| Dobro došli na stranice Hrvatskoga jezičnog korpusa |  |
| naslovnica | Riznica | dokumentacija | |
Mario Jareb [2006], Ustaško-domobranski pokret od nastanka do travnja 1941. godine (Školska knjiga, Zagreb), 666 pp. [broj pojavnica] [Jareb_Ustasko-domobranski_pokret].
Pod vidom poljoprivrednih radnika skupio je Perčec u tom dobru 15-20 emigranata većinom bjegunaca iz Jugoslavije. Stvarni rad ustaškog centra na ‘Janka pusti’ počinje pod kraj 1931. godine”.[POGRJEŠKA: nema reftable :] Isto, str. 16. Na mađarskom se jeziku taj posjed zvao „Janka Puszta”. Izraz „Jankovac” kasniji je ustaški naziv toga logora, što potvrđuje faksimil božićne čestitke koju je „Zapovjedničtvo ust. logora ‘Jankovac’” uputilo dr. Anti Paveliću 22. prosinca 1933., BZIK, Ustaški pogledi, str. 39. (isti faksimil prenio je i KRIZMAN, Ante Pavelić i ustaše, str. 144.). O osnivanju tog logora pisao je ukratko Mijo Bzik, koji je tvrdio da je prvi logor „osnovan (...) na sjeveru, gdje su još iz prvih dana ‘Jugoslavije’ živjeli neki izbjegli Hrvati,[POGRJEŠKA: nema reftable :] Tu je Bzik, zasigurno, mislio na djelatnost Hrvatskoga emigrantskog komiteta i pokušaja osnivanja tzv. Hrvatske legije neposredno nakon svršetka Prvoga svjetskog rata. koji su se već prvih dana te proklete države morali sukobiti sa srbijanskim oružnicima. (...) može se reći toliko, da je od tih nekoliko starih ustaša[POGRJEŠKA: nema reftable :]Bzik je po svoj prilici imao pred očima činjenicu da je poslije na Janka Puszti djelovao Josip Metzger, koji je bio djelatan pri pokušaju ustrojavanja spomenute Hrvatske legije 1919. Na Janka Puszti kraće je vrijeme djelovao i Narcis Jeszensky, također nekadašnji član Hrvatskoga emigrantskog komiteta. i k njima poslije pridošlih iz domovine i Južne Amerike, stvoren temelj po čitavom svijetu poznatog ustaškog logora ‘Janka-pusta’, koji je među ustašama bio nazivan ‘Jankovac’”.[POGRJEŠKA: nema reftable :]BZIK, Ustaška pobjeda, str. 21. – 22. Janka Pusztu zakupio je Perčec pod lažnim imenom Emila Horvata.[POGRJEŠKA: nema reftable :] Jelka POGORELEC, Tajne emigrantskih zločinaca, str. 22., navodi da mu je lažna mađarska putovnica glasila na to ime. Čini se da je potraga za njom trajala određeno vrijeme, jer je Perčec „počeo (...) da traži, da bi zakupio neku pustu koja bi po svome položaju bila zgodna za vršenje upada u Jugoslaviju, prebacivanje agenata i uhoda, održavanje prepiske i prebacivanje propagandističkog materijala. Odlučio se je naposljetku za pustaru Janka, koja se nalazi između Belezne i Nagy-Kanizse, odmah do željezničke stanice Mura Keresztur i u neposrednoj blizini jugoslovenske granice. Prostire se na jednom brijegu, a sastavljena je djelomično od polja a djelomično je pokrivena šumom. Ima dvije zgrade, (...)”.[POGRJEŠKA: nema reftable :]Isto. Ivan Perčević tvrdio je da je Perčecova prvobitna nakana bila zakup nekog posjeda u blizini Soprona, no tamo nije uspio naći pogodan posjed te je prihvatio povoljnu ponudu za zakup Janka Puszte.[POGRJEŠKA: nema reftable :]HDA, dossier Ante Pavelić, zapisnik o saslušanju Ivana Perčevića od 16. ožujka 1947., str. 894. Na nju se je, prema istom izvoru, preselio u listopadu 1931. godine. Perčevićev podatak o Sopronu kao planiranom centru djelovanja upućuje na to da je Perčec prvobitno kanio zadržati blisku povezanosti s nedalekim centrom u Beču.
Mario Jareb [2006], Ustaško-domobranski pokret od nastanka do travnja 1941. godine (Školska knjiga, Zagreb), 666 pp. [broj pojavnica] [Jareb_Ustasko-domobranski_pokret]. |
|||||
