— Bit ćemo susjedi — reče opet čovjek — pa je red...

No ona mu sad okrene treskajuće nabore stražnjice, zabodena glavom u mračni kut, koji je prala.

Muk.

Napokon se ženturača ispravi i sjedne od umora na pete. Zašmrče. On ugleda karakteristični svinuti nosni greben, a ona ga nepovjerljivo odmjeri.

— Zašto mi nisi otvorila, Pere?

— U ovu kuću se ulazi ovi’ dana bez kucanja, šjor Josko! Koga je god volja!

Udahne i opet prione za posao, sad još snažnije, ćudljivije. U glasu je osjetio prostačku ironiju. Kako da stekne bar iskru povjerenja? Kako da joj to dokaže?

— Ja sam ti prijatelj, Pere — reče, ali ona nije odgovarala. — Nisam ti donio nikakav dar — ali se odmah smete. Tim riječima mogao je uvjeriti samo sebe da joj je prijatelj. Za nju je to bilo nepojmljivo. Pokuša ispraviti:

— Nemam... a i da imam...

Ušuti i nasloni se na dovratak, u nadi da će joj možda šutnjom dokazati svoju nedvoličnost.

Spetljava se vlastitim rezoniranjem. Treba li ili ne treba promatrati čine i učinke i prema tome... Točno. Treba. To i on radi.

Velimir kaže: — »Nek ima prosjaka. Mi im ne smijemo pomoći. Oni razjedaju njihov sistem. Što ih ima više, prije će drugi doći do svijesti!« A ja mikroskopiram tu pojavu do prosjačke kraste, uokvirujem je u svoju emocionalnu postavku. Odgovaram: — »Ali oni pate...!« Velimir je postojan. Smješka se. Ja se mučim. Psihički se granam do apsurdnih samaritanskih besmislica i postupam najkontrarnije revolucionarstvu. Onda Velimir kaže: — »I ja ih žalim kao...« Oni su dakle postali sredstvo. Ja se bunim. Ja sam za to, da ih spasavamo. — »Spasit ćemo ih samo ako spasimo revoluciju!« — kaže i nadodaje: — »Ti gledaš žrtve, ja spasavam buduće žrtve! I onda, oni se ne žele, ne mogu spasavati. Mi ih moramo spasavati. Samo drugim efikasnijim, kolektivnijim načinom.« Velimir ima svoju logiku, koja ne može ublažiti moj raskrvavljeni osjećaj. Ja sam razumom uz njega, razum mi je mlad, a naslage osjećaja stare. A o osjećajima se ne diskutira, diskutira se o trgovini. Dijelim se na doktorovo »tako je« i moje »zašto mora biti tako«? Miješam sebe u

page prethodnih

page sljedećih