Krsto Špoljar [1971], Vrijeme i paučina. Sentimentalni odgoj na hrvatski način (Matica hrvatska, Zagreb), 400 pp. [broj pojavnica] [Spoljar_Vrijeme_i_paucina].
-- 293 -- ali odmah sa zaprepaštenjem
otkriva — želja za njom više i ne postoji kao ni sigurnost u svoje postupke
i Darinkina obećanja, sve je u njemu ishlapjelo, sve se iscrpio osim njegova
konfuznog nestrpljenja što se ne da uvjeriti i što se otima zlogukom glasu,
da je ponovno zamočen do grla i opet nasjeo jednoj od mnogobrojnih
Darinkinih prevara. Nema više razloga da je čeka, gurnut je kao već nekoliko
puta u stranu, ništa od Darinke ne doseže do njega, ni neznatan ostatak
njene putenosti, za nju je on posve nevažan, ništica u usporedbi s njenim
društvenim zadacima, i zbog te svoje osobne nevažnosti Krištof se pretvara u
poniženo biće kao da ga zbog zastranjivanja javno kritiziraju na omladinskom
sastanku. Njegove pretpostavke i one lažne tvrdnje kojima se razmetao na
korzu, misleći da su Darinkina obećanja već nešto stvarno, predstoji samo
neznatan tok vremena, sat-dva i ona će se obistiniti, nisu mijenjale ništa,
još jednom svoj život ne određuje sam, izbor se ponovno pokazuje neznatan i
nemoguć. ... Još kad odbije onih deset muklih udaraca s tornja crkve, zadaje
sebi časnu riječ, neće je više čekati, u sebi može tada zakopati Darinku
zajedno s tim kositreno-brončanim zvukovima kojima je odbrojeno vrijeme.
Crkve će vjerojatno uskoro biti pretvorene u muzeje, kina ili kazališta kao
oni šašavi šareni hramovi u Sovjetskom Savezu, a i popova će nestati, tako
se pretpostavljalo u njegovoj klapi, nova će ih vlast poslati na korisnije
poslove, na prisilan rad da obnavljaju ratom porušenu zemlju; kad već
postoje partijci, što će nam drugi dušobrižnici! Tim zaključcima ili još
uvijek samo pretpostavkama Krištof bi se veselo i opako smijao da je uz
njega Darinka, da odlaze zagrljeni u crni mrak, pod boriće perivoja. Darinka
ne dolazi, Darinka ne može doći, i Krištof će morati sam i uklet sjuriti,
kao da ga vrag tjera, kroz prazan park; često se tako nakon bezuspješnog
čekanja neke cure s uzbudljivom vještinom zrele žene (to mu je vrlo važno
jer ne želi da se voda s kakvom klinkom) od koje je mnogo očekivao, odvajao
brzo od korza kao od nečega
Krsto Špoljar [1971], Vrijeme i paučina. Sentimentalni odgoj na hrvatski način (Matica hrvatska, Zagreb), 400 pp. [broj pojavnica] [Spoljar_Vrijeme_i_paucina].
|