Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
  Dobro došli na stranice Hrvatskoga jezičnog korpusa   English
   naslovnica |  Riznica |  dokumentacija |   
Ivo Frangeš – Viktor Žmegač [1998], Hrvatska novela: interpretacije (Školska knjiga, Zagreb), 512 pp. [broj pojavnica] [Franges-Zmegac_novela].
page prethodnih

page sljedećih

-- 46 --

nije nego priča o zabludjeloj ovci.” (8) Tako autor čitatelju dva puta izravno nudi ključ za razumijevanje: tekst mu je „đačka pričica”, ali i varijacija Isusove parabole o ovci koja je napustila stado.

Čitatelj se, i nehotice, mora upitati što je potaklo Šenou da ispriča upravo tu zgodu iz vlastita života. Nije teško naći odgovor. Dovoljno je pogledati, u „Viencu”, prvi nastavak novele. Grubom igrom slučaja, upravo taj podatak (datum izlaženja prvoga nastavka zapravo je neugodna pogreška tehničkog urednika – ako ga je bilo: umjesto mjeseca veljače, tamo stoji „Zagreb, 2. siečnja (!) 1878.” Propust, jamačno, pada na dušu autoru koji je, ujedno, bio i urednik i – po svoj prilici – korektor. Nego, nama je za ovu prigodu, mnogo važnija godina, jer je to vrijeme neposredno uoči okupacije Bosne i Hercegovine, Sanstefanskoga mira i Berlinskoga kongresa. Sve su to događaji koji se, ponekad i sasvim izravno, spominju u Šenoinu tekstu: Karanfil je, doduše, nastao nekoliko mjeseci prije, ali su se zbivanja već naslućivala. Tako Šenoa, prikazujući odnos zagrebačkih mladića prema ljepšem spolu, upotrebljava i ovu sliku: „Naša jeunesse dorée dizala je visoko svoje makove glave, čevrljajuć o kakvu vis-à-visu s ozbiljem s kakovim diplomati raspravljaju istočno pitanje, makove glave ‘pravile su furore’, a ja sam međutim znojeći se, šuteć sjedio kraj svoje plesačice kod kotiljona.” (8) A istočno pitanje, čiji su se višestoljetni računi počeli podmirivati upravo u te dane, bilo je potpuno zaokupilo hrvatsku javnost, pa, dakako, i Šenou. Dovoljno je samo prelistati to godište „Vienca”, pa se uvjeriti. Uza svu svoju romantiku, koju Šenoa u tekstu često ističe, donosi Karanfil i izrazito suvremene elemente: on upravo idealno pokazuje što je Šenoina koncepcija (hrvatskoga) realizma, koji se tada još ne može osloboditi romantičnih elemenata. Stoga njegova „đačka pričica”, uza sav melodramatski zaplet, svojim spajanjem stilova, govori o bitnim pitanjima nacionalnog života. Zgode u kavanama i gostionicama, susret s putujućim njemačkim glumcem,

page prethodnih

page sljedećih


Ivo Frangeš – Viktor Žmegač [1998], Hrvatska novela: interpretacije (Školska knjiga, Zagreb), 512 pp. [broj pojavnica] [Franges-Zmegac_novela].

© 2006-2009 Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Powered by PhiloLogic
i doprinosi D. Ćavara