NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20031214].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 204947 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>14.12.2003</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Predizbornu šutnju ukinuti ili propisati stroge sankcije za sve koji ne poštuju zakon </p>
<p>Za 160 mjesta u Saboru kandidiralo je 5105 osoba pred 4,3 milijuna birača koji su odlučivali o njihovim plasmanima. Paradoksalno, u Rusiji je za Dumu bilo isto kandidata, ali je odlučivalo 110 milijuna birača / Izborni postupak dobio je vrlo visoke ocjene stranih promatrača. Izbori za hrvatski parlament očito su provedeni po svim međunarodnim standardima / Upitna je opravdanost instituta predizborne šutnje 24 sata uoči izbora i na dan izbora. Ovaj put jasno se pokazalo da su političke stranke, gotovo bez iznimke, kršile tu zabranu, unatoč zakonskoj zabrani. Zapitajmo se kako će te iste stranke štititi zakonitost u Saboru ako zakon nisu poštovale u predizbornom razdoblju / Zakonom nije propisano da su kandidati dužni navesti svoju profesiju. Prema tome, Državno izborno povjerenstvo nije bilo dužno po zakonu provjeravati je li na listi neka djelatna vojna osoba. Činjenica da se na listi pojavio netko tko je djelatna vojna osoba, ne dovodi u pitanje zakonitost takve liste</p>
<p>Predsjednik Vrhovnoga suda Ivica Crnić odradio je na ovim parlamentarnim izborima »šihtu« predsjednika Državnog izbornog povjerenstva, nadajući se da je to posljednji puta da prvi sudac sa svojim suradnicima odrađuje taj izborni posao.</p>
<p>Nakon što je posao dovršen, a svi izborni učinci postali službenima, Vjesnik je pitao Crnića po kojim će se to osnovnim karakteristikama pamtiti izbori 23. studenoga 2003?</p>
<p> – Prema ocjeni Državnog izbornog povjerenstva ovi su izbori provedeni u mirnoj i tolerantnoj atmosferi, pa bi to bila karakteristika po kojoj bi ih svakako valjalo pamtiti. </p>
<p> Međutim, te bi izbore valjalo pamtiti i po činjenici da se za 160 mjesta zastupnika u Hrvatskom saboru dosad natjecao najveći broj kandidata, njih 5105. Prema izvodima iz popisa birača koji su bili dostavljeni na biračka mjesta i prema potvrdama za glasovanje biračko pravo imalo je 4,371.432 birača. Moglo bi se zaključiti da je za hrvatske državljane posao zastupnika vrlo privlačan. Bez namjere da se izvlače definitivni zaključci valja podsjetiti da je na nedavnim izborima za ruski parlament (Dumu) bio nešto veći broj kandidata nego onaj, koji se kandidirao na izborima za zastupnike u Hrvatski sabor. </p>
<p>Jedina mala razlika je u tome što je zastupnike u rusku Dumu biralo oko 110 milijuna ruskih birača. </p>
<p>Valjalo bi razmisliti bi li izbornim zakonom drukčije trebalo urediti postupak kandidature i tom dijelu izbornog procesa dati dodatnu ozbiljnost. Ja osobno se ne mogu oteti dojmu da su se poneki kandidati na izbore prijavili samo zato da ih mama i tata mogu vidjeti na televiziji. I to na trošak nevinih pretplatnika televizije. U tom smislu valja uputiti kritiku Hrvatskom saboru koji je svojim Pravilima omogućio da se javnosti jednako mogu predstaviti i oni iza kojih stoji ozbiljan politički rad i program, kao i oni koji su se zapravo legitimirali kao »ridikuli«. </p>
<p>Svakako jedno od važnih pitanja je i popis birača. Razdoblje između dvaju izbora valjalo bi iskoristiti da se još jednom provjeri stanje tog popisa. U svakom slučaju bi bez odgode trebalo promijeniti već poprilično zastarjeli propis o popisima birača iz 1992. Jednako tako valjalo bi ustrojiti i središnju evidenciju birača. </p>
<p> Sam izborni postupak dobio je vrlo visoke ocjene stranih promatrača. Izbori za hrvatski parlament očito su provedeni po svim međunarodnim standardima. Najveći dio zamjerki stranih promatrača odnosio se na hrvatsko izborno zakonodavstvo, za što odgovornost snosi ponajprije Hrvatski sabor kao donositelj zakona.</p>
<p> Državno izborno povjerenstvo još je u rujnu 2002. predložilo hrvatskoj Vladi i Saboru da se važeći Zakon o izborima zastupnika bitno dopuni propisima koji bi omogućili da se nedorečenosti u zakonu uklone, tj. da se pravila postupka ne moraju tumačiti Obvezatnim uputama koje donosi Državno izborno povjerenstvo. Taj važni pravno-tehnički dio izbora time bi dobio na jasnoći i na pravnoj sigurnosti za sve sudionike izbornog procesa. To nije učinjeno, pa je Državno izborno povjerenstvo očito svojim Obvezatnim uputama uspješno otklonilo dvojbe. Međutim, u Državnom izbornom povjerenstvu i dalje mislimo da bi jedan od prvih zadataka Hrvatskog sabora u novom sazivu trebao biti promjene u izbornom zakonodavstvu, naročito u pogledu pojašnjavanja procedure, tj. »pravila igre«. </p>
<p> U tom smislu valja razmotriti i pitanje odnosno obvezu svih sudionika da jasno kažu kojim su sredstvima financirali svoju izbornu kampanju.</p>
<p> Nadalje, valja razmotriti i opravdanost instituta predizborne šutnje 24 sata uoči izbora i na dan izbora. U izbornoj kampanji u studenom 2003. jasno se pokazalo da su političke stranke, gotovo bez iznimke, kršile tu zabranu i da su reklamirale svoje kandidate i programe unatoč zakonskoj zabrani. Zapitajmo se kako će te iste stranke štititi zakonitost u svom parlamentarnom radu, ako zakon nisu poštovale u predizbornom razdoblju. Institut predizborne šutnje ili valja ukinuti ili treba propisati stroge sankcije za sve one koji ne poštuju zakon. </p>
<p> • Brzina rada i rokovi dovode u pitanje smisao prijava - žalbe DIP-u. Koliko te prijave - žalbe uopće mogu utjecati na tijek izbora?</p>
<p>– U svakom izbornom procesu mogu se pojaviti nepravilnosti, bilo u postupku kandidiranja ili u postupku izbora. Zato je nužno da sudionici tog procesa mogu podnositi pravne lijekove kako bi se eventualne nepravilnosti na vrijeme otklonile. S obzirom da je sam izborni proces u pravilu vrlo kratak, praksa pokazuje da je to u pravilu tridesetak dana, onda je jasno da i rokovi za podnošenje prigovora, kao i rokovi za odlučivanje moraju biti vrlo kratki. Obično je to 48 sati. U svakom slučaju dobro je da postoji ta mogućnost pravnih lijekova, jer je u opravdanim slučajevima moguće ispraviti nepravilnosti. U upravo provedenim izborima pokazalo se da ni jedan prigovor nije bio osnovan. Pravna stajališta Državnog izbornog povjerenstva potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske povodom žalbi nezadovoljnih sudionika izbornog procesa. </p>
<p>• Na listama su se pojavile i osobe čiji je politički angažman nespojiv s funkcijom i u stranci i u Saboru. Zašto te liste nisu odbačene?</p>
<p>– Moram priznati da mi vaše pitanje nije potpuno jasno. Ako mislite na činjenicu da se nakon objave kandidatura utvrdilo da se na listama nalaze djelatne vojne osobe, onda valja reći da svoje pitanje upućujete pogrešnoj instituciji. Naime, zakonom nije propisano da su kandidati dužni navesti svoju profesiju. Prema tome Državno izborno povjerenstvo nije bilo dužno po zakonu provjeravati je li na listi neka djelatna vojna osoba. </p>
<p>Činjenica da se na listi pojavio netko tko je djelatna vojna osoba ne dovodi u pitanje zakonitost takve liste. I takvi kandidati mogu postati zastupnici u Saboru, ali u to vrijeme ne smiju obavljati djelatnu vojnu službu.</p>
<p> Ako se vaše pitanje odnosi na nespojivost zastupničke i neke druge dužnosti, valja podsjetiti da je to pitanje riješeno člankom 9. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, prema kojem je obavljanje zastupničke dužnosti nespojivo s obavljanjem određenih dužnosti u izvršnoj ili sudbenoj vlasti. U takvom slučaju se smije obavljati ili zastupnička ili neka druga dužnost, ali ne obje istodobno. No to ne znači da se te osobe ne smiju kandidirati odnosno da zbog toga liste na kojima se nalaze takve osobe valja odbaciti. </p>
<p>• Izbori su ponovljeni samo na biračkom mjestu sa 200, 300 birača. Odziv je bio minimalan. Kakav je smisao ponavljanja izbora kad su tim biračima mediji poslali poruku - vaši glasovi nemaju učinka po rezultate!</p>
<p> – Dakako, postavlja se pitanje smisla ponavljanja izbora u takvoj situaciji. Međutim, zakon je u tom smislu neumoljiv. Naime, ako se prilikom prebrojavanja glasova na biračkom mjestu utvrdi da je glasovao manji broj birača od broja glasova u glasačkoj kutiji, birački odbor mora odmah prekinuti rad i sve materijale dostaviti izbornom povjerenstvu. To povjerenstvo mora odmah izvijestiti više izborno povjerenstvo izborne jedinice koje mora poništiti glasovanje na tom biračkom mjestu, raspustiti birački odbor, imenovati novi i odrediti ponavljanje glasovanja na tom biračkom mjestu u roku osam dana. Riječ je, dakle, o izričitoj i strogoj zakonskoj odredbi. Zato bi u eventualnoj izmjeni izbornog zakonodavstva trebalo omogućiti Državnom izbornom povjerenstvu, da zavisno od konkretnog slučaja ocijeni treba li ponavljati izbore u situaciji kada je očito da oni neće ni na koji način moći utjecati na konačni ishod. </p>
<p>• Običaj da rezultate objavljuje predsjednik DIP-a zamijenjen je nastupom TV novinara koji je taj posao obavio. Što je onda bilo službeno u tim podacima?</p>
<p>– U tim podacima bilo je sve službeno, jer je TV-novinar raspolagao svim podacima koji su ne samo njemu, nego svim predstavnicima javnog priopćavanja, bili jednako dostupni. Državno izborno povjerenstvo je sve podatke, najprije privremene i neslužbene, a kasnije i službene u isto vrijeme dostavljalo svim predstavnicima sredstava javnog priopćavanja, a oni su ih u skladu s pravilima profesije objavljivali u medijima u kojima rade.</p>
<p>Provedbu izbora povjeriti Državnom izbornom povjerenstvu </p>
<p>• Zašto ste osporavali običaj da predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske bude i predsjednik Državnog izbornog povjerenstva? Tko bi to trebao biti?</p>
<p>– Član sam Izvršnog odbora Međunarodne udruge izbornih dužnosnika. Na temelju usporedbi izbornih sustava u brojnim državama na zapadu ili istoku Europe utvrdili smo da je tamo provedba izbora povjerena posebnim državnim, upravnim tijelima. Riječ je o profesionalnim upravnim organizacijama koja se pitanjima izbora ne bave samo u trenutku njihovog raspisivanja i provedbe, već i između pojedinih izbornih ciklusa. Oni kroz sve to vrijeme profesionalno rade na unapređenju izbornih sustava.</p>
<p> Naprotiv, Državno izborno povjerenstvo Republike Hrvatske nema niti jednog stalno zaposlenog stručnjaka, pa čak ni administratora. Suci u tim zemljama ne provode izbore, već nadziru njihovu zakonitost. Smatram da bi tako trebalo biti i u Republici Hrvatskoj. </p>
<p>Moram naglasiti da su hrvatski suci od međunarodnih stručnih organizacija koje promatraju izbore dobili izuzetno visoke ocjene za svoj rad u provedbi izbora. Međutim, istovremeno je činjenica da hrvatske suce provedba izbora i te kako isključuje od mogućnosti da obavljaju svoje redovite sudačke funkcije. To, dakako, stranke koje čekaju sudsku odluku nerado prihvaćaju. I opet će suci biti prozvani da nisu obavili svoj sudački posao, a da se nitko neće sjetiti da su zbog izbornog zakona morali napustiti sudnice i posvetiti se provedbi izbora. Uvjeren sam da bi pod hitno trebalo izmijeniti izborni zakon na način da se provedba izbora povjeri Državnom izbornom povjerenstvu kao visokom, profesionalnom upravnom tijelu, te da bi birački odbori i druga izborna tijela morali imati punu potporu državne uprave u tehnici provedbe izbora. </p>
<p> U nekim zemljama, primjerice, na čelu izbornih povjerenstava su ministri unutarnjih poslova, dakako, ako se u njihovom resoru odlučuje o građanskim stanjima. Naši političari skloni su vrlo ružno govoriti o sucima, ali očito jedino njima vjeruju kad je riječ o provedbi izbora. Čini mi se da su političari u nesuglasju sami sa sobom. Naprosto ne mogu vjerovati da naši političari nemaju povjerenja u svojega kolegu ministra. Mi smo vrlo skloni pozivati se (osobito) na zapadna iskustva. Ne vidim razloga zašto i na tom planu ne bismo slijedili odgovarajuće demokratske procedure koje su tamo provjerene. Hrvatskim sucima povjerimo onaj posao koji suci rade i na zapadu - nadzor nad zakonitošću izbora. Osobno, predlažem da predsjednik Državnog izbornog povjerenstva bude posebno izabrani visoki državni dužnosnik, te da taj izbor obavi Hrvatski sabor. Isto vrijedi i za članove tog tijela.</p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Spajanje turizma sa zaštitom okoliša najlogičnije je rješenje </p>
<p>»Mislim da će sljedeće sezone biti teško braniti dosadašnje rezultate. S druge strane, prvi pokazatelji su izvanredni - hotelijeri sljedeću godinu dočekuju s puno optimizma... Dakle, prema prvim pokazateljima tržište i dalje traži krevet više, hotelijeri već sada imaju mnogo više ugovora nego lani. I posao s turoperatorima ide sjajno. Međutim, manjka nam kvalitetnih kreveta«, predviđa doministar Mičić</p>
<p>Zdenko Mičić, doministar turizma, tu dužnost obnaša nešto više od dvije godine, nakon što je zamijenio Veljka Ostojića koji je s funkcije odstupio zbog politike. Mičić je tijekom proteklog razdoblja ostao u sjeni ministrice turizma, iako ima što reći i dobro poznaje sektorsku problematiku. Trenutačno je na poziciji najistaknutijeg čovjeka koji brani pozicije (i čast) turizma, koje HDZ negira, jer su Pave Župan Rusković i Niko Bulić na Havajima.</p>
<p>• Jeste li zadovoljni opsegom posla koji ste uspjeli napraviti za dvije godine?</p>
<p>– Relativno sam nezadovoljan, mislim da smo mogli napraviti mnogo više, pogotovo na domaćem terenu. No, za to nije bilo dovoljno razumijevanja same Vlade u smislu koordinacije s ostalim ministarstvima. Osim toga, ni mi kao Ministarstvo nismo dobro usklađeni i organizirani. Nedostaje nam stručnih kadrova. Treba nam još jedna uprava, jer je toliko mnogo posla da dvije postojeće ne mogu nositi teret razvoja tako velikog resora kao što je turizam.</p>
<p> • Što ste konkretno mislili napraviti, a niste stigli?</p>
<p>– Mislili smo razdvojiti upravu koja sada ujedinjuje dio zakonske regulative od uprave za razvoj. Jedna osoba ne može koordinirati i zakonsku regulativu, rad Sabora i sve ostale razvojne programe koji su sada jako bitni. U realizaciji programa vidim mnogo problema. Recimo u realizaciji akcije »Poticaj za uspjeh«, koja je bila izvrsno zamišljena, nije bilo sreće. Program ide dalje, forsiramo ga, ali ne takvim ritmom kakav smo očekivali. Problem je, naravno, bankarsko ograničavanje kreditnih plasmana. Stoga smo se sada orijentirali na kredite za hotele, pansione i kampove, a djelomično smo ograničili odobravanje kredita za apartmane. Izgradnja apartmana ionako ide prebrzo i često je nekontrolirana. Dosad su odobreni krediti za 80 projekata, a riječ je o kvalitetnim objektima - obiteljskim hotelima s 20 do 25 soba, i nekoliko aparthotela.</p>
<p>• Spomenuli ste lošu suradnju s ostalim ministarstvima. Gdje je najviše »škripalo«?</p>
<p>– Definitivno s Ministarstvom poljoprivrede. U nekoliko smo navrata s njima pokušali stupiti u kontakt, slali im razne dopise i prijedloge, ali nije bilo odgovora. Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja također nije pokazivalo jaču volju da se zaštiti prostor od devastacije. Uvijek su tražili neki alibi i svaljivali odgovornost na lokalne samouprave. Dobro surađujemo s Ministarstvom za obrt, malo i srednje poduzetništvo, a više-manje korektno s Ministarstvom financija.</p>
<p>• Kako će najavljeno spuštanje opće stope PDV-a utjecati na turizam, a kako bi se reflektiralo eventualno ukidanje nulte stope za doznake iz inozemstva?</p>
<p>– Smanjenje opće stope PDV-a sigurno je pozitivna stvar i za turizam, ali pitanje je mogu li to izdržati državne financije. Nikako nismo za ukidanje nulte stope PDV-a inozemnim doznakama. Štoviše, sve naše analize pokazuju da bi PDV za turizam trebao biti između šest i osam posto. Pristajemo da se jedan dio vezan uz ugostiteljstvo oporezuje nešto većom stopom, ali, generalno gledano, turizam bi trebao stopu od šest do osam posto. Sve ovisi o novoj politici Ministarstva financija.</p>
<p>• Kako u Hrvatskoj zaustaviti divlju gradnju? Nekontrolirana gradnja uzela je maha, a to će, prema svim najavama, biti najveći problem turizma idućih godina.</p>
<p>– Najvažnije je Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, a ono se, koliko doznajemo, isto pokušava nekomu pripojiti. Čak se spominjalo spajanje s našim ministarstvom, što je smatramo bolja opcija od spajanja s poljoprivredom. Upravo u tom dijelu priče - zaštiti prostora, devastaciji pomorskog dobra - dalo bi se mnogo više napraviti. Ovako, sada je najveća odgovornost na lokalnim samoupravama, a to baš i ne funkcionira. Ne može se dopustiti da se pred očima javnosti 50 metara od obale zemljište zagradi betonskim zidom i obloži keramičkim pločicama te da se postavi 30 gipsanih lavova. I da to onda stanovnici jednog grada moraju gledati, a da nitko ništa ne poduzima. </p>
<p>• Mnogo ste se bavili problematikom privatnog smještaja. S druge strane, privatnici ne taje da su zadovoljni, čak ako im sezona traje mizerna tri ili četiri tjedna?</p>
<p>– Riječ je o pedesetak ili šezdesetak dana. Ovdašnji je problem što nisu postavljeni nikakvi standardi. Sav kapacitet je strpan u jednu kategoriju, a razlika je golema. Već imamo izvrsne objekte u privatnom smještaju koji se čak mogu rangirati s najvećim brojem zvjezdica jer imaju klimatske uređaje, bazene i izvanrednu uslugu. Međutim, zajedno s njima, pod istom »firmom«, prodaju se i garaže, spremišta i slično.</p>
<p>Ljudi iz Ministarstva turizma trebaju pojedinačno prići svakom iznajmljivaču, moramo obaviti detaljan terenski rad nakon kojega bi se dobila kompletna slika. Nakon toga treba napraviti selekciju po kategorijama. Ne smijemo zaboraviti da privatni smještaj čini oko 60 posto od ukupnih smještajnih kapaciteta države, a da još dugo nećemo imati dovoljno hotelskih kreveta. </p>
<p>• Kako se misli riješiti također jedan od gorućih problema - iznajmljivanje kreveta u vlasništvu stranaca na crno?</p>
<p>– Ključna je stvar u terenskom radu naših ispostava, turističkih zajednica, ureda i slično. Zakonska je pogreška što se takvim iznajmljivačima, dakle stranim državljanima ne može u kuću. Problem je i u tome što se stranci vrlo brzo priviknu na naše nepoštovanje propisa i normi. Stranci vide što im rade susjedi, naši ljudi, i misle »pa tako isto mogu i ja«. Nismo postavili norme ponašanja i poštovanja zakona i to je problem. </p>
<p>• Koji su turistički prioriteti za slijedeću godinu?</p>
<p> – Mislim da će slijedeće sezone biti teško braniti dosadašnje rezultate. S druge strane, prvi pokazatelji su izvanredni - hotelijeri sljedeću godinu dočekuju s puno optimizma jer stalno ulažu u poboljšanje svoje ponude, hotelske opreme i infrastrukture. Ove su godine, recimo, u to ukupno uložili oko 1,2 milijarde kuna, za slijedeću pripremaju novih 1,5 milijarde kuna. Dakle, prema prvim pokazateljima tržište i dalje traži krevet više, hotelijeri već sada imaju mnogo više ugovora nego lani. I posao s turoperatorima ide sjajno. </p>
<p>Međutim, manjka nam kvalitetnih kreveta. Kada smo prije dvije godine razgovarali s užim kabinetom Vlade, nismo dobili zeleno svjetlo da se pronađu sredstva za obnovu 40.000 ratom i poraćem devastiranih kreveta. Da se to obnovilo na vrijeme ti bi kreveti danas bili puni.</p>
<p> • Je li vam nakon nesretne epizode s nestankom prve organizirane grupe Kineza splasnuo entuzijazam prema kineskom tržištu?</p>
<p> – Za jednu ovako malu državu kao što je Hrvatska dolazak Kineza pokazao se kao prevelik rizik. </p>
<p>• Što smatrate najvećim uspjehom, a koji su najveći neuspjesi Vlade i turističkog ministarstva u proteklom mandatu?</p>
<p>– Mogu govoriti samo za razdoblje od dvije godine od kada sam na ovom položaju. Dakle, u posljednje dvije godine turizam je doživio punu afirmaciju i to je najveći uspjeh. Hrvatska se izvrsno prezentirala na inozemnim tržištima, sve je sjajno obavljeno. Nismo zadovoljni onime što se događalo u državi. Što se privatizacije sektora tiče dovedeni smo u stanje promatrača, svjedoci smo nečega na što ne možemo utjecati. Čak nam je rečeno da naše mišljenje nije obvezujuće. </p>
<p>Ne mogu se 35 bitnih hotelskih kompanija koje još nisu privatizirane prepustiti stihiji – tome da cijena određuje kupca, a da se istovremeno ne razmišlja o viziji. Žalosno je i da zbog naše razjedinjenosti turizam nije prepoznat kao snaga gdje će uskoro biti 300.000 zaposlenih. Da smo mi sami unutar sektora bili povezaniji, možda nam se i ne bi događalo ovo što nam se događa.</p>
<p>Šokirani smo prijedlogom o spajanju ministarstava turizma i poljoprivrede </p>
<p>• Hoće li najvjerojatnije spajanje ministarstava turizma i poljoprivrede usporiti turistički razvoj?</p>
<p>– Kao prvo, mi »iz turizma« šokirani smo prijedlogom spajanja ministarstava turizma i poljoprivrede. Teško je sada govoriti kako će se stvari dalje odvijati. Sve ovisi o tome kako će se definirati novi ministar i kakva će biti koncepcija vlade. Smatram da se tako velik resor ne može pretvoriti u običnu upravu. Nadalje, u jednom se dijelu priče miješa pojam Hrvatske turističke zajednice koja je zadužena za državnu promociju. Ljudi možda ne shvaćaju kakva je uloga Ministarstva turizma, a kakva HTZ-a.</p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Hrvatska žuri u susret demografskoj katastrofi</p>
<p>Hrvatska s obzirom na ukupno starenje stanovništva, s obzirom na nesrazmjer između muškoga i ženskoga stanovništva i mali udio mlađeg stanovništva, odnosno veliki udio starog stanovništva, nema strukturu demografskog potencijala koji će revitalizirati državu. Jer neki naši stručnjaci, a i mnogi drugi iz sfere javnoga života, oduvijek su demografsku politiku Hrvatske smatrali nečim negativnim, ekstremno nacionalističkim itd. Za njih to nisu ulaganja koja izravno donose profit. To je točno ako se želi profit stvoriti brzo. Ali to su socijalna i dugoročna ulaganja, ulažu se u temelje razvitka države </p>
<p>Demografski razvoj, stanje i perspektive Republike Hrvatske«, naziv je znanstvenog skupa hrvatskih demografa koji je 11. i 12. prosinca održan u Zagrebu. Demografi su još jednom dramatično ustvrdili da se Hrvatska nalazi u teškoj demografskoj situaciji. O tome razgovaramo s demografom i jednim od glavnih kreatora Nacionalnog programa demografskog razvitka mr. Stjepanom Štercom, s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.</p>
<p>• U raspravi na skupu izjavili ste da znanstvene rasprave nisu dovoljne jer se radi o izumiranju Hrvatske. Je li stanje doista tako dramatično?</p>
<p>– Kako to ne bi ispao napad na bilo koga, valja reći da je znanstveni rad nužan radi izgrađivanja spoznaje o toj problematici. Nama demografima je poznato da su u Hrvatskoj svi pokazatelji, a posebno trendovi izuzetno negativni, te da je danas demografska slika Hrvatske ne siva, ne tamna, nego čak mračna. Zbog toga se ozbiljno mora zabrinuti i znanstvena zajednica i demografi, a i cjelokupno društvo. To je strateški problem koji će Hrvatska vrlo brzo morati početi rješavati. </p>
<p> • Koji su pokazatelji izumiranja Hrvatske?</p>
<p>– Trend izumiranja uključuje sve negativne pokazatelje. I prirodni pad, i smanjenu reprodukciju, i mali natalitet, i mali fertilitet, i iseljavanje, i depopulaciju, i nesrazmjer između muškog i ženskog stanovništva, i ukupnu, veliku starost stanovništva. Sve to uključuje pojam izumiranje. </p>
<p>• Je li to moguće izmijeniti?</p>
<p>– On je u tako negativnoj demografskoj fazi da je općenito teško izvršiti revitalizaciju. Cjelokupno društvo moralo bi se zabrinuti nad tom činjenicom, bez obzira kakva je politička vlast u tom društvu. Demografski razvitak je usko povezan s gospodarskim i sutra može predstavljati kočnicu gospodarskog razvitka Hrvatske. A tome apsolutno Hrvatska ide. I projekcije UN-a potvrđuju da je Hrvatska u dramatičnom položaju. Ne samo u Europi, nego je među tri, četiri, svjetske države s najgorim demografskim trendovima. Sve nas to mora zabrinuti, posebno one koji odlučuju o razvitku zemlje. Demografi to moraju reći da ih se sutra ne bi optuživalo za loše bavljenje demografijom. </p>
<p>• Kada to govorite mislite li i na najnoviju simulacijsku projekciju UN-a za 2300. godinu, po kojoj će Hrvatska tada imati tek 445.000 stanovnika?</p>
<p>– Da. To je nešto što je apsolutna katastrofa. To znači da populacija, koja u zemlji broji oko 4,5 milijuna stanovnika i po našim procjenama oko 2,5 milijuna izvan Hrvatske, dolazi na razinu stanovništva manjega europskoga grada. To je katastrofa! Utjeha je jedino što je to utopijska projekcija. I što se odnosi samo na reprodukciju stanovništva Hrvatske, pri čemu je faktor prostora i imigracije (useljavanja) isključen. </p>
<p>Ali ne može se taj prostor gledati samo kao mjesto gdje će se događati čista reprodukcija bez imigranata. Teško je isključiti prisutnost imigracije. I s obzirom na okruženje koje je biodinamički vrlo postojano, i s obzirom na činjenicu da je Hrvatska vrlo atraktivna, mediteranska, država s velikim arhipelagom, s bogatom obalom, s mediteranskom klimom, s kršom, s tradicijom urbanog načina života u našem priobalju. Dakle, to je vrlo atraktivan prostor i u budućnosti se može očekivati tiha supstitucija stanovništva u Hrvatskoj.</p>
<p>• Ako govorite o asimilaciji, tko će koga asimilirati? Imigranti autohtone ili obrnuto?</p>
<p>– Mi smo to dijelom definirali u Nacionalnom programu demografskog razvitka, koji je prošla HDZ-ova vlada prihvatila. Hrvatska u takvoj situaciji mora, kao i sve razvijene europske i srednjoeuropske zemlje, pa i SAD, definirati tzv. useljeničke kvote. </p>
<p>Tada će se znati tko u Hrvatsku useljava, kakva struktura stanovništva, kakav je radni kontingent potreban hrvatskom gospodarstvu itd., to mora biti u nekim planskim okvirima. Takve useljeničke kvote nisu strane ni jednoj demokratskoj državi, pa i Hrvatskoj ne smiju biti strane. To je i sastavni dio svake aktivne populacijske politike, koja se mora voditi na svim razinama.</p>
<p>• Konkretno, kako?</p>
<p>– To znači da zakonima treba obuhvatiti sve segmente društva; socijalu, zdravstvo, obrazovanje, zapošljavanje, prometnu povezanost, regionalni razvitak itd. Sve te parametre treba ugraditi u zakone koji se donose u cilju demografske obnove i populacijske politike.</p>
<p> • Kako će se to riješiti kada se npr. feminističke i neke druge udruge bune protiv ukidanja zakona koji bi zabranili pobačaj?</p>
<p>– Demografska politika ne ovisi samo o tome. Aktivna demografska politika, odnosno pronatalitetna politika, vodi se i posredno, npr. kroz imigraciju. Taj model posredne reprodukcije je jedan od onih koji mogu spasiti Hrvatsku.</p>
<p>• Znači li to da vi ne vjerujete da Hrvatska sama može obnoviti svoje stanovništvo?</p>
<p>– Hrvatska s obzirom na ukupno starenje stanovništva, s obzirom na nesrazmjer između muškoga i ženskoga stanovništva i mali udio mlađeg stanovništva, odnosno veliki udio starog stanovništva, nema strukturu demografskog potencijala koji će revitalizirati Hrvatsku.</p>
<p>Zato sam na skupu, ako ste zamijetili, Hrvatsku usporedio s hrvatskim otocima, gdje je zbog izumiranja stanovništva došlo do potpunog poremećaja demografske strukture. Otoci, sa svojim autohtonim stanovništvom, više se nisu u stanju demografski revitalizirati. To je tako, koliko god to zvučalo heretički za stanovnike otoka. Ista je stvar i s mnogim drugim područjima, osobito s brdsko-planinskim. U situaciji otoka je danas Hrvatska. </p>
<p>• Može li Hrvatsku demografski obnoviti stanovništvo iz BiH?</p>
<p>– Ne. Danas je svakome jasno da stanovništvo, koje je BiH moralo napustiti kao posljedica agresije, a koje je Hrvatsku izabralo kao svoje prebivalište, nije utjecalo na reprodukciju ukupnog stanovništva Hrvatske. Naprotiv, to je stanovništvo u Hrvatskoj ubrzo poprimilo reprodukcijska obilježja domaćeg, autohtonog stanovništva. Prema tome, ta je komponenta potpuno izostala i Hrvatskoj ostaje da se to posredno rješava kroz useljavanje u čemu dijaspora mora odigrati jednu od ključnih uloga. I naravno, odnos države prema dijaspori.</p>
<p>• Prof. dr. Anđelko Akrap na skupu je iznio zanimljive dokaze po kojima većina hrvatskih žena želi imati više od 2,5 djece. To znači da Hrvatskoj nije toliko nužna useljenička politika.</p>
<p>– Ta želja postoji i takvi su stavovi žena. Međutim, kontingent žena u Hrvatskoj koje bi trebale nositi populacijsku, reprodukcijsku politiku, s obzirom na odnose u dobnoj strukturi stanovništva, nije dovoljan. To je problem, bez obzira na želje. Ali nikako ne treba zanemariti želje žena. </p>
<p>Zbog toga treba provoditi aktivnu populacijsku politiku, posebno ciljano na mladu, visoko-obrazovanu populaciju koja kroz emigraciju napušta Hrvatsku. Jer bez toga nitko ne može svake godine zaustaviti nekoliko tisuća obrazovanih koji odlaze iz Hrvatske kako bi si priskrbili bolje materijalne uvjete života. Zašto im u Hrvatskoj ne bismo stvorili uvjete i stimulans koji ih »tjera« u inozemstvo. Zašto se to ne bi moglo učiniti? Ne vidim razloga. Zašto ih ne osloboditi nečega, čega su bili oslobođeni naši povratnici iz inozemstva. </p>
<p>• Znači li to da moramo stimulirati mlade obitelji, mlade ljude ma koliko to bilo teško prihvatiti?</p>
<p>– Da, to se mora činiti. Teško je očekivati da će se u Hrvatskoj uskoro postići konsenzus o gospodarskom trenutku za demografsku politiku. A taj trenutak ne treba ni definirati, jer je poznato da je čimbenik gospodarskog razvoja i demografski razvitak. </p>
<p>Prema tome, ne moramo čekati idealnu situaciju nego je stvarati kroz moguće mjere aktivne demografske politike. Kroz stimuliranje populacijske politike treba stvarati atmosferu za to. U javnosti se mora dobiti percepcija da demografska politika nije nešto negativno, kao što se nama prišivalo. Čak su to neki proglašavali i ekstremnim nacionalizmom. Mora se stvoriti ozračje da je demografska politika jedan od temelja razvitka Hrvatske. </p>
<p>• To znači da bi naša vlada morala hitno primijeniti program za demografsku obnovu?</p>
<p>– Tako je. To je neminovnost. Jedan od nacionalnih strateških interesa Hrvatske bit će obnova i razvitak stanovništva Hrvatske.</p>
<p>• Koliko je provedeno od Nacionalnog programa, koji ste radili za bivšu HDZ-ovu vladu?</p>
<p>– U pravilu za mali broj godina ne provede se puno toga. Demografska politika nije politika dvije, tri, četiri godine, jedne vlasti ili jedne vlade. Ona mora biti konstanta u jednoj državi i tada se davanja za demografiju toliko ne osjećaju. O tome se u nas mora voditi briga. Jer neki naši stručnjaci, a i mnogi drugi iz sfere javnoga života, oduvijek su demografsku politiku Hrvatske smatrali nečim negativnim, ekstremno nacionalističkim itd. Za njih to nisu ulaganja koja izravno donose profit. </p>
<p>To je točno ako se želi profit stvoriti brzo. Ali to su socijalna i dugoročna ulaganja, ulažu se u temelje razvitka države. Izravno se ne vraćaju ulagaču nego kroz niz djelatnosti, koje se na osnovu toga razvijaju. Na kraju krajeva, taj program je tada u Saboru prihvaćen aklamacijom svih stranaka i zastupnika.</p>
<p> • Je li Račanova vlada nastavila i realizirala išta od vašeg programa?</p>
<p>– U posljednje tri godine radio sam drugi posao, nisam sudjelovao u tome i nisam vidio javne potvrde toga. Jedan od razloga je i što su to, kako sam rekao, dugoročne mjere koje u kratkom roku ne daju rezultate. Ali bez obzira na vlade to mora biti nacionalni program i jedan od prioritetnih nacionalnih interesa, koji mora biti prihvatljiv svima. </p>
<p>• Da ste u prilici odlučivanja što biste prvo učinili za populacijsku obnovu?</p>
<p>– Prvo bi izvršna vlast trebala napraviti analizu Nacionalnog programa demografskog razvitka i onoga što je do sada učinjeno, što je bilo loše a što dobro. Zatim bi trebalo okupiti tim stručnjaka i predložiti Hrvatskom saboru reviziju Nacionalnog programa demografskog razvitka, te na njemu ustrajati. Ako se to ne učini, i po ocjenama stručnjaka izvan Hrvatske, zaprepastit će nas brzina kojom ćemo se naći u još težem položaju. Hrvatska žuri u susret demografskoj katastrofi! </p>
<p>Andrija Tunjić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>></p>
<p>Ministri u čeličnom zagrljaju međunarodnih financijskih i trgovinskih krugova </p>
<p>Tko god postao novi ministar gospodarstva, već je sada jasno da će mu ruke uvelike biti vezane činjenicom da je Hrvatska u protekle četiri godine ušla u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) i Ceftu, te da je sklopila ugovore o slobodnoj trgovini s gotovo svim europskim zemljama, kao i da se nalazi u procesu približavanja Europskoj uniji (EU)</p>
<p>ADRIANO MILOVAN </p>
<p>Iako je od izbora za Sabor prošlo dvadesetak dana, Hrvatska još nije dobila novu Vladu. Jedino što je u ovom trenutku izvjesno, to je da će joj ritam udarati HDZ, stranka koja je na izborima dobila najviše glasova birača, no još se ne može sa stopostotnom sigurnošću tvrditi koje će stranke činiti buduću vladajuću koaliciju desnog centra, kao ni tko će sve sjediti u kabinetu budućeg premijera Ive Sanadera. </p>
<p>I dok se javnost zabavlja špekulacijama tko će sve biti u Sanaderovoj vladi, nekako po strani ostaje pitanje s čime će se sve u koštac morati uhvatiti budući ministri, posebno oni u ekonomskim resorima. Hrvatska je, doduše, danas u mnogočemu drukčija zemlja od one kakvu je HDZ ostavio 3. siječnja 2000. godine, no problema nam ni sada, kao uostalom ni tada, ne manjka. </p>
<p>Pomalo ironično, no izgleda da najveća jagma vlada za mjestom ministra gospodarstva. Za tu su poziciju, naime, mediji već »kandidirali« nekoliko osoba. Upućeni tvrde kako je potencijalni HDZ-ov koalicijski partner - HSLS, najviše zainteresiran upravo za mjesto ministra gospodarstva, pri čemu se najviše šansi daje Hrvoju Vojkoviću, koji je to ministarstvo - po ocjeni mnogih, uspješno - vodio i u prvoj polovici 2002. godine, u vrijeme dok je HSLS bio dio tada vladajuće koalicije.</p>
<p>Izjalove li se, pak, pokušaji da stranka Dražena Budiše dobije čelnu poziciju u Ministarstvu gospodarstva, tvrdi se kako HDZ u pričuvi drži sadašnjeg predsjednika Uprave Hrvatske banke za obnovu i razvoj (HBOR) Antona Kovačeva, te Gordana Jandrokovića, jednog od svojih ekonomskih stratega. Prema kuloarskim pričama, znatno manje šanse da sjedne u ministarsku fotelju u Vukovarskoj ima jedan od tvoraca HDZ-ova gospodarskog programa Ante Babić, kojemu se zamjera političko neiskustvo. Sve to, ipak, ne znači da mladi Babić ne bi mogao zauzeti neku drugu poziciju u Vladi: njegovo se ime, naime, sve češće spominje u kontekstu svojevrsnog koordinatora za ekonomsku politiku u cjelini. </p>
<p>Tko god postao novi ministar gospodarstva, već je sada jasno da će mu ruke uvelike biti vezane činjenicom da je Hrvatska u protekle četiri godine ušla u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) i Ceftu, te da je sklopila ugovore o slobodnoj trgovini s gotovo svim europskim zemljama, kao i da se nalazi u procesu približavanja Europskoj uniji (EU). Svaki od tih aranžmana podrazumijeva sasvim konkretne obveze, koje idu znatno dalje od pukog smanjenja carina.</p>
<p> U tom kontekstu, jedan od prvih izazova za novoga ministra gospodarstva mogao bi biti novi trgovinski rat između Hrvatske i Mađarske, ali i sve glasniji zahtjevi dijela bosanskohercegovačkih proizvođača da se »zamrzne« primjena Ugovora o slobodnoj trgovini između Hrvatske i BiH. </p>
<p>Novi ministar gospodarstva neće imati puno manevarskog prostora ni kada je riječ o nastavku privatizacije. Štoviše, u međunarodnim financijskim krugovima bez imalo uvijanja naglašavaju kako od nove garniture na Markovu trgu očekuju čak i ubrzanje privatizacijskih procesa u Hrvatskoj. Slične poruke - usprkos uglavnom negativnom raspoloženju hrvatske javnosti prema privatizaciji - stižu i iz Bruxellesa. Dodatni uteg za novog ministra gospodarstva bit će i rješavanje sudbine poduzeća u državnom vlasništvu, i to u uvjetima kada Hrvatska mora smanjivati subvencije. Puno popularnosti sigurno mu neće donijeti ni potezi koje će morati povući da bi hrvatsko gospodarstvo postalo konkurentnije na svjetskom tržištu, kao ni mjere usmjerene na privlačenje greenfield ulaganja. O potezima koje će vući u segmentu politike rada, dođe li do, kako se najavljuje, pripajanja dijela Ministarstva rada i socijalne skrbi Ministarstvu gospodarstva, da se i ne govori! </p>
<p>Još manje autonomije u kreiranju politike mogao bi imati novi ministar financija. U medijima se, doduše, tvrdi kako je to mjesto manje-više »bezecirano« za aktualnog gradonačelnika Velike Gorice Ivana Šukera, koji je i jedan od rijetkih HDZ-ovaca što su se proteklih godina sustavno bavili fiskalnom politikom. Prvi težak ispit za njega moglo bi biti Sanaderovo predizborno obećanje da će smanjiti stopu PDV-a s 22 na 20 posto. Riječ je o obećanju koje u nemilosrdnoj predizbornoj utakmici možda dobro zvuči, ali čija bi realizacija u razdoblju postizbornog otrežnjenja od nove garniture u Katančićevoj mogla tražiti alkemičarske sposobnosti, budući da nitko još nije ponudio suvisli odgovor na pitanje čime će se pokriti time izazvan proračunski manjak, koji bi, prema procjenama samih HDZ-ovaca, mogao prijeći tri milijarde kuna. </p>
<p>Novi će se ministar financija, sviđalo mu se to ili ne, naći i u čeličnom zagrljaju međunarodnih financijskih krugova, koji su Hrvatskoj već odaslali »preporuku« da sklopi novi stand-by aranžman s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF). Pridodaju li se tome i njihova očekivanja da će nova Vlada odlučnije od dosadašnje morati zagristi nimalo ukusnu jabuku strukturnih reformi - što, među ostalim, podrazumijeva i nastavak rezanja javne potrošnje, pa tako i socijalnih prava - a s konačnim ciljem nastavka smanjenja fiskalnog deficita, jasno je da će novi ministar financija i te kako morati paziti da ne otkliže na tanak led. </p>
<p> Na kraju, može se zaključiti kako (i) pred novom hrvatskom Vladom stoji prilično jasan izbor: ubrzati reforme i priključak Hrvatske na euro-vlak, pa makar to značilo i pad popularnosti, ili, pak, sporiji reformski put, koji će možda ići niz dlaku dijelu hrvatske javnosti i HDZ-u kratkoročno donijeti popularnost, ali čije će se posljedice osjetiti u sporijem približavanju zemlje Uniji. Odluči li se za prvo, Sanaderova će vlada zaslužiti epitet »reformske« i »prozapadne«, što, istini za volju, baš i nije previše unosna kategorija na domaćem terenu. Odabere li drugo, mjesto Hrvatske na periferiji novog europskog zemljovida bit će zacementirano.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Uspješna veza turizma i vinskih ugođaja </p>
<p>Vino, loza, vinogradi, doline, podrumi, kušaonice… te sve ostalo što se oko toga »vrti« na čudesan način, stavljeni su u izvanpansionske turističke sadržaje. »Potrošači« te ponude domaći su ljudi koji, posebice vikendima , hodočaste u vinogradarske doline i u vinarije, ali , jasno, i strani turisti koji - ne čekaju vikende! Najkraće, riječ je o velikom fizičkom i financijskom prometu koji je ovdje u daljnjem porastu</p>
<p>Ako je došlo do toga da se u ovdašnjim vinarijama, jasno onima koje imaju takve uvjete i ugođaje, obavljaju i vjenčanja(!) onda ne bi trebalo biti teško »ukopčati« koliko se u ovoj poznatoj američkoj saveznoj državi drži do kulta loze i vina! Ako se već na lijepim terasama i njegovanim vrtovima određena broja kalifornijskih vinarija izgovara ono takozvano »sudbonosno 'da'« onda nije nimalo teško zamisliti koliko se tamo proslavi imendana, rođendana, raznih godišnjica… ali odmah treba naglasiti da su vinarije bile i ostaju cilj brojnih veseljaka, »šanksonjera«, znatiželjnika, te drugih ljudi koji su naklonjeni izvornoj prirodi i onome što su marljivi ljudi na to nadogradili. </p>
<p>Prošle sam nedjelje u »Vinskim razgovorima« spominjao vinogorje Dobra zemlja blizu kalifornijskog glavnog grada Sacramenta, gdje se nekad davno tražilo i opal zlato. Danas je sve ostalo u legendi, ali taj plodni kraj nije bez zlata jer ima - vinograde! </p>
<p>Ovdje u Kaliforniji doista je puno priča i raznih objekata koji podsjećaju na negdašnja stara vremena, a sve se to na (ne)nametljiv način spretno nudi i prodaje u turističkoj ponudi, pa tako i St. Louis Mission (južna Kalifornija) u kojoj su brojna stada goveda i zelene livade stvarale mozaik, a svega je toga polako nestajalo do vremena sekularizacije (do oko 1830. godine) kad su umiruće španjolske kalifornijske vlasti rasprodale zemlju i stada, protjerale domorodce… Danas mozaik toga kraja je zelenih boja loze, te bijelih i modrih boja grožđa. Eto, dio toga kraja je već spomenuta Tamacula Valley sa svojim privlačnim vinarijama. I njihovom eno-gastro-turističkom ponudom.</p>
<p>Još je nešto u Kaliforniji što poštovatelje i prijatelje loze i vina, posebno one iz redova stranih gostiju i turista, uvijek iznova moglo bi se reći - oduševljava. To su načini i programi na koje domaćini približavaju eno-ponudu svim potrošačima. I to ne samo u tzv. posebnim prigodama nego svakodnevno. </p>
<p>Poseban su, na primjer, doživljaj posjeti prodavaonicama vina, ne samo specijaliziranima nego i onima »mješovite robe«. Tko bi nabrojao sve te primjere i stvarno lijepe slike, a što se mene tiče uvijek mi je za boravka ovdje bio poseban »gušt« navratiti u Tom's Farm's, pedesetak milja južno od Los Angelesa. Duhoviti vlasnik na toj je farmi uspješno spojio vince i odgovarajuće zakuske, odmor u hladovini stabala i po travi, tu su i trgovine antikvitetima i ostalom rjeđom robom koja pripada nezaboravnim uspomenama… Ali ipak najposjećenija je, po svemu sudeći, prodavaonica na kojoj piše »Vina i sirevi«! Što li tu svega ima iz te dvije ponude! Vina je oko dvije-tri stotine etiketa odasvuda, a u sireve se baš puno ne razumijem, ali i njih je do mile volje. Dakle, jedno s drugim!</p>
<p>Ipak, u »Tomovoj farmi« nešto mi nije promaknulo! Na jednoj od vinskih polica (stalaža) bile su u prvome redu jedna do druge dvije boce popularnog chardonnaya, od kojih je jedna glasovitog kalifornijskog vinarskog majstora Mikea Grgicha ili našega Neretvanina Miljenka Grgića koji se sredinom sedamdesetih proslavio u Parizu kad je »zabezeknuo« Francuze pobjedom na svjetskom prvenstvu sorte chardonnay. Otad je počeo uspon i njegov i toga kalifornijskog vina, a koliko se ovdje to i danas cijeni pokazao je i vlasnik Tom's Farm's: na Grgichevoj boci je istaknuta cijena 33,79 dolara, a na ovoj drugoj tek 9,19 dolara… </p>
<p>Stara je istina da vino (i sve oko vina) treba priču, treba razne dodatne sadržaje i druge razloge da bi se pristupilo degustacijama, šankovima, gostionicama, podrumima, vinarijama… Ovdje u Kaliforniji i njezinim vinogorjima na to se odavno misli i provodi u djelo, a ako se nekome dogodi kao meni koji sam poštovatelj loze i vina i, posebno, svekolika vinskog folklora da sam nakon petgodišnje stanke ponovo u Kaliforniji onda lako može uočiti novosti i napredak te ponude.</p>
<p>Pero Gabrić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="6">
<p>Zašto se prisvaja tekst koji nije rezultat vlastitog rada</p>
<p>Očito je da Antoliš nema moralnih zasada i da vjerojatno nije bio svjestan (a možda i jest) posljedica svojeg rada, posebno ne za okolinu u kojoj živi. Navest ću samo jednu od onih zločestih: »Balkanci plagiraju, a u Europu bi« / Pokušaj da se na osnovi prepisivanja stekne magistarska titula dobro je poznat. Vide se i rezultati: nije prošlo s titulom, ali retorika se je bitno promijenila. Moglo se je dogurati do zahtjeva da se uđe u vladu, jasno kad se ispune postavljeni uvjeti. A sve su to omogućili stranački kolege, sabornici i glasači koji ne uzimaju u obzir etičke principe u koje bi trebala </p>
<p>biti ugrađena i postavka o odgovornosti</p>
<p>IVICA ŠTERN</p>
<p>Posljednjih se dana mnogo piše o plagijatu Krunoslava Antoliša, docenta Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i člana Vijeća za nadzor sigurnosnih službi. </p>
<p>Antoliš je Zakladi »prof. dr. Marijan Hanžeković«, na raspisani natječaj za dodjelu nagrade, kao svoj poslao prijevod rada drugog autora. Detalji su opisani u članku novinarke Mirele Lilek u Vjesniku 6. prosinca 2003.</p>
<p>Članak Mirele Lilek sadrži i uokvirene izjave gospodina Vlatka Cvrtile predsjednika Vijeća za nadzor sigurnosnih službi i gospodina Ante Markova, predsjednika Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.</p>
<p>Gospodin Cvrtila je, među ostalim, rekao: »Vijeća za nadzor sigurnosnih službi ne tiče se znanstveni rad njegova člana, no najmanje što mi možemo učiniti jest da u Vijeću razgovaramo o cijeloj situaciji.« Nadalje smatra da bi »utvrdi li se da je tekst uistinu prepisan, Sveučilište i Ekonomski fakultet morali utvrditi sankcije«.</p>
<p> Očito da g. Cvrtilu ne zanima znanstvena djelatnost članova sigurnosnih službi, a o plagijatu – plagijatoru može se razgovarati. To su gledišta koja pokazuju kakav je pristup pri rješavanju ipak ključnih pitanja, o kojima će ovisiti razina i rezultati rada samog Vijeća. A riječ je o razini obrazovanosti članova Vijeća i njihovu moralu.</p>
<p>Gospodin Markov je izjavio: »Može se pretpostaviti da bi kandidat dobio odbijenicu ako bi se ustanovilo da je povezan sa stranim obavještajnim službama ili upetljan u teški kriminal.« </p>
<p>Prema tome živimo u državi u kojoj član Vijeća za nadzor sigurnosnih službi može biti kriminalac, ako kriminal kojim se bavi nije težak. A za teškog se kriminalca, prema g. Markovu, samo može pretpostaviti da će dobiti odbijenicu.</p>
<p>Kad se zna da je slučaj plagijata poznat od 2. listopada, onda to upućuje i na brzu reakciju i djelotvornost nekih ustanova, odnosno službi. Možda je nešto i učinjeno no vjerojatno to nije bilo za javnost. Uostalom, valjda treba pregledati i ostala Antoliševa djela, a za to treba vremena. </p>
<p>Da je Sveučilište u Zagrebu donijelo etički kodeks, što je, prema Statutu bilo obvezno učiniti, pitanja vezana uz plagiranje sigurno bi se mogla djelotvorno razriješiti. </p>
<p>Neka od Antoliševih stajališta i način na koji ih obrazlaže mogu se pročitati u intervjuu koji je dao Glasu Koncila. </p>
<p>Premda je tamo riječ o svjetskim pitanjima, nešto je rekao i o manjim grupicama koje su za ostvarenje svojih ciljeva željele afirmirati na svjetskoj sceni i koje su na neprihvatljiv način dolazile do određenih pozicija. No to se očito ne odnosi na osobu koja o tome raspravlja nego na one druge.</p>
<p>Kad je riječ o Antoliševu plagijatu treba reći da je to praktički doslovan prijevod teksta g. Williama R. Fasta. Ipak treba navesti neke primjere da se shvate dometi i doprinosi plagijatora. Tako npr. u originalu piše: It is also impossible to limit the cyberwar battlespace to purely military networks, a u prijevodu: »Također je gotovo nemoguće ograničiti cyber rat samo i isključivo na vojne mreže« (Antoliš, 2001.). Prema tome Antoliš je dvostruko, plagirao – jednom tekst kao cjelinu i drugi puta i pojedine rečenice. </p>
<p>Valjda zato da nitko ne posumnja. </p>
<p>Na drugom mjestu u izvornom tekstu piše: The United States could also pursue a strategy of cooperative competition in building global information age networks…, a u Antoliševu tekstu: »Primjerice Hrvatska bi također mogla slijediti kooperativne konkurencije izgradnjom globalnih mreža globalnog doba…«. </p>
<p>Istina jest da kompetencija nije isto što i konkurencija, ali ako mogu United States zašto ne bi mogla i Hrvatska, jer, formalno gledajući, prema prevoditelju to su istoznačnice (nije li to možda »znanstveni« doprinos Antolišev prevoditeljstvu). Postupak, prevođenja United States s »Hrvatska«, u tekstu se više puta ponavlja. </p>
<p>Trud koji je uložio autor (ne plagijator) može se, u ovom slučaju, procijeniti i na osnovi 37 literaturnih navoda, a da se i ne uzme obzir višegodišnje školovanje i iskustvo, kojim je stvarana osnova za pisanje takva rada. Osim toga, u nadnaslovu studije, koju Antoliš plagira, piše: National Defense University, Institute for National Strategic Studies, što među ostalim znači, i to da su njenu izradu platili američki porezni obveznici.</p>
<p>Moglo bi se postaviti pitanje, zašto se prisvaja tekst koji nije rezultat vlastitog rada? </p>
<p> Razlog je ovdje formalno jasan, slavodobitništvo i nagrada. Nadalje, da se napiše vlastiti rad treba uložiti određen, ne malen, trud te imati odgovarajući znanstveni i stručni potencijal. Očito je nadalje da Antoliš nema moralnih zasada i da vjerojatno nije bio svjestan (a možda i jest) posljedica svojeg rada, posebno ne za okolinu u kojoj živi. Navest ću samo jednu od onih zločestih: »Balkanci plagiraju, a u Europu bi«.</p>
<p>Što se tiče Antoliša on se za svoju budućnost ne treba brinuti – hrvatski su tepisi, pod koje svašta stane dovoljno veliki, a zaboravljivost nemjerljiva. Uostalom, pokušaj da se na osnovi prepisivanja stekne magistarska titula dobro je poznat. Vide se i rezultati: nije prošlo s titulom, ali retorika se je bitno promijenila. </p>
<p>Moglo se je dogurati do zahtjeva da se uđe u vladu, jasno kad se ispune postavljeni uvjeti. A sve su to omogućili stranački kolege, sabornici i glasači koji ne uzimaju u obzir etičke principe u koje bi trebala biti ugrađena i postavka o odgovornosti. Glasači, statistički gledano većinom su katolici, opraštaju zaboravljajući onu kršćansku »ne kradi«. Kao da plagiranje nije ništa drugo nego krađa intelektualnih rezultata drugih. </p>
<p>Na kraju, nešto i o kriterijima za dodjelu nagrade Zaklade »prof. dr. Marijan Hanžeković«. Tamo piše da se za natječaj prijavljuju samo originalni, neobjavljeni radovi znanstvenoga i stručnog sadržaja. </p>
<p>Što to znači znanstveni sadržaj nije jasno. Trebalo je ipak uzeti u obzir da se kao znanstveni može prihvatiti jedino rad koji je prošao odgovarajuću znanstvenu ocjenu (recenziju) mjerodavnih znanstvenika te da je objavljen. </p>
<p>Autor je umirovljeni sveučilišni profesor.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Vrijedi li u Hrvatskoj načelo da stambeni programi žive za mandata vlade koja ih donosi</p>
<p>Da u Hrvatskoj zaista postoji i djeluje ured koji se bavi zaštitom tržišnoga natjecanja on bi već davno doveo u pitanje status projekta društveno poticane stanogradnje. Vlada je postala investitorom gradnje stanova u privatnom vlasništvu i sebi priskrbila monopolski položaj. U eri posvemašnje privatizacije koja se uvelike odvija pod geslom da je država loš gospodar, Vlada se pojavljuje kao poduzetnik i gradi stanove u privatnom vlasništvu. U suvremenom je svijetu to nepoznat koncept i po svom značenju i opsegu zbunio je inozemne stambene eksperte</p>
<p>GOJKO BEŽOVAN</p>
<p>Hrvatske vlade nisu bile dobre ruke glede ustanovljenja moderne stambene politike koja bi bila dijelom programa europeizirane socijalne države. Moderna bi stambena politika podrazumijevala intervenciju države na stambenom tržištu kako bi se, prije svega, pomoglo onima koji si ne mogu od svoga rada priuštiti pristojno stanovanje.</p>
<p>Poticanje ulaganja u gradnju stanova ima višestruke gospodarske, socijalne i političke učinke. Kako država nije brinula da njeni građani dođu do pristojna doma oni su često selili u inozemstvo i dolazili do doma u drugoj zemlji koja im je postala domovinom. </p>
<p> Zloporabe, dijeljenje stanova sebi i svojima, pretežno su obilježje »stambene politike« u devedesetima. U tom se kontekstu događala rasprodaja društvenog stambenog fonda, bez jasnih ciljeva ili praćenja rezultata toga velikog privatizacijskog projekta. Znakovito je da u Hrvatskom saboru od 1990. nije bilo rasprave o problemima stanovanja.</p>
<p>Bez rasprave i uključivanja relevantnih dionika u drugoj polovici devedesetih donose se odozgo propisi o stambenoj štednji i o dugoročnom financiraju stanogradnje uz potporu države. </p>
<p>Dolaskom nove vlade 2000. godine, bez ikakvih rasprava i evaluacija, ukida se program dugoročnog financiranja stanogradnje uz potporu države. Prigodom donošenja Zakona o društveno poticanoj stanogradnji u saborskoj je raspravi jedna zastupnica cinično upozorila da se već na osnovi tog projekta grade stanovi i da nije potrebno donošenje nikakvog zakona.</p>
<p>Društveno je poticana stanogradnja predstavljana kao stranački projekt uz debelo plaćenu medijsku podršku. Nositelj projekta nisu bili spremni uvažiti ničije primjedbe ili prijedloge. Čak ni onaj da je neispravno taj projekt zvati društvena, nego da se tu riječ o državno poticanoj stanogradnji. </p>
<p>Priznavanje stambenih troškova kao poreznih rashoda kod poreza na dohodak ide na ruku dobro stojećim srednjim slojevima, a one kojima bi se »subvencionirale« najamnine zapravo su neprovedive. </p>
<p>K tome, netransparentne stambene povlastice koje se daju zaposlenicima u državnim službama, u novije vrijeme i na sveučilištima, pridonose distorziji stambenog tržišta. </p>
<p>Među inima Vlada je u sklopu projekta »Hrvatska u 21. stoljeću« bila naručila i projekt stanogradnje. Premda napravljen u suradnji s predstavnicima raznih dionika, podastrt javnoj raspravi i s mišljenjem inozemnih stručnjaka, to je bio jedan od rijetkih projekata koji uopće nije došao na dnevni red Vlade.</p>
<p>Razlozi su jednostavni. Predložena je europeizirana strategija stanogradnje u bitnim postavkama dovodila u pitanje društveno poticanu stanogradnju. </p>
<p>Stambeni uvjeti u Hrvatskoj zaostaju za gospodarskim mogućnostima građana. Popis 2001. godine govori da je standard stanovanja u nas raste skromno. Ratna razaranja situaciju čine dodatno otežanom. </p>
<p>U strukturi stambenog fonda imamo veoma skroman udio stanova sa zaštićenom najamninom, rekli bismo socijalnih stanova, od samo 2,86 posto. Više od 160 tisuća kućanstava imaju status podstanara. </p>
<p>Dolaskom nove vlade već je postavljeno pitanje ukidanje društveno poticajne stanogradnje. Dakle, vrijedi li u Hrvatskoj načelo da stambeni programi žive za mandata vlade koja ih donosi? </p>
<p>Najveća je vrijednost društveno poticane stanogradnje što je probleme stanovanja stavila na dnevni red Vlade te da je time aktualizirala probleme stanovanja i potrebu uspostave stambene politike.</p>
<p>Da u Hrvatskoj zaista postoji i djeluje ured koji se bavi zaštitom tržišnoga natjecanja on bi već davno doveo u pitanje status toga projekta. Vlada je postala investitorom gradnje stanova u privatnom vlasništvu i sebi priskrbila monopolski položaj. </p>
<p>U eri posvemašnje privatizacije koja se uvelike odvija pod geslom da je država loš gospodar, Vlada se pojavljuje kao poduzetnik i gradi stanove u privatnom vlasništvu.</p>
<p>U suvremenom je svijetu to nepoznat koncept i po svom značenju i opsegu zbunio je inozemne stambene eksperte. Preporuke su svjetskih stambenih organizacija da su vlade omogućavatelji stambenih projekata, a preporučuje se da socijalne stanove ne grade vladine organizacije nego neprofitne stambene organizacije.</p>
<p>Tim je programom dovedeno u pitanje temeljno načelo pluralizma potreba i pluralizma načina stambenog zbrinjavanja. Oni koji imaju svoje zemljište, koji hoće graditi ili dograditi kuću, koji hoće uložiti svoj rad i postupno doći do krova nad glavom nemaju što dobiti iz toga programa. </p>
<p>Čime se može opravdati takva diskriminacija u slučaju raspodjele subvencija iz državnoga ili gradskih proračuna. Oni koji grade kuće svojim novcem i svojim radom, plaćajući poreze, subvencioniraju one kojima Vlada gradi stanove.</p>
<p>Poticajna je stanogradnja većinom namijenjena onima koji nemaju stana. Teorije i prakse stambenih politika upozoravaju nas da kućanstva bez stana ne ulaze na stambeno tržište kupnjom novih stanova.</p>
<p> Planirajući stambenu karijeru oni ulaze na stambeno tržište kupnjom korištenoga, starijeg i time jeftinijeg stana. </p>
<p>Poticajnom stanogradnjom građeni su manji stanovi kakvi već prevladavaju u strukturama stambenih fondova većih gradova u kojima je najizraženija stambena potražnja. Garsonijere, jednosobni i dvosobni stanovi čine 57 posto stambenog fonda u Zagrebu. </p>
<p>U dijelu gradova u Hrvatskoj ne postoji ozbiljna potražnja za stanovima u stambenim blokovima. To je pokazao i sam projekt poticajne stanogradnje pa su stanovi koje je subvencionirala država i lokalni vlast prodavani na tržištu. Jasno, takvi su stanovi, osobito u manjim gradovima, veoma skupi i za cijenu jednoga dvosobnog stana, upotrebom vlastitog rada, može se sagraditi obiteljska kuća.</p>
<p>Država je loš poduzetnik. Ona gradi i nekvalitetne stanove. O tim je problemima javnost već bila upoznata u projektu poticajne stanogradnje. Mnogi kojima su stanovi završavani kako bi se pred izbore pokazali na televiziji imat će grdnih problema s kvalitetom izvedenih radova. Hoće li vlasnici stanova tužiti Vladu, jer im se diže parket i opadaju pločice?</p>
<p>Što onda napraviti s POS-om? Treba li ga ukinuti? </p>
<p>Vjerujući da nova vlada neće moći zaobići problem stanovanja za naciju te da će biti zaista odgovorna i odlučna u uspostavi moderne stambene politike, u takvom nastojanju pomoglo bi i vrednovanje iskustva i rezultata, dobrih i loših, koji se rezultat POS-a. Anketa među kupcima tih stanova dala bi zanimljive rezultate. </p>
<p>Cilj bi moderne stambene politike u Hrvatskoj bio da, uzimajući u obzir gospodarsko, socijalno i političko značenje stanovanja, izgradi stambeni sustav u kojem će se svakom kućanstvu, primjereno njegovom socijalnom statusu, pružiti mogućnost da, uz potporu države, preuzme odgovornost za vlastito stambeno zbrinjavanje. </p>
<p>U tom smislu, stambena politika treba postati prepoznatljivo područje gospodarskoga i socijalnog razvoja Hrvatske u komu će svako kućanstvo imati dostojan krov nad glavom.</p>
<p>Prema ugledu na druge srednjoeuropske tranzicijske zemlje, valja osnovati hrvatski stambeni fond kao stožernu instituciju stambene politike. Fond bi se osnovao sredstvima Državnog proračuna koja se dobiju od otplate društvenih stanova. Ponudilo bi se i gradovima da u Fond udruže sredstava koja dobiju od prodaje društvenih stanova. Potrebno je predložiti i druge kratkoročne i dugoročne izvore sredstava kako bi se povećao financijski potencijal Fonda.</p>
<p>Sredstvima Fonda financirali bi se različiti stambeni programi i time podmirivale stambene potrebe koje bi bile najbolje za pojedina kućanstva. Fond bi razradio model financiranja i gradnje socijalnih stanova i njihova korištenja imajući u vidu posebne ciljane skupine koje nisu u stanju doći do krova nad glavom. </p>
<p>Fond bi razvio model financiranja i gradnje javnih najamnih stanova primjerenog standarda imajući u vidu potrebe ciljanih skupina koje ne mogu računati sa smještajem u socijalne stanove, a nisu u stanju investirati u vlastito stambeno zbrinjavanje. Ti bi projekti pridonijeli snižavanju visine najamnina na tržištu. </p>
<p>Fond bi poticao vođenje aktivne stambene politike te procjenjivao mogućnosti kupnje ranijih društvenih stanova od onih kućanstava koji ih ne otplaćuju ili koji ih nisu u stanju više otplaćivati.</p>
<p>Kratkoročno gledano to može biti osnova pribavljanja socijalnih stanova. Vlasnicima se može ponuditi novac ili u slučaju staračkih kućanstava smještaj u starački dom.</p>
<p>Fond bi davao povoljne kredite kredita fizičkim osobama, stambenim zadrugama gradovima i općinama te poduzetnicima za stambene projekte u skladu s lokalnim potrebama i planovima. Fond bi razvio modele financiranja kupnje stanova, građenja i adaptacije obiteljskih kuća fizičkim osobama pod povoljnim uvjetima. Samopomoć i vlastita organizacija gradnje obiteljskih kuća još su najjeftiniji i najpristupačniji način dolaska do krova nad glavom za širi krug kućanstava, osobito onih koji žive u manjim gradovima i seoskim naseljima. </p>
<p>Fond bi predložio učinkovit sustav subvencioniranja najamnina i troškova stanovanja koji bi poboljšao životni standard podstanara, jedne od najdeprivilegiranih skupina u društvu.</p>
<p>Radi davanja primjerenog prioriteta i političke težine tom projektu potrebno je, prema uzoru na druge srednjoeuropske tranzicijske zemlje, osnovati odbor za stambenu politiku u Hrvatskom saboru čiji bi članovi, pored zastupnika, trebali biti predstavnici svih relevantnih dionika u procesu uspostave nove institucionalne infrastrukture stambene politike. </p>
<p>Hrvatski bi stambeni fond pridonio promicanju optimalnih uvjeta za investiranje u stambenu gradnju u kojem bi se razvilo partnerstvo s građevinskim poduzetnicima, stambenim zadrugama, stambenim štedionicama i bankama, gradovima. </p>
<p>U takvom će kontekstu i Hrvatska televizija, kao javna ustanova, organizirati nakon deset godina uživo raspravu o jednom od gorućih problema u životu svakog čovjeka.</p>
<p>Ovaj bi okvir mogao biti poticaj za nastanak stambena politike odozdo koja ne bi ovisila o mandatu jedne vlade.</p>
<p>Autor je doktor znanosti, sveučilišni profesor.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="8">
<p>Šuker: Ravnomjeran razvoj urbanog i ruralnog dijela grada </p>
<p>VELIKA GORICA, 13. prosinca</p>
<p> – U nazočnosti brojnih uzvanika, među kojima su bili budući predsjednik Vlade dr. Ivo Sanader, njegova zamjenica Jadranka Kosor, te župan Zagrebačke županije Stjepan Kožić i predsjednica Skupštine Palma Klun-Posavec, Velika Gorica je u subotu obilježila Dan grada i blagdan svete Lucije, zaštitnice Turopolja. </p>
<p>Obilježavanje je počelo u prijepodnevnim satima polaganjem vijenaca na središnjem križu na Gradskom groblju za sve poginule u Domovinskom ratu. Poslije podne je u restauraciji »Park« održana svečana akademija, na kojoj je u kratkom filmu prikazano sve ono što je sadašnja koalicija na vlasti u gradu napravila u protekle tri godine. Naglašeno je da je Velika Gorica jedini hrvatski kontinentalni grad koji se natječe za prestižnu europsku nagradu »Entente florale« za najuređeniji grad. »Financijskom disciplinom«, rekao je gradonačelnik Ivan Šuker, »udvostručili smo proračun, te time omogućili ravnomjeran razvoj urbanog i ruralnog dijela grada«. Uz čestitke za rođendan grada, dr. Ivo Sanader je naglasio da će gradonačelnika Šukera pozvati u najuže članstvo buduće Vlade. Obrazlažući smanjenje broja ministarstava, dr. Sanader je rekao da Njemačka koja ima oko 80 milijuna stanovnika ima svega 13 ministarstava. »Stoga je nelogično da Hrvatska sa 4,5 milijuna stanovnika ostane na sadašnjem broju ministarstava«, rekao je dr. Sanader, najavljujući da će pregovori za EU početi u prvom polugodištu sljedeće godine. Dodao je da je pozvao sve političke stranke na konsenzus oko ovog, ali i svih drugih pitanja od nacionalnoga interesa. </p>
<p>Jasminka Filipas</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Po Mirogoju šetnja, a na Gornjem gradu na grog </p>
<p>ZAGREB, 13. prosinca</p>
<p> – Turistička zajednica grada Zagreba i turistička agencija Event ove su subote Zagrepčanima, uoči Božića, darovali besplatno turističko razgledavanje njihova grada u društvu naših »velikana« – Augusta Šenoe, Marije Jurić Zagorke, Lady Šram i Antuna Gustava Matoša. Naravno, da ne treba posebno naglasiti da je riječ o kostimiranim vodičima, koji to i inače rade četiri puta u tjednu, a budući da je ovo izdanje bilo besplatno, napunili su i čitav jedan autobus.</p>
<p>»Inače nam je prosjek četiri osobe dnevno, koje žele na ovakav način razgledati grad, a znali smo razgledavanje organizirati i za samo jednu osobu«, rekla nam je Ana Marija Lakić, koja je u ovoj prilici imala ulogu Zagorke, naše prve novinarke i borca za ljudska prava.</p>
<p>Razgledavanje je započelo ispred Katedrale odakle se ova grupica naših sugrađana zaputila autobusom na Mirogoj. »Mnogi se strani turisti čude zašto ih prvo vodimo na groblje, no kada stignu tamo, automatski vade fotoaparate, i započinje škljocanje«, objasnila je Zagorka okupljenima. Ta, Mirogoj je ipak mnogo više. Moglo bi se reći da je on umjetničko djelo Hermanna Bollea, čija je i bista s desne strane kapelice. Zahvaljujući ovom obilasku može se saznati da je zagrebačko groblje izgrađeno 1876. godine, a gospodin Singer je prva osoba koja je tamo ukopana. Nekoć je groblje bilo podijeljeno na četiri dijela, koliko je tada bilo i glavnih religija u Zagrebu. Osim posjeta grobovima poznatih osoba iz naše dalje i bliže povijesti, redoviti sudionici ove šetnje po Mirogoju jesu i vjeverice, rekao je Šenoa, objasnivši kako ih one svaki put dočekaju. Nakon šetnje Mirogojem, razgledavanje se nastavilo i na Gornjem gradu. Njegove zidine izgrađene su 1266. godine, a porušene su 1812., s time da su Kamenita vrata jedino sjećanje na to da su zidine Gradeca imale još troja vrata. Na mjestu gdje je danas Muzej grada Zagreba, saznali su sudionici ovog razgledavanja, nekoć se nalazio samostan Klarisa, zatvorenog ženskog redovničkog reda, a na što podsjećaju naslikani prozori na zgradi Muzeja, budući da redovnice nisu smjele imati gotovo nikakav kontakt s vanjskim svijetom.</p>
<p> Trosatno razgledavanje grada iziskuje i okrepu uz grog u kafiću »Žabica«, tik pokraj zgrade Sabora, a kada se prikupi nova snaga, tada slijedi i posljednja dionica ovog kostimiranog razgledavanja grada. U tu dionicu ubraja se posjet Trgu sv. Marka, paljenje svijeće na Kamenitim vratima i lagana šetnja nizbrdo Radićevom ulicom, te vraćanje u zagrebačku svakodnevicu koja je ovih dana posebno ukrašena božićnom atmosferom.</p>
<p>Ante Novak</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Donacije Hypo-Alpe-Adria banke</p>
<p>ZAGREB, 13. prosinca</p>
<p> – Povodom godišnjice poslovanja u Velikoj Gorici, Hypo-Alpe-Adria banka organizirala je u petak i subotu dvodnevni program prilikom kojeg su podijeljene brojne donacije. U petak je direktor poslovnice Dražen Brodarić uručio djeci koja su korisnici pomoći Centra za socijalnu skrb 40 pari »Reebok« tenisica te igračke koje su za tu djecu prikupili djelatnici banke. Djecu su pritom plesom zabavili pripadnici Kluba »Vega« za akrobatski rock'n'roll, čiji rad ova banka sponzorira.</p>
<p>U subotu je, pak, organizirano druženje s Gordanom Kožuljom, te dodjela drugog djela donacije vrtiću »Ciciban«, u kojem su djeca dobili pribor za sve oblike likovnog izražavanja. Prvi dio tog pribora dobili su uoči Dana štednje, a sveukupna vrijednost ove donacije je 7600 kuna. Uz to, banka je prvih deset tinejdžera koji su u subotu otvorili Hypo teens štednju darivala s kartama za finale Story Super Nova Music Talents. Mališani iz vrtića uveličali su rođendan banke pjesmama i recitacijama. </p>
<p>J. F.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="11">
<p>Talijanima koji u muzeje dođu s daljinskim upravljačem nude popust 20 do 40 posto</p>
<p>RIM, 13. prosinca</p>
<p> – Talijanske skupine za zaštitu kulturnoga naslijeđa pozvale su sunarodnjake da isključe televizore i posvete se talijanskoj kulturi, ponudivši im popuste za muzeje i kazališta dođu li s daljinskim upravljačem u ruci. »Ne želimo kritizirati ovaj ili onaj program, samo hoćemo da ljudi shvate da ima i drugih stvari«, rekla je Barbara Specchia iz talijanske kulturne udruge Esterni. »Brine nas što je za toliko Talijana televizija jedini izvor informacija i jedini oblik zabave«. Diljem Italije, od Alpa do Mediterana i Sicilije deseci restorana, muzeja, knjižara i kazališta ponudili su popust od 20 do 40 posto Talijanima koji dođu s daljinskim upravljačem. U Napulju ovisnici o TV-u koji su spremni propustiti najnoviju epizodu voljene sapunice mogu se odlučiti i za vožnju biciklom i razgledavanje grada. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Uginuo kit ubojica Keiko, zvijezda popularnih filmova »Moj prijatelj Willy« </p>
<p>OSLO, 13. prosinca</p>
<p> – Kit ubojica po imenu Keiko, zvijezda serije filmova »Moj prijatelj Willy«, uginuo je u 27. godini u Norveškoj, objavile su u subotu lokalne vlasti. Gradonačelnica Halse na zapadu Norveške, Margarete Seter, rekla je da je Keiko pronađen kako pluta po površini mora u petak navečer.</p>
<p> Keiko je od prošle godine živio u moru kod Halse, gdje se iznenada pojavio nakon što je pušten na slobodu nedaleko Islanda. Šest tona težak sisavac veći je dio svog života proveo u zatočeništvu, a njegovi treneri proveli su nekoliko godina pripremajući ga za samostalan život u divljini. U dobi od dvije godine, 1979. godine, Keiko je uhvaćen u moru kod Islanda i prodan jednom američkom akvariju. Keiko se nakon 1993. godine pojavio u tri nastavka filmova o Willyju, kitu ubojici koji voli ljude. Nakon što su ti filmovi postali popularni u čitavom svijetu, pokrenuta je kampanja za njegovo oslobađanje. Pušten je u more kod Islanda u srpnju 2002. godine, ali se početkom rujna iste godine pojavio u moru kod norveškog sela Halse - prešao je više od 1000 km, navodno u potrazi za ljudskim društvom. Dužnosnici norveške uprave za ribarstvo rekli su da je Keiko uginuo od upale pluća. Kitovi ubojice na slobodi žive prosječno 35 godina. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Stiže još jedan lijek protiv raka</p>
<p>Novi lijekovi za rak dojke, inhibitori aromataze, mogli bi pomoći ženama da im se rak ne vrati, objavili su istraživači. </p>
<p> No, još je prerano da bi se lijek preporučio kao zamjena za tamoksifen, najčešći lijek za rak dojke, koji liječi bolest, ali je i sprječava u žena s najvećim rizikom. »Naša je poruka da sad postoji mogućnost izbora kojega relativno nedavno nije bilo«, kaže dr. Robert Carlson, profesor onkologije na kalifornijskom Sveučilištu Stanfordu.</p>
<p> Nova studija objavljena na sastanku specijalista za rak dojke u San Antoniju u Teksasu pokazala je da je vjerojatnost povratka bolesti manja u žena koje su s tamoksifena prešle na novi lijek Arimidex. Lijek Arimidex proizvodi tvrtka »AstraZeneca«, generičko mu je ime anastrozole, a jedan je iz novoga razreda lijekova na hormonskoj bazi, nazvanih inhibitorima aromataze. Oni djeluju različito od tamoksifena, ali svi smanjuju utjecaj estrogena, hormona koji potiče rast tumora.</p>
<p> Dr. Francesco Boccardo s talijanskog Nacionalnog instituta za istraživanje raka i njegovi kolege testirali su više od četiristo žena poslije menopauze, koje su najmanje dvije godine uzimale tamoksifen. Polovina pacijentica nastavila je uzimati tamoksifen do preporučene granice od pet godina, a polovina je prešla na Arimidex. Samo je osam žena na Arimidexu ponovno dobilo rak, a ženama na tamoksifenu bolest se vratila u 16 slučajeva, kažu istraživači. Žene na Arimidexu nisu živjele ništa duže, kaže Carlson, ali i taj bi se podatak s vremenom mogao promijeniti.</p>
<p> »Mislim da sada možemo zaključiti da je anastrozole bolji od tamoksifena kad se promatra vrijeme preživljavanja bez povratka bolesti«, rekao je i dodao da je isti slučaj i sa sličnim lijekom letrozoleom. Prošli su mjesec istraživači u Kanadi prekinuli studiju letrozolea koji proizvodi švicarska tvrtka »Novartis« pod imenom Femara, jer je za 43 posto smanjio opasnost od vraćanja raka. Liječnici su željeli da svi oboljeli od raka dojke dobiju taj novi lijek.</p>
<p> Tamoksifen na polovinu smanjuje opasnost od povratka raka dojke, ali učetverostručuje opasnost od raka maternice te od stvaranja krvnih ugrušaka koji mogu izazvati srčani i moždani udar te emboliju.</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Kupnja na internetu sve je primamljivija</p>
<p>U doba predbožićnog shoppinga trgovci se »smrznu« od pomisli na visok snijeg koji bi mogao pomesti njihove nade u brzu i dobru zaradu. Za razliku od njih, tvrtke koje svoju robu prodaju na internetu vesele se snijegu jer kupci u pravilu ostaju kod kuće i kupuju preko on-linea. Ovakav će trend, zamjetan u posljednjih nekoliko dana, povećati ionako ove godine vrlo uspješnu on-line trgovinu, barem u Americi.</p>
<p> Već je u studenome, od 1. do 28., kad se u Americi slavio Dan zahvalnosti - koji predstavlja i službeni početak božićne groznice kupovanja - zarada od trgovine preko interneta bila 22 posto veća nego prošle godine. Iznosila je 5,89 milijardi dolara. Tvrtka BizRate, koja prati trgovinu na internetu, tvrdi da je samo na rasprodajama povodom Dana zahvalnosti utrženo 197 milijuna dolara - u usporedbi s prošlogodišnjim 151 milijunom.</p>
<p>Što se najradije kupuje? Elektronika je ove godine zabilježila dvostruko veći rast potražnje, a igračke i kompjutorske igre od 75 posto. Analitičari predviđaju da će prodaja preko interneta ove godine rasti za 42 posto, te da će se oko Božića ostvariti zarada od 12,2 milijarde dolara. </p>
<p>Zašto je kupcima internet postao primamljiviji? Tvrtke koje preko njega prodaju robu postale su pouzdanije - danas se rijetko događa da vam se, kao prije desetak godina, nakon dužeg čekanja isporuči kriva roba - i to nakon Božića. Tu su i sve prisutniji »broadband« i bolje web-veze, tako da se pri kupnji ne gubi mnogo vremena. Uz to, mnogi američki trgovci ove godine nude i besplatnu poštansku isporuku robe. </p>
<p>No, valja podsjetiti, barem uoči ovih blagdana, kako je Amerika, zemlja u kojoj je sva tehnologija usmjerena kako bi pomogla bogatom kupcu, zemlja s preko deset milijuna beskućnika koji ni ovog Božića možda neće imati što pojesti. Tek da se zna... </p>
<p>Lana Kos</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="15">
<p>Povjerenje uprave na kušnji</p>
<p>Novi dopredsjednici su Stjepan Čuić i Srećko Lipovčan. U svom pismu Jakša Fiamengo tražio je izjašnjavanje o povjerenju cjelokupnom Upravnom odboru, što je skupština odbila</p>
<p>ZAGREB, 13. prosinca</p>
<p> – Na Izvanrednoj skupštini Društva hrvatskih književnika izabrana su dva nova dopredsjednika - Stjepan Čuić, koji je u konkurenciji od osam kandidata dobio najviše glasova, 48, a drugi je Srećko Lipovčan, koji je dobio 39 glasova. Kako je Dijana Burazer bila nominirana za dopredsjedničko mjesto, zbog kolizije funkcija odustala je od članstva u Upravnom odboru, a na njezino je mjesto zasjeo Andrija Vučemil iz Rijeke s 39 pribranih glasova. To je sukus skupštine koja je održana u subotu, ali koja je pokazala da se kriza u toj našoj najstarijoj umjetničkoj udruzi galopirajuće produbljuje.</p>
<p> Naime, već je pri izglasavanju dnevnog reda bilo jasno da se nešto krupno sprema, i to onda kad je Dijana Burazer zamolila da se prije pročita pismo Jakše Fiamenga koje bi moglo okrenuti čitav tijek skupštine. To je Radno predsjedništvo, na čelu s Antom Stamaćem, odbilo dodajući kako uopće ne vidi razloga da bi se zbog pisma, koje će biti pročitano pod točkom razno, mijenjao dnevni red.</p>
<p>No, u pismu koje je na kraju ipak pročitano Jakša Fiamengo, kao član Upravnog odbora, jasno traži da se skupština izjasni o povjerenju cijelom Upravnom odboru, koji, kako kaže, ne samo po njegovu sudu, ne radi dobro već krizu produbljuje i u očima cjelokupne javnosti pojačava negativnu sliku o sebi i cijelom Društvu. »Upravni odbor ništa ne čini da zaustavi negativan trend napuštanja DHK-a od strane njezinih istaknutih članova, a sve po logici - nikad nas neće toliko njih napustiti koliko ih mi možemo izabrati. Kolege koje nas napuštaju«, piše dalje Fiamengo, »čak i one koje se ne opredjeljuju za 'konkurentsku' udrugu, s čijim je članovima nepoželjan svaki kontakt i druženje, većinom se glasova nekritički diskvalificira i proglašava neprijateljima. Nitko se čak i ne pita zašto smo na zlu glasu i dokle Upravni odbor može izdržati u atmosferi netolerancije i isključivosti pojedinca, čije se mišljenje unosno pripisuje cijelom Upravnom odboru. Kako na sjednicama nije moguć ozbiljniji razgovor o gorućim pitanjima Društva, jer po administrativnim križaljkama manje glasova nadjača većinu, UO zapravo i ne funkcionira kako bi trebao, već dovodi u pitanje vjerodostojnost svake svoje odluke«. </p>
<p>Pismo je to kojim ugledni pjesnik poziva na razboritost, ne napuštajući DHK, ne osjećajući se manje odgovornim za sadašnje stanje, već upozorava svoje kolege kako udruga treba nove ljude koji će joj vratiti ugled i poljuljano dostojanstva, a koji neće, poput sadašnjeg Upravnog odbora, inducirati nove podjele, nesporazume i diskvalifikacije.</p>
<p>Slavko Jendričko iz Siska u svom je, pak, pismu išao korak dalje pa traži raspuštanje Društva koje se potpuno blamiralo u javnosti, dok Ante Zemljar u svojoj prepisci sugerira da se Antu Matića nije trebalo isključivati, jer da je on samo glasno rekao mišljenje vodstva. Pa dok je o dva posljednja pisma odbijena ikakva rasprava, Fiamengovo je doživjelo kvaziraspravu.</p>
<p>Odmah je tajnik Željko Knežević objasnio kako, da bi se moglo glasovati o povjerenju vodstvu, to mora predložiti Nadzorni odbor ili 15 članova Društva, Lujo Medividović ustvrdio je da se ne može odrediti ni autentičnost, jer da je pismo stiglo faksom, a onda je lamentirao o poimanju općeg dobra, no jasno je tražio da se ne raspravlja o toj temi jer da bi to bilo brzopleto, što je prihvaćeno aplauzom. Uzalud se Dijana Burazer javljala za riječ pojašnjavajući da pismo pita skup želi li temeljitu promjenu ili nastavak po starom, te da je očito kako se politika ponovno uvlači u DHK.</p>
<p>Posljednje njezine riječi demantirao je Ante Stamać naglašavajući kako u Društvu politika nije igrala veću ulogu te da je ona u obliku 31 člana izašla iz DHK, »i dobro je da jest«, kazao je Stamać, na što je izmamio gromoglasan pljesak. Tako je okončana skupština koja se odlučila za kontinuitet postojećeg stanja.</p>
<p>Branka Džebić</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Mediji su svuda u svijetu u rukama muškaraca</p>
<p>PULA, 13. prosinca</p>
<p> – Nakon 13 uzbudljivih dana druženja s desecima autora iz zemlje i inozemstva i brojnim pratećim sadržajima i teško odolijevajući izazovu 12.000 knjižnih naslova, Puljani su se u subotu rastali od devetog po redu Sajma knjige u Istri. Posljednji sajamski dan protekao je u znaku vodeće europske feministice Alice Schwarzer koja je nakon Tribine u petak navečer u subotnje poslijepodne predstavila jedini europski feministički časopis »Emma« koji je ustanovila prije 37 godina. Riječ je o magazinu sa ženskim temama, ali koji čitaju i muškarci i u njemu surađuju, jer Alice Schwarzer nije zagovornica radikalnog diferencirajućeg feminizma, već onog univerzalnog koji ne želi razliku između muškaraca i žena, dapače bori se za njihovu punu ravnopravnost u životnoj svakidašnjici.</p>
<p>Časopis »Emma« startao je kao mjesečnik, sada u nakladi od 100.000 primjeraka, od kojih se proda 80.000, i izlazi dvaput mjesečno i tretira sve životne segmente suvremene žene, a proslavio se upornom borbom protiv pornografije, a jedini je punih dvadeset godina, kao što reče njegova utemeljiteljica, uporno pisao protiv muslimanskog fundamentalizma. </p>
<p>»Naš je časopis usmjeren prema svim ženama, a ne samo feministicama, taj rizik se isplatio i čitaju nas žene od 14 do 90 godina, u našoj uređivačkoj politici mi zagovaramo istovremeno i ženski i 'normalni' žurnalistički pogled na svijet. Kod nas je zastupljeno i dosta pozitivnih tema, a posebice se bavimo portretiranjem ženskih uzora. Mi smo, vjerovali ili ne, prvi na velika vrata u njemačku književnu javnost uveli englesku književnicu Virginiju Woolf«, kazivala je Alice Schwarzer. Prije dvije godine uveli su i nagradu za muškog novinara, što samo svjedoči o njihovoj univerzalističkoj orijentaciji. Tu nagradu više ne isplaćuju od vlastitih prihoda, već je financira njemačko Ministarstvo za žene! </p>
<p>Ovogodišnja sajamska manifestacija u Puli izrazito je u znaku autora, zaključena je u subotu poslijepodne promocijom iznenađenja, a onda su sudionici, organizatori, izdavači, knjižari i autori zajedno krenuli u - »dugu noć«.</p>
<p>Mirko Urošević</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Umro osnivač Pulskog filmskog festivala Marjan Rotar</p>
<p>PULA, 13. prosinca</p>
<p> – U 77. godini umro je osnivač Pulskog filmskog festivala Marjan Rotar, čovjek zaljubljen u film i entuzijast koji je u Puli prije pedeset godina inicirao jedinstvenu filmsku manifestaciju na ovim prostorima, pretvorivši Arenu u najatraktivniji i najveći svjetski kinematograf pod vedrim nebom.</p>
<p>Marjan Rotar bio je u Puli direktor Kinematografa, u vrijeme kada su se filmovi gledali i u nekoliko navrata dnevno u četiri pulska kina, a ove godine, u vrijeme festivalskog jubileja Pula je ostala samo na jednoj kinodvorani.</p>
<p>Rotar je svoju festivalsku inicijativu najavio daleke 1953. godine i otada su krenule filmske revije, koje su se ubrzo pretvorile u festivalsku manifestaciju, koja je ne samo na prostoru bivše države značila pravu svetkovinu filma. U samostalnoj Hrvatskoj Festival je reorganiziran i krenuo kao nacionalna manifestacija, ali je ubrzo shvaćena osnivačka Rotarova ideja da film nema granica i da Pulski festival treba i ubuduće biti međunarodni. Od Marjana Rotara ove subote na Gradskome groblju oprostili su se brojni ljubitelji filma i njegovi prijatelji koji su surađivali na festivalskim manifestacijama od njihova osnutka.</p>
<p>M. U.</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Osnivači ugasili FAK </p>
<p>ZAGREB, 13. prosinca </p>
<p> – Osnivači Festivala A.Književnosti (FAK) objavili su u subotu da je taj putujući književni festival, koji je na književnim večerima okupljao publiku u broju koji je sve iznenadio, ugašen nakon četiri godine djelovanja. »U toku je još nekoliko projekata koje vode izvorni organizatori FAK-a i ti će projekti biti dovršeni. Svako drugo korištenje naziva FAK smatramo uzurpiranjem. FAK je ovime zaključen«, kaže se u priopćenju koje potpisuju Hrvoje Osvadić, Borivoj Radaković i Nenad Rizvanović. Oni navode da je, nakon dogovora o pokretanju FAK-a, u bistrou 'Kruge' u zagrebačkom Trnju, točno prije četiri godine, na Festivalu nastupilo 80-ak domaćih i više od 20 stranih pisaca iz Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država, Srbije, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Mađarske. Prvi je FAK održan u Osijeku 13. i 14. svibnja 2000. u lokalu 'Voodoo', a uslijedilo je više od 17 izdanja u raznim gradovima - Zagrebu, Puli, Motovunu, Rijeci, Novom Sadu, Beogradu, Varaždinu, Starom Gradu. Osnivači navode da im je namjera bila, u prvom redu, afirmirati prozu u hrvatskoj književnosti, te pobuditi književnu scenu i zanimanje čitateljstva za suvremenu domaću književnost. Kao potpuno neformalan skup entuzijasta, FAK nije imao središte, nije imao vođe, pa tako nije imao nikakvu dogmu već je otvoren raznovrsnim tipovima književnih ostvarenja. »Nastupili smo bez ikakvih snova o dugovječnosti i zadovoljili smo se time da smo potpuno izmijenili scenu, afirmirali čitav naraštaj suvremene hrvatske književnosti i uspostavili nove odnose između pisaca i čitatelja, a zatim i posrednika, u prvom redu masovnih medija i izdavača«. Pokretači FAK-a u svom priopćenju zahvaljuju svim književnicima koji su nastupali na Festivalu, svima koji su ih podržavali, posebno Kruni Lokotaru kao voditelju, suradniku i često selektoru, a srodnim injektivama u kulturi kao što su Motovun Film Festival i Sajam knjiga u Puli upućuju i dobre želje. </p>
<p> Ističu, također, da su im Voodoo, Gjuro 2, Prometej, Centar za kulturnu dekontaminaciju, Palach, Uljanik, Kaptol centar, bili »dragocjena dvodnevna ili trodnevna staništa«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>»Pehistica« je knjiga kajanja i obrane</p>
<p>Šezdeset osma za nas je bila izvjesna svjetiljka, a mi smo u nastalom mraku, poslije upada Rusa, to svjetlo čuvali i pokušali ga pronijeti kroz taj mrak. To je bio razlog zbog čega sam potpisala Povelju 77. Mi potpisnici stvorili smo obrambeni krug u kojem smo pisali knjige i objavljivali časopise u samizdatu. Stvorili smo zajednicu koja je stajala u oporbi protiv pokornog svijeta. Naravno, da su prva saslušanja na policiji bila teška, bojala sam se nepoznatog. Drhtale su mi ruke, a ja bih ih skrivala ispod stola da ne vide da se plašim, odbila sam i kavu koju su mu ponudili, jer sam mislila da su u nju stavili drogu. Tijekom 8-9 godina neprekidnih saslušavanja ipak sam se naviknula. Kao sukus djelovanja u udruzi »Solomun« nastala je knjiga »Izvještaj o stanju češkoga sudstva«</p>
<p>Kada se književnost i život isprepletu i ukrste mačeve na oba životna pola nastaje strasna literatura izrasla iz još strastvenije veze, a tu počinje kraj ljubavne priče koja završava u književnom obračunu – svojevrsnom spisateljskom ratu Rosovih. Jer život dvoje ljudi posvećenih literaturi, koji čak i kad se preko literature obračunavaju pokušavajući svojim knjigom, i ispričanom svojom stranom priče, preduhitriti knjigu koju kao obranu, kajanje ili obračun ispisuje onaj drugi, ne može ne izroditi štivo koje se nadušak čita. Štivo puno britkih opažanja na temu seksa, muško-ženskih odnosa, politike, a sve to pod stalnom prismotrom policije koja nadzire njihove živote.</p>
<p> Od »Pehistice« do »Kako se prave muška djeca« korak je mali, to su dvije iste priče što ih kao životni partneri u konfliktu i na rastanku pišu češka spisateljica Lenka Procházková i veliki književni mag Ludvíg Vaculík, njezina životna ljubav. Bivajući disidentima u vlastitoj domovini, spojio ih je otpor prema režimu koji je gušio i uništavao njihove živote, a kad je pala željezna zavjesa, a s njom i mnoge obmane, gubeći do jučer neraskidivo jedinstvo djelovanja i njihovi su se životi razbili u novom vremenu koje više nije vodilo brigu o onomu drugome.</p>
<p> Privlačna, vitka pedesetogodišnjakinja crne duge kose i plahih pomalo sramežljivih zelenih očiju, koju život nije mazio, čim se pojavila na ovogodišnjem festivalu knjige i autora u Puli, privlačila je brojne znatiželjne poglede koje kao da je plaho poput srne skretala sa sebe. </p>
<p>Lenka Procházková, hrabra je nesvakidašnja žena, borac koji je cijenu ideala visoko platio, književnica koja ima iza sebe 12 knjiga i troje djece. Svoju životnu priču ispričala nam je za pulskoga druženja, u čemu nesebičnu pomoć dugujemo vrsnom slavisti, čovjeku koji je svojim prijevodima zadužio hrvatsku književnost, Dušanu Karpatskom, koji je posredovao i ovom razgovoru. </p>
<p> • Može li se reći da su dva muškarca i jedna diktatura odredili vaš život: prvi je vaš otac, koji je bio snažno angažiran u praškom proljeću, zbog čega ste snosili posljedice, a drugi je muškarac vašeg života – Ludvíg Vaculík, zbog kojeg ste pak snosili emotivne posljedice. Diktatura o kojoj je riječ jest dakako komunistička?</p>
<p>– Moj je otac umro od tuge što su veliki ideali 1968., tog češkog preporodnog pokreta bili uništeni pod sovjetskim tenkovima. Kada je umro imao je samo 42 godine, ali je za to kratko vrijeme koje mu je bilo određeno stigao je napisati deset knjiga i 30 scenarija za cjelovečernje filmove. Od malena sam gledala kako je opsjednut svojim radom i budući da je često pisao noću za mene je to lupanje njegova pisaćeg stroja bilo poput uspavanke.</p>
<p> Kad je umro naslijedila sam njegov pisaći stroj i zaključila da moram nastaviti njegovo djelo, jer nije imao sina, već tri kćeri, a ja sam bila najstarija. Budući da smo mi porijeklom seoska obitelj shvatila sam da se moram ponijeti onako se radi u tim seoskim obiteljima – naime, kad umre otac obitelji najstariji sin naslijedi plug, a ja u našem slučaju sam naslijedila pisaći stroj. </p>
<p>Budući da mi je prerano umro tražila sam nadomjestak za oca, tome se može objasniti što sam počela živjeti s Vaculíkom koji je bio vršnjak moga oca. Tako bi to Freud objasnio.</p>
<p>• Od svoga oca Jana Procházke naslijedili ste i političke ideje.</p>
<p>– Da. Šezdeset osma za nas je bila izvjesna svjetiljka, a mi smo u nastalom mraku, poslije upada Rusa, to svjetlo čuvali i pokušali ga pronijeti kroz taj mrak. To je bio razlog zbog čega sam potpisala Povelju 77, iako bih ja taj tekst oštrije napisala. Povelju sam potpisala tek 1979., tada sam imala 28 godina i dobro sam znala što se događa potpisnicima. No željela sam da nas bude više, na kraju se taj broj popeo na oko 2000 pristaša. Neki su u međuvremenu umrli, neki su otišli u egzil, a mi koji smo se međusobno poznavali stvorili smo obrambeni krug u kojem smo se sastajali, pisali knjige i objavljivali časopise u samizdatu. Stvorili smo zajednicu koja je stajala u oporbi protiv pokornog svijeta. To su bili ljudi različitih svjetonazora, a zajednički otpor tom ugnjetavanju koje smo svi trpjeli naučio nas je toleranciji.</p>
<p>Naravno, kad je neprijatelj bio pobijeđen i nestao, te unutarnje veze su se razbile, što je također bio jedan od razloga zašto sam se razišla s Vaculíkom. Više nije bilo tolike potrebe da čvrsto budemo jedno uz drugo. Sve se <FONT COLOR="#CC3300"><b>rasprsnulo</b></FONT> poput razbijenog toplomjera kada kapljice žive frcaju na sve strane – tako smo se i mi rastrčali.</p>
<p> • Kako ste preživjeli u vremenu u kome Vam je bilo zabranjeno raditi svoj posao?</p>
<p>– Iako sam bila majka, dvoje, a kasnije i troje djece, morala sam imati potvrdu od Narodnog odbora da negdje radim kako me ne bi smatrali sumnjivom osobom koja živi nauštrb radnoga naroda, kako se tada govorilo. To što sam završila žurnalistiku i teoriju umjetnosti nije mi ništa vrijedilo, jer mi je kao potpisnici Povelje 77 bilo zabranjeno raditi u bilo kakvu javnom poslu.</p>
<p> Radila sam 13 godina kao čistačica u Narodnom kazalištu, i premda je ponižavajuće, moram reći da mi je taj posao pružao dosta slobodnog vremena. Imala sam neku mizernu plaću koja je bila dostatna za najamninu za stan i za hranu, a povremeno bi stigao neki honorar, koji bi bio dovoljan za cigarete. Jedina pomoć mi je bila kada sam 1984. dobila nagradu Egona Hostovskog, našega glasovitog pisca u egzilu, za roman »Ružičasta dama«, koja je iznosila 1000 dolara. </p>
<p>Dobivši tu nagradu ponijela sam se atipično, kako je Vaculík tada patio od srčanih tegoba, a režim mu ne bi dao toplice, pokupila sam ga i unajmila sobu u najskupljem hotelu u Karlovim Varyma. Tamo sam ga liječila beherovkom i šampanjcem, i tako smo spiskali nagradu.</p>
<p>Moja se djeca danas prisjećaju toga tmurnoga vremena kao divnog doba punog boja, jer su nam stalno dolazili neki zanimljivi ljudi, neprekidno su se pekle buhtle i faširanci, iako su ispred kuće povremeno stajali nekakvi čudni auti i ljudi koji bi tamo provodili noći.</p>
<p> Djeca ipak nisu shvaćala tadašnju našu situaciju, pa je tako moja kći u školi tvrdila da sam ja spremačica koja po noći piše romane. Njezina je učiteljica uzaludno tražila moje ime među piscima i knjigama u bibliotekama. Jednom nam je trebao doći na ručak knez Schwarzenberg, jedan iz najstarije plemićke češke obitelji, kćeri sam ostavila poruku da dođe kući ručati, da ne mora ostati u školskoj menzi. Ona se u školi sva sretna hvalila kako je doma čeka izvrstan ručak jer dolazi knez Schwarzenberg. Njezina nastavnica ju je prijekorno pogledala i dodala : »Kneževi ne postoje!«. Došla je kući plačući misleći da smo je prevarili. Kako bih dijete razuvjerila slikala sam je sa slavnim knezom koji joj je i posvetu napisao. Kad je to vidjela pravovjerna nastavnica, ostala je bez riječi. To su bile sitne radosti tadašnjeg vremena.</p>
<p> • Jeste li danas politički angažirani?</p>
<p>– Ja sam diplomat, ne mogu se angažirati. Mogu imati svoje mišljenje, no moram biti lojalna prema državi jer sam promicatelj češke kulture u Slovačkoj.</p>
<p>• Nakon prevrata 1994. utemeljili ste građansku udrugu »Solomun«, koja prati i javno oglašava rad češkog sudstva. Koliko ta udruga ima smisla u demokraciji?</p>
<p>– Udruga je nastala zbog jedne konkretne sudske kauze, tada je naime Katolička crkva željela prenijeti u svoje vlasništvo Krunidbenu katedralu sv. Vida na Hradčanima. Taj sam proces pratila kao novinarka, pisala sam o tome i na kraju sam osnovala drugu »Solomun« kako bi nas ti činovnici ozbiljno shvaćali. Činjenica je da smo zaštitili taj hram, potom su se počeli nizati drugi sudski procesi kojima sam posvetila još četiri godine svoga života.</p>
<p> Prodrla sam u pravne probleme i povezala s našim glasovitim odvjetnicima, pa sam kao sukus toga djelovanja mogla napisati knjigu »Izvještaj o stanju češkoga sudstva«. Posjetila sam gotovo sve zatvore u Češkoj, zbog konkretnih slučajeva. Radi jednoga nevino osuđenoga dječaka tri sam tjedna štrajkala glađu, ali dječaka smo ipak spasili. Kad sam dobila njemačku stipendiju i otišla u Bamberg pisati roman »Janje«, prekinula sam rad u udruzi, a za vrijeme moje odsutnosti oni su krenuli nekim drugim putovima koji mi nisu odgovarali, nisam željela za to snositi odgovornost.</p>
<p>• Jeste li danas nakon svih svojih borbi zadovoljni svojim mjestom u društvu?</p>
<p>– Teško mogu o tome govoriti, napisala sam 12 knjiga, nekoliko drama, pišem za televiziju i zapravo više nemam probleme.</p>
<p> • Vratimo se malo muško-ženskim odnosima. Prošle je godine zvijezda festivala u Puli bio Vaculík, ove godine to ste Vi. Vidite li u tome neku simboliku?</p>
<p>– Znači da su znali i da smo znali dobro izabrati.</p>
<p>• U vašim životima dogodilo se da se pomiješao život i književnost, književnost i život. Zato sada kada govorimo o privatnom životu Vas i Vaculíka, govorimo zapravo i o književnosti, jer ste svoju privatnost oboje opisali u knjigama. Zašto ste objavili »Pehisticu«?</p>
<p>– Ta je knjiga bila moja obrana u situaciji kad sam bila nevjerna. Postojala je opasnost da će moj partner saznati za to od žbirova koji su me pratili i koji su obradili moju najbolju prijateljicu i primorali je na suradnju. Ona im je sve ispričala, podastrla im je čak i pojedinosti, ime čovjeka s kojim sam Vaculíka prevarila, imali su čak i moje pismo – dakle dokaze. Znala sam da će to Vaculíku iznijeti na jedan neprimjeren način, jer naš je zajednički život Vaculíka psihički spašavao, a njima nije odgovaralo da je psihički smiren. Shvatila sam da će mu oni sve to baciti u lice u sobi za saslušavanje, stoga sam odlučila sve što se dogodilo napisati sama i podastrijeti mu moju verziju događaja.</p>
<p> Budući da je roman bio dosta dugačak, on je vidio da ja nešto pomamno pišem o čemu ne želim govoriti. Jedne noći nije izdržao, otišao je do mog radnog stola i nažalost pročitao baš opis situacije koja ga je zaboljela. Uslijedila je velika drama. Ja sam, doduše, napisala knjigu koja je imala peh što nije u svoje vrijeme ispunila zadaću. Bila je to knjiga kajanja i objašnjenja, a on je pročitao samo fragment.</p>
<p>• Međutim, u knjizi »Kako se prave muška djeca«, koja je odgovor »Pehistici«, Vaculik priznaje da je to bio čin očaja, jer niste bili zadovoljni statusom kojeg ste imali u toj vezi.</p>
<p>– Ali to kaže nakon nekoliko godina, tada je mislio i postupao drugačije, agresivnije.</p>
<p>• Kako je »Pehisticu« dočekala češka javnost?</p>
<p>– Odmah je rasprodana u više od 10.000 primjeraka. </p>
<p>• Nije li to bio svojevrstan skandal?</p>
<p>– Mislim da nije.</p>
<p>l A kad se pojavila njegova knjiga-odgovor?</p>
<p>– O tome ne mogu govoriti jer o toj knjizi ništa nisam znala. Tada sam bila svježe udana i putovala sam u Moravsku na književni susret, tamo sam prvi put vidjela njegovu knjigu. To je bio šok i za mene i za moga supruga. Držim da to od izdavača nije bilo pristojno prema meni. Knjigu sam kupila, iako ju nisam sama pročitala, dala sam je prijateljici da je pročita. Nakon što je to učinila rekla mi je: »Nema razloga da to čitaš, jer imate djecu«. Poslušala sam je i nije mi žao. Nažalost, izlazili su odlomci u češkom tisku i povremeno bih na njih nailazila, pa ipak imam predodžbu kako knjiga izgleda. Moje je tadašnji suprug htio ubiti Vaculíka, ipak do toga nije došlo, jer sam se na vrijeme s njim rastala.</p>
<p>• Nije li Vaš kratkotrajni brak bio svojevrsni bijeg i mogući izlaz iz začaranoga kruga?</p>
<p>– Mislim da imate pravo, jer ja sam se tako s Vaculíkom dvostruko razišla. Shvatila sam da moram taj odnos prekinuti na neki drugi način, ne samo riječima. Na kraju sam se udala za svoga vršnjaka. No ništa mu nisam ostala dužna, proživjeli smo lijepu zajedničku godinu?</p>
<p> • U kakvim ste danas odnosima s Vaculíkom, s obzirom da s njim imate dvoje djece?</p>
<p>– Da imamo dvoje djece, kći ima 22 godine, a sin 15. Kći zna kako se prema ocu odnositi, ona lijepo pjeva i svira gitaru, tako da je dobar pajdaš za Vaculíka. Ni mom sinu ne nedostaje otac kao muški uzor, a budući da pomalo odrasta sve više uzima u zaštitu svoga oca, trudi se da bude prema njemu pravedan. Trenutačno sin i ja živimo u Bratislavi, pa ga baš ne viđa često, no kad su Pragu često su zajedno.</p>
<p> • Tema ovogodišnjeg Sa(n)jma knjiga u Puli bila je 'moć žene'. Što biste Vi iz svoga iskustva rekli u čemu je to moć žene?</p>
<p>– Prije sam žalila muškarce jer mi se činilo da svijet od njih zahtijeva previše – moraju uzdržavati obitelj, voditi ratove, biti filozofi, dok je žena samo odgajala djecu i držala obitelj na okupu. Pored toga postoje i one žene koje se osjećaju odgovorne za vrijeme u kome žive. Ako se žena tome posveti onda zapravo obavlja muški posao, no i tu se može koristiti malim ženskim moćima prijevarama, podmetanjima, šarmom... Sjetimo se Jacqueline Kennedy. Kad su stigli u Francusku Kennedy je rekao: »Ja sam taj čovjek koji je ovamo dopratio Jacqueline«. </p>
<p>Poznajem puno mudrih žena, ali i puno mudrih muškaraca. Ukoliko između to dvoje ljudi postoji ljubav, onda su nepobjedivi.</p>
<p> • Knjige koje ste objavili za vrijeme komunizma imaju autobiografsku crtu, za razliku od kasnijih. Što je odredilo tu prvu fazu Vašega stvaralaštva?</p>
<p>– Te su knjige bile odraz vremena i unutarnje terapije. Morala sam pisati da ne bih poludjela. Nismo imali nikakvu slobodu, jedina je naša sloboda bila u međusobnim ljudskim odnosima, erotici. Slažem se s Johnom Lennonom koji je rekao da su 70-te godine bile »jebene«, a 80-te su, po meni, bile još gore. Sve je to trajalo suviše dugo. To ne znači da u to vrijeme nisam imala svoje ljubavi, svoju djecu.</p>
<p> Puno ljudi nam je tada dolazilo da udahnu nekakav dah slobode. Mnogo su nam tada pomogli i stranci, jedan nam je njemački diplomat krijumčario pisma, knjige. Obje su moje sestre tada otišle u emigraciju, ja nisam imala putovnice, a on mi je ponudio da će me preko putovnice svoje supruge prevesti preko granice kako bi se mogla sastati sa svojim sestrama. No Ludvig mi je to zabranio, jer se strašno bojao da me ne uhvate. Tada sam mislila da ih više nikada neću vidjeti, kao što sam mislila da više nikada neću vidjeti more. Kad su mi 1990. napokon vratili putovnicu otišla sam na Mallorcu i ušla u more – to je za mene bio metafizički doživljaj.</p>
<p>• Koje su to teme koje Vas danas okupiraju?</p>
<p>– Poslije revolucije sam napisala knjigu o Janu Masaryku, koji je bio sin Tomaša Masaryka, našeg ministra inozemnih poslova koji je nekoliko dana nakon komunističkog prevrata 1948. nađen mrtav u dvorištu ministarstva. Taj je čin bio proglašen samoubojstvom, no sumnja se da su ga ubili ruski obavještajci. To je vrlo mutna priča. Potom sam napisala knjigu o Janu Palachu, te zbirku priča koje su se još bavile komunističkim vremenom, kraći roman o baršunastoj revoluciji, koja nije baš omiljena kod političara, pisala sam dosta i za televiziju, pisala sam feljtone i na kraju sam se posvetila romanu »Janje«.</p>
<p>• Ne bavi li se roman »Janje« pomalo arhaičnom pričom? Koliko on zapravo korespondira sa suvremenošću?</p>
<p>– To je povijesni roman o Isusu. Pisan na osnovi čitanja Novoga zavjeta, Staroga zavjeta i brojnih povijesnih izvora. Čitala sam usporedno četiri evanđelja i naizmjeničnim čitanjem sam otkrivala tko govori najvjerodostojnije i najautentičnije, gdje je već nastupila ideologija. Kad sam u jednog od evanđelista otkrila podatak koji nitko nije primijetio, na tom sam podatku izgradila veliki zaplet romana. To je bilo najzanimljivije razdoblje moga života. Toliko sam se udubila u roman da mi se činilo da sam povremeno nadilazila svoje sposobnosti. Završavajući djelo plakala sam s junakom, no nastojala sam da mi te suze ne uđu u roman. Kad sam završila govorila sam sebi da sam završila svoje djelo i da nema smisla dalje živjeti. </p>
<p>• Kakva je recepcija romana?</p>
<p>– Čitatelji su ga lijepo primili, dobivam brojna pisma, no službeni krugovi nisu baš promicali taj tekst, jer češka država ima nekih problema s Katoličkom crkvom. Budući da sam se snažno angažirala oko katedrale i još nekih drugih slučajeva, službena crkvena vrhuška smatra me neprijateljem. Nisu bili u stanju primiti taj tekst ni dočitati s kolikom je ljubavlju pisan. No kako je vrijeme milosrdno, čini mi se da je ta knjiga izvanvremenska. Sada će izaći u Njemačkoj, a odlomci su prevedeni na razne jezike. </p>
<p>Disidenti kao glumci</p>
<p>• Prisjetite se još nekih sretnih nekih trenutaka iz tog nesretnog vremena. </p>
<p> – Kako sam u tom krugu bila najmlađa, razveseljavala sam ih i stvarala ozračje dobrog raspoloženja. Tako sam upriličila proslavu svetog Nikole za odrasle, na kojoj se pio grog, a djeca su maskirana poput anđelčića šetala ulicama. Drugi put smo snimali film po mom scenariju u kojem su svi prijatelji– disidenti kostimirani igrali glavne uloge, uključujući i Havela.</p>
<p> Budući da pamćenje odabire ono što čuva i što odbacuje, nakon svega čini mi se da to vrijeme i nije bilo baš toliko teško. Naravno, da su prva saslušanja na policiji bila teška, bila je prisutna bojazan od nečega nepoznatog. Drhtale su mi ruke, a ja bih ih skrivala ispod stola da ne vide da se plašim, odbila sam i kavu koju su mu ponudili, jer sam mislila da su u nju stavili drogu.</p>
<p> Tijekom osam, devet godina neprekidnih saslušavanja ipak sam se naviknula. Sjećam se jedne zgodne s posljednjeg saslušanja. Tražili su od mene nekakav dokument, odbila sam ga dati, a oni su mi priprijetili da će smjesta doći u moj stan i napraviti premetačinu. Kazala sam: »Izvrsno, s obzirom da ćete ionako tražiti po knjigama, mogu li vas zamoliti da pošaljete četiri snažna muškaraca, jer mi uskoro selimo, pa mi treba demontirati biblioteku, a Vaculík je tek došao s operacije i ne smije dizati ništa teško«. Na kraju su digle ruke od nauma, jer je lijenost prevladala njihovu znatiželju. </p>
<p>Socijalizamkao demokracija</p>
<p>• Koliko danas ima komunizma u Vama? Može li proživljena i nataložena nesreća biti inspirativna?</p>
<p>– Svoje sam doživljaje iz tog vremena već opisala u svojim romanima. No, želim reći da je svijet 68. propustio priliku da se nađe treći put. Čitav svijet je pratio s velikim nadama i strepnjom što se događa kod nas, naime ljudi koji su bili od tog režima odbačeni i pregaženi, bili su tada u stanju zaboraviti na sve nepravde koje su im nanijete i sjediniti se s nacijom. Riječ socijalizam, koja se deklinirala u svim mogućim tekstovima, značila je istodobno demokraciju. Taj treći put je vodio od socijalizma prema demokraciji postupno, ne prevratom i stvorio bi se slobodni režim socijalne države. To nažalost nije tada uspjelo, sve je pregaženo ruskim tenkovima, a ovo što se danas događa nešto je posve drugo. Sad više nema tih ideala.</p>
<p>Pisala sam između posla, dojenja i kuhanja </p>
<p>• Koliko Vas je život s Vaculíkom kao književnicu obogatio i što je on u Vašem životu značio?</p>
<p>– Sigurno je imao neko značenje u mojoj profesiji. U to doba pisao je kratke feljtone koji su se jednom mjesečno skupljali u jedan časopis koji je samizdatom izlazio. Ti su feljtoni uvijek imali tri kartice. Pratila sam kako tema kojom se bavi u njemu sazrijeva: u prvom tjednu bi tražio temu, u drugom tjednu bi o njoj razgovarao kako bi provjerio svoje teze, u trećem bi se tjednu primirio, utišao i razmišljao, dok bi u četvrtom pisao. Tada je bio nemoguć i neupotrebljiv za obiteljski život. Taj se časopis slagao kod mene u kuhinji. Na dan kad bi dolazili da ga naprave, Vaculík bi prepisivao svoj tekst. Ja sam u toj priči bila domaćica, koja je morala pripremiti za njih čašćenje, a on mi ni u čemu nije pomogao, čak sam mu zadnju verziju teksta morala pretipkati kako bi se on stigao obrijati, okupati i obući.</p>
<p> To me je naučilo razlici između muškarca pisca i žene pisca. Muškarac za pisanje treba svu komociju, takav je bio i moj otac, jer kad je on pisao morao je vladati mir u kući, za razliku od njih ja sam pisala između dojenja, telefoniranja, kuhanja, trgovine i prepisivanja Vaculíkovih tekstova. Mislim da je ženski mozak drukčije strukturiran, pa može raditi nekoliko stvari istodobno. Ipak, kad je naponu stvaralačke snage ni žena se ne da smetati sporednim stvarima.</p>
<p>Branka Džebić</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Dulčićeva posvećenost boji</p>
<p>Nakon zagrebačke prezentacije retrospektivna izložba Ive Dulčića u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik završava bez ispisane sinteze o slikarevu iznimnom stvaralaštvu. Izrastao iz dubrovačkog podneblja, svjetla i kolorita, Dulčić je s lakoćom i zaigranošću gotovo djetinje mašte ipak svako djelo stvarao kao svojevrsnu svetinju </p>
<p>Kada je zadnjega dana mjeseca srpnja u zagrebačkoj Modernoj galeriji otvorena retrospektivna izložba slika Ive Dulčića (1916. – 1975.), svi su se čudili zbog čega je tako značajna izložba dobila tako neatraktivan termin. To stoga što su ljeti svi na odmoru, dakle, na moru, a Zagreb prazan. No, sâmo je otvaranje pokazalo da je Zagreb u to doba pun. U Modernu galeriju se te večeri, naime, nije moglo ući, jer je cijeli Zagreb bio tu. Izložba je tada bila nesaglediva, ne samo zbog neopisive gužve, nego i zbog skučenoga prostora što su ga omeđili i ograničili obnoviteljski radovi u Galeriji. Stoga su slike doslovce ispunjale zidove, jedna uz drugu i jedna iznad druge, konkurirajući si i pomalo gušeći se. Šteta. Jer nakon višegodišnjih priprema ta je izložba zaslužila bolji prostor, ali i katalog koji je bio najavljen, ali do kraja rujna, kada je izložba u Zagrebu zatvorena, nije se pojavio. Iza nje ostao je tek deplijan s pet reprodukcija i tekstom »Iz zapisa, 1996. – 2001.« Igora Zidića, ravnatelja Moderne galerije i autora koncepcije Dulčićeve retrospektive.</p>
<p>Taj je deplijan ostao i jedina tiskana popudbina izložbi na njezinom putu za Dubrovnik, gdje je u ponešto reduciranom opsegu, ali ne na štetu sagledive cjeline, postavljena u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. </p>
<p>Premda ponovno najavljivan, katalog se ni tu nije pojavio, a niti neće jer je izložba ušla u svoju završnu fazu. Taj je nedostatak u Umjetničkoj galeriji ublažen publici ponuđenom monografijom »Ivo Dulčić«, autora Antuna Karamana (tiskana još 1988.). Kao pomoćno sredstvo, ovdje je mogao poslužiti i tematski broj časopisa »Dubrovnik«, posvećen 1995. Ivi Dulčiću (i Baltazaru Bogišiću), u kojem su se umjetnikovim djelom, o dvadesetoj obljetnici slikareve smrti, bavili različiti autori (Luko Paljetak, Mladen Pejaković, Tonko Maroević, Josip Depolo, Ive Šimat Banov, Antun Karaman, Bonaventura Duda, Đuro Kokša, Đuro Pulitika, Kruno Prijatelj, Marijan Jevšovar, Ivan Kožarić, Tomo Gusić i Ivo Jakšić). </p>
<p>No, unatoč tom nedostatku kataloga, u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik Dulčićeva retrospektiva došla je do punog izražaja. Nešto zbog smanjena broja djela, nešto zbog znatno većeg prostora, postav je tu (u nešto izmijenjenom redoslijedu) puno bolji. Svakoj je slici, i kad je riječ o skici ili predlošku za mozaike ili brojne vitraje koje je Dulčić radio za razne sakralne objekte (od Splita, preko Sarajeva i Zagreba do Essena), dozvolio njen vlastiti život. Uz to u Dubrovniku se nije inzistiralo na tematskom grupiranju djela, osim u nekoliko slučajeva kada je time pokazano različito tretiranje istoga motiva, a time i različitost ili razvoj gledanja odnosno umjetnikova pristupa temi i načinu njezine interpretacije.</p>
<p>Možda je najindikativniji primjer »Stradun« koji Dulčić slikarski varira u različitim osvjetljenjima ispitujući kolorističke odnose Place i kuća što je obrubljuju. Ne zadržavajući se na detaljima, označujući tek ovlašnim potezima osnovne karakteristike zdanja, ili pak ljudi što se kreću, njega zapravo interesiraju odnosi boja u dubokim sjenama ili prostorima izblijedjelima u suncu. Pri tome, on mase kamenih zdanja polako rastače do razigranih kovitlaca boje u kojima se naposljetku gubi i sâm motiv, a način tretiranja slikarske površine približava enformelu, pa i akcionom slikarstvu. To će se dakako pokazati i u drugim temama u kojima uvijek veliko značenje ima svjetlo podneblja. Možda je to razlogom i drugačijem doživljaju izložbe u Dulčićevu rodnome Dubrovniku. To svjetlo Dulčić je u sebi nosio i kad je slikao negdje drugdje. Ono je isijavalo iz njega samoga.</p>
<p> Lijepo je na izložbi ponovno otkrivati kako se Dulčić slikarski »poigravao« sa slikanim likovima, bilo da se radilo o portretiranim osobama, pa i autoportretima, ili ljudima u određenim prostornim kontekstima. Kad je riječ o portretima, zanimljivo je s koliko je malo tek naznačenih detalja hvatao portretne karakteristike, koje se kod njega doimaju kao usputni, tek nužni, zadaci. Jer u njega je primarno bilo bavljenje bojom, točnije kolorističkim odnosima površina. Ali ne samo u pukom nizanju nego i značenjskom smislu. U nizu portreta koje je naslikao, možda se na poseban pijedestal mogu izdvojiti (što drugima nipošto ne umanjuje vrijednost) »Jezuit« iz 1954., kojega Igor Zidić naziva njegovim »prvim likom u praznom« te ga označava kao prekretnicu s kojom počinje Dulčićevo »doba apstrahiranja«, zatim mali »Autoportret« koji se doima poput crteža na zagasito crvenoj podlozi što potencira ekspresiju, i možda »Portret Olge Solovljeve« (1965.), lice koje zrači poput aureole pred pastoznim namazima jarkih, pa i teških pozadinskih ploha boje.</p>
<p>Kod Dulčića je opčaravajuća lakoća s kojom, gotovo igrajući se, smiono kombinira boje, jednako kad su one prozračne kao na slici »Siesta u vrtu« (1950.) ili kada se gotovo osjeća njihova »težina« u tamnim naslagama, primjerice tamno plavih, gotovo crnih i crvenih tonova boje u »Koncertu« (1955.). Ova potonja ujedno pokazuje i Dulčićev istančan osjećaj za ritmiziranje tih nepravilno izlomljenih ploha, što se doimaju poput mrlja. Taj ritam jednako se osjeća u »Pijanim stolovima« (1956.), kontrastiran mrljama tamnijih i svjetlijih razigranih namaza. Te će mrlje ponekad usitnjavati i sve žešće zaigravati kao u slikama »Dubrovačko ljeto«, »Ples«, »Hvarske vale« (sve iz 1956.) i »Crveni otok« (1962.). Možda korijeni te zaigranosti proizlaze iz »Mrtve prirode s mornarskom škrinjom« (1953.) što je gotovo iskaz djetinje mašte. Od nje, odnosno od tih obrisa prepoznatljive forme koja će se lagano gubiti do minimalističkih naznaka, stvaralački izazovi dovest će Dulčića do ruba apstrakcije u kojoj će se ipak moći diskretno naslutiti motivika.</p>
<p>Ovdje nikako ne treba zaobići i onaj dio Dulčićeva opusa posvećen sakralnim temama. Iako se to iščitavalo iz skica i predložaka za monumentalna djela kao što su mozaikalni prizor »Krista Kralja« u Franjevačkoj crkvi Gospe od zdravlja u Splitu ili vitraji za razne franjevačke crkve, u kojima je boju mogao direktno staviti u suodnos s prožimajućom svjetlošću, oni su pokazali još jednom umjetnikovu moć da naoko jednostavnim kreativnim zahvatom, u poticajnom nadahnuću stvori prava remek-djela koja se bez sumnje mogu svrstati u sam vrh hrvatske moderne sakralne umjetnosti.</p>
<p>Dulčićevu posvećenost boji otkriva svako njegovo djelo. Među dubrovačkim koloristima njemu zasigurno pripada osobito mjesto. Njegov neprekidni istraživalački duh uvijek je iznenađivao nečim novim. Nikada si nije dopuštao upadanje u zamku ponavljanja, čak i onda kada se iznova okretao istome motivu ili temi. To možda najbolje dokazuje »Stradun« sagledavan u različitim situacijama i perspektivama. Tu su i barjaci, što se postavljaju za veliku Festu sv. Vlaha, davali nove kolorističke poticaje, jednom u okviru slike samoga Straduna, drugi put kao samostalna tema. Kulminacija je svakako slika »Festa sv. Vlaha« (1971.) koju označava zbir tih barjaka (izgubljene prepoznatljivosti forme) u njihovoj neizmjernoj šarolikosti, uzvišenost koje naglašavaju u uljanu boju utisnute mozaikalne kockice. </p>
<p>Retrospektiva je uvijek svojevrsna sinteza jednog stvaralačkog opusa. Ona pisana sinteza toj izložbi još nedostaje. Pa iako se očekuje, kao dostojna pažnja velikom slikaru, izložba i sama govori o značaju Ive Dulčića u hrvatskom modernom slikarstvu. U Dubrovniku ona je praćena s posebnim emocionalnim nabojem. Ali i bez njega ne bi se pretjeralo kada bi se Dulčićevo slikarstvo u cijelosti označilo sakralnim. Ono, naime, ima tu dimenziju i onda kada ima profani karakter. Ivo Dulčić svaku je sliku stvarao kao svetinju. </p>
<p>Vesna Kusin</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="21">
<p>»Dream team« ostao samo san </p>
<p>Kako bi izgledao sastav Osijeka kad bismo u njega vratili sve »odbjegle sinove«? Konačna je slika vrlo zanimljiva i sugerira na zaključak da bi plasman u Ligu prvaka bio realan doseg. Glavni je »problem« pri slaganju adekvatne formacije golema koncentracija kvalitetnih napadača. Naravno, neozbiljno ih je sve nagurati u udarnu jedanaestoricu, a još ih je manje ozbiljno izostaviti ili posjesti na klupu. Stoga smo posegnuli za kompromisnim rješenjem, pa smo kreirali dvije postave - stariju i mlađu</p>
<p>Osijek napokon hrvatski prvak, Osijek »prezimio« u Europi, Osijek na pragu Lige prvaka... Zvuči nemoguće? U ovom trenutku - da. Ovakve su sličice zasad doista samo na razini pukog maštanja. Međutim, da su vrata osječkoga Gradskog vrta bila barem malo čvršće zabravljena, doista se moglo dogoditi da se na stranicama hrvatskih medija zacakle onakvi naslovi. </p>
<p>Osječki su nogometaši danas svojevrsni hit hrvatskoga nogometa. Jurica Vranješ i Marko Babić sigurne su konstante u njemačkoj Bundesligi i teško je vjerovati da će ih izbornik Otto Barić moći zaobići pri kreiranju »slagalice« za Europsko prvenstvo. Tomislav Rukavina, Petar Krpan i Mato Neretljak su, pak, među ključnim figurama zahuktalog Hajduka, koji se snažno suprotstavio i Romi, vodećoj momčadi talijanskoga prvenstva... Čak su četvorica Osječana neizostavni dio mlade hrvatske selekcije. Sve nas ove crtice navode na pitanje kako bi izgledala osječka momčad da je zadržala sve svoje igrače... Pritom mislimo na nogometaše koji su stekli afirmaciju u ovom klubu.</p>
<p>Naravno, takav je razvoj događaja naivno očekivati i u kakvoj jačoj i ekonomski stabilnijoj sredini, pa kako će onda u Osijeku. »Bijelo-plavi«, naravno, dijele sudbinu većine hrvatskih klubova i egzistiraju uglavnom od prodaje nogometaša. No, to nas ne sprečava da se poigramo i pokušamo sastaviti svojevrsni osječki »Dream Team« i procijenimo kakvi bi mu bili krajnji dometi.</p>
<p> Kako bi, dakle, izgledao sastav Osijeka kad bismo u njega vratili sve »odbjegle sinove«? Konačna je slika i te kako zanimljiva i sugerira na zaključak da bi tu bila riječ o iznimno respektabilnoj momčadi, i to u europskim okvirima. Štoviše, plasman u Ligu prvaka bi, čini se, bio sasvim realan doseg. Pri kreiranju takve slagalice reaktivirali smo i neke veterane, koji su karijeru završili tek posljednjih godinu ili dvije. Tu ponajprije mislimo na »zlatnu kopačku« Davora Šukera, vratara Miroslava Žitnjaka, pa gotovo neizbježnog Bakira Beširevića... Pod osječke smo skute, primjerice, vratili i Tomislava Rukavinu, koji je Gradski vrt napustio još kao kadet.</p>
<p> Glavni je »problem« pri slaganju adekvatne formacije golema koncentracija kvalitetnih napadača. Naravno, neozbiljno ih je sve nagurati u udarnu jedanaestoricu, a još ih je manje ozbiljno izostaviti ili posjesti na klupu. Stoga smo posegnuli za kompromisnim rješenjem, pa smo kreirali dvije postave - stariju i mlađu. No, čak niti u takvim rotacijama nismo uspjeli pronaći mjesto za, primjerice, Zorana Zekića, Josipa Balatinca, Ivu Ergovića ili Miroslava Bičanića. No, oni će svoju »priliku« čekati s klupe.</p>
<p>Predvodnik one starije generacije bio bi, naravno, Šuker. U napadu bi mu asistirali Robert Špehar i Goran Vlaović. U takvoj, iznimno napadačkoj formaciji osvanuo bi i Igor Cvitanović, koji bi zaigrao nešto povučenije. Naposljetku, upravo je takvu ulogu imao i u svom posljednjem mandatu u zagrebačkom Dinamu. Neizostavni je dio velikog Osijeka i Nenad Bjelica, predvodnik najuspješnije Osijekove generacije na europskoj sceni. Ulogu zadnjeg veznog imao bi stariji Vranješ, Stjepan. Obranu bi činila četvorica igrača u redu - Željko Pakasin, Ivo Beljan, Damir Vuica i Bakir Beširević. Vratarsko je mjesto rezervirano za Miroslava Žitnjaka. </p>
<p>A kako izgleda mlađa selekcija? Bez suviše bismo sustezanja mogli ustvrditi da bi ta momčad, kad bi se nekakvim galaktičkim čudom našla na okupu, bez suviše teškoća osvojila naslov hrvatskog prvaka i sasvim ozbiljno kandidirala za plasman u Ligu prvaka. Ispred vratara Šušnjare ulogu »osigurača« imao bi Tomislav Rukavina, bivši osječki kadet. Nažalost »bijelo-plavih«, Rukavina je Osječane napustio prije nego što je dogurao do juniorskog staža. Mjesto prednjih braniča pripada jednom članu mlade i jednom seniorske reprezentacije - Tomislavu Mikuliću i Mati Neretljaku. Bokove bi tvorili Mario Prišć na desnoj i Danijel Pranjić na lijevoj strani. Pranjić je nadolazeća zvijezda, a Prišć je imao veliku ulogu u Osijekovim zapaženim nastupima u Kupu Uefe posljednjih nekoliko godina. Sada je u bečkom Rapidu... Veznim bi redom gospodarili Jurica Vranješ, Dumitru Mitu i Marko Babić, dok bi u vrhu napada ordinirali Goran Ljubojević i Petar Krpan. Zanimljivo je da su svi članovi »mlađe« postave bili ili jesu u krugu kandidata za nastup u reprezentaciji. Krpan, Babić, Vranješ, Neretljak, Rukavina i Prišć su zaigrali, a Mitu je jedno vrijeme kandidirao za seniorsku selekciju. Mikulić, Ljubojević i Pranjić su aktualni članovi mlade reprezentacije, a Šušnjara bivši. </p>
<p> No, Osječani su i bez ovakvog »Dream Teama« nakratko bljesnuli na europskoj sceni. U jesen 1998. u pretkolu ih je iz Kupa Uefe teškom mukom izbacio belgijski Anderlecht. Nakon pobjede Osijeka sa 3-1 u Gradskom vrtu, »ljubičasti« su u uzvratu pobijedili sa 2-0 te se zahvaljujući pogotku u gostima plasirali dalje. A odlučujući, drugi pogodak u uzvratnoj su utakmici postigli pet minuta prije kraja! U toj su generaciji igrali Krpan, Stjepan i Jurica Vranješ, Šušnjara, Perković, Bubalo, Ergović, Gašpar, Beširević, Prišć, Beljan, Vuica, Mitu...</p>
<p> Sezonu kasnije londonski je West Ham United bio prevelika prepreka »bijelo-plavima« u 1. kolu Kupa Uefe, no Osječani su ujesen 2000. ipak dogurali do trećega kola tog natjecanja. Na startu su »demolirali« danski Brřndby, a u tim su dvobojima dvaput pisali povijest. Dohvatili su tad svoju premijernu pobjedu u gostima u povijesti europskih kupova, a remijem u uzvratu u Gradskom vrtu prvi su put izborili plasman u drugo kolo nekog europskog natjecanja. </p>
<p>U drugom je kolu »pao« bečki Rapid, da bi Osijek u trećem ipak pokleknuo protiv praške Slavije. Nositelji te generacije bili su povratnik Nenad Bjelica i Almir Turković, a tih je dana u udarnoj momčadi prvi put, nakon dolaska iz Orašja, osvanuo i mlađahni Mato Neretljak. Naravno, danas je i on daleko od Gradskog vrta...</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Kamerunci zakasnili u Kranjčevićevu </p>
<p>Kako je objasnio Stjepan Budinski, Kamerunci nisu došli na vrijeme jer nešto nije »štimalo« s vizama </p>
<p>ZAGREB, 13. prosinca</p>
<p> – Nogometaši Zagreba trebali su u subotu odigrati prijateljsku međunarodnu utakmicu protiv kamerunske momčadi popunjene reprezentativcima te zemlje u dobi od 19 do 23 godine. No, u dogovorenom terminu u Kranjčevićevoj nismo zatekli doslovce nikoga, čak ni mreže nisu bile postavljene na vratima. Tako od utakmice, a time i mogućnosti promatranja mladih i navodno talentirarnih igrača s Crnoga kontinenta od Zagrebove struke, nije bilo ništa. </p>
<p>Kamerunci su, naime, zakasnili?! Kako nam je objasnio direktor kluba Stjepan Budinski, Kamerunci nisu došli na vrijeme, jer nešto nije »štimalo« s vizama, pa su zadržani u Amsterdamu. Direktor »pjesnika« nije ni u subotu popodne mogao potvrditi dolazak gostiju (Budinski: »Ujutro im je potvrđen let za Zagreb, ali ne znam jesu li stigli, na sastanku sam na drugom kraju grada.«), ali je rekao kako će Kamerunci u nedjelju odigrati utakmicu protiv sisačkog drugoligaša Segeste, a u ponedjeljak i utorak protiv »bijelih«. </p>
<p>Inače, troškove ovoga gostovanja proporcionalno će podijeliti Zagreb i menadžer s kojim su razgovarali čelnici kluba iz Kranjčevićeve, ali se ne možemo oteti dojmu kako »pjesnici« zapravo bacaju novac u nepovrat. Naime, svijetom cirkuliraju razni menadžeri nudeći »mlade i talentirane reprezentativce«, a zemlje poput Kameruna, vjerovali ili ne, imaju nekoliko mladih reprezentacija, pa zbog toga imamo razloga sumnjati u kvalitete igrača koji će zaigrati protiv Zagreba i u isplativost tih naizgled atraktivnih utakmica. </p>
<p>Lj. P.</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Trenerski je život ciganski, sa spremljenim kovčezima </p>
<p>»Imam ponude iz inozemstva pa trebam sjesti s upravom i vidjeti što i kako dalje. Uostalom, ponude sam imao od prvog dana otkad sam došao na klupu Hajduka«, podsjeća Vulić</p>
<p>SPLIT, 13. prosinca</p>
<p> – Zoran Vulić, trener prvoplasirane momčadi hrvatskog prvenstva, u ponedjeljak odlazi na desetodnevni odmor u Mallorcu, španjolski grad u kojem je igrao prije desetak godina. Pripreme prvotimaca Hajduka zakazao je za 5. siječnja, a do tada se ne želi previše okupirati nogometom. Razmišlja, pak, o svojoj budućnosti jer mu ugovor istječe u lipnju 2004. </p>
<p>– Imam ponude iz inozemstva i trebam sjesti s upravom i vidjeti što i kako dalje. Uostalom, ponude sam imao od prvog dana otkad sam došao na klupu Hajduka. Najviše s Dalekog istoka, ali nisam ja za Istok, već za Zapad.</p>
<p>• Zar niste zadovoljni ugovorom s Hajdukom?</p>
<p>– Ne bunim se. Uostalom, u Hajduku nisam zbog financijskih interesa. Bilo je trenera koji su za dva mjeseca zaradili više nego što bih ja za deset godina. Meni Hajduk jedino može omogućiti da zaradim novac u inozemstvu. </p>
<p>• Postoji li mogućnost da odete već u siječnju 2004.? </p>
<p>– Sve su ove ponude ipak daleko od realizacije, ništa ozbiljno da bih rekao 'odlazim'. Ipak, odlasci su sudbina trenerskog posla. Kao što trener može dobiti i otkaz, tako može i otići. Naš je život ciganski, sa spremljenim kovčegom. </p>
<p>• Jeste li spremili kovčeg?</p>
<p>– Kovčezi mi u tom smislu nisu spremljeni. U Mallorcu odlazim na odmor.</p>
<p>• Niste imali ugodnu polusezonu premda ste završili na prvome mjestu.</p>
<p>– Sudbina mi je da se uvijek moram dokazivati. Najviše mi se prigovaralo zbog odlazaka s hrvatskom reprezentacijom, mislim bezrazložno, pogotovo jer uz sebe imam Mladena Praliju. Pralija je tih, ali zna svoj posao. Stoga prigovaranja nisu bila utemeljena. </p>
<p>• Jeste li tražili pojačanja za proljetni dio sezone?</p>
<p>– Nisam i neću. Radim s igračima koje imam i koji su mi na raspolaganju. Ne želim se miješati u dovođenje prinova, zaključio je Vulić koji je u subotu sa svojim igračima bio u samoposluživanju Superkonzuma, koji je dio koncerna Agrokor, sponzora splitskoga kluba. U jednosatnom su događaju hajdukovci dijelili i potpisivali razglednice s fotografijom momčadi.</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Cavenaghi ponovno »zlatnim pogotkom« spasio Argentince </p>
<p>U polufinalu će u ponedjeljak zaigrati Brazil protiv Argentine, dok će Kolumbijci pokušati iznenaditi Španjolce koji su u četvrtfinalu »zlatnim pogotkom« Arizmendija izbacili Kanađane </p>
<p>ZAGREB / DUBAI, 13. prosinca</p>
<p> – Četvrtfinale Svjetskoga nogometnog prvenstva do 20 godina odigrano je po sličnom scenariju kao i osmina finala, u kojem je pola utakmica odlučeno tek »zlatnim pogotkom«. Dakle, dvije utakmice četvrtzavršnice, Španjolska – Kanada i Argentina – SAD, pobjednika su dobile tek u produžetku, a dalje su prošli favoriti - Španjolci i Argentinci. Brazil je doslovce »torpedirao« Japance sa 5-1, a Kolumbija je s tijesnih 1-0 izbacila domaćina Ujedinjene Arapske Emirate. U polufinalu će se u ponedjeljak sučeliti Argentina – Brazil i Kolumbija – Španjolska. </p>
<p>Fernando Cavenaghi u ovom je trenutku najistaknutiji igrač argentinske reprezentacije, ako ne i cijele svjetske smotre. Prvo je u osmini finala s dva zgoditka (između ostalog i »zlatnim pogotkom«) zapaprio Egipćanima, a u petak se još jednom proslavio protiv SAD-a, čiji su igrači prilično namučili aktualne svjetske prvake. Naime, Amerikanci su vodili sa 1-0 sve do četvrte minute sudačke nadoknade, kad je izjednačio Javier Mascherano, a u »jubilarnoj« 100. minuti utakmice iz kaznenog je udarca Cavenaghi pogodio mrežu za konačnih 2-1 za Argentinu. »Gaučosi« se zaista provlače iz utakmice u utakmicu, no u polufinalu neće imati pravo na pogrešku jer će im suparnici biti Brazilci, koji su lakoćom preskočili Japance sa čak 5-1. O dominaciji Brazilaca dovoljno govori podatak da su već u 15. minuti imali 3-0 vodstvo. Stoga će polufinalni sraz ove dvije južnoameričke reprezentacije zapravo biti finale prije finala. </p>
<p>Španjolci su se također morali dosta oznojiti ne bi li ušli u krug četiri najbolje reprezentacije. Iako je nakon prvog poluvremena i minimalnog vodstva sve upućivalo na laganu pobjedu Španjolaca, Kanađanin Ian Hume izjednačio je u 53. minuti, i to prekrasnim pogotkom iz punog trka sa 18 metara, vratar Riesgo zaista nije mogao ništa učiniti. I tada su »španjolska kola« krenula nizbrdo. Desetak minuta kasnije ostali su s igračem manje, ali su unatoč brojčanoj inferiornosti ostali dominantna momčad na travnjaku. Naravno, znatno su teže dolazili do suparničkih vratiju, pa je bilo jasno da će samo trenutak dekoncentracije odlučiti pobjednika. Tako je i bilo, ali tek u petoj minuti produžetka. Nesporazum, do tada prisebnih, kanadskih braniča i vratara sjajno je iskoristio Arizmendi kojem nije bilo teško zatresti mrežu jer je dobio loptu »na pladnju«. </p>
<p>Vjerojatno najmanje zanimljivu utakmicu, Kolumbija – Ujedinjeni Arapski Emirati, odlučio je Victor Montano pogotkom u 14. minuti kojim je Kolumbiju plasirao u poluzavršnicu.</p>
<p>Ljubomir Puškarić</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Leko pogodio drugo kolo iz kornera</p>
<p>ZAGREB, 13. prosinca</p>
<p> – U najzanimljIvijoj utakmici prvog kola malonogometnog turnira Kutija Šibica 2003. Karlovačko, odigranih u subotu, Natoja Aquaviva je nadigrala Stipić interijeri sa 4-2. Za pobjednički momčad igrali su bivši Dinamovci Jerko Leko i Josip Šimić, koji je u pobjedu sudjelovao asistencijom dok je Leko praktički riješio pitanje pobjednika u 31. minuti. </p>
<p>Naime, pri vodstvu Natoje 2-1 Leko je sjajnim udarcem iz kornera povisio rezultat, a već minutu kasnije bilo je 4-1, zahvaljujući Dujmoviću. Poraz Stipić interijera nije mogao spriječiti ni vratar mlade hrvatske nogometne reprezentacije Tomislav Vranjić.</p>
<p>Inače, prvo kolo je prošla i Diadema koja je u oslabljenom sastavu bez problema pobijedila Zgrim-Stolarija Marčinković s 5-1. </p>
<p>No, za drugo kolo u kojem će igrati protiv prošlogodišnjeg finalista Pizzerije 2 najavili su najjači sastav u kojem bi trebali igrati i neka lica iz prvoligaškog društva poput Zekića, Bajsića, Lalića, Gondžića, a mrežu će čuvati vratar Zadra Tvrtko Kale.</p>
<p>• Rezultati, 1. kolo: Valten – Šted banka 3-2 (1-1), Sedam IT d.o.o. – Foteks-MN Klesarstvo Martinović 0-7, Caffe bar »Freak« – CB »Dive in« 2-1, Bistro »Olimp«, Zaprešić – ATJ Lučko-Pavušin 5-4 (2-2), Presečki group – Forum mladih SDP 2-4, CB »Mozaik« Pek – Niskogradnja Veverec-Pansion Zagi 1-3, Plima, Veli Lošinj – Sv. Marko Evanđelist, Jakuševac 4-2, Baby papa – Dubec-Auto Honky Tonk 1-2, Aqua inžinjering – OTV 6-5 (1-1), Ivanković, Široki brijeg – Narta 3-4, Caffe bar »Or« – Kupa 91 1-4, Petrinja, Renault Auto Krešo II, Krapina – Metal-sint, Oklaj 3-2, Trgoplod – Klarom 1-9, Gorup, Klanjec – FS »Diego«-AS »Anglo trade« 3-5 (2-2), Diadema – Zgrim-Stolarija Marčinković 5-1, Tisak Trebotić – CB »Babalu«-Pipa Max 0-1, Stipić interijeri – Natoja Aquaviva 2-4.</p>
<p>Ljubomir Puškarić</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Sanja Jovanović s dva rekorda do petog mjesta</p>
<p>DUBLIN, 13. prosinca</p>
<p> – Najbolja hrvatska plivačica Sanja Jovanović još je jednom potvrdila svoj veliki talent. Treći dan Europskog prvenstva u 25-metarskim bazenima mlada je Dubrovkinja na 50 metara leđno dva puta postavljala hrvatski rekord i na kraju osvojila peto mjesto.</p>
<p>Sanja se u polufinale plasirala šestim rezultatom jutarnjih kvalifikacija (28.56), da bi u poluzavršnici prvi put za 12 stotinki popravila hrvatski rekord (28.12) i s ukupno petim mjestom ušla među osam najboljih Europljanki. </p>
<p>U finalu je, samo sat i pol kasnije, još jednom bila odlična. Prvi je put u karijeri plivala ispod 28 sekundi (27.99), što joj je donijelo peto mjesto na starom kontinentu. Naša je plivačica tako za jedno mjesto popravila plasman s prošlogodišnjeg EP-a u njemačkoj Riesi. Zlato je pripalo Čehinji Hlavackovoj (27.48), srebro Njemici Antje Buschschulte (27.54), a bronca Dankinji Louise Ornstend (27.56).</p>
<p>Nakon četvrtog mjesta na 50 metara leđno u petak, Ante Mašković na dvostruko dužoj dionici nije bio toliko uspješan. Nakon 13. mjesta u kvalifikacijama (53.58), Mašković je u polufinalu bio samo pet stotinki brži što je bilo dovoljno tek za 15. mjesto. Vrlo dobar nastup ubilježio je mladi Saša Imprić, osvojivši 13. mjesto na 100 metara mješovito. Imprić je kvalifikacije završio na 18. mjestu (56.06), ali kako u polufinalu jedna zemlja može imati najviše dva predstavnika, naš je plivač ušao među 16 najboljih, gdje je isplivao osobni rekord (55.76).</p>
<p>Ostali hrvatski predstavnici svoj su radni dan okončali već u jutarnjim kvalifikacijama. Vanja Rogulj je na 50 metara prsno ostvario 23. vrijeme (28.43). Isto mjesto je na 100 metara prsno osvojila Smiljana Marinović (1:10.12), dok je Anita Galić na 400 metara slobodno bila 25. s vremenom 4:16.87.</p>
<p>Treći dan natjecanja, za razliku od prva dva, protekao je bez svjetskih rekorda. Europski je, pak, rekord postavio Rus Juri Prilukov na 1500 metara (14:31.82). Sjajnu formu potvrdio je Pieter van den Hoogenband osvojivši naslov na 100 metara slobodno s vremenom 46.81, što je samo sedam stotinki sporije od devet godina starog svjetskog rekorda Aleksandra Popova.</p>
<p>l Rezultati finala, plivači, 50m prsno: 1. Lisogor (Ukr) 26.89, 2. Luetolf (Švi) 27.02, Warnecke (Njem) 27.03; 100m slobodno: 1. Van den Hoogenband (Niz) 46.81, 2. Magnini (Ita) 47.32, 3. Galenda (Ita) 47.77; 200m leptir: 1. Esposito (Fra) 1:51.98, 2. Parry (VB) 1:53.01, 3. Korzeniowski (Polj) 1:53.68; 1500m: 1. Prilukov (Rus) 14:31.82, 2. Smith (VB) 14:42.64, 3. Rosolino (Ita) 14:47.34;</p>
<p>plivačice, 50m leđno: 1. Hlavackova (Češ) 27.48, 2. Buschschulte (Njem) 27.54, 3. Ornstend (Dan) 27.56, 4. Pietsch ( Njem) 27.76, 5. JOVANOVIĆ (HRV) 27.99; 100m mješovito: 1. Sheppard (VB) 1:01.19, 2. Kejžar (Slo) 1:01.29, 3. Ščerba (Blr) 1:01.40; 400m slobodno: 1. Jackson (VB) 4:04.00, 2. Cooke (VB) 4:04.80, 3. Caballero (Špa) i Sič (Rus) 4:05.00; 4x50m mješovito: 1. Švedska 1:48.79, 2. Njemačka 1:48.85, 3. Nizozemska 1:49.10. V. B.ODIGRANA UTAKMICA ZA PETO MJESTO NA SVJETSKOM PRVENSTVU RUKOMETAŠICA</p>
<p>Španjolke idu na Olimpijske igre u Atenu </p>
<p>U utakmici koja je bila pravi rukometni užitak Španjolke su s 27-26 pobijedile Norvešku, no pitanje je bi li rasplet bio takav da Norvežanke nisu zaredale nevjerojatno mnogo pogrešaka i nelogičnih poteza </p>
<p>ZAGREB, 13. prosinca – Na Olimpijske igre putovat će rukometašice Španjolske, koje su se tako pridružile svojim sunarodnjacima koji su to izborili u Portugalu. U dvoboju za peto mjesto, posljednje koje je sa SP-a u Hrvatskoj vodilo u Atenu, Španjolke su pobijedile Norvešku sa 27-26 (14-14) i Atenu proslavile suzama, pjesmom i plesom već na terenu. </p>
<p>S drugoga kraja dvorane nijemo su ih gledale Norvežanke, utihnuli su bubnjevi i glasovi 400-tinjak norveških navijača, a igračice Marit Breivik pitale su se kako su mogle propustiti takvu priliku. A imale su je u rukama. </p>
<p>Do tri minute prije kraja bile su izjednačene, Cecilie Leganger je branila kao u transu, ali spašavati iz vatre i izvlačiti pogreške svojih suigračica ipak nije mogla. Posljednje su minute Norvežanke redale pogreške kao na traci, bilo je gotovo nevjerojatno gledati kako iskusna norveška ekipa i jedan od favorita SP-a griješi poput početnika. Prodane lopte, nerezonski šutovi i neoprezna obrana - napravile su sve ono što nisu smjele. Još se Leganger dobro i držala, jer Španjolke nisu naivna i neiskusna ekipa, pa su svaku pogrešku znale kazniti. Griješile su i Španjolke, ali kad su vidjele da im je Atena blizu, čvrsto su je uhvatile objema rukama.</p>
<p>Dvoboj Španjolki i Norvežanki svakako je bio jedan od ljepših dvoboja na SP-u. A ovdje nije nedostajalo atraktivnih utakmica, teško se bilo odlučiti koju je bio veći užitak gledati. Španjolke i Norvežanke su pokazale vrhunski rukomet, brzu igru, sjajne i lucidne poteze, odlične pojedinke i još bolji kolektiv. Dodajmo tome i norveške navijače, koji su napravili sjajnu atmosferu. A Španjolke su na kraju bile čvršćih živaca.</p>
<p>• Ledena dvorana</p>
<p>ŠPANJOLSKA – NORVEŠKA 27-26 (14-14)</p>
<p>ŠPANJOLSKA: Lopez Valledor (1), Sanchez Bravo (12), Pareja Ibarra, Amoros Quiles, Lopez Quiros 1, Gomez Arquer 5, Mangue Gonzales 1, Garcia Leite 2, Puche Diaz 10 (7), Faile Celaya 6, Lujan Suarez 1, Pinedo Saenz, Cuadrado Dehesa, Oncina 1</p>
<p>NORVEŠKA: Tjugum (5), Leganger (18), Larsen 1, Nyberg 2, Aamodt, Hinkel 2, Sörlie-Lybekk 1, Sandve 1, Lunde 9 (3), Hammerseng 2, Hilmo 2, Hynne 4, Hovind-Johansen 1, Riegelhuth 1</p>
<p>SUCI: Bord i Buy (obojica iz Francuske). GLEDATELJA: 1500</p>
<p>SEDMERCI: Španjolska 7 (7), Norveška 5 (4)</p>
<p>ISKLJUČENJA: Španjolska 12 minuta (Garcia Leite 2+2, Pareja Ibarra, Lopez Quiros, Mangue Gonzales, Fraile Celaya), Norveška 10 minuta (Larsen 2+2, Hilmo 2+2, Nyberg)</p>
<p>IGRAČICA UTAKMICE: Monserrat PUCHE DIAZ</p>
<p>Iva Markulin ZAGREB – GEOPLIN SLOVAN 71-72</p>
<p>Poraz »bez ispaljenog metka«</p>
<p>ZAGREB, 13. prosinca – Košarkaši Zagreba u 13. kolu Goodyear lige doživjeli su prvi poraz na domaćem parketu, iako su imali zadnji napad i priliku za pobjedu. Bolji od Zagreba bio je slovenski predstavnik Geoplin Slovan 72-71. Utakmicu je Zagreb izgubio doslovno u posljednjem napadu. Iako je cijelu utakmicu bio u podređenom položaju, Zagreb je kod rezultata 71-72 imao loptu za pobjedu. Ivan Tomas je dugo zadržavao loptu, da bi ju tri sekunde prije kraja utakmice pokušao proslijediti do Miljkovića, koji ju u »buketu« igrača nije mogao prihvatiti, pa je Zagreb izgubio bez da je i pokušao pogoditi za pobjedu.</p>
<p>– Previše pogrešaka i previše problema obilježili su utakmicu. Nismo ispunili zamisli trenera. Žao mi je što nisam uputio loptu prema košu u zadnjem napadu. Trebao sam pucati, ovako smo izgubili utakmicu bez ispaljenog metka, kazao je Damir Miljković.</p>
<p>• Dvorana u Trnskom</p>
<p>ZAGREB – GEOPLIN SLOVAN 71-72 (23-23, 12-15, 18-22, 18-12)</p>
<p>ZAGREB: Šaronja, MILJKOVIĆ 10 (2-2), Piplović, PEHAR 4, Jelavić, I. TOMAS 6, Radoš 19 (3-3), Simon 6, Krunić 6 (1-1), Petrović, J. GARMA 14 (2-3), N. GARMA 6.</p>
<p>GEOPLIN SLOVAN: VIDAKOVIĆ 13 (2-2), McLINITON 28 (3-3), Banič, Buršič, Klepo, Čekovski, Savič 9, PETROVIČ 3, ZUPAN 8 (1-1), Rozman, DROBNJAK 11 (5-5), Čukovič.</p>
<p>SUCI: Vojinović, Dimitrijević, Ličina (svi SiCG), GLEDATELJA: 400</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Darren McLINTON</p>
<p>Krešimir ĐurešŠIROKI HERCEGTISAK – CIBONA VIP </p>
<p>Prva pobjeda cibosa</p>
<p> na Pecari</p>
<p>ŠIROKI BRIJEG, 13. prosinca – Košarkaši Cibone VIP prekinuli su neugodnu tradiciju i po prvi puta u gostima pobijedili momčad Širokog Hercegtiska sa 73-61 (37-30) u 13. kolu Goodyear lige. U devetoj ovosezonskoj pobjedi Cibone u regionalnoj ligi, najbolji su bili Jurica Golemac s 22 poena i Andrija Žižić 17 poena. </p>
<p>• Dvorana na Pecari </p>
<p>ŠIROKI HERCEGTISAK – CIBONA VIP 61-73 (22-14, 15-16, 14-27, 10-16).</p>
<p>ŠIROKI HERCEGTISAK: Vujanović 12 (2-2), Pinjuh 12 (2-3), Keser, Simović, Perković 4 (2-2), Vanjak 11, Galić, Princ, Ramljak, Čolak 7 (4-4), Džidić 11 (0-1), Šarlija 4. </p>
<p>CIBONA VIP: Penn 8 (2-2), Kus, Rimac 13, Krasić 9, Žižić 17 (7-8), Golemac 22 (3-5), Sesar, Štimac, Mance 2, Krolo, Poljak, Omerhodžić. </p>
<p>SUCI: Jovičić, Jovanović i Rutešić (svi SiCG). GLEDATELJA: 3000.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Jurica GOLEMAC. </p>
<p>I. P.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="27">
<p>Za neuspjeh dogovora o europskom ustavu optužene Španjolska i Poljska </p>
<p>Nepopustljivi Madrid i Varšava odbili prihvatiti predloženi sustav odlučivanja. Od Irske, koja 1. siječnja preuzima predsjedništvo Unije, zatraženo da na temelju konzultacija objavi procjenu izgleda nastavka pregovora o europskom ustavu </p>
<p>BRUXELLES, 13. prosinca -Čelnici Europske unije nisu se u subotu nakon dvodnevnih pregovora u Bruxellesu uspjeli dogovoriti oko novog ustava zbog odbijanja Poljske i Španjolske da prihvate predloženi sustav odlučivanja. </p>
<p> I prije početka summita bilo je jasno da će sustav odlučivanja biti glavna prepreka dogovoru oko ustava. Prema prijedlogu Konvencije o budućnosti Europe, dosadašnji komplicirani sustav glasovanja, prema kojem je svaka članica imala određeni broj glasova sukladno broju stanovnika, bio bi zamijenjen sustavom dvostruke većine. To znači da je neka odluka donesena ako za nju glasuje većina zemalja članica, ali koje moraju predstavljati najmanje 60 posto ukupnog stanovništva EU-a.</p>
<p>Španjolska i Poljska, koje su prema Sporazumu iz Nice dobile puno veću glasačku težinu s obzirom na broj stanovnika, nisu htjele prihvatiti novi sustav odlučivanja dvostrukom većinom. </p>
<p>Madrid i Varšava po Sporazumu iz Nice imaju po 27 glasova, dok više nego dvostruko veća Njemačka ima samo 29 glasova. Poljski premijer Leszek Miller, čija se zemlja ponajviše protivila usvajanju nacrta novog europskog ustava, izrazio je u subotu »nadu i optimizam« da će u predstojećim mjesecima biti pronađena »prihvatljiva rješenja« za završetak projekta novog ustava. </p>
<p> S tim se mišljenjem složio i »drugi protivnik« predloženog nacrta ustava, španjolski premijer Jose Maria Aznar. »Španjolska je pregovarala konstruktivno i mislim da će sporazum u budućnosti biti ostvaren«, rekao je.</p>
<p>Britanski premijer Tony Blair pozvao je čelnike EU da se ne žuri s nastavkom pregovora o ustavu. »Bolje je ostaviti određeno vrijeme kako bi se pronašlo rješenje«, rekao je Blair.</p>
<p> Međutim, mnogi europski lideri nisu skrivali svoje razočaranje. Austrijski kanceler Wolfgang Schüssel rekao je da je u Bruxellesu doživio »hladan tuš«. Belgijski premijer Guy Verhofstadt rekao je da »njegova zemlja nije sprema trgovati s ostalima kako bi se usvojio ustav«.</p>
<p>Bivši predsjednik Europskog parlamenta Klaus Haensch je optužio Španjolsku i posebice Poljsku da su zaslužne za neuspjeh summita u Bruxellesu koji je trebao Europskoj uniji donijeti njezin prvi ustav. Kada će pregovori o ustavu biti nastavljeni nije precizno određeno. Od Irske, koja 1. siječnja preuzima predsjedništvo Unije, zatraženo je »da ne temelju konzultacija objavi procjenu izgleda za napredak pregovora i o tome izvijesti Europsko vijeće na summitu o ožujku«. To znači da sljedeće međuvladine konferencije (IGC) o novom ustavu neće biti najmanje sljedeća četiri mjeseca. Mnogi analitičari smatraju da će se pregovori otegnuti i drugu polovinu sljedeće godine kada će Unijom predsjedati Nizozemska, a švedski je premijer Goeran Persson rekao da je »teško očekivati sporazum prije 2005. godine«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Berlusconi vicevima pokušao oraspoložiti čelnike EU</p>
<p>BRUXELLES, 13. prosinca -Talijanski premijer Silvio Berlusconi pokušao je vicevima stvoriti opušteno ozračje u petak tijekom ručka za šefove država i vlada okupljene na summitu u Bruxellesu, izjavio je jedan diplomat.</p>
<p> Budući da za ručkom nije bila predviđena nijedna osobita tema, Berlusconi, čija zemlja do kraja godine predsjeda EU, kolegama je predložio da se razgovara o »ženama i nogometu«. No, kako nije naišao na potpuni odaziv, talijanski premijer krenuo je drugim smjerom i ispričao »vic« na vlastiti račun.</p>
<p> U tom vicu, on je s nekolicinom ljudi helikopterom letio iznad Rima gdje su se održavali prosvjedi na kojima se zahtijevalo povećanje mirovina. Vidjevši to, predložio je da se među prosvjednike baci paketić s 10.000 eura, kako bi se usrećila barem jedna osoba. Netko iz društva u letjelici predložio je da se bace dva paketića po 5000 tisuća eura, kako bi sreću osjetile dvije osobe, netko treći da se bace tri paketića... i tako dalje, sve dok se pilot helikoptera nije okrenuo i Berlusconiju predložio da sam iskoči iz helikoptera i tako - usreći sve ljude. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Bush potpisao zakon o sankcijama Siriji</p>
<p>WASHINGTON, 13. prosinca</p>
<p> - Američki predsjednik George W. Bush potpisao je u petak zakon koji traži uvođenje američkih ekonomskih sankcija Siriji, jer ne čini dovoljno u borbi protiv terorizma na Srednjem istoku i radi na oružju za masovno uništenje.</p>
<p> Bush je zakon potpisao prije nego je iz Washingtona otišao u Camp David, objavila je Bijela kuća. Zakon kao razlog za sankcije navodi to što Sirija pruža utočište palestinskim terorističkim skupinama poput Hamasa i Islamskog džihada i što nastoji razviti i proizvesti biološko i kemijsko oružje. U zakonu se kaže da Sirija mora prestati podupirati teroriste, prekinuti svoju 27-godišnju vojnu nazočnost u Libanonu, okončati nastojanje da dođe do oružja za masovno uništenje i raketa dugoga dometa te spriječiti da teroristi i oružje ulaze u Irak.</p>
<p> Ako ne ispuni te uvjete, Bush će toj zemlji zabraniti prodaju roba koje imaju civilnu i vojnu primjenu, kao i najmanje dvije od šest navedenih mogućih sankcija: zabranu izvoza u Siriju, zabranu američkim tvrtkama da posluju u Siriji, nametnuti ograničenja sirijskim diplomatima u SAD-u, ograničiti letove sirijskog zračnog prijevoznika u SAD, smanjiti diplomatske kontakte ili zamrznuti sirijsku imovinu u SAD-u.</p>
<p> Predsjednik Bush, međutim, može otkloniti sankcije ako bude smatrao da je to u interesu američke sigurnosti ili nakon što utvrdi da je Sirija ispunila tražene uvjete. Prijedlog zakona je usvojen u američkom Kongresu prošloga mjeseca, a u petak je Bushu došao na potpis. Sirija se već nalazi na popisu američkog State Departmenta kao pokrovitelj terorizma, zajedno sa Sjevernom Korejom, Iranom, Libijom, Kubom i Sudanom. Ona je, međutim, jedina od tih zemlja s kojom SAD ima pune diplomatske odnose. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Slučaj ubijenog novinara Hormana napokon na sudu</p>
<p>Američki novinar ubijen 1973. godine istraživao je moguće veze CIA-e i pučista generala Augusta Pinocheta</p>
<p>ZAGREB, 13. prosinca</p>
<p> - Čileanski sud otvorio je sudski postupak protiv bivšeg pripadnika čileanske vojske pukovnika Rafaela Gonzáleza zbog smrti američkog novinara Charlesa Hormana nakon vojnog puča protiv predsjednika Salvadora Allendea 11. rujna 1973.</p>
<p> Slučaj Horman postao je poznat međunarodnoj javnosti nakon što je grčki redatelj Costa Gavras snimio film »Missing« (Nestali) i u kojemu je oca ubijenoga novinara glumio Jack Lemmon. Priča o stranom novinaru koji nije podržao nasilnu smjenu predsjednika Allendea i koji je već prvih dana nakon puča shvatio da se u američkoj ambasadi u Santiagu događa »nešto čudno«, obišla je svijet i dovela u pitanje mnoge službene verzije o tadašnjim zbivanjima u Čileu.</p>
<p>Prije dvije godine, slučaj Horman ponovo je aktualiziran zato što je u Čileu počeo zakonski postupak kojim je zatraženo da se o američkoj ulozi u puču ispita bivši šef State Departmenta Henry Kissinger. Među pitanjima koja su trebala biti postavljena Kissingeru bilo je i ono o okolnostima nestanka Charlesa Hormana koji je kasnije nađen mrtav.</p>
<p>Odvjetnici obitelji Horman tada su tvrdili kako je State Department znao da je novinar uhićen, ali američke vlasti nisu ništa učinile kako bi spriječile da on »nestane«. Tvrdilo se i da su službenici američke ambasade u Santiagu nekoliko puta razgovarali s čileanskim vojnim vlastima o nestanku tog novinara koji je istraživao moguće veze CIA-e i pučista koje je predvodio general Augusto Pinochet.</p>
<p>Pukovnik González nedavno je uhićen nakon što je nalog za njegovo uhićenje izdao sudac Jorge Zepeda koji istražuje nestanak i ubojstvo Hormana koji je uhićen u svojoj kući u Santiagu dva tjedna nakon vojnog puča. Potom je uhićen i prebačen na zloglasni Nacionalni stadion koji je u danima nakon puča pretvoren u logor za protivnike Pinochetova režima. Hormanovo je tijelo kasnije pronađeno u jednoj ulici u Santiagu.</p>
<p>Prema službenom izvješću prve civilne vlade koja je 1990. preuzela vlast od generala Pinocheta, stotine ljudi uhićene su i mučene na Nacionalnom stadionu, a najmanje 48 ih je pogubljeno. No, nije sigurno da je Horman ubijen baš na stadionu.</p>
<p>Odnedavno dostupni američki dokumenti otkrivaju da je State Department u svojim prvim bilješkama o ubojstvu dvojice američkih novinara Charlesa Hormana (31) i Franka Teruggija (24) izvijestio da je »američka obavještajna zajednica u tome imala žalosnu ulogu«.</p>
<p>Horman i Teruggia izdavali su u Santiagu časopis koji se bavio pitanjima američko-čileanskih odnosa, a nakon vojnog udara, vojne su ih vlasti uhitile i likvidirale kao pristaše svrgnutog predsjednika Allendea. Sve donedavno CIA i američki dužnosnici nijekali su svaku umiješanost u ta ubojstva. Cijeli slučaj bio je pokriven velom šutnje pod izgovorom da je riječ o zaštiti američkih nacionalnih interesa. </p>
<p>Obitelj Horman i organizacije za obranu ljudskih prava nadaju se da će suđenje bivšem čileanskom pukovniku otkriti mnoge dosad dobro čuvane tajne o tim »olovnim vremenima« čileanske povijesti.</p>
<p>Gordana Tintor</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Povećano stanje pripravnosti u Tel Avivu</p>
<p>JERUZALEM, 13. prosinca</p>
<p> - Izraelska policija pojačala je u subotu ujutro sigurnosne snage u području Tel Aviva i uz demarkacijsku crtu sa Zapadnom obalom zbog prijetnji atentatom, javio je izraelski državni radio.</p>
<p> U širem području postavljene su cestovne zapreke a glavni cestovni pravac u smjeru istok-zapad, koji je veza sa Zapadnom obalom, zatvoren je za promet. Posljednji samoubilački napad u Izraelu izveden je 4. listopada u restoranu u Haifi, na sjeveru zemlje, kada je poginula 21 osoba. Prema riječima izraelskog ministra obrane Shaoula Mofaza, čiju izjavu prenosi izraelski vojni radio, nakon tog napada osujećena su 22 pokušaja samoubilačkih atentata. </p>
<p>Inače, izraelski premijer Ariel Sharon je u intervijuu objavljenom u subotu u njemačkom tisku, tražio od Berlina da »razmotri« svoje odnose s palestinskim čelnikom Yasserom Arafatom i ocijenio da kontakti s njim ne pomažu mirovnom procesu. »Njemačka vlada mora razumjeti da kontakti s Yasserom Arafatom ne pomažu razvoju mirovnog procesa«, rekao je Sharon za Bild, najtiražniji dnevni list u Njemačkoj. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Dogovor zemalja jugoistočne Europe protiv trgovine ljudima </p>
<p>WASHINGTON/NEW YORK, 13. prosinca</p>
<p> - Predstavnici 13 zemalja jugoistočne Europe, među kojima i Hrvatske, sastat će se u Beču 15. i 16. prosinca kako bi razgovarali o strategiji suzbijanja trgovine ljudima u toj regiji.</p>
<p> Na susretu u Beču, koji zajednički organiziraju Program UN-a za razvitak iz Rumunjske, Međunarodni centar za razvitak migracijske politike i Ured UN-a za kriminal i drogu (UNODC), bit će pokrenut program obuke za policiju i posebne snage za borbu protiv trgovine ljudima, objavio je u petak UN u New Yorku. UNODC ocjenjuje da su zemlje jugoistočne Europe prostor preko kojega, u koji i iz kojega se odvija značajna trgovina ljudima. Većina žrtava su žene i djeca koje se seksualno iskorištava, ali mnogi ljudi prisiljeni su raditi kao sluge ili radnici u poljoprivredi.</p>
<p> Novi program obuke protiv trgovine ljudima uključuje dva priručnika, a UNODC će ih primjenjivati diljem svijeta. Nigdje u svijetu kao u jugoistočnoj Europi nisu zemlje zajednički razvile tako dobre programe za obuku, niti su uskladile svoja zakonodavstva s međunarodnim odredbama za borbu protiv trgovine ljudima, istodobno prilagođavajući zakone iskustvima svake zemlje, objavio je UNODC.</p>
<p> Sastanak u Beču dolazi pred stupanje na snagu Protokola UN-a protiv trgovine ljudima 25. prosinca, čijoj provedbi može koristiti iskustvo jugoistočne Europe. </p>
<p> Među zemljama koje će sudjelovati na skupu u Beču UN-ov protokol usvojile su Albanija, BiH, Bugarska, Hrvatska, Rumunjska, Srbija i Crna Gora te Turska. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Homoseksualci, žrtve nacizma, dobit će u Njemačkoj spomenik</p>
<p>BERLIN, 13. prosinca </p>
<p> – Donji dom njemačkog parlamenta, Bundestaga, u petak je odobrio petsto tisuća eura vrijedan projekt izgradnje spomen-obilježja za desetke tisuća homoseksualaca koje su progonili i ubili nacisti. U priopćenju vlade se ističe kako će se spomenik, za koji će biti raspisan natječaj, izgraditi u središnjem berlinskom parku Tiergartenu.</p>
<p> »Želimo se sjećati i sjećat ćemo se te skupine žrtava, jer ne smijemo ostati nijemi na cijenu koju su platili oni koji su otkrili svoje spolno usmjerenje«, izjavila je Christina Weiss, pomoćnica ministra, zadužena za vladinu kulturnu i medijsku politiku. </p>
<p> Taj su projekt ljetos obznanili članovi vladajuće koalicije socijal-demokrata i 'zelenih', koji su uz pomoć liberala iz FDP-a i izglasali potvrdu projekta, dok su protiv bili demokršćani iz CSU-a i CDU-a.</p>
<p> Tijekom nacističke vladavine protiv homoseksualaca je provedeno sto tisuća sudskih postupaka i izrečeno je četrdeset i pet tisuća presuda, dok je između pet i deset tisuća homoseksualaca poslano u koncentracijske logore. (Hina/Reuters)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="34">
<p>Primjena informacijske tehnologije pri prijavi poreza donijela bi nam uštedu u svakom pogledu</p>
<p>Pred nama je nova sezona godišnjih poreznih prijava; kupovina za to potrebnih obrazaca, ne male muke prosječno obrazovanog poreznog obveznika pri njihovu ispunjavanju (više nepregledno nego zamršeno) i na kraju pritisak pravovremene predaje ili upućivanja tih obrazaca (pred)zadnji dan.</p>
<p>Bilo bi zanimljivo saznati u kojoj su mjeri bili ispravno ispunjavani ti obrasci proteklih godina, te koliko to otežava i produžuje prijenos podataka u banke podataka poreznih uprava. Posebno i stoga jer se tablica podataka u Prilogu C (dodatak, privitak?) u velikoj mjeri razlikuje po stavkama i redoslijedu od preglednog izračuna u poreznom rješenju.</p>
<p>Slog porezne prijave sastoji se (sastojao se je dosad) od osnovnog dijela i nekoliko priloga, koji ni na koji način nisu sustavno povezani međusobno. To znači, dođe li do nenamjernog rastavljanja predmeta (pri prijenosu, padu sa stola i sl.), gotovo je nemoguće povezati smisleno sve listove zajedno. Svakako bi trebalo u zaglavlju ili podnožju pojedinih priloga predvidjeti mjesto za povezivanje s osnovnom prijavom (ime, JMBG...)</p>
<p>Zapravo, razlog ovom javljanju je nerazumno i neshvatljivo razbacivanje papira. Prema jednom podatku iz dnevnog tiska u ovoj je godini (dakle porezne prijave za 2002.) ispunjeno i predano u porezne uprave u Hrvatskoj više od 700.000 poreznih prijava. Pri tom su prilozi A, B, C i »posebni dio prijave« tiskani samo na jednoj strani papira veličine A4. Naravno da bi uz tiskanje na obadvije strane sva četiri dodatka (jedan je posebni dio prijave!) mogla stati na dva lista papira veličine A4. S lakoćom se može izračunati da bi se pri tom uštedjelo oko 1,400.000 listova papira. To je primjerice više od 30.000 (besplatnih!) školskih udžbenika, svaki sa po 50 listova veličine A4.</p>
<p>Uz današnji stupanj informacijske tehnologije i umreženosti ne treba isključiti i drugačije oblike suradnje građana i nadležnih ustanova, za početak skromno i jednosmjerno. Propisane obrasce mogli bi porezni obveznici učitavati na svoje računalo s Interneta, ispuniti ih, ispisati i poslati poštom ili osobno predati u poreznu upravu.</p>
<p> Istodobno bi kod sebe imali pohranjene istovjetne podatke (bez kupovanja papirnatih obrazaca), za vlastite potrebe, eventualnu usporedbu s prethodnom ili slijednom poreznom prijavom. Daljnji korak informatizacije državnih ustanova omogućio bi i jednostavno slanje ispunjenih prijava elektroničkom poštom nadležnoj ustanovi. Bez gubljenja vremena, uzrujavanja u redovima u poreznom uredu ili na pošti.</p>
<p> Povratnom e-poštom može se poreznom obvezniku poslati i rješenje ili od njega zatražiti dopunske podatke.</p>
<p>Već duže vrijeme više europskih gradova i općina posjeduje sustave elektroničke komunikacije s građanima, pri izradi putovnica, prijavi/odjavi mjesta boravka, izdavanju raznovrsnih dokumenata i dr. Na primjer, pri preseljenju s jednim obrascem na Internetu obavlja se odjednom prijava boravka, prijava kod opskrbljivača energijama i vodom i prijava kod drugih komunalnih ustanova.</p>
<p>ŽELJKO MEDVEŠEK Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>U Varaždinskoj županiji francuski jezik ne uči se ni u jednoj osnovnoj školi, a prisutan je u samo tri srednje škole</p>
<p>U Vjesnikovoj rubrici Pisma čitatelja 15. studenoga objavljen je tekst Zlatka Vidulića »Zamka 'laganog' engleskog jezika: Jezična podređenost je zametak kulturne podređenosti«. Potpuno podržavam kritike i prijedloge iznesene u tome članku.</p>
<p>Ako želimo da naš srednjoškolac nauči dobro dva svjetska jezika ili da se njima barem dobro služi, svakako je potrebno da prvi strani jezik koji počinje učiti ne bude engleski, već neki drugi, tj. njemački, francuski ili talijanski.</p>
<p>Ministar Strugar u Vjesniku od 11. studenog 2003. godine navodi da su »za probleme pri uvođenju stranih jezika krive škole«. Ako je to tako, tada za sljedeću školsku godinu treba propisati da djeca koja počinju s učenjem stranog jezika već u prvom razredu, da to moraju biti francuski, njemački ili talijanski, a da drugi strani jezik bude engleski.</p>
<p>Za male narode neobično je važno poznavanje barem dvaju stranih jezika. Teško je naći Švicarca ili Nizozemca koji osim materinskoga ne govori još dva svjetska jezika.</p>
<p>Ja bih se ovdje malo zadržao na potrebi učenja francuskog jezika i njegovoj potpunoj zanemarenosti kod nas.</p>
<p>Francuski jezik govorni je i službeni jezik u 26 država članica Ujedinjenih naroda. Učenje francuskoga jezika može nam znatno pomoći u bržem ulasku u Europu. U Europskoj uniji ima pet službenih jezika, ali samo dva su radna, i to francuski i engleski, a to se posebno odnosi na institucije kao što su Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu, na Europski parlament i Vijeće Europe. Olimpijski jezici su francuski i engleski. Francuski je službeni jezik međunarodnih organizacija i konvencija za cestovni promet, za poštu, željeznicu te carine. Dakle, francuski je i diplomatski i poslovni jezik. </p>
<p>Tomislav Sunić, bivši profesor u Americi, u Stajalištima u Vjesniku od 6. prosinca 2003. godine ističe da Hrvatska ima nekoliko stotina djelatnika u hrvatskim misijama u svijetu, te se pita koliki je učinak hrvatskih diplomata, koliko su održali predavanja na stranim jezicima, te zaključuje: »Ako visoki hrvatski diplomat ne zna govoriti (i pisati) barem dva svjetske jezika, nema što tražiti u Ministarstvu vanjskih poslova«.</p>
<p>Francuzi su značajno potencijalni korisnici našeg turizma i već ove godine broj francuskih turista u Hrvatskoj gotovo je udvostručen. </p>
<p>Međutim, prema ocjeni Ministarstva prosvjete, u četvrtom razredu osnovnih škola francuski jezik zastupljen je sa samo dva posto, što je daleko ispod značenja i potrebe učenja toga jezika.</p>
<p> U Varaždinskoj županiji, na primjer, francuski jezik ne uči se ni u jednoj osnovnoj školi, a prisutan je u samo tri srednje škole.</p>
<p>Na kraju bih naglasio da se kroz isključivost učenja i primjene engleskog jezika uvodi monokultura, američki običaji, američka roba i ponizno podvrgavanje američkoj dominaciji, a od čega će na koncu stradati i hrvatski jezik i hrvatska kultura.</p>
<p>ZLATKO KRSTIĆ, odvjetnik, predsjednik Francuskog kluba u Varaždinu</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Vladi nije poslan nikakav zahtjev za zapošljavanje inspektora u Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja </p>
<p>U Vjesniku od 11. prosinca objavljen je članak pod naslovom »Sva imenovanja obustavljena na izričit zahtjev Ivice Račana« novinarke Dade Zečić. Budući da je u članku iznesena netočna informacija, ovim putem vas molimo da radi objektivnog i točnog izvještavanja javnosti objavite sljedeći ispravak.</p>
<p>Naime, novinarka navodi kako je u srijedu »samo Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja poslalo zahtjev da se zaposli nekoliko inspektora u tome ministarstvu...«. </p>
<p>Nikakav zahtjev za zapošljavanje inspektora u Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja nije poslan na Vladu. Poslana je Uredba o izmjeni i dopuni Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja radi osnivanja Odjela za prekršajni postupak pri Upravi za upravno-pravne poslove za 26 pravnika. </p>
<p>Mr. sc. IDA MAHEČIĆ načelnica Odjela za informiranje Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="37">
<p>Nepoznati mladić poginuo nakon što je ispao iz »rotirajućeg« automobila </p>
<p>ZAGREB, 13. prosinca</p>
<p> – U teškoj prometnoj nesreći koja se oko 1.20 sati dogodila u Zagrebačkoj ulici u Sesvetama, jedna je osoba poginula, dok su tri ozlijeđene. </p>
<p>Naime, do sudara dva osobna automobila i kombija došlo je kada je A.K. (20) zbog prebrze vožnje izgubio kontrolu nad vozilom, prešao u suprotnu kolničku traku gdje je na njega naletio osobni automobil kojim je upravljao J.S. (23).Kako se doznaje vozilo kojim je upravljao A.K. unatoč naletu na drugo vozilo nastavilo se nekontrolirano kretati te naletjelo na kombi. Uslijed tog udarca automobil se zarotirao, pri čemu su iz njega ispali I.L. (17) i nepoznati mladić koji je na mjestu poginuo. Tijekom očevida policija kod poginuloga nije pronašla dokumente na osnovu kojih bi utvrdili identitet. Vozač A.K. i putnik I.L. u nesreći su teško ozlijeđeni i pomoć im je pružena u bolnici Rebro, dok je vozač J.S. lakše ozlijeđen. Vozač kombija Z.M. (22) na sreću nije ozlijeđen. </p>
<p>M. B.</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Automobilom sletjeli u odvodni kanal </p>
<p>BOŠNJACI/POSAVSKI PODGAJCI, 13. prosinca</p>
<p> – Na trinaestom kilometru prve dionice državne ceste D-214 (Bošnjaci-Posavski Podgajci), tijekom večernjih sati petka dogodila se prometna nesreća u kojoj su vozač Dario M. (18) i putnica Nevenka M. (41) zadobili teške tjelesne ozljede, a druga putnica Josipa M. (14) zadobila je lakše ozljede. Svo troje su iz Gunje i nalaze se na liječenju u Općoj bolnici Vinkovci.</p>
<p>Do nezgode je došlo kada je Dario M., upravljajući osobnim automobilom »hyndai accent« registarskih oznaka ŽU 692-0, pretjecao teretno vozilo s prikolicom, BiH registarskih oznaka 794-E-955, kojim je upravljao Kemal B. iz Pribića, a da nije prilagodio brzinu kretanja vozila, pa je na kraju izgubio kontrolu nad vozilom i sletio u odvodni kanal. Protiv vozača podnijeta je kaznena prijava općinskom državnom odvjetniku u Županji. </p>
<p>S. T.</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Propucan mladić u blizini osnovne škole u Dubravi</p>
<p>ZAGREB, 13. prosinca</p>
<p> – Nepoznata je osoba u petak oko 15.30 sati iz vatrenog oružja pogodila u lijevu nogu, dvadesetsedmogodišnjeg Darija M. u blizini Osnovne škole »Mate Lovraka« u Dubravi.</p>
<p>Ozlijeđeni je mladić zaprimljen u KB Dubrava gdje je i operiran. Nakon što se oporavi od operacije policija će provesti obavijesni razgovor s njim vezano uz događaj, no, prema prvim saznanjima navodno je vidio muškarca obrijane glave i s brkovima u crnoj jakni. U policiji su priopćili da na mjestu pucnjave nije pronađena čahura. </p>
<p>M. B.</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Karlovačka policija prijavila tri slučaja gospodarskog kriminala</p>
<p>KARLOVAC, 13. prosinca </p>
<p> – Karlovačka policija je Županijskom državnom odvjetništvu prijavila tri slučaja prijevare u gospodarstvu, u kojima su dvije karlovačke tvrtke oštećene za 304.364 kuna, priopćeno je danas iz PU karlovačke. U sva tri slučaja osumnjičeni su preuzeli robu znajući da su računi, s kojih je roba trebala biti plaćena, blokirani. Ovlaštena osoba tvrtke »Infero«, 38-godišnji Zagrepčanin, izdala je bjanko mjenicu i zadužnicu da bi u razdoblju od 12. ožujka do 26. svibnja ove godine preuzela od karlovačke tvrtke »Benefit Promet« robu u vrijednosti od 161.074 kune. Budući da je znao da račun ne može platiti jer je račun tvrtke »Infero« u blokadi, odgovarat će i za prijevaru u gospodarstvu i za krivotvorenje podataka o solventnosti tvrtke. U tome mu je pomagao 44-godišnji neimenovani Zagrepčanin. Iste osobe počinile su isto kazneno djelo na identičan način u svibnju ove godine u karlovačkom obrtu Servis vatrogasnih aparata, gdje su podigle robu u vrijednosti od 109.845 kuna.</p>
<p> Treće djelo počinio je 43-godišnji Zagrepčanin, direktor tvrtke PG trgovina, u razdoblju od 12. ožujka do 15. travnja, opet na štetu obrta Servis vatrogasnih aparata. Preuzeo je robu u vrijednosti od 33.445 kuna, a kao garanciju plaćanja dao je bjanko zadužnicu koja se nije dala naplatiti zbog blokade žiroračuna. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Na meti kradljivaca automobili marke »VW« i »audi«</p>
<p>ZAGREB, 13. prosinca</p>
<p> – Tijekom petka na zagrebačkom je području ukradeno nekoliko vozila, a pričinjena je velika materijalna šteta.</p>
<p>U noći na petak, između 21.50 i 3.20 sati, na području Trnja u Lomničkoj ulici, ukradeno je osobno vozilo marke »VW passat«, registracijskih oznaka KA 411-BJ, u vlasništvu T. M., a vrijedno oko 83.000 kuna. </p>
<p>Također u noći na petak, između 21.30 i 8 sati, na području Maksimira u Rusanovoj ulici ukradeno je osobno vozilo marke »VW jetta«, registracijskih oznaka ZG 951-DJ, u vlasništvu J. V., vrijedno oko 7000 kuna. </p>
<p>Na području Velike Gorice u Novom Čiču na Velikogoričkoj cesti, oko 23 sata ukradeno je teretno vozilo marke »mercedes vito«, registracijskih oznaka ZG 1179-HT, u vlasništvu poduzeća Hrvatski telekom, vrijedno oko 200.000 kuna. </p>
<p>Na području Trnja u Lastovskoj ulici, ukradeno je osobno vozilo marke »audi A8«, njemačkih registracijskih oznaka MS KL-1977 u vlasništvu M. M., vrijedno oko 130.000 kuna.</p>
<p>Na području Peščenice u Ulici grada Chicaga ukradeno je osobno vozilo marke »audi A6« registracijskih oznaka OS 844-CO, u vlasništvu A. R., vrijedno 140.000 kuna. </p>
<p>M. B.</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Prijeteći bombom opljačkao sportsku kladionicu u Vukovaru</p>
<p>VUKOVAR, 13. prosinca</p>
<p> – Nepoznati razbojnik opljačkao je u subotu oko 19 sati, uz prijetnju bombom, sportsku kladionicu »Germani« u Vukovaru, izjavila je policija. Zasad se ne zna s kolikim je plijenom razbojnik pobjegao.</p>
<p> Razbojstvo u sportskoj kladionici u Ulici Nikole Tesle počinio je najvjerojatnije muškarac, visok između 180 i 195 centimetara, odjeven u sivo maslinastu vojnu uniformu i maskirnu kapu. Nakon što je opljačkao kladionicu razbojnik je najvjerojatnije automobilom pobjegao prema vukovarskoj gradskoj tržnici. Pritom je na mostu u središtu grada odbacio kapu i ručnu bombu M75 kojom je prijetio djelatnici kladionice.</p>
<p> Iako je iz bombe izvadio osigurač pri bacanju i udaru u most ona se odbila i nije eksplodirala, pa su je naknadno uništili policijski pirotehničari.</p>
<p> Policija kaže da postoji svjedokinja čiji će iskaz pomoći pri daljnjoj kriminalističkoj obradi. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="43">
<p>Ekološka poljoprivreda još ne može zamijeniti druge načine poljoprivredne proizvodnje</p>
<p>Možemo koristiti iskustva Europe, no ipak će nam biti potrebne najmanje četiri godine da ekološku poljoprivredu dignemo za tek jedan posto</p>
<p>Ekološka poljoprivreda postala je pojam kojim se mnogi danas razmeću, od političara koji su ga uvrstili u programe svojih stranaka pa do nevladinih udruga i pojedinaca koji ekološku proizvodnju smatraju rješenjem problema u našoj poljoprivredi. A što zaista podrazumijeva pojam ekološke poljoprivredne proizvodnje malo tko zna. Zato smo razgovarali s akademikom Milanom Maceljskim, profesorom emeritusom na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.</p>
<p>»Ekološka poljoprivredna proizvodnja nije rješenje problema hrvatske poljoprivrede«, ističe akademik Milan Maceljski. Ekološka proizvodnja, objašnjava, zbog niskih priroda i skuplje proizvodnje ne može zamijeniti druge načine poljoprivredne proizvodnje. Ona predstavlja samo jedan, ali vrlo važan, segment poljoprivrede i treba je povećavati koliko je to moguće, a ovisno o tržištu. </p>
<p>Ekološka proizvodnja ne može se postići u kratkom roku pa joj nije mjesto u kratkoročnim programima. »Državama Europske unije trebalo je 15 do 25 godina da ekološku proizvodnju prošire na sadašnjih 3,51 posto površina. A ekološki je u Europskoj zajednici prošle godine proizvodilo 1,99 posto gospodarstava«, navodi akademik Maceljski. Kakvo je stanje u ekološkoj proizvodnji u Hrvatskoj ne želi komentirati jer, kaže, da kod nas postoje potpuno proturječne izjave kompetentnih stručnjaka o površinama pod ekološkom proizvodnjom, pa ne bi htio davati ocjene o tome tko je od njih u pravu. »No, mislim da je Hrvatska na samom početku u ekološkoj proizvodnji. Možemo koristiti iskustva Europe no, ipak trebamo najmanje četiri godine da ekološku poljoprivredu dignemo za jedan posto«, napominje akademik Maceljski. »Mnogi«, dodaje, »koji se pozivaju na ekološku poljoprivredu zapravo samo mažu oči ostalima, 'u stilu evo mi ćemo se brinuti za poljoprivredu jer ćemo ići na ekološku poljoprivredu', a to nije točno«. »Treba puno drugih, mnogo važnijih stvari napraviti da se unaprijedi poljoprivreda, a ekološka poljoprivreda je samo jedan mali dio toga. Ali pošto mnogi ne znaju što treba napraviti ili nemaju volje išta napraviti onda spomenu ekološku poljoprivredu, umire svoju savjest, a zapravo nisu ništa rekli«, kaže akademik Maceljski. </p>
<p>»Zakon o ekološkoj proizvodnji hrane je dobar, ali prateći propisi su vrlo loši. Napravljeni su nestručno, nepismeno, iste stvari se ponavljaju tri puta na različite načine pa su gotovo neprovedivi. No, pomalo se ti propisi mijenjaju«, priča Maceljski. </p>
<p>Rješenje problema naše poljoprivrede treba tražiti u boljem statusu poljoprivrede, organiziranju seljaka i njihovom boljem ekonomskom položaju. Zatim u okrupnjavanju domaćinstava, komasaciji, potporama odvodnje i navodnjavanja, raznovrsnijoj proizvodnji gdje je mjesto ekološkoj poljoprivredi, u boljem sustavu obrazovanja, jačanju savjetodavnih službi, a s ekološkog stajališta u podupiranju prijelaza s konvencionalnog na integrirani način proizvodnje.</p>
<p>Kod nas je gotovo sve konvencionalna poljoprivreda, manje od jedan posto otpada na integriranu i ekološku. »No, brojni elementi integrirane proizvodnje se koriste u konvencionalnoj, što je vrlo dobro jer to povećava ekološku prihvatljivost poljoprivrede«, ističe akademik Maceljski. Integrirana proizvodnja predstavlja, naime, pojednostavljeno rečeno prijelaz iz konvencionalne na ekološku proizvodnju. Integrirana proizvodnja malo je labavija od ekološke što se tiče upotrebe agrokemikalija i nije kontrolirana od države. Prednosti su joj da ima proizvodnju jednako visoku kao i konvencionalna poljoprivreda, a čak joj i proizvod može biti jeftiniji jer koristi manje sredstava za zaštitu bilja. Znanje tu zamjenjuje materijalna ulaganja. Donekle organiziranu integriranu proizvodnju imamo samo kod proizvodnje jabuka. </p>
<p>Pretpostavke za uvođenje ekološke proizvodnje u Hrvatsku, priča akademik Maceljski, su raspoloživost poljoprivrednih površina i njihova kvaliteta, zatim odgovorno shvaćanje te proizvodnje od proizvođača do kupca, razina znanja potencijalnih proizvođača, potpore i stimulacije proizvođača, organizacija i disciplina i na kraju tržište. »Od svih nabrojenih pretpostavki imamo dovoljno nezagađenih poljoprivrednih površina«, ističe. U ekološkoj proizvodnji one ne smiju biti blizu cesta i tvornica koje izbacuju onečišćenja. Tlo i voda, kojom će se navodnjavati, moraju se analizirati da nema teških metala ili zaostataka pesticida. »E, navodnjavanje je još jedan problem jer se ekološka proizvodnja mora navodnjavati. Ona je vrednija od obične proizvodnje i ne može se ići u tako veliki rizik. Sjetimo se samo ovogodišnje suše«, napominje. </p>
<p>Za poljoprivredne škole najmanje bodova</p>
<p>Seljak, nadalje, u ekološkoj poljoprivredi ne smije uzgajati samo jednu kulturu. Mora uzgajati najmanje četiri da bi osigurao plodored. »Ne može se na istoj parceli dvije, tri godine imati jedna kultura jer to onda prestaje biti ekološka poljoprivreda«, objašnjava . Dakle ima čitav niz uvjeta kojima proizvođači, koji žele ekološki proizvoditi, moraju udovoljiti da bi se upisali u ekološki upisnik.»Današnji seljak mora znati jednako ili više od obrtnika jer svake godine, na svakoj kulturi ima najmanje sto zahvata. Ti se zahvati nikada ne ponavljaju jer se poljoprivredna proizvodnja odvija u prirodi u kojoj se iz godine u godinu mijenja vrijeme, a i pojedine štetočine bilja. Pa seljak svake godine mora pronalaziti nova rješenja i donositi samostalne odluke ako želi optimalnu proizvodnju. U poljoprivredi nema recepta«, ističe Milan Maceljski. No, dodaje, naš seljak puno griješi i neke zahvate uopće ne provodi, poput navodnjavanja, analize tla ili pridržavanja optimalnih rokova primjene sredstava za zaštitu bilja. Zato uspješni seljak u Francuskoj proizvodi osam tona pšenice po hektaru, a naš manje od četiri. »To nije zbog klime i zemljišta, jer tlo imamo čak kvalitetnije, već zbog slabijeg znanja. Nekada su naše kombinate, koliko god ih ljudi napadali, vodili agronomi i imali su dvostruko veće prinose na istom tlu kojeg danas obrađuju seljaci. A sve zbog razlike u znanju«, ističe akademik. Međutim, napominje, nisu seljaci krivi što ne znaju, već su krivi oni koji im znanje ne omogućavaju, počevši od Ministarstva prosvjete. »Najmanji broj bodova za upis, ove su godine mogli imati učenici poljoprivrednih škola. Znači poljoprivreda se smatra najbedastijom. A u pojedinim državama Europe svaki seljak mora položiti ispit, kao i obrtnik, kao dokaz da zna proizvoditi«, priča Maceljski.</p>
<p>Uz odgovarajuće zemljište i znanje budući ekološki proizvođač mora prihvatiti, između ostalog, i koja gnojiva, sjeme i sredstva za zaštitu bilja smije koristiti. Ta lista sredstava nije dovoljna da bi se biljke zaštitile, pa mora primjenjivati i dopunske radove poput ručnog skupljanja štetnika i korova ili primjene različitih skupih sofisticiranih uređaja. A suzbijanje korova rukom, izračunali su Amerikanci, je 20 puta skuplje nego kemijsko. </p>
<p>Gotov proizvod na kraju treba prodati. »Ekološka proizvodnja trebala bi biti usmjerena na poznatog kupca, hotele i robne lance, te izvoz kojeg država treba maksimalno poduprijeti organizacijom, edukacijom proizvođača i financijskom stimulacijom«, ističe akademik Maceljski. Na našem tržištu, kaže, ekološki proizvod neće imati veliku prođu jer je skuplji. Najbolje je, objašnjava, pronaći trgovačku kuću i navodi primjer švicarske trgovačke kuće Migros koja ugovara i nadzire ekološku proizvodnju po raznim zemljama i na kraju kupuje te proizvode. »Kod nas je prava, nadzirana ekološka proizvodnja u malom opsegu počela prije dvije godine upravo sa sličnim inozemnim kućama. U Šibeniku je tako jedna od njih organizirala proizvodnju i na kraju proizvodima dala atest«, navodi on. </p>
<p>Poljoprivrednik koji ima više desetaka hektara može ići sam na tržište, no manji proizvođači bi se trebali udružiti, smatra Maceljski. »Udruga već imamo mnogo ali još ne rade po Zakonu o ekološkoj poljoprivredi, već po etičkim principima. Pošteno i kvalitetno rade, ali ne mogu dobiti zaštitni znak. Ekološka proizvodnja je ona koja, zahvaljujući posebnom znanju proizvođača, koristeći pretežno izvore vlastitog gospodarstva i provodeći ekološki prihvatljivu tehnologiju sukladno postojećim propisima, proizvodi hranu i druge poljoprivredne proizvode«, rezimira Maceljski.</p>
<p>U Hrvatskoj postoje dvije nadzorne stanice, u Bjelovaru i Osijeku. Tek su počele s radom. A nadziru smjernice i na kraju uzorke proizvoda daju na analizu u ovlašteni laboratorij. Ako je sve u redu Ministarstvo poljoprivrede izdaje potvrdnicu, zaštitni znak i evidentira proizvod. »Nepridržavanje smjernica vrlo je lako dokazivo, stoga se ekološka poljoprivreda ne smije olako shvatiti«, upozorava akademik i dodaje da stoga u prvim godinama ekološka proizvodnja treba biti jako dobro subvencionirana od države.</p>
<p>»Nije dovoljan poticaj od 3000 kuna po hektaru, koliko država daje za ekološku poljoprivredu, a nije ni ispravan jer treba prije svega subvencionirati proizvodnju«, ističe Maceljski. »U Ministarstvu poljoprivrede mi odgovaraju da i Europa daje poticaje po hektaru. No mi se ne možemo uspoređivati s Europom danas, već s Europom prije 40 godina, jer smo sada na tom nivou«, kaže. Ima, navodi, puno primjera varanja kod subvencioniranja po hektaru. Na primjer uopće se ne posije pšenicu, a dobije se potpora, do toga da neke županije za potporu prijave više pšenice nego što je uopće imaju po statistikama. Subvencionirati se trebaju, kaže Maceljski, i nadzorne postaje da ne mora proizvođač plaćati nadzornoj stanici jer će to pokušati izbjeći. A treba subvencionirati i zaštitna sredstva za ekološku poljoprivredu, primjerice prirodne neprijatelje štetnika, koja su jako skupa. </p>
<p>»Uvoz hrane kakav danas imamo sramotan je, jer Hrvatska može vlastitom poljoprivrednom proizvodnjom namiriti 90 posto svojih potreba za hranom. A da bi se to ostvarilo mora se promijeniti stav prema poljoprivredi«, ističe akademik Maceljski. Prirodi su nam danas niži nego što su bili prije 12 godina, a potrošnja mineralnih gnojiva pala je za 40 posto. Razlog je, kaže, loše ekonomsko stanje seljaka i poljoprivrede u cjelini. »Kombinata više nema, a potpore dobijete posijete li ili ne, pognojite li ili ne, jer se ne gledaju prinosi i , gledano u cjelini, struka i stručnost se podcjenjuju«, zaključuje akademik Milan Maceljski.</p>
<p>Gordana Petrovčić</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Udruge potrošača traže Vladinu intervenciju na tržištu pšenice </p>
<p>ZAGREB, 13. prosinca</p>
<p> – Četiri udruge potrošača zatražile su od Vlade da izmjenom Uredbe o zajamčenoj cijeni pšenice spriječi porast cijene kruha, priopćila je u subotu Koordinacija udruga za zaštitu potrošača. </p>
<p> Uredbom iz rujna prošle godine, Vlada je proizvođačima krušne pšenice zajamčila zaštitnu cijenu od 70 lipa po kilogramu. Udruge zahtijevaju od Vlade da izmijeni tu uredbu, s obrazloženjem da bi »mjera intervencije na domaćem tržištu spriječila veći poremećaj u ponudi i potražnji«. </p>
<p> »Kruh je osnovna namirnica pa su potrošači opravdano zabrinuti, a vaše neizjašnjavanje zbunjuje javnost«, poručila je Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva Koordinacija Hrvatske udruge za zaštitu potrošača (HZUP), Udruge HRID, te splitske i šibenske udruge »Potrošač«. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="45">
<p>Sanader: Vlada će imati od 12 do 14 ministarstava </p>
<p>Središnji odbor HDZ-a dao je punu potporu stranačkom vodstvu u razgovorima s koalicijskim partnerima kao i s onim zastupnicima koji će podupirati Vladu. Konačan sastav vlade i ministarstava bit će poznat za tjedan dana nakon sjednice predsjedništva HDZ-a. »Hrvatskoj ne treba glomazan državni aparat, ustvrdio je Sanader, dodajući da se ne plaši mogućeg otpora državnih službenika. »Ide se na racionalizaciju, no nitko neće ostati bez posla«, rekao je mandatar nove vlade Ivo Sanader </p>
<p>ZAGREB, 13. prosinca</p>
<p> – Nova će Vlada imati 12 do 14 ministarstava. U prvoj fazi ide se na spajanje ministarstava, a potom na racionalizaciju, no nitko neće ostati bez posla, kazao je predsjednik HDZ-a i mandatar Vlade dr. Ivo Sanader nakon sjednice Središnjeg odbora stranke održane u subotu.</p>
<p> Konačan sastav vlade i ministarstava, međutim, bit će poznat za tjedan dana nakon sjednice predsjedništva HDZ-a.</p>
<p>Hrvatskoj ne treba glomazan državni aparat, ustvrdio je Sanader, dodajući da se ne plaši mogućeg otpora državnih službenika. Što se tiče Ministarstva pravosuđa, HDZ još nije odlučio kome će povjeriti taj resor, odgovorio je Sanader, iako DC taj resor traži, međutim predsjednik HDZ-a je podsjetio kako je DC-u obećao jedno ministarsko mjesto. </p>
<p>Iako Sanader nije želio reći koja su ministarska imena sigurna, jer »stranka najprije usuglašava strukturu vlade« ipak je kazao da se neka od tih imena naziru i u brojnim medijskim nagađanjima.</p>
<p>Novim ustrojem ministarstva će biti efikasnija nego do sada, uvjeren je Sanader, dodajući da je, primjerice, logično spajanje resora gospodarstva i rada ili turizma i kulture. »Turizam je i posjet kulturnoj baštini zemlje, a ne samo sunčanje i kupanje na moru« rekao je predsjednik HDZ-a.</p>
<p>Istaknuo je kako, primjerice, Njemačka koja ima 80 milijuna stanovnika ima 13 ministarstava, dok Austrija s 10 milijuna stanovnika ima 12 ministarstava. »Smanjenje ministarstava jest rez, ali bez takvih rezova ne možemo naprijed«, dodao je Sanader objasnivši kako za početak ne očekuju veliku uštedu u državnom proračunu ovakvim smanjivanjima. </p>
<p>Sanader je također rekao kako Miomir Žužul neće biti potpredsjednik Vlade zadužen za odnose s Haaškim sudom. Središnji je odbor, inače, dao punu potporu stranačkom vodstvu u razgovorima s koalicijskim partnerima kao i s onim zastupnicima koji će podupirati Vladu. Također je zaključeno i da se oni članovi koji su postali saborski zastupnici, a ujedno obnašaju i dužnost gradonačelnika, moraju odlučiti koju će funkciju izabrati, jer više neće moći raditi oba posla. Na taj se način želi ojačati i funkcija zastupnika, a i samog parlamenta. </p>
<p>Što se tiče načelnika općina koji su postali zastupnici to će se razmatrati od slučaja do slučaja iako je Središnji odbor donio preporuku da se i načelnici općina odluče koju će dužnost ubuduće obnašati. Predsjednik HDZ-a također je istaknuo kako očekuje da bi dogovor s predstavnicima SDSS-a, sa čijim se vodstvom sastao u petak, mogao biti konačno postignut idućega tjedna.</p>
<p>Andrea Latinović</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Runtićeva nova knjiga o junacima Domovinskog rata</p>
<p>ZAGREB, 13. prosinca </p>
<p> – Publicist i slikar Davor Runtić objavio je treću knjigu iz biblioteke »Junaci Domovinskog rata«. Najnovija knjiga na stotinjak stranica donosi ratne priče i portrete 15-orice hrvatskih junaka iz Vrlike, Cerića, Bjelovara, Vukovara, Ploča, Petrinje, Zagreba, Kijeva i Rame, a u proslovu pjesmu Svena Laste »Piše Sunja Vukovaru«.</p>
<p> Autor izdvaja ratnu priču Mladena Novaka Mrakana, o kojem bi se, kako kaže, moglo snimiti nekoliko filmova. Mrakan je kao dragovoljac zarobljen na vukovarskom ratištu pri spašavanju jednog Zagrepčanina. Kao zarobljenika u logoru Stajićevu, kod Zrenjanina u Srbiji, dočekali su ga pendreci »razjarena milicijskog kordona«, ispitivanja i mučenja, a u Mitrovici je prošao »novu borbu za život« i samicu.</p>
<p> Tamo je Mrakan upoznao Mandu Matić, optuženu da je ubijala srpsku djecu. Mrakan svjedoči kako je Manda nakon teških psihičkih i fizičkih zlostavljanja prisiljavana da pred TV-kamerama laže o sebi, a iznuđena priznanja samo su joj produžavala tamnovanje. Stravične priče njezinih susjeda samičara, Mrakan je slušao jedanaest dana, poslije su ih odveli i o njima ništa više nije čuo. Razmijenjen je 14. kolovoza 1992.</p>
<p> »Svrha je biblioteke 'Junaci Domovinskog rata' u sljedećih šest godina objaviti u tridesetak knjiga petstotinjak ljudskih sudbina«, izjavio je Runtić, koji je u dosadašnje tri knjige opisao pedeset hrvatskih junaka.</p>
<p> »Nakana mi je upozoriti sve koji obnašaju vlast da su dužni voditi računa o hrvatskim braniteljima, jer su oni omogućili prošloj, sadašnjoj i budućoj vlasti da tu vlast obnaša u slobodnoj i nezavisnoj Republici Hrvatskoj«, zapisao je autor u predgovoru knjizi. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Gotovina i Norac počasni građani Imotskog</p>
<p>IMOTSKI, 13. prosinca</p>
<p> – Na sjednici Gradskog vijeća Imotski održanoj u petak, a na prijedlog vijećnika Marija Topića, koji je predsjednik Udruge »Imotski sokolovi«, donesena je odluka kojom se generali Hrvatske vojske Ante Gotovina i Mirko Norac proglašavaju počasnim građanima ovoga grada. Povelje će im biti naknadno uručene. Za ovu odluku su glasali svi vijećnici uz jedan glas suzdržan od jednog vijećnika SDP-a, dok je drugi vijećnik SDP-a bio za odluku. Usvojen je i proračun za iduću godinu u iznosu od 25 milijuna kuna. Proračun je razvojni i predviđa osim komunalnih objekata i razne poticaje za razvoj poljodjelstva te malog obrtništva i seoskog turizma. Popločat će se južni i sjeverni dio gradske šetnice Ulice Stjepana Radića. Grad Imotski će budućim vinogradarima na svaki posađeni hektar dodjeljivati poticaj u iznosu 10000 kuna. </p>
<p>A. A.</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Europska diplomacija protiv Hebranga u vladi </p>
<p>ZAGREB, 13. prosinca</p>
<p> – Andrija Hebrang jedan je od ljudi iz Sanaderova tima koji ne bi trebali obavljati visoke i odgovorne funkcije u hrvatskoj vladi, kazali su Vjesniku europski diplomatski izvori. Predstavnici europske diplomacije, naime, pomno prate novinske napise i nagađanja tko će iz HDZ-a preuzeti mjesta u novom sastavu hrvatske vlade.</p>
<p>Andriju Hebranga veleposlanici iz zemalja Europske unije smatraju jednako lošim rješenjem kao što bi bilo ono da u Vladu uđe Branimir Glavaš. »Ako Andrija Hebrang bude obnašao neku od odgovornih funkcija u hrvatskoj vladi, morat ćemo reagirati. To se ne smije shvatiti kao neprihvatljivo upletanje u kadroviranje nove hrvatske vlade, već kao prijateljsko upozorenje jer bi takav čovjek na čelu Ministarstva obrane ili pak Vladina Ureda za suradnju s Haaškim sudom mogao naštetiti hrvatskim ambicijama prema EU koje Hrvatska mora ostvariti u prvoj polovici godine«, rekao nam je diplomat iz jedne od zemalja Europske unije. </p>
<p>Andrija Hebrang ostao je zapamćen po izrazito oštrim izjavama u predizbornoj kampanji, posebice u vezi sa suradnjom s Haaškim sudom, a negativno je odjeknula i najava da će u HV vratiti generale koje je 2000. godine umirovio predsjednik Mesić kad su se počeli neposredno upletati u politiku.</p>
<p>Veleposlanici zemalja EU rekli su nam kako se nadaju da će Ivo Sanader biti u stanju ispuniti ključna obećanja kad je riječ o obvezama Hrvatske prema Europskoj uniji, jer za samo tri mjeseca Europska komisija objavit će svoje mišljenje o sposobnosti Hrvatske da dobije status zemlje kandidatkinje za punopravno članstvo. No, da bi se to dogodilo, ovoga su tjedna čelnici u Bruxellesu na sastanku Vijeća EU donijeli zaključke kojima su pozvali Hrvatsku da u potpunosti surađuje s Haaškim sudom, riješi pitanje povratka izbjeglica i nastavi politiku regionalne suradnje.</p>
<p>Veleposlanici zemalja EU kazali su nam kako će biti od velike važnosti tko će biti postavljen na mjesto ministra pravosuđa. Uspješna reforma hrvatskoga pravosuđa jedan je od ključnih kriterija za hrvatski ulazak u punopravno članstvo EU-a. Hrvatsko pravosuđe Europska unija i dalje drži korumpiranim i neefikasnim, s 0obzirom na 1,4 milijuna nezavršenih sudskih postupaka. </p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>HSP neće glasovati za HDZ-ovu vladu </p>
<p>ZAGREB, 13. prosinca</p>
<p> – Saborski zastupnici HSP-a neće glasovati za HDZ-ovu manjinsku vladu, istaknuo je Anto Đapić, predsjednik HSP-a, u subotu, na konferenciji za novinare, nakon sjednice Glavnog stana te stranke. </p>
<p>»HSP predlaže da se za predsjednika Sabora, uz HDZ-ovog kandidata, kandidira još jedna osoba, iz oporbe«, rekao je Đapić, te dodao da će se »tako najbolje vidjeti tko je zapravo u Saboru opozicija«. HSP će se s ovim prijedlogom obratiti drugim oporbenim strankama. Đapić je rekao kako bi se za dvojicu kandidata glasovalo tajno, no nije rekao koga bi HSP želio vidjeti na mjestu predsjednika Sabora. </p>
<p>Obrazlažući zašto HSP-ovi zastupnici neće glasovati za HDZ-ovu manjinsku vladu, Đapić je ustvrdio kako HSP može poduprijeti samo vladu u kojoj i sam sudjeluje te u kojoj može utjecati na ključne odluke. »Smatramo neprihvatljivim prijedlog o suradnji HDZ-a i HSP-a kroz saborsku potporu HSP-a manjinskoj vladi te uz nuđenje HSP-u saborskih pozicija koje mu temeljem izbora ionako pripadaju«, ustvrdio je Đapić. </p>
<p>HSP smatra da je postojala politička obveza vodstava HDZ-a, HSP-a, HSLS-a i DC-a da pokušaju formirati koalicijsku vladu, jer je o tome postojao načelni dogovor od prije izbora.</p>
<p>HSP je osudio i »upletanje pojedinih veleposlanika zemalja EU u proces formiranja koalicijske vlade, jer se time izravno narušava izborni suverenitet hrvatskog naroda«. »HDZ-ova opravdanja da će ulazak HSP-a u Vladu štetiti interesima Hrvatske demantirali su upravo sami veleposlanici, tvrdeći da je glavni problem HSP-ovo inzistiranje na zaštiti hrvatskih nacionalnih interesa, a naročito protivljenje rasprodaji Hrvatske«, zaključio je Đapić. </p>
<p>Konferenciji za novinare nazočili su saborski zastupnici HSP-a, te predsjednik Glavnog stana Velimir Kvesić. </p>
<p>Anuška Fjorović</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>HSLS u koaliciju s HDZ-om</p>
<p>ZAGREB, 13. prosinca</p>
<p> – Veliko Vijeće HSLS-a donijelo je u subotu odluku da stranka ulazi u koaliciju s HDZ-om, odnosno, da će u Vladi Ive Sanadera sjediti i jedan ministar iz redova HSLS-a. </p>
<p>Vodstvu stranke preporučeno je da u pregovorima s HDZ-om traži jedan od jačih resora u Vladi, a spominju se gospodarstvo ili razvitak i obnova. No, kako doznajemo, ako pregovori krenu u nekom drugom smjeru, HSLS-ovci su voljni prihvatiti i neki drugi resor. </p>
<p>Sadašnje će vodstvo tijekom pregovora utvrditi tko će biti HSLS-ov ministar, a nakon što stranka u siječnju izabere novo vodstvo, odlučit će se o ostalim mjestima, koja će u koalicijskoj Vladi pripasti HSLS-u. </p>
<p>Inače, sjednica Velikog vijeća protekla je iza zatvorenih vrata u burnoj atmosferi, uz žestoke kritike stranačkog vodstva, te traženje ostavke predsjednika Dražena Budiše. No, Budiša nije podnio ostavku, a njegovo izvješće, nakon petosatne rasprave, na kraju je jednoglasno prihvaćeno. Naime, unatoč oštrim kritikama prevladalo je mišljenje, da se ništa neće dogoditi ako se s kadrovskim promjenama pričeka do 17. siječnja iduće godine, za kada je zakazan Sabor stranke.</p>
<p> O naelektriziranoj atmosferi, koja je po tvrdnjama prisutnih na trenutke postajala i dramatična, svjedoče i istupi čelnika zadarskoga HSLS-a Stanka Zrilića, koji je u jednom trenutku Budišu prozvao riječima »i nesposoban tokar zna kad treba odstupiti«. Budiša je, navodno, kritike na vlastiti račun primao šutke, a u raspravi su sudjelovali gotovo svi nazočni članovi Velikog vijeća, njih 50-ak. </p>
<p>U izvješću je Budiša priznao i osobnu odgovornost za izborni neuspjeh, a dio odgovornosti prihvatili su i ostali članovi stranačkoga vodstva. Na posebno žestokom udaru našla se glavna tajnica stranke Dorica Nikolić, ponajprije zbog svog samokandidiranja za ministarsku poziciju u Sanaderovoj Vladi. </p>
<p>Od nezadovoljnih članova HSLS-a prije početka sjednice moglo se čuti, kako strahuju da će se Dražen Budiša predomisliti, te kako će se umjesto najavljenog povlačenja iz politike, pokušati nakon nekoliko mjeseci vratiti na čelo stranke. No, Budiša je to demantirao potvrdivši na sjednici da se više neće kandidirati niti na jednu stranačku dužnost. </p>
<p>Ivana Knežević</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Miroslav Tuđman izborni je gubitnik koji ne pozna pravo</p>
<p>Mesić pozvao hrvatsku i mađarsku stranu da prekinu trgovinski rat. »Ivić Pašalić shvatio da su izbori gotovi i šuti«. »HDZ ima pravo mijenjati broj ministarstava«, rekao Mesić</p>
<p>ZAGREB, 13. prosinca</p>
<p> – Mađarska i hrvatska strana trebaju sjesti za stol i pregovarati. Miroslav Tuđman izborni je gubitnik a izborni pobjednici imaju obveze prema svojim predizbornim obećanjima. Naglasci su to iz obraćanja predsjednika RH Stipe Mesića novinarima, prigodom redovite subotnje »kave s Predsjednikom« u njegovu uredu. </p>
<p> Predsjednik Mesić ne želi kriviti ni jednu stranu zbog trgovinskog rata Hrvatske i Mađarske, koji je kulminirao odlukom mađarske vlade da povisi carine na uvoz hrvatskih proizvoda. Kazao je da su naše države gospodarski kompatibilne te da trebaju sjesti za pregovarački stol kako bi riješile trenutne probleme. </p>
<p> Na tvrdnju predsjednika HIP-a Miroslava Tuđmana da je »zbog Mesićeva lažnog svjedočenja general Blaškić osuđen na 45 godina zatvora«, predsjednik se osvrnuo rekavši da je Tuđman izborni gubitnik koji ne poznaje pravo. »U svom svjedočenju u Haagu ponovio sam ono što sam javno govorio i prije i što govorim i sada. Vezano uz Blaškića, kazao sam da o njegovu životnom i ratnom putu ne znam ništa«, rekao je Mesić.</p>
<p>Predsjednik je dodao da je njegov Ured pomogao da se dođe do određenih dokaza u slučaju Blaškić, o kojemu sada raspravlja Žalbeno vijeće Haaškog suda. Na primjedbu Vjesnikova novinara kako Miroslav Tuđman kaže da ti dokazi nisu ništa novo i da su već korišteni na suđenju Dariju Kordiću, Predsjednik je rekao kako onaj, tko to hoće, može vjerovati Tuđmanu, no da se na izborima pokazalo da njega građani ne razumiju. </p>
<p> Predsjednik je odbio i primjedbu da je u Haagu svjedočio o »agresiji RH na BiH«. »Miroslav Tuđman vrlo dobro zna o čemu sam ja svjedočio. Rekao sam da nije postojala ni odluka predsjednika RH, a ni odluka Hrvatskog sabora o slanju HV-a u BiH. A tko je tamo slao pojedine jedinice ili dragovoljce, neka utvrdi sud«, rekao je Mesić.</p>
<p> Još jednom je izrazio čuđenje što ga napadaju izborni gubitnici i pozvao ih da se ugledaju na Ivića Pašalića za kojega je rekao: »On je shvatio da su izbori prošli i šuti. Sad će se baviti biznisom«.</p>
<p> Najave da će HDZ rekonstruirati Vladu, neka ministarstva spojiti, a neka ukinuti, Mesić nije htio posebno komentirati, kazavši da je pravo izbornih pobjednika da se ponašaju u skladu s obvezama spram svojih izbornih obećanja.</p>
<p> U protokolarnom dijelu programa Predsjednik je simbolično darovao knjige svojih unuka za knjižnicu u Jelsi na Hvaru, prije nekoliko mjeseci stradalu u požaru. </p>
<p> Tijekom subotnjega jutra predsjednik Mesić primio je i izaslanstvo Državne komisije za razvoj i reforme Narodne Republike Kine te se upoznao s kineskim modelom ekonomskog rasta kojim Kina ostvaruje najveće stope ekonomskog rasta u svijetu. Razgovaralo se i o bilateralnim odnosima Hrvatske i Kine. </p>
<p>Željko Peratović</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Putin smatra Mesića bitnim za stabilnost regije </p>
<p>Dvojica predsjednika razgovarat će o političkoj situaciji u svijetu te o odnosima Rusije i Hrvatske, posebno o jačanju gospodarskih veza</p>
<p>ZAGREB, 13. prosinca</p>
<p> – Na poziv ruskog predsjednika Vladimira Putina, hrvatski predsjednik Stjepan Mesić u nedjelju navečer putuje u dvodnevni radni posjet Rusiji. Činjenica da su se Mesić i Putin dosad sreli triput, od toga dvaput samo u ovoj godini, dokaz je izvanrednih odnosa dvojice predsjednika, ali i dobrih političkih odnosa dviju zemalja koji su u usponu, potvrđuju u hrvatskom veleposlanstvu u Moskvi. </p>
<p>Hrvatski predsjednik ušao je u krug onih europskih političara s kojima se Putin češće susreće i razmjenjuje mišljenja, a smatra ga i političarom bitnim za stabilnost regije.</p>
<p> Dvojica predsjednika razgovarat će o političkoj situaciji u svijetu te o odnosima Rusije i Hrvatske, posebno o jačanju gospodarskih veza, potvrdio je Vjesniku Bogoljub Lacmanović, diplomatski savjetnik u hrvatskom veleposlanstvu u Moskvi.</p>
<p> Robna razmjena dviju zemalja trenutačno iznosi 750 milijuna dolara, a Mesić i Putin još su se za susreta u veljači ove godine usuglasili u procjeni da robna razmjena za dvije do tri godine mora prijeći vrijednost od milijardu dolara, i to ponajprije uz povećanje hrvatskog izvoza. </p>
<p>Hrvatska je poznati izvoznik farmaceutskih (Pliva, Belupo) i prehrambenih proizvoda (Podravka), a i jedan od graditelja ruskih brodova. Od ove godine, ističe Lacmanović, Hrvatska zajedno s Njemačkom, Japanom, Slovenijom i drugima sudjeluje u projektu rekonstrukcije Autovaza, najvećeg ruskog proizvođača automobila. </p>
<p>Riječ je o projektu vrijednom pola milijarde dolara, u kojemu Hrvatska sudjeluje s 50 milijuna dolara kreditne linije što ju je odobrio HBOR. U toj će vrijednosti hrvatski proizvođači, poput zadarskog SAS-a, primjerice, isporučivati Autovazu u iduće dvije godine opremu i druge alatne strojeve, čime je osigurana prodaja hrvatske robe ali i zaposlenost.</p>
<p>U razradi je još jedna, već odobrena ideja koju će također financijski pratiti HBOR. Hrvatske firme trebale bi od 2004. do 2006. godine u središtu Moskve izgraditi business centar vrijedan 60 milijuna dolara. Projekt je specifičan jer će u njegovoj gradnji sudjelovati samo hrvatski graditelji i sve će u tom centru biti hrvatsko – od parketa do tapeta. </p>
<p>Osim susreta s Putinom, Mesić će se susresti i s gradonačelnikom Moskve, a u utorak će, prije povratka u Zagreb, u Kaljiningradu položiti kamen temeljac na mjestu gdje će se graditi zgrada za počasni konzulat Hrvatske u tom gradu. </p>
<p>Miroslava Rožanković</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Prpić: I dalje se vlada po volji, a ne po zakonu</p>
<p>ZAGREB, 13. prosinca</p>
<p> – O bilanci promjena u posljednjih petnaestak godina i njihovim daljim izgledima u Hrvatskoj raspravljalo se na okruglom stolu »Koliko demokracije? Koliko prava?«, održanom u subotu u organizaciji Zaklade Heinrich Böll. </p>
<p>Prof. dr. Žarko Puhovski ustvrdio je da se 1989. odustalo od kakve-takve sigurnosti u ime slobode koja je bila interpretirana kao neovisnost Hrvatske. Nacionalistička euforija vremenom je slabila, rekao je, i 2000. zbio se obrat k socijalnom, a koalicija je pobijedila obećanjima socijalne sigurnosti i ispravkama nekih ključnih nepravdi. Pokazalo se da se »teže oprašta onima koji su krali, nego onima koji su klali«, kazao je Puhovski. Koalicijska vlast, međutim, u socijalnom pogledu nije uspjela. Novoj vlasti Puhovski je postavio tri pitanja: hoće li funkcionirati u skladu s obećanjima koja su »neukusno liberalna i za HDZ nenacionalistička«, hoće li se izvan Zagreba očuvati liberalna koncepcija te hoće li se Ivo Sanader uspjeti udaljiti od Franje Tuđmana onoliko, koliko se Ivica Račan udaljio od Tita. </p>
<p>Prof. dr. Ivan Prpić kazao je da se i dalje vlada po volji, a ne po zakonu, te da je vlast ostala osobna i proizvoljna. Umjesto načela »država – to sam ja«, koje je vladalo devedesetih, danas vlada načelo »država – to smo mi«, pri čemu se »mi« odnosi na političke stranke. Prpić je napomenuo da je, primjerice, promjenom Ustava, važeći Zakon o političkim strankama postao protuustavan, a novi nije usvojen.</p>
<p> Govoreći o pravosuđu, prof. dr. Alan Uzelac nazvao je razdoblje od 1990. do 2000. razdobljem promjene bez reforme, a ono od 2000. razdobljem reforme bez promjene. Državno sudbeno vijeće prošlo je, pak, promjenu od loše aktivnosti do loše neaktivnost. Broj sudaca je povećan pa, s obzirom na broj stanovnika, Hrvatska ima skoro dvostruko više sudaca nego Njemačke, a više od pet puta više nego Nizozemska. Efikasnost, međutim, nije povećana. </p>
<p>Ankica Gorkić je, govoreći o procesu povratka, rekla da je povratak prognanih Hrvata uglavnom završen, dok je u slučaju povratka Srba riječ o kumulativnom nepoštivanju ljudskih prava kroz duže vrijeme. Rigidan odnos prema Srbima povratnicima donekle je i postepeno liberaliziran pod pritiskom međunarodne zajednice. </p>
<p>Tihomir Ponoš</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Neki (novinari) već prijete novom vlašću </p>
<p>Na Danima hrvatskog novinarstva upozoreno da čitateljima treba zaštita od novinara, a novinarima od pritisaka političara i vlasnika </p>
<p>OPATIJA, 13. prosinca</p>
<p> – Ima li novinarska profesija ugled ili se on srozao pod utjecajem »žutila«, političkih i vlasničkih pritisaka na novinare i urednike? U odgovoru na ta pitanja nisu se u subotu mogli složiti ni sami sudionici Dana hrvatskog novinarstva, skupa u Opatiji, kojem je središnja tema bila ugled novinara i vjerodostojnost medija. Ipak, novinarski ceh je ocijenio da velika većina novinara svoj posao radi profesionalno i korektno i u skladu s novinarskom etikom i pravilima struke.</p>
<p> Saša Ljubičić iz Slobodne Dalmacije ocijenio je da konac 80-ih mnogi doživljavaju kao zlatno doba hrvatskog novinarstva jer u vremenu kad je jedna vlast već bila dogorjela, a druga još nije nastupila, mediji bili oslobođeni stega i tabua. O svemu se pisalo otvoreno, a novinari su poštovali temeljno novinarsko pravilo da treba saslušati obje strane pa donijeti autorski sud ili sud prepustiti čitateljima. </p>
<p>Drago Hedl iz Feral Tribunea osudio je ponašanje dijela novinara koji »sada prijete svojim kolegama tvrdeći kako su opet na vlasti 'njihovi' i kako će sada oni, koji ne pripadaju tim 'njihovima', biti pometeni. Nažalost, politika ne samo što honorira takvo ponašanje, ona ga i generira« naglasio je Hedl. </p>
<p> Pitajući kako se postaje medijskom zvijezdom, Danko Plevnik iz Slobodne Dalmacije rekao je kako ima uglednih novinara bez publiciteta i neuglednih novinara kojima publicitet, odnosno medij kao što je televizija, »donosi ugled – koji to nije«. Kao primjer načina na koji se ruši dostojanstvo novinarske profesije, spomenuo je glumicu Maju Freundlich i Anju Šovagović »koja sada igra sličnu ulogu kolumnistice«. Nije upitno njeno pravo na javno iznošenje svojega mišljenja – i to odmah u kolumni koja, kao najveći domet novinara, pretpostavlja dugogodišnju kredibilnosti – nego to, što je šansu da piše dobila nakon što je javno očitovala grubi animozitet čak i prema umjetničkoj rekoncilijaciji s Beogradom, rekao je Plevnik. Spominjući Ivana Grdešića koji je novoj vlasti ponudio ostavku na mjesto veleposlanika, na koje je došao političkim posredovanjem bivše vlasti, Plevnik se pitao postoji li tko u hrvatskom pisanom ili elektronskom novinarstvu, pripravan povući takav potez. </p>
<p>Božica Brkan iz Večernjeg lista ustvrdila je kako je, osim dobro plaćene medijske elite, ne uvijek nastale prema stručnim kriterijima, glavnina profesije dovedena u ekonomski sumrak te da nije slučajno što se ta profesija godinama feminizira. </p>
<p>Ante Gavranović iz Privrednog vjesnika ukazao je na »osjetnu eroziju profesije i profesionalnosti te zapostavljanje ili čak potpuni gubitak etičke dimenzije«. Razlog tome leži, po njemu, u težnji za senzacijama, skandalima pa se činjenice zamagljuju a događaji izmišljaju. »Sloboda izražavanja pretvorena je u zloupotrebu medija: otvorena je Pandorina kutija iz koje su izašli zli duhovi – bez realne mogućnosti da se uspostavi normalna kontrola«. Gavranović je naglasio da je u novinarstvu najvažnije zadržati osobnost, kritičnost zasnovanu na činjenicama i osobni kredibilitet kod čitateljstva ili slušateljstva. </p>
<p>Stjepan Malović s Fakulteta političkih znanosti, upozorio je na nedozvoljivu praksu da je u predizbornoj kampanji postojao cjenik nastupa na OTV-u te da su se tamo izredali gotovo svi iz pozicije i opozicije. </p>
<p>»Suprotno od svih, tvrdim da novinarstvo ima ugled«, rekao je pak Tomislav Radić s Hrvatskog radija. Po njegovom mišljenju, najviše uglednih novinara ima u novinama, manje na televiziji, a najmanje na radiju. </p>
<p>Ivan Zvonimir Čičak, slobodni novinar, ukazao je na potrebu dva ombudsmana – jednog koji bi štitio građane od pojedinih novinara, i drugoga, koji bi štitio novinare od pritisaka urednika i vlasnika. </p>
<p>Marinko Ćavar s HRT-a ocijenio je praćenje izborne kampanje i razgovore sa svim kandidatima koje su morali obavljati novinari Hrvatske televizije – sramotnim. Optužio je poslovodstvo HRT-a da je prije izbora 2000. Saboru poslalo prijedlog upravo takvoga praćenja izborne kampanje.</p>
<p>Božo Novak, umirovljeni novinar, rekao je da se prije deset godina Hrvatsko novinarsko društvo uspjelo oduprijeti pritiscima politike te da je na tome izgradilo kredibilitet. Naglasio je da bi vlasnicima trebalo biti u interesu da imaju dobre novinare, ali da njima, čini se, nisu potrebni ni školovani niti obrazovani novinari. </p>
<p> Sanja Kapetanić iz Vjesnika rekla je da dolaze »nezgodna vremena« te da su neki novinari »već pod pritiskom«, a da je ona jedna od njih. »Moramo pažljivo pratiti što će se raditi u državnim medijima i reagirati na svaku 'loptu'« rekla je.</p>
<p>Zlatko Herljević</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Ministar podupro mještane koji ne žele »otpad u svom dvorištu« </p>
<p>SPLIT, 13. prosinca </p>
<p> – Predsjednik Liberalne stranke (LS) i ministar zaštite okoliša i prostornog uređenja Ivo Banac danas je na javnoj tribini - osnivačkoj skupštini ogranka LS-a u Lećevici, u kaštelanskoj Zagori, podupro mještane koji se protive izgradnji centra za gospodarenje otpadom Splitsko-dalmatinske županije na tom području. </p>
<p> »Svako rješenje koje se silom nameće volji ljudi, iako je ispravno, ne može biti dobro«, rekao je Banac, podsjećajući da su to područje u prvoj fazi istražnih radova, za mandata ministra Bože Kovačevića, osiguravale jake policijske snage.</p>
<p> »U ovom se trenutku ne provode nikakva istraživanja i mislim da ih i ne treba provoditi«, rekao je ministar zaštite okoliša.</p>
<p> Županijskim i općinskim vlastima Lećevice, koje se zauzimaju za izgradnju centra na tom području, poručio da sigurno ima i boljih mjesta od Lećevice.</p>
<p> Jedinicama lokalne samouprave, koje su u prostornim planovima već trebale odrediti mjesta za odlaganje smeća te donijeti odluke za sanaciju sadašnjih, zamjerio je što to još nisu učinile, a kao najnegativniji primjer istaknuo je Makarsku.</p>
<p> Mještani Lećevice, koje je vodio predsjednik Ekološke udruge »Rast« Anđelko Parčin, na skupu su pozdravili ministra koji im je obećao da će i ubuduće, kao saborski zastupnik, zastupati njihove interese. Na javnu tribinu nisu bili pozvani predstavnici Županije i Općine Lećevice, pa nije bilo nikoga tko se zauzima za izgradnju županijskog centra za gospodarenje otpadom. (Hina)</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20031214].
|
