ga progoniti, i voditi tamo te svoje iztrage, jer da se moraju uvjeriti, da li je ono istina što sam ja proti njemu prijavio. Kano da ću im ja lagati! Pa dodju u selo, zovu seljake, pitaju ih, da li Sorza prima od njih žito i druge stvari, što ih oni ukradu iz zadružne kuće. Oni, ti nesretni seljaci, nieču onda, jer ih je sram priznati, pa opet nebi se ni Sorzi zamjeriti rada, jer on s njima liepo, i kada ga što takova stisne, da je im piti. Ta gospoda, što dodju na iztragu, odu kako su i došla i vele, da se ne može ništa dokazati. Briga njih mučiti se, kao što baš nebi ni ja, da sam u tudjem svietu. Učinim, što moram, a briga me za dalje! — promrmlja starac tiho i umuče.

— Da, tako je bilo i s onim mjernikom iz štopije. Došao tu, bio osam dana, i u tih osam dana vozili smo ga tri puta u štopiju. Izašao dva jutra na Baraćevac, a kiša — kano da se je upravo najmila — počme padati, a on se odveze u kapetaniju i tamo se zabavljaj; pa na posliedku, kad je još vidio, da se baš i seljani ne otimlju za posao oko Baraćevca, kaza tamo gospodi, da je oko Baraćevca puno posla, da ne treba ni počimati. — Eto na, mari on, da nam voda i zadnji pedalj livade odnese. Njega neće boliti duša, završi Marić.

— Što bi ga bolila, otišao je, nije ga više ni u štopiji, a čini mi se ni u Krajini. Da je

page prethodnih

page sljedećih