbog protupravne naplate telefonskih usluga u nepokretnoj telefonskoj mreži«. Sporna je pretplata i zaračunavanje sekundi kao cijele minute. Dosad su održana dva ročišta poslije kojih ni Hrvatski telekom ni država nisu ispunili sudske zahtjeve. </p>
<p> Telefonska pretplata, htio to netko priznati ili ne, ipak je izvor ekstraprofita koja HT stavlja u povoljniji položaj na tržištu u odnosu na sve druge davatelje javnih usluga. HT jedini ima pravo prodati kilogram i 10 dekagrama mesa, a naplatiti kao da je prodao dva kilograma. Zbog toga je deset ljudi pokrenulo građansku parnicu protiv HT-a, a već sad imamo više tisuća punomoći na sudu. </p>
<p>Na trećem ročištu, na temelju zahtjeva sutkinje, očekujemo da ćemo napokon vidjeti famozni ugovor o koncesiji HT-a, koji je bivša vlast još 2001. obećala dati na uvid hrvatskoj javnosti. </p>
<p> l Kako bi pitanje telefonske pretplate trebalo biti riješeno? </p>
<p>- »Potrošač« i dalje inzistira da se provede odluka Ustavnog suda iz 2001. - dakle, da pretplata bude naznačena na telefonskom računu i da za njezinu cijenu korisnik telekomunikacijskih usluga nešto dobije. Primjerice, u Velikoj Britaniji u protuvrijednosti tristotinjak kuna mjesečno može se neograničeno razgovarati u nacionalnoj telefonskoj mreži. </p>
<p>Osim toga, nije istina ni da su međunarodni telefonski pozivi iz Hrvatske među najjeftinijima, jer se iz SAD-a za pet dolara može razgovarati s Hrvatskom 40 minuta. Očekujemo da se potrošačima ponudi osjetno više korisničkih paketa gdje telefonska pretplata neće biti pokriće za priču da ona služi za održavanje telekomunikacijskog sustava.</p>
<p> l Kako stati na kraj astronomskim telefonskim računima?</p>
<p>- Više smo puta upozoravali da se postupi prema odredbama zakona. To znači da u najkraćem roku mora početi s radom Hrvatska agencija za telekomunikacije i Vijeće korisnika telekomunikacijskih usluga, koji su ovlašteni i za reguliranje odnosa između davatelja telekomunikacijskih usluga i potrošača, dakle korisnika tih usluga.</p>
<p> Ovako se moramo baviti i telefonskim računom u iznosu od čak 147.000 kuna. Radi se o starijoj osobi u mirovini koja je nepokretna. Prošle godine uspjeli smo riješiti telefonski račun u iznosu od 80.000 kuna za dva mjeseca. Nakon ekspertize, na temelju prijave Vijeću za telekomunikacije, utvrđeno je da vlasnik računa nije sam koristio telefonsku liniju već je bilo »upadanja« na privatnu telefonsku liniju. Korisnici Interneta, pak, moraju obratiti više pažnje na upite koje slijede kad se radi o skidanju određenih sadržaja s mreže. </p>
<p> l Moraju li potrošači plaćati i RTV-pretplatu?</p>
<p>- Riječ je o pristojbi koja je tako definirana Zakonom o HRT-u. No, ona zapravo znači neku vrstu poreza na televizijski ili radijski prijamnik. Odgovor na to morat će dati Ustavni sud ili neka druga institucija, jer imamo mnogo pritužbi potrošača koji tvrde da imaju televizor, ali ne gledaju HTV već programe drugih televizija. Taj prijepor netko mora razriješiti kad imamo sve više satelitskih i kablovskih programa. No, ako se ukine pretplata, može se postaviti pitanje financiranja televizijskog programa jer postoje ograničenja u emitiranju reklama u udarnim terminima. </p>
<p> l Jesu li potrošači još na udaru javnih poduzeća koja imaju monopol na pružanje usluga?</p>
<p>- Što se tiče silnih dodataka na osnovni račun, HEP ima mjesečnu naknadu od 15 kuna koja je prije dvije godine bila predmetom prosvjeda. To je četiri puta niža naknada od one za telekomunikacije. No, pitanje je što je teže održavati - elektroenergetski sustav ili telekomunikacijsku mrežu. Zbog nekvalitetne elektroenergetske mreže, odnosno variranja napona u njoj, posebno u manjim mjestima, u tzv. sivim zonama, događa se da pregore kućanski aparati. Hrvatska još nije preuzela obvezujuću normu Europske unije o visini napona od 230 volti. </p>
<p> l Kako ćete kontrolirati kvalitetu proizvoda na domaćem tržištu što vam omogućuje Zakon? </p>
<p>- Potrošač je dogovorio suradnju s Institutom Končar, Euroinspektom i Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo koji će ispitivati kvalitetu robe. Sastavljat ćemo tzv. crnu listu kršitelja propisa i objavljivati na svojoj internetskoj stranici i u medijima. Najprije namjeravamo ispitati kvalitetu deterdženata koji se prodaju u domaćim trgovinama. Ima indicija da je njihova kvaliteta znatno niža od kvalitete proizvoda koji se pod istim nazivom prodaju u inozemstvu, odnosno da se lažnim reklamiranjem zavarava potrošače. Zakon za to predviđa kaznu od 100.000 kuna. Roba ne odgovara deklaraciji i obrnuto, čemu smo vrlo često svjedoci. </p>
<p>Iako je položaj potrošača danas bolji nego prije, uz pojedince, žale nam se i mnoge tvrtke zbog kršenja prava. U godinu dana primjene Zakona javilo nam se 195.000 potrošača. Najviše je pritužbi na trgovce koji, unatoč propisima, odbijaju zamijeniti robu u roku od šest mjeseci. Osim toga, česte su pritužbe na kršenje odredaba iz jamstvenog lista. </p>
<p> l Kako se potrošači najbolje mogu sami zaštititi?</p>
<p>- Moraju poznavati svoja prava i biti spremni da se za njih izbore. Trenutačno 20 posto potrošača poznaje svoja prava, a za dvije godine, dakle 2006., trebalo bi ih biti gotovo 60 posto. Potrošači moraju shvatiti da imaju pravo buniti se i tražiti povrat novca za nekvalitetnu robu ili uslugu. No, isto tako, zaštita potrošača nije zaštita neplatiša koji ne podmiruju račune za struju ili vodu. </p>
<p>Ne smije se, međutim, dopustiti da se komunalnim poduzećima ide na ruku, pa i da povećavaju svoje plaće na račun potrošača. Primjerice, na Krku se voda plaća po principu što više trošiš, manje plaćaš, pa bolje prolaze oni koji imaju apartmane, od običnih smrtnika. Očito, pred zakonom nismo svi jednaki. Takvi postupci pokušavaju se opravdati time da se mora osigurati novac za turističku sezonu. Tamošnja tvrtka »Ponikve« ima 32 kategorije potrošača, a takvo ponašanje vodi tome da nitko više neće htjeti plaćati vodu. </p>
<p> l Što je s provedbom Nacionalnog programa zaštite potrošača?</p>
<p>- Nacionalni program je prihvaćen ovih dana i ide u saborsku proceduru. Potrebna je sustavnija edukacija potrošača pa će do kraja godine biti osnovana tri savjetovališta za potrošače gdje će moći dobiti i početnu pravnu pomoć kao i niz uputa. Predviđen je i projekt obučavanja manjih skupina radi rješavanja pitanja važnih za zaštitu potrošača, ali i za civilno društvo. Uz to, s Ministarstvom prosvjete se dogovara mogućnost da djeca o potrošačkim pravima uče u osnovnoj školi. Ove godine na temu zaštite potrošača bila su dva maturalna rada, jedan diplomski i nekoliko seminarskih radova.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Linić: Laž i diskvalifikacije karakteristične su za Piršića</p>
<p>U Hrvatskoj se sve više suočavamo s onim što je u svijetu prisutno, a to su konkurencija, problem tržišta i industrijske špijunaže. Sve ono na čemu je radila bivša koalicijska vlast, nije dobro za konkurenciju izvan Hrvatske i ona će se protiv toga boriti svim sredstvima. Pritom će iskoristiti građanske udruge, međunarodne ugovore, Europsku uniju i nametati ograničenja </p>
<p>Čelnik udruge Eko Kvarner Vjeran Piršić prije desetak dana podnio je predstavku Povjerenstvu Hrvatskoga sabora za sprečavanje sukoba interesa u kojoj upozorava da je čelnik parlamentarnog odbora za zaštitu okoliša i prostorno uređenje Slavko Linić u dvostrukom sukobu interesa - kao bivši potpredsjednik koalicijske vlade brani njezinu odluku o uključenju Hrvatske u projekt Družba Adria koji predviđa izvoz nafte iz Ruske Federacije preko Bjelorusije, Ukrajine, Slovačke, Mađarske i Hrvatske do luke Omišalj, te da pripada interesnom naftnom lobiju. S tim u vezi, razgovarali smo za Nedjeljni Vjesnik sa Slavkom Linićem. </p>
<p> l Kakav je vaš odgovor na optužbe? </p>
<p>- Tipično je za Hrvatsku da se diskreditacijama pokušava postići osobni uspjeh. Takvim ljudima u Hrvatskoj nije cilj naći rješenje nego isticati sebe, stvarati senzacije i praviti buku. Iza mene stoje rad i rezultati, a o projektu Družba Adria mogu stručno govoriti, jer mi za to daju pravo godine rada u Ini. Netočno je da sam odbio parlamentarnu raspravu o projektu, već sam rekao da nam nije potrebna politička rasprava te da će Sabor imati priliku razgovarati o Janafu i projektu nakon iznesenih rezultata Studije utjecaja na okoliš. </p>
<p> l Dakle, rasprava u Saboru je sasvim izvjesna?</p>
<p>- Dapače. Studija jasno pokazuje na koje je načine moguće ući u projekt i kolika je njegova cijena. I Odbor će o njoj donijeti zaključke zajedno s ekolozima koji će biti pozvani na sjednicu, te se očitovati o nužnosti saborske rasprave. Vlada ima pravo potpisati takve sporazume, a Sabor se opet može drukčije očitovati. No, i za Sabor je važno imati Studiju. Laž, neistine i diskvalifikacije karakteristične su za Piršića. Potrebno je malo strpljenja, a ne da se političkim pritiscima utječe na razrješavanje osjetljive teme. </p>
<p> l Zašto podupirete taj projekt?</p>
<p>- Energetika je vrlo bitna za stabilnost hrvatskog gospodarstva. Hrvatska zasad ima i treba imati monopol u transportima, infrastrukturi i projektima kao što su magistralni plinovodi i naftovodi. Treba iskoristiti geopolitičku i geostratešku poziciju Hrvatske koja ima energetsku i prometnu infrastrukturu, zbog čega može postići goleme prihode. U deviznoj bilanci može ostvariti izvanredne profite. K tomu, gospodarska djelatnost na Jadranu previše je za vrijeme Domovinskog rata bila prepuštena Italiji i Sloveniji kad smo izgubili dobar dio morskog prometa. To se mora vratiti. </p>
<p> l Ekolozi tvrde da se preuveličava gospodarska korist tog projekta.</p>
<p>- Oni nisu stručnjaci. Treba imati gospodarski razvoj i ulagati u zaštitu da taj razvoj što manje negativno utječe na okoliš. </p>
<p> l U Janafu ističu da projekt omogućava intenzivnije uključivanje u naftovodnu mrežu Europe i bolju povezanost s izvorima nafte zemalja kaspijskog područja i Ruske Federacije. Što bi Hrvatska konkretno dobila tim projektom?</p>
<p>- Energetika je sigurnost i budućnost razvoja, pa je i naftovod dio razvojnog potencijala Hrvatske. Ovisnošću da cijelu energetiku gradimo na uvozu nafte i plina, ugrožavamo svoju deviznu stabilnost, jer se moramo boriti za izvoz i nadoknaditi te devize. </p>
<p> Naravno da je okoliš izložen riziku i opasnostima. No, što više novca imate, više možete uložiti pa će rizici biti manji. Ako se promet odvija kroz hrvatski dio naftovoda, onda će biti manje tankera koji će dolaziti na suprotnu stranu Jadrana. Tako ćemo moći više nadzirati kretanje tankera, njihovu aktivnost i bit ćemo više prisutni na tržištu.</p>
<p> l Nekoliko europskih vlada ponudilo je Hrvatskoj besplatnu recenziju Studije utjecaja na okoliš. Jeste li je pročitali i što mislite o toj ponudi?</p>
<p>- Nisam je vidio, a kao ekonomist, mogu je ocjenjivati samo u dijelu ekonomske isplativosti. Vjerujem u rad naših stručnjaka. Osobno me iritira što deset puta veća prerada i proizvodnja u Italiji nikoga ne smeta, a istodobno, činjenica da će rad naftovoda smanjiti zaradu nekih stranih kompanija nekoga opterećuje. </p>
<p> l Hoće li balastne vode ugroziti turizam na Kvarneru?</p>
<p>- O tome ne želim politički debatirati. Studija će pokazati ima li rješenja i kolika je cijena. </p>
<p> l Piršić je izjavio kako ih je jedan predsjednikov savjetnik nazvao »talijanskim plaćenicima« jer iza Eko Kvarnera navodno stoji talijanski lobi koji želi projekt za luku Trst. </p>
<p>- Vjerujem da je to bilo izrečeno zbog Piršićeve prošlosti. On je povezan s naftom, ima tvrtku i od nje živi, ali to je nebitno. U Hrvatskoj se sve više suočavamo s onim što je u svijetu prisutno, a to su konkurencija, problem tržišta i pitanje industrijske špijunaže. Sve ono na čemu je radila bivša koalicijska vlast, a to je jačanje Hrvatske u prometnom povezivanju, nije dobro za konkurenciju izvan Hrvatske i ona će se protiv toga boriti svim sredstvima. Pritom će iskoristiti građanske udruge, međunarodne ugovore, Europsku uniju i nametati niz ograničenja. U protivnom, konkurencija će morati spuštati cijene, ulagati u zaštitu, a to sve nije voljna. </p>
<p> l Poručujete da naftovod nije poželjan za konkurente u Italiji i Sloveniji?</p>
<p>- Upravo tako jer će se onda ponovo vratiti teret u riječku luku ako uspijemo osigurati željezničku infrastrukturu. Zato je tragedija da je premijer Ivo Sanader obustavio projekt željeznice. Nafta u Hrvatsku dolazi u tankerima Jadranom i mi plaćamo taj transport. Probajte vidjeti tko sve zarađuje na tome. Tržište nafte na Mediteranu neće više biti tako važno ako ruska nafta bude prisutna u Jadranskom moru. Transporti su vrlo bitni za konkurentnost i pozicije na tržištu. </p>
<p> Ljiljana Mamić Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Hrvatska bi trebala imati 30.000 vezova </p>
<p>Zbog nedostatka vezova u marinama tijekom ljeta velik broj nautičara nedopušteno sidri po raznim uvalama na našoj obali. Upravo bi gradnja novih marina bila u funkciji zaštite mora i obale, a time bi se sve to stavilo pod kontrolu i naplatu te bi se otvorila i mnoga radna mjesta. Ako, pak, ne želimo graditi marine, onda treba broj jahti u našim vodama ograničiti na deset tisuća. Tako nešto, priznat ćete, izvan svake je pameti, kaže Barbieri</p>
<p>Tijekom glavne turističke sezone hrvatskim Jadranom svakodnevno krstari oko 30 tisuća plovila, a to je skoro tri puta više nego što Hrvatska ima vezova u svoje 42 marine. Iz tog razloga, veliki broj tih brodova sidri na divlje, od čega naša zemlja ima više štete nego koristi. Zato smo razgovarali s nekadašnjim direktorom ACI-ja Veljkom Barbierijem, koji, iako u mirovini, i danas intenzivno radi na jednom od projekata razvoja hrvatskog nautičkog turizma. </p>
<p>l Gospodine, Barbieri, što mislite o hrvatskoj nautičkoj dilemi - graditi ili ne nove marine?</p>
<p>- Ono što nam se prije događalo na kopnu, kad nismo imali kampova, pa su nam turisti kampirali gdje se kome htjelo, sad nam se događa i na moru. Zbog nedostatka vezova u marinama, tijekom ljeta velik broj nautičara nedopušteno sidri po raznim uvalama na našoj obali. Upravo bi gradnja novih marina bila u funkciji zaštite mora i obale, a time bi se sve to stavilo pod kontrolu i naplatu, pa bi se otvorila i mnoga radna mjesta. Ako, pak, ne želimo graditi marine, onda treba broj jahti u našim vodama ograničiti na deset tisuća. Tako nešto, priznat ćete, izvan je svake pameti. To bi bilo kao da zabranimo daljnju izgradnju novih kampova. </p>
<p>l Je li točno da Hrvatska nema razvojnog programa u nautičkom turizmu?</p>
<p>- To nije točno. Jer, ako Hrvatska u nečemu ima razvojni program, onda je to u nautičkom turizmu. Nažalost, u Hrvatskoj nije važno je li neki program dobar ili loš, već, tko stoji iza njega. Uz projekt »Sto turističkih lučica« postoje i drugi projekti za izgradnju marina na našoj obali, od ACI-jevog do privatnih projekata. Ja osobno s grupom stručnjaka trenutno radim na projektu »Južni Jadran« prema kojemu bi na 17 lokacija, od Cavtata, Zatona i Slanog do Lastova i Vela Luke bile podignute marine. Dubrovačko-neretvanska županija ima 29 posto ukupne dužine naše obale, a svega 4,5 posto vezova u marinama. Ovim nautičkim projektom izgradnje marina ta Županija želi pobjeći iz nautičke nerazvijenosti. Investitori su Ingra i Županija dubrovačko-neretvanska, a cilj je da im se u tome pridruže jedinice lokalne samouprave i privatni poduzetnici. Za realizaciju tog projekta trebalo bi od pet do šest godina. </p>
<p>l Neki u šali znaju reći da su na hrvatskoj obali marine gradili jedino austrijski car Franjo Josip, a potom, dugo nakon njega, Veljko Barbieri. Prema Vašem sudu mogu li se te »carske« lučice kvalitetno staviti u funkciju nautičkog turizma? </p>
<p>- Te lučice tehnološki ne bi mogle zadovoljiti potrebe današnjih nautičara, a odavno su pretrpane i domaćim barkama. U ACI-ju smo većinu marina izgradili od 1983. do 1985., a 1989. i 1990. još marine u Ićićima i Korčuli. ACI je u minulih deset godina nazadovao, njegova 21 marina doslovce se pretvorila u parkiralište za 6800 brodova u moru i 2500 na kopnu. Te marine bile su najbolje na Mediteranu, a danas rade s istrošenom, 20 godina starom opremom. ACI traži hitnu i temeljitu obnovu - materijalnu, financijsku, tehnološku i kadrovsku. Jer, treba imati na umu da onaj tko ima ACI, ima u rukama i Jadran. Uvjeren sam da je poslovno paraliziranje ACI-ja učinjeno kako bi ga se rasprodalo unutar interesnih lobija, a sve bez ideologije i politike. ACI bi morao ići u privatizaciju, a prije toga u sanaciju. Država bi u njemu trebala zadržati vlasnički udio od 51 posto, a grupe marina trebale bi se organizirati u društva s ograničenom odgovornošću.</p>
<p>l Kakva je trenutna situacija sa vezovima u grčkim i turskim marinama?</p>
<p>- U trenucima kad je ACI bio moćan mediteranski nautički lanac, Grčka i Turska imale su nekoliko zastarjelih marina. Na našu žalost, te su zemlje u međuvremenu izgradile niz kvalitetnih marina s vrlo privlačnim cijenama usluga. Međutim, naša prednost je u ljepoti hrvatske obale, koju nemaju ni Grčka ni Turska, a ni Italija. Naposljetku, ACI poslovno nisu uspjeli uništiti upravo zbog fantastičnih lokacija na kojima se marine nalaze. </p>
<p>Kad je riječ o projektu izgradnje malih marina na našoj obali, od 60 do 100 vezova, treba imati na umu da bi 37 posto tih vezova bilo u naseljenim mjestima, a 63 posto u uvalama. Sve bi se to moglo graditi uz pomoć privatnog kapitala i poslovnih banaka, a bez pomoći državnog proračuna. Na državi bi bilo jedino da riješi »papire« oko gradnje, te da garantira investitorima da će dobiti koncesije i ovlaštenja, a sve to putem javnog natječaja. </p>
<p>l Što mislite o gradnji marina za mega jahte na našoj obali?</p>
<p>- Najprije, pod mega jahtama podrazumijevaju se brodovi duži od 50 metara, a takvih tijekom godine u naše vode još uvijek ne dolazi veći broj. Te jahte su obično na vezu u mondenim ljetovalištima, poput Monte Carla, gdje imaju okruženje koje traži super bogata klijentela. Hrvatska sve to još uvijek nema. Ako bi se kod nas u budućnosti i gradile takve marine, mislim da bi prva trebala biti podignuta na dubrovačkom području. </p>
<p>Umjesto što »obnavljamo« Drugi svjetski rat, u Hrvatskoj bi trebali prestati s političkim prepucavanjima preko razvojnih programa, te krenuti u novu fazu razvoja turizma. Prema mojoj procjeni, Hrvatskoj bi trebalo 30 tisuća vezova što se sa postojećim programima izgradnje marina i lučica može ostvariti. </p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="37">
<p>Škare Ožbolt: Ja ne biram vježbenike</p>
<p>»Nemam namjeru komentirati optužbe koje su u subotu izašle u jednom dnevnom listu o namještanju posla za sudskog vježbenika u Dubrovniku, jer kad bi se ispitivalo tko je mladić koji se toliko ljuti, onda bi sigurno došli do HDZ-a i članstva u HDZ-u«, rekla je ministrica pravosuđa »Vjesniku«</p>
<p>NATAŠA ZEČEVIĆ </p>
<p>ILOK</p>
<p> – »Nemam namjeru komentirati optužbe koje su u subotu izašle u jednom dnevnom listu o namještanju posla za jednog sudskog vježbenika u Dubrovniku, jer kad bi se ispitivalo tko je mladić koji se toliko ljuti, onda bi sigurno došli do HDZ-a i članstva u HDZ-u, pa je potpuno bespredmetno komentirati na takav način«, kazala je u subotu za Vjesnik ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt prilikom svečanog otvaranja nove zgrade Općinskog i Prekršajnog suda u Iloku. </p>
<p>Prema njenim riječima, povjerenstvo je tijelo koje predlaže izbor vježbenika, a ministrica kaže kako je taj mladić već nekoliko puta pokušavao dobiti to mjesto, no niti ga je ona predložila, niti je to u njenoj ovlasti. »Razgovarala sam s tim mladićem koji mi je rekao da je hadezeovac i da ga zbog toga trebam imenovati. No, tada sam mu rekla da ja ne biram vježbenike«, dodala je Škare Ožbolt. </p>
<p>Komentirajući haaške optužnice ministrica je istaknula kako vjeruje da će generali Markač i Čermak biti pušteni na slobodu, budući da je haaška tužiteljica pismeno poslala da se ne protivi njihovom puštanju. Pitanje je samo kada će se sastati sudsko vijeće i kada će sazvati raspravu te donijeti konačnu odluku te dodala kako ne vjeruje da će biti novih optužnica. </p>
<p>S obzirom da je u subotu navečer otvorena i iločka berba grožđa, ministrica je komentirala i novi Zakon o prometu od 0,0 promila. »Unatoč svemu treba nam prometne kulture u zemlji, a što se tiče ovih šokantnih mjera, što se budu brže uvodile to će brže i nestajati iz kruga zakonskih mjera«, kazala je ministrica. Također je dodala kako će cijela Europa uskoro ujednačiti kriterije promila u svojim državama pa će sve zemlje imati kriterij od dopuštenih 0,3 promila alkohola.</p>
<p>Ministrica je u subotu potpisala kupoprodajni ugovor između iločke tvrtke Iteks i Ministarstva pravosuđa, kojim je Ministarstvo kupilo za 1,7 milijuna kuna zgradu u kojoj će biti smještena oba suda. Također, Ministarstvo planira u sljedećoj godini utrošiti oko dva milijuna kuna za uređenje suda te dodatnih dva u 2006.</p>
<p>Otvaranjem suda, naglasila je ministrica, rasteretit će se sud u Vukovaru, čime će se smanjiti zagušenost.</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Njemačke kazne za hrvatske plaće</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Uspoređujući nove iznose kazni za prometne prekršaje u Hrvatskoj s onima koji se ubiru na njemačkim cestama, jasno je da su hrvatski zakonodavci krojili novi zakon o sigurnosti prometa prema njemačkom modelu. </p>
<p>No, naša usporedba nekih najčešćih prometnih prekršaja i visine kazni pokazuje da, kad se kune pretvore u eure, u hrvatskom zakonu ima i nešto izvorno domaće. . Primjerice, ako se u naseljenom mjestu dopuštena brzina prekorači za 10 kilometara na sat, trebalo bi platiti 26 eura više nego njemački građani. </p>
<p>Kao nadomjestak, pa makar tek formalno, za tih skupih 10 kilometara na sat više u naselju, novi nam je zakon omogućio da se na otvorenoj cesti vozimo do 10 kilometara na sat preko ograničenja bez ikakvih sankcija. Nijemci za to plaćaju 10 eura.</p>
<p>Štoviše, njemačka je legislativa pomno razradila kazne za brzine tako da se one povećavaju za svakih pet kilometara na sat prekoračenja, a ne za 10 do 20 kilometara kao u Hrvatskoj. Njemački je model - pošteniji. </p>
<p> Prema hrvatskom zakonu, primjerice, tamo gdje je ograničenje na 50 kilometara na sat, vozač koji vozi 51 kilometar, platio bi istu kaznu i zaradio bodove kao i vozač koji vozi 70 km. A prema njemačkom zakonu, taj drugi vozač dobio bi višu kaznu i negativne bodove, a prvome bi se naplatila tek - niža kazna.</p>
<p>Hrvatski građani u odnosu na njemačke plaćaju i tridesetak eura više ako se nisu vezali pojasom i ako u vožnji razgovaraju na mobitel bez hands-free uređaja.</p>
<p> Izuzevši odredbu o (ne)dopuštenoj razini alkohola u krvi, svi jednako strogo kažnjavaju pijane vozače. U biti, sve su kazne gotovo podjednake. Realno, nije bila neka umjetnost skrojiti zakon po uzoru na njemački. No, bila je prava umješnost nametnuti ga hrvatskim građanima koji su barem deset puta siromašniji od njemačkih.</p>
<p>Ipak, moglo je biti i gore. Prema francuskom prometnom zakonu, zbog prometnih prekršaja može se završiti i u zatvoru. </p>
<p>Kazne koje se u nas mjere u desecima i ponekom stotinom eura, u Francuskoj dosežu tisuće, pa i desetke tisuća eura. Štoviše, kada francuski policajci oduzmu dozvolu, to nije na mjesec, dva, ili na pola godine, nego u pravilu na - tri godine.</p>
<p>Iako se francuska prometna legislativa na prvi pogled čini iznimno složena, zapravo je vrlo logična. Francuzi su sve prekršaje podijelili u pet »klasa«, plus šestu, »klasu delikata«, u kojoj su prekršaji za - zatvor. </p>
<p>Čak na tri do deset godina u zatvor može otići krivac nesreće u kojoj je bilo ozlijeđenih osoba, a kamoli ne i poginulih. Uz to će platiti i kaznu od 30 tisuća do 150 tisuća eura, te trajno ostati bez dozvole. </p>
<p>U zatvor će na tri mjeseca otići i vozač koji nakon što je već bio kažnjen, opet prekorači brzinu više od 50 kilometara na sat, dok će šest mračnih mjeseci zaraditi i vozač koji dva puta u tunelu vozi bez držanja potrebnog razmaka. </p>
<p>Naravno, istodobno ostaje i bez vozačke na tri godine, plaća visoke kazne uz negativne bodove. U Francuskoj se čak na dvije godine ide u zatvor za vožnju s više od 0,8 promila alkohola u krvi. Pritom se plaća 4500 eura kazne, a slijedi i 6 kaznenih bodova, što bi bilo taman dovoljno da se nakon tri godine bez dozvole, krene iznova u autoškolu.</p>
<p>Francuski se prometni zakon obrušio najviše na alkohol jer on, prema službenim statistikama francuske vlade, uzrokuje 34 posto nesreća s mrtvima svake godine, odnosno oko 42 posto nesreća u kojima su poginuli mladi od 18 do 24 godine. F</p>
<p>rancuska kao domovina najboljih svjetskih vina(rija), unatoč crnoj statistici, ipak tolerira do 0,5 promila alkohola u krvi, dok se vožnja s 0,5 do 0,8 promila kažnjava trima negativnim bodovima, oduzimanjem dozvole na tri godine i novčanom kaznom od 135 eura.</p>
<p>Francuzi jednako tretiraju prekoračenja brzine u naseljenom mjestu i izvan njega, a u tim najčešćim prekršajima, osim kad se radi o alkoholu, u pravilu ne naplaćuju suviše visoke kazne. Velika većina kazni - za <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT>, pretjecanje, crveno svjetlo, u pravilu je po 135 eura. Debeli iznos preko toga, na koji smo po zakonima naviknuti i mi i Nijemci, Francuzi radije naplaćuju dugotrajnim oduzimanjem dozvole, negativnim bodovima te - vozačkom i psihološkom edukacijom vozača.</p>
<p>Kako je krenulo s 0,00 odredbom, možemo s pučkoga stanovišta, zaključiti da smo, unatoč kaznama neprimjerenima standardu hrvatskih građana, imali sreće što se naši zakonodavci nisu ugledali (još) i na Francuze. </p>
<p>No, nije posve točno da »francuskih veza« uopće nema u našem Zakonu o sigurnosti prometa. Naš zakon spominje mogućnost zatvora za ponovljenu vožnju pod utjecajem alkohola, kao i francuski. Odredba »130/110/90/50«, koja se odnosi na dopuštene brzine, također postoji i u francuskom, ali i još nekim zakonima zemalja EU-a. </p>
<p>Jedino što su naši zakonodavci propustili učiniti, a što imaju i Nijemci i Francuzi, jest razdvojiti ograničenja brzina za »dobre« i »loše« vremenske uvjete. Tako su, poput modernih Europljana, mogli propisati da nijedno vozilo po magli ne smije voziti više od 50 kilometara na sat. </p>
<p>Time bi i naš jedinstveni »product of Croatia«, bio još bliži svojim europskim korijenima.</p>
<p>Tomislav Pupačić</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Osvojili više od 200 vojarni, a još nemaju status branitelja </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - »Branitelji nisu branili svoju domovinu zbog nekakvih povlastica, no neki su ih ipak nazivali povlastičarima i govorili da su invaliditet stjecali na povratku iz 'Mirnih krovova'. Naprotiv, branitelji su imali samo jednu povlasticu, a to je bila ona da su vlastitom ljubavlju i svojim tijelima branili svoju domovinu«, rekla je potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor na subotnjem skupu na Velesajmu kojim je obilježena 13. obljetnica blokada i osvajanja vojarni bivše JNA. </p>
<p>Prigodnu svečanost u povodu 13. rujna, dana kad je izdana zapovijed za blokadu i osvajanje, organizirala je Udruga dragovoljaca Narodne zaštite, uz pokroviteljstvo potpredsjednice Vlade. </p>
<p> Na skupu su bili čelni ljudi resornog ministarstva, predstavnici svih braniteljskih udruga te prvi ratni zapovjednici iz svih dijelova Hrvatske. </p>
<p> »Da nije bilo vaše srčanosti i zajedništva, ne bi danas bilo ni Hrvatske, a povijest bi se ovdje drukčije pisala«, rekla je Jadranka Kosor. Naglašavajući kako se nikad ne smiju zaboraviti bolne žrtve iz čak 140 dosad otkrivenih masovnih grobnica, Kosor je ustvrdila da Hrvatska traži 1189 osoba s popisa zatočenih i nestalih, te da mnoge obitelji, nažalost, za života neće doznati istinu o svojim najmilijima. </p>
<p>Najavila je da će u Hrvatskom saboru uskoro biti istaknuta posebna zastava kao podsjetnik svim budućim generacijama političara da problem nestalih još nije riješen. Prema riječima potpredsjednice Kosor, o nacrtu novog braniteljskog zakona idući petak trebala bi raspravljati Vlada, a zatim Sabor. </p>
<p>»Vjerujem da će za novi zakon ruku dići svih 152 zastupnika te da će to biti kraj prepucavanja preko ljudi koji su zaslužili miran i dostojanstven život«, istaknula je potpredsjednica Vlade. Dodala je kako vjeruje da će novim zakonom napokon biti riješen status dragovoljaca koji su na početku Domovinskog rata bili dio postrojbi Narodne zaštite. </p>
<p>Predsjednik Udruge dragovoljaca Narodne zaštite Ivan Posilović naglasio je da su blokade vojarni bivše JNA trajale nekoliko mjeseci. </p>
<p>»Osvajanje više od 200 vojarni i vojnih objekata bivše JNA smatramo prekretnicom Domovinskog rata i jedna od najvećih operacija«, rekao je Posilović, no tužno je što neki pripadnici NZ-a koji su u tome sudjelovali, do danas nisu uspjeli ostvariti svoja prava i dobiti status branitelja. </p>
<p>U ime svih članova te udruge pozvao je Vladu da ispravi tu nepravdu, ali i da počne raditi na projektu spomenika svim hrvatskim braniteljima. Udruga je svim ratnim zapovjednicima dodijelila posebnu »Vitešku povelju 13. rujna 1991.«. Povelja je posthumno uručena obitelji Milivoja Kujundžića, utemeljitelja Narodne zaštite, a naknadno će biti uručena i ratnom ministru obrane iz tog razdoblja, sad potpredsjedniku Sabora Luki Bebiću. </p>
<p>Mile Franičević</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Antunović: HDZ nije sposoban voditi Hrvatsku </p>
<p>SPLIT</p>
<p> - Potpisavši sporazum s Međunarodnim monetarnim fondom Sanaderova je vlada potvrdila kako je oporba bila u pravu kad je tvrdila da HDZ nije ni sposoban niti spreman nastaviti voditi Hrvatsku u pozitivnom smjeru, na temeljima koje je postavila bivša vlast, izjavila je zamjenica predsjednika SDP-a Željka Antunović na subotnjoj konferenciji za novinare u Splitu.</p>
<p>»Sporazum s MMF-om potvrdio je naše sumnje da od HDZ-ovih obećanja, navedenih u promidžbenoj jamstvenoj kartici, nema ništa. Iz sporazuma je jasno da plaće i mirovine neće rasti, a najavljena privatizacija ponovo će završiti tajkunizacijom«, rekla je Željka Antunović. Upozorila je i na daljnju rasprodaju Hrvatskog telekoma koja će omogućiti bogatim Nijemcima da izvuku dobit iz siromašne Hrvatske.</p>
<p>Govoreći o programu cestogradnje, čelnica SDP-a istaknula je da se oporba neće zadovoljiti Vladinim floskulama kako bi dionica autoceste od Šestanovca do Dugopolja bila izgrađena u planiranom roku da je s američkim Bechtelom sklopljen posao izravnom pogodbom.</p>
<p>»Znači li to da ćemo tu dionicu graditi 10 godina?«, upitala je Antunović. Zbog svih negativnih stvari koje idu na dušu vladajuće garniture, SDP će i dalje upozoravati javnost da »HDZ takav kakav je sada, ne može pridonijeti razvitku i gospodarskom oporavku Hrvatske«, istaknula je potpredsjednica stranke.</p>
<p>Saborski zastupnik Šime Lučin ocijenio je HDZ-ovu politiku zabrinjavajućom, tim više što vladajuća stranka »ima isto bahato i arogantno lice kao i prije 2000. godine i što se nije odrekla revanšističke prakse«. Dodao je da se se hadezeovci bave »čišćenjem politički nepodobnih kadrova«, te da je nakon devet mjeseci, koliko su na vlasti, svima jasno da su njihove maske pale. Lučin je rekao da su lokalni izbori u Požegi ogledni primjer za pad popularnosti HDZ-a, koji će »i na predsjedničkim i na lokalnim izborima biti potučen do nogu«.</p>
<p>Odgovarajući na upit novinara, Antunović je naglasila da je Stipe Mesić »već sada pobjednik na predsjedničkim izborima«, te da SDP nema potrebu isticati svoga kandidata jer je politika predsjednika države u skladu s politikom njihove stranke.</p>
<p>Što se tiče predizbornih koalicija, Željka Antunović je rekla da su pregovori s HSS-om u tijeku. Prema njezinim riječima, predizborna koalicija tih dviju stranaka bit će dobitna kombinacija za pobjedu na skorim lokalnim izborima. </p>
<p>Dobrila Stella</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Mesić: Šeks ne prati pažljivo Dnevnik </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - U sklopu redovitih mjesečnih primanja »Na kavi s predsjednikom«, predsjednik Republike Stjepan Mesić ugostio je u subotu u svom uredu na Pantovčaku predstavnike zagrebačke Osnovne škole Horvati, Društvo otoka Krapnja, novinarsku grupu Upravne i birotehničke škole u Zagrebu, mlade iz Istarske županije, tri obitelji i petero pojedinaca. Nakon toga je održao konferenciju za novinare na kojoj je prokomentirao aktualna politička i društvena zbivanja.</p>
<p> Predsjednik je priznao da je bio zagovornik dolaska Mečelja prvenstveno zbog 1700 radnika, ali je i naglasio da nije sklapao ugovor koji se mora poštovati. Mesić misli da je pravi razlog Mečeljeva odlaska što su kvote koje Željezara ima za izlazak na europsko tržište preniske. Zato bi naši pregovarači s EU trebali tražiti više kvote što bi, uvjeren je predsjednik države, pomoglo da se brže i lakše pronađe novi strateški partner.</p>
<p>Predsjednik je prokomentirao lošu gospodarsku situaciju i rad sadašnje u odnosu na bivšu vladu, ističući da još nije promijenjena struktura privrede koja je i dalje pretežno uvozna, a ne izvozna. Stoga ne samo da vlade nisu položile ispit, nego i Hrvatska gospodarska komora, Udruga poslodavaca te svi koji moraju pomoći da se taj odnos promijeni. O tome se moraju dogovoriti kompetentne glave, istaknuo je, da bismo došli do rješenja koje bi pridonijelo reindustrijalizaciji Hrvatske i tome da možemo prodavati i svoju pamet, a ne samo rad. </p>
<p>Odgovarajući na tvrdnju Vladimira Šeksa da HTV-ov Dnevnik svake večeri počinje kao u doba Tita s vijestima o tome što govori i radi predsjednik, Mesić je izjavio kako očito Šeks ne gleda prvih 15 minuta Dnevnika, ali suglasio se i da mora biti više informacija iz Sabora. Za prijedlog Vesne Pusić da se uvede fitness u Saboru, Predsjednik je rekao kako ga »treba shvatiti kao poruku«. Na pitanje, treba li revidirati Zakon o obavještajnim službama, Mesić je izjavio da imamo sasvim dobro organiziranu političku kontrolu rada službi, no treba dograditi stručni nadzor koji mora biti u skladu s propisima. Treba popraviti postojeći zakon, a ne donositi novi, jer onda nikad kraja, rekao je Mesić. Naglasio je da rad obavještajnih službi »ne može biti javan kao što neki misle, i stoga jer upravo špijuni rade tajno«.</p>
<p>Andrija Tunjić</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Štrajk na Dan učitelja, 5. listopada </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Tri većinska sindikata obrazovanja i znanosti pozvali su u subotu učitelje i profesore na štrajk upozorenja planiran na Dan učitelja, 5. listopada.</p>
<p>»Građani daju svoju djecu u ruke nezadovoljnim i poniženim nastavnicima, koji nisu spremni zauvijek ostati siromašni«, poručili su sindikati. Na subotnjem skupu na kojemu je prihvaćen prvi zajednički sporazum o aktivnostima Sindikata hrvatskih učitelja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, definiran je povod štrajku, a vlasti upućena žestoka kritika.</p>
<p>»U državi vlada apsolutna dominacija proturazvojnih snaga«, istaknuo je predsjednik Velikog vijeća Nezavisnog sindikata znanosti Vilim Ribić, osvrćući se na porezne olakšice koje država planira uvesti za »siromašne sportaše i zabavljačice«. Istodobno, dodao je predsjednik Sindikata zaposlenih u srednjim školama Andrija Puljević, u prosvjeti je stanje dramatično. Nastavničke plaće zaostaju 12 posto za plaćama drugih korisnika državnoga proračuna, a prosječna plaća u prosvjeti izjednačena je s prosječnom plaćom u zemlji. </p>
<p>Tri udružena sindikata štrajkom žele skrenuti pozornost javnosti na zapostavljenu prosvjetu i znanost i pokušati se izboriti za radikalnu promjenu položaja zaposlenika uoči donošenja trogodišnje fiskalne projekcije. Njihov je moto »Zapostavljena prosvjeta i znanost - nepokrenuta Hrvatska«. Ne želimo slatkorječiva obećanja na Dan učitelja, poručili su sindikalisti čije će se članstvo o štrajku izjasniti na referendumu od 21. do 23. rujna. </p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Šeks: Našička bolnica se neće ukinuti </p>
<p>NAŠICE </p>
<p> - Predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks u subotu je u Našicama bio nazočan svečanom obilježavanju početka radova na dogradnji Opće županijske bolnice, u koju će biti uloženo šest milijuna kuna. Izgradnjom odjela za hemodijalizu i centralnu sterilizaciju pacijenti našičkoga kraja moći će u svom gradu dobiti svu potrebnu zdravstvenu pomoć, za koju su dosad putovali u Osijek ili Viroviticu.</p>
<p>Dogradnja bolnice, poručio je predsjednik Sabora, bit će ujedno i kraj pričama o ukidanju našičke Opće županijske bolnice. Bolnica u Našicama, istaknuo je, nužna je, važna i potrebna u pružanju sveobuhvatne medicinske pomoći i skrbi pacijentima. </p>
<p>Župan Krešimir Bubalo rekao je kako je to izuzetno važna investicija za Grad Našice i Osječko-baranjsku županiju te je izrazio nadu da će objekt biti u funkciji od svibnja 2005. godine.</p>
<p>Prethodno su predsjednik Sabora i državni tajnik Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva Josip Bartolčić simboličnim piljenjem drva otvorili festival Dani slavonske šume. Očuvanje tradicije iznimno je važno, stoga raduje obnavljanje ovoga festivala koji je za našičko i slavonsko područje bio iznimno značajan 70-ih godina, istaknuo je predsjednik Sabora.</p>
<p>U perivoju obitelji Pejačević gledatelji su mogli vidjeti atraktivno natjecanje profesionalnih sjekača, pobjednika natjecanja u upravama šuma sa slavonskog područja, te nagradno natjecanje amatera u rezanju ručnom pilom.</p>
<p>Festival u nedjelju završava gastronomskom ponudom »šaranijade«. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Sanader od 20. do 27. rujna u SAD-u </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Premijer Ivo Sanader boravit će od 20. do 27. rujna u prvom posjetu Sjedinjenim Državama. Sudjelovat će i na godišnjem zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda u New Yorku na kojoj će održati govor. </p>
<p>Prvoga dana posjeta, Sanaderu će u Philadelphiji biti uručen počasni doktorat tamošnjeg sveučilišta koji mu je dodijeljen još u travnju. Dan kasnije boravit će u sjedištu UN-a, te pratiti govore glavnog tajnika svjetske organizacije Kofija Annana i američkog predsjednika Georgea Busha, a zatim se sastati s predsjednikom Srbije i Crne Gore Svetozarom Marovićem te čelnicima židovskih udruga B'nai B'rith, American Jewish Committee i Anti-Defamation League. U srijedu, 22. rujna, predsjednik hrvatske vlade razgovarat će s albanskim premijerom Fatosom Nanom i švicarskim predsjednikom Josephom Deissom, te održati govor pred Općom skupštinom UN-a. Premijer Sanader u četvrtak će na Sveučilištu Harvard održati predavanje na temu »Hrvatska u novom tisućljeću - prema članstvu u EU i NATO-u«. U nedjelju, 26. rujna, Sanader će u Pittsburghu sudjelovati na proslavi 110. obljetnice Hrvatske bratske zajednice i biti na misi koju će u katedrali svetog Pavla predvoditi zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Posljednjeg dana boravka u SAD-u, hrvatski premijer posjetit će Sveučilište Duquesne u Pittsburghu, primiti nagradu i održati govor. </p>
<p>Marijan Lipovac</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20040912].
|
