pomoćnike vode k zločinu isti uzroci, koji i njihove gospodare, jer razmjerno jednako sudjeluju kod istih zločina.

Samostalni trgovci počiniše svega 18 zločina, od toga najveći broj prijevara, t. j. 6, dakle trećinu svih zločina, što ih počiniše; 4 kradje, 4 teške tjelesne ozljede, 2 krivotvorenja novca, jedno globljenje i jednu pogibeljnu prijetnju.

Kad bi kod nas lihvarenje bilo kažnjivo, kao što bi već davno trebalo da bude, bez sumnje bi i kod nas kao i drugdje trgovci najjače participirali na tom zločinu, a ovako je prijevara njihov najjači zločin. To je posve prirodno, jer je kod trgovca najlakša prilika za prijevaru i za lihvu.

Pomoćno osoblje trgovačko počinilo je 23 zločina, od toga preko polovinu kradja, naime 12. Ovdje doista vrijedi ona latinska: occasio facit furem, t. j. prilika pravi tata.

Naše je državno činovništvo, i zajedničko i autonomno, hvala Bogu, intaktno u kriminalnom pogledu, jer su samo dvojica počinila zločin, i to jedan zloporabu uredovne vlasti, jedan pronevjerenje. Ova radosna činjenica vrijedi i za odvjetnike, odvjetničke perovodje, liječnike, ljekarnike i primalje, koji godine 1905. ne počiniše ni jednoga zločina.

Sa općinskim činovnicima nije tako dobro, jer su počinili 7 zločina, od toga 6 pronevjerenja i jednu zloporabu uredovne vlasti. Razlozi: lahkoumnost i zgodna prilika za općinske bilježnike i blagajnike, koji ubiraju javni novac. Jednako nije tako dobro ni sa javnim službenicima i pomoćnim osobljem, podvornicima, jer ovi počiniše 18 zločina, od toga 7 prijevara i 6 teških tjelesnih ozljeda.