Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
  Dobro došli na stranice Hrvatskoga jezičnog korpusa   English
   naslovnica |  Riznica |  dokumentacija |   
Ivo Frangeš – Viktor Žmegač [1998], Hrvatska novela: interpretacije (Školska knjiga, Zagreb), 512 pp. [broj pojavnica] [Franges-Zmegac_novela].
page prethodnih

page sljedećih

-- 396 --

Bennet and Mrs Brown (1924). Raspravljajući o modernom i tradicionalnom pripovijedanju, ona zamišlja lik gđe. Brown (koja je, zapravo, sasvim tipičan sociološki uzorak starije dame iz londonske okoline). Pita se Virginia Woolf: kako bi tu damu prikazali različiti stariji pisci onoga vremena; nju, koja je „slika ljudske prirode”? I „otočka” motivika našeg pisca mogla bi se razmotriti s gledišta: kako bi je prikazali neposredni prethodnici Marinkovićevi? Kakvu bi pozornost posvetili hrvatski prozaisti druge polovice devetnaestoga stoljeća, šjor-Keku, ili žandaru Iliji? Kako bi prikazali onu kap tinte koja, kao Crna Mrlja, igra tako važnu ulogu u Zagrljaju? Woolfova kaže: „Ono što su stariji pisci nazivali ‘the proper stuff of fiction’ – istinska građa za književno djelo – to ne postoji”. Pa kad Marinkovićev „ja-ti”, u Zagrljaju, uporno govori o „velikoj” temi, onda i on, poštujući načela modernoga pripovijedanja, ne podcjenjuje „male” teme, nego samo ističe svoj izbor: u Zbilji, ne u Rečenici. Kako bi spomenuti pisci prikazivali kap tinte koja je pala na bjelinu papira, i postala Crna Mrlja? Odgovor će biti jasan: ne količina tinte, nego snaga pjesničke vizije određuje vrijednost i značenje najobičnijoj kaplji crnila! Odista, kako točno kaže Virginia Woolf, sve može biti tema književnog djela: „shakespearska, krokodilska, žandarska”. Izbor je potaknut razlozima Zbilje. Jer „iza” nje stoji onaj poznati marinkovićevski Strah, Phobos: tema odista strašna.

U noveli Sajam (La fiera), žalostio se početkom stoljeća Luigi Pirandello (1867 – 1936) što su se nekad, u doba njegova djetinjstva, pred piscem upravo rojile hrpe likova, kao na sajmu: valjalo je samo zahvatiti, bilo gdje, i već se pripovjedaču ponudio niz najzanimljivijih sudbina. A danas?, pita ožalošćeni pisac: Ah, ti današnji sajmovi! Jad i bijeda, nigdje lika da se izdvoji iz sivila, da nadahne promatrača i potakne ga na stvaranje.

Marinkovićeva je motivacija drugačija. Ne brine ga neznatnost teme; on težište stavlja na obradbu. Dovoljno je pratiti razvoj njegova pisanja i uvjeriti se kako mu je rana tematika

page prethodnih

page sljedećih


Ivo Frangeš – Viktor Žmegač [1998], Hrvatska novela: interpretacije (Školska knjiga, Zagreb), 512 pp. [broj pojavnica] [Franges-Zmegac_novela].

© 2006-2009 Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Powered by PhiloLogic
i doprinosi D. Ćavara