ne odgovara, nego u obliku nastojanja nosioca sile da se posjednik utjecaja diskreditira u očima naroda i da se postupno istiskuje iz narodne duše u kojoj se sila želi preobraziti u utjecaj. Da bi nas ponizio, carev je maršal zapovjedio da zidamo krčmu. Da bi nam zadao smrtonosan udarac, doveo nas je u dilemu, ili da svratište zidamo svojim novcem i tako se financijski upropastimo, ili da u očima naroda izgubimo svaki ugled rasprodajući imovinu osuđenika... Kako je ljubak čovjek naš pokrovitelj! Neka Bog pomogne onima koji uživaju tako očinsko pokroviteljstvo! I neka oprosti licemjerje pokroviteljima koji su one što su ih štitili, i time se hvalili, štitili samo zato da im ubrzaju kraj, tvrdeći da je taj kraj neminovan i da oni nisu krivi za nestanak svojih štićenika s društvene pozornice.

PRIREĐIVAČEVA DOPUNA:

Marmont, koji je u zapisima Jakova Grabovca nastupao kao jedno od glavnih lica, nakon ovog poglavlja gubi se u pozadinu i postaje kulisa pred kojom defiliraju drugi protagonisti. Zato priređivač Grabovčevih zapisa za tisak drži potrebnim reći nešto o tom čovjeku, da zaokruži njegov portret i da obavijesti čitaoca jesu li se Grabovčeva predviđanja, kako će se urušiti u se, obistinila. Obilje podataka o njemu nalazi se u njegovim memoarima. Ali, kad čovjek poznaje memoarsku literaturu i onaj sloj u njoj gdje memoarist sebe kuje u zvijezde a na svoje suborce i nekadašnje idole baca blato, onda mu je od tog istog memoarista smiješno slušati kako su godine zanosnog ratovanja bile ispunjene drugarstvom i jednodušnošću, jer, da tada nije bilo suparništva i niskih udaraca, ne bi bilo ni toliko memoarista koji hoće da kažu »punu istinu«. Zato će se prevariti onaj koji povjeruje da je Marmont ono što je o sebi napisao. Kao svaki uglednik, on nije samo ono što je bio dok je rastao sustav koji ga je izbacio na površinu, nego je i ono što je bio kad se taj

Previous page