ovo družtvo kod udovice, bijahu na vojni; trebalo se je, dakle, zadovoljiti onim, što je doma ostalo. Bijahu to većinom vremešna gospoda, ali koja su ipak kadra bila unieti žicu veselja u družtvo, da zabava bude što življa i veselija.

Treću nedjelju poslije Triju Kralja, oko osam sati u večer, počeli se kupiti pozvanici Gitini, koji su što pješke, što na karucama dolazili u njezin sjajno razsvietljeni dvorac. U francuzke livreje odjeveni efebi dočekivahu na donjim stubama otmenu gospodu i gospodje primajući od njih odiela i stvari, suvišne u gornjim odajama, gdje su Gita i barunica primale goste. Gita je imala na sebi tamno-crvenu svilenu opravu, vrlo dekoltiranu, dočim je barunica obukla žuto-zelenkastu opravu od baršuna, što je dalo povoda dosjetljivomu vicebanu Najšiću, da ju prispodobi Gitinu papagaju.

Medju pozvanicima, od kojih nijedan nije izostao, izim bivšega vicebana Raucha, bijahu opat Baltazar Krčelić, stari prijatelj Magdićeve porodice i pouzdanik baruničin, prisjednik banske tabule kanonik Josip Galjuf, veliki župan zagrebački Ivan Juršić, Ivan grof Patačić, administrator županije križevačke, Petar grof Sermage, čovjek vrlo jovijalan i u družtvima vrlo vidjen, Petar Škrlec, protonotar kraljevine, njegov brat Nikola Škrlec, bilježnik judicijarne tabule, Ladislav Szalle, gradski sudac, Antun Janković, vlastelin bisažki i kraljevski savjetnik, Gjuro Petković, podžupan zagrebački sa sinom Ivanom, Ladislav Lukavski, asesor judicijarne tabule i gospodin Završki, odvjetnik barunice Pudencijane, koga su samo zato pozvali, da pomaže držati red u kući, jer bez mužke glave ipak ne ide.

Pozvana gospoda dodjoše sa svojim gospodjama i kćerima, ako ih je bilo. Medju gospodom bijahu jedini

page prethodnih

page sljedećih