Tijekom akcije Bljesak i neposredno nakon nje hrvatske vlasti uložile su znatne napore kako bi pokazale humani postupak prema srpskom stanovništvu. Pred međunarodnom zajednicom Hrvatska je željela pokazati da djeluje kao organizirana država koja poštuje prava svih svojih građana bez obzira na njihovu nacionalnost. Srpskim civilima zajamčena su sva građanska prava, a vojnicima primjena Zakona o oprostu. Svima koji žele napustiti Hrvatsku to je trebalo biti i omogućeno. Vojno sposobni Srbi opkoljeni na području Pakraca odvedeni su u internaciju, ali je ubrzo oslobođena većina ovih osoba, odnosno svi koji nisu bili optuženi za ratne zločine. Ako se u obzir uzmu sve okolnosti, može se zaključiti da je Hrvatska nakon oslobađanja zapadne Slavonije uspjela spriječiti odmazdu ili masovno nasilje nad preostalim srpskim stanovništvom.

Hrvati su na području Pakraca zarobili i Veljka Džakulu, koji je pao u nemilost krajinskih vlasti nakon potpisivanja Daruvarskog sporazuma. Ubrzo je pušten na slobodu. Džakula je pokušao uvjeriti srpsko stanovništvo na oslobođenom području zapadne Slavonije da ostane živjeti u Hrvatskoj, a posjećivali su ih i predstavnici hrvatskih vlasti i uvjeravali da ostanu u Hrvatskoj i prihvate je kao svoju domovinu. No oni su te prijedloge znatnim dijelom odbili te su napustili svoje domove i otišli u Republiku Srpsku. Neki od njih nisu željeli prihvatiti hrvatsku vlast, a drugi su se bojali, unatoč uvjeravanju da su njihovi strahovi pretjerani. Tako je tijekom 1. i 2. svibnja 1995. zapadnu Slavoniju napustilo oko 10 000 Srba, dok je na području Pakraca ostalo opkoljeno između 3 000 i 4 000 Srba, od kojih je oko 2 000 napustilo Hrvatsku do početka lipnja, pa je na tom području ostalo samo oko 1 000 Srba.

Nakon Bljeska daljnje provođenje Gospodarskog sporazuma nije više dolazilo u obzir, a krajinski Srbi iščekivali su novi hrvatski napad. Iako su međunarodni pregovarači pokušavali obnoviti pregovore srpskih pobunjenika s hrvatskom stranom, na tom planu nisu postignuti rezultati.

Nakon Bljeska za novog komandanta Glavnog štaba SVK postavljen je sredinom svibnja 1995. general potpukovnik Mile Mrkšić. On je tijekom 1991. među ostalim sudjelovao i u zauzimanju Vukovara. Prije povratka u RSK obavljao je dužnost u Generalštabu Vojske Jugoslavije. Mrkšić je odmah započeo energično raditi kako bi krajinska vojska što spremnije dočekala hrvatski napad, koji se nakon pada zapadne Slavonije činio neizbježnim. Na osnovi raspoloživih podataka može se zaključiti da je dolazak Mrkšića dočekan s optimizmom, a on je nizom mjera pokušao pojačati stegu i organiziranost SVK. Poduzete su mjere kako bi se u SVK uputili oficiri Vojske Jugoslavije rođeni na području RSK. Istodobno je trebalo spriječiti odlazak vojnih obveznika s područja Krajine. Pokrenuta je i opširna akcija prisilne mobilizacije osoba koje su živjele u SR Jugoslaviji,

page prethodnih

page sljedećih