ubrzo povezali reakcionarne hrvatsko-srpske snage s ciljem, da zajednički skrše revolucionarnost narodnih pokreta, da unište njihov demokratski, napredni karakter, da ih sigurnije podvedu u službu carske Austrije.

Jelačiću je, osim toga, trebao Rajačić kao crkveni poglavar mnogobrojnih pravoslavnih graničara u Hrvatskoj, da mu svojim vjerskim autoritetom, ustoličenjem i savezom pomogne pri upokoravanju nezadovoljnoga buntovnog graničarskog puka, — a Rajačiću je bio potreban Jelačić i zato, da na njegovu veleposjedu u Dalju vojničkom silom, egzekucijom tjera seljake na spahijska podavanja.[POGRJEŠKA: nema reftable :]

U tom pogledu veoma je karakteristično Rajačićevo pismo od 18. XI. 1848. upućeno Jelačićevu zamjeniku, banskom namjesniku Lentulaju u Zagreb:

»Vaše Visokoblagorodije, Mađarski sabor 1847./8. ukinuo je u svoj kraljevini Ugarskoj desetak i rabotu. Ova je uredba prihode spahijske znamenito umalila, a osobito ondje, gdi je uživanje spailuka privremeno. Podanici ovom uredbom i sadašnjim političkim pokretom ostrvljeni zadobitu slobodu samo na to upotrebljavaju, da sve istočnike spaiskih prihoda na sebe silom privuku i spahije u onakovo stanje dovedu, da nikakve hasne od svojih sela prima. Podanici Dominiuma Dalja, t. j. Daljčani, Borovci i Bjelobrđani u samovoljstvu i prestupku zakona svakome selu pod Spasom predmečiti mogu. Oni su sve istočnike mni (sic!) ovogodišnjih prihoda silom oteli i mene u to stanje, da u ovome mome važnom stanju još i zato se brinuti moram, kako ću i otkuda ću nužne troškove nabaviti. No kratko ovdje Vašemu Visokoblagorodiju napominjam, da od bogatog ribolova na živo, od silne i prostrane paše, od zemlje pod arendu dane, od bašti, od mnogih usjeva, od šuma, od arende koje struke ekonomičeske naimanje do 30.000 fl. srebra iznese, a ni krajcera dobio nisam.

Meni ništa drugo ne ostaje nego Vaše Visokoblagorodije učtivo umoliti, da bi jednu komisiju naimenovali, koja će u sporazumljeniju sa mojima činovnicima u Dalju i sa mojim punomoćnikom za ovaj posao svu gorenavedenu štetu izvidjeti i opredijeliti da bi potom putem ekzekucije ne samo opredijeljenu štetu od Dalja, Borova i Bijeloga Brda naplatiti, nego i kolovođe zakonom kazniti i narod obavijestiti dali, da se sloboda ne rasprostire na samovoljstvo i otimanje tuđega dobra.

Osobito mi je milo da vašu vrsnu osobu o mome iskrenome visokopočitanju ovom prilikom uvjeriti mogu, s kojim ostajem Vašega Visokoblagorodija u Karlovci 6/18 Novembra 1848. pokorni sluga Josif Patrijarh« (Pismo se čuva u Državnom arhivu u Zagrebu, Arhiv Virovitičke Županije, god. 1849. spisa broj 99., a objavljeno je u citiranoj knjizi A. Jelačića, str. 110.)

Na taj su način pored jednoga narodnog, demokratskog jugoslavenstva odozdo (koje se borilo za slobodu i nezavisnost) — stvorilo i drugo, protivnarodno, reakcionarno jugoslavenstvo odozgo, koje je išlo za uništenjem svih narodnih sloboda i prava i za izdajničkim podvođenjem naših naroda pod tuđinsko ropstvo.

Ta dva jugoslavenstva ne samo što nisu imala ništa zajedničko, nego su jedno prema drugom predstavljala suštu protivnost.

Pa premda su Jelačić i Rajačić u hrvatskom četrdesetosmaškom saboru bili ponajglasniji »Jugoslaveni« ističući neprestano, da smo

page prethodnih

page sljedećih