Welcome to the Croatian Language Corpus   Croatian
   home |  Riznica |  documentation |   
Sida Košutić [1937], S naših njiva (plodovi zemlje). Roman iz seljačkoga života. Druga knjiga (Matica hrvatska, Zagreb), 206 pp. [word count] [Kosutic_S_nasih_njiva_II].
Previous page

Next page

-- 169 --

pomisli najprije, da je unišla svekrva. Tromo se pridigne, zakorakne. Ali sustane usred koračaja, i zaprepaštena samo što ne krikne.

Eva je odmicala i zavirivala joj preko ramena na postelju. Na otvorenim joj ustima zadršće strašljiv šapat:

— Kako mu je?

Na to pitanje Beta ne smogne riječi. Ta žena pred njom mora da je sasvim obezumila. Sami su joj đavoli pomeli pamet, ubili joj svaki stid. — Ili voli Janka, voli tako, da joj bez njega nema života. — I došla je, da joj ga otme, njoj zakonitoj ženi...

— Da si mi nestala iz kuće! — zareži suspregnuto, dok joj je u svem držanju carevala zapovijed ponosite zakonite žene, koja je u pravu.

No Eva se ne usplahne pred tom zapovijedi i pred tim ponosom. Kao da je se ništa i ne tiče, što je izvan nje. Ona sklopi ruke, pa ih pritisne na prsi grčevito, sa suludim izražajem lica.

— Pljuni mi u lice — proizusti također suspregnuto — pljuni žestoko, ali mi oprosti...

Naglom kretnjom izvuče iz njedara dva rđava noža. — Vidiš... Oni su krivi... Bili su u vašemu pragu — i stade se primicati k Beti, pod samu svjetiljku, no Beta ustukne, kao da ju je ošinula munja, a strah joj se zavuče u kosti.

Ta pred njom je vještica, čista vještica. Sama prolazi Selom u kasno doba noći, kad se svako kršteno stvorenje boji ostaviti krov. Jer je štite zli dusi. Ona zna, da su u podbrežanskom pragu noževi, jer su joj rekli zli dusi. I ne boji se te noževe nositi na živom srcu... Te proklete zlokobne noževe... Koliko ih ima? Koliko...? Dva su... Dva, dva. Za svaku jedan. Misli vještica, da će Beta posegnuti za jednim u namjeri, da ga zarine u njeno srce, kojemu se ipak ne bi ništa dogodilo. Jer ga štite zli dusi. Kako samo izgleda ta čarobnica! Sva se trese kao provjetrena breza. Na crnom joj se rupcu topi magla. Topi se i iskri... I oči joj se tope i iskre... užasno iskre... A na dlanu joj noževi.

Što da učini? Da probudi Janka? Od njega sad slaba korist. Da otrči po svekra? Zagalamit će i obezglaviti sva kuća.

Drhtavom se rukom prekrsti i zazove pomoć anđela čuvara.

Previous page

Next page


Sida Košutić [1937], S naših njiva (plodovi zemlje). Roman iz seljačkoga života. Druga knjiga (Matica hrvatska, Zagreb), 206 pp. [word count] [Kosutic_S_nasih_njiva_II].

© 2006-2009 by the Institute of Croatian Language and Linguistics

Powered by PhiloLogic
with extensions by D. Ćavar