ni teškoća zbog nestabilnosti pripravaka alergena koji se primjenjuju pri kožnom testiranju.

Kožni testovi alergijske senzibilizacije izvode se tako da se vrlo malena količina ekstrakta određenog alergena unese injiciranjem u kožu (intrakutano) pri čemu postoje različite tehnike unošenja. U slučaju postojanja mastocita senzibiliziranih specifičnim imunoglobulinom E protiv primijenjenog alergena, nastaje pozitivna reakcija. Kriterij za pozitivnu reakciju je pojava urtike promjera najmanje 5 mm, uz okolno crvenilo 15 minuta poslije primjene alergena. Urtika dosegne maksimum za tridesetak minuta i zatim polako nestane. U nekih ispitanika s jakom reaktivnošću edem i crvenilo se pojačavaju 6-8 sati, uz svrbež i pečenje, da bi do 24 sata od primjene sve nestalo. Ova kasna reakcija odraz je stanične infiltracije i u pravilu upućuje na jači stupanj alergijske senzibilizacije.

Pozitivna kožna alergijska reakcija nikako ne znači da će ispitanik nakon dodira s tim alergenom obvezatno imati odgovarajuće kliničke simptome. Kožni testovi alergijske senzibilizacije zahtijevaju iskustvo u interpretaciji, uvijek i samo u okviru postojećih anamnestičkih podataka i kliničke slike bolesnika. Ima velik broj ispitanika s pozitivnim kožnim reakcijama na veći broj alergena, a da pritom nemaju odgovarajuće znakove kliničke preosjetljivosti na primijenjeni alergen. Iako je korelacija između anamneze, pokusa RAST i kožnih testova dobra, ipak postoji opća sklonost precjenjivanja značenja kožnih testova alergijske senzibilizacije.

Pokusi inhalacije osumnjičenog alergena (na temelju kožnog testa) radi provokacije bronhoopstrukcije rijetko se izvode u djece jer mogu izazvati jak i dugotrajan napad astme, a može se primijeniti uvijek samo po jedan alergen.

Kad je dijagnoza astme dvojbena, a dijete je u dobi kad već može surađivati u pokusima plućne funkcije (poslije 4-6 godina), izvodi se provokacija bronhoopstrukcije metakolinom ili histaminom, uz mjerenje plućne funkcije prije i poslije pokusa. Ovi pokusi nisu opravdani ako je već početni nalaz plućne funkcije patološki. U tom slučaju opravdaniji je pokus primjene bronhodilatatora, što će uz popuštanje bronhoopstrukcije dokazati njezinu reverzibilnost, a to je pak bitan element u definiciji astme.

Ispitivanje učinka tjelesnog vježbanja na disanje i plućnu funkciju djeteta neposredno prije i nekoliko minuta poslije vježbanja daje za bolesnika i roditelje vrlo uočljiv rezultat, koji će i sumnjičave roditelje uvjeriti u potrebu liječenja.

Rentgenogram pluća treba učiniti svakom novootkrivenom djetetu s astmom, osobito da bi se isključili drugi uzroci bronhoopstrukcije, odnosno da bi se isključile eventualne komplikacije kao što su pneumotoraks, opsežnije atelektaze i dr. U svakom ponovljenom napadu astme u pravilu nema razloga za rentgensko slikanje pluća, osim kad postoji opravdana sumnja na postojanje popratne infekcije (vrućica, lokalizirani fizikalni nalaz na plućima, leukocitoza, povišen CRP) ili na postojanje komplikacija (pneumotoraks i sl.).

Mjerenje plućne funkcije moguće je u praksi u djece poslije četvrte ili šeste godine života. Ono je osobito korisno za definitivnu potvrdu dijagnoze u dvojbenim slučajevima, kad se izvede prije i poslije inhalacije bronhodilatatora: porast vršnog protoka u ekspiriju (PFR) ili forsiranog ekspiriranog volumena u prvoj sekundi (FEV1) za 10% ili više nakon primjene bronhodilatatora upućuje na dijagnozu reverzibilne bronhoopstrukcije, što znači dijagnozu astme.

Mjerenje plućnih funkcija služi inače i za ocjenu učinka provokacije inhalacijom određenog alergena, provokacije metakolinom ili histaminom, za procjenu učinka primjene određenih lijekova, kao i za dugoročno praćenje tijeka bolesti.

U remisiji blage astme mjerenja plućne funkcije mogu dati normalne rezultate. Inače, u većine težih bolesnika mjerenja tzv. statičnih plućnih volumena odnosno kapaciteta (totalnog plućnog kapaciteta, funkcionalnog rezidualnog kapaciteta i rezidualnog volumena) daju povećane vrijednosti koje su odraz kronične napuhanosti pluća. Vitalni je kapacitet obično smanjen. Dinamički testovi protoka

page prethodnih

page sljedećih