vratiti, štoviše, meni taj povratak i nije bio težak jer mi je pripadao kao logičan završetak svega što sam proživio, što sam od života imao i sam u životu učinio.

40

— Što si se vratio? — upitao me Glumčević kad sam došao u Sinj, uručio mu račune i ostale spise o gradnji Turije, zatražio od njega da me ispovjedi i rekao mu da idem u Šibenik, gdje još zasjeda prijeki sud. A na upit sam mu odvratio protupitanjem: — A zašto se ne bih vratio? — Pitanje i njegova jeka sudarili su se kao dva vala iz dva suprotna smjera, i kao dva vala zapjenušali se i smirili... Rastali smo se pomireni, ja s njim, on sa mnom — zauvijek.

A odgovor na pitanje zašto se prijavljujem vojnom sudu, znao sam bar tako dobro kao što sam znao zbog čega prihvaćam suradnju s Matanom. Pobjegnem li, s poprišta će nestati jedini svjedok pozvan da svjedoči o Glumčevićevoj nedužnosti, o njegovoj miroljubivosti i natčovječanskoj snošljivosti. I Marmont, koji ga je usprkos svemu cijenio, proglasit će ga lažljivcem, a njegovo mirotvorstvo licemjerjem. Oni manji od careva maršala tu će ocjenu nekoliko puta umnožiti. Tako bih ja, kukavni bjegunac, bio kriv za blaćenje istinskog mirotvorstva, koga je u svijetu malo jer ga mnogi ne drže junaštvom. Ne mislim u svoju i njegovu nedužnost uvjeriti suce, oni o nama imaju unaprijed stvoreno uvjerenje, koje se lako ne mijenja. Pokušat ću, štiteći Glumčevića, ohrabriti one koji njeguju strpljenje i snošljivost među ljudima, i onda kad se to od mene ne bi moglo očekivati.

Zašto sam se vratio, pitao me i Montrichard, zapovjednik vojske u pokrajini, kad sam se prijavio sucima prijekog suda i kad su me oni, i sami začuđeni, priveli njemu. Bio sam umoran, a nisam ga ni držao čovjekom komu bih se morao ispovijedati, pa sam rekao da ću to obrazložiti u istrazi i na sudu. Kako hoću, rekao je, ali,

page prethodnih

page sljedećih