sada baš i ovdje. Kad se je Pave Stanina sastala u onoj maloj dubravici kraj rijeke s Marijom, Matom i Iveljom te se ono tajno razgovarali, pripovijedala je ona njima, kako će čitalac bit već razumio, o pohodu Vukalovu u nje doma, rekla im je što se je s njime razgovarala i kako mu je na svrhu prisila, da će Marija s družbom seljana hoditi o Vlasićima u Dubrovnik. Ivelja se Pavinoj šali od srca smijao, jer mu se je svidjala, pa onda stao od obijesti nagovarati Mariju, da se i ona na sličan način izusti doma, ne bi li čuo Ivur, koji će to odmah doglasiti Vuli, da vide bruku, što će od toga postati. Marija se je u početku protivila toj igri, jer se je bojala, da se što zla ne dogodi, ali kad se i Mato složi s Iveljom i počne je glaviti, kako bi ta prijevara mogla zar opametiti Vulu i dovesti ga napokon na to, da se nje za vazda okani, privolje i obeća, da će učiniti po njihovoj želji. — Čim dodje dakle doma, počne potajno govoriti, da bi drage volje otišla o Vlasićima u grad, kada bi imala s kim. Ivur to dočuje, posokoli je, obeća, da će on doći s njom, pa brže bolje pripovjedi Vuli namjeru Marijinu i zabilježi mu mjesto, gdje bi je mogao najzgodnije dočekati. Vule, komu još prije Vukale bijaše istu stvar doglasio, cijeneći da mu je već djevojka u ruci, sakupi družinu na dogovor, obznani je o svemu i roči se s njom u oči Vlasića u prvi mrak a sebe doma. Svak mu odobri posao. Vule spravlja mali pir. Mato to zna, te bojeći se, da šala ne dovede istinu, jer ako je ona sasvim ispustila riječ Ivuru, ovaj bi je mogao usiliti na koju mu drago ruku, da ide s njim, da održi obećanje Vuli, koji je već sve zgotovio za onu noć; bojeći se, velim, toga Mato prije zore u

Previous page

Next page