emigracije.[POGRJEŠKA: nema reftable :]

Najrecentnija studija o tom pitanju je: Jerzy Skowronek, Polityka bałkánska Hôtela Lambert (1833-1856), Varšava 1976, str. 15-118.

Ljubomir Durković-Jakšić, Srbijansko-crnogorska saradnja (1830-1851), Beograd 1957, str. 66-67.

Dolazak Czajkowskog u Carigrad poklopio se s boravkom nekolicine vodećih srpskih ustavobranitelja, među njima Tome Vučića-Perišića (1787?-1859) i Avrama Petronijevića (1791-1852), u istom gradu. Ustavobranitelji su bili stranka odličnika koji su se suprotstavljali despotskoj vlasti Miloša Obrenovića. Godine 1838. oni su zatražili od Porte da uspostavi ustav za Srbiju kojim bi se, premda nipošto na demokratski ili predstavnički način, ograničila kneževska vlast. Nakon Miloševe abdikacije i egzila 1839. njihov je utjecaj opao do te mjere da Mihailu, mlađemu Miloševu sinu i nasljedniku, nije bilo teško prognati ih 1840. godine.

Vučić i Petronijević čvrsto su odlučili svrgnuti Mihaila, a uskoro su otkrili da su Czajkowski i drugi agenti Hôtela Lambert spremni pomoći im u toj nakani. Na stav Poljaka utjecala je Mihailova vjernost Rusiji. Oni su savjetovali srpskim prognanicima da se klone Rusije i, umjesto toga, oslone na naklonost Porte i svoje vlastite snage, kao i na francusku i britansku pomoć koju bi im knez Czartoryski mogao osigurati. Inicijative Czartoryskog predstavljale su, doista, neslužbenu politiku orleanske Francuske, koja je, podupirući poljske napore, nastojala uvjeriti habsburške i otomanske Slavene kako Rusija ne može udovoljiti njihovim težnjama.

Ustavobranitelji su se očigledno dali uvjeriti. Kad su se Vučić i Petronijević vratili u Beograd 1842, u njihovoj pratnji bio je i Ludwik Zwierkowski, poljski agent koji je neprestano govorio i savjetovao »da se Srbi odreknu ruskog pokroviteljstva, jer ako Srbija to ne izradi, ona će propasti kao Poljska i Srbi će

page prethodnih

page sljedećih