Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
  Dobro došli na stranice Hrvatskoga jezičnog korpusa   English
   naslovnica |  Riznica |  dokumentacija |   
Ivan Kukuljević Sakcinski [1886], Glasoviti Hrvati prošlih vjekova (Matica hrvatska, Zagreb), 269 pp. [broj pojavnica] [Sakcinski_Glasoviti_Hrvati].
page sljedećih

-- 177 --

Kad godine 1639. ban Sigmund Erdedski iznenada umrie u Ugarskoj, prenesoše mu tijelo u samostansku crkvu Klanjačku u Zagorju, koju crkvu sa samostanom reda sv. Franje bijaše on sagraditi dao. Kod veoma svečana sprovoda banova bio je medju prvimi velikaši Ivan III. Drašković, tadanji meštar kraljevih posteljnika i tajni savjetnik. Tada nije ni slutio, da ima biti nasljednikom časti pokojnikove.

Kralj Ferdinando III. poznavajući njegove sposobnosti i vrline, imenova ga 10. srpnja god. 1640. banom hrvatskim i vrhovnim zapovjednikom krajine karlovačke. Zagrebačkomu biskupu Benku Vinkoviću i generalu karlovačkomu Vuku Frankapanu bješe od kralja naloženo, da novoga bana u ime kraljevo svečano uvedu u čast bansku. Dne 13. srpnja god. 1640. bijaše Ivan III. kao treći Drašković po rečenih kraljevskih povjerenicih i po množtvu velikaša i plemića uveden na stolicu bansku uz općenitu radost naroda i plemstva. Kao novi ban pobrinuo se prije svega, da primi u svoje ruke zemaljske tvrdje i gradove. Pošto pako baštinici bana Sigmunda Erdeda krajiški grad Letovanić za se zadržaše, i uza opetovane opomene banove predati ga ne htjedoše, prituži se on kralju Ferdinandu III., koji 5. kolovoza god. 1641. iz Ratisbone Erdedom strogo naloži, da rečeni grad banu odmah izručiti imadu.

Premda je Drašković po svojoj ćudi više naginjao na poslove gradjanske nego li ratne, ipak se je morao u ono ratno doba ponajviše baviti vojničkimi poduzeći. Tadašnji tridesetgodišnji rat bješe izsisao iz Hrvatske gotovo svu njezinu vojničku snagu, a ban se morao neprestano boriti sad s Turci sad s Rakocijevimi četami, saveznici Šveda. Kratko vrijeme iza svoga uvoda posla ban Petra Keglevića u krajinu bansku i karlovačku, da sabere tamo nove čete. Ujedno naloži istomu Kegleviću, da otidje u okolicu jamničku i gvozdansku na pomoć srpskim doseljenikom, koje bješe doveo neki Todorović, utekavši jedva pred potjerom turskom. Naši rastjeraše sretno Turke iz rečenih predjela. Ovom prilikom padoše u naše ruke dva turska glavara po imenu: Odabaša i Bradovica-aga; prvoga zadrža ban

page sljedećih


Ivan Kukuljević Sakcinski [1886], Glasoviti Hrvati prošlih vjekova (Matica hrvatska, Zagreb), 269 pp. [broj pojavnica] [Sakcinski_Glasoviti_Hrvati].

© 2006-2009 Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Powered by PhiloLogic
i doprinosi D. Ćavara