Proljeće je, a sunce još uvijek sja baš kao da mu se ne će, mlako. Petak je. Kršćani, po svim obroncima unaokolo, ralom prevrću mršavu, ljepljivu zemlju. Od pilane dopire krik rada i capinaški uzvici »o-volta«. Miriše vlaga, koja se diže iz potoka i ogoljele zemlje.

Pred kavanom, koja se nalazi tik do džamije i koja radi samo petkom, sjede ljudi po balvanima, vrljikama ograde, sjede, puše i razgovaraju; čekaju podne i molitvu.

Kavedžija Hasan, koji je ujedno i brijač, zasukanih rukava raznosi kave, da se gosti najprije saberu i okrijepe. Zubima kida kocke šećera, pa ih onda spušta u fildžane, u tome je tako vješt, da nikada ne promaši. Kad se svi podmire kavom i povrate od dugog pješačenja, Hasan se prihvaća drugog posla, to jest brijanja. Mušterija, ponešto oklijevajući, sjeda na tronožac, skida fes ili kauk i, kako je običaj, prijeđe dlanom nekoliko puta po glavi i niz bradu, baš kao da se želi uvjeriti kolika je duljina izrasle brade, i da se, usput, malo počeše. Hasan za to vrijeme oštri britvu na širokom kaišu svog silaha, okretno je okrećući, da se sunce neprestano odbija od sječiva. On je s ponosom naziva »moj brič«. Oštreći, on se uvijek njome ponosi, hvali je i spominje efendije i doktore, koje je sve do sada njome obrijao. »A što jes, jes, dušu joj ljubim, reže ko zmaj«, uvijek završava brico, okušavajući oštricu na svojoj podlaktici. A taj je brič zapravo vršak neke stare kose; oko šireg kraja, koji se drži u ruci, omotana je krpa, da se brico ne bi porezao. Oštri on tako, a rukavi mu spali i od neke siline oblijeću oko ušiju. Samo ponekiput prestane, da predahne i popravi pas i gaće, koje mu se neprestano omiču.

Ogledavši najposlije još jednom britvu sa svih strana i uvjerivši se, da može početi radom, on donese iz kavane zemljani bardak i komad pravog »schichta s jelenom«, te se prikuči mušteriji, koja na tronošcu trepće očima i namješta noge.

— Jali ćeš, da te sapunam gospodski, jali naški, seljački — šali se brico i previja u pasu. Svakog on to pita. To mu je običaj i spada u zanat; i njemu se čini, a i ostalima, da ne bi umio obrijati, a da ne upita.

— Vala, ne branim, možeš danas i gospodski — mušterija saginje glavu.