Ciceron

Ne stiskaj tako! Ne nagli...

Klodija

Ala si hladan! Kao da grlim mramorni kip Katona Censora.

Ciceron

A ti si vruća, kao Vezuv. Kao da me Venera ovi čarobnim pasom. Ruke ti gore, ko plamen; oči pale, da mi svu kriepost pretvaraju u pepeo. Grudi žare, ko Nesova košulja. Dvorana pleše oko mene pirički ples.

(Ona ga cjeliva, previjajuć se oko njega, ko zmija. Ulaze megjutim dva roba noseći gotovu trpezu, te je postave na stol u trikliniju. Dječaci nose srebrene kondire i čaše od myrrhe, stave ih na stočić uz triklinij. Frulašica sjedne do ulaza.

Ciceron zbaci togu, a Klodija palu. Robovi dodaju umivaonike Ciceronu i Klodiji, da umiju ruke; onda im pružaju peškire, da ih otaru. Na koncu im ogrnu duge biele sinteze [rimski ubrus], u kojima legnu na divan triklinija.)

Klodija (liegajuć)

Legni do mene, Perikle. Bliže! Bliže! Tako, da te ćutim.

Ciceron (legne do Klodije)

Služite!

(Robovi služe masline i ine zakuske. Ropčići uzmu svaki svoj kondir i svoju čašu u ruke, pa jedan stane do Cicerona, drugi do Klodije. Frulašica svira.)

Klodija

Bit će ove masline iz Venafra, ali ne valjadu.

Ciceron

Uzmi datula, smokava.