je već tamo silne novce, ne mareći na dobre savjete svoga otca, koji ga je veoma ljubio. Godine 1628. postane biskupom pečujskim, god. 1631. biskupom vackim, napokon imenova ga kralj Ferdinand god. 1635. biskupom gjurskim. Premda od pape nije bio potvrdjen biskupom, jer nije za to ni molio, živio je ipak u gradu Gjuru veoma sjajno trošeći svoje i crkvene novce, i razsipljući crkvena dobra. Brat njegov Ivan III. pomagao ga je često novcem, gradio s njim zajedno gospodarske sgrade, crkve i oltare, ali sve to ne doteče silnim njegovim potrebam. On se s toga latio i otimanja plemićkih i crkvenih dobara. Na podnesene saboru tužbe povedene su proti njemu iztrage. Pozvan od ugarskog primasa Lipaja na crkveno sudište, bude na tri godine lišen svih dohodaka svoje biskupije uz ostavljenu mu godišnju podporu od 5000 for. Nezadovoljan tim sudom protivio se crkvenoj osudi, tražeći zadovoljštinu kod kralja, na što ga crkveni zbor odsudi na 200000 for. odštete za počinjene crkvi i njekim privatnim ljudem štete. Od plaćanja ove ogromne svote bude napokon riešen po kralju, ali okapanja i parbenih neprilika imao je sve do konca svoga života, koji je sliedio god. 1650. Juraj IV. bijaše izvrstan govornik. Na crkvenom sinodu, sazvanom god. 1626. po kardinalu Pazmanu, bijaše imenovan govornikom sv. stolice rimske. (sacri oratoris munus ei demandatum est). Njegov izvrstni govor izrečen na spomenutom sinodu priobćen je po Lovri Karolyiu u djelu: »Speculum Jaurinensis Ecclesiae.« Ponosan na slavu svoje porodice dao je u gjurskoj crkvi obnoviti grob svoga velikoga prastrica kardinala Jurja. Nad grobom postavi nadpis, u opazci priobćeni, a odzdola doda njekoliko rieči, kojimi spominje, da je obnovio prastričev grob.[POGRJEŠKA: nema reftable :]

Georgius Draskovits Episcopus Jaurinen. et Comes Abbas Pornen. Cruciger Soproniensis S. C. R. M. Consil. pronepos, veteri monuamento a Turcis. labefactato, novum posuit pridie Cal. Febr. MDCXXXVII.

Gašpar II. sin Petrov, bratučed Ivana III. palatina, bijaše kr. savjetnik i muž veoma ratoboran i pobožan. Služio je u vojsci za vrieme kraljeva Ferdinanda II. i III. Od Ferdinanda II. bude zajedno sa svojim bratučedom Ivanom 7. rujna god. 1631. povišen na čast grofovsku. Sa svojom ženom Anom Veronikom od Eibesfelda imao je jedinu kćer Eusebiju, koju je

page prethodnih