Po njezinu je disanju bilo jasno da će ubrzo opet zaspati. Bio bi volio i dalje govoriti o majci. Nije mislio, po onome koliko se nje sjećao, da je ona bila neka posebna žena, još manje da je bila posebno pametna, ali ipak, posjedovala je stanovitu plemenitost, nekakvu čistoću, već samo zato što su mjerila prema kojima se ravnala bila njena vlastita, osobna. Njezini su osjećaji bili samo njezini i nije ih moglo mijenjati nešto izvana. Njoj ne bi ni na pamet palo da je neki postupak koji nije djelotvoran, samim time i besmislen. Ako nekog voliš, onda ga voliš, a ako mu nemaš pružiti ništa drugo, svejedno mu pružaš ljubav. Kad je nestao posljednji ostatak čokolade, njegova je majka stisnula dijete u zagrljaj. Nije to ništa pomoglo, ništa se time nije promijenilo, zagrljaj nije stvorio više čokolade, nije spriječio djetetovu, a ni njezinu smrt; ali je smatrala prirodnim da tako postupi. Ona žena među izbjeglicama u čamcu isto je tako rukama zaštitila malog dječaka, premda protiv metaka to ne vrijedi ni koliko list papira. Upravo je grozno da je Partija uspjela uvjeriti ljude kako su puki porivi, puki osjećaji, bez ikakve važnosti, u isto vrijeme lišavajući ih svake moći nad materijalnim svijetom. Kad si jednom u šakama Partije, bilo je doslovno potpuno svejedno što osjećaš ili ne osjećaš, što radiš ili ne radiš. Što god se zbivalo, na kraju si nestajao i ni za tebe ni za tvoje postupke nikada se više nije čulo. Naprosto su te izvadili iz rijeke povijesti. A ipak, ljudima od prije samo dvije generacije to se ne bi činilo tako apsolutno važnim, jer nisu nastojali mijenjati povijest. Njima su ravnale osobne sklonosti, koje su prihvaćali bez rasprave. Važni su bili osobni odnosi; kakva potpuno bespomoćna gesta, zagrljaj, suza, riječ rečena čovjeku na samrti, mogle su imati vrijednost po sebi. Proli su, iznenada mu je palo na pamet, ostali u tom stanju. Nisu bili privrženi ni nekoj partiji, ni državi, ni ideji, privrženi su bili jedni drugima. Po prvi put u životu nije prezirao prole niti mislio o njima samo kao o pukoj inertnoj snazi koja će jednog dana oživjeti i obnoviti svijet. Proli su ostali ljudi. Nisu iznutra otvrdli. Oni su se i dalje držali primitivnih emocija koje on

page prethodnih

page sljedećih