Welcome to the Croatian Language Corpus   Croatian
   home |  Riznica |  documentation |   
Miroslav Kraljević [1863], Požežki đak ili Ljubimo milu svoju narodnost i grlimo, sladki svoj narodni jezik (Matica hrvatska, Zagreb, 2003), 257 pp. [word count] [Kraljevic_Pozezki].
Previous page

Next page

-- 146 --

Ovdje učini gospoja sudčevica opazku. – Gle, gle! već se to piše “naša mati”, bre draga Ljubice, nije te opančarica Kata rodila, već sudčevica Jula.

Nastavi dalje čitanje: – “pozvala, – ja sam joj pročitala tvoje pismo, mati je tvoja plakala, a i meni su suze išle. Odkad sam to pismo štila, nemir je u meni danjom i noći, a sama ne mogu da pameću dokučim, zašto? U srdce me dira tvoj bezobrazni gazda u Begtežih; jer si mu toliko putah kazao, da ne trebaš, da ti tko noge pere, pak ti je silom poslao i to najmlađu i najljepšu snašu. Sam pišeš, da ti se je taj stvor jako dopao, ja sam iz tvoga pisma sudila, a i tvojoj materi rekla, da ti već za ljepše stvorenje od te paurkinje ne znaš. Kao što si ju najpotlam iz sobe protjerao, – ako si to učinio? tako si mogao odmah učiniti. Ja ne znam, zašto je ta ena takovu srditost u meni probudila? vjeruj mi, da ne znam, što bi š njom učinila, da ju vidim.

Po dovršenom čitanju toga pisma žurila sam se kući, da tvoj list na mene upravljen, što skorije proštijem, on me je nješto malo utješio, da je ono borenje, koje je u mom srdcu započelo, prestalo. Tvoje sladke rieči, tvoje uvjeravanje o ljubavi prama meni godiše srdcu momu tako, da ti drugo na ova sva odpisati ne mogu, već da te ljubim. Jedino što me svaki dan uznemiruje, jest tvoja knjižica, koju si mi pri polazku poklonio; zato ti stavljam pitanje, koje mi riešiti ne propusti: je li knjižica, koju si ti meni poklonio, vlastita tvoja, ili Mladenova? Ja sam ju stoprv onda pregledala, kad me je po odlazku tvom smrtonosni bol popustio bio, pa sam opazila, da je to Mladenova knjižica, što odtud suditi imam? razjasni mi.

Ovo sam ti kradom pisala, kad je tata spavao, a mama se sa Ništićem šetala na Florianovo uprav po povratku iz Jagodnjaka.

Grlim te i molim, da se nikada više takovim običajem ne zavedeš, da ti kakova snaša ikad više noge pere.

Tvoja iskrena
Ljubica.

Z. O. Milo mi je i predrago svako pisamce, svako slovo od tebe, nemoj dakle oklevati, već mi što bržje i više piši.

Ista Tvoja.”

Gospa sudčevica, pročitavši i ovaj listić, pomisli u sebi: to se bogme nadpisuje, kano da su već pripravni sutra na vjenčanje

Previous page

Next page


Miroslav Kraljević [1863], Požežki đak ili Ljubimo milu svoju narodnost i grlimo, sladki svoj narodni jezik (Matica hrvatska, Zagreb, 2003), 257 pp. [word count] [Kraljevic_Pozezki].

© 2006-2009 by the Institute of Croatian Language and Linguistics

Powered by PhiloLogic
with extensions by D. Ćavar