Onda nas neprijatelj stegne još jače i komesari prestanu mitingovati. Ne. dospijevaju. Umjesto plesa i priredaba dolazi mučno povlačenje, pa pokreti, pa marševi, pa se tuci danonoćno, pa se probijaj pa spašavaj ranjenike, pa si gladan, pa si žedan, pa te danju rasprše po tim zagorskim brežuljcima, a ti se opet noću prikupljaj, pa se tuci, pa idi na juriš jer ti drugo ne preostaje, pa opet marširaj i hodaj do iznemoglosti, dok ti u želucu ne prekipi majčino mlijeko, dok ne stigneš više mrtav nego živ na Kalnik; a onda se baciš pod prvu bukvu, pljesneš rukama i kažeš — kako je to bio krasan izlet! Zagorje...! Sva ta sela i zaselci, sve te klijeti i gorice, crkvice na brijegu, šarenilo polja, zečevi, škvorci, grlice i fazani, tamburice i škrljačeki, purice i mlinci, mošt rezanec, kostanj pucavec, kruške tepače i dekle... bedače, svi ti hvalospjevi i naricanja u plavom trnacu, sve je to luk i voda, magla i dim! Ništa drugo nego izmišljotina našeg komandanta divizije koji misli da mu je partijski zadatak najmanje triput godišnje odvesti diviziju u Zagorje i tu je dobro izgladniti i po mogućnosti što više prorijediti. Tako je uvijek bilo, tako će biti i sada. Došli smo u tu zagorsku mišolovku i sad se snalazi kako znaš. Kuhinju smo već izgubili, šta će nam reći narod na Kalniku kad se vratimo, stid nas bilo! Zelenu Mrkvicu smo oslobodili i odmah smo je zatim napustili, trošimo municiju, neprijatelja pošteno ni vidjeli nismo, puškaramo, maširamo i svakog dana kao spasenje čekamo noć. Noć! U ljetni dan čekati noć, to je kao obećanje ludom radovanje, pismo bez imena, vlak bez voznog reda. Nikad je dočekati, tu partizansku, željkovanu noć. A onda kad dođe, evo šta donese. Dignu te iz ležaja i istjeraju te kao psa iz kuće; pljušti, mokar sam kao da me babica okupala, mrak je i ne vidim ni koraka pred sobom. Idem na čelu kolone, za mnom ide divizija, dvije hiljade boraca, ranjenici, bolesnici, politički radnici — sve što diše u Zagorju duhom revolucije ide ovog časa za mnom — a kuda ja idem — odnio me đavo ako znam. Vodič koji me je trebao odvesti u Gluboki Breg malo prije me ostavio, prevario i nadmudrio mene, partizanskog mačka!

page prethodnih

page sljedećih