Dobro došli na stranice Hrvatskoga jezičnog korpusa |
naslovnica | Riznica | dokumentacija | |
Ivan Raos [1984], Prosjaci i sinovi (Matica hrvatska, Zagreb, 2005), 591 pp. [broj pojavnica] [Raos_Prosjaci].
“Veliku ćeš mi ljubav učiniti”, ponavlja u misli Potrka, “veliku ljubav… Ej, starice moja… Ti zaleža iz obijesti, iz obijesti popa zoveš, iz obijesti na sud bez utoka! Ej, starice moja… da kroza te ne vidim!” I razgovaraše tako sam sa sobom sve dok se ne oglasiše srebrni zvončići, dok ne uđe mladi prdekter noseći svetotajstvo u pozlaćenu ciboriju i sveto ulje u okruglastoj srebrenoj posudici nalik na starinsku putnu tintarnicu. Kad svećenik priđe Nuši, Potrka se hitro nadiže na lakte i gnjevno se prodera: – Zar ti, prdekteru, ne znaš tko je glava u kući! – Ne viči na misnika Božjeg, sunce moje! Sa sunca je došao pa ne vidi tko je s ove strane postelje. To udobrovolji Potrku. Prvi se ispovjedi i pričesti. A kad mu pop uljem svetim pomaza srce, pamet i udove, dobrostivo mu kimnu: – Ne uzmi k srcu… i lijepo mi naredi moju silu… staricu moju. Pošto ostadoše sami, nježno kao nikad ničiju prihvati uvelu Nušinu ruku: – Nadam se da će ovo pomoći. A ti, starice moja, ti ustani da me lijepo pokopaš. I nemoj mi na grobu naricati ni nabrajati, već se onako u sumrak gdjekad krišom dolibi i koju mi šapni… može biti da i mrtvaci čuju. – Sunce moje – osmjehnu se Nuša sjetno i sretno – što bih ja na tom svijetu bez tebe, sunce moje… Ujutro ih nađoše okrenute jedno prema drugom. Njegova ukočena ruka počivaše na njenom boku, a njena na njegovu vratu. Pogovor – iliti usažeto daljnja sudbina Matana Drugog Kao što se čovjek prebijene noge i na crna vraga oslanja da bi mogao hodati, tako se i Matan Drugi, kad naleti Drugi rat, osloni na Nušu Drugu da bi mogao preživjeti. – Nušo, dušo, travo moja porošena i livado pokošena, svjetuj i pomaži! Hrvati na Boga udariše, državu osnovaše pa rominja li, rominja, plaminja li plaminja, dušo žarka, prečista i prebistra! Gdje si, ćaća Potrko! Gdje si da si, dobro si mi govorio:
Ivan Raos [1984], Prosjaci i sinovi (Matica hrvatska, Zagreb, 2005), 591 pp. [broj pojavnica] [Raos_Prosjaci]. |