| Welcome to the Croatian Language Corpus |  |
| home | Riznica | documentation | |
Josip Draženović [1901], Povjest jednog vjenčanja. Pripovijest iz primorskoga malogradskoga života (Matica hrvatska, Zagreb), 151 pp. [word count] [Drazenovic_Povjest_jednog_vjencanja].
— Preran početak! Sad bi se istom i dalo bdjeti. I bude mu nekako tužno pri srcu. Da li se je zaista preživio, da se nigdje i nikako ne smije oglasiti! I sjeti se iz pamtenja djačkih vremena, kako je stari Seneca već okasno stao da uči „litteras graecas“. — A u mene baš i nije ni toliko dug vijek,— a ni nepoznata mi pismena. Ne bi bilo loše, kad bi se pokušalo malo opetovanje, tek za promjenu! Ta odavna je i doba! Neka djavo nosi! VII. Opet se jednom iza tolikih trzavica duševnih barba Frane mirno ogledavao po ulici, i opet ga zablještio nenadan, trenutan pojav susjetke Žvanice na prozoru. Za čudo, kan’ da je odjevena nekako više prema srpanjskoj dobi, u prozirni latak, premda je bilo već pod jesen. Ovaj put je sašla u dvorište, da pobere par osušenih rupčića, što su visjeli po stablima. Gdjekoji se popeo veoma visoko, te se je gospa Žvanica morala gotovo i nožnim prstima pomagati. Pri tom se je pričinjala Franu vitkija, laganija, mladja, no po čem, nije se nikako mogao da dosjeti. — Konačno je ova Žvanica ipak zanimljiva žena! uze razmišljati.— Čudo, što to ja i prije nisam opazio. Nije doduše u nje baš mnogo pameti, kad je pustila, da joj muž zapije u dug valjda pola imutka (— a prilično je toga: kućica i dva lijepa trsjašca!—). No to je opet dokaz, da je u nje puno srca. Istina, nešto se je preveć ugojila i otromila (— Fran je dosele uvijek debele žene sumnjičio s lijenosti i potajnih, bilo po čem zasjednih misli —); ali nije mračnjača, kao mnoge
Josip Draženović [1901], Povjest jednog vjenčanja. Pripovijest iz primorskoga malogradskoga života (Matica hrvatska, Zagreb), 151 pp. [word count] [Drazenovic_Povjest_jednog_vjencanja]. |
|||||
