i aneksije. Ali, ne dosljedno i samo s jednim izlaskom na Jadransko more! Onim kod Kleka i Neuma! Izlaz kod Sutorine prepušten je Crnoj Gori. Nije mi poznato da je široka naša javnost bila ikada upoznata zašto je to tako bilo učinjeno. Ali je našoj široj javnosti dobro poznato da je tim aktom Socijalistička republika Hrvatska presječena na dva dijela, dakle: od svih republika naših nju je jedinu zapala ta čast da bude mali Pakistan! Podijeljena je na dva dijela, i to teritorijem naseljenim — ukoliko se uopće na tom pustom i golom terenu može govoriti o naseljenosti! — hrvatskim stanovništvom, pa je stoga i usporedba s Pakistanom samo formalna. BiH je to smatrala toliko ozbiljnim da je tamo, na tom nikad ne naseljenom, pustom području uz more, počela graditi svoje bosanskohercegovačko naselje, svoj izlaz... To naselje treba zaista i vidjeti! Svoj teritorijalni izlaz na more, ali svaki praktični prilaz njemu mora proći preko druge republike! I kada se danas pita: zašto je BiH trebala sačuvati baš taj, a ne onaj drugi izlaz na more, ne može se naći, ni uz najbolju volju, opravdan razlog tome, ali isto tako ne može se uvjeriti ljude, koji imaju hrvatski nacionalan osjećaj, da to nije učinjeno bez nekih posljednjih namjera. Jer, ako je BiH morala imati izlaz na more — a to su uvjereni svi oni, koji su vas spremni odmah proglasiti šovinistom, mračnjakom, antiproleterom, ako biste se za taj slučaj sjetili pozvati na bratstvo i jedinstvo, ili ako biste se usudili pomisliti kako bi i Hrvatska mogla imati neke interese da njen teritorij

page prethodnih

page sljedećih