nudi mljeveno meso, priređeno na sve moguće načine, no vidjevši da me ne može uvjeriti kako je svježe, na koncu skrušeno priznaje da je u posljednja dva tjedna sve svježe meso s obližnjeg poljoprivrednog dobra otišlo u izvoz. Vino je, istina, dobro, no više bi mi prijalo da ga guckam u tišini i nakon obilnije večere,nego nakon kajgane s tankim komadićkom slanine. Tješim se da to nije nikakva moja preosjetljivost; nakon puta od nekoliko stotina kilometara, i to u vlaku koji na toj relaciji kasni sat i pol, i to u vlaku koji zaudara po stajskom gnoju, mazivom ulju i prašnjavim sjedalima istodobno, pa i nakon čitavog dana provedenog ovdje, čovjek ipak ima pravo poželjeti malo tišine i poštenu večeru. Ali sad mi glazba iz »restaranda«, praćena još i mirisima kuhinje, ne dopušta ni usnuti.

*

Predsjednik općine primio me sutradan u svom kabinetu. Odmah sam primijetio da je pokućstvo u toj prostoriji, pa i sagovi, podrijetlom iz Dvorca. On se na to osmjehnuo i rekao da je bolje tako nego li da tamo trune. Kazao sam da se i golim okom može vidjeti kako sve to nije baš najbolje restaurirano, na što je on opet, ne sjećam se više na koji način, rekao ono »bolje išta nego ništa«. Nije bilo razloga da se ne suglasim s njim, ali sam dodao kako ćemo to, nadajmo se, popraviti i ispraviti. Nije se obzirao na tu moju primjedbu, nego je počeo govoriti o životu u mjestu, o tome kako će mi sigurno biti malo teško dok se ne priviknem, ali ima tome lijeka, ima tu zabave koliko čovjeku srce zaželi. Danas je ponedjeljak, ali neka se strpim do petka popodne: onda idemo u Banove šume, u lov, pa da pršte lubanje! Dolaze i neki drugovi iz Beograda i Zagreba, veli, a onda — tu smo mi, društvo i pol! I nabrojio je, po funkcijama i nadimcima sve koji u takvu mjestu mogu nešto značiti. On je toliko širokogrudan da u lov zove čak i one profesorske golje s gimnazije, a ipak ih se tamo našlo nekoliko koji rovare protiv njega! Opasni su to tipovi, i najbolje je da ih se čuvam, najbolje da im niti ne prilazim. Izmislili su oni tako nekakvu priču (nemaju što radit nego da nam djecu kvare!) kako

page prethodnih

page sljedećih