pokornije krajišnike. Ipak ovaj motiv ne čini se dostatnim, da opravda proces, koji je nemilo odjeknuo u javnosti. Zanimiva je pojedinost, da je Kvaternik pri povratku iz drugoga progonstva sastao na kolodvoru u Zidanom Mostu Šokčevića, koji se je upravo selio iz Zagreba poslije svoga pada. Kvaternik se je ipak rukovao s njim — dokaz da mu nije pripisivao najveću krivnju radi procesa.

Drugo je nagađanje, da je Kvaternik gonjen po zapovijedi samoga cara Franje Josipa, koji mu nije nikada mogao oprostiti interpelacije o svom stupanju na prijestolje. Već u prvoj saborskoj sjednici, čim je saboru bio predložen obrazac banske prisege, ustao je »Eugenio« Kvaternik (ovako ga nazivlje Dnevnik sabora) i rekao: »Buduć da se ban ima ovom prisegom zavjeriti ne samo narodu i njegovomu ustavu, već i vjernošću prama ustavnomu kralju Franji Josipu I., to zahtijeva načelo ustavno, čast suverenoga naroda, da se saboru njegovomu prije svega priopće svi spisi odnoseći se na zasjednuće prijestolja po Njegovom Veličanstvu kralju sadašnjemu, t. j. abdikacionalni spisi Ferdinanda V. i Franje Karla, i zato ja molim, da se gg. zastupnici naroda o tom izjave.« Uz Kvaternikov zahtjev je odmah pristao Bogović i o njem se je vodila rasprava, u kojoj su sudjelovali mnogi ugledni članovi sabora. Kvaternik je o njem uzeo ponovno riječ u šestoj sjednici, kadno je njegov kum Vinko Pacel tražio, da se kraljevske abdikacije pročitaju prije nego se proglase kraljevske propozicije. Kvaternik je kazao:

»G. zastupnik naroda Pacel je prijedlog načinio, koj nikako mimoiti ne može duboka ćućenja ovog visokog sabora. Ovdje se radi o priznanju nas samih, radi se o tom, da smo mi narod, ako ga primemo. G. predgovornik Pavleković govorio je o stvarih, koje se tiču časti naše domovine; ovdje se radi o eksistenciji naroda. Mi smo suverenom voljom sakupljeni narod, i naš sabor je zakoniti sabor. Od vremena Kolomana sve do današnjega dana nije hrvatski narod dao nikad suverenstvo svoje pogaziti i zanijekati. Kad smo g. 1848. poslije krvavih dogođaja na ustavnom polju se pomolili, da stupimo

Next page