doznačene svote za kancelarijske troškove upisivao u knjige, a druga je polovica bila odredjena za „nepredvidjene izdatke“, koji su mogli zadesiti pisara, načelnika i odbornika Bezjaka.

Napokon se pristupilo k rješavanju kaznenih stvari; u povodu toga bi naloženo podvorniku, neka izvede uznike i neka ih stavi pred sud. Ne treba dodavati, da je u obćini Šupljoj Glavi bio uveden najnoviji i prema zahtjevima civilizacije najsgodniji sustav pojedinačkog zatvora. Neka o tome ni zli jezici ne posumnjaju. I danas se još svatko može uvjeriti, da se u načelnikovu svinjcu u šupljoj Glavi nalaze četiri pregradka. Uznici su tu osamljeni sjedjeli u družtvu sa životinjama, o kojim neka „Zoologija za uporabu omladine“ veli: „Svinja, životinja s pravom ovako nazvana poradi svoje nečistoće itd.“, a kojima je priroda bezuslovno uzkratila rogove, što i opet samo može služiti u potvrdu njihovoj shodnosti. Tako su uznici sjedjeli u pregradcima sve u družtvu, za koje znamo, da ih nije moglo smetati u njihovim razmatranjima, u razmišljanju o počinjenom zlu i u odlukama, da će se u buduće popraviti.

Podvornik podje dakle bezodvlačno do tog zatvora na pregradke, te iz njegovih priekleta dovede pred sud ne dva već izrično dvoje uznika, pa će sad čitalac lako uvidjeti, o kako delikatnim i psiholožki duboko zapletenim slučajevima imao je Šupljoglavski sud da sudi. I doista, parba je bila veoma delikatna. Neki Romeo, inače zvan Valent Macan, i neka Julija, inače zvana Bara Žabica, služili su zajedno u nekoga gazde: on je bio sluga a ona služkinja. Pa čemu da tajimo: voljeli se i niesu mogli jedno bez drugoga da živu, kao što ni Tiburcije bez Žužaline. No domala zavrže se ljubomor izmedju Romea i Julije, jer je ova jednom vidjela Romea u usrdnom razgovoru s Janjom, služavkom iz dvora. Od toga doba nesretna je Julija samo vrebala na dobru sgodu. Pa kad se je Romeo jednoga dana, kako je Julija mislila,

page prethodnih

page sljedećih