da je »duboko klanjanje i gmižanje snobovština«, ali koji je radi samoobrane bio spreman da učini »sve što zna i umije da i sam postane snob kako se ne bi morao pokoravati drugim snobovima«. To je izrazito homeopatski princip, a homeopatija je danas na Zapadu medicinska moda: ne ide se liječniku, nego homeopati, često, ne zbog izgubljene vjere u modernu medicinu, već — iz snobizma.

Od snoba uvijek valja očekivati nešto neočekivano, obrnuto. Međutim, ako smo ga prethodno temeljito proučili, predvidjet ćemo svaki njegov postupak, i time uvjeriti sebe i druge kako je svaka nepravilnost, ako se u pravilu neminovno ispoljuje, isto što i pravilnost od koje su moguća tek izuzetna odstupanja. Snob neće reći Bog, nego Zeus. Ali ako obavezno kaže Zeus, to je kao da je rekao Bog. Snob će upitati: »Jeste li čitali Odiseja?« Drugi će mu snob otprve odgovoriti: »Pa naravno!« I odmah dodati: »Joyceova!« Jer za Homerova tobože svatko zna, premda ga ni on nije čitao. Kao ni Joyceova, uostalom.

Snobizam je najprikladniji lijek u terapiji osjećanja inferiornosti, izgubljenosti među strojevima. Na to misli Daninos kad piše o činovniku koji prekida razgovor sa strankom i naziva nekoga na telefon iako je to mogao uraditi kasnije. Snobofoni bi presvisli od jada da pred drugima ne kažu: »Oprostite, opet me netko naziva.« I bili bi još sretniji kad bi na svakom uhu držali po jednu telefonsku slušalicu dok ustima artikuliraju riječi upućene trećemu — prisutniku.

Snobovi su i različni manijaci, poput elektromanijaka, koji sve elektrificiraju: u stanu, u uredu. Ne briju se samo električnim aparatom, nego i zube peru električnom četkom, pa i na vikendu čeznu za svojim malim uredskim rajem: za stolom što se savija pod teretom električnih uređaja, telefona, megafona, diktafona, kontrolnih ploča isprošaranih tajanstvenim gumbima, svjetlosnim signalima, lampicama zelenim, žutim, plavim, kao u pilotskoj kabini... Osim elektrosnobova postoje i auto-snobovi kojima nije važno imati kola kvalitetom izvanredna, nego izgledom — izvanserijska. Imati svoj stalni stol u restoranu, ili — nemati, npr., svoj stalni stan. Čuti svoje ime prozivano u predvorju hotela, ili — ne

page prethodnih

page sljedećih