64.

Braća su kod Rietia tražila zgodno mjesto za pustinjačke kolibe, gdje bi se u potpunoj samoći mogli najbolje posvetiti razmatranju. Odlučiše, da je na visokom brdu kod Fonte Kolomba (Colomba) najzgodnije mjesto za to. Tu sagradiše za svakoga po jednu kolibu, i to po pedeset koračaja daleko jednu od druge, a tako u šumi sakrivene, da se nije od jedne do druge moglo vidjeti.

Franjo se sklonuo u jednu od tih koliba, ali njegova razmatranja nisu taj puta vodila k sjedinjenju s Bogom, nego baš protivno. Lijepi obiteljski život u kući trgovca Velite potaknuo je Franju na razmišljanje, kako bi on mogao sretno, udobno i vrlo ugledno živjeti u svijetu, kako je možda neumjesno, da on svoje tijelo trapi, jer bi to moglo biti možda nepouzdanje u Božju milost. Ne bi li on kao bogat velikaš mogao više dobra činiti, nego kao Božji Sirotan? I na čas ga je obuzelo kajanje i žalost radi svojega možda promašenoga života. Njegova je mašta vrlo živo radila i prispodabljala njegov sadašnji život sa životom, koji je mogao postići on, sin grofinje Burlemon.

Htio je sam sebe o tom uvjeriti, da mu to pakleni demoni prikazuju sve te misli, ali kad se sjetio, da ga je na ta razmatranja potaknula dobra gospođa Velita, pa kad se uz to spomenuo plemenite, dobre i idealne grofice Jakobeje, odbio je misao, da je tu po sredi kakav demon. Da se izbavi od tih svjetovnih razmatranja, svukao se gol pa se bacio u visoki snijeg pred kolibom. Ali ga napast nije htjela minuti. On se zagrne pa stade sebi predočivati, kakve bi brige imao, da živi svjetskim životom i da ima na primjer svoju obitelj. Načinio je od snijega svoj kip i kip svoje tobožnje supruge te četvero djece, pa još k tomu slugu Morika i služavku.

— Hu! Kako vjetar hladno brije, valja odjenuti obitelj! — reče i načini im kabanice. Kad je vidio svoje

page prethodnih

page sljedećih