Ili ti uopće nemaš osjećaj tjelesne podudarnosti: nešto kao zajedničku svijest o tijelu, koja uključuje ne samo odnos prema poželjnom nego i prema onom što je to davno prestalo biti, prema onome što će jednom takvo možda biti, pa i prema onom što neće nikada takvo biti. Kao da ti nedostaje sjećanje kakav si bio, pravi uvid u ono što zapravo jesi, i spoznaja o tome što ćeš zacijelo biti. Dijeliti ljude samo na lijepe i nelijepe, gotovo je neljudski, naime životinjski: odnos grabežljivca i plijena. Morao bi vidjeti i razumijevati barem malo izvan i iznad vlastitog osjećaja ugode i neugode u smislu hladne ili mlake vode na leđima. Nije lijepo sve što nas može zagolicati ili samo ono što nas može zagolicati. Ali uzalud je tebi govoriti: neće tebe u to uvjeriti nitko: ljepota je tebi samo neposredna želja i neposredni posjed. Ono što se želi, lijepo je. a što se ne želi, nije. Osim poželjne žene, za tebe druge ljepote nema. Mogao bi još i dopustiti ljepotu muškarca koji se sviđa ženi. Sve je tebi tek gusto pletivo mnogih previjanja i dovijanja oko toga, a uvijek zbog i radi toga. Na svijetu ne postoji ništa osim čovjeka i žene i neizmjernih zapetljaja koji među njima nastaju, jer on hoće sve i jedno (jednu), dok ona hoće sve u jednom. Što se tebe tiče, ljepota dječaka i djevojčica je jednaka ukusu nedozrelih šljiva. Ono što se »pika«, zrele su cure i uščuvane žene. I muškarci, zapravo, mogu biti samo opasni i bezopasni. A o nadtjelesnoj ljepoti staraca i starica neka govore popovi i učitelji. Kada tebe iz sjenovite podvodne trave pri obali gleda nepokretno riblje oko, tebi neće ni pasti na pamet da je ono nepokretno: ukočeno oko goluba za koje nisi siguran je li pravo ili naslikano ili stakleno oko one stare lisice na ovratniku maminog zimskog kaputa. Sve što ćeš ti tada pomisliti, bit će kako da ribu uhvatiš i — recimo — ispečeš.

Međutim, ako je tačno — a sudeći po mnogo čemu jest — da privlačnost među tijelima nije najveća na najvećoj vidnosti, pri jasnom dnevnom svjetlu, nego u

page prethodnih

page sljedećih