Philologic Results

Welcome to the Croatian Language Corpus

| | |

<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 196430 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
Copyright Vjesnik d.d.
</availability>
<date>02.01.2001</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
Compiled from the Vjesnik online archive.
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>

<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
Pobuna glumca
U tekstu »Sokol ga nije volio« objavljenom u Vjesnikovom prilogu Sedam dana (broj 245) iz 1982. ugledni kolumnist Veselko Tenžera analizira i brani smisao kazališta na Šovin način
Postoji li na koncu godine neki događaj u našoj kulturi o kojem bi valjalo razgovarati, onda je to nesumnjivo drama Fabijana Šovagovića »Sokol ga nije volio«. Izvedba te drame, u izvanrednoj režiji Božidara Violića, pokrenula je lavinu publike i pitanja još od ožujka ove godine, ali bez značajnijih kritičkih raspleta u javnosti. U Šovagoviću inače imade nečeg od elementarne nepogode, te je posvema razumljiva zatečenost duhova koji godinama ispunjavaju jednu provincijsku križaljku teatra (vodoravno: trendovi, okomito: aktualne licencije u kazalištu).
Što je to, onda, Šovagovićev »Sokol« unio u naš kazališni, i šire, kulturni trenutak? Nazvao bih to za ovu prigodu: pobuna glumca! Kojeg i kakvog glumca? Apsolutno me odbijaju mitološke prispodobe u razgovoru o toj temi, a još više popularna naklapanja o »tisuću lica«. Nemam, međutim, ništa protiv vraćanja tog estetičkog monstruma u termine koje nam je zavještala Helada, gdje su i započeli naša kultura i civilizacija. Histriona, dakle glumca, ne bih, međutim tražio na Olimpu ili Parnasu, nego u polisu, među demosom, ako se tako može reći. Glumac je eksperimentalno zamorče demokracije, te najveće pustolovine, a možda i najtragičnije priče, u povijesti. Njemu je zapalo da dokaže i vječno dokazuje temeljni postulat demokracije – postojanje Drugoga, u svoj punini njegove egzistencije, a ne u funkciji imperijalnog JA, oboružanog otpočetka simplifikatorskim sistemima, koji su tog Drugog reducirali na ovakvu ili onakvu potrošnju. Glumac je branio njegov život, održavajući kroz krv i tamu stoljeća ideju dijaloga, ili ako hoćete, razgovora dvojice ravnopravnih. Prema tome, on nema tisuću lica, bez obzira na broj uloga, on tek uvijek iznova pokušava dokazati postojanje Drugoga, gradeći tako nikad završeni most između dvaju bića, most na kojem se dogodila sva drama historije. Fascinacija kazališta i dolazi upravo otuda što je to najdulji, ne samo estetički nego i društveni eksperiment u povijesti. Nije naodmet pripomenuti kako je glumac, osim u razdobljima velikog dramskog pjesništva, imao malo suradnika u tom poslu. Imajući od vremena uvijek samo sadašnjost, on je zapravo raspolagao istim trenutkom kao i goli život.
Šovagović – da se vratimo temi – nije naš prvi pobunjeni glumac, ali je najradikalnije izložio svoje razloge. U teatru hijerarhije, koji se pretvorio u pogon za reciklažu dramske literature, u kojem je on bio tek Redateljev posrednik (Redateljevo JA isključivalo je Drugoga u ime sistema ideja, nazora ili tehnika), glumac je izgubio svoju demokratsku auru i pretvorio se u puki materijal za potrošnju na sceni. Od lutke ga je često razlikovalo jedino – starenje. On, međutim, nije ostao gluh prema demokratskoj čežnji vremena, pronalazeći tisuće načina da mu krene u susret, prema publici koja jedina omogućuje njegov život. Bježao je iz institucije, lomatao se drumovima, gradeći mostobrane prema ljudima još neokovanim steznicima jedne sterilne kulture, s histrionskim zavežljajem u ruci. On i u nas cijelo jedno desetljeće, evo, obija provincijske pragove, dokazujući pred nepoznatom publikom Drugoga, sam svoj gospodar posjedujući napokon svoju sudbinu. Šovagović je čak napisao i svoju dramu, te u plodnom povratku Dramskom kazalištu »Gavella« i u susretu s jednim, lucidnim redateljem koji ga je razumio, pokrenuo onu spomenutu lavinu.
U nizu razloga velikom zanimanju vidim još jedan: nasuprot vladajućem dinarskom sindromu hrvatske kulture Šovagović je odgovorio panonskom ravnotežom. I to s kakvom logikom: nakon nezaboravnog Đuke Begovića, monodrame koju je igrao više stotina puta, on je posudio i njegovo prezime svojim junacima, gradeći jedan čudesni kontinuitet. Obitelj u ratu, sa starim Šimom na čelu, izgubljena negdje na dnu bivšeg mora, dok se ljudi dijele u beskraj, kao amebe. Ako pristanem uz jedne – kaže stari Šima – već su dvojica protiv mene. Usuprot ratu i diobama Šima pokušava kuburiti Razumom i to se pokazuje tragičnim. Parametar evropske civilizacije u Panoniji tragično je mjerilo. Kronika nekoliko ratnih dana dobiva tako os s dva pola oko kojih se sve okreće: na jednoj strani Šima koji pokušava razumjeti, spasiti, izračunati, uravnotežiti, a na drugoj njegov Sokol, konj koji njišti nad ravnicom, s modrim plamenom iz nozdrva, kao iracionalna sila koja pati, raduje se, boluje i na kraju ubija. Sokol će kopitama raspaliti Šimu posred njegova razuma, izvršavajući neku metafizičku kaznu nad čovjekom koji je pokušao razumjeti povijest oko svojega kućnoga praga. On odlazi iz svijeta otkupa, karmina i svatova, istodobno, kao odsjaj u oku dječaka, pred kojim je kavez mobilnih sivih kulisa (sjajna scenografija Drage Turine).
Tragika razuma i očinskih razloga, međutim, nije dana kao racionalna konstrukcija, nego na jedan posvema nov način u našem teatru: čuvstveno. Kao i sve male kulture koje svijet zamišljaju ravnom pločo, na kojoj mali slijede velike, i mi smo poodavno oklevetali emocije, ostajući – slično privredi – uvijek u zaostatku jednu etapu u instaliranju novih (kazališnih) tehnologija. Krležinu paradigmu »panonsko blato« prevukli smo tankim slojem asfalta i započeli tužne balkanske hermetične igre u kojima lud svašta radi zbunjenom. Čak i obični razgovori, da ne kažem intervjui, više su nalik na turobnu izmotanciju frajla Juce na francuskom, u kojima neki bandoglavi šupljoglavac opsjenjuje prostotu, nego civiliziranom izlaganju ideja i stajališta. I kad se takav još požali da nema odgovarajućih neprijatelja, ona je u najmanju ruku neskroman kad kao neprijatelje potcjenjuje logiku, materinski jezik, prazne dvorane i sve one jadne panegiričare svojih dramskih krpljevina. Ali, vratimo se – čuvstvima. Lagani tempo Violićeve režije pretvara »Sokola« u prostor koji riječima omogućuje svojevrsnu jeku, a gestama neku izgubljenost u prostoru i vremenu. Plač Nade Subotić, negdje iza kulisa, tamo gdje su odvajkada plakale majke, pomiče dramski klimaks s onu stranu jezika, dohvatljiv jedino dubokim emocijama, u čijoj tami rat i smrt pletu znakove nedohvatne razumu. I čini se kako su upravo ta tuga i ti unutarnji grčevi, to neizrecivo prostranstvo potisnutih patnji u svakom čovjeku, bili podlogom na kojoj je odjeknula izvedba Šovagovićeve drame. Kao da su upravo čuvstva podjednako nedostajala i čovjeku i teatru. Pravi glumac to je morao osjetiti, a bio je hrabar da to i izrazi.
</div>
<div type="article" n="2">
Sokol ga je oduvijek volio
Pismo Šovi, prijatelju i roditelju, geniju i sentimentalcu, glumcu i seljaku, ratniku i patniku
BRANKA SÖMEN
Misleći na Tebe nekako mi je lakše kada znam da si u spokoju sljemenskih i mirogojskih šuma gdje pronalaziš nemir okružen zlokobnim mirom, gdje buja život bez obzira na ledene utvrde zime i gdje zemlja uvijek ima nešto za reći onome tko je čuje. O tome smo toliko puta razgovarali, zar ne? Možda i više nego o kazalištu i glumi, nego o knjigama i filmovima. Šuma, to je bila naša tema i opsesija, šuma je za nas bila izvor života, inspiracija i snaga. U tuzi i radosti odlazili smo među drveće i tamo pronalazili sebe ili izgubljene druge, otkrivali uloge ili slagali tekstove, knjige, svađali se s prijateljima i opraštali neprijateljima. Sve, pod vječnim pokroviteljstvom i mirom šume. Kasnije smo isprepletali vlastita iskustva i otkrivali toliko sličnosti u odnosu prema šumi, prema drvetu i svemu što nam oni znače.
Nema ljepših, čvršćih i kvalitetnijih hrastova od onih tamo. A oni su kao ljudi – tvrdio si, učeći me: »Osloni se na njih, računaj s njima. Neće te razočarati.«
»Hrastovi su poput tebe, Šova. Ne mogu ih uspoređivati baš s mnogo drugih ljudi«, uzvraćala sam gledajući ga kao branioca i hranioca, kao ukras, kralja šume i zaštitnika.
Stidljivo si se nasmiješio i odmahnuo glavom: »To su riječi, sit sam riječi. Od njih živim! Šuma je dovoljna, šuma je za šutnju i misli. Ona sve govori.«
Ipak, jednom, ne tako davno, nisi bio zasićen riječima, bez obzira na šumu koja nas je okruživala. Sjećam se u vrijeme ranih devedesetih, kada je za Zagrepčane rat tek počinjao, Slavonija je već teško krvarila. Bio si među prvima na bojišnici, hrabrio ljude i obilazio šume, kontrolirao zemlju koju su ti pokušali oteti. Tada ti je prvi put pozlilo, ali nisi se predavao i poslije oporavka šetali smo šumom, Dubravkinim putom, razgovarali o svemu, dakako najviše o hrastovima i ljudima. Bio si blag i sjetan, bio si sentimentalan... Pokušavao si pronaći krivnju u sebi: »Što sam učinio da mi to rade?« neumorno si se pitao, a onda onako naglo, tvrdoglavo, u maniri slavonskog inatlije, zaključio: »E, ne dam im, baš im ne dam ravnicu! Ni šumu, ni kuću, ni uspomene, ne dam im sebe!«
Uvijek si bio sentimentalan i nisi se toga sramio, totalni emotivac, možda staromodni zanesenjak, ali koji je išao svojim putem bez pomodnosti i privilegija, bez opuštanja ili kompromisa... Ne čudi stoga što si bio jedan od najdražih glumaca našeg pokojnog prijatelja Veselka Tenžere.
Britak i beskompromisan Tenžera nikada nije bio posebno »lud« za našim kazalištima, osim Histriona i Šove koji su mu bili istinske slabosti. Za Tenžeru kao intimnog zaljubljenika Slavonije Šovagović je bio inkarnacija svega dobroga što od tamo dolazi: talenta, mudrosti, poštenja, autentičnosti, emocije, širine duha i uživanje tijela...
Pojava Šovagovićeve drame Sokol ga nije volio bila je povodom i motivom za jedan od najboljih eseja ikad napisanih ne samo o ovoj drami, nego i o domaćem kazalištu i Šovagoviću uopće.
Uopće, Sokol je bio posebno razdoblje naših života i kazališta Gavelle. Sjećam se te premijere, bila je to jedna od najupečatljivijih kazališnih večeri Zagreba i Hrvatske. Poslije smo otišli kod Tebe i Maje u Mesničku. Bio si neumoran, pokazivao si svoju »sobu za hoblanje«, namještaj koji si sam napravio... Jure Kaštelan bio je u punoj formi, Ivan Kušan totalno se predao slavonskim sentimentima, nije bilo ravnodušnog čovjeka i kao rijetko kada u zagrebačkim društvima, te večeri u tvojoj kući nije bilo zavidnih. Svi su uživali u trijumfu, u Sokolu koji te napokon zavolio.
»Ja sam seljak«, nikada nisi odustao od svojih biografskih priznanja još iz Glumačkih zapisa, tvrdeći da si to još od prvog koljena. »Do dvadesete godine vozio sam đubre na snježnu zimu i njivu poslije podne ako bi škola bila do podne. Ako je bila ujutro gonio sam svinje i goveda jer se oni napasu do devet sati.«
Uopće se ne mogu sjetiti od kada se znamo, čini mi se oduvijek, kao da nije postojala ona službena, stereotipna procedura. Još i danas u osječkom kazalištu zorno čujem zvuk Tvog biča (o, kako si spretno vladao bičem, kao violinom) kojim nemilosrdno vitlaš scenom dok mi, mali provincijski školarci, uplašeno gledamo Đuku Begovića koji kao da je došao izravno iz knjige ili obližnjih njiva samo zbog nas u Osijek, u kazalište. Kasnije nas je kao najmlađu i svoju posljednju generaciju studenata u Gavellu dovodio profesor Ivo Hergešić učeći nas pisanju kritika i ispijanju gemišta. Ispiti su prolazili sve brže, kritike bile sve češće, a vrijeme provedeno u Gavelli sve duže. I opet bez generacijskih podjela i strahova, tamo sam nalazila sve što mi je trebalo, bez šminkerskih okupljališta i snobovskih domjenaka. Bila je to moja škola, moja kuća i obitelj. Fahro Konjhodžić, Fabijan Semka, Zlatko i Veselko – zar mi je trebalo više?
Ne čudi stoga što sam iz takve obitelji mogla krenuti u svijet, metaforički i doslovno, odmah! Svatko od vas darovao mi je dio sebe, svog duha, svoje mudrosti, iskustva, znanja i ljubavi. Doista ste me obogatili zauvijek.
Onda su prošle godine nadobudnosti i bećarenja, kako bi Ti rekao. Postali smo ozbiljni. Umro je Fahro, iznenada i bolno. Umro je i Veselko iznenada, dramatično i tragično. Bili smo u šoku, ali ipak smo znali da samo Ti možeš i moraš recitirati na Veselkovom pogrebu. Koračali smo mirogojskim drvoredom polako i utrnulu, u nekom gubitničkom transu i možda prvi i posljednji put tada nismo primjećivali drveće. Držali smo se zajedno da ne pobjegnemo od groblja i straha od onog što nas još čeka. Iznad nas kao da je lebdio sokol zajedno s Veselkovim osmijehom, onaj koji se oslobodio svega toga iza i ispred naših sudbina.
A čekalo nas je mnogo toga tužnog i lijepog, ugodnog i strašnog. Novi rat i dileme kao preslikane iz Tvoje drame, nova razočaranja ljudima i podjelama koje si naslućivao još u svojim glumačkim razmišljanjima.
 Bilo je i fantastičnih stvari. Anja je u međuvremenu postala fenomenalna glumica, dobio si zeta Dragana, glumca. Filip se osokolio i zaplovio kazališnim putovima premda Te to u početku nije činilo sretnim. Ponosnim – da. 
Bio si u dirljivom raspoloženju na dodjele Vjesnikove nagrade Krešo Golik koja Ti je zasluženo pripala za sve što si učinio i napravio u hrvatskoj kinematografiji radeći s najboljima i u najboljim filmovima, od Breze do Lisica ili Imam dvije mame i dva tate, ili Ritma zločina... Bio si i savršeno elegantan, dok si onako razdragan sluša ovacije prijatelja i kolega. Ti i Maja učinili ste mi se kao savršeni primjer biblijskog zavjeta »u dobru i zlu«, ljudi koji sve mogu zajedno. 
Vratimo se glumi i glumcima, stidljivim glumcima čiji si ti jedan od najupečatljivijih primjera. Svojedobno sam svjedokom jednog pravog glumačkog sudara kada sam te u Puli 1991. godine upoznala s Johnom Malkovichem. Bila je to »ljubav« na prvi pogled. Odmah ste se razumjeli i bez riječi, razgovarali, gledali se, odmjeravali, prepoznavali... Bio je duboko impresioniran. Tražio je da mu pričam o Tvojim ulogama, filmovima, knjigama. I danas me još uvijek, bez obzira u kojem dijelu svijeta se susreli, iz početka pita o Tebi.
I za kraj, ili tek za početak, ponovno se prisjećam Tvojih riječi koje sam i Johnu prevodila: »Glumac danas nije boem, on je osoba argatovanja. U pauzi ima vremena da o ponečemu i razmišlja. Ne čudite se ako su te pauze kratke i dometi manji. Mislim da je u tome njegova budućnost, pa makar morao i umirati ranije.«
</div>
<div type="article" n="3">
Neupitna karizma
U Zagrebu je nakon duge i teške bolesti umro Fabijan Šovagović, jedan od najznačajnijih dramskih umjetnika suvremenoga hrvatskog kazališta / Generacije gledatelja pamtit će ga po impresivnim interpretacijama u mnogobrojnim filmovima i kazališnim predstavama
ZAGREB, 1. siječnja
 – Velikan hrvatskog glumišta Fabijan Šovagović umro je ponedjeljak ujutro, u Zagrebu, nakon duge i teške bolesti.
 Ulogama koje je interpretirao u kazalištu, na filmu i televiziji svrstao se u red najznačajnjih umjetnika suvremene hrvatske kazališne i filmske umjetnosti. 
Fabijan Šovagović rođen je 4. siječnja 1932. u Ladimirevcima kraj Valpova, a odjeci njegova slavonska djetinjstva zauvijek su se upisala u njegove umjetničke putove. Akademiju za kazališnu umjetnost završio je u Zagrebu godine 1959. Bio je član Zagrebačkog dramskog kazališta do godine 1966., zatim zagrebačkoga Hrvatskog narodnog kazališta sve do prelaska u slobodne umjetnike, nakon čega je nastupao na pozornicama brojnih hrvatskih kazališta.
Generacije gledatelja pamte ga po ulogama Estragona u Beckettovu »U očekivanju Godota«, Stavrogina u »Demonima« Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, Tartuffa u istoimenoj Moliereovoj komediji, Lenbacha u Krležinoj drami »U agoniji«, Nepoznatog u Krležinom »Kristoferu Kolumbu«, Skupa, Dunda Maroja i Negromanta u komedijama Marina Držića, Edgara u Strindbergovom »Mrtvačkom plesu«, Klaudija u Shakespeareovu »Hamletu« i Julija Cezara u Shakespeareovoj tragediji, Lenjina u Stoppardovim »Travestijama«, Bartola Finka u Matkovićevoj »Ranjenoj ptici«, Šime u vlastitoj drami »Sokol ga nije volio«... Monodramu »Đuka Begović«, što je nastala po predlošku Ivana Kozarca, izveo je više od 500 puta i u onim mjestima gdje kazališta rijetko ili uopće ne dolaze. 
Od prvog filmskog nastupa, godine 1957., u Hanžekovićevu filmu »Svoga tela gospodar« Šovagović je odigrao mnogo velikih uloga. Tanhoferov »H-8«, Mimičin »Prometej s otoka Viševca«, Babajina »Breza«, Golikov »Imam dvije mame i dva tate«, Vrdoljakov »Kad čuješ zvona«, Papićeve »Lisice«, Hadžićev »Novinar«, Tadićev »Ritam zločina«, Šorakova »Mala pljačka vlaka«, Schmidtov »Sokol ga nije volio«... samo su neki od hrvatskih filmova u kojima je Šovagović čudesnim talentom i impresivnom kreativnom energijom svaki lik učinio suputnikom u našim svakodnevnim životnim traganjima. 
 Na filmu je tumačio oko 65 uloga, a nastupio je i u kultnim televizijskim serijama kao što su »Kuda idu divlje svinje«, »Prosjaci i sinovi«, »Velo misto«, »U registraturi«... gdje je uvijek ocrtao autentičnost lika, jednako uvjerljiv u glavnim i u epizodnim ulogama, u ulogama negativaca i heroja.
Godine 1977. objavljena je njegova knjiga »Glumčevi zapisi« u kojoj je posvjedočio svoju spisateljsku darovitost, analizirajući sve upitnosti svoga umjetničkog izbora. Njegova drama »Sokol ga nije volio« (1982.) osamdesetih je godina privlačila gledatelje s pozornice Dramskog kazališta »Gavella«, a potom s filmskog platna u ekranizaciji Branka Schmidta. 
Fabijan Šovagović bio je jedan od onih glumaca čiji se talent prepoznaje na prvi pogled, čija je karizma neupitna, čija je zadivljujuća energija jedinstvena u rasporedima hrvatskog teatra i filma. Svojom pojavom on je osvajao publiku, svaki put iznova prelazeći granice i pristajući na najrazličitije scenske rizike, bivajući uvijek nov i drugačiji, spreman na bezrezervnu igru ne samo s likom, piscem, redateljem i gledateljem, već i s cijelim svijetom. 
»Svi su ga društveni sistemi bacali u parabole prezira i obožavanja. Ta ga kob nije do danas mimoišla. Njegov je poziv i dalje ostao pjesnički. 
Ostao je prvi pjesnikov suputnik i patnik, bio i ostao 'čuđenje u svijetu'«, zapisao je o glumcu Fabijan Šovagović u knjizi »Glumčevi zapisi«. Šovagovićeva glumačka čuđenja zauvijek će ostati upisana u teatarsku i filmsku sliku hrvatske kulture.
Dubravka Vrgoč
</div>
<div type="article" n="4">
Odlazak prijatelja i partnera 
ANTUN VUJIĆ, ministar kulture: Potresla nas je vijest o smrti Fabijana Šovgovića. S njim kao da odlazi jedan cijeli glumački milenij, koji je vezan kod mene osobno za najranije kazališne uspomene. Fabijan Šovagović bio je jedna od najmarkantnijih osobnosti hrvatskog glumišta, ali isto tako i sjajan pisac i intelektualac.
ZLATKO VITEZ, predsjednik Hrvatskog društva dramskih umjetnika: Šovagović je davno rekao da »ore svoje uloge«. Mislim da je Fabijan »zaorao« jednu od najljepših brazda hrvatskog glumišta i da će njegovo mjesto biti među najistaknutijim velikanima. Bio je glumac vehementne energije i dara, veliki humanist i veliki rodoljub. Za mene on je najveći hrvatski glumac. 
PERO KVRGIĆ, glumac: Umro je Fabijan Šovagović – jedan od najvećih glumaca hrvatskog glumišta. Imao sam čast da ga gledam na sceni i na ekranima od njegovih početaka do posljednjih njegovih filmskih i scenskih dana. Velika mi je čast bila često i biti njegov partner na sceni. Bio je jedan od naših najautentičnijih glumaca, osebujan, ni na koga nalik, osim na sebe sama. Neukrotiv temperament i glumac, intelektualac koji je razmišljao i pisao o glumi i kazalištu i vremenu u kojemu je živio i stvarao. Bio je dramski pisac, svestran i kompletan čovjek svog zanata i glumac koji je izgarao na svojim imaginarnim putovanjima po imaginarnim svjetovima svojih likova, izgorjevši prerano, da bi živio u našem sjećanju.
GEORGIJ PARO, intendant HNK u Zagrebu: Umro je jedan od velikana hrvatskog glumišta i njegovo odsustvo, koje se već duže osjećalo u kazalištu, filmu i televiziji, ostavlja prazninu za koju sumnjam da će itko moći na njegov »šovagovićevski« način popuniti. Bio je glumac koji je igrao cijelim svojim bićem, srcem i umom. Bio je blistav duh i energičan čovjek. Na sreću, ostat će nam ne samo video zapisi, već i sve ono što je napisao, među ostalim i njegova vrlo značajna drama »Sokol ga nije volio«.
BRANKO SCHMIDT, redatelj: Dan prije Badnjaka zadnji put sam vidio Šovu. Filip i ja otišli smo u sanatorij pod Sljemenom, kao da smo znali... Ostali smo kratko, jer to što smo vidjeli govorilo je da je kraj blizu. Koliko god da je strašna, za sve nas koji smo ga voljeli i posjećivali, koji smo vidjeli tu ogromnu patnju, smrt je i olakšanje, jer ako Sokol nekog nije volio, to je bio Fabijan Šovagović. Možda ga sada, na beskrajnim žitnim poljima, konačno zavoli...
BOŽIDAR VIOLIĆ, redatelj: Za Fabijana Šovagovića nije dovoljno reći da je bio velik glumac, zvučalo bi kao općenita oznaka za jednu izuzetnu glumačku darovitost, koja je po svim svojim obilježjima bila posebna, izrazito osobna i u toj osobnosti genijalna. Teška bolest prerano ga je odvojila od kazališta i nanijela mu dugogodišnju patnju koju taj prevednik i čestiti čovek nije ničim zaslužio. U trenutku njegove smrti potresen sam nepravdom koju mu je Bog nanio. Ta je nepravda utoliko veća i apsurdnija, jer je porijeklo Fabijanove darovitosti bilo božansko.
IVO GREGUREVIĆ, glumac: Otišao je najveći hrvatski glumac, čovjek iskrene, široke slavonske duše koju je u potpunosti poklanjao svojoj publici i svojoj Hrvatskoj. Ostat će zauvijek moj najveći idol i neka mu je vječna slava i hvala!
 IVO ŠKRABALO, filmski povjesničar: To je prvi šok u ovoj godini koji teško doživljavam, jer s Fabijanom odlazi i dio moje mladosti. Studirali smo istodobno na Kazališnoj akademiji i družili se u studentskom kazalištu »Ivan Goran Kovačić«. Za mene je on jedan od najvećih hrvatskih glumaca kojemu sam bio suvremenikom. Dakako, kao i mnogi drugi bio sam pozitivno iznenađen da se Fabijanovo umjetničko bogatstvo nije iscrpljivalo samo u glumi, nego nas je sve ugodno izenadio kao pisac sada već legendarne drame »Sokol ga nije volio«, u kojoj je i ostvario nezoboravni lik Šime. Mogao bih mnogo govoriti o našem dragom Šovi, kako sam ga ponekad zvao, jer nas je povezivao i zajednički panonski mentalitet. Iako je otac dvoje vrlo talentiranih glumaca, specifični glumački habitus velikoga umjetnika – Fabijana Šovagovića nitko neće moći nadomjestiti.
FADIL HADŽIĆ, pisac i filmski redatelj: Usred ovoga novogodišnjeg blještavila saznali smo tužnu vijest – otišao je zauvijek jedan od sigurno najvećih glumaca hrvatskoga glumišta koji je osim u kazalištu ostvario i niz zapaženih uloga na filmu. Jedna izuzetna fizionomija i jedan vrlo inteligentan glumac koji da je imao tu priliku napravio bi u svijetu veliku filmsku karijeru. Vrlo mi je žao što smo izgubili ovog dragog prijatelja, divnog čovjeka, a treba možda i to napomenuti, izuzetno pismena čovjeka koji nam je ostavio dragocjene glumačke zapise.
EDO GALIĆ, filmski redatelj: Fabijan Šovagović bio je jedan od naših ponajboljih glumaca. Počeo sam s njim surađivati već oko 1965. kad je igrao u drami »Propali dvori« Janka Leskovara, a ta se suradnja nastavila sve do 1995. godine. Sjećam se jedne njegove velike uloge u seriji koju sam radio, a zvala se »Sam čovjek«. Bio je ne samo veliki glumac, nego i veliki čovjek i pisac.
 NADA SUBOTIĆ, glumica: Kažu da je smrt dio života, teškog. A opet stojim zatečena viješću – umro je Šova! Moj vršnjak, moj prijatelj, moj partner. Bolest ga je u naponu snage oborila i nemilice udarala godinama. Toliko smo dugo vjerovali da će ponovno zaigrati svog Đuku na našim »Jesenima«, u našoj ravnici, u našoj slobodnoj Hrvatskoj. A evo zatečeni stojimo nijemi i plačemo, a uspomene i sjećanja samo naviru... Ponosni smo što smo ga imali i hvala mu za sve. 
ANTUN VRDOLJAK, filmski redatelj: Ta dugačka bolest nas je na neki način pripremila na to. Tako je to njegovo umiranje doista bilo ono, što bi mudri ljudi rekli, da je smrt sastavni dio života. A on je živio sa smrti već dosta dugo. Kako je tiho živio, tako je tiho i otišao. Ima jedna crta njegovog karaktera koju bih mogao lako objasniti jednom njegovom željom: »Daj mi igrati najgore karaktere, najveće negativce, jer ih želim priokazati.
 U tome vidim smisao posla kojim se bavim.« Mislim da je šteta što se malo bavio literaturom, jer je imao istančani smasao za književnost, vrlo bogat jezik i dar zapažanja. Sve se nekako nadam da će se sada otkriti neki njegovi nedovršeni rukopisi, ili oni koje je iz skromnosti skrivao. Šovo, vrhunski glumac, a daleko iznad toga moralan čovjek.
</div>
</div>

<div type="part" n="2">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="5">
Zbog najavljenih kiša i zatopljenja, na Sljemenu se ne isplati raditi umjetni snijeg 
Prvi dan Nove godine na Sljemenu je osvanuo sunčan i bez vjetra. Vrijeme idealno za skijanje, sanjkanje i šetnju – jednom riječju za uživanje u snijegu i suncu. Snijeg je, s napadanih 30 centimetara, napokon prekrio skijaške staze i na Sljeme privukao skijanja željne Zagrepčane. Kolona automobila kretala se očišćenom i posipanom Sljemenskom cestom. 
– Loše parkirani automobili pri vrhu sprječavaju prolaz, pa se stvaraju nepotrebne kolone, požalili su nam se posjetitelji Sljemena, u što smo se i sami uvjerili. ZET-ova žičara u ponedjeljak nije vozila, kao ni dan ranije. Zapravo, žičara ne vozi od prošloga četvrtak zbog kvara na poštanskim kabelima, koji mora otkloniti Hrvatska pošta, ali u ZET-u još ne znaju kada će to biti. 
Na Sljemenu je prvog dana Nove godine bilo puno i gostiju i planinara koji su u njegovim domovima dočekali i proslavili dolazak 2001. godine. Na vrh su se u ponedjeljak dovezla i trojica biciklista uvjeravajući nas da za biciklizam nije važno godišnje doba. Uz ljude, uživali su i psi, valjajući se po snijegu, skačući i trčeći za vlasnicima na skijama.
Od 12 pa do 16 sati od skijaških žičara radile su vučnica na Zelenom i Bijelom spustu. Zbog još uvijek malih količina snijega, kako su nam rekli djelatnici Skijaških žičara, trosedežnica nije radila. 
– Skijaške staze smo uredili sabijanjem snijega još na Staru godinu kada je na Sljemenu skijalo 200-tinjak skijaša, rekao nam je direktor Skijaških žičara, Drago Žiljak. No, dodaje da topovi za pravljenje umjetnog snijega, iako je napadalo potrebnih 30 centimetara snijega za njihov rad, nisu u pogonu. 
– Vodu za umjetni snijeg još uvijek uzimamo iz vodovoda, što je jako skupo, kao i struja i ljudski rad bez kojih također nema umjetnog snijega, rekao nam je Žiljak. Tvrdi da se ne isplati toliko novca uložiti kada je prirodni snijeg pao na toplu zemlju natopljenu kišom, a najavljene su i nove kiše i zatopljenje. Dodaje, da sistem za snježenje još nije završen. Do sada je napravljena samo prva faza, a ove bi godine trebala završiti i druga, koja uključuje pumpnu i kompresorsku stanicu. Njima bi se, cjevovodom ispod skijaških staza, pumpala voda iz jezera pri dnu Crvenog spusta, neophodna za rad topova. Žiljak kaže, da je novac iz gradskoga proračuna u 1999. godini, namijenjen za tu fazu, potrošen za neke druge namjene, ali da će ove godine biti novca. 
Zagreb je dosad uložio u sljemenska skijališta dva milijuna maraka, a druga faza iziskuje još oko 1,5 milijuna maraka u što je uključena i nabava novih topova. Napravljen je i projekt za izgradnju nove skijaške staze i nove žičare u produžetku Zelenog spusta, za što se čeka lokacijska dozvola. Žiljak procjenjuje da bi za osposobljavanje postojećih sljemenskih žičara trebalo 20-ak snježnih topova, pa se nada da će zagrebački skijaši tek iduće godine moći računati na sigurno skijanje na Sljemenu. 
Zimska idila, međutim, neće potrajati, najavljuju meteorolozi. Već za srijedu najavljuju kišu i zatopljenje... (Gordana Petrovčić)
</div>
<div type="article" n="6">
Spektakularnim vatrometom i u dobrom raspoloženju Zagrepčani ušli u novi milenij
Više desetaka tisuća Zagrepčana je na Trgu bana Jelačića, uz program koji je za njih pripremilo Gradsko poglavarstvo u suradnji s Hrvatskim telekomom i uz spektakularni vatromet s nebodera točno u ponoć, ispratilo staru i u dobrom raspoloženju dočekalo Novu 2001. godinu i novi milenij. Za razliku od proteklih godina kada su pozornice bile i na Cvjetnom trgu i na Splavnici, ove godine postavljena je samo jedna pozornica ispred Gradske kavane.
Tijekom večeri pa sve do ranih jutarnjih sati mnoštvo je zabavljalo dvadesetak izvođača – Josip Katalenić, Zli bubnjari, Telephone Blues Band, Swingersi... Robert Mareković razveselio je prisutne Elvisovim hitovima, a Branko Požgajec pjevao je pjesme »Beatlesa« i »Stonesa«. Za žešći ritam pobrinuli su se Davor Gobac, Davorin Bogović, Hladno pivo, Pips Chips Program su vodili Mila Elegović Balić i Darko Janeš, dok su im se Rene Botorajac i Tarik Filipović pridružili oko ponoći, te u petminutnom šaljivom nastupu poželili građanima bolju budućnost.
Točno u ponoć prisutnim Zagrepčanima se obratio gradonačelnik Milan Bandić:
– Puno uspjeha, sreće, ljubavi i pogotovo mira, zaželio je građanima u Novoj godini gradonačelnik. Nakon što je gradonačelnik pustio bijelu golubicu kao simboličan znak mira, uslijedio je spektakularni vatromet, koji je kulminirao pirotehničkim slapom s Iličkog nebodera.
Svi građani koji su se tijekom večeri htjeli okrijepiti, raznovrsnu ponudu hrane i pića mogli su pronaći na desetak štandova na Splavnici. Tako su se za 10 kuna mogli osvježiti pivom, crnim ili kuhanim vinom. Oni koji su se odlučili za žestoka alkoholna pića mogli su za 5 kuna popiti konjak, kuhanu rakiju te whisky. Od bezalkoholnih pića prodavači su nudili sokove za 15, čaj za 5 te raznovrsna gazirana pića za 10 kuna. Za šampanjac je trebalo izdvojiti 30 kuna.
– S obzirom na temperature najbolje se prodavalo kuhano vino i žestice, rekao nam je prodavač Mario.
Za ogladnjele, nudile su se kobasice za 15 kuna, pogačice po 10, hot dog za 15 te hamburgeri po 20 kuna.
Ipak, najprodavanija roba te večeri su bila raznovrsna pirotehnička sredstva. Petarde su se mogle kupiti za 60 lipa po komadu, za cijeli paket od 100 komada trebalo je izdvojiti 15 kuna, a rakete su se prodavale po 65 kuna. S obzirom na donekle miran Božić, čini se da su brojni Zagrepčani odlučili nadoknaditi količinu bačenih petardi. Za ljubitelje pirotehnike ograđen je prostor oko spomenika banu Jelačiću, tako da se nitko nije mogao približiti središtu samoga trga, dok je najveća gužva bila ispred pozornice i postavljenih štandova. 
– Ovo je stvarno grozno, ne pamtim koje godine je bilo tako puno petardi, stvarno će biti čudo ako u toj masi građana netko ne bude ozlijeđen, rekla nam je umirovljenica Marija Ivić, te dodala, da svake godine Novu godinu dočekuje na Trgu bana Jelačića. Izvođači su joj bili odlični i stvarno ima ponešto za svakoga.
Većina kafića u Tkalčićevoj bila je otvorena, dok su se vlasnici kafića na Opatovini organizirati privatne tulume. 
Zabava je trajala do ranih jutarnjih sati kada su se i najuporniji Zagrepčani, nakon što su poslali mobitelima novogodišnje poruke i želje svojim najbližima i prijateljima, uputili svojim kućama. (Ana Lonjak, Željka Laslavić, Milan Koštro, Boris Jagatić)
</div>
</div>

<div type="part" n="3">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="7">
Kako je Nova godina dočekana diljem svijeta
ZAGREB, 1. siječnja
 – Širom svijeta na proslavama dočeka Nove godine sudjelovali su milijuni ljudi koji su na više ili manje originalan način obilježili ulazak u 2001. godinu.
U Parizu su tisuće bubnjara iz cijele Europe u centru Georges Pompidou »odbubnjavali« sekunde do ponoći. Unatoč kiši i hladnoći, oko pola milijuna ljudi okupilo se na aveniji Champs-Elysees da ispije čašu šampanjca, dok se nedaleki Eiffelov toranj u ponoć sav okupao u plavoj svjetlosti.
 U njemačkom glavnom gradu Berlinu, oko milijun ljudi dočekalo je novi milenij na čuvenim Brandenburškim vratima. Događaj večeri bio je spektakl nazvan »Metamorfoza«, sastavljen od igre zvuka, svjetla i vatrometa.
 Petnaest padobranaca iz SAD, Europe i Azije nekoliko sekundi prije isteka 2000. godine skočilo je s Petronas Twin Towers, dva najveća nebodera na svijetu visine preko 400 metara, i prizemljilo se na malezijsko tlo na samom početku 2001. godine. 
 Argentinska policija blokirala je promet na aveniji Corrientes kako bi stvorila prostor za novogodišnji festival tanga.
 Vlasti u Libanonu i Siriji upozorile su stanovnike da ostave oružje kod kuće jer pucnjava nije pravi način obilježavanja ulaska u novu godinu. Libanonske vlasti zabranile su pucanje u zrak na proslavama nakon završetka građanskog rata 1990. godine, ali bez uspjeha.
 U Londonu Millennium Dome doživio je, prije konačnog zatvaranja, za novogodišnji doček rijetku prigodu da bude potpuno ispunjen. Tako je ta građevina završila kontroverznu godinu u kojoj se definitivno pokazalo da izgradnja tog u svijetu najvećeg zatvorenog prostora ne može privući dovoljno znatiželjnika da bi se opravdala investicija. Hladno vrijeme i kiša utjecale su pak na otkazivanje velikih vatrometa u Liverpoolu i Londonderryu (Sj. Irska).
 Newyorški Times Square protekle noći nije imao problema u privlačenju znatiželjnika. Ralice za snijeg očistile su oko 30 cm snijega s tog prostora na kojem se za proslavu ulaska u novi milenij okupilo oko pola milijuna ljudi. Boksačka legenda Muhammad Ali pritisnuo je dugme koje je pokrenulo spuštanje velike kristalne lopte (prvi put sličan je spektakl priređen 1907.) čiji je svjetlosni bljesak u ponoć postao simbol dočeka novih godina na Times Squareu, za mnoge jednog od najprivlačnijih dočeka na svijetu.
 U Japanu, gdje je nova godina pristigla među prvima, godina zmije zamijenila je godinu zmaja. Zvona na hramovima zvonila su 108 puta simbolizirajući, prema budističkom vjerovanju, istjerivanje 108 grijehova.
 Na Filipinima bilo je doista vatreno. Od zalutalog metka smrtno je stradala jedna osoba, a više od 450 ljudi ozlijeđeno je od bačenih petardi. 
 Na najčuvenijoj plaži Rio de Janeira, Copacabani, dva i pol milijuna ljudi vibriralo je u ritmovima bubnjeva afro-brazilskog rituala macumbe. Na drugoj strani južne polutke, u Sidneyu, više od milijun Australaca i gostiju gledalo je kako se nebo rasvjetljava u divovski kaleidoskop načinjen od više od jedne tone pirotehničkog materijala.
 Moskovljani su novu godinu dočekali uz zvuke nove ruske, odnosno stare sovjetske himne, ali s novim riječima. (H)
</div>
<div type="article" n="8">
Rekordna zapljena heroina u Grčkoj
ATENA, 1. siječnja
 - Grčka je u nedjelju priopćila da je prilikom premetačine dvaju turskih turističkih autobusa zaplijenila 513 kilograma heroina. Riječ je o najvećoj zapljeni droge u povijesti. Policija je objavila da je heroin bio namijenjan Zapadnoj Europi, a procijenjena vrijednost pronađene droge veća je od 13 milijuna dolara. Uhićena su četiri vozača autobusa. Odjel za borbu protiv narkotika grčke policije ističe da je još šest osoba uhićeno u Turskoj.
 Policija je objavila da je pet dana pratila tri turska autobusa nakon što je dobila informacije od američke Agencije za suzbijanje trgovine drogom i turskih vlasti. »Prvi put imali smo tako dobru suradnju s turskim vlastima na zapljeni droge«, rekao je dužnosnik grčke policije. Heroin je bio skriven u tajnim pretincima klimauređaja u dva od tri praćena autobusa. (H)
</div>
<div type="article" n="9">
Istanbul: Osam osoba ozlijeđeno u eksploziji na glavnom trgu
ISTANBUL, 1. siječnja
 – Najmanje osam osoba ozlijeđeno je u eksploziji koja je nedugo nakon dolaska Nove godine u ponedjeljak potresla središnji istanbulski trg Taksim, priopćila je turska policija.
 Policijski dužnosnici rekli su za Reuters da je osam osoba prevezeno u obližnju bolnicu nakon eksplozije na trgu Taksim, tradicionalnom mjestu dočeka Nove godine za stanovnike glavnog grada Turske.
 Zasad nije poznat uzrok eksplozije. (H)
</div>
<div type="article" n="10">
Pet poginulih u požaru u Nizozemskoj
AMSTERDAM, 1. siječnja
 – Pet osoba je poginulo a najmanje 130 ozlijeđeno u požaru koji je zahvatio kafić u nizozemskom gradu Volendamu nedaleko Amsterdama, javila je nizozemska televizija u ponedjeljak. Požar je izbio u trokatnici u ranim jutarnjim satima, tijekom dočeka Nove godine. Nizozemska policija ranije je javila da je požar izbio u nedjelju poslijepodne. Mnogi su ozlijeđeni kad su se pokušavali spasiti od vatre skačući kroz prozore. U požarem zahvaćenoj zgradi nalaze se tri kafića, a pretpostavlja se da je u njima u vrijeme nesreće bilo najmanje 700 osoba.
 Gradonačelnik Volendama Frank Ijsselmuiden izjavio je za lokalnu radio postaju da su od pet poginulih četiri osobe umrle na mjestu nesreće a jedna osoba od ozlijeda je preminula u bolnici. Volendam je mali ribarski gradić udaljen 15 km od Amsterdama. Nizozemska novinska agencija ANP javila je da su lokalne vlasti zatražile medicinsku pomoć obližnjih gradova, a neki od ozlijeđenih prebačeni su u amsterdamsku sveučilišnu bolnicu Vrije. (H)
</div>
<div type="article" n="11">
Jeruzalem: Poginule dvije osobe, ozlijeđeno troje djece
JERUZALEM, 1. siječnja
 – Sin i snaha rabina Meira Kahanea poginuli su u nedjelju ujutro kada je u blizini naselja Ofra na Zapadnoj obali na njihov automobil otvorena vatra iz palestinskih strojnica, izvijestio je u nedjelju izraelski radio. Glasnogovornik bolnice Hadassah Ein Kerem u Jeruzalemu kazao je kako je u napadu iz automatskog oružja lakše ozlijeđeno i njihovo troje djece. Automobil kojim je obitelj Kahane putovala iz Jeruzalema prema židovskom naselju Kfar Tapuakh blizu Nablusa, nakon palestinske pucnjave survao se u provaliju. Rabina Meira Kahanea, vođu židovskog ekstremističkog pokreta, ubio je jedan Arapin 1990. u New Yorku.
 Izraelski premijer Ehud Barak za izraelski radio je kazao: »Uvjeren sam da će izraelske snage učiniti ono što je potrebno. Naši vojnici djeluju protiv odgovornih za terorizam. Moramo pružati otpor u našoj pravednoj borbi. Nas nitko neće pokoriti«. (H)
</div>
</div>

<div type="part" n="4">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="12">
Kulturni događaji godine: Judita, Hrvati i Karolinzi te Rjčnik hrvatskoga jezika
Premda su mnogi bili skloni tvrditi da je hrvatska kulturna scena siromašna i daleko u zaostatku za svjetskim kulturnim zbivanjima, anketa, koju Vjesnik već tradicionalno provodi, pokazuje da se i u ovim nelakim vremenima, ili baš zbog toga, ostvaruju veliki kulturološki projekti dostojni europske scene, snimaju zapaženi filmovi koji privlače međunarodnu pozornost, tiskaju kapitalna knjižna izdanja, obnavljaju hrvatski spomenici svjetskog značenja, a hrvatska glazbena scena u stanju je iznjedriti i operno remek-djelo.
Posljednju godinu stoljeća i tisućljeća obilježili su brojni kulturni događaji, među kojima se izdvajaju opera Judita, u kojoj je Frane Parać starom hrvatskom stihu dao suvremeno glazbeno ruho, netom otvorena izložba Hrvati i Karolinzi, koja svjedoči hrvatsko neprijeporno prisustvo u zapadnoeuropskoj civilizaciji kršćanskoga svijeta, i Rječnik hrvatskoga jezika koji je prvi rječnik hrvatskoga standarda u posljednjih stotinjak godina izrađen na načelima povijesne i suvremene lingvističke znanosti o posebnosti hrvatskoga jezika utemeljenoga na novoštokavštini i trodjelnome leksičkom korpusu. Ta su tri događaja ravnopravno ponijela laskav naziv kulturnoga događaja godine, iako oni po svome značenju nadmašuju tu posljednju godinu drugoga milenija, ostajući zalogom hrvatske duhovnosti i za nova vremena. Možda je upravo suvremeni fin de siécle u težnji za sumiranjem učinjenog i potrazi za novim poticajima odredio heterogenost polazišta u procjenjivanju onoga kulturnoga događaja koji bi ne samo obilježio godinu nego i svojom kakvoćom obgrlio proteklo stoljeće, jer i Judita i Karolinzi i Rječnik uvažavajući duhovnu baštinu, koja je obilježila hrvatski identitet, otvaraju nove koncepcijski različite putove hrvatske duhovnosti.
 No, u rogu obilja koje je ponudila 2000., ne manje važnima su i krupni nacionalni leksikografski pothvati kakvi su Leksikon hrvatskih pisaca, koji je popunio prazninu u katalogiziranju hrvatske znanosti o književnosti i sabirući sve njene domete od najstarijih perioda, pa sve do naše suvremenosti. Tu valja spomenuti i drugi svezak Hrvatske enciklopedije te treći svezak Osmojezičnoga enciklopedijskoga rječnika te objavljivanje Sabranih djela Miroslava Kreleže, pisca koji je gigantskom snagom svoga intelekta natkrilio čitavo stoljeće. A sa tri i pol stoljeća zakašnjenja pred nama se našao još jedan kapitalac – prvi hrvatski Kašićev prijevod Biblije. U godini promjena, koja je donijela nove kriterije u kulturnom miljeu, stasao je i novi naraštaj hrvatskih prozaika nametnuvši drukčije vrednovanje i književnosti i pisca kao njena tvorca.
 A Stoljeće promjena, kako govori izložba u Hrvatskome povijesnom muzeju, dojmljivo je predočilo burna društvena i politička previranja na trusnom hrvatskom tlu, što se dakako odrazilo i u kulturi. Hrvatska zemlja podrhtavala je i u Domovinskome ratu kada je raketirana i šibenska Katedrala koja je, nakon obnove njezine kupole, na samom izmaku godine uvrštena na prestižnu UNESCO-vu listu svjetske baštine. Obnovljena je i biskupska palača porečke Eufrazijane, svjetski unikatni primjer ranokršćanske arhitekture. Kročeći u korak s europskim zbivanjima ostvaren je i projekt Historicizam u Hrvatskoj, potvrđujući još jednom pripadnost srednjoeuropskom kulturnom krugu. To je dokazao i Vinko Brešan svojim filmom Maršal osvojivši nagrade i simpatije zahtjevnog svjetskog auditorija. Iz toga svijeta u hrvatsku je metropolu stigao maestro Frank Shipway da bi preuzeo čelno mjesto u Zagrebačkoj filharmoniji, očito dostojnoj europskog ugleda. Sve to svjedoči o znatnim potencijalima hrvatske duhovne scene koja ima časnu popudbinu za novi milenij.
Branka Džebić i Vesna Kusin
</div>
<div type="article" n="13">
Tradicionalna vjesnikova anketa
Već više od desetljeća Vjesnik na kraju svake godine provodi anketu pokušavajući odgovoriti na pitanje koji je najznačajniji kulturni događaj obilježio proteklu godinu. Šezdesetak uglednika hrvatske javne scene i ovom je prilikom ocjenjivalo ovogodišnju kulturnu produkciju. Iako su ispitanici u svojim odgovorima ponudili više značajnih događaja, u anketi su pri određivanju vodećih uzimani u obzir oni koji su stavljani na prvo mjesto.
Svih proteklih godina, osim 1998. kada su slavodobitni naslov podijelili novi postav Moderne galerije u Zagrebu i knjiga Radoslava Katičića »Litterarum studia«, izabiran je po jedan događaj. Tako su primjerice posljednjih godina izabrani film Kako je počeo rat na mom otoku Vinka i Ive Brešana (1996.), izložba Bidermajer (1997.) a prošle je godine to bila vatikanska izložba Hrvati: kršćanstvo, kultura, umjetnost.
Ova godina na kraju stoljeća i tisućljeća svojevrsni je presedan jer su primat ponijela čak tri događaja: Judita, Hrvati i Karolinzi i Rječnik hrvatskoga jezika. Da su kojim slučajem, što nikada nije bio običaj, brojani svi glasovi koje je pojedinom događaju donosilo njihovo spominjanje među najznačajnijima, bez obzira na rangiranje, moglo se dogoditi da se u najužoj konkurenciji nađu još i film Maršal, šibenska Katedrala kao i Leksikon hrvatskih pisaca.
</div>
<div type="article" n="14">
Održali smo cijeli kulturni sustav
Filmski festival u Puli dosad najbolji / U književnosti se pojavila sjajna nova generacija pisaca / Realiziran je kompleks Eufrazijeve bazilike u Poreču na najvišim svjetskim standardima / Najuzbudljiviji kulturni događaj godine je Božićni koncert Zagrebačke filharmonije u Vukovaru pod ravnanjem maestra Shipwaya
ANTUN VUJIĆ, ministar kulture:– Dopustite najprije malo birokratski, kad već govorim u ime jednog upravnog mehanizma: osim više proračunskih sredstava, kultura je ove godine prvi put u njenoj domaćoj povijesti dobila porezne zakone koji garantiraju pun iznos olakšica za sponzorstva i donacije, što zajedno s novim načinom odlučivanja koji je pred vratima – kulturnim vijećima – zaokružuje njen strukturalno nov položaj u hrvatskome društvu, ne samo na tragu, nego i preko rubova najboljih kulturnih zakonodavstava u Europi. 
Dakako, teško mi je izdvajati jedne kulturne događaje na račun drugih, pa bih naznačio barem neke novine. 
Filmski festival u Puli demantirao je uobičajene katastrofičare budući da je bio jedan od najboljih ikad održanih, te je vratio i publiku u Arenu, a gotovo četiri filma mogu konkurirati za najbolje na bilo kojem festivalu u svijetu. 
U književnosti pojavila se nova sjajna generacija pisaca, a i hrvatski nastup na Frankfurtskom sajmu razlikovao se od dosadašnjih i po izdavačkom zajedništvu i po suvremenom načinu prezentiranja hrvatske literature upravo kao suvremene literature. 
Na području zaštite spomenika kulture, gdje crveni krovovi Ministarstva kulture podsjećaju na dječju priču o grofu Karabasu, realiziran je kompleks Eufrazijeve bazilike u Poreču na najvišim svjetskim (recimo i Matejčićevim) standardima, da spomenem samo jedan od brojnih velikih projekata u toku. 
U glazbeno-scenskom životu, uz ostalo, imali smo i praizvedbu prve suvremene hrvatske opere – Paraćeve Judite. Volio bih napomenuti da usprkos besparici nacionalna kazališta odolijevaju, a to da se usprkos svemu u zagrebačkom HNK može uspješno izvesti Labuđe jezero – pravi je kulturni pothvat. 
Niz hrvatskih režisera postavilo je atraktivne kazališne predstave u vrlo suvremenom iskazu, s međunarodnim referencijama, od Ivice Boban i Magellija (kojega svečano uvrštavam u hrvatske ili barem italo-hrvatske režisere) do Saše Broz (neka mi oproste drugi nepravedno nespomenuti). 
Imali smo i niz velikih izložbi, od Historicizma u Hrvatskoj, Bukovca u Pragu, Rogine i Penezića na Venecijanskom bijenalu, Murtića u Zagrebu i Trstu i drugih do Karolinga u Splitu ili intrigantne izložbe u Hrvatskom povijesnom muzeju Stoljeće promjena; posebno bih izdvojio Vučedolski Orion u Vukovarskom muzeju – Durmanovu izložbu koja transcendira i arheologiju i astronomiju, te je nešto treće, možda i sama umjetnost, možda i literatura.
Možda kao ministar kulture i nemam pravo na preferencije: nadam se ipak da se može reći da smo održali cijeli kulturni sustav koliko je bilo do nas, od međunarodnih konferencija, velikih i malih festivala, do podrške malim projektima, kulturnim grupama i pojedincima, te da smo sve činili transparentno – vidljivo i na Internetu i na stranicama našega »Kulturnog razvitka«. 
Izdvojio bih ipak još i nešto osobno – Božićni koncert u Vukovaru, sa Zagrebačkom filharmonijom i maestrom Shipwayom, za mene najuzbudljiviji kulturni događaj, ili kulturni trenutak godine, kada kultura postaje i snaga koja okuplja, plemenito daje i otvorena srca i zahvalno prima.
</div>
<div type="article" n="15">
Vrhunski ostvaraji hrvatske kulture
Kako kulturnu scenu u Hrvatskoj u 2000. godini procjenjuju negdašnji ministri kulture? / Vlatko Pavletić i Božo Biškupić kao događaj godine ističu Rječnik hrvatskoga jezika / Vesna Jurkić-Girardi na prvo mjesto stavlja upis šibenske Katedrale u UNESCO-vu listu svjetske baštine / Zlatko Vitez opredjeljuje se za proboj hrvatskoga filma u svijet zahvaljujući Brešanovu »Maršalu« 
VLATKO PAVLETIĆ, ministar prosvjete, kulture, športa i tehničke kulture od 1990. do 1992. godine: Držim da je prošle godine u kulturi bilo dovoljno događaja da se o njima afirmativno piše i govori, ipak čini mi se da jedan zavređuje posebnu pozornost. To je objavljivanje Rječnika hrvatskoga jezika, za što zasluga pripada Leksikografskom zavodu »Miroslav Krleža« i Školskoj knjizi. Prošla je godina bila samo nastavak nekoliko plodnih godina za književnost, i to je razlog više da se argumentirano i studiozno prouči cijelo ovo razdoblje i tako demantira one zloguke kritičarske glasove o zamiranju vrhunskih ostvarenja, poglavito u hrvatskoj prozi.
VESNA GIRARDI-JURKIĆ, ministrica kulture, prosvjete i športa od 1992. do 1994. godine: Glavnim ili najznačajnijim kulturnim događajem za Republiku Hrvatsku u toku 2000. smatram uvrštenja Katedrale sv. Jakova i starogradske jezgre Šibenika na listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a. Slijedom spomenika na listi svjetske baštine iz Hrvatske smatram da je rekonstrukcija aule Eufrazijevog kompleksa iz Poreča i stavljanje u funkciju istoga također jedan od prvorazrednih događaja u Hrvatskoj. Iz izložbenog repertoara posebno ističem izložbu Hrvati i Karolinzi i Historicizam, a kao promotivne izložbene projekte hrvatske kulture u inozemstvu: Čarobnu Istru u Lisabonu, Berlinu, Hannoveru i UESCO-u (s katalogom prevedenim na pet jezika), izložbu Vlaho Bukovac u Pragu te komplementaran paviljon Hrvatske kulture na Expou. Također pozdravljam otvaranje Arheološkog muzeja u Splitu, a smatram da je za obogaćivanje fundusa arheološke kulturne baštine posebno značajan jedinstven i jedini zlatni nalaz ženskog rimskog nakita iz antičke grobnice u Medulinu. Vezano uz to je i obogaćivanje znanstvene spoznaje stanovnika Vučedola o prvom europskom kalendaru – izložba Orion u Vukovaru. Na planu izdavaštva, posebno ističem prijevod Kašićeve Biblije, Hrvatski leksikon i Rječnik hrvatskog jezika. Glazbeno stvaralaštvo je nakon dugog vremena zablistalo vrhunskom operom Judita.
 ZLATKO VITEZ, ministar kulture od 1994. do 1996. godine: Prvo bih pohvalio ministra kulture jer ne samo ja nego mnogi kulturnjaci zadovoljni smo radom aktualnog ministra Antuna Vujića. Osobno znam koliko je to težak i nezahvalan posao, pa sam tim zadovoljniji njegovim rezultatima. Zadovoljstvo je istaknuti proboj hrvatskoga filma u svijet, koji je, posebno zahvaljujući Brešanovu Maršalu, izazvao veliko zanimanje na raznim stranama svijeta. U svijetu kazališta istaknuo bih uloge Gorana Grgića kao Hamleta, Predraga Vušovića kao Pometa i Dragana Despota kao Hasanage te Helene Buljan u ulozi kraljice. Vrijedan jubilej 50 godina postojanja proslavila je zagrebačka Komedija, i treba pohvaliti njihovu predstavu Isus Krist Super Star te nesebičnu aktivnost Vlade Štefančića u tome teatru. Hrvatska opera obilježila je također prošle godine velike datume, a pažnje vrijedna je praizvedba Judite Frane Paraća u Splitu. Od izložbi treba naglasiti izlaganje Dimitrija Popovića u Rimu te uzložbe Hame Čavrka u Muzejskom prostoru i Kuzme Kovačića u Forumu. U izdavalaštvu bez sumnje je najveći kulturni događaj bilo ponovno izdavanje Sabranih djela Miroslava Krleže u nakladi Matice hrvatske.
BOŽO BIŠKUPIĆ, ministar kulture od 1996. do početka 2000. godine: U sveukupnosti kulturnih događanja u 2000. godini nije jednostavno izdvojiti tek jedan događaj s obzirom na bogatstvo kulturnih programa, njihovo značenje i brojnost.
Pozitivan trend u hrvatskom izdavaštvu okrunjen je izlaskom iznimno vrijednog djela i kapitalnoga projekta Riječnika hrvatskoga jezika u izdanju Leksikografskog zavoda »Miroslav Krleža« i Školske knjige.
 Poštujući razgranatost i vrijednost na svim područjima kulture, za muzejsku djelatnost smatram osobito važnim za međunarodnu afirmaciju hrvatske kulture izložbe: Hrvatska narodna kultura održana u Povijesnom muzeju u Budimpešti na početku godine, kojom se dostojno i na primjeren način predstavila materijalna ruralna kultura Hrvatske, kao i izložbu Hrvati i Karolinzi otvorenu na kraju godine u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Izložba Hrvati i Karolinzi kao segment velikoga europskog projekta svojim povijesnim značenjem, sadržajnim kontekstom, vrijednošću i cjelovitošću izložaka autentično predstavlja hrvatski prostor s jasnom slikom pripadnosti zapadnoeuropskoj civilizacijskoj misli. Od suvremenih projekata izložbene djelatnosti izdvajam kao iznimni likovni događaj, izložbu Branko Ružić i suvremenici, održanu u Klovićevim dvorima u Zagrebu. Upis šibenske Katedrale sv. Jakova na UNESCO-ovu listu svjetske baštine, dovršetak radova u katedralnom sklopu Eufrazijeve bazilike u Poreču, zahvati na trogirskoj i raspskoj katedrali sjajni su uspjesi službe spomeničke obnove i zaštite.
Posve iznimno odjeknula je u glazbeno-scenskoj djelatnosti praizvedba suvremene domaće opere Judita Frane Paraća u režiji Petra Selema, koju je publika i struka s ushitom prihvatila. Gostovanje Hrvatskog narodnog kazališta iz Zagreba s operom Nikola Šubić Zrinski u Budimpešti, drama Hasanaga Tomislava Bakarića, u režiji Marina Carića, u HNK u Zagrebu i Histrionska predstava Hamlet, u režiji Zlatka Viteza, obilježili su kazališni život.
Film Maršal mladog redatelja Vinka Brešana i njegov uspjeh u inozemstvu potvrđuje vrijednost ulaganja u hrvatsku kinematografiju. Treba se prisjetiti i nastupa Hrvatske na Svjetskoj izložbi EXPO 2000 u Hannoveru na kojoj je hrvatski paviljon dobio brojne pohvale i visoke ocjene, kao i uspjeha redatelja Kreše Dolenčića u Šangaju.
</div>
</div>

<div type="part" n="5">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="16">
Ivanišević će završiti karijeru, a nogometaši izboriti nastup na Svjetskom prvenstvu
ZAGREB, 1. siječnja
 – Vjesnikova sportska rubrika poigrala se malo s izgledima naših sportskih perjanica u novoj godini. Ostvari li se smjela, ali i realna, Vjesnikova prognoza, i 2001. godina trebala bi biti podjednako uspješna kao i prethodna, i u njoj bi afirmaciju trebali nastaviti individualci koji su hrvatskimm sportom dominirali i u 2000. godini. Ali, nova bi godina trebala biti i godina vraćanja vjere u naše loptačke sportove čijim smo se uspjesima ponosili prethodno desetljeće. U novoj bi se godini mogli radovati skijaškim i plivačkim medaljama, nastavku afirmacije nekolicine mladih atletičarki, uspješnom povratku nekih sportaša i sportova, ali neki bi mogli objaviti i kraj sportske karijere. 
Atletika – dva nastupa u finalu SP 
Neke su se stvari posljednjih mjeseci u hrvatskoj atletici ipak pomaknule nabolje. Potvrda toga bi trebala doći i na Svjetskom atletskom prvenstvu u kanadskom Edmontonu. Na najvećem sportskom događaju godine hrvatski atletičari, vjerujemo, neće biti tek turisti i statistička činjenica. To, naravno, ne znači da od hrvatskih atletičara i atletičarki treba očekivati odličja, usprkos sydneyjskoj izjavi Ivane Brkljačić kao će ju u Edmontonu njezine suparnice zapamtiti. Puno je bitnije da se pozitivno ozračje stvoreno oko hrvatske atletike upravo zaslugom Ivane Brkljačić i Blanke Vlašić, održi i nakon Edmontona.
Za to će, međutim, trebati napraviti puno više nego li na svjetskoj smotri u Sevilli 1999. godine, kada nitko od hrvatskih predstavnika nije otišao dalje od jutarnjih kvalifikacija. Ovoga puta, međutim, kandidata za to ima puno više nego u Sevilli, a njihova smo imena spominjali i uoči Olimpijskih igara u Sydneyju. Riječ je o bacačkojm tercetu Brkljačić-Haklits-Ercegovac, te visašici Blanki Vlašić. I očekivanja su identična onima uoči odlaska u Sydney: svaki ulazak u finale za hrvatsku bi atletiku u ovom trenutku bio ravan medalji. Ivani Brkljačić je to uspjelo već na Olimpijskim igrama, bilo bi sjajno da joj se u Edmontonu pridruži još netko od spomenutih. Ukoliko ostali hrvatski atletičari upravo na Svjetskom prvenstvu ostvare svoje najbolje rezultate i to će biti sasvim zadovoljavajući rezultat. 
NAŠA PROGNOZA: Dva nastupa u finalu, te još dva plasmana do 15. mjesta. 
Košarka – polufinale EP realni san 
Vakuum, koji se uvukao u hrvatsku reprezentativnu košarku još prije četiri godine, na Olimpijskim igrama u Atlanti, polako iščezava. Uvjerljivi nastupi hrvatskih košarkaša u kvalifikacijama za ovogodišnje Europsko prvenstvo u Turskoj, prvo mjesto u skupini sa svih osam pobjeda i, jasno, siguran plasman na samom EP, definitivno pokazuju kako kriza pripada prošlosti.
 Istina, suparnici hrvatske reprezentacije u A kvalifikacijskoj skupini – Engleska, Švicarska, Latvija, Slovačka i Mađarska – nisu selekcije sa suviše visokim rejtingom u euroskoj košarci. No, ovaj detalj nikako ne umanjuje sjajne igre i rezultate naše reprezentacije u kvalifikacijskom ciklusu. Ipak, iz ovih kvalifikacija teško je spoznati pravu snagu hrvatske reprezentacije u europskim razmjerima, i to upravo iz razloga što suparnici nemaju adekvatnu kvalititivnu razinu. Mjesto koje hrvatskoj reprezentativnoj košarci trenutačno pripada u Europi saznat ćemo tek nakon dvoboja s vodećim europskim selekcijama. Upravo je zato teško prognozirati domete hrtvatske reprezentacije na samom EP.
 Do kraja kvalifikacija ostala su još dva kola. Prvi nastup naši će košarkaši imati 24. siječnja, kada dočekuju Engleze, a kvalifikacije će zaključiti tri dana kasnije utakmicom protiv Latvije u gostima.
NAŠA PROGNOZA: Plasman u četvrtfinale Europskog prvenstva doima se kao imperativ, a polufinale kao realan san.
Nogomet – Hrvatska će izborit SP 
 Prošla nogometna godina pamtiti će se po sedam utakmica sve prorijeđenijih »vatrenih« i samo jednoj pobjedi u prijateljskom dvoboju u Beču protiv Austrije. S naglaskom da su u dvije najvažnije utakmice, one kvalifikacijske za SP, protiv Belgije i Škotske, odigrali neodlučeno, čime si nisu bitnije ugrozili izglede za put u Japan i Koreju. U daljnjem raspletu naše kvalifikacijske skupine očekuje se da bi do kraja godine Jozićevi izabranici trebali osvojiti sveukupno 18 bodova, te da to bude dovoljno za konačni cilj – nastup na SP. 
Prošla nam je godina podarila i ostavku Miroslava Blaževića na mjestu prvog čovjeka reprezentacije. Poslije šest i pol godina stolovanja na toj poziciji, Blažević je rekao zbogom društvu koja ga je deklarativno podržavalo, a u biti guralo pod vodu. Dovoljno da najuspešniji hrvatski nogometni trener svih vremena učini ono što bi u današnjem trenutku bezobzirnosti i izostanka obraza malotko napravio. 
Neočekivanom Blaževićevom ostavkom ostale su i nedoumice glede momčadi i sustava igre hrvatske reprezentacije. Kao da je nakon Francuske i 3. mjesta na SP, i pritom sve očitije smjene generacija, ostalo mnogo razbacanih partitura u Blaževićevoj nedovršenoj simfoniji, u kojoj je, u sedam prošlogodišnjih utakmica, reprezentativnom vrstom prodefiliralo 29 igrača. Na još uvijek podosta samozatajnom Blaževićemo najsljedniku Mirku Joziću sad je delikatan zadatak da te nedorečenosti posloži, a da pritom drastično ne naruši neke običaje i navike. Neke naznake, međutim, idu u pravcu iznenađenja, iako Jozić poručuje kako baš i nema vremena za neke nove bitnije zahvate u igri i koncepciji.
Kad govori o nedostatku vremena izbornik je u pravu, jer već 24. ožujka najvjerojatnije u Osijeku protiv Latvije na rasporedu je prvi od onih ogleda u nizu (po dva put s Latvijom i San Marinom), u kojima se pod obavezno mora pobijediti. A kad je sređeno sve što se srediti mora, onda je bitno u cjelokupnj računici 1. rujna u Glasgowu sa Škotima odigrati najmanje neodlučeno, a da onda ima smisla onaj završni susret odluke 6. listopada u Zagrebu protiv Belgije.
NAŠA PROGNOZA: Hrvatska će se plasirati na nogometno SP 2.002. godine. 
Odbojka – novo europsko srebro za djevojke 
Hrvatske odbojkašice u 2000. su četvrti put zaredom u našoj najmjerodavnijoj sportskoj anketi, u izboru »Sportskih novosti«, proglašene hrvatskim ženskim sastavom godine. Najviše zasluga za novo priznanje ima njihov odličan nastup na Olimpijskim igrama, na kojima se osvojile 7. mjesto. Cilj naših djevojaka u ovoj godine je uspješno apsolvirati kvalifikacije za SP, te zapažen nastup na Europskom prvenstvu u Bugarskoj, gdje će braniti srebro osvojeno 1999. u Rimu. 
Obzirom da će predvodnice naše reprezentacije i dalje biti ponajbolje svjetske odbojkašice Barbara Jelić i Nataša Leto, uz nekolicinu mlađih, stasalih uz njih, a koje su već osjetile čari velikih natejcanja, Hrvatska će i dalje igrati jednu od glavnih uloga u europskoj reprezentativnoj odbojci.
Muška odbojkaška reprezentacija kotira mnogo slabije od ženske, i možda uopće neće biti ni u prilici zaigrati na EP. Naime, našim odbojkašima trebaju još dvije domaće pobjede (Finska i Mađarska) te još ispunjenje nekih drugih uvjeta ne bi lise plasirali u završnicu kontinentalnog prvenstva. Također, na ljeto ih u Sevilli očekuju kvalifikacije za SP, gdje u skupini sa Danskom i Austrijom imaju izgleda izboriti nastup na svjetskoj završnoj smorti. 
NAŠA PROGNOZA: Srebro ženske reprezentacije na EP (Rusija je prejaka za sve) i izboren nastup na SP. Odbojkaši imaju 20 posto izgleda da se plasiraju na EP i 80 posto da izbore nastup na SP. 
Plivanje – Dvije medalje i pet finala na SP 
U kakvom će sastavu hrvatska plivačka reprezentacija otići na Svjetsko prvenstvo u Fukuoku? Nadajmo se u kompletnom, tj. najjačem mogućem jer u tom slučaju bi iz Japana mogle dolaziti odlične, pa i senzacionalne vijesti. Zasada je za hrvatsko plivanje odlična vijest već to što će u Fukuoki na programu biti sprinterske discipline (50 metara) u svim tehnikama plivanja. Što to znaći za naše leđaše, te za oporavljenog i spremnog Miloša Miloševića na 50 metara leptirovim načinom, ne treba ni govoriti.
Svjetsko prvenstvo u plivanju je jedno od natjecanja koje je zanimljivo čak i ako nije »garnirano«navijačkim porivima, no sasvim smo sigurni da će hrvatski gledatelji imati u Fukuoki puno prilika za navijanje, u polufinalima i finalima! Ovu tvrdnju je vrlo lako argumentirati imenima koja u svjetskom plivanju imaju i-te-kako veliku težinu: Kožulj, Strahija i Mašković u leđnom plivanju, Milošević u leptiru, Draganja u slobodnom stilu, štafeta 4x100 mješovito... Uz sav potreban oprez i nužnu ogradu, teško je ne biti optimist. Ako je mjesta u polufinalnim i finalnim utrkama bilo na najjaćem plivačkom natjecanju u povijesti, onom u Sydneyju, biti će ga za hrvatsko plivanje, sasvim sigurno, i u Fukuoki, gdje će nastupiti još bolja i zrelija reprezentacija. I kompletnija naravno. Miloš Milošević, primjerice, najavljuje »još nešto veliko«prije kraja karijere...
NAŠA PROGNOZA: Dvije medalje (Kožulj, Milošević), te još pet finalnih nastupa. 
Rukomet – poraz u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 
Izuzevši rukometaša Metkovića, koji su osvojili Kup EHF-a (rukometni pandan Kupu UEFA), hrvatski je rukomet prošle godine bio obojan tamnim tonovima. Olimpijski pobjednici iz Atlante nisu ni došli u priliku na parketu Sydneya braniti zlato. Na domaćem parketu u Zagrebu hrvatski rukometaši nisu uspjeli izboriti ni 5. poziciju (bili su šesti) koja bi ih lansirala među olimpijske sudionike. Već na početku nove godine našu rukometnu reprezentaciju očekuje veliko iskušenje nastupa na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Prije godinu i pol u Egiptu, na posljednjem SP, naši rukometaši ispali su u osmini finala, pa će gledano iz te perspektive i korak više u Francuskoj, dakle nastup u četvrtfinalu, biti evidentan napredak. 
Ženski rukomet potpuno je potonuo, i klupski i reprezentativni. Naše djevojke neće igrati na SP ove godine, krenut će tek u kvalifikacije za kontinentalno prvenstvo. No, kako gore od trenutnog gotovo da i ne može biti, obzirom i na hrvatsku rukometnu tradiciju i školu i stručni kadar i igrački potencijal i infrastrukturu, očekujemo da se ženski rukomet u cijelini podigne. 
NAŠA PROGNOZA: Muška reprezentacija: poraz u četvrtfinalu SP. RK Zagreb: poraz od Barcelone u četvrtfinalu Lige prvaka. RK Metković: finale Kupa EHF. i RK Podravka: četvrtfinale Kupa EHF.
Skijanje – Janici svjetsko zlato u slalomu 
Početak veljače donosi Janici Kostelić jedno sasvim novo skijaško iskušenje. Kao vodeća slalomašica u Svjetskom kupu i jedna od najboljih skijašica svijeta dočekuje Svjetsko porvenstvo u St. Antonu. Očekivanja hrvatske javnosti biti će, svakako, nerealno velika, a o tome je li netko svjetski prvak ili ne odlučuje samo jedna utrka, odnosno dvije vožnje. Istina, u posljednjih četrnaest slalomskih vožnji u kojima je Janica nastupala bila je najbolja u čak dvanaest, no upravo se na skijaškim svjetskim prvenstvima događalo da pobjedničke nizove istinskih skijaških veličina prekine »nekakva« Amerikanka ili Australka. Bilo kako bilo, Janica Kostelić će u St. Antonu biti apsolutno najveća favoritkinja slaloma.
Zbog slaloma, ali ne samo zbog toga Janica ima velike izglede i u kombinaciji (osma je u kombinaciji bila još na OI u Naganu 1998. godine, dok je prvu pobjedu u Svjetskom kupu ostvarila upravo u kombinaciji, u St. Antonu), dok njezini posljednji nastupi u veleslalomu pokazuju da je i u toj disciplini među najboljima na svijetu. Svoju priliku za približavanje svjetskom vrhu na Svjetskom prvenstvu će tražiti i Ivica Kostelić, čiji bismo plasman među 20 najboljih u slalomu svakao smatrali zapaženim rezultatom.
NAŠA PROGNOZA (Janica Kostelić): Medalja u slalomu i plasmani među deset najboljih u veleslalomu i kombinaciji. 
Stolni tenis – Boroš i Primorac protiv »kineskog zida« 
Svjetsko prvenstvo u stolnom tenisu je, svakako, jedno od natjecanja koja ćemo u 2001. godini pratiti s posebnim zanimanjem. Razlog tomu je taj što u »pingiću«, kao u malo kojem sportu, imamo dva izrazito jaka aduta – Zorana Primorca i Tamaru Boroš. Vjerojatno će mnogi na ovakvu konstataciju sumnjičavo zavrtjeti glavom prisjećajući se Olimpijskih igara u Sydneyju, no njihov »kiks«na samom startu olimpijskog turnira zapravo je glavni argument onima koji su uoči Osake optimisti. Jer, kažu, teško se može dogoditi da ponovno oboje završe natjecanje u tako ranoj fazi.
S time bi se, vjerojatno, složili i navijači ponajboljeg svjetskog stolnotenisača, Vladimira Samsonova, koji je na čak tri posljednja velika natjecanja (Svjetsko prvenstvo u Eindhovenu, Europsko prvenstvo u Bremenu, Olimpijske igre u Sydneyju) eliminiran puno prije završnih mečeva. U svakom slučaju, odlični nastupi na posljednjm turnirinma, kao i visoke pozicije na svjetskim ljestvicama ističu Primorca i Boroš kao kandidate čak i za odličja. Tamari Boroš će na putu prema završnici na putu stajati čak desetak kineskih igračica, dok će Zoranu Primorcu, kao i mnogo puta dosad, najveći protivnik biti upravo on sam. S Kinezima je ionako uvijek lakše izlazio na kraj. I odlična ženska reprezentacija mogla bi u Osaki igrati značajnu ulogu i tražiti mjesto među desetak najboljih ženskih vrsti, baš kao i ženski par Boroš-Aganović.
NAŠA PROGNOZA: Dva polufinala (Primorac i Boroš) i jedno četvrtfinale (ženska reprezentacija).
Tenis – Povratak Majoli, kraj za Ivaniševića 
Iako je novu godinu započela porazom u 1. kolu na »zlatnoj obali« Australije, Iva Majoli koja u novi milenij ulazi kao 62. na svjetskoj ljestvici tenisačica, odlučna je da potraži putove prema negdašnjoj uspješnosti. Hoće li na svom putu imati dovoljno volje, motiva, discipline, snage, zdravlja i sreće? Djevojka koja je sa nepunih 20 godina potvrdila svoj iznimni talent osvajanjem jednog od četiri najveća turnira na svijetu, pariški Roland Garros, dovoljno je mlada da sa 23 godine pokuša ponovni proboj prma svjetlima pozornice. Ne estradne, kojoj se posvetila, malo svojom a malo medijskom zaslugom, nego turnirske pozornice. Teniski stručnjaci smatraju da Iva više nikada neće pobijediti sestre Williams, Martinu Hingis ili Lindsay Davenport, koje su u vrijeme Ivina zafrkavanja otišle u svakom smislu predaleko naprijed, te da više nikada neće biti među prvih 10 igračica na svijetu. Može li Iva prihvatiti izazov neoptimističnih prognoza? 
Goran Ivanišević pobjedio je u izboru engleskog »Sunday Timesa« za najgori sportski potez u 2000. godine. Na to »prestižno« mjesto pogurnuo ga je gubitak samokontrole na turniru u Brightonu, gdje je slomio tri reketa, pa je ostavši bez »sredstava za rad« bio primoram predati dvoboj. Dvije tisuću godinu završio je na nikad slabijem mjestu u posljednjih deset godina, kao 129. igrač svijeta, pa će tako morati i u kvalifikacije prvog Grand Slam turnira »Australian Opena«. Nije mu pomogla suradnja s trenerom Nikolom Pilićem, pa je u završnici 2000. godine prekinuo s njime »brak«, izrazivši želju da bude sam, iako je teško vjerovati da Ivanišević sam sebi može pomoći. Čini se da se naš najveći tenisač posljednjeg desetljeća, vrlo vjerojatno i svih vremena, polako miri sa spoznajom da njegova igračka karijera ide svome kraju. Neće biti ni neočekivao ni čudno ako Ivanišević ove godine kaže već više puta najavljivano zbogom profesionalnim turnirima.
 Ivan Ljubičić, 91. igrač svijeta, zaobiđu li ga ozljede, sasvim će sigurno još napradovati igrački i rezutatski u ovoj godini, a isto vrijedi i za Marija Ančića, kojem tek predstoji veliki uzlet, i ne bi bilo čudno da ove godine popravi soj plasman na svjetskoj ljestvici za 300 do 350 mjesta i sa 500. se pozicije spusti među 150 najboljih na svijetu. Nenametljiva Silvija Talaja godinu je završila kao 30. tenisačica svijeta, i iako svi govore kako će biti dobro ako u 2001. zadrži tu poziciju, Talaja je tenisačica kontinuiteta, i moguće je da, kao i do sada, na svoj način tiho, zakorači nekoliko stepenica više.
NAŠA PROGNOZA: Iva Majoli 2001. završit će oko 30. mjesta svjetske ljestvice, baš kao i Silvija Talaja, Ivan Ljubičić oko 50., a Goran Ivanišević ne odustane li od tenisa, opet će biti ispod 100. mjesta, ali dovoljno daleko od vrha da bude frustriran. Davis kup reprezetacija neće uspjeti u kvalifikacijama za Svjetsku skupini, dakle neće se plasirati među 16 najjačih reprezentacija na svijetu, dok će Fed kup reprezentacija ostati u Svjetskoj skupini.
Vaterpolo – medalje postaju imperativ 
Hrvatska vaterpolska reprezentacija u 2001. godini imat će dva velika ispita – Europsko prvenstvo u Mađarskoj (svibanj) i Svjetsko prvenstvo u Japanu (rujan). Nakon slabog plasmana na Olimpijskim igrama u Sydneyu (7. mjesto) izbornik Neven Kovačević i njegovi vaterpolisti pokušat će vratiti povjerenje naše sportske javnosti upravo na spomenutim priredbama u Mađarskoj i Japanu. Međutim, koliko će u tome uspjeti uistinu je teško prognozirati, a nije lako pritom ni biti isuviše optimističan. 
Očekivali smo od naših vaterpolista barem borbu za medalje u Sydneyu, dakle, plasman do polufinalnih utakmica. Ali, unatoč dobrim igrama u skupini naša je reprezentacija zakazala u presudnoj utakmici, onoj protiv Španjolske... Najviše nas je pritom ražalostilo što su nakon poraza izbornik Kovačević i stručni stožer reprezentacije alibi potražili negdje sa strane, a ne među sebi samima. Pričalo se o neobjektivnosti sudaca u dotičnoj utakmici, žalilo se na bolest igrača, krivnja prebacivala liječnicima i ostalima zbog neizvršenog cijepljenja... Tek nekoliko mjeseci kasnije u izvještaju izbornika Kovačevića Skupštini Hrvatskog vaterpolskog saveza priznato je da su pogreške bile posve druge prirode. Priznavajući dio krivice izbornik Kovačević možda si je produžio život na izborničkoj klupi, no ukoliko se na natjecanjima, poput predstojećeg EP i SP, ne napravi ništa, zacijelo će hrvatski vaterpolo doći u krizu iz koje će se teško izvući. Takav zaključak namećemo stoga što je naš vaterpolo, kao sport koji posve ovisi o rezultatima reprezentacije, u specifičnoj situaciji. Ako se ne osvoji medalja zanimanje javnosti i sponzora pada, a klubovi bez financijske podrške brže-bolje rasprodaju svoje igrače i onda imamo situaciju takvu kakvu imamo u našoj ligi. Naime, našu ligu ove godine napustilo je čak 28 igrača. Da je, kojim slučajem, osvojena medalja u Sydneyu zanimanje javnosti i sponzora za vaterpolo bilo bi kudikamo veće, pa se ne bi dogodio takav igrački egzodus. 
 NAŠA PROGNOZA: medalja na EP i SP polako postaje imperativ, ali do nje će se doći teško, veoma teško. 
(PRIREDILI: Romana Eibl, Zlatko Abramović, Andrija Kačić-Karlin, Marin Šarec, Miroslav Tomašević)
</div>
</div>

<div type="part" n="6">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="17">
Miloševićeva propaganda u Washington Timesu
WASHINGTON, 1. siječnja 
 - Udruga američkih Hrvata (CAA) oštro je u nedjelju reagirala na ocjene iznesene u nedavnom komentaru Washington Timesa o ratnim zločinima počinjenima za vrijeme i nakon operacije »Oluja«.
 U pismu uredništvu lista Frank Brozovich, predsjednik CAA, podsjeća da je prema podacima CIA-e objavljenima svojedobno u New York Timesu, kao i u osam različitih izvještaja State Departmenta potvrđeno da su »90 posto ratnih zločina (na području bivše Jugoslavije), počinili Srbi«.
 Washington Times je proteklog vikenda ustupio komentatorski prostor Dougu Bandowu, znanstvenom suradniku washingtonskog Cato instituta. Pod naslovom »Ruševine rata«, on je nastojao dokazati štetnost američke politike - od priznanja neovisnosti Hrvatske do prešutne suglasnosti s operacijom »Oluja«. Bandow piše da su zločini nad Srbima u tzv. krajini trajali do 1998. godine. Neskrivenom jednostranošću nastavlja da »ta zlodjela - zapravo ratni zločini - naravno, ne opravdavaju loše ponašanje Srba«. Na drugom mjestu Bandow podržava secesiju jer, »ako su Hrvati zasluživali svoju državu, zašto ne bi i Srbi«.
 »Novoj neovisnoj Hrvatskoj na čelu je bio Franjo Tuđman, antisemitski bandit koji nije želio jamčiti nikakvu zaštitu srpskoj manjini«, piše komentator Washington Timesa. Na koncu, politiku SAD-a i Zapada naziva »pokvarenom«, jer je, navodno, »zahtijevala da Srbi uvijek i svugdje ostanu na milost i nemilost svojih neprijatelja«.
 U odgovoru CAA kaže se da Bandow »pokušava podmetati propagandu Slobodana Miloševića«. Podsjeća se na 12 tisuća ubijenih civila i 700 tisuća prognanika u Hrvatskoj zbog srpske agresije 1991. godine. Pristranost komentatora washingtonskog dnevnika CAA potvrđuje njegovim svjedočenjem pred kongresnim Odborom za međunarodne odnose u ožujku 1999. godine. Bandow je tada u raspravi o zračnim udarima NATO-a rekao da »sukobi na Kosovu teško da dostižu razinu zločina u današnjem svijetu, a sigurno nisu genocid«.
 Protiv gledišta koje je u tekstu »Ruševine rata« iznio Bandow oglasio se i čitatelj Washington Timesa Hrvoje Lukatela iz Kanade. On podsjeća na ustavna prava republika članica bivše SFRJ na samoopredjeljenje i odcjepljenje, provedeni referendum u Hrvatskoj 1990. godine i priznanje unutrašnjih granica kao međunarodnih. (H)
</div>
<div type="article" n="18">
Amerika potpisala sporazum o uspostavi Međunarodnog kaznenog suda
WASHINGTON, 1. siječnja 
 - Američki predsjednik Bill Clinton objavio je da su SAD u nedjelju potpisale sporazum o uspostavi Međunarodnog kaznenog suda čime Washington stječe pravo da utječe na rad suda. »SAD su potpisale Rimski sporazum o Međunarodnom kaznenom sudu. Tom odlukom pridružujemo se više od 130 zemalja koje su potpisale sporazum do 31. prosinca 2000., roka zadanog sporazumom«, kaže se u Clintonovom priopćenju. »Na taj način snažno potvrđujemo podršku suđenju počiniteljima genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti«, dodao je Clinton u priopćenju objasnivši »potpisivanjem bit ćemo u poziciji da utječemo na razvoj Suda. Clintonova je administracija zbog jakog pritiska Pentagona dosad izbjegavala potpisivanje nastojeći dobiti jamstva da američki vojnici i vladini službenici u inozemstvu neće podlijegati jurisdikciji Suda.
</div>
<div type="article" n="19">
Srušenu britansku špijunsku letjelicu Srbi predali Rusima?
Vjeruje se da je letjelicu tipa »phoenix«, gađala i srušila Jugoslavenska armija kada je u rujnu, uoči jugoslavenskih izbora, nadlijetala zonu sigurnosti oko Kosova
LONDON, 1. siječnja (Od Vjesnikove dopisnice)
 - Britanski avion bez pilota, koji se nedavno srušio prilikom izviđanja nad Srbijom vjerojatno je zajedno sa svojom najmodernijom opremom za izviđanje iz zraka završio u ruskim rukama, nagađa Sunday Times. Letjelica o kojoj je riječ, tipa »phoenix«, pala je kada je u rujnu, uoči jugoslavenskih izbora, nadlijetala zonu sigurnosti oko Kosova. Vjeruje se da ju je gađala i srušila Jugoslavenska armija.
Oprema za elektronsko navođenje i praćenje potom je otkrila da je letjelica pala na teritorij Srbije. Vjeruje se da je »phoenix« - premda se radi o starom tipu aviona bez posade - bio opremljen najsuvremenijom opremom za izviđanje pomoću infracrvenih zraka. 
Navodno je britansko ministarstvo obrane u međuvremenu diskretno kontaktiralo novog jugoslavenskog predsjednika Vojislava Koštunicu tražeći povratak srušenog aviona. No, moguće je da je on već završio kod Rusa budući da Jugoslavija i Rusija tijesno surađuju u mnogim stvarima, pa i na području obrane. Tako su Rusi najvjerojatnije dobili od Beograda i dijelove ultramodernog američkog bombardera »stealth«, srušenog tijekom kosovskog rata. Te su dijelove, kako se vjeruje, podvrgnuli analizi kako bi pronikli u neke tajne zapadne vojne tehnologije. Na sličan način, u ruskim rukama završili su i drugi dijelovi NATO-ove vojne opreme izgubljene tijekom kosovskog sukoba. 
Sunday Times je potvrdio u nedjelju i ranije najave kako novoizabrani američki predsjednik George Bush, koji uskoro preuzima dužnost, doista planira brzo povlačenje američkih trupa s Kosova. Bushovi savjetnici priopćili su tako britanskom listu da će Sjedinjenje Države unutar iduće četiri godine povući svih 10.000 američkih vojnika, ostavljajući za sobom samo logističke i vojno-obavještajne ekipe. Američki analitičar John Hulsman, za koga se vjeruje da će postati Bushovim savjetnikom za područje Balkana, potvrdio je Sunday Timesu da bi povlačenje moglo početi odmah nakon ulaska novog predsjednika u Bijelu kuću. »Unutar četiri godine, više neće biti američkih vojnika na Balkanu«, izjavio je on.
Broj američkih vojnika regiji ionako je smanjen sa 25.000 - koliko ih je 1995. bilo upućeno u Bosnu nakon Daytonskog sporazuma - na sadašnjih 10.000. Clintonova administracija u odlasku opominje stoga da bi svako daljnje povlačenje narušilo odnose Sjedinjenih Država s Britanijom i drugim europskim saveznicima.
Jasna Zanić Nardini
</div>
<div type="article" n="20">
Za Srbe, Nikola Pašić političar stoljeća, Milošević najnepopularniji 
ZAGREB, 1. siječnja
 - Političar stoljeća u izboru znanstvenika i političara u Srbiji bez dvojbe je Nikola Pašić, dok je najnegativnija politička figura donedavni predsjednik SRJ Slobodan Milošević. Anketa objavljena u povodu kraja stoljeća pokazuje veliko divljenje prema Pašiću kao četverostrukom predsjedniku vlade Srbije (posljednji put od 1912. do 1918.) i vlade Kraljevine SHS (1921-1926) te čovjeku koji, u idejnom smislu predstavlja sponu između ekspanzionističkih ideja Ilije Garašanina i Miloševićeva nacionalizma. Istodobno je prisutan odium prema Miloševiću čiji je režim, još nedemontiran, u svježem sjećanju ljudi.
Povjesničar dr. Dušan Bataković je za dnevnik Glas javnosti rekao kako je Pašić »dobro razumio srpsku povijest, položaj na Balkanu i europski kontekst rješavanja srpskog pitanja«. Dr. Ivo Visković smatra da Pašiću pripada primat u prvoj polovici stoljeća (drugu je rezervirao za J.B. Tita), dok je akademik Vojislav Stanovčić značaj Pašića usporedio s onim Vojislava Koštunice koji također uživa popriličan ugled. Sveučilišni profesori Stojan Bulat i Dragan Simeunović hvale Pašića između ostaloga i zato što je »u svom polustoljetnom trajanju širio granice srpske države i bio jedan od tvoraca nove Kraljevine SHS«. I među mladima u organizaciji Otpor Pašić je popularan unatoč njegovom općepoznatom cinizmu, zakulisnim političkim igrama, izigravanju partnera i protivnika i hegenmonističko-centralističkim političkim idejama. Nikola Pašić inače je poznat i po sintagmi »Spasa nam nema, propasti nećemo«.
Na vrhu rang-ljestvice najnepopularnijih političara 20. stoljeća koji su unazadili srpsku naciju nalazi se Slobodan Milošević. Društvo mu pravi Milan Nedić koji je 27. ožujka 1941. promijenio povijesni put cijele države pristupivši Trojnom paktu (Stanovčić: »Da nije bilo tog događaja možda bi nam se bivša država održala«). Među najomraženijima našli su se Hitler, Tito, Lenjin i Staljin. Ima i nihilističkog raspoloženja po kojemu nitko ne zaslužuje mjesto najboljega jer »da su bili dobri ne bismo došli u ovu situaciju«. (V.F.P.)
</div>
<div type="article" n="21">
SAD potpisale sporazum o uspostavi Međunarodnog kaznenog suda 
Potpisivanjem sporazuma SAD će, smatra Clinton, imati mogućnost da utječu na razvoj Suda / Republikanska većina u Kongresu prijeti da neće podržati Clintonovu odluku / Pod američkim utjecajem, sporazum je potpisao i Izrael 
WASHINGTON, 1. siječnja 
 - Američki predsjednik Bill Clinton objavio je u nedjelju da su SAD potpisale sporazum o uspostavi Međunarodnog kaznenog suda čime Washington stječe pravo da utječe na rad suda. »SAD su potpisale Rimski sporazum o Međunarodnom kaznenom sudu. Tom odlukom pridružujemo se više od 130 zemalja koje su potpisale sporazum do 31. prosinca 2000., roka zadanog sporazumom«, kaže se u Clintonovom priopćenju. »Na taj način snažno potvrđujemo podršku suđenju počiniteljima genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti«, dodao je Clinton u priopćenju objasnivši »potpisivanjem bit ćemo u poziciji da utječemo na razvoj Suda. 
Clintonova je administracija zbog jakog pritiska Pentagona dosad izbjegavala potpisivanje nastojeći dobiti jamstva da američki vojnici i vladini službenici u inozemstvu neće podlijegati jurisdikciji Suda.
Kongres s republikanskom većinom, koja se snažno protivi sporazumu, smatra da Međunarodni kazneni sud smio postojati bez snažne uloge Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda u kojemu Washington ima pravo veta.
Američki predsjednik je ipak izrazio zabrinutost u svezi rada Suda napomenuvši da bi jurisdikcija nad američkim državljanima trebala stupiti na snagu tek nakon što SAD ratificiraju sporazum.
Međunarodni kazneni sud (ICC), utemeljen na načelima sudova koji su vodili procese protiv nacističkih ratnih zločinaca nakon Drugog svjetskog rata, sudit će pojedincima optuženima za najteža zlodjela -masovna ubojstva, genocid, ratne zločine i druga teška kršenja ljudskih prava, a imat će sjedište u Nizozemskoj. Dokumente o pristupu dosad su u sjedištu UN-a u New Yorku potpisali predstavnici 136 zemalja. Među njima su i svi najvažniji američki saveznici, a neki su - Italija, Francuska, Kanada, Norveška, Novi Zeland, Njemačka, Austrija, Španjolska, Južna Afrika, Belgija i Finska - sporazum već i ratificirali. ICC može početi djelovati nakon što 60 zemalja ratificira sporazum koji je dosad ratificiralo njih 27. Nakon 31. prosinca države mogu samo ratificirati sporazum, ali ne i potpisati, što znači da gubi utjecaj u pregovorima među potpisnicama o sudskim postupcima. 
Clintonovu odluku još mora potvrditi Senat SAD-a, gdje se očekuje glasno protivljenje republikanaca. Dvojica utjecajnih republikanskih senatora, Jesse Helms i John Warner, nedavno su javnim pismom izrazili bojazan da bi se pripadnicima »međunarodnih mirovnih snaga raspoređenima u zemlji koja je potpisnica (Statuta) moglo suditi pred ICC-om čak ako potiču iz države koja nije pristupila tom međunarodnom tribunalu«. Jesse Helms, predsjednik senatskog Odbora za vanjsku politiku oštro je kritizirao odluku predsjednika Billa Clintona o potpisivanju sporazuma, najavljujući u listu Washington Post od ponedjeljka da Senat neće podržati pristupanje SAD-a Sudu. 
 »Ovakva odluka neće opstati«, rekao je Helms, čiji odbor treba razmotriti odluku. »Poništit ću tu odluku kako bih zaštitio američke vojnike od jurisdikcije ovog proizvoljnog međunarodnog suda, i to će mi biti prioritet u novom Kongresu«, izjavio je on za Washington Post.
Clintonova odluka predstavlja svojevrsno iznenađenje jer su mnogi u Washingtonu izražavali bojazan da sadašnji Statut ICC-a ostavlja previše mogućnosti za politički motivirane tužbe i suđenja u kojima bi optuženici mogli biti američki vojnici ili dužnosnici. U prilog tome podsjećali su na nedavnu tužbu protiv zemalja članica NATO-a zbog lanjskih zračnih udara na SRJ.
Clinton je rekao da SAD ovime »potvrđuje svoju snažnu privrženost načelu odgovornosti počinitelja genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti«.
Pod američkim utjecajem, sporazum o uspostavi stalnog Međunarodnog kaznenog suda potpisao je i Izrael, nakon što je od SAD-a dobio jamstva SAD-a da sporazum neće naštetiti izraelskim interesima. Izrael je time promijenio odluku vlade donijetu samo nekoliko sati ranije. Ured izraelskog premijera Ehuda Baraka priopćio je da su ministri odlučili ovlastiti izraelskog veleposlanika pri UN-u, Yehudu Lancryja, da potpiše sporazum nakon konzultacija s visokim američkim dužnosnicima. Nakon svečanosti potpisivanja sporazuma u sjedištu UN-a u New Yorku, Lancry je rekao da su Izraelci ponosni na činjenicu da je njihova država bila jedan od inicijatora osnivanja Suda i da su pri potpisivanju imali na umu strahote holokausta, »najgoreg zločina protiv čovječnosti ikad počinjenog«.(H)
</div>
<div type="article" n="22">
Hamas najavljuje nove samoubilačke akcije
Predsjednik Palestinske samouprave Yasser Arafat izjavio je u ponedjeljak u Gazi da očekuje od SAD-a informacije u vezi s kompromisnim prijedlozima američkog predsjednika Billa Clintona
DUBAI/JERUZALEM/BEJRUT, 1. siječnja 
 - Visoki čelnik palestinske oružane skupine Hamas rekao je u ponedjeljak, da bi pripadnici Hamasa mogli izvršiti val samoubilačkih napada na izraelske ciljeve u znak odmazde zbog palestinskih žrtava. Abdel-Aziz al-Rantisi, koji je prošlog tjedna oslobođen iz palestinskog zatvora, također je pozvao Palestince na oružanu borbu. »Hamas je izvršavao bombaške napade uz zaštitu života naših boraca. Mogli bi biti prisiljeni da pribjegnemo starim metodama (samoubilački napadi) ako je to jedini način da našim neprijateljima nanesemo gubitke«, kazao je Rantisi za list al-Haledž, koji izlazi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Rantisi, koji se od srpnja nalazio u zatvoru u Gazi, prošlog je tjedna oslobođen sukladno odluci predsjednika palestinske samouprave Yassera Arafata.
Predsjednik palestinske samouprave Yasser Arafat izjavio je u ponedjeljak u Gazi da očekuje kako će »u roku 24 sata od SAD-a dobiti informacije« u vezi s kompromisnim prijedlozima američkog predsjednika Billa Clintona. »Kontaktiramo s američkom administracijom i očekujemo da ćemo od njih u sljedeća 24 sata dobiti informacije«, izjavio je Arafat novinarima nakon povratka iz Kaira gdje se sastao s egipatskim predsjednikom Hosnijem Mubarakom. Palestinski dužnosnik koji je želio ostati anoniman izjavio je da bi Clinton u ponedjeljak navečer trebao telefonski razgovarati s Arafatom. Palestinski pregovarač Saeb Erakat u nedjelju je potvrdio da Palestinci »vrlo ozbiljno i odgovorno proučavaju taj plan«, te dodao da će odgovor dati tek kada dobiju određena objašnjena. »Radi se o pitanjima budućnosti koja zahtijevaju objašnjenja«, dodao je. Clintonov plan predviđa da buduća palestinska država dobije djelove istočnog Jeruzalema, među kojima je i Plato džamija na kojem se nalazi treće sveto mjesta islama, te 95 posto područja Zapadne obale i 100 posto područja pojasa Gaze, a za uzvrat bi trebali odustati od povratka oko 3,7 milijuna palestinskih izbjeglica na ta područja.
Na terenu krvoproliće se i u ponedjeljak nastavilo. Na Zapadnoj obali održane su demonstracije u kojima je sudjelovalo tri tisuće pripadnika Fataha, Arafatovog pokreta. »Želimo mir, ali ne mir slabih. Fatah će i dalje u jednoj ruci držati pušku a u drugoj maslinovnu grančicu«, kazao je čelnik Fataha šeik Ali Faradž. U noći na ponedjeljak tri su Palestinca ubijena, a jedan je 12-ogodišnji dječak preminuo od posljedica ranjavanja. U nedjelju je ubijen i visoki dužnosnik Fataha, doktor Sabet Sabet, a u ponedjeljak je nekoliko desetaka tisuća osoba sudjelovalo na njegovom sprovodu. U nedjelju su ubijeni i sin i snaha osnivača rasističkog antiarapskog izraelskog pokreta Kach, rabina Meira Kahanea. Dosad nepoznata organizacija, koja se naziva »Mučenici Intifade«, preuzela je odgovornost za atentat u Ofri u kojem su u nedjelju živote izgubili sin i snaha osnivača antiarapskog rasističkog pokreta Kach Pripadnici Kacha zaprijetili su »osvetom« zbog tih ubojstava.
Dva su palestinska policajca ubijena u okršaju s izraelskim vojnicima u Tulkarmu, gradu na Zapadnoj obali, priopćili su u ponedjeljak palestinski izvori. Glasnogovornik izraelske vojske potvrdio je da se oružani incident dogodio i da je o tome pokrenuta istraga. Palestinski izvori tvrde da je okršaj vatrenim oružjem između policajaca i vojnika trajao skoro cijelu noć u predgrađu Tulkarma. Izraelske snage sigurnosti u nedjelju su u Tulkarmu ubile Thabeta Thabeta, višeg dužnosnika Fataha. Palestinci u tom gradu zaprijetili su napadima na izraelske vojnike u znak osvete za Thabetovu smrt.
Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) predala je dokument od 61 stranice međunarodnom povjerenstvu »za utvrđivanje činjenica« o izraelsko-palestinskom nasilju, saznaje se u nedjelju iz službenog izvora. Izrael bi sličan dokument trebao predati istom povjerenstvu do 1. siječnja. Palestinski dokument, koji sadržava i video-snimke, odnosi se na »početak sadašnje pobune, na samu pobunu te na stvari koje treba poduzeti kako se ta pobuna ne bi ponovila«, objavila je palestinska samouprava u priopćenju. PLO je predstavio i osam prijedloga, među kojima je i zamrzavanje daljnje izgradnje židovskih naselja, okončanje ograničenja slobode kretanja, razmještanje međunarodnih promatrača i poštivanje dosada sklopljenih sporazuma između Izraelaca i Palestinca. Palestinci u tom dokumentu također ističu da treba »iskorijeniti uzroke nasilja« kako bi se na taj način izbjeglo novo nasilje. Povjerenstvo koje vodi bivši američki senator George Mitchell posjetit će krajem siječnja regiju, a jedan član peteročlanog povjerenstva trebao bi 2. siječnja doputovati na to područje kako bi se na terenu uvjerio u činjenično stanje. (H)
</div>
<div type="article" n="23">
Švedsko predsjedanje EU: Suradnja umjesto »vizionarskih promjena« 
ZAGREB, 1. siječnja
 - Nakon burnog francuskog predsjedanja, što je ostalo zapamćeno po neuspjelom summitu šefova država u Nici, Švedska će pokušati uvesti Uniju u mirnije vode, stavljajući naglasak na suradnji članica, a manje na uvođenju »vizionarskih promjena«, što se sada zamjera Francuskoj. 
Švedska je u ponoć 31. prosinca od Francuske preuzela šestomjesečno predsjedavanje Europskom unijom. Francuski ministar vanjskih poslova Hubert Vedrine pozvao je u nedjelju navečer svoju švedsku kolegicu Annu Lindh da preuzme predsjedavanje EU i izrazio joj želju za »punim uspjehom«. Čvrsta suradnja članica, smatra švedski premijer Göran Persson, preduvjet je za poduzimanje većih koraka u budućnosti najavljujući da će prioriteti Švedske politike na čelu EU-a biti proširenje Unije, politika zapošljavanja i briga o okolišu. 
Analitičari smatraju da će Švedska pokušati voditi »europski brod vodama u kojima nije teško ploviti« stavljajući u središte svoje politike područja u kojima EU ima malo izravnog utjecaja. Izbori što će se održati u dvije velike članice - Italiji i Velikoj Britaniji u prvoj polovici ove godine, također olakšavaju Švedskoj predsjedanje, jer bi rasprave ili eventualni neuspjeh oko velikih europskih pitanja mogli negativno utjecati na raspoloženje birača prema europskim integracijama. 
 Želja Francuske da udari povijesni pečat svojem predsjedanju na području institucionalnih reformi Unije izjalovila se nakon neuspjelog sastanka u Nici krajem prošle godine. Sastanak u Nici trebao je unijeti jasnoću u proces proširenja usvajanjem sporazuma na temelju kojega će EU funkcionirati u budućnosti. No, nakon maratonskih pregovora, summit je završio usvajanjem tek nekolicine reformi za što je i sam francuski predsjednik Jacques Chirac morao priznati da je puno manje od onoga čemu se nadao. Njegov govor pred članovima Europskog parlamenta, umjesto burnog aplauza, dočekala je neugodna šutnja. Europski parlamentarci, čiji je glas, uz onaj nacionalnih parlamenata, neophodan za ratifikaciju donesenih sporazuma petnaestorice, zamjerili su Francuskoj i drugim europskim vođama da su europskim interesima pretpostavili nacionalne te da su ugrozili čitav proces proširenja. 
Za razliku od svog prethodnika, Švedska o procesu proširenja govori načelno, najavljujući tek brojne pregovore s potencijalnim kandidatima, ali bez davanja bilo kakvih obvezujućih vremenskih rokova primanja novih članica. EU trenutačno vodi pregovore o pridruživanju s 12 zemalja, uglavnom iz istočne Europe, a brzina njihova primanja u članstvo ionako manje ovisi o predsjedništvu EU-a, a više o samim zemljama kandidatima, koje moraju ispuniti zahtjevne uvjete.
 Tema središnjeg EU-summita u Stockholmu što će se održati u mjesecu ožujku bit će zapošljavanje i reforma mirovnog sustava. Iako su i to osjetljiva pitanja, ona ne bi trebala predstavljati problem za Švedsku, jer su članice EU-a odlučile da do daljnjega sve značajnije odluke o tim temama donose nacionalne vlade. Kako Švedska, koja je članicom EU-a postala 1995. godine, nije još ušla u zonu eura, 12-članom euro-skupinom predsjedat će Belgija, koja će predsjedati Unijom u drugoj polovici 2001. godine.
U vanjskoj politici, Švedska će važno mjesto dati odnosima sa SAD-om i novom američkom administracijom, a želja je švedskog premijera da »kultivira« odnose EU-a i Rusije, bude aktivniji na Srednjem Istoku i ohrabri političke reforme u Sjevernoj Koreji. Švedski premijer najavio je da očekuje kako će za švedskog mandata na čelu Unije Hrvatska i EU potpisati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. 
MARINKO BOBANOVIĆ
</div>
</div>

<div type="part" n="7">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="24">
Pitanje svih pitanja za znanstvenike više nije »mogu li to načiniti«, već »smijem li to načiniti«
Prosudi li se s pomoću bekmanovskih kriterija, dr. Marijan Jošt zaslužuje laskavu titulu tehnolog. On je jedan od onih hrvatskih znanstvenika koji zna u javnosti uspješno braniti svoje stavove, usprkos svemu i svima. Ali jedna rečenica iz njegova teksta: »Era biotehnološkog imperijalizma« koja skraćeno glasi: »U prirodi su sve pojave u uzročno-posljedičnim vezama...« (Vjesnik, 23. prosinca 2000.) potakla me na javno promišljanje. 
Veliki prethodnik dr. M. Jošta, agronom i šumar Johann Beckmann osnovao je znanstveno područje, tehnologiju. On je 1777. definirao tehnologiju kao sveobuhvatnu znanost o isprepletenosti tehnike, gospodarstva i društva. Kao uspješan oplemenjivač bilja, biotehničar, dr. M. Jošt u potpunosti shvaća da mu samo tehnička sastavnica njegova rada nije dovoljna za uspjeh. Zato opravdano ukazuje da novoj skupini, molekularnih biologa nedostaje toliko nužna ekonomska i društvena dimenzija njihova rada. Takvim stavovima dr. M. Jošt u potpunosti zaslužuje naziv tehnolog, dakle znanstvenik koji shvaća da svaka djelatnost ima tri sastavnice: društvenu (ali i humanističku), gospodarsku i tehničku. Razumljivo je da ovisno o djelatnosti jedna od njih je prevladavajuća.
Sudionici skupa »Bioetika« održanog 1998. u Cresu u okviru »Dana Frane Petrića« sastavili bioetički proglas hrvatskoj javnosti i Vladi. Na tekst Izjave, snažno je utjecalo izlaganje dr. M. Jošta. Hoće li mu uspjeti obraniti tradicionalnu, evolucijsku biologiju, drugo je pitanje. Ali zadivljuje njegova upornost da argumentirano brani svoje stavove. Takvih stručnjaka trebamo više i moraju naći mjesto u sredstvima javnog priopćavanja.
Međutim s rečenicom »U prirodi su sve pojave u uzročno-posljedičnim vezama i potpuno je pogrešno očekivati da će se moći riješiti jednostavnim metodama prijenosa gena između nesrodnih vrsta ili sinteze nasljedne osnove«, dr. M. Jošt ispustio je iz ruku jedan moćan argument.
Svjedoci smo sve češćeg zakazivanja najrazličitijih rješenja, ne samo na području kojeg u svom članku obrađuje autor. Primjerice sve su učestaliji tekstovi o nedostatcima na vozilima. Jedan od razloga tome je i preveliki pritisak da se pod svaku cijenu izbaci na tržište novi proizvod u što kraćem vremenu i sa što nižim troškovima. Po mogućnosti sa što manje zaposlenih. Kako bi više ostalo onom tankom sloju koji ubire ekstra profite.Zašto se ne slažem u potpunosti s dr. M. Joštom? Mi tehničari znamo već odavno da se sve zbiva s određenom vjerojatnošću, da su naši ali i biotehnički procesi stohastički, slučajni. Ali ne i proizvoljni. U posljednjih 25 godina to su fizičari saželi u teoriji determinističkog kaosa. Zato bi primjereniji iskaz bio »u prirodi su sve pojave približno ili pretežno u uzročno-posljedičnim vezama«. Naime u tom slučaju dopušta se i u Prirodi slučaj.
U svom tekstu »Fraktologija tehnike« M. Deege (Filozofska istraživanja, 4/1998) tumači povezanost Prirode (preciznije prirodne tehnike) i tehnike (stvari). »Biološko opredmećivanje i ljudsko (tehničko) ostvarivanje podvrgnuto je istim procesima nastajanja i optimiranja. Tehnika nije odijeljena od Prirode«, piše Deege i nastavlja. »Pritom postoji zajedništvo tehničkih i bioloških funkcionalnih jedinica, one služe cjelini. Priroda i tehnika pripadaju jednom te istom razvojnom procesu, budući da su sva svojstva sustavnosno zasnovana. Tehniku je, fraktalno promatrano, moguće svesti na evolucijske hijerarhije biologije, kemije i fizike.« Kako je tekao razvoj od »velikog praska« (mnogi znanstvenici) ili prve tri minute stvaranja Svemira (S. Weinberg) do današnjih dana nije poznato u svim pojedinostima. Deege misli kako su morala biti na djelu tri mehanizma: mutacija, selekcija i slučaj. Pritom je slučaj legitimni element tehnike.
Možda se neće svi složiti, ali biotehnika i tehnika (stvari) umjetne su tehnike na koje utječe čovjek, ali i slučaj. Upravo ta činjenica da se ne može zanemariti slučaj jaki je argument tradicionalnih biologa. Teško je predvidjeti sve rizike, pa su protuprirodni iskazi da je neko rješenje sigurno. To bi značilo da mu je pouzdanost jednaka jedinici. Točno je da postoje neki primjeri gdje je vjerojatnost događaja jednaka jedinici. To se odnosi na slučajeve da sve što se jednom pojavilo nestaje. Ali biotehnička rješenja i ona u tehnici (stvari) se ne ubrajaju u tu kategoriju. Zato se opravdano javljaju etički problemi o kojima će se ponovno u ljeto 2001. raspravljati u okviru »Dana Frane Petrića« na Cresu. Pitanje svih pitanja za znanstvenike postaje, ne mogu li to načiniti, već smijem li to načiniti. Možda postoji i srednji put. Ako se pokuša i nešto načiniti koja je vjerojatnost da slučaj ne će potpuno izmijeniti predviđanja. Koliko mora proteći vremena prije nego što se nešto proglasi gotovo sigurnim. Kloniranje i rekombinirani proizvodi takvi su primjeri. Znanstvenici bi trebali tražiti dovoljno vremena za provjere. Pritisak profitera može rezultirati s nesagledivim posljedicama.
U rubrici »Znanost« potrebni su češće tekstovi koji pomalo koče preveliku brzinu i oduševljenje novih biologa. Iskustvo uči da to ne mora biti uvijek proglašeno nazadnjaštvom. To je oprez onih koji su svjesni rizika.
IGOR ČATIĆ, Zagreb
</div>
<div type="article" n="25">
Radne dozvole za umjetnike-strane državljane su nezakonite i neustavne
Dežurni politkomesar Paolo Sfecci se 22.prosinca 2000. proslavio opetovanim plasiranjem svojih suludih, izokrenutih teza, ignoriranjem zakona i Ustava,te zalaganjem za kulturnu izolaciju RH. 
1) Vođe Hrvatske glazbene unije (HGU) i njima skloni mediji, u cilju etničke čistoće HR-kulturnog bića, vrše zločestu zamjenu teza: Najbolji YU umjetnici (E.Orgazam, Partibrejkers, Divljan, Balašević ,Rambo), su istočnjački šund, dok prizemlje HR-estrade nazivaju »umjetnicima«!
2) Riječ »umjetnik« HGU rabi bez ikakvih kriterija. Umjetnici, bez dodatnog atributa (Dedić, Waits, Kreslin, Bregović, Balašević, Dylan) u istom su košu sa tzv.estradnim umjetnicima (Magazin, Jole, Ceca, Seve, Zečić, N. Ukraden) i terasa bandovima koji uz »Rozamundu« izvode repertoar prije navedenih. 
Ja radim sa umjetnicima. Ne zanima me tko od ovih drugih i trećih svira veće ili manje smeće! Oni spadaju u resor B. Kovačevića, a ne ministra Vujića! Termin »niža estradna bića« je strog, ali pravedan. 
3) Radne dozvole za umjetnike-strane državljane su nezakonite i neustavne. Osim čl.4 EU- kulturne konvencije krši čl.141 Ustava RH (superiornost međunarodnih zakona nad lokalnim), posredno čl.54 (pravo na rad-ograničeno(uskraćeno) HR partnerima) i čl.68 (sloboda kulturnog stvaralaštva). U većini europskih zemalja ne postoji nikakvo ograničenje za gostovanje stranih umjetnika.
4) U proljeće 2000. su Sfeccijevi ksenofobični ispadi prema najboljim YU-glazbenicima (i njihovo maltretiranje u praksi), dojadili Bogu, ljudima i medijima. Svjestan toga, mudro je, uz podršku fanova iz četiri Ministarstva, pronašao zgodne klauzule,pisane za zidare, uvalivši »globalizaciju« rješenja (Priopćenje Min. kulture od 29. svibnja 2000.).
Umjesto da sami dođu pod nadzor ministra Lučina, Sfecci & co., zamjenom teza, Lučinu su pod nadzor uvalili danskog princa Hamleta. Samo specijalni tretman i policijski nadzor Hamleta, Havela i Jaggera, može opravdati maltretiranje i Balaševića!
4) Licemjerna je laž njegova težnja za pojednostavljenjem procedure. Dok Sfecci Vujiću nije uvalio (?) tretman inozemnih umjetnika po kriterijima za ino-zidare, nikakve procedure nije ni bilo! Do 29.svibnja 2000. Republika Hrvatska je bila otvorena zemlja za strane umjetnike! Laž je da ne postoji zakonski čist način isplate honorara YU-umjetnicima! Sfecci je strukovnu udrugu HGU pretvorio u varijantu HVIDRA-e!
5) Sfecci & co u svom sljepilu ne vide posljedice mogućeg, pravednog reciprociteta, koji će se prvo odraziti na njemu najbližima. Kad jednog jutra Hus, Aki, Pajo, Jole, Seve & co budu prisiljeni da stanu u red za radnu dozvole (ne zaboraviti 2 fotke, burek i jogurt!) pred nekim od veleposlanstava, gdje će skriti Sfecci.
6) Kao faca sa privilegiranim pristupom uredima Vlade RH, Sfecci spominje »Prijedlog Zakona o radu stranih umjetnika u RH«.
Možda je Vladi RH neugodno da su četiri njena ministarstva na jednom papiru prekršila jedan međunarodni zakon i 3 člana Ustava RH. Umjesto da odgovorne za aferu pošalje k vragu, pažljivo pročita EU-kulturnu konvenciju i Ustav, Račanu je jednostavnije, da u ime principa nerevanšizma i »Great Deala«, izmisli novi, sasvim nepotreban, moguće i ustavno sumnjiv zakon.
7) Najavljeno gostovanje »Magazina« u SRJ vrijedno je posebnih Sfeccijevih sankcija protiv »izdajnika« Huljića. Neka barem na sedam dana utiša istočnjačku dreku u kafićima u mom susjedstvu!
BERISLAV JANKOVIĆ,samostalni glazbeni promoter,Zagreb
</div>
<div type="article" n="26">
Razmišljanje o čestitci
Iako okružen s ljubavlju obitelji i prijateljima u ovim božićnim danima, ipak sam došao u napast da u »Vjesniku On Line« od 24. prosinca pročitam što ima novoga u Hrvatskoj. Moram priznati da sam bio duboko dirnut tekstom Predsjednikove »Božićne čestitke« i činjenicom da napokon i hrvatski Predsjednik može biti isto toliko velikodušan i milosrdan kao i britanska kraljica Elizabeta. U istom duhu predsjednik Mesić smatra potrebnim da se svi građani i ljudi dobre volje hrabro suoče sa izazovima koji su pred njima i da aktivno sudjeluju u promicanju gospodarskog napredka i pravne države. 
Svjestan da je teško reći da li će ta poruka pasti na plodno tlo, odmah dodaje da smatra obaveznim i odgovornim upravo one koje su građani izabrali da osiguraju promjene u društvu i gospodarstvu. Kada se odlučio da piše o Hrvatskoj kao zemlji iz koje mladi i obrazovani neće odlaziti, jer će u njoj imati uvjete za rad i napredovanje, sigurno se sjetio 60-tih godina kada su tisuće mladih i obrazovanih odlazili. U stvari to je bila njegova generacija. Dakle, nema sumnje da predsjednik Mesić zna, iz iskustva, da su upravo ti mladi i obrazovani ljudi onaj dio ljudskog resursa koji je najvažniji faktor u stvaranju uspješnog gospodarstva, društva, države i nacionalnog identiteta. Zato ih želi zadržati. 
Predsjednik također dobro zna da, po prosječnoj dobi stanovnika, Hrvatska spada među najstarije zemlje na svijetu, znači siromašna je upravo u tom produktivnom ljudskom resursu. Da teškoća bude još veća taj produktivni dio ljudskog resursa »do grla« je opterećen neproduktivnim stanovništvom, birokracijom, državnim institucijama, političarima itd. Opterećena pogubnim socijalističkim sindromom, hrvatska Vlada je spremna imati deficit od oko 3 milijarde kuna u svom budžetu. Prihodi od privatizacije i stand-by aranžmani sa MMF-om, koje je Vlada spremna potrošiti na financiranje deficita, će brzo presušiti. 
Tko će te dugove otplaćivati? Zar će se mladima i obrazovanim isplatiti ostati i raditi u Hrvatskoj? Da li hrvatska Vlada ima zdravu ekonomsku strategiju? On zna da hrvatska Vlada ne može tako nastaviti. Hrvatski građani će postati nestrpljivi čekajući na ulaz u Europsku uniju, jer je to još dosta daleko. Na koncu, Poljska je tek sada, 11 godina nakon pada Berlinskog zida, dobila 27 glasova koje će naravno moći upotrijebiti tek kada bude primljena u Uniju za 4 godine.
Možda Predsjednikova elokventna poruka ipak skriva nadu da će on sakupiti dovoljno hrabrosti i pokazati na put koji će Hrvatsku izvesti iz »čistilišta« i osloboditi je tog pogubnog socijalističkog sindroma. Nitko u Hrvatskoj nema takvo iskustvo, ali ni veću odgovornost nego Stjepan Mesić, da hitno razvije i implementira zdravu gospodarsku strategiju koja će izvući Hrvatsku iz ekonomske i društvene situacije u kojoj se našla. Ako on to ne uradi onda je njegova božićna poruka isto tako prazna kao i novogodišnja poruka kraljice Elizabet njezinim subjektima, jer nema apsolutno nikakvog utjecaja na njihove živote.
 Međutim, za razliku od Hrvatske, Velika Britanija si može priuštiti kraljicu.
DAVOR MARTINOVIĆ,Toronto, Kanada
</div>
</div>

<div type="part" n="8">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="27">
Ranjeni odvjetnik Srđ Jakšić se oporavlja, verbalni napad na suprugu
DUBROVNIK, 1. siječnja
 – U subotu navečer oko 19 sati nepoznati je muškarac iz vatrenog oružja pucao na dubrovačkog odvjetnika Srđa Jakšića. Napad se dogodio u dvorištu obiteljske kuće u Ulici Nika i Meda Pucića br. 4 u Dubrovniku, u Uvali Lapad, a poznati je dubrovački odvjetnik zadobio dvije ustrijelne i dvije prostrijelne rane. Iako se prvotno smatralo da je riječ o teškim tjelesnim ozljedama, nakon što je ozlijeđeni prebačen u dubrovačku Opću bolnicu, gdje je žurno operiran, policija je priopćila kako je izvan životne opasnosti. 
S događajem su upoznati dežurni državni odvjetnik i dežurni istražni sudac Županijskog suda u Dubrovniku, koji je i izišao na mjesto događaja, a policija poduzima sve potrebite mjere i radnje u cilju pronalaska počinitelja toga kaznenog djela. 
 Srđ Jakšić je inače široj javnosti, među ostalim, poznat i po nedavnoj uspješnoj obrani Dejana Subotića iz Risna u Crnoj Gori, kojega je Vijeće dubrovačkog Županijskog suda nepravomoćno oslobodilo optužbe za ratni zločin nad civilima. Godinu dana ranije bio je proglašen krivim i osuđen na deset godina zatvora. 
Kako doznajemo, daljnje je neugodnosti doživjela i Jakšićeva supruga Vera kojoj je, dok je u nedjelju navečer s kćerkom pošla kupiti novine na Autobusni kolodvor, jedan muškarac uputio pogrde »na nacionalnoj osnovi«. Tom je prilikom njezina osmogodišnja kći doživjela šok od kojega je privremeno zanijemila. O događaju je izvješćen i predstavnik Hrvatskog helsinškog odbora Zdravko Bazdan. Jakšića je u ponedjeljak, tijekom posjeta Općoj bolnici Dubrovnik, posjetila i hrvatska ministrica zdravstva Ana Stavljenić Rukavina, te mu zaželjela, uz ostalo, brz oporavak. (K. C.)
</div>
<div type="article" n="28">
U Osijeku izgorjela gimnastička dvorana u kojoj je 400 osoba bilo na dočeku
OSIJEK, 1. siječnja
 - Osječka gimnastička dvorana »Sokolski Dom« u potpunosti je izgorjela u požaru koji je izbio u novogodišnjoj noći, točnije oko 4 sata iza ponoći.
Do požara je došlo u vrijeme organiziranog dočeka Nove godine, a u dvorani se toga trenutka nalazilo oko 400 osoba. Kako se vatra širila velikom brzinom, nastala je velika panika, no srećom, svi su na vrijeme uspjeli izaći iz dvorane tako da nema ozlijeđenih. Unatoč brzoj intervenciji pripadnika profesionalne vatrogasne postrojbe, te tri osječka dobrovoljna vatrogasna društva, plameni su se jezici širili strahovitom brzinom, pa su i prije njihov dolaska zahvaćeni svi prozori i kompletno krovište zgrade.
Prema riječima zapovjednika osječke vatrogasne postrojbe Borisa Banjana, uzrok požara još je nepoznat, no pretpostavlja se da je netko od neopreznih slavljenika bacio opušak ili prskalicu na strunjače koje su se potom zapalile. Međutim, ističe Banjan, postoji mogućnost i da su se zbog preopterećenja zapalile dotrajale električne instalacije, ali točan će se uzrok utvrditi tek kada očevid bude završen.
Budući da je požar lokaliziran tek negdje oko 8,00 sati, a vatra u potpunosti ugašena oko podneva, očevidna ekipa PU osječko-baranjske i istražni sudac Županijskog suda u Osijeku Petar Kljajić, do zaključenja ovoga broja Vjesnika nisu dovršili očevid, pa službeno nisu mogli potvrditi što je uzrok požara i o kolikoj je materijalnoj šteti riječ.
Neki od prestravljenih slavljenika digli su paniku rekavši vatrogascima da su se u trenutku izbijanja požara u tavanskim prostorijama nalazili jedan mladić i djevojka, koji poslije nisu viđeni. Međutim, i vatrogasci i istražni sudac odbacuju takve tvrdnje naglasivši da u požaru nema ozlijeđenih, te da bi vatrogasci koji su gasili požar vidjeli da je netko stradao. Budući da je riječ o jedinoj gimnastičkoj dvorani u Osijeku, šteta koja je nastala time je još veća jer osječki perspektivni gimnastičari, uz mnogobrojne probleme vezane za financiranje kluba, sada nemaju niti dvoranu za treninge.
MAJA SAJLER
</div>
<div type="article" n="29">
Kaznena prijava podnesena protiv čelnika sindikata zaposlenih u poljoprivredi
ZAGREB, 1. siječnja
 – Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Vinko Jušić iz Pleternice, inače član Glavnog odbora i predsjedništva Sindikata PPDIV-a (Sindikat zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske), podnio je kaznenu prijavu protiv predsjednika tog sindikata Josipa Pavića, zaposlenika Marinka Vrsaljka, te Vitomira Tafre, bivšeg direktora sindikalno potrošačke zadruge SINDI.
U kaznenoj prijavi Jušić navodi da ju je podnio kao član tog Sindikata, jer to nije htio učiniti Upravni odbor PPDIV-a 1996. godine, navodno, »radi dugoročnih interesa Sindikata i PPDIV-a«.
Jušić navodi u prijavi da su ga »zagolicale« polemike bivših članova Upravnog odbora o poslovanju SINDI Zadruge. Dalje obrazlaže da je u razdoblju od lipnja 1996. godine, obnašao dužnost člana Glavnog odbora i predsjedništva Sindikata PPDIV. No »polemike su uvijek vođene tako da mi novi članovi u strukturama sindikata nismo mogli razumjeti o čemu se zapravo radi«. 
»Pokušaj davanja otkaza šefici računovodstva Dubravki Zadro, rođenoj Mateković, zbog svjedočenja na sudu u sporu između bivšeg tajnika Sindikata Olivera Mitermayera i predsjednika Josipa Pavića, potpuno me je zaintrigiralo. Propitivanjem među članovima bivšeg Upravnog odbora Sindikata PPDIV-a došao sam do sljedećih saznanja«: 
U 1995. godini šef računovodstva Dubravka Mateković obavijestila je tajnika Sindikata PPDIV-a Olivera Mitermayera da se pojedine stavke prenose iz godine u godinu bez ikakva obrazloženja. Te godine je Sindikat PPDIV-a sam izrađivao završni račun za 1994. godinu, a prije je završne račune izrađivalo računovodstvo SSSH-a. Oliver Mitermayer i Dubravka Mateković tražili su da se sve predoči Financijskom i Upravnom odboru. 
Radilo se o nevraćenim pozajmicama SINDI Zadruge prema Sindikatu PPDIV-a, navodi Jušić, koje su davali Josip Pavić i Marinko Vrsaljko, direktoru SIDNI Zadruge, Vitomiru Tafri. To su bile velike pozajmice koje nisu vraćene, pa je dignuta i tužba za povrat, ali bez uspjeha. 
Jušić je u prijavi ustvrdio i da se tražila odgovornost, te je Financijski odbor napravio »analizu poslovanja SINDI Zadruge«, koju je prihvatio Upravni odbor PPDIV-a. Upravni odbor zahtijevao je i provjeru kaznene i druge odgovornosti, jer su u međuvremenu prijavljenici dali neku kompenzaciju, za koju je Mitermayer naveo da su je krivotvorili, a koliko se sjećaju, naveo je da je obrazac iz 1994. i da je drugi pečat. 
Smatramo da su prijavljenici napravili najteže oblike kaznenih djela zloporabe položaja i ovlasti, pronevjere i zloporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju. 
Prijavljeni su tako oštetili Sindikat PPDIV-a za oko 200.000 njemačkih maraka, ne računajući kamate, završava u prijavi Vinko Jušić.
</div>
<div type="article" n="30">
Slovenija izručila Italiji Gloriu Lončarić, suprugu »superbossa« krijumčara ljudima
ČAKOVEC, 1. siječnja 
 – Slovensko pravosuđe Italiji je izručilo Wang Xuenei, odnosno Gloriu Lončarić (32), suprugu poznatog Josipa Lončarića, koji je u slovenskom pritvoru zbog sumnje da je organizirao masovno prebacivanje stranaca preko državnih granica. Gloria Lončarić ima kinesko i hrvatsko državljanstvo, a prebivalište joj je u međimurskom selu Pleškovcu, u općini Sveti Juraj Na Bregu. 
Kako smo u Vjesniku već pisali, izručenje Lončarićeve supruge talijanskom pravosuđu najavio je kršćanski dnevnik »Il Piccolo«. Odmah nakon objavljivanja te informacije, slovenski ministar pravosuđa Ivan Bizjak, donio je odluku da se udovolji talijanskom zahtjevu i u petak poslije podne slovenska policija je na graničnom prijelazu Fernetić, Gloriu Lončarić predala predstavnicima talijanskih pravosudnih vlasti. Svojom odlukom ministar Bizjak je izručenje naložio MUP-u Republike Slovenije. U tom pak Ministarstvu nisu dugo čekali i prije isteka 24 sata od donošenja odluke obavili su ekstradiciju. 
Bez obzira na činjenicu što Gloria Lončarić ima u Pleškovcu dvoje maloljetne djece, djevojčicu koja pohađa osnovnu školu Ivana Gorana Kovačića u Lopatnicu, te dječačića koji je polaznik vrtića u Dječjem centru u Čakovcu, slovenci su je predali Talijanima. To su obrazložili činjenicom da je osumnjičena za organiziranje ilegalnog prekograničnog prebacivanja migranata, da nije slovenska državljanka, pa niti nema pravo na utočište u Sloveniji. Isto tako, ona se ne izručuje zbog vojnog ili političkog kažnjivog djela, a niti se protiv nje u Sloveniji ne vodi kazneni postupak. 
Dodajmo, da je Gloria Lončarić već bila na raspolaganju talijanskom pravosuđu, kada je bila u slovenskom pritvoru, pa su je lani Slovenci već jednom predali Talijanima. Nakon provedene istrage, ona je bila puštena i vratila se u obiteljsku vilu »Venera« u Pleškovcu. Nju su, međutim, slovenski policajci početkom rujna uhitili u Središću Ob Dravi, na graničnom prijelazu na hrvatsko-slovenskoj granici. Talijanske vlasti Gloriu Lončarić optužuju da je uz svog oca i supruga jedan od glavnih organizatora nezakonitog prebacivanja velikog broja stranaca u zemlje zapadne Europe, poglavito u Italiju. Navodno su na tome posljednjih godina zaradili 100 milijuna dolara. 
DRAGO OVČAR
</div>
<div type="article" n="31">
U »slučaju Plitvice« općinsko državno odvjetništvo podnijelo istražni zahtjev
PLITVIČKA JEZERA, 1. siječnja
 – Općinsko državno odvjetništvo iz Gospića podnijelo u »slučaju Plitvice« istražni zahtjev protiv 12 osoba.
Nakon što je nedavno Policijska uprava ličko-senjska podnijela kaznene prijave protiv 19, osoba bivših rukovodilaca Nacionalnog parka Plitvička Jezera, zbog sumnje da su počinili 57 kaznenih djela i štetu od 30 milijuna kuna, a među njima u su i izvođači radova i nadzorni organi, te osobe za nadzor obnove plitvičkih hotela, motela i autokampova. 
Naime, priopćeno je da je Općinsko državno odvjetništvo iz Gospića podnijelo istražni zahtjev protiv bivšeg ravnatelja Plitvica ing. Stjepana Dujmovića. »Istražni zahtjev podnesen je protiv još 11 osoba, a nakon kaznenih prijava PU Ličko-senjske«, rekao je za Vjesnik županijski državni odvjetnik Pave Rukavina. Istraga će se provesti za djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom i financijskom poslovanju pri obnovi i rekonstrukciji hotela »Plitvice«, koji je obnovom trebao dobiti četiri zvjezdice, a završio sa dvije. Utrošeno je bilo 10,5 milijuna DEM, a ne 4,5 milijuna DEM predviđenih ugovorom.
Prema istražnom zahtjevu, prilikom obnove Doma mladeži u naselju Mukinje Nacionalnom parku učinjena je šteta od 3,24 milijuna kuna. Investitor je odobrio isplatu za radove koji nisu uopće obavljeni ili su djelomično obavljeni, ili je vrijednost radova manja za 30-40 posto. Naime, radove na obnovi Doma trebao je prema najavama izvršiti karlovačka građevna tvrtka »Tehničar«. No, posao je dobila zagrebačka tvrtka »Megrad« nakon potpisivanja ugovora o obnovi u iznosu 5,8 milijuna kuna. No, za naručene radove plaćeno je iznad 6,5 milijuna kuna, a vrijednost cjelokupnih radova iznosi 3,11 milijuna kuna. Do sada je utvrđeno da je karlovački »Tehničar« za očekivani i nedobiveni posao obnove Doma obnovio neke stanove rukovodilaca Plitvice u naselju Mukinje.
Rekonstrukcija hotela povjerena je 1996. godine zagrebačkoj tvrtki »Exportdrvo« za iznos od 4,5 milijuna DEM. Obnova se trebala obaviti u dvije faze, a plaćanje je ugovoreno u obrocima. Exportdrvu je trebalo posljednji obrok za uređenje druge faze od preko dva milijuna DEM isplatiti nakon potpunog dovršetka hotela. No, cijeli ugovoreni iznos od 4,5 milijuna DEM isplaćen je Exportdrvu nakon prve faze obnove, dok druga faza obnove i nije počela. Time je Nacionalnom parku učinjena šteta od 2,2 milijuna DEM, hotel je ostao nedovršen.
Uz to, zagrebačkoj tvrtki za nadzor radova ADG-u plaćeno je oko 56 tisuća DEM, zbog čega je i pokrenut istražni postupak protiv direktora za inženjering »Exportdrva« Željka Bendaka (49), direktora tvrtke za nadzor ADG iz Zagreba Mladena Kirina (38) i Miroslava Biondića (55) iz iste tvrtke, zaduženog za nadzor radova. 
U slučaj obnove hotela Plitvice i sporna cijena obnove od 10,5 milijuna DEM završila je na sudu, a direktor inženjeringa »Exportdrva« Željko Bendek izjavio je za Vjesnik kako je sudski odnosno građevinski vještak potvrdio obavljene radove na hotelu »Plitvice« u iznosu od 10,5 milijuna DEM. Ing. Bendek tvrdi da je »Exportdrvo« dobilo sud u sporu s Nacionalnim parkom, te da je poznato da su radovi povećanog obima naručivani u tijeku rekonstrukcije hotela i to izravno od tadašnje voditeljice Vladina Povjerenstva za obnovu hotela Vinke Cetinski.
Istražni zahtjev podnesen je i protiv Ivana Pandže (52), direktora zagrebačke tvrtke »Vratna gora« koja je izvodila radove na centralnom grijanju hotela »Plitvice«, Ljube Pavlinovića (58), voditelja gradilišta centralnog grijanja i kotlovnice u hotelu »Plitvice« te protiv Ivana Džape (52) iz tvrtke »Proces-ingenjering« koji je vršio nadzor nad ovim radovima. Neki od optuženih sada prozivaju i neke rukovodioce Plitvica i postavljaju pitanja nekim direktorima »gdje je novac za nabavu sitnog inventara u iznosu od 897.146,73 kuna ili kako je za korištenje privatnih automobila u službene svrhe isplaćeno oko 107.000 kuna.
TRAJKO GRKOVSKI
</div>
</div>

<div type="part" n="9">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="32">
HNB procjenjuje da inozemni dug neće znatno rasti 
Inozemni dug bi u 2001. trebao stagnirati na oko 10,2 milijarde USD, kaže mr. Ljubinko Jankov / Obrazloženje je jednostavno: manji deficit na tekućem računu platne bilance znači da su i potrebe za njegovim financiranjem manje, a uz pretpostavku da se ostvare planirani prihodi od privatizacije, ino-dug države ne bi se povećavao
LIDIJA MARTINOVIĆ 
Sada bi samo događaj visokog političkog rizika, primjerice, raspad vladajuće koalicije, mogao ugroziti poziciju Hrvatske na dužničkoj karti svijeta. Naravno, ne treba pretjerivati - dug koji je premašio 10 milijardi USD (50 posto GDP-a), strašan je teret, no Hrvatska u 2001. godinu ulazi na poziciji koja, nakon nedavnog dogovora s MMF-om, omogućava nešto jeftinije zaduživanje u inozemstvu, dakle i mogućnost povoljnije otplate postojećih dugova. Hoće li ino-dug u ovoj godini znatno rasti i krajem 2001., kako su neki procjenjivali, dosegnuti 11,5 milijardi USD? 
Analitičari u posljednjim ocjenama navode kako je sada stanje nešto povoljnije - prvo zbog toga što je dificit platne bilance smanjen, pa su manji zahtjevi za zaduživanjem, a drugo - što je, ipak, provedena fiskalna reforma te postignuta i bolja pozicija pred financijskim svijetom. 
U 2001. godini očekuje se nastavak trenda smanjenja deficita na tekućem računu platne bilance koji se, kako se procjenjuje, u 2000. smanjio ispod pet posto GDP-a. Podsjetimo, u 1999. deficit na tekućem računu bio je veći od sedam posto s tim da treba imati na umu da je to bila godina smanjenih prihoda od turizma i od transporta s obzirom na akciju NATO-a u Srbiji. Dakle, ukoliko se taj deficit nastavi smanjivati, smanjivat će se i potrebe za njegovim financiranjem. 
Druga bitna stvar s kojom treba računati kad se govori o hrvatskom inozemnom dugu jest to da je od 1998. godine do danas dominantan sektor koji se zaduživao bila država radi financiranja svog deficita. Uz pretpostavku da se ostvare prihodi od privatizacije planirani za 2001. na razini od 8,5 milijardi kuna zaduženje u ovoj godini u odnosu na prethodnu ne bi trebalo rasti. Država bi se mogla zaduživati onoliko koliko treba otplatiti. Moguć je, naravno, i drugačiji scenarij - ako se privatizacijski prihodi ne ostvare, država će se odlučiti na zaduživanje u inozemstvu ili u zemlji, pa će u skladu s tim rasti inozemni ili domaći dug. 
Prema podacima HNB-a (najsvježije je stanje od 30. rujna 2000.) inozemni dug iznosio je 9,83 milijarde USD. Dakle, tu nije uključen kredit za premošćivanje koji je država podigla u iznosu od 400 milijuna USD. Ne računajući taj kredit, ove godine na naplatu dospijeva 2,15 milijardi USD: 1,70 milijardi USD glavnice i 456,3 milijuna USD kamata. U prvom i trećem tromjesečju, kako je to uobičajeno, dospijeva većina otplata (s obzirom na otplate Londonskom klubu u siječnju i srpnju). Prvo je tromjesečje, podsjetimo, specifično zbog toga što je riječ o razdoblju sezonski niskih poreznih prihoda, a s druge strane o niskom deviznom priljevu. No, analitičari naglašavaju da ni tada neće biti problema s obzirom da je država uredan platiša i da nema nikakvih prepreka da se zaduži u inozemstvu i refinancira dospjele obveze. 
»Ne očekujemo probleme i prema našim procjenama dug bi u 2001. trebao stagnirati na oko 10,2 milijarde USD, uz pretpostavku ostvarenja privatizacijskih prihoda«, kaže mr. Ljubinko Jankov, izvršni direktor Sektora za istraživanja i statistiku Hrvatske narodne banke.
</div>
<div type="article" n="33">
Koja će banka prva u 2001. godini rezati kamate? 
U Zagrebačkoj bankci aktiva po zaposlenome 30. lipnja 2000. iznosila je 7,1 milijun kuna, u Splitskoj banci za 2000. godinu ona iznosi 7,35 milijuna kuna, a Hypo Alpe Adria, u skladu s planskom bilancom, ima 18,25 milijuna kuna
Koja je banka spremna prva u ovoj godini nastavi smanjivati kamatne stope? Naše istraživanje ne nudi odgovor, no ohrabruje što većina bankara spominje mogućnost daljeg smanjivanja kamata istodobno dok neki ekonomisti upozoravaju na izgledan rast stopa, među ostalim, i zbog očekivanog porasta potražnje za kreditima. U Zagrebačkoj banci ne vide razloga za kamatni rast, a predsjednik Uprave Franjo Luković govorio je nedavno o izvjesnom padu »temeljem rasta konkurencije i daljeg smanjenja obvezne rezerve«, dok mogućnost značajnijeg pada spominje uz uvjet da trgovačko sudstvo postane efikasnije. Analitičari Raiffeisenbank očekuju u ovoj godini nastavak kamatnog pada, ali najviše za jedan posto. U HNB-u istodobno naglašavaju kako u bankama ima prostora za smanjenje kamata, dakle sve ovisi o njihovoj efikasnosti. U središnjoj banci pritom ukazuju na ključni pokazatelj - aktivu po zaposlenome koja je u prosjeku (nedopustivo) niskih 700 tisuća USD. Dakle, stara priča: bankama se prigovara da imaju višak zaposlenih (da to moraju rješavati, te uvoditi nove proizvode što, kažu u HNB-u, banke i rade). 
Pokušali smo doznati kako se taj vrlo bitan pokazatelj 'aktiva/zaposleni' kretao u pojedinim bankama u Hrvatskoj u 2000. godini.
Iz Zagrebačke banke odgovaraju da je aktiva po zaposlenome 30. lipnja 2000. godine za banku iznosila 7,1 milijun kuna, a podsjećaju kako je 31. prosinca 1999. to bilo 6,6 milijuna kuna. Aktiva po zaposlenome u Splitskoj banci za 2000. iznosi 7,35 milijuna kuna, dok je 1999. završena sa 6,71 milijun. U Riječkoj banci kažu kako su 30. studenoga 2000. imali aktivu po zaposlenome (prema kadrovskoj evidenciji) 7,4 milijuna kuna) odnosno 7,8 milijuna kuna (prema satima rada) što je bitan rast u odnosu na 1999. Hypo Alpe Adria Bank, prva na rang listi za 1999. (sa 16,98 milijuna kuna), odgovorila je da, u skladu s planskom bilancom za 2000., aktiva po zaposlenom iznosi 18,25 milijuna kuna. Ta će banka možda u 2000. ostati rekorder, no za ovu godinu ozbiljnu konkurenciju najavila je Bank Austria kada je objavljeno da će BA i Hypo Vereinsbank spojit postojeće banke-kćeri u Hrvatskoj. Reuters je tada objavio da će nova banka imati ativu po zaposlenome u iznosu od 2,36 milijuna USD (dakle, više od 19 milijuna kuna). 
»Kao što smo najavili, očekujemo da će se u 2001. nastaviti trend pada kamatnih stopa. Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb u tom će procesu nastaviti igrati važnu ulogu, što joj omogućavaju tržišna pozicija i troškovna efikasnost za koju vjerujemo da je među najvećima na našem tržištu. U prilog tome govori i indikator aktiva po zaposlenome. Godinu završavamo sa 425 zaposlenih i s bilančnom aktivom blizu pet milijardi kuna. S očekivanom aktivom po zaposlenome iznad 11 milijuna kuna Raiffeisenbank postiže efikasnost europske razine, što nas svrstava daleko iznad prosjeka hrvatskog bankarstva i predstavlja jednu od naših ključnih konkurentskih prednosti«, kaže Velimir Šonje, član Uprave Raiffeisenbank. 
Kako god bilo, odgovora o tome tko će prvi ove godine objaviti snižavanje kamata nema. Podsjećamo, umjesto toga, kako je to s kamatama izgledalo na početku 2000. godine. Zagrebačka banka je 27. siječnja 2000. objavila prvo snižavanje u toj godini (kamatne stope na kredite u prosjeku su snižene za 0,5 posto, a na depozite prosječnih 0,35 posto). Prigodno obrazloženje glasilo je kako se banka na taj potez odlučila »cijeneći da su postoječne kamatne stope u Hrvatskoj izrazito visoke. Ova neodrživa visina kamatne stope prvenstveno je plod dosadašnje nelojalne konkurencije među hrvatskim bankama, ali i slabe sudske zaštite kreditora. Sadašnja razina kamatnih stopa opterećuje građane - korisnike kredita i obeshrabruje poduzetnike, te smanjuje konkurentnost hrvatskih tvrtki u utakmici s inozemnom konkurencijom...«. Zagrebačkoj banci pridružile su se Privredna banka Zagreb, ostale veće banke u Hrvatskoj, a postupno i mnoge manje banke. 
Nitko ne očekuje da se značajan pad kamata u 2000. preseli i na 2001. No, rezervi za nastavak blagog pada očito ima u bankama. Jedna mora biti prva, ostale će morati odgovoriti. Na trećem su mjestu one koje neće moći preživjeti. (L. Martinović)
</div>
<div type="article" n="34">
Proračunski deficit 6,64 milijarde kuna 
U prvih 11 mjeseci 2000. godine državni proračun ostvario je 40,725 milijarde kuna prihoda što je 92,5 posto ukupnih prihoda prema revidiranom planu proračuna za prošlu godinu, objavilo je Ministarstvo financija u mjesečnom statističkom prikazu za prosinac. U tih 11 mjeseci rashodi državnog proračuna izvršeni su u iznosu od 45,73 milijarde kuna ili 90,3 posto ukupno planiranih rashoda u 2000. U odnosu na isto razdoblje 1999. godine prihodi su u jedanaest mjeseci 2000. niži za 2,3 posto, a rashodi povećani za 7,2 posto. Ukupni se deficit tako, prema revidiranom proračunu, penje na 6,64 milijarde kuna. U studenome 2000. ukupni prihodi su ostvareni u iznosu od 3,521 milijardu kuna što je 3,9 posto više nego u istom mjesecu 1999. Porezni prihodi su u odnosu na studeni 1999. godinu kasnije bili veći za pet posto. Najveći međugodišnji porast zabilježen je kod posebnih poreza ili trošarina. Prihodi od ove vrste poreza su u odnosu na isti mjesec 1999. povećani za 26,7 posto od čega su najveći porast zabilježile trošarine na alkohol 51,9 posto na pivo 49,2 posto te na naftne derivate 36 posto. Ta su povećanja prihoda najvećim dijelom rezultat povećanja trošarina iz lipnja 2000. Prihodi od poreza na dodanu vrijednost su u studenom 2000. iznosili 1,849 milijardi kuna - za 10,1 posto više nego u istom mjesecu 1999. Kod prihoda od PDV-a se osjeti pojačana gospodarska aktivnost u odnosu na 1999. godinu kao i produžena turistička sezona. 
Rashodi državnog proračuna u studenome 2000. iznosili su 3,598 milijardi kuna. Najveći dio (35 posto) potrošen je na plaće javnih službenika, a nešto manje, (32 posto) potrošeno je na subvencije i transfere iz državnog proračuna. U studenome je plaćeno 128 milijuna kuna subvencija za poljoprivredu, te 82 milijuna kuna subvencija HŽ-u. U istom mjesecu je mirovinskom fondu transferirano 324 milijuna kuna, a ukupno za 11 mjeseci 6,937 milijarde kuna što je iznad plana za 2000. Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje u studenome je transferirano 245 milijuna kuna, a ukupni transfer u jedanaest mjeseci iznosio je 2,412 milijardi kuna (oko 300 milijuna kuna manje nego što je planirano za 2000.). 
Kapitalni izdaci državnog proračuna su u studenom iznosili 365 milijuna kuna.
Ovakvim kretanjem prihoda i rashoda u studenome je ostvaren ukupni deficit od 76 milijuna kuna. Domaćem sektoru vraćeno je 842 milijuna kuna dok se država za 919 milijuna kuna zadužila na inozemnom tržištu. (l)
</div>
<div type="article" n="35">
Zagreb će od EU tražiti šest do sedam godina prilagodbe 
Polovicom veljače u Zagrebu će se održati drugi krug pregovora o sklapanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) između Hrvatske i Europske unije (EU). No, prije susreta dvaju pregovaračkih timova, za kraj siječnja dogovoren je dvodnevni susret radnih skupina Hrvatske i EU, na kojem se očekuje usuglašavanje dijela teksta SAA, kojim se regulira pitanje prometa. Hrvatski i EU-stručnjaci tada bi trebali postići i određeni stupanj suglasnosti o liberalizaciji trgovine robom i uslugama između naše zemlje i Unije, saznali smo u hrvatskom pregovaračkom timu.
Značajan dio pregovora Zagreba i Bruxellesa o sklapanju SAA odnosi se na liberalizaciju trgovine. Ove bi se odredbe SAA, čije je potpisivanje najavljeno za lipanj, trebale primjenjivati najkasnije od 1. siječnja 2002. godine, dok će ostale odredbe SAA morati pričekati ratifikaciju u Saboru i nacionalnim parlamentima 15 članica Unije, što znači da će se najvjerojatnije početi primjenjivati tek za koju godinu.
 Kako saznajemo, unutar EU postoji suglasnost da industrijski i poljoprivredni proizvodi iz Hrvatske zadrže bescarinski tretman na EU-tržištu, a Bruxelles se slaže i s hrvatskim prijedlogom o određenom prijelaznom razdoblju za liberalizaciju uvoza u Hrvatsku. Po svemu sudeći, industrijski proizvodi iz EU bit će grupirani u dvije skupine, za koje stručnjaci pripremaju liste proizvoda. Na jednoj listi stajat će proizvodi za koje će hrvatska strana brže smanjivati carinsku zaštitu. Druga lista obuhvatit će proizvode s dužim rokom smanjenja carinske zaštitite, na kojima će biti »osjetljivi« proizvodi poput tekstila, željeza i obuće. Kada je riječ o poljoprivredno-prehrambenim proizvodima, za liberalizaciju njihova uvoza iz EU također se izrađuju liste, kojima će se definirati dinamika sniženja carinske zaštite. 
Jedno od pitanja koje će dominirati u drugoj rundi pregovora o SAA bit će prijelazno razdoblje. Hrvatska je strana Bruxellesu ranije predložila da najduže razdoblje ukidanja carinske zaštite, bude osam godina. No, čini se da eurokracija nije sklona tako dugom prijelaznom razdoblju, pa će Zagreb u veljači predložiti razdoblje prilagodbe od šest do sedam godina, neslužbeno saznajemo. Riječ je o dužem razdoblju prilagodbe od onoga za kojeg se izborila Slovenija, kada je s EU sklopila sporazum (pet godina), ali kraćem od onoga kojeg je ispregovarala Makedonija prilikom pregovora o SAA. 
Adriano Milovan
</div>
<div type="article" n="36">
Od ožujka testiranje na kravlje ludilo
ZAGREB, 1. siječnja
 - Hrvatska će od ožujka testirati sva goveda iz uvoza starija od 30 mjeseci, odnosno uginula goveda, koja idu na klanje na kravlje ludilo (BSE), rekao je u ponedjeljak za Vjesnik dr. Mate Brstilo, ravnatelj Uprave za veterinarstvo u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva. 
 Vlada je na nedavnoj tematskoj sjednici o poljoprivredi u Bjelovaru odobrila provođenje brzog testa, odnosno švicarske metode Prioniks, u ovoj i idućoj godini. Na taj se način Hrvatska, kao i Slovenija, te Češka, uključila u red zemalja koje rabe jednu od tri odobrene metode testiranja goveda na kravlje ludilo u Europskoj uniji. Prema Brstilovim riječima, riječ je o pouzdanoj i praktičnoj metodi otkrivanja spongiformne encefalopatije (BSE). Procjenjuje se da će biti potrebno nekoliko tisuća laboratorijskih kompleta, što će biti teško nabaviti. Cijena po kompletu iznosi između 50 i 60 maraka. 
U Ministarstvu poljoprivrede procjenjuju da će programom koji je izradio Hrvatski veterinarski institut u Zagrebu, biti obuhvaćeno za početak između 1000 do 2000 goveda iz uvoza. Pretragama će biti obuhvaćena i uvezena goveda iz Njemačke i Nizozemske. Iz tih je zemalja nakon što su u njima otkriveni slučajevi ludih krava, Hrvatska nedavno zabranila uvoz goveda. Na testiranje će i goveda uvezena iz Austrije, a sreća je što se uvoz u našu zemlju iz gotovo svih rizičnih zemalja može mjeriti u »simboličnim količinama«.
Hrvatska je zabranila uvoz živih životinja i proizvoda životinjskog podrijetla iz Španjolske, Portugala, Švicarske... Odnedavno je na tom popisu i Francuska, iz koje se donedavno uvozio proizvod od tzv. iskoštenog mesa koje je bez kosti, kičmene moždine i žlijezda. Mlijeko i mliječni proizvodi iz spomenutih zemalja izuzeti su iz zabrene, jer od njih ne prijeti mogućnost zaraze. 
Na Vjesnikovo pitanje, dr. Brstilo kaže da će nadzorom biti praćena i goveda iz domaćeg uzgoja, starija od 30 mjeseci. BSE se teško otkriva jer inkubacija među govedima traje i po nekoliko godina, pa nitko točno ne zna koliki su razmjeri i posljedice bolesti.
 Inkubacija na bolest koju među ljudima izaziva konzumiranje zaraženog mesa, traje i mnogo dulje. 
Što se tiče zabrane izvoza živih životinja i proizvoda u Federaciju BiH, dr. Brstilo napominje da se započeti razgovori ne odvijaju u željenom smjeru. Federacija je nedavno donijela jednostranu odluku o zabrani uvoza živih životinja iz Hrvatske zbog navode slinavke i šapa, iako tih bolesti nema u Hrvatskoj od sredine sedamdesetih godina. (M. Petković)
</div>
<div type="article" n="37">
Hrvatska će godišnje graditi više od 1.500 stanova za oko 7.000 građana
Stan od 50 četvornih metara mjesečno bi se otplaćivao od 300 do 350 maraka, što tu otplatu približava ili čak izjednačava s visinom najma stana na slobodnom tržištu
ZAGREB, 1. siječnja
 – Tijekom ove godine u Hrvatskoj će biti izgrađeni prvi stanovi po modelu društveno poticane stanogradnje, a najmanje stotinjak obitelji riješit će na, za hrvatske prilike vrlo pristupačan način, jedno od najvažnijih životnih pitanja - pitanje krova nad glavom.
U konkretnom slučaju, to znači da se za stan prosječne veličine od 50 četvornih metara, ovisno o cijeni građenja, uvjetima kreditiranja i roku počeka, mjesečno plaća rata u kunskoj protuvrijednosti od 300 do 350 maraka. Prvi stanovi već se grade u Varaždinu i Krapinskim toplicama, a očekuje se da bi se godišnje, uz ulaganje od 90 milijuna kuna iz državnog proračuna, moglo graditi više od 1.500 stanova za oko pet do sedam tisuća građana. Stanovi će se prodavati uz obročnu otplatu na rok do 31 godine za građane te 21 godinu za lokalnu samoupravu s tim da građani prvih 15 godina zajam vraćaju banci, a sljedećih 16 godina državi i lokalnoj samoupravi. Za čitavo razdoblje otplate, kamata u prosjeku iznosi četiri posto te se na taj način visina mjesečne obročne otplate približava ili čak izjednačava s visinom najma stana na slobodnom tržištu.
 Upravo ovih dana Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo uputilo je u postupak Nacrt prijedloga zakona o socijalno poticanoj stanogradnji. Čim se pribave mišljenja nadležnih ministarstava i ostalih ustanova, što se očekuje idućih dana, prijedlog toga zakona će se dostaviti Vladi, doznaje Vjesnik u Upravi za graditeljstvo Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstvo. Prihvaćanje toga zakona značit će ispunjenje onoga što je ministar Radimir Čačić najavio na početku svoga manadata, odnosno mogućnost da stambeno pitanje riješi dio hrvatskih građana koji to, inače, po čisto tržišnim uvjetima, samostalno ne bi mogli učiniti.
Najavljujući taj model, Čačić je upozorio da »socijalno poticana stanogradnja« ne znači izgradnju stanova isključivo za socijalno ugrožene građane, nego je riječ o organiziranoj stanogradnji financiranoj uz sudjelovanje javnih sredstava, odnosno sredstava države, gradova i općina. Prema prijedlogu zakona, model se temelji na partnerskom odnosu više sudionika, a nositelj projekta i investitor bit će posebna agencija.Gradnju stanova financirat će država, jedinice lokalne samouprave i građana te poslovne banke, a predviđena je i mogućnost sudjelovanja drugih zainteresiranih pojedinaca ili poduzeća. Iako se izgradnja stanova temelji na čistim tržišnim načelima, kupnjom stana uz obročni način plaćanja, kupcu se omogućuje otplata pod povoljnijim uvjetima od tržnih u pogledu kamata i rokova plaćanja, što je vid subvencije.
 Uz ostalo, Zakonom će se postaviti određeni uvjeti i mjerila za kupnju stana. Prije svega, stanoviće biti namijenjeni prodaji građanima za potrebe njihova vlastitog stanovanja, dakle onim koji nemaju riješeno stambeno pitanje, a ipak su do određene granice platežno sposobni. Kriterij koji će postaviti Ministarstvo bit će gornja granica godišnjeg prihoda od 120.000 kuna, dok će sve ostale kriterije postavljati jedinice lokalne samouprave. Stan kupljen po tome modelu neće se moći pet godina prodati, a nakon toga u slučaju prodaje, prvobitni kupac će morati otplatiti cjelokupni iznos stana, jer će stan do konačne otplate biti pod hipotekom.
 Uz građane, predviđeno je da stan može kupiti i jedinica lokalne samouprave i to po istim uvjetima obročne otplate, a radi davanja toga stana u najam. Time se otvara mogućnost stambenog zbrinjavanja raznih grupa ljudi i rješavanje različitih stambenih potreba i problema, dakle i socijalno ugroženih kategorija građana kojima bi se najamnina subvencionirala putem sustava socijalne skrbi.
Nacrt zakona predviđa da se novac od prodaje bivšihdruštvenihstanova iskoristi za kupnjustanova građenihpo novom model, namijenjenih za stambeno zbrinjavanje određenih skupina građana. Jedno od osnovnih načela modela poticane stanogradnje je pokriće svih troškova izgradnje, odnosno da se sredstva uložena u izgradnju obavezno vraćaju jer su namijenjena daljnjem poticanju stanogradnje. 
U Ministarstvu procjenjuju da će novi zakon za posljedicu imati niz pozitivnih učinaka, a jedan od osnovnih je da će stan postati pristupačniji prosječnim građanima. Također, taj model će omogućiti unaprjeđenje graditeljstva kao poticajnog elementa gospodarstva u cjelini, otvaranje novih radnih mjesta te povećanje proizvodnje prije svega građevinskog materijala i namještaja. U stanogradnji bi se godišnje angažiralo oko 500 milijuna kuna, otvorilo bi se oko 5.000 novih radnih mjesta te bi se povećao bruto društveni proizvod za približno 0,7 posto godišnje. Pritom,novac koji ulaže država, ističu u Ministarstvu, se gotovo u cijelosti vraća u proračun odmah po prodaji nekretnine, već samo na osnovi poreznih davanja od PDV-a. Taj prihod proračuna sada uopće ne postoji, jer nemagradnje stanova, odnosno stanova kao proizvoda.
Ivana Matić
</div>
</div>

<div type="part" n="10">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="38">
I Vlada demokratskog jedinstva na optuženičkoj klupi Haaškog suda?
Gregurić: Hrvatski se političari potpuno neodgovorno ponašaju prema Haagu / Tomac: Treba prestati s mazohističkim samooptuživanjem / Tomčić: Zaurlikat ću sa Sljemena da već jednom prestanu te licitacije / Šarinić: Laž je da sam s Miloševićem dogovarao preseljenja 
ZAGREB, 1. siječnja
 - Većina hrvatskih političara u izjavama za Vjesnik u ponedjeljak ocijenila je kao neodgovorno špekuliranje i glupost tvrdnje Dobroslava Parage, predsjednika izvanparlamentarne stranke HSP 1861., da je među osumnjičenicima Haaškog suda i predsjednik Vlade demokratskog jedinstva Franjo Gregurić. Sugovornici ističu i da ih čudi što su Paragine izjave. koje idu na ruku tezama o građanskom ratu u Hrvatskoj, dobile toliki publicitet. 
 Sâm Gregurić kaže da je upravo njegova vlada dostavila Helinski Watchu sve podatke o zločinima, i pritom proziva aktualnu vlast za neodgovorno ponašanje.
Hrvoje Šarinić, nekadašnji šef kabineta predsjednika Franje Tuđmana, opovrgnuo je da je sa Slobodanom Miloševićem dva dana prije akcije »Oluja« dogovarao preseljenje stanovništva, jer smo »mi početak te akcije skrivali kao zmija noge«. Upozorava da je za »Medački džep«, akciju o kojoj se odlučivalo u vojnom vrhu, saznao tek kad je bila gotova. 
 Potpredsjednik Sabora Zdravko Tomac drži da treba prestati s »mazohističkim samooptuživanjem kakvo ne postoji nigdje u svijetu«, dok predsjednik Sabora Zlatko Tomčić kaže da bi se najradije popeo na Sljeme i zaurlikao da već jedanput prestanu te licitacije s haaškim optužnicama. Ivan Zvonimir Čičak odbio je komentirati Paragine tvrdnje, dok je Damir Kajin (IDS) kazao kako bi konačno priču s osumnjičenicima Haaškog suda trebalo »otvoriti« kako bi prestale špekulacije u vezi s tim. Kajina ipak nije iznenadilo da su među osumnjičenicima, kako je rekao, i neki političari iz bivše vlasti (cjelovite izjave svih Vjesnikovih sugovornika donosimo u okviru).
 Podsjetimo, uz Gregurića, Paraga je na konferenciji za novinare prošlog petka još kao moguće osumnjičenike spomenuo bivšeg premijera i dugogodišnjeg šefa kabineta predsjednika Tuđmana Hrvoja Šarinića, savjetnika za unutarnju politiku prvog hrvatskog predsjednika Ivića Pašalića, sadašnjeg člana Ustavnog suda Vicu Vukojevića te bivšeg šefa HIS-a Miroslava Tuđmana.
 Budući da su članovi Vlade demokratskog jedinstva u vrijeme najžešće srpske agresije na Hrvatsku tijekom jeseni 1991. godine bili i predsjednik HSLS-a Dražen Budiša te potpredsjednik Sabora Zdravko Tomac (SDP) a i sadašnji predsjednik države Stipe Mesić obnašao je sve do razlaza s Tuđmanom 1994. godine visoke državne dužnosti (bio je i premijer i predsjednik Sabora), postoji mogućnost da se i oni nađu na listi osumnjičenih osoba. »Možda se (Mesić) iskupio svojim svjedočenjem«, kaže Paraga objasnivši kako se svojim svjedočenjem u Haagu ipak prekasno »usprotivio onima koji su radili zločine«.
 Greguriću i, tom logikom, valjda svima u Vladi demokratskog jedinstva stavlja se na teret da su te visoke dužnosti obnašali u vrijeme događanja u Gospiću i Pakračkoj Poljani. Šarinić je odgovoran, prema Paragi, jer je bio premijer u vrijeme Medačkog džepa, a navodno je i dogovarao preseljenja stanovništva. Vukojevića se, prema istom izvoru, tereti da je sâm sudjelovao u etničkom čišćenju, a Miroslav Tuđman je navodno sâm odgovoran za neke zločine i njihovo prikrivanje. Paraga jedino za Pašalića nije iznio obrazloženje za što ga se tereti dometnuvši kako on sâm zna da je među osumnjičenicima Haaškog suda. Kad se toj »najsvježijoj« listi haaških osumnjičenika, koja doduše nije potvrđena, pribroje i oni koje se dosad najčešće spominjalo u medijima (a koje je kao osumnjičenike potvrdio i zamjenik haaške tužiteljice Graham Blewit), poput generala Stipetića koji je dobio poziv kao osumnjičenik, zatim generala Gotovine, Norca, Čermaka, Krstičevića, Koradea te Agotića, a na kraju i bivšeg ministra unutarnjih poslova Ivana Jarnjaka te zapovjednika specijalnih policijskih snaga Mladena Markača, onda više nema nikakve sumnje kako je među osumnjičenicima Haaškog suda - ako se Paragine tvrdnje pokažu točnim - zapravo politički i vojni vrh iz razdoblja Domovinskog rata. S obzirom da je Blewit »posthumno« na optuženičku klupu stavio i pokojnog predsjednika Tuđmana, gotovo da nema značajnije osobe koja je od kolovoza 1991. do rujna 1995. obavljala neku visoku političku ili vojnu dužnost a da nije među osumnjičenicima Haaškog suda ili među njegovim zaštićenim svjedocima. 
U vezi s mogućim optužnicama u Hrvatskoj je došlo do podjela pa i međusobnih svađa.
 Najprije je vojni savjetnik predsjednika Mesića general Imra Agotić u javnom istupu optužio vojnu policiju i MUP da su odgovorni za, kako tvrdi, zločine počinjene nakon »Bljeska« i »Oluje«. Agotić je htio amnestirati Hrvatsku vojsku od odgovornosti, a time vjerojatno i sebe samoga jer je u vrijeme tih oslobodilačkih akcija bio zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva. Upravo se HRZ-u, dakle Agotiću, po široko tumačenoj zapovijednoj odgovornosti stavlja na teret upotreba zrakoplova koji su navodno djelovali mimo ratnog prava po izbjegličkim kolonama. 
Agotićevo »prebacivanje krivnje« većina je hrvatskih političkih stranaka ocijenila »štetnim«. Što se pak tiče generala Stipetića, njegov odvjetnik Čedo Prodanović kazao je u novinskom intervjuu da se njegovo svjedočenje »mnogima neće svidjeti«. Mnogo toga se događalo mimo volje generala Petra Stipetića, čak i mimo njegova znanja, budući da su u igri različiti i veliki interesi drugih, rekao je Prodanović najavljujući time nove zaplete u vezi s haaškim optužnicama. 
Inače, Haaški sud »Bljesak« i »Oluju« tretira ne (samo) kao legitimne oslobodilačke akcije nego i kao unaprijed smišljene operacije etničkog čišćenja srpskog stanovništva. U tom smislu tražena su mišljenja i vojnih eksperata koji su trebali reći je li, primjerice, tijekom »Oluje« odnosno oslobađanja Knina bilo »pretjerane upotrebe topničke vatre«. Danas gotovo nitko ne spominje da je »Oluja« pokrenuta kao odgovor na pokušaj hrvatskih i bosanskih Srba da osvoje bošnjačku bihaćku enklavu, te da su ugledni diplomati javno upozoravali tadašnje hrvatsko vodstvo da će pri eventualnom pokušaju oslobađanja svojih okupiranih područja doživjeti poraz. 
S obzirom na najnoviji razvoj događaja u vezi s haaškim optužnicama, i stranke vladajuće koalicije podijelile su se. HSLS odbija izručenje bilo kojeg generala prema široko tumačenoj zapovijednoj odgovornosti. Na sličnim je pozicijama i SDP, odnosno, barem onaj dio te stranke koji predstavlja dr. Zdravko Tomac. Međutim, i premijer Račan je u božićnom intervjuu jasno kazao da ne prihvaća optužnice za Domovinski rat, »Bljesak« i »Oluju«. Nešto drukčija stajališta imaju IDS i HNS koji drže da se haaške optužnice tiču samo »vojne elite« te da Hrvatska zbog toga ne smije doći u sukob sa Sudom. Inače, kako je poznato, Vlada je u »13 točaka« formulirala svoju novu strategiju kojom se traži da se najprije sankcioniraju zločini koji su se prvi dogodili (poput masakra vukovarskih ranjenika 1991.) te da će prihvatiti suradnju s Haaškim sudom samo u onim slučajevima kad se optužnice odnose na konkretne zločine a ne na cijele oslobodilačke akcije, ili Domovinski rat uopće.
Što se, pak, tiče najnovije Paragine liste osumnjičenih, na nju ne bi trebalo obraćati preveliku pozornost da se i neka prethodna nagađanja nekih drugih hrvatskih političara nisu kasnije pokazala istinitima. Stvorena atmosfera u javnosti, međusobno prebacivanje krivnje, kao i činjenica da praktički nitko tko je sudjelovao u Domovinskom ratu - bilo kao državni dužnosnik ili vojni zapovjednik - više nije siguran da se neće naći na optužnici Haaškog suda, gotovo da daju za pravo onima koji tvrde kako se takvim potezima ne samo pokušava mijenjati povijest i velikosrpska agresija na Hrvatsku pretvoriti u građanski rat, nego se dovode u pitanje i sami »temelji države«. Ako je obrana jedne države samo zbroj zločina, a njeno oslobođenje od okupacije posljedica unaprijed smišljenog plana etničkog čišćenja, logično je pitanje treba li, odnosno smije li uopće jedna takva država postojati? Na to pitanje hrvatska će Vlada morati dati odgovor, po svoj prilici, još potkraj siječnja, nakon posjeta glavne tužiteljice Carle del Ponte Zagrebu. 
Marko Barišić
</div>
<div type="article" n="39">
Vukovarska Nova godina sa suzom u oku i uspomenom na pale branitelje
Treću godinu zaredom kod Križa na ušću Vuke u Dunav točno u ponoć položeni su vijenci i zapaljene svijeće za poginule i nestale branitelje / Vukovarci su ove godine prvi puta Novu godinu dočekali na otvorenome, na središnjem gradskom trgu, uz jelo, piće i svirku
VUKOVAR, 1. siječnja
 – Tijekom novogodišnje noći, Vukovar, grad koji je dao najveće žrtve u Domovinskom ratu, prvi put bio je raskošno osvijetljen tako da je njegovo središte uistinu djelovalo poput mnogih drugih hrvatskih gradova. Međutim, ovaj je grad Novu godinu dočekao s pjesmom, ali i sa - suzom u oku. Naime, koprivnička Udruga branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata djelatnika »Podravke« organizirala je i ovoga puta nesvakidašnji doček kod Križa na ušću Vuke u Dunav. Tamo se okupilo više od 500 ljudi, koji su točno u ponoć položili vijence i zapalili svijeće za sve poginule i nestale hrvatske vitezove.
Prije polaganja vijenaca, u crkvi sv. Filipa i Jakova, vukovarski gvardijan Zlatko Špehar održao je liturgijsku molitvu u spomen na poginule i nestale branitelje, a potom je mirno i dostojanstveno velika kolona ljudi s vijencima te upaljenim lampašima i bakljama krenula ulicama grada do Križa na ušću Vuke u Dunav.
- Bila sam na mnogobrojnim dočecima Nove godine, poglavito na trgovima od Münchena do Pariza, Rima i drugih svjetskih gradova, ali nešto ovakvoga doživjela sam jedino u Vukovaru - kazala je Štefica Nemeček, koja je došla iz Križevaca isključivo zbog polaganja vijenaca. Vukovar još, osobito noću, s razrušenim kućama, djeluje stravično, ali i mnogobrojni upaljeni lampaši učinili su da tijekom te noći ipak bude malo drukčiji.
Šteta je samo što su sve te svijeće gorjele za sjećanje na ljude koji su bili prvi kad je trebalo... Mnogobrojni Vukovarci, među kojima je bilo najviše mladih ljudi, ove su godine prvi puta Novu godinu dočekali na otvorenome, na središnjem gradskom trgu, uz jelo, piće i svirku jednoga osječkog glazbenog sastava. Od mnogih smo čuli da nešto takvoga naprosto nedostaje gradu heroju, a slika razdraganih mladića i djevojaka još jednom je pokazala da se ljudi ipak vraćaju u Vukovar da na ruševinama grade i našu budućnost.
- Nešto prije ponoći, kad smo se najbučnije veselili, kraj nas je prema Križu na ušću Vuke u Dunav prošla velika kolona s upaljenim svijećama. To nas je, na žalost, vratilo u zbilju. Divimo se onima koji su u trenucima kad su mnogi ludovali u čast dočeka novog milenija pronašli načina i snage da se i na ovakav način, kao nigdje na svijetu, oduže palim herojima ovoga grada, ali i države - riječi su Jasenke Turudić.
Osim na trgu, Vukovarci su Novu godinu, već po tradiciji, dočekali i u jedinom ovdašnjem hotelu.
- U ovome gradu nemate mnogo mjesta za zabavu - kazao je Branko Klarić. Hotel je lijepo uređen, ali unatoč relativnoj skupoći dobro posjećen. Međutim, žalosno je da se još o obnovi Vukovara mnogo priča, a malo daje. Vukovarcima je već dosta obećanja, oni žele živjeti dostojanstveno, kao i drugi. Eto, prije Nove godine, od televizije do svih ostalih medija, ljude su masovno pozivali na doček u Dubrovnik. To je lijepo, ali i ovoga puta zaboravili su ih pozvati u Vukovar, jer tu se i u najluđoj noći istoga trenutka spajaju suze i veselje. Toga uistinu nema nigdje na svijetu! Ne, Vukovar se neće i ne smije zaboraviti! Najveći broj Vukovaraca dočekao je početak novog milenija u svojim domovima. Mnogi su na poticaj »Podravkine« Udruge i te noći u prozorima zapalili svijeće u čast i slavu poginulim braniteljima.
- Već sutra, na žalost, u ovom će gradu sve biti isto. Brojni problemi ostat će i dalje, ali ipak se nadamo da će nova vlast pronaći načina da napokon brže krene njegova obnova. Tu je vrlo mnogo nezaposlenih. Treba ljudima omogućiti da što prije dođu do posla, a to se može i raznim državnim poticajnim mjerama - tvrdi mr. Ivan Hubalek, jedan od čelnlih ljudi »Borova«, tvrtke koja je u ovom ratu ostala bez mnogih pogona. 
Mladen Pavković
</div>
<div type="article" n="40">
Nema dugoročnog razvitka bez jačeg ulaganja u srednje školstvo 
ZAGREB, 1. siječnja
 – »Vladina najava ograničenja rasta plaća u javnom sektoru i raskidanja kolektivnih ugovora izaziva i nevjericu i nelagodu među članstvom Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, ali i odlučnost da se ne prihvate jednostrane odluke donešene u kabinetima bez konzultacije socijalnih partnera«, priopćeno je ponedjeljak iz tog sindikata.
»Najveći i reprezentativni sindikat zaposlenih u srednjim školama za takav stav ima uporište u Zakonu o radu i svom kolektivnom ugovoru koji nije istekao kao i u razultatima socijalnih izbora kojima je ostvario legitimitet ovlaštenog pregovarača za srednje školstvo. I zato socijalni dijalog da, pregovori da, ali marginalizacija ne«, poručuje se u priopćenju koje je potpisao novi predsjednik ovog sindikata Andrija Puljević.
»Pozivamo se na program iz predizborne kampanje danas vladajućih stranaka, na čvrsto uvjerenje o značaju srednjeg školstva za razvitak Republike Hrvatske, na činjenicu da je srednje školstvo trajno statusno i materijalno zapostavljeno, na odgovornost za obrazovanje mladih generacija i predlažemo nastavak pregovora na temeljima važećeg Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjem školstvu«, ističe Puljević.
Mizerno izdvajanje iz Državnog proračuna za srednje školstvo činjenica je koja onemogućuje dugoročan razvitak i toga moraju biti svjesni svi odgovorni čimbenici, ocjenjuju u Nezavisnom sindikatu. Taj sindikat, navodi Puljević, »ne želi prihvatiti naslijeđenu i naučenu retoriku o tome da 'novca nema'«. »Da se nekome mora uzeti kako bi se drugima dalo, to ne može izdržati niti jednu ozbiljniju analizu. Umjetno suprotstavljanje interesa socijalnih grupa naprosto je odustajanje od odgovornosti a hrvatska Vlada nema pravo na to«, upozorava Puljević. 
Na kraju priopćenja Andrija Puljević napominje kako Sindikat može usklađivati tempo, »ali ne možemo odustati od jasne i svima vidljive potrebe donošenja razvojnih koncepcija u društvu općenito a u školstvu pogotovu. Snage nam daje potpora našeg članstva«. (N.D.)
</div>
<div type="article" n="41">
Gregurić: Paraga je samo glasnogovornik
»Moglo bi se reći da su me te Paragine najave o novim osumnjičenicima Haaškoga suda iznenadile. No, kad se bolje pogleda što se sve događa u posljednje vrijeme u Hrvatskoj, onda to i nije iznenađenje. Naime, za one koji takve stvari govore, ne znam imaju li točne informacije, ali je činjenica da su uvijek bili glasnogovornici odgovarajuće politike koja je rušila sve ono što je bilo konstruktivno u Hrvatskoj«, odgovara na Paragine najave proširenja optužnica predsjednik Vlade demokratskog jedinstva Franjo Gregurić, u izjavi za Vjesnik.
 Dodaje kako je Vlada demokratskog jedinstva u 13 mjeseci uspjela učiniti ono što se u tom vremenu ne bi moglo učiniti da nije bila koalicijska. Gregurić ističe da je ta Vlada bila škola demokracije u kojoj je sudjelovalo sedam parlamentarnih stranaka. »Ovo što se događa rušenje je posljednjih bastiona ugleda u stvaranju hrvatske države, jer kako inače tumačiti navodnu odgovornost te Vlade koja je pokušavala i uspjela stvoriti takvu međunarodnu demokratsku sliku Hrvatske da je 15. siječnja 1992. godine postala međunarodno priznata država, a u UN je primljena sredinom te godine i to u ratnim uvjetima. Ta je Vlada djelovala kad se Hrvatska branila od jugovojske i četničkih parajedinica pobunjenih Srba kako bi mogla opstati, odnosno u vremenu kad su razarani Osijek, Vinkovci, Vukovar, Škabrnja, Zadar, Glina i kad je u Dubici spaljeno 98 osoba«, kaže Gregurić.
 Naglašava također da je Vlada demokratskog jedinstva za svog mandata Helsinki Watchu elaborirala svoja stajališta i mišljenja o pojedinim zločinima u Lici. »No, hrvatski se političari potpuno neodgovorno ponašaju prema tom problemu oko kojega nemaju stav, premda bi ga morali imati kad je riječ o određenim svetinjama koje se tiču stvaranja hrvatske države. Ako njima hrvatska država nije trebala, onda im jasno nije trebao ni Domovinski rat«, ističe Gregurić. 
Dodaje kako ga čudi predsjednik Liberalne stranke Zlatko Kramarić koji je najbolje osjetio napade na Osijek u vrijeme Vlade demokratskog jedinstva, a sad kaže: 'Možda ima nešto krivnje i te Vlade za Pakračku Poljanu i Gospić'. »Zaboravio je pritom Vinkovce, Vukovar, Ćelije i tko ih je razorio«, rekao je bivši predsjednik Vlade. »Postavlja se pitanje gdje je u svemu tome stav hrvatske politike i do kuda mogu ići optužbe kojima se razara povijest stvaranja hrvatske države«, naglašava Franjo Gregurić.
Šarinić: Paragine optužbe besmislica 
Čudi me publicitet koji su mediji dali izjavama Dobroslava Parage budući da je on u 20 godina bavljenja politikom očito spao na niske grane kad se bavi takvim izmišljotinama, bio je komentar Hrvoja Šarinića na tvrdnje čelnika HSP-a 1861. da je i nekadašnji šef kabineta predsjednika Tuđmana na popisu haaških optuženika. 
Potpuna je laž da sam s Miloševićem dva dana prije akcije »Oluja« dogovarao preseljenje stanovništva, kaže Šarinić, jer smo mi početak te akcije skrivali kao zmija noge: »Nisam potpuno siguran jesam li u to vrijeme bio u Beogradu, morao bih pogledati u bilješke, ali veća je vjerojatnost da nisam.« Na Paragine optužbe da je navodno znao za zločine počinjene u akciji »Medački džep«, Šarinić odgovara da je to besmislica jer je za akciju, kategorički tvrdi, doznao tek kad je bila gotova. O akciji se odlučivalo u vojnom vrhu koji je, naravno, bio u kontaktu s predsjednikom Tuđmanom, ističe Šarinić. On smatra da bi se trebalo prestati baviti spekulacijama o haaškim optužnicama i otvoriti karte. 
Nije dobro igrati se mačke i miša, nego bi se jasno trebalo reći tko ima kakav status u vezi s Haaškim sudom - tko je svjedok, a tko je optuženik, smatra Šarinić.
Tomac: Zaustavljali smo agresiju 
Paraginim izjavama ne bi trebalo davati pozornost jer on nema nikakvu političku težinu i podršku. Kod nas je dovoljno da netko sazove press-konferenciju i optuži svakog tko mu padne na pamet, i odmah se oko toga diže prašina, što je besmisleno, ocjena je dr. Zdravka Tomca, potpredsjednika nekadašnje Vlade demokratskog jedinstva, a danas potpredsjednika Hrvatskoga sabora. 
Tomac ističe kako je činjenica da u inozemstvu i u nas postoje snage koje žele falsificirati povijest i Miloševićevu agresiju pretvoriti u građanski rat u kojem su svi podjednako krivi. Te teze se obnavljaju i ne bi im trebalo davati publicitet, ocjenjuje. No, dodaje da u Hrvatskoj postoje snage, a na tom tragu su i Paragine tvrdnje, koje žele pomoći tim snagama da promijene karakter rata na ovim prostorima. Apsurdno je, prema Tomčevim riječima, optuživati Franju Gregurića, kao predsjednika Vlade demokratskog jedinstva, i još neke ljude za zločine kad su oni sve činili da do toga ne dođe. Gregurić i ta ratna Vlada sve su činili da se Hrvatska obrani od agresije i nemaju nikakve veze sa zločinima, izričit je Tomac. Zaključuje kako bi u Hrvatskoj konačno trebalo prestati s mazohističkim samooptuživanjem, kakvo ne postoji nigdje u svijetu. 
Tomčić: Štetna nagađanja
Predsjednik HSS-a i Hrvatskog sabora Zlatko Tomčić nije želio komentirati Paragine tvrdnje o tome da su na popisu haaških osumnjičenika Šarinić, Gregurić, Ivić Pašalić, Vice Vukojević i Miroslav Tuđman. Na upit što načelno misli o nagađanjima s imenima osumnjičenika, Tomčić je rekao: »Najradije bih se popeo na Sljeme i zaurlikao da se već jednom prestane s raspravama o Haagu i stalnim spekulacijama tko je na listi osumnjičenika, a tko nije. Time samo sami sebi nanosimo štetu«. Zna se da je odnos s Haaškim sudom u nadležnosti Vlade i da je ona jedina zadužena za ta pitanja i treba je pustiti na miru da radi svoj posao, poručuje Tomčić.
Kajin: Savjet treba objaviti podatke 
Potpredsjednik IDS-a Damir Kajin smatra da bi cijelu priču o osumnjičenicima Haaškog suda trebalo »otvoriti« kako bi konačno prestala nagađanja. To je samo uznemiravanje javnosti i stvaranje atmosfere besperspektivnosti, ističe. Ne bi me, međutim, iznenadilo da su na popisu Haaškoga suda i neki od visokih dužnosnika bivše vlasti. No, ja osobno, naglašava Kajin, nemam potrebu za bilo kakvim spekulacijama o mogućim imenima s haaškog popisa. No, znam da neće proći nekažnjeno ni intervencija Hrvatske vojske u BiH, a niti Miloševićeva intervencija u BiH i Hrvatskoj. Smatram da bi bilo najbolje, zaključuje Kajin, da Savjet za suradnju s Haaškim sudom izađe u javnost s relevantnim informacijama.
Blažeković: Haag prepustiti nadležnima 
Osvrćući se na Paraginu izjavu, glasnogovornik HNS-a Boris Blažeković istaknuo je da je riječ samo o spekulacijama koje ne treba komentirati. Te su spekulacije očito postale dio našeg političkog folklora, a mi u HNS-u smatramo da ima mnogo važnijih stvari kojima bi se Hrvatska trebala baviti. Blažeković napominje da bi odnos s Haaškim sudom trebalo ostaviti za to nadležnim institucijama.
Granić: Ne može se suditi Gregurićevoj vladi 
»Ne bih želio komentirati Paragine izjave, ali situacija s Hrvatskom i Haaškim sudom vrlo je ozbiljna«, rekao je Mate Granić, predsjednik DC-a. »Neosporno je da je Hrvatska dužna surađivati s Haaškim tribunalom ako se radi o pojedinačnim zločinima, bez obzira tko ih je izvršio ili naredio«, kaže Granić, no »postoji mnogo indicija iz Haaga koje upućuju da će Sud ići i na tzv. proširenu zapovijednu odgovornost«. Sasvim je sigurno, nastavlja čelnik DC-a, da su vojno-redarstvene operacije »Bljesak« i »Oluja« bile legitimne oslobodilačke akcije, a da se Vlada demokratskog jedinstva odlučno suprotstavljala svakom zločinu. »Vlada demokratskog jedinstva procesuirala je sve slučajeve za koje je znala, pa tako i Gospić i Pakračku Poljanu, no, pravni organi nisu obavili posao do kraja«, tvrdi Granić. »U Haagu se ni u kom slučaju ne može suditi po načelu objektivne odgovornosti, kako za 'Bljesak' i 'Oluju', tako ni Vladi demokratskog jedinstva«, zaključuje Granić. Po tom načelu, ni Gregurić ni Šarinić ne mogu biti odgovorni.
(Goranka Jureško, Biljana Bašić, Ivana Matić, Anuška Fjorović)
</div>
<div type="article" n="42">
Mesić: Moramo raščistiti s prošlošću i suočiti se s istinom 
ZAGREB, 1. siječnja 
 - Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić u nedjelju je navečer u središnjem Dnevniku Hrvatske televizije čestitao novu 2001. godinu svim građanima i građankama Hrvatske te pročitao svoju novogodišnju čestitku.
 U čestitki predsjednika Mesića među ostalim stoji: »Kraj je godine, kraj je desetljeća, kraj je i stoljeća i tisućljeća. Pravi je trenutak da se osvrnemo na ono što je iza nas, ali i da pokušamo naznačiti ono što nas očekuje.
 U tisućljeću što ga napuštamo hrvatski je narod, koji je na ove prostore došao prije više od tisuću godina i ovdje osnovao svoju državu, tu državu izgubio. Živeći potom stoljećima pod tuđom vlašću, čuvajući sve to vrijeme određene elemente državnosti, sačuvao je svoj nacionalni i kulturni identitet. I pri kraju tisućljeća ostvario ponovno vlastitu državu.
 Dvadeseto stoljeće bilo je obilježeno izlaskom iz Habsburškog carstva; životom u dvjema jugoslavenskim državama koje su se, mada iz različitih razloga, pokazale promašenima; jednim neuspjelim i od početka na propast osuđenim projektom hrvatske države; te stvaranjem ove države u kojoj danas živimo, Republike Hrvatske. 
Godina koja je na izmaku bit će zapamćena po demokratskom zaokretu koji je obilježio njezin početak, i po golemim problemima koji nas pritišću na njenom kraju, a koji su neposredno posljedica nasljeđa prethodne vlasti. Naš je najveći problem, a ujedno i najvažniji zadatak da ponovo pokrenemo posustalo i devastirano gospodarstvo te da zaustavimo rast broja nezaposlenih.
 Jedno ne ide bez drugoga, a i jedno i drugo neće biti moguće bez stranog kapitala pri čemu ne govorim o pomoći nego o investiranju na profitnoj osnovi. Znam da za sve treba vremena, znam također da se veliki i teški problemi ne mogu riješiti od danas do sutra, ali znam i to da je za one koji su nezaposleni ili rade a ne primaju plaće svako produljivanje sadašnjeg stanja naprosto neprihvatljivo.
 Vjerujem da je Vlada svjesna sve težine stanja u kojem se nalazi i da će biti dorasla teškim zadaćama koje su pred njom. 
 Moramo definitivno, jednom za svagda raščistiti s prošlošću, moramo stvari postaviti na svoje mjesto i to ne iz dnevnopolitičkih razloga nego zato što nas činjenice na to upućuju, i zato što moramo sa sebe skinuti svako breme prošlosti kako bismo neopterećeni mogli ići u budućnost.
 Suočavanje s istinom nije uvijek ugodno, često je i bolno, ali je nezaobilazno. Učinimo to danas mi sami da nas sutra ne bi drugi morali na to prisiljavati. Ne dopustimo da nacija i država postanu taoci pojedinaca ili skupina ili onoga što su učinili ili propustili učiniti.
U treće tisućljeće i godinu 2001. Hrvatska mora ući s jasno prepoznatljivim ambicijama - da postane doista demokratska i pravna država ravnopravnih građana, bez obzira na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost kao i političko opredjeljenje. Samo takva Hrvatska ima izgleda ostvariti ono što je naš dugoročni strateški cilj - priključivanje euroatlantskim integracijama i ulazak u Europsku uniju.
 Prvi su koraci učinjeni, oni ohrabruju, ali i obvezuju da nastavimo započetim putem. Razvijanje odnosa s našim susjedima mora biti sastavni dio naše vanjske politike. Ne zato da bismo se zatvorili u regiju nego da bismo stekli dodatnu kvalifikaciju za ulazak u ujedinjenu Europu, a pritom ostvarili i naš interes. Jer u odnosima sa susjednim državama Hrvatska može ostvariti ne samo političke već gospodarske, kulturne i druge interese. Osim toga, dobro stanje tih odnosa omogućit će nam da se na odgovarajući način brinemo i za Hrvate koji žive u susjednim državama, i koji mogu i moraju biti most suradnje s tim državama.
 Isto gledanje očekujemo i od drugih država u odnosu na manjine koje žive u Hrvatskoj. 
 Na globalnom planu borit ćemo se za mir jer sve ovo o čemu govorim, problemi koje ima Hrvatska, nisu nepoznati ni mnogim drugim zemljama. Sve je to moguće samo u miru. Bit ćemo aktivni u Ujedinjenim narodima, a ruku suradnje pružamo svakome tko je spreman surađivati s nama na osnovama ravnopravnosti i obostranog uvažavanja. Borit ćemo se protiv zala suvremenog svijeta - od siromaštva, ovisnosti o drogama, AIDS-a pa do netolerancije, ksenofobije i terorizma. Ako želi biti ne samo međunarodno priznata, nego i diljem svijeta prihvaćena država, Hrvatska mora udovoljiti određenim standardima i ispuniti određene uvjete. Vjerujem da imamo i mudrosti i snage da to učinimo.
 Na kraju godine ne mogu i neću obećati da će već sutra biti bolje. Ali mogu i moram obećati da ću u sklopu svojih ovlasti i u suradnji s Vladom učiniti sve što je u mojoj moći da se nagomilani problemi počnu rješavati, i to na način da svaki građanin to i neposredno osjeti. 
 Zaposlenima želim uspjeh na poslu, nezaposlenima želim da posao nađu što prije, mladima perspektivu u domovini, starima mirne dane i sigurnost i dostojanstvo, bolesnima ali i svima zdravima želim zdravlja, pripadnicima Oružanih snaga i policije želim da svakog trenutka budu na visini svojih zadaća ali da to što rjeđe budu u prilici i dokazivati.
 Uđimo u novu godinu, novo stoljeće i novo tisućljeće sa željom da ne obiluju s burnim zbivanjima i da nam donesu mir, rad i red na dobrobit Hrvatske i svakog njenog građanina«. (H)
</div>
<div type="article" n="43">
Mesić ručao u pučkoj kuhinji 
ZAGREB, 1. siječnja
 - Prvoga dana nove godine hrvatski predsjednik Stjepan Mesić posjetio je crkvu sv. Franje na Kaptolu. Obišao je kapelicu i blagovaonicu, a potom i ručao u maloj kuhinji za siromašne. Poslije ručka novinarima je na izlazu kratko izjavio: »Poželio sam ovom prigodom da ovakvih kuhinja bude što manje, da ljudi mogu jesti u svojim obiteljima, imati svoje stanove i živjeti dostojanstven život. No, kad je situacija teška kao što je sada kod nas u Hrvatskoj, hvale je vrijedno da je organizirana ovakva kuhinja«.
Predsjednik je na ručku u pučkoj franjevačkoj kuhinji, koja inače dnevno priprema između 120 i 150 obroka, sreo i poznanika iz svojih zatvorskih dana u Staroj Gradiški. Podsjetio se stoga kako je upravo bivšim zatvorenicima težak povratak u normalan život ako im društvo ne pomogne u tome. »Netko se mora i o njima brinuti, društvo i njima treba osigurati ulazak u novi život«, kazao je Mesić aludirajući na dobru gestu franjevačke kuhinje u kojoj i bivše zatvorenike, sada prepuštene ulici, čeka topli obrok. 
Ante Budija, Mesićev poznanik iz Gradiške u koju je dospio zbog krijumčarenja, na kratko je tako postao zvijezda kamermana i fotoreportera. Prisjetio se tako pred kamerama i nekih zatvorskih druženja sa sadašnjim hrvatskim predsjednikom zbog kojega je, kaže, jednom Crnogorcu razbio nos. »Kad je Hajduk pobijedio Zvezdu iz Beograda, neki su ga tamo počeli tući pa sam ga branio«, sjeća se Viranin. Upitan je li mu Predsjednik obećao kakvu pomoć na ručku, odgovorio je da nije jer nije ni tražio ništa. »Ništa se nije promijenio, uvijek je jednak, vidio sam ga prije dvije godine na tramvaju, ostao je dobar i uvijek jednak«, rekao je Mesićev zatvorski poznanik.
Meni prvoga ovogodišnjeg predsjedničkog ručka (odojak, salata od graha, restani krumpir i vino) donirao je upravo njegov Ured. 
Nakon obilaska franjevačke crkve na Kaptolu, predsjednika Mesića dočekali su novinari i urednici popularnog zagrebačkog radija »Stojedinice« da bi mu uručili nagradu za njegovu najizjavu protekle godine: »Nisam lijep, ali nisam ni Škegro«. (M. Rožanković)
</div>
<div type="article" n="44">
Crkva proslavila Svjetski dan mira: Bozanić ističe da nam je nužan dijalog 
ZAGREB, 1. siječnja 
 - Na prvi dan nove godine 2001. - ujedno prve godine 21. stoljeća i trećeg tisućljeća - Crkva slavi blagdan Bogorodice i Svjetski dan mira. Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić, predvodeći svečano misno slavlje u zagrebačkoj Katedrali, poručio je u ponedjeljak hrvatskim vjernicima da »prihvate nužnu i hitnu potrebu dijaloga u našem društvu«, te da »polažemo nade u našu mladež koja će znati i htjeti graditi zajedništvo u dogovoru i suradnji i međusobnom poštivanju«.
 U propovijedi je razmatrao poruku Svetog Oca za prvi dan nove godine u kojoj se, uz ostalo, poziva Kristove vjernike i sve ljude dobre volje na razmišljanje o dijalogu među različitim kulturama i civilizacijama. Istaknuo je da je u dijalogu nužan put k izgradnji pomirenog svijeta koji je sposoban s vedrinom gledati u budućnost. Sveti Otac se posebno zalaže za dijalog kao odlučujući čimbenik u traženju mira, iako taj put nije nimalo lagan, napomenuo je Bozanić. 
 Osvrćući se na pitanje globalizacije suvremenog svijeta danas, Papa je u poruci naglasio da je važno, s jedne strane, cijeniti vrijednosti vlastite kulture kako bi se spriječilo da se osjećaj pripadnosti određenoj kulturi ne preobrazi u izoliranost.
 Nadbiskup je izrekao i Papinu poruku mladima svih kultura i jezika - kako pred njima stoji uzvišena i zahtjevna zadaća da, u poštivanju svih, budu sposobni za solidarnost, mir i ljubav prema životu. Poruka je da budu tvorci novoga čovječanstva kako bismo konačno mogli živjeti u miru. (H)
</div>
<div type="article" n="45">
Splitski SDP rasadnik kadrova za novoutemeljeni SDB i HSDS 
SPLIT, 1. siječnja
 – Nakon što su prije dva mjeseca splitski ogranak Akcije socijaldemokrata Hrvatske (ASH), Stranka umirovljenika (SU), Zajednica nezaposlenih (ZANE) i Zajednica udruga malih dioničara Hrvatske (ZUMDH) utemeljili socijaldemokratski blok (SDB), na lijevom polu političkog kontinuuma pojavila se još jedna stranka. Riječ je o Hrvatskoj socijaldemokratskoj stranci (HSDS), koja je osnovana prošlog tjedna u Splitu, a čiji su članovi, mahom, »pristigli« iz splitskog SDP-a. 
Poput Socijaldemokratskog bloka, i HSDS smatra da je Vlada premijera Ivice Račana neučinkovita i socijalno neosjetljiva, a za beznađe koje je zahvatilo većinu građana Hrvatske, okrivljuju SDP, kao vodeću stranku pobjedničke koalicije. Osim što se obje političke snage pozivaju na »istinsku socijaldemokraciju, koja je SDP-u bila samo paravan za dolazak na vlast«, zajedničko im je i to što su njihovi čelnici bili dužnosnici upravo splitskog SDP-a. Tako je na čelo SDB-a izabran Boris Vušković (čiji su istupi, nakon odlaska iz SDP-a, uznemirili splitske socijaldemokrate), dok je Boris Kovačić, donedavni član Predsjedništva SDP-a, izabran na dužnost čelnika HSDS-a. 
Predsjednik splitskog SDP-a Marin Jurjević tvrdi da ga SDB i HSDS-a ni najmanje ne uznemiravaju, to više što ih ne vidi kao političku prijetnju SDP-u, čiju su snagu, kako kaže, građani potvrdili na izborima. »Želimo im uspjeh, iako nam je žao što dio malih stranaka namjerava ostvariti političke bodove napadajući isključivo SDP«, rekao je Jurjević, a identičnu izjavu dao je i nakon osnivanja SDB-a. 
Za razliku od šefa splitskog SDP-a, čelnici HSLS-a, HDZ-a i HSS-a ne skrivaju svoje oduševljenje gužvom na političkoj ljevici, a prema njihovim reakcijama, teško se odlučiti koja od tih triju stranaka više likuje i zlurado se naslađuje SDP-ovim »mukama«. 
No, za razliku od SDP-ovih »muka«, prave muke proživljavaju Splićani, čiji je grad u potpunoj gospodarskoj i socijalnoj komi. Na Zavodu za zapošljavanje trenutačno je evidentirano 23.000 nezaposlenih, od čega je čak 2.334 Splićana ostalo bez radnog mjesta zbog toga što je njihov poslodavac bio prisiljen staviti ključ u bravu. Broj zaposlenih i umirovljenika gotovo je izjednačen, pa se tako 47.000 Splićana može »pohvaliti« da ima radno mjesto (iako svi koji imaju posao ne primaju plaću). S druge strane, umirovljenika je gotovo 46.000, a prosječna mirovina im je oko 1.400 kuna. O urušavanju gospodarskih sustava, više-manje sve je poznato, pa se na prste jedne ruke mogu nabrojiti poduzeća koja još uvijek posluju na obostranu korist i radnika i poslodavca. 
Svi su suglasni u ocjeni da je Split u treći milenij ušao u komatoznom stanju, i to bez »respiratora«, koji ga je proteklih godina održavao na životu. Tako je s »respiratora« u lipnju prošle godine skinut »Diokom«, čijih je 2.400 radnika završilo na ulici. Doduše, 900 ih se ponovo vratilo na posao, ali zadnje informacije iz »Diokoma« govore da je stotinu radnika poslano kući zbog nedostatka posla, da država ne namjerava oprostiti toj splitskoj tvornici dug i da je likvidacija poduzeća sve izvjesnija. Ništa bolje nije ni u drugim gradovima i općinama Splitsko-dalmatinske županije, koja je u treći milenij ušla s crnom listom od 50.000 nezaposlenih. 
Ako se vratimo na početak priče o novim splitskim strankama i udrugama, a uzimajući u obzir katastrofalnu gospodarsku i socijalnu sliku obezglavljenog Splita, nije ni čudo što se one osnivaju s tolikim žarom i poletom. 
DOBRILA STELLA
</div>
<div type="article" n="46">
»Sječa« predsjednika sudova pravi razlog reforme sudstva? 
Novi Zakon o sudovima primorava ministra pravosuđa da smijeni aktualne predsjednike sudova / Za četiri mjeseca, pak, mora se donijeti novi zakon, prema kojem će predsjednike sudova imenovati - Zastupnički dom / Za predsjednike sudova moći će biti izabrane osobe koje nikada nisu bile suci; suprotno - neustavno! 
ZAGREB, 1. siječnja
 – Iako je, prema objašnjenjima izvršne vlasti, glavni razlog promjena u funkcioniranju sudstva trebala biti njegova veća učinkovitost, čini se da je prava namjere ipak bila »dekapitacija« predsjednika sudova kao »relikata HDZ-ove vlasti». Tomu u prilog govori i činjenica da novi Zakon o sudovima, zapravo primorava ministra pravosuđa da smijeni aktualne predsjednike sudova. No, kad ministar obavi taj posao, za četiri mjeseca, prema zaključku Vlade, mora se donijeti novi zakon o sudovima, prema kojem će predsjednike sudova imenovati Zastupnički dom. 
Tako ispada da spomenuti zakon predststavlja tek prijelazno rješenje koje će omogućiti smjenu aktualnih čelnika sudbene vlasti. Znakovito je i to što je oko donošenja ovog zakona došlo do prave zbrke, te su naposljetku usvojena rješenja koja, dojam je, ponovo širom otvaraju vrata političkim utjecajima na sudbenu vlast. 
Naime, prema rješenju koje je naknadno ubačeno u zakon, kroz amandmane saborskih odbora za pravosuđe i zakonodavstvo, za predsjednike sudova ubuduće će moći biti izabrane osobe koje nikad nisu bili suci! Osim toga, ostaje otvoren prostor i za izigravanje odredbe da ministar pravosuđa mora izabrati predsjednika suda između trojice kandidata koje predloži sudačko vijeće koje čine suci. Naime, u zakon je ubačena odredba prema kojoj, u slučaju da ministar pravosuđa ne imenuje za predsjednika suda niti jednog od kanidata kojeg utvrdi sudačko vijeće, postupak se mora ponoviti.
Predsjednik Odbora za pravosuđa Luka Trconić tvrdi pak da su pribjegli rješenju prema kojem predsjednik suda ne mora biti sudac, jer da bi suprotno rješenje bilo neustavno. Odnosno, prema Trconićevom tumačenju, u neravnopravan položaj došle bi osobe koje bi se kandidirale za predsjednike sudova, a prije nisu bili suci. U krajnjem slučaju, to bi značilo da bi zaštitu svojih prava mogle potražiti i dobiti na Ustavnom sudu. 
Činjenica je da je zakon predvidio da će osoba koja bude izabrana za predsjednika suda, a nije sudac, naknadno morati proći postupak imenovanja za suca pred Državnim sudbenim vijećem (DSV). No, pitanje je koliko će se u DSV-u usuditi »plivati uzvodno» te odbiti izabrati za suca osobu koju je ministar pravosuđa imenovao za predsjednika suda. Tim više, ako se zna da će ministar pravosuđa, prema novom Zakonu o DSV-u, moći instalirati »svoje ljude» u DSV. Naime, zakon ministru daje odriješene ruke da ignorira prijedloge struke - sudaca, odvjetnika i sveučilišnih profesora koji predlažu svoje kandidate u DSV.
Iz svega ovoga proizlazi da je, u provođenju reforme sudstva, Ministarstvo pravosuđa »zaboravilo» na mnoga rješenja s kojima je kretalo u promjene. Primjerice, jedno od prvih rješenja bilo je da predsjednik suda mora biti izabran isključivo između sudaca iz suda za koji se bira - da bi u konačnici došlo do solucije da predsjednik suda ne mora biti čak niti sudac. 
No, politika je, kako se čini, isplela novu mrežu oko sudstva. Uzaludno je zato plakati nad prolivenim mlijekom, kao što to čine neki dužnosnici u vlasti koji se sada bune zbog novog uplitanja politike u sudstvo, a i sami su tome dali nemali obol.
BILJANA BAŠIĆ
</div>
<div type="article" n="47">
Ne podcjenjujte Budišu i Kajina
Manje je važno hoće li se koalicija odžati ili će doći do ozbiljne rekonstrukcije / Politička arena, u kojoj krajnosti obilježavaju Budiša i Kajin, na dobru je putu pretvaranja u »dosadnu« stabilnu demokraciju
ZAGREB, 1. siječnja
 – Budući da se u srijedu navršava godina dana od briljantne izborne pobjede dviju koalicija demokratskih političkih stranaka, vrijeme je za rekapituliranje učinaka prve četvrtine njihova mandata. Započeti institucionalni dijalog s EU-om i pristupanje Partnerstvu za mir dva su uspjeha aktualne administracije, što su bila nedostižna starom režimu, a provođenjem najavljenih ustavnih promjena, ali i započetom reformom sudbene vlasti, administracija počinje ispunjavati preuzete obveze izgradnje demokratskih političkih institucija. Samo to koalicijskoj Vladi daje pravo smatrati se uspješnom.
 Problemi, što opterećuju koaliciju, a koji objektivno dovode i do ozbiljnih potresa i nestabilnosti u njoj (najozbiljniji i najopasniji svakako su izazovi zločina staroga režima i njegovih štićenika, što će na koncu morati biti procesuirani u Haagu) nisu, u biti, stvoreni krivnjom ove administracije, već su od staroga režima naslijeđena popudbina.
 Ipak, kraj prve koalicijske godine obilježit će dvije izjave: ona HSLS-ova predsjednika Dražena Budiše o tome da valja izraditi novi koalicijski sporazum i razviti mehanizme koalicijskoga menagementa, i ona jednoga od najboljih saborskih zastupnika, IDS-ovca Damira Kajina, da se u 2001. godini valja pripremiti za prijevremene izbore, jer da je nestabilnost koalicije, što bi »bila priznata« prijevremenim izborima, bolje rješenje od nestabilnosti države, izazvane međunarodnom izolacijom zbog eventualnog nedostatka konsenzusa u vladajućoj koaliciji o suradnji s Haaškim sudom.
Obojica, i Kajin i Budiša, u pravu su, iako govore o naoko suprotnim stvarima. Budiša predlaže da se stranački predsjednici više ne opterećuju koalicijskim menagementom, već da koalicijske interese u Vladi usklađuju njeni članovi. Najlakše je Budišinu konstataciju »dočekati na nož« tvrdnjom da je iza nje osobni interes predsjednika HSLS-a, jer da njegov ponder u šestorci sve više slabi. Ako se težište »upravljanja koalicijom« prebacuje u Vladu, primijetit će zlobnici, Budiša se odriče svoga slabog utjecaja na šestorku, u korist Gorana Granića, čiji je položaj u koaliciji čvršći od Budišina, a istodobno umanjuje utjecaj Zlatka Tomčića, predsjednika HSS-a, kojega može smatrati svojim glavnim rivalom, zbog njegova uspješna predsjedanja Saborom, a i zato što je HSS trenutno očito najpoželjniji partner SDP-u, stranci s kojom je Budiša u koaliciji trijumfirao lanjskoga 3. siječnja. Bez utjecaja na koaliciju tada bi ostao i drugi Budišin rival, Zlatko Kramarić, a smanjio bi se i utjecaj Vesne Pusić. Međutim, Budišin bi prijedlog ipak valjalo iščitavati ne pripisujući autoru unaprijed »zaplotnjačke« namjere. Kad bi se proveo Budišin prijedlog, počelo bi uklanjanje jedne od osnovnih mana hrvatskoga stranačkog sustava.
Naime, sve hrvatske stranke, u manjoj ili većoj mjeri, funkcioniraju kao skupine iskrenih ili interesnih sljedbenika apriorno prepoznatih vođa. Prijedlog da se težište koalicijskoga menagementa prenese sa šefova stranaka na pripadnike stranačke organizacije, koji participiraju u izvršnoj vlasti, moguće je razumjeti kao inicijativu koja će pomoći konsolidaciji demokratskih političkih stranaka i organizaciji njihovih vodstava kao »matričnih« struktura koje odluke donose kolektivno. 
I druga je Budišina primjedba koaliciji opravdana. On, naime, smatra da bi sada bilo potrebno precizno definirati političke obveze koalicije u ostatku mandata i način ponašanja koalicijskih partnera. Uspoređujući koalicijske sporazume u drugim zemljama s hrvatskim, konstatira da su oni odreda mnogo precizniji i dorađeniji, da se radi o »cijelim knjigama«. 
Uobičajeno je da koalicije nastaju poslije izbora, a da se stvaraju tako da u predstavničkom tijelu steknu »minimalnu većinu«. Takve koalicije nastoje biti što manje opterećene suprotstavljenim »obvezama«, koje stranke članice imaju prema svojim biračima. Šestorka je, međutim, velika koalicija i obuhvaća cijeli demokratski spektar, artikuliran u vrijeme izbora, a većina, što ju je nastojala osigurati, »ustavna« je, tj. ona koja omogućuje »izgradnju demokratskih institucija«.
Sada, kad je ustavni model usklađen s predizbornim obećanjima, ustavna većina više nije sine qua non, a pragmatična faza izgradnje demokratskog poretka, koja predstoji Vladi, iziskuje i pragmatičan politički dogovor o vrijednostima koalicije. Ako takav dogovor nije moguć (a ono što Budiša govori o uvjetovanju suradnje s Haaškim sudom daje naslutiti da bi mogao doći u pitanje), preostaje varijanta koju zagovara Damir Kajin. Uostalom, teorija mandata govori o tome da parlamentarci izborima od biračkog tijela dobivaju mandat za provođenje svoga programa, a ako odluče odstupiti od predizbornoga programa ili su ga ispunili, pa se otvaraju nova politička pitanja, imaju obvezu provođenjem prijevremenih izbora od biračkoga tijela zatražiti izjašnjavanje o novom političkom smjeru
 Promjena odnosa prema Haaškome sudu bila bi odstupanje od mandata što su ga i šestorka i predsjednik Mesic dobili od biračkoga tijela. Ako bi unutar koalicije zaključili da ne mogu uskladiti daljnju politiku prema Haagu ili ako bi pala jedinstvena odluka o ograničavanju suradnje ili odustajanju od nje, Vlada ne bi imala pravo na sebe preuzeti odgovornost za posljedice takve odluke, a da prije toga ne konzultira biračko tijelo.Naime, izolacija, koja bi proistekla iz takve odluke, pogotovo u novim okolnostima u kojima je međunarodna važnost Hrvatske nakon započetoga procesa normalizacije u Srbiji opala, bila bi dugoročno pogubna za Hrvatsku. 
Na ovu će Vladu svakako pasti teret teške cijene uklanjanja posljedica staroga režima, a ono što se očituje kroz »konfliktnu suradnju« s Haagom samo je dio te cijene. Želi li biti uspješna i minimalizirati »troškove« demokratske stabilizacije, administracija nikako ne smije (ni međusobno niti pred javnošću) prikrivati probleme koje nije sama generirala, ali čiji teret snosi. Vrijeme neće samo riješiti probleme, već ih može samo učiniti većima, nerješivima. 
Alternativne mogućnosti rješenja problema ponudili su ovih dana Budiša i Kajin. Zanimljivo je da su to učinili upravo političari koje unutar koalicije doživljavaju kao »repere« krajnjih koalicijskih pozicija. Budišu, naime, smatraju konzervativcem, a Kajina lijevim liberalom, političarom koji zauzima »lijevi reper« u koalicijskoj »ideologijskoj apscisi«.
 Kako god koalicijske dvojbe bile okončane, politička perspektiva demokratske Hrvatske ne bi trebala biti upitnom. Očito je, naime, da relevantne političke ideje dolaze samo iz demokratske političke arene, a pritom je manje važno hoće li se održati sadašnja koalicija ili će u njoj doći do ozbiljne rekonstrukcije. Politička arena, u kojoj krajnosti obilježavaju Budiša i Kajin - obojica nesumnjivo demokratski političari, unatoč teretu prošlosti, na dobru je putu pretvaranja u »dosadnu« stabilnu demokraciju. 
Davor Gjenero
</div>
<div type="article" n="48">
Neviđeno blještavilo obasjalo dubrovačku »najluđu noć«
Dubrovnik je položio milenijski ispit. Na sve »tri pozornice« - Stradunu, Uvali Lapad i Lazaretima - gdje se slilo više od 35.000 iznimno raspoloženih gostiju, nije zabilježen ni jedan incident
DUBROVNIK, 1. siječnja
 – »Sretno vam novo 31. tisućljeće!« Ne, nije pogreška vaše izvjestiteljice. Točno tim riječima, točno u ponoć, zaželio je dubrovački gradonačelnik Vido Bogdanović s najpoznatije dubrovačke ulice, jedinstvenoga Straduna, svojim sugrađanima, gostima, ali i cijelom svijetu sretnu Novu godinu, novo stoljeće i novo tisućljeće. Očito ponesen nezapamćenom atmosferom, emocijama i vjerojatno nikad dosad doživljenim dočekom, koji teško da će ikad više biti moguće ponoviti, gradonačelnik je »svoj Grad« prebacio u daleku budućnost, podarivši mu tako, pred očima i ušima cijeloga svijeta, vjerojatno najbolju želju - nova stoljeća i tisućljeća njegove i opstojnosti Hrvatske!
 Je li tridesetak tisuća slavljenika u samom Gradu, koji su gromoglasnim povicima odgovorili na čestitku, u prvi mah i razumjelo sadržaj čestitke, doista sada nije ni važno. Jer, Dubrovnik je položio milenijski ispit. Na sve »tri pozornice« novogodišnjega dočeka - Stradunu, Uvali Lapad i Lazaretima - gdje se slilo tridesetak tisuća, odnosno oko 3.000 i oko 2.500 iznimno raspoloženih gostiju, nije zabilježen ni jedan incident Samo je gospar Orlando u »31. tisućljeće« ušao bez svoga - mača.
 Milenijskim dočekom zaokružio je Dubrovnik i svojih zadnjih 10 doživljenih i preživljenih godina. I dok je svijet na razmeđi stoljeća i tisućljeća, posredstvom Interneta i izravnih televizijskih prijenosa, imao prigodu vidjeti jedan novi Grad, razdragan i pun vjere u ono što dolazi, isti je taj svijet još gotovo jučer sa zgražanjem gledao njegova stradanja. Plotunima nekih drugih »vatrometa«, kojih se Dubrovčani unatoč sadašnjem slavlju i te kako sjećaju i jamačno ih neće lako zaboraviti, ubijeno je oko 300 ljudi, 500 ih je ranjeno, a materijalna šteta je oko 2,5 milijuna dolara.
 S Novom godinom, stoga, očekuje se na krajnjemu hrvatskomu jugu, slijedi i »naplata« barbarizama. Očekuje se, naime, od Haaškoga tribunala podizanje optužnice »za zlodjela počinjena u dubrovačkome kraju«. Uostalom, još prije samo pet godina nekoliko je mladih Dubrovčana stradalo od zaostalih granata.
Posljedice svega toga osjećaju se još i danas. Niz sušnih turističkih godina, gomilanje gubitaka, privatizacijski promašaji »začinjeni« aferama, u jednom su trenutku doveli Grad gotovo na rub stečaja. Može se reći da je Dubrovačko-neretvanska županija zbog ratnih razaranja, ali i prometne izoliranosti, vjerojatno u jednom od najtežih gospodarskih položaja među hrvatskim županijama. Sve su glasniji zahtjevi za posebnim statusom u turizmu, a najveće izglede Dubrovčani očekuju od »zaokruživanja« njihova području u jedinstvenu turističku regiju. Valja spomenuti, među ostalim, da je ta posljednja godina prošloga stoljeća i tisućljeća unatoč, kažu neki, čak četvrtini nezaposlenog pučanstva, dala razloga i povoda za bolje sutra. Iako obnova hotela nije sasvim dovršena, ovogodišnja je turistička sezona i s 58 posto obnovljenih predratnih kapaciteta polučila rezultate veće od očekivanja.
Gotovo milijun turista u Gradu, a skoro tri na cijelom dubrovačko-neretvanskom području, potvrdili su definitivni povratak i Dubrovnika i županije na svjetsku turističku scenu. Ulazak svjetski poznatoga lanca hotela »Hilton« u dubrovački »Imperial« nedvojbeno je novi korak pri ulasku novih investitora među kojima su, prema najnovijim podacima, i oni s Dalekog istoka.
 I kad su već neki izgubili nadu, dubrovački je milenijski doček napokon dobio i svoju milenijsku bebu. Rođena 1. siječnja, pet minuta poslije osam sati, teška 3,65 kilograma i dugačka 52 centimetra. Svijet je u dubrovačkom rodilištu ugledao dječačić znakovita imena - Tin. Primio je i prve darove i čestitke, i to od hrvatske ministrice zdravstva Ane Stavljenić-Rukavina. Mali je Tin drugo dijete u obitelji Vidak, čija je mama Ines, uz zdravlje i sreću prinovi, u Novoj godini zaželjela njegovom tati - posao.
Slavlje u Dubrovniku nije završilo ni u ponedjeljak. Najupornijima pokazali su se mladi poklonici techno glazbe, koji su Novu dočekali na 72-satnom dubrovačkom rave hodočašću u Lazaretima. U negdašnjoj su karanteni gostovala najpoznatija europska imena DJ elite, a prihod s partyja bit će iskorišten za obnovu krovova Lazareta. 
U Dubrovniku se nije feštalo, barem ne organizirano, samo na Gružu. Gružu je, naime, tijekom višednevnoga slavlja bila namijenjena sudbina velikoga parkirališta. Ipak, doznaje se da i Gružani dogodine namjeravaju upriličiti slavlje. Teško će, doduše, biti ponoviti ovogodišnje, ali, tko zna... Možda barem s ponoćnim piciginom koji je ovoga puta, iako masovno najavljen, zbog (pre)niskih temperatura izostao.
Katica Cikoja
</div>
</div>

</body>
</text>
</TEI.2>

with extensions by D. Ćavar